← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2049/2005 od 30. siječnja 2008.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2049/2005 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2049/2005 od
  3. siječnja
  4. NN 21/2008 (18.2.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-2049/2005 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 644 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Jasna Omejec i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli J. V. iz P. i S. H. iz B., koje zastupa R. H., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. siječnja 2008., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Županijskog suda u Zlataru, broj: I Gž-992/03 od
  8. ožujka 2005., te se predmet vraća Županijskom sudu u Zlataru na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zlataru, broj: I Gž-992/03 od
  10. ožujka 2005., kojom je usvojena žalba tuženika u sporu, V. i A. H. iz B., te je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zaboku, broj: P-670/02 od
  11. veljače 2003., na način da je tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe odbijen u cijelosti. Navedenom prvostupanjskom presudom bio je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja, kojim su tražili da sud naloži tuženicima da s nekretnine u vlasništvu podnositeljice J. V. uklone betonski stup postavljen u točki D skice mjerničkog vještaka, da se tuženicima zabrani izvođenje građevinskih radova, šljunčanje i asfaltiranje dijela nekretnine iste podnositeljice, označenog točkama B-C-D skice mjerničkog vještaka, kao i da im se zabrani uznemiravanje podnositelja ustavne tužbe S. H., kao ovlaštenika prava stvarne služnosti puta preko nekretnine u vlasništvu podnositeljice J. V., postavljanjem stupova na trasi služnosti ili na druge slične načine.
  12. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu da su osporenom drugostupanjskom presudom povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena odredbom članka
  13. stavka
  14. Ustava, kao i odredbe članka
  15. stavka
  16. i članka
  17. stavka
  18. Ustava. Smatraju da je osporena drugostupanjska presuda utemeljena na pogrešnim zaključcima o činjenicama koje su u prvostupanjskom postupku utvrđene, štoviše na očiglednom »revidiranju« tih činjenica od strane drugostupanjskog suda, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava u drugostupanjskom postupku, a čime se istodobno ukazuje i na povredu postupovnih odredaba to jest na povredu ustavnog prava zajamčenog odredbom članka
  19. stavka
  20. Ustava. Podnositelji posebno ističu okolnost da drugostupanjski sud, unatoč nedvojbeno dokazanom knjižnom vlasništvu podnositeljice J. V. na k.č.br. 12/106, z.k.ul.br. 2387 k.o. B., u naravi put, tvrdi kako ona svoje vlasništvo ničim nije dokazala. Pored toga, drugostupanjski sud u osporenoj presudi utvrđuje kao među strankama nespornu činjenicu da je zemljišna čestica o kojoj je riječ u suvlasništvu podnositeljice J. V. i tuženika, svakoga u 1/2 dijela, što ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju (prema kojem se radi o samovlasništvu J. V. odnosno njezinog pravnog prednika) i što ne tvrde niti sami tuženici. Nadalje, drugostupanjski sud u osporenoj presudi »revidira« činjenicu utvrđenu u prvostupanjskom postupku – da je međa na predmetnoj zemljišnoj čestici u cijelosti uređena u ranije provedenom postupku, i to na način koji ne odgovara utvrđenju drugostupanjskog suda u konkretnom postupku (međa je, naime, u ranijem postupku uređena tako da teče od točke A skice mjerničkog vještaka, u ravnoj liniji u smjeru javnog puta do točke B skice, a zatim zakrivljeno, lučno do točke C skice – nasuprot tome, drugostupanjski sud utvrđuje kao nesporno da međa teče ravno u smjeru javnog puta od točke A do točke B skice, te iz točke B nastavlja ravno u istom smjeru do javnog puta). Podnositelji također navode da je drugostupanjski sud sudio i mimo tužbenog zahtjeva, jer se njihov tužbeni zahtjev zasnivao na odredbama članka
  21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 73/
  22. i 114/
  23. – u daljnjem tekstu: ZV), dok se obrazloženje osporene drugostupanjske presude zasniva na odredbama članka
  24. ZV-a. Predlažu ukidanje osporene drugostupanjske presude. Ustavna tužba je osnovana.
  25. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Zaboku broj: P-670/02(ranije broj: P-66/97 i 779/00), Ustavni sud je utvrdio sljedeće: Podnositelji Stjepan Horvat i pravni prednik (otac) podnositeljice J. V. podnijeli su Općinskom sudu u Zaboku tužbu protiv tuženika radi uznemiravanja vlasništva (odnosno posjeda prava služnosti puta), do kojeg je, prema tužbi, došlo na način da su tuženici, nakon provedenog postupka uređenja međe, postavili stup, koji ometa vožnju i oštećuje vozila, na dio nekretnine koji pripada tužiteljima (u naravi služni put između dvorišta stranaka koji se pod pravim kutom spaja s javnim putem). Presudom Općinskog suda u Zaboku, broj: P-670/02 od
  26. veljače 2003., usvojen je tužbeni zahtjev. Taj je sud uvidom u izvanparnični predmet istog suda broj: R1-16/95 (u kojem je međa između stranaka pravomoćno uređena na temelju sporazuma, na način da je sporna površina prepolovljena, dok je luk prema javnom putu formiran u skladu s katastarskim mapama, bez protivljenja stranaka), te na temelju očevida na licu mjesta i tri nova geodetska vještačenja, utvrdio da »... je međa između nekretnina stranaka označena pravcem A-B-C skice očevida (...), a točka C skice (...) nalazi se na tromeđi parcela stranaka i javnog puta. Luk od točke B do točke C formiran je parcelacijom prema urbanističkim uvjetima.« (str.
  27. odlomak
  28. prvostupanjske presude i dr.). Upravo osloncem na ovako utvrđenu činjenicu (da međa između nekretnina stranaka ne teče u cijeloj dužini pravolinijski do javnog puta, već prije spoja s javnim putem lučno skreće prema nekretnini tuženika), kao i osloncem na utvrđenu činjenicu da je podnositeljica J. V. (koja je naknadno stupila u parnicu, iza smrti oca) zemljišnoknjižna vlasnica dijela čestice puta, uključujući i površinu unutar koje je postavljen sporni stup, prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da nisu uznemiravali tužitelje (podnositelje) postavljanjem stupa, jer da se stup nalazi na liniji međe. Stoga je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Nasuprot tome, drugostupanjski sud uzima kao utvrđeno i nesporno da je međa između nekretnina stranaka uređena samo između točaka A i B skice geodetskog vještaka, to jest u dijelu u kojem ona teče pravolinijski, a da »... najmanje pak ima razloga da ta granična crta ide odjednom zakrivljena unutar zemljišta tuženika...« (str.
  29. odlomak
  30. drugostupanjske presude). Slijedom takvog zaključka drugostupanjskog suda, sporni stup bi se nalazio na (ravnoj) liniji međe (u nastavku iza točke B skice geodetskog vještaka, prema javnom putu), tuženici u tom slučaju ne bi počinili utuženo uznemiravanje, pa bi proizlazilo da je nižestupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Stoga bi prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti, pa je drugostupanjski sud to i učinio i odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
  31. Odredbom članka
  32. stavka
  33. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta ustavnih prava zajamčenih odredbom članka
  34. stavka
  35. Ustava, Ustavni sud ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima te na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li postupak bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje, odnosno je li tijekom postupka pred nadležnim sudom počinjena povreda takvog značaja da postupak, kao cjelinu, čini nepravičnim za podnositelja. Razmatrajući u konkretnom slučaju postupanje drugostupanjskog suda, kao donositelja odluke koju podnositelji osporavaju ustavnom tužbom, Ustavni sud je imao u vidu odredbe mjerodavnog Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  36. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima su sadržani elementi načela neposrednosti, načela otvorenog pravosuđenja i drugih temeljnih načela parničnog postupka, mjerodavnih u ovom postupku. Prema članku
  37. ZPP-a, o tužbenom zahtjevu se odlučuje, u pravilu (a konkretan slučaj nije iznimka od tog pravila), na temelju usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja. Prema članku
  38. stavku
  39. ZPP-a, sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Parnični sud, dakle, u načelu i koliko je to god moguće, sudi na temelju neposredne ocjene dokaza, što vrijedi za prvostupanjsko, ali i za drugostupanjsko sudovanje. Sud drugog stupnja odlučuje, u pravilu, na sjednici, ali može i sam održati raspravu (članak
  40. stavak
  41. ZPP-a), time da na nju pozove stranke, koje same odlučuju hoće li raspravi nazočiti ili ne. Jedino pod tim uvjetima drugostupanjski sud može mijenjati ocjenu izvedenih dokaza, a u protivnom se radi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka onemogućavanjem raspravljanja pred sudom (članak
  42. stavak
  43. točka
  44. ZPP-a), te o povredi ustavnog prava na pristup sudu i prava na pravično suđenje. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud, pored ostalog, neposredno izvršio uvid u izvanparnični predmet istog suda broj: R1-16/95, u kojem je međa između stranaka pravomoćno uređena na temelju sporazuma. Prvostupanjski sud je proveo i očevid na licu mjesta, kao i tri geodetska vještačenja, čime je potvrđeno stanje međe između nekretnina stranaka – onakvo kakvo je utvrđeno u naznačenom izvanparničnom postupku. Naprotiv, drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika, nije uzeo u obzir na navedeni način utvrđene činjenice, o kojima je već i donesena pravomoćna sudska odluka, već je bez sudjelovanja stranaka (i bez pružanja mogućnosti sudjelovanja) uredio među između njihovih nekretnina na drugačiji način, a što je bilo od odlučnog utjecaja na primjenu materijalnog prava. Naime, položaj i tijek međe između nekretnina stranaka presudno utječe na ocjenu o tome jesu li tuženici, ili nisu, postavljanjem spornog stupa uznemiravali vlasništvo podnositeljice J. V. odnosno pravo služnosti puta podnositelja S. H. – dakle, na ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osporena drugostupanjska presuda nije, prema tome, donesena na podlozi činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, a u drugostupanjskom postupku utvrđivanje činjenica provedeno je na način da stranke nisu imale pristupa sudu niti mogućnosti korištenja svojih postupovnih prava. Stoga je nakon usvajajuće prvostupanjske presude, u konačnici, cjelokupan parnični postupak okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva, što ga, kao cjelinu, čini nepravičnim za podnositelje. Slijedom navedenog, Ustavni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede ustavnih prava podnositelja, zajamčenih odredbom članka
  45. stavka
  46. Ustava.
  47. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
  48. stavka
  49. Ustava, a imajući u vidu prethodno utvrđenje o postojanju povrede ustavnih prava zajamčenih odredbom članka
  50. stavka
  51. Ustava, Ustavni sud drži upitnim i pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Županijskog suda u Zlataru, primjenu mjerodavnog materijalnog prava, kao i ustavnopravnu prihvatljivost tumačenja tog prava. Županijski sud u Zlataru, donoseći osporenu presudu, nije pošao od činjeničnog stanja kakvo nedvojbeno proizlazi iz rezultata prethodno provedenih postupaka. Stoga pravna stajališta iznesena u osporenoj presudi nisu pravna stajališta o identičnom činjeničnom supstratu o kojem je odlučivao sud prvog stupnja. Navedeno nedvojbeno upućuje i na zaključak o proizvoljnosti tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud je iz navedenog razloga prihvatio navode podnositelja da im u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom
  52. stavkom
  53. Ustava.
  54. Ustavni sud, međutim, smatra potrebnim napomenuti i sljedeće: Podnositelji u ustavnoj tužbi ističu i to da je drugostupanjski sud povrijedio njihova ustavna prava neosnovanim tvrdnjama kako podnositeljica J. V. ničim nije dokazala svoje pravo vlasništva, kao i time što se u osporenoj presudi neosnovano tvrdi kako je čestica puta suvlasništvo podnositeljice i tuženika u 1/2 dijela. Navedeni prigovori podnositelja nisu utemeljeni, budući da se spomenuta utvrđenja drugostupanjskog suda iz osporene presude odnose na česticu puta (k.č.br. 12/106, z.k.ul.br. 2387 k.o. B.) u njezinoj cjelini to jest i na dio te zemljišne čestice koji je u izvanparničnom postupku uređenja međe pripao tuženicima. Naime, sukladno odredbi članka
  55. stavka
  56. ZV-a, od trenutka kada je sud označio među međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Stoga su, u konkretnom slučaju tuženici postali vlasnici jedne polovine čestice puta sredinom koje je u izvanparničnom postupku uređena međa. Susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međe (u konkretnom slučaju podnositeljica J. V.) može u parnici dokazivati svoje vlasništvo unutar roka od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe (članak
  57. stavak
  58. ZV-a).
  59. U pogledu istaknutih povreda odredaba članka
  60. stavka
  61. i članka
  62. stavka
  63. Ustava, Ustavni sud napominje da navedene ustavne odredbe ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koje bi Ustavni sud štitio u ustavnosudskom postupku u smislu odredaba članka
  64. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  65. i 49/
  66. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
  67. Zbog razloga izloženih u točkama
  68. i
  69. ovog obrazloženja, a na temelju odredaba članaka
  70. i
  71. stavka
  72. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
  73. Objava odluke (točka III. izreke) temelji se na odredbama članka
  74. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2049/2005 Zagreb,
  75. siječnja
  76. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Aldo Radolović, v. r. Odluka, NN 21/2008-644 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 21/2008 Broj dokumenta u izdanju: 644 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.2.
  77. ELI: /eli/sluzbeni/2008/21/644 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  78. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.