← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4704/2004 od 13. veljače 2008.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4704/2004 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4704/2004 od
  3. veljače
  4. NN 26/2008 (29.2.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4704/2004 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 892 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Željko Potočnjak, predsjedavajući sudac, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Kos, Davor Krapac, Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Aldo Radolović i Nevenka Šernhorst, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenulo S.O.M.-T. d.o.o. iz M., koje zastupa predsjednik uprave J. V., na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama« Obrazloženje
  9. Ustavna tužba je podnesena protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4812/04 od
  10. kolovoza 2004., kojim je, kao nedopuštena, odbačena tužba podnositelja protiv akta Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Građansko-upravnog odjela (u daljnjem tekstu: DORH), broj: M-987/02 od
  11. svibnja 2004., kojeg Upravni sud u osporenom rješenju naziva »dopisom« odnosno »pravnim mišljenjem«. Upravni sud Republike Hrvatske je izrazio stajalište da tužbom pobijani akt DORH-a nije upravni akt u smislu članka
  12. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91., 9/
  13. i 77/92., u daljnjem tekstu: ZUS), protiv kojeg bi se mogao voditi upravni spor, a da nije niti akt iz članka
  14. ZUS-a, jer se zahtjev, u smislu te odredbe, može podnositi samo protiv konačnih pojedinačnih akata kojima je odlučivano o pravima ili obvezama određene osobe, a protiv kojih nije osigurana druga sudska zaštita.
  15. U ustavnoj tužbi podnositelj osporava rješenje Upravnog suda, a zbog činjenice da Upravni sud nije meritorno odlučivao o zakonitosti pobijanog akta DORH-a, ustavnom tužbom podnositelj osporava i taj akt, kojeg naziva »očitovanjem«. Smatra da je osporenim rješenjem i »očitovanjem« DORH-a došlo do povrede ustavnih prava zajamčenih odredbama članka
  16. stavka 2., članka
  17. stavka 1., članka
  18. stavka 2., članka
  19. stavka
  20. i članka
  21. stavka
  22. Ustava. U bitnome, podnositelj tvrdi da DORH predstavlja tijelo javne vlasti, da davanje »očitovanja« na ugovore vezane uz raspolaganje stranih osoba nekretninama u Republici Hrvatskoj, sklopljene nakon
  23. veljače 2000., predstavlja obavljanje javnih ovlasti, te da »očitovanje« DORH-a jest akt kojim se odlučuje o nečijem pravu, konkretno o pravu podnositelja ustavne tužbe da stekne vlasništvo nekretnina. Podnositelj traži da se u konkretnom slučaju primijeni analogno pravno stajalište, izraženo u odluci Ustavnog suda, broj: U-I-1094/1999 od
  24. veljače 2000., u svezi s davanjem suglasnosti resornih ministara kod stjecanja prava vlasništva stranih fizičkih i pravnih osoba na nekretninama u Republici Hrvatskoj. Kako navodi podnositelj, tom je odlukom izraženo stajalište da »(...)suglasnost (ministra) predstavlja upravni akt kojeg donosi tijelo državne uprave u upravnom postupku, neposredno primjenjujući odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to rješavajući o pravu stranke na stjecanje vlasništva na nekretninama na području Republike Hrvatske.« U pogledu »očitovanja« DORH-a, podnositelj navodi da je ono utemeljeno na pogrešno utvrđenim činjenicama (u svezi s čim iznosi niz činjeničnih navoda), što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, a iz čega je proizišla i povreda podnositeljevih ustavnih prava. Predlaže ukidanje osporenog rješenja Upravnog suda kao i »očitovanja« DORH-a. Ustavna tužba nije osnovana.
  25. Prema odredbama članka
  26. stavaka
  27. i
  28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  29. i 49/
  30. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može, po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta, podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, te na podlozi činjeničnog stanja i materijalnog prava primijenjenog u postupku iz kojeg je proizašla osporena odluka, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  31. U spornom dopisu (»očitovanju«) protiv kojega je podnositelj pokrenuo upravni spor, DORH se očitovalo, na zahtjev Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Malom Lošinju broj: Z-768/02-3, o kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između podnositelja i društva P. GP p.o. N. M. u stečaju, R. S., a vezano uz Zaključak Vlade RH od
  32. travnja 2000., klasa: 940-01/00-03/05, urbroj: 5030109-00-
  33. DORH ističe da je navedeni pravni posao nevaljan, jer je P. p.o. N. M. stekao nekretnine nenaplatno. »Plaćanje S. troška djelomično izvedene infrastrukture kao i troškova zemljišta ne znače da je plaćena i kupoprodajna tržišna cijena istoga, tim više što je u Ugovoru o zajedničkoj izgradnji II etape stambenog naselja Mihološčica – Zaglav, te u rješenju o preuzimanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta od
  36. god. izričito navedeno da se GP P.-u dodjeljuju građevinske čestice bez naknade«. Pored toga, DORH ističe da je iz spisa Z-403/94 i Z-334/86 razvidno da je Radnički savjet, kao organ upravljanja GP P. p.o. N. M. zemljište vratio na korištenje Skupštini općine Cres – Lošinj i priznao im vlasništvo nad tim nekretninama. DORH smatra da je to previdio (»ili se na to oglušio«)Okružni sud u Novom Mestu kada je u stečajnom predmetu nad dužnikom P. GP p.o. broj St-8/96 donio rješenje od
  37. prosinca
  38. kojim je dozvolio prodaju spornih nekretnina. Iz tih razloga, DORH ističe u spornom dopisu (»očitovanju«) da odbija izdati suglasnost na navedenu kupoprodaju.
  39. Upravni sud je ocijenio da dopis DORH-a upućen Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda, ne predstavlja upravni akt u smislu članka
  40. ZUS-a jer se tim aktom ne odlučuje o bilo kakvom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Prema stajalištu Upravnog suda, u tom dopisu izraženo je pravno mišljenje DORH-a u svezi s pravnom valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnina, a pravno mišljenje o pravnim poslovima i drugim imovinsko pravnim pitanjima, koje sukladno odredbama Zakona o državnom odvjetništvu (»Narodne novine« broj 51/01.) daje nadležno državno odvjetništvo, ne predstavlja upravni akt u smislu članka
  41. ZUS-a pa se protiv tog mišljenja ne može voditi upravni spor.
  42. Iz spisa predmeta razvidno je da se radi o raspolaganju nekretninom koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, a kojom je raspolagala pravna osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji. Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 36/91.) propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje nekretnina na teritoriju RH koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina, te poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem izvan RH.
  44. listopada
  45. sklopljen je Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 15/99), koji je stupio na snagu
  46. veljače
  47. Člankom
  48. navedenog Ugovora utvrđeno je da se odredbe Ugovora odnose na razrješavanje imovinskopravnih odnosa dviju država koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka (
  49. lipnja
  50. odnosno
  51. listopada 1991.), s iznimkom odnosa vezanih uz Nuklearnu elektranu Krško i Ljubljansku Banku – Glavnu filijalu Zagreb, koji će se urediti posebnim ugovorima. Člankom
  52. Ugovora utvrđeno je, pored ostalog, da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne stranke jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu tog Ugovora smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem. Za izvršavanje navedenog međunarodnog ugovora nadležni su Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski fond za privatizaciju (članak
  53. Uredbe o objavi Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa – »Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 15/99).
  55. travnja 2000., Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (»Narodne novine«, broj 46/00, u daljnjem tekstu: Odluka Vlade). Odluka Vlade glasi: I. Izuzimaju se od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka
  56. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. II. Ovlašćuje se ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. ove Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.
  57. Istog dana,
  58. travnja 2000., Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak (na temelju kojeg je u konkretnom slučaju zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Malom Lošinju dostavio predmet DORH-u) koji glasi:
  59. Ugovori sklopljeni od
  60. srpnja
  61. do
  62. kolovoza 1999., odnosno do
  63. veljače 2000., kojima su pravne osobe sa sjedištem u Republici Makedoniji odnosno Republici Sloveniji raspolagale svojim nekretninama u Republici Hrvatskoj, a koji su ništavi na temelju odredbe članka
  64. stavka
  65. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, mogu postati pravno valjani na temelju suglasnosti ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u skladu s Odlukom o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, klasa: 940-01/00-03/05, ur.broj: 5030109-00-1 od
  66. travnja
  68. Zadužuje se Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da, sukladno članku
  69. Uredbe o objavi ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije o uređenju imovinskopravnih odnosa (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 9/99) i članku
  70. Uredbe o objavi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 15/99) obavijesti zemljišnoknjižne sudove da sve prijedloge za upis stvarnih prava na temelju sklopljenih ugovora nakon
  71. kolovoza
  72. odnosno
  73. veljače 2000., kojima su svojim nekretninama u Republici Hrvatskoj raspolagale pravne osobe sa sjedištem u Republici Makedoniji odnosno Republici Sloveniji, dostavljaju Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske radi zaštite interesa Republike Hrvatske, sukladno ugovoru između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije o uređenju imovinskopravnih odnosa, odnosno ugovoru između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa.
  74. Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da su Odluka i Zaključak Vlade od
  75. travnja
  76. donijeti u svrhu provođenja tog međunarodnog ugovora. Iz njih je razvidan različit postupak izuzimanja od zabrane raspolaganja nekretninama, ovisno o tome jesu li ugovori kojim su pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji raspolagale nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, sklopljeni prije ili nakon
  77. veljače 2000., odnosno prije ili nakon stupanja na snagu tog međunarodnog ugovora. 10.
  78. Za ugovore sklopljene prije
  79. veljače 2000., ministar pravosuđa ovlašten je u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti propisani točkom I. Odluke Vlade i postoje li kakve pravne zapreke, te je na temelju toga i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i DORH-a, ovlašten izdati suglasnost za raspolaganje tim nekretninama. Ovi pravni poslovi, dakle, mogu postati pravno valjani na temelju suglasnosti ministra pravosuđa pribavljene na opisani način. U ovakvom slučaju akt DORH-a je prethodno mišljenje, postojanje kojeg je pretpostavka valjanog izdavanja akta suglasnosti po ovlaštenom ministru. Akt DORH-a je dakle, akcesoran akt i nema pravnu snagu i učinke samostalnog upravnog akta protiv kojeg bi bilo moguće vođenje upravnog spora u smislu odredaba članka
  80. ZUS-a, odnosno podizanje zahtjeva za zaštitu Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, u smislu odredbe članka
  81. ZUS-a. Takvu pravnu snagu i učinke ima akt suglasnosti ovlaštenog ministra, donesen uz prethodno mišljenje DORH-a i Ministarstva gospodarstva, pa je stoga i pravna zaštita osigurana protiv akta ovlaštenog ministra. 10.
  82. Što se tiče ugovora sklopljenih nakon
  83. veljače 2000., prema Zaključku Vlade, zemljišnoknjižni sudovi dostavljaju DORH-u prijedloge za upis stvarnih prava na temelju tih ugovora, radi zaštite interesa Republike Hrvatske. Članak
  84. stavak
  85. Zakona o državnom odvjetništvu (prije izmjena učinjenih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, »Narodne novine« broj 16/07.) propisivao je: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske daje na zahtjev državnih tijela: – pravna mišljenja o svim pitanjima koja se odnose na imovinskopravne poslove i zaštitu imovine, prirodnih bogatstava, dijelova prirode, nekretnina, stvari i prava od interesa za Republiku Hrvatsku, – mišljenja o nacrtima prijedloga zakona i drugih propisa, – mišljenja o pravnim poslovima, koje sklapa Republika Hrvatska, te o drugim imovinskopravnim pitanjima. Mišljenje DORH-a u ovom slučaju ne obvezuje sud. To mišljenje daje se u okviru sudskog postupka te je i pravna zaštita osigurana unutar sudskog postupka – primjerice, putem prava na žalbu protiv rješenja o odbijanju zatražene uknjižbe stvarnog prava.
  86. Ustavni sud ističe da predmet ovog ustavnosudskog postupka jest i može biti jedino ocjena o eventualnoj povredi ustavnih prava podnositelja koja bi bila počinjena konkretnim rješenjem Upravnog suda o odbacivanju podnositeljeve tužbe – na temelju stajališta tog Suda da »očitovanje« DORH-a nije upravni akt. Kako je u konkretnom slučaju sporno »očitovanje« dalo pravosudno tijelo (članak
  87. Zakona o državnom odvjetništvu; pravno stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-I-1094/1999 od
  88. veljače 2000., »Narodne novine« broj 22/00.), a ne tijelo državne uprave, u okviru sudskog, a ne upravnog postupka, te je pravna zaštita osigurana unutar sudskog postupka, stajalište Upravnog suda Republike Hrvatske, izraženo u osporenom rješenju, kojim je odbačena tužba podnositelja u upravnom sporu, prema ocjeni Ustavnog suda, utemeljeno je na mjerodavnim odredbama članka
  89. i članka
  90. ZUS-a, na koje se odredbe Upravni sud i pozvao i svoje stajalište obrazložio.
  91. Iz navoda ustavne tužbe proizlazi da podnositelj smatra kako su osporenim rješenjem Upravnog suda povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena odredbama članka
  92. stavka 2., članka
  93. stavka
  94. i članka
  95. stavka
  96. Ustava. Ocjenjujući povredu ustavnog prava zajamčenog odredbom članka
  97. stavka
  98. Ustava, Ustavni sud razmatra jesu li pravna stajališta navedena u osporenom aktu zasnovana na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, a polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, te je li nadležno tijelo obrazložilo svoja stajališta iznesena u osporenom aktu odnosno jesu li ta stajališta posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava. Donoseći osporeno rješenje o odbacivanju podnositeljeve tužbe, Upravni sud nije primjenjivao odredbe materijalnog, već postupovnog prava, pa odredba članka
  99. stavka
  100. Ustava nije mjerodavna.
  101. Ustavno jamstvo prava na žalbu (članak
  102. stavak
  103. Ustava), prema ocjeni Ustavnog suda, nije povrijeđeno, jer odbacivanjem tužbe u upravnom sporu podnositelju nije onemogućena pravna zaštita u postupku stjecanja prava vlasništva na nekretninama.
  104. Budući da akt pobijan tužbom pred Upravnim sudom nije upravni akt, ustavno jamstvo sudske kontrole zakonitosti upravnih akata iz članka
  105. stavka
  106. Ustava nije mjerodavno.
  107. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba članaka
  108. i
  109. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točki I. izreke.
  110. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka
  111. Ustavnog zakona. Broj: U-III-4704/2004 Zagreb,
  112. veljače
  113. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjedavajući sudac dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 26/2008-892 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 26/2008 Broj dokumenta u izdanju: 892 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.2.
  114. ELI: /eli/sluzbeni/2008/26/892 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  115. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.