← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1012/2004 od 17. siječnja 2008.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1012/2004 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1012/2004 od
  3. siječnja
  4. NN 18/2008 (13.2.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-1012/2004 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 600 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjed­nica Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Š. F. iz P., na sjednici održanoj
  7. siječnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2778/02-2 od
  9. ožujka
  10. godine, te se predmet vraća Županijskom sudu u Pulu na ponovno odlučivanje. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  11. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2778/02-2 od
  12. ožujka
  13. godine, kojom je prihvaćena žalba tužitelja – protutuženika Republike Hrvatske i preinačena presuda Općinskog suda u Puli, broj: P-6/02 od
  14. svibnja
  15. godine, na način da je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i poništen Ugovor o zamjeni stanova od
  16. lipnja
  17. godine, zaključen između D. P. i podnositelja ustavne tužbe (tuženik – protutužitelj u parničnom postupku), te je naloženo podnositelju da iseli iz stana u P., Sv. P. 1, II. kat, stan broj 152 i preda ga tužitelju slobodnog od osoba i stvari (točka
  18. izreke), te je odbijen podnositelj s protutužbenim zahtjevom da je na tom stanu stekao stanarsko pravo (točka
  19. izreke). Istom presudom podnositelj je obvezan naknaditi parnični trošak tužitelju. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužiteljev tužbeni zah­tjev, kojim je zahtijevao poništenje Ugovora o zamjeni stanova od
  20. lipnja
  21. godine, zaključenog između D. P. i podnositelja i iseljenje podnositelja iz stana u P., Sv. P. 1, II. kat, stan broj 152 koji je dužan predati tužitelju slobodnog od osoba i stvari kao i naknaditi mu parnični trošak. Točkom II. izreke presude usvojen je protutuž­beni zahtjev podnositelja kojim je utvrđeno da je podnositelj stekao stanarsko pravo na navedenom stanu. Tužitelj je obvezan podnositelju naknaditi parnični trošak (točka III. izreke).
  22. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrijeđena ustavna prava propisana člancima
  23. stavkom
  24. i
  25. Ustava Republike Hrvatske, te članci
  26. i
  27. stavka
  28. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositelj iznosi tijek parničnog postupka i ponavlja žalbene razloge. Ističe da je na temelju valjanog pravnog posla, Ugovora o zamjeni stanova, ušao u posjed i korištenje spornog stana. Navodi da je Županijski sud u Puli pogrešno primijenio materijalno pravo, kada mu nije priznato stanarsko pravo na navedenom stanu i kada je poništen Ugovor o zamjeni stanova na temelju kojeg je on to pravo stekao. Ističe da je zamjena stanova izvršena u skladu s odredbama Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/
  29. i 70/93.). Zbog navedenih razloga podnositelj osporava utemeljenost osporene presude i predlaže njezino ukidanje.
  30. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Puli, broj: Ps-6/
  31. Ustavna tužba je osnovana.
  32. Prema članku
  33. stavku
  34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  35. i 49/
  36. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). U ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navede u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena. Pri tome se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
  37. Uvidom u osporenu presudu i dokumentaciju koja prileži spisu predmeta razvidno je sljedeće: – tužitelj – protutuženik je vlasnik troiposobnog stana u P., B. K. 8 (sada Sv. P. 1), čiji je nositelj stanarskog prava bio D. P. i dvosobnog stanu u P., B. E. K. 33 (sada K. 39), čiji je nositelj stanarskog prava bio podnositelj; – dana
  38. lipnja
  39. godine D. P. i podnositelj zaključili su Ugovor o zamjeni navedenih stanova, na koji ugovor je davatelj stanova na korištenje dao suglasnost (ovjeren po Komandi garnizona Pula, potpisom i pečatom) i na temelju kojeg podnositelj sada koristi stan u P., Sv. P. 1; – D. P. ne koristi stan u koji je zamjenom trebao useliti već je trajno napustio Republiku Hrvatsku, a taj stan sada koristi V. V. koji joj je dat na korištenje rješenjem tužitelja, broj: 454-1 od
  40. srpnja
  41. godine (u predmetu Općinskog suda u Puli, broj: P-171/00 pravomoćnom presudom odbijen je zahtjev tužitelja protiv V. V. za iseljenje iz tog stana, jer je utvrđeno da je stekla stanarsko pravo na tom stanu na temelju valjanog rješenja o ustupu stana u otkup, a u koji je uselila prije
  42. srpnja
  43. godine). Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja Općinski sud u Puli presudom, broj: P-2939/95 od
  44. travnja
  45. godine, utvrdio je da je Ugovor o zamjeni stanova od
  46. lipnja
  47. godine valjana prav­na osnova za korištenje stana, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje Ugovora o zamjeni stanova sklopljenog između D. P. i podnositelja uz nalog da podnositelj iseli iz stana u P., B. K. 7 i prihvaćen je protutužbeni zahtjev podnositelja na utvrđenje da je stekao stanarsko pravo na navedenom stanu. Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1155/98-2 od
  48. rujna
  49. godine, prihvatio je žalbu tužitelja, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, s uputom da u ponovljenom postupku sud treba utvrditi je li se u konkretnom slučaju radilo o simuliranoj zamjeni stanova, te je li suglasnost na Ugovoru o zamjeni stanova data nakon stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, koja je stupila na snagu
  50. srpnja
  51. godine (»Narodne novine«, broj 36/91.). Postupajući po uputi Županijskog suda, Općinski sud u Puli u ponovljenom i dopunjenom postupku nesporno je utvrdio da je davatelj stanova na korištenje, Komanda garnizona Pula, suglasnost na zamjenu navedenih stanova dao prije
  52. srpnja
  53. godine (kao datuma do kada je Komanda garnizona Pula mogla raspolagati stanovima u skladu s Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske). Sud je nadalje utvrdio da Ugovor o zamjeni stanova nije simuliran, budući da su u trenutku njegovog zaključivanja podnositelj i D. P. imali namjeru izvršiti zamjenu stanova. Ugovor o zamjeni stanova je i izvršen, budući da je podnositelj uselio u zamijenjeni stan, a u njegov stan uselila je V. V. koja je, nakon što je D. P. predao stan davatelju stana na korištenje, dobila valjano rješenje za njegovo korištenje (rješenje davatelja stana na korištenje od
  54. srpnja
  55. godine, kojim joj se ustupa u otkup taj stan). Slijedom utvrđenog Općinski sud u Puli presudom, broj: P-2082/98 od
  56. prosinca
  57. godine, odbio je tužbeni zahtjev tužitelja i usvojio protutužbeni zahtjev podnositelja. Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Puli rješenjem, broj: Gž-1361/00-2 od
  58. prosinca
  59. godine, usvojio je žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje s uputom prema kojoj će sud utvrditi je li tuženik stekao stanarsko pravo na spornom stanu u skladu s odredbom članka
  60. stavka
  61. Zakona o stambenim odnosima (kojom je propisano da se stanarsko pravo na osnovi valjanog ugovora o zamjeni stanova stječe danom useljenja u zamijenjeni stan), budući da je Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske stupila na snagu
  62. srpnja
  63. godine. Pored navedenog, u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o simuliranoj zamjeni stanova, Županijski sud je obvezao prvostupanjski sud da za to utvrđenje u presudi dade »jače« i »uvjerljivije razloge«. U ponovljenom postupku, nakon provedenog dokaznog postup­ka, Općinskog sud u Puli je (treći put) presudom, broj: P-6/02 od
  64. svibnja
  65. godine, usvojio protutužbeni zahtjev podnositelja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je nesporno utvrdio da je na temelju valjanog Ugovora o zamjeni stanova podnositelj uselio u stan u P., B. K. 8 (sada Sv. P. 1) prije
  66. srpnja
  67. godine, pa je time stekao stanarsko pravo na tom stanu u skladu s člankom
  68. stavkom
  69. Zakona o stambenim odnosima. Pri tome sud je ocijenio neosnovanom tvrdnju tužitelja da bi se radilo o simuliranoj zamjeni stanova budući da, osim pretpostavki tužitelja u tom smislu, tužitelj sudu nije pružio niti jedan valjani dokaz.
  70. Osporenom presudom, Županijski sud u Puli prihvatio je žalbu tužitelja – protutuženika i preinačio presudu Općinskog suda u Puli, broj: P-6/02 od
  71. svibnja
  72. godine, na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odbio protutužbeni zahtjev podnositelja. Županijski sud je zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sporne i odlučne činjenice, ali da je izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prema stajalištu Županijskog suda zamjena navedenih stanova nije pravno valjana i to, između ostalog, iz razloga što nema valjane suglasnosti bivše JNA na navedenu zamjenu, nema sigurnih dokaza da je podnositelj uselio u zamjenom dobiven stan prije
  73. srpnja
  74. godine, te »da nije ispunjen smisao zamjene stanova«. U obrazloženu presude, između ostaloga, se navodi: »Nema, uz to, sigurna dokaza da je i takova zamjena pravno perfektuirana i realizirana do
  75. srpnja
  76. godine kada je stupila na snagu Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama. Dokazivanje relevantnih činjenica postupovna je zadaća stranaka i suda. No, u užem postupovnom smislu, teret je dokaza ovih činjeničnih tvrdnji na tuženiku koji se poziva da je valjano stekao stanarsko pravo. Ako to nije stekao, u spornom je stanu bespravno. Sud prvog stupnja uzima da je suglasnost za zamjenu (ipak) postojala i da je tuženik uselio prije
  77. srpnja
  78. godine. Drugostupanjski sud sam ne može mijenjati utvrđene činjenice, ali može iz njih izvući pravni zaključak. Konkretan zaključak: da sporna zamjena stanova nije bila pravovaljana, da je bila simulirana (prividna, fiktivna) pa da – čak i da je postojala nekakva usmena suglasnost na zamjenu bivše JNA i da je tuženik eventualno i uselio prije
  79. srpnja
  80. godine – ne može biti pozitivno sankcionirana, tj. ne može tuženiku dati svojstvo stanara na spornom stanu. Sporni pravni posao zamjene stanova nema: – prave volje na zamjenu (arg. iz čl.
  81. ZOO) i – nema causae (svrhe) ugovora o zamjeni (arg. iz st.
  82. čl. 51., st.
  83. čl.
  84. ZOO). Dubioza oko navedene suglasnosti bivše JNA i oko datuma useljenja tuženika (bez obzira što sud prvog stupnja pobijanom presudom uzima da su ovi uvjeti ispunjeni, a ovaj sud sam ne može utvrđivati drugačije stanje činjenica) samo potvrđuje da sporna zamjena stanova nije bila valjana.«.
  85. Na temelju analize cjelokupnog spisa predmeta, svih odluka donesenih u konkretnom slučaju, napose osporene presude, mjerodavnih zakonskih propisa, te navoda i razloga ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, zajamčeno člankom
  86. stavkom
  87. Ustava. Županijski sud u Puli u osporenoj presudi zauzeo je stajalište da su nižestupanjski sudovi potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje, ali su pogrešno primijenili materijalno pravo. Međutim, Županijski sud u osporenoj presudi nije naveo niti obrazložio svoje pravno stajalište. Drugim riječima Županijski sud, prema ocjeni Ustavnog suda, u osporenoj presudi nije se očitovao o bitnim pitanjima za odlučivanje o biti stvari (između ostaloga, o suglasnosti koju je na Ugovor o zamjeni navedenih stanova od
  88. lipnja
  89. godine dao davatelj stanova (Komanda garnizona Pula), i na temelju kojeg podnositelj sada koristi stan u P., Sv. P. 1, kao i na činjenicu da raniji stan podnositelja sada koristi V. V., koji je taj stan dobila na korištenje
  90. srpnja
  91. godine i na kojem je stekla stanarsko pravo na temelju valjanog rješenja davatelja stanova o ustupu stana u otkup, u koji je uselila prije
  92. srpnja
  93. godine. Nadalje, Županijski sud nije uzeo u obzir niti se u obrazloženju osporene presude na bilo koji način očitovao o okolnostima vezanim uz prethodno pravovaljano stečeno pravo podnositelja na korištenje (prvotno mu dodijeljenog) stana iz stambenog fonda bivše JNA (sada Republike Hrvatske – Ministarstva obrane), iz kojeg proizlazi i pravo podnositelja da mu se prizna svojstvo nositelja stanarskog prava. U konkretnoj pravnoj situaciji, odbijanje Županijskog suda da podnositelju prizna stanarsko pravo na stanu u P. ne mogu se opravdati ustavnopravno prihvatljivim razlozima. Ni iz obrazloženja osporene presude ni iz spisa predmeta nisu razvidni opravdani razlozi zbog kojih se podnositelju uskraćuju prava na spornom stanu, a ponajmanje su razvidni razlozi koji bi mogli opravdati posljedice što ih osporena presuda ima za podnositelja. Konačno, osporenom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na štetu podnositelja s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju radilo o simuliranoj zamjeni stanova i da na tom stanu podnositelj nije mogao steći stanarsko pravo. S druge strane, međutim, rješenje tužitelja o ustupanju ranijeg stana podnositelja u otkup V. V. od
  94. srpnja
  95. godine, doneseno mjesec dana nakon zaključenja Ugovora o zamjeni stanova, proizvelo je pravne učinke, rezultirajući stjecanjem stanarskog prava V. V. Županijski sud u Puli na taj je način povrijedio ustavno pravo podnositelja na jednakost pred zakonom, zajamčeno člankom
  96. stavkom
  97. Ustava.
  98. S obzirom na činjenicu da su u ustavnosudskom postupku utvrđene prethodno navedene povrede ustavnih prava podnositelja, Ustavni sud nije razmatrao eventualno postojanje drugih povreda ustavnih prava koje je podnositelj istaknuo u ustavnoj tužbi.
  99. Na temelju članaka
  100. i
  101. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi iz točke III. izreke temelji se na članku
  102. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1012/2004 Zagreb,
  103. siječnja
  104. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Agata Račan, v. r. Odluka, NN 18/2008-600 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 18/2008 Broj dokumenta u izdanju: 600 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.2.
  105. ELI: /eli/sluzbeni/2008/18/600 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  106. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.