← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4592/2005 od 13. veljače 2008.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4592/2005 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4592/2005 od
  3. veljače
  4. NN 26/2008 (29.2.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4592/2005 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 891 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Kos, Davor Krapac, Jasna Omejec i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku kojeg su ustavnom tužbom pokrenuli I. M. i V. M., obojica iz V., koje zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva K., H. & U. iz V., na sjednici održanoj
  7. veljače 2008., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  8. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-737/05 od
  9. rujna 2005., kojom je usvojena žalba tuženice u sporu, M. R. B., te je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-179/03 od
  10. studenoga 2004., na način da je tužbeni zahtjev tužitelja – podnositelja ustavne tužbe, odbijen. Navedenom prvostupanjskom presudom prethodno je bio usvojen tužbeni zahtjev podnositelja, kojim su tražili utvrđenje nevaljanosti usmene oporuke pok. J. M., od
  11. prosinca 2001., proglašene
  12. veljače
  13. u ostavinskom predmetu Općinskog suda u Varaždinu, broj: O-35/
  15. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu da im je osporenom drugostupanjskom presudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  16. stavka
  17. Ustava. U bitnome, podnositelji smatraju da je drugostupanjski sud, bez provođenja glavne rasprave odnosno bez neposrednog izvođenja dokaza, a i bez uporišta u dokazima izvedenim pred prvostupanjskim sudom, jednostavno »preocijenio« izvedene dokaze, donio drugačije zaključke o činjenicama, suprotne zaključcima prvostupanjskog suda, što je rezultiralo preinačenjem prvostupanjske presude odnosno odbijanjem njihovog tužbenog zahtjeva koji je prvobitno bio usvojen. Predlažu ukidanje osporene presude Županijskog suda u Varaždinu. Ustavna tužba nije osnovana.
  18. Prema odredbama članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/
  21. i 49/
  22. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje i ocijenila dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava, a eventualno postojanje povrede ustavnih prava Ustavni sud, u pravilu, cijeni na podlozi činjenica koje su utvrđene u postupku donošenja osporenog akta.
  23. Uvidom u spis predmeta, prvostupanjsku presudu, kao i osporenu drugostupanjsku presudu, Ustavni sud je utvrdio sljedeće: Prvostupanjska je presuda donesena u ponovljenom postupku, nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-1166/02 od
  24. siječnja 2003., kojim je bila ukinuta prethodno donesena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-793/02 od
  25. listopada
  26. (usvajanje tužbenog zahtjeva) i predmet vraćen drugom vijeću istog prvostupanjskog suda na ponovni postupak, s uputom da u nastavku postupka raspravi i provede dokaze na okolnost jesu li postojale iznimne prilike koje bi opravdavale sastavljanje usmene oporuke pok. ostaviteljice J. M. Naime, podnositelji ustavne tužbe, kao zakonski nasljednici pok. J. M., u ostavinskom postupku iza ostaviteljice upućeni su na pokretanje parničnog postupka protiv oporučne nasljednice M. R. B., radi utvrđenja pravne nevaljanosti usmene oporuke od
  27. prosinca
  28. Budući da je člankom
  29. stavkom
  30. mjerodavnog Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine«, broj 52/71., 52/73., 47/
  31. i 56/00., u daljnjem tekstu: ZN) propisano da oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed izuzetnih prilika nije u mogućnosti napraviti pisanu oporuku, prvostupanjski sud je, sukladno uputi suda višeg stupnja, a radi utvrđivanja tih okolnosti, saslušao troje svjedoka i tuženicu, izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i proveo medicinsko vještačenje. S obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud, primijenivši odredbu članka
  32. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  33. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), u presudi detaljno izložio svoje zaključke na temelju kojih je ocijenio da nisu postojale izuzetne prilike, u smislu članka
  34. stavka
  35. ZN-a, zbog kojih ostaviteljici nije bilo moguće sačiniti pisanu oporuku, te da je stoga tužbeni zahtjev osnovan. Drugostupanjski sud je u osporenoj presudi zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te je također iznio razloge zbog kojih smatra da iste dokaze valja ocijeniti drugačije. Stoga je zaključio da su izuzetne prilike postojale te da su pretpostavke pravne valjanosti usmene oporuke ispunjene. Drugostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev podnositelja.
  36. Kako je već istaknuto u točki
  37. ovog obrazloženja, Ustavni sud u pravilu se ne upušta u pitanje jesu li nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje i ocijenila dokaze, već su za Ustavni sud relevantne samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava. Eventualno postojanje povrede ustavnih prava Ustavni sud, u pravilu, cijeni na podlozi činjenica koje su utvrđene u postupku donošenja osporenog akta. U konkretnom slučaju, međutim, Ustavni sud smatra da, iznimno, ocjena o postojanju povrede ustavnog prava izravno ovisi o tome je li u provedenom parničnom postupku utvrđeno činjenično stanje odnosno kako su ocijenjeni dokazi. Naime, nakon analize cjelokupnog spisa predmeta i donesenih odluka, Ustavni sud smatra očiglednim kako u konkretnom parničnom postupku nisu dokazane ni činjenice na koje se pozivaju podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji, kao niti činjenice na koje se poziva tuženica. Prvostupanjskom sudu nije bilo moguće na temelju izvedenih (ali jedinih raspoloživih) dokaza sa sigurnošću utvrditi činjenice, a niti drugostupanjskom sudu, na temelju takvih dokaza, nije bilo moguće sa sigurnošću ocijeniti točnost i potpunost utvrđenja prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud u svojoj presudi i izričito navodi kako mu »nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi zdravstveno stanje ostaviteljice, postojanje izuzetnih prilika, kao niti sam sadržaj usmene oporuke«. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da će sud, kada na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Teret dokazivanja u parnici povodom tužbe na utvrđenje nevaljanosti usmene oporuke leži na onome tko tvrdi da je oporuka nevaljana to jest na tužitelju, u konkretnom slučaju na podnositeljima ustavne tužbe, a što prvostupanjski sud u konkretnom slučaju očigledno nije uzeo u obzir. Naprotiv, unatoč vlastitom navodu da nije uspio utvrditi relevantne činjenice, prvostupanjski je sud sudio na način kao da su podnositelji (tužitelji) dokazali svoje tvrdnje. Ustavni sud je, međutim, na temelju analize osporene drugostupanjske presude, iako to u njoj nije i izrijekom navedeno, zaključio da je ona donesena kao posljedica okolnosti da podnositelji, na kojima leži teret dokazivanja, svoju tvrdnju o nevaljanosti oporuke nisu dokazali. Prema tome, ocjena je Ustavnog suda da je osporena presuda donesena sukladno pravilima o teretu dokazivanja, pa da stoga njome podnositelji nisu oštećeni u svojim pravima.
  38. Sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje, zajamčenog člankom
  39. stavkom
  40. Ustava, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja, pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, ocjenjuje je li on bio vođen na način koji podnositelju osigurava pravično suđenje. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud postupao i odlučivao unutar svoje nadležnosti, da je podnositeljima prethodno omogućeno sudjelovanje u postupku, predlaganje dokaza, ulaganje pravnog lijeka i poduzimanje drugih zakonom dopuštenih postupovnih radnji, te da je osporena presuda donesena u postupku koji je proveden sukladno mjerodavnim postupovnim odredbama. Stoga je Ustavni sud ocijenio da podnositeljima nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
  41. stavkom
  42. Ustava.
  43. Zbog izloženog, a na temelju odredaba članaka
  44. i
  45. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točki I. izreke.
  46. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka
  47. Ustavnog zakona. Broj: U-III-4592/2005 Zagreb,
  48. veljače
  49. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Aldo Radolović, v. r. Odluka, NN 26/2008-891 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 26/2008 Broj dokumenta u izdanju: 891 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.2.
  50. ELI: /eli/sluzbeni/2008/26/891 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  51. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.