Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4003/2005 od 24. travnja 2008

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4003/2005 od 24. travnja 2008.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4003/2005 od 24. travnja 2008.

NN 59/2008 (26.5.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4003/2005 od 24. travnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2027 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Snježana Bagić, Davor Krapac, Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku kojeg je ustavnom tužbom pokrenuo D. I. iz D., kojeg zastupa D. M., odvjetnik u O., na sjednici održanoj 24. travnja 2008. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:

–presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2456/2002-9 od 7. travnja 2005. godine i
–rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj: 511-01-73-UP/I-2/1264/9-2001 od 2. siječnja 2002. godine.

II. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama.« Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2456/2002-9 od 7. travnja 2005., kojom je odbijena podnositeljeva tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-73-UP/I-2/1264/9-2001 od 2. siječnja 2002.

Tim je rješenjem odbijen podnositeljev zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2.Podnositelj smatra da su osporenim aktima povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 16. i 30. Ustava Republike Hrvatske.

Obrazlažući povrede ustavnih prava, podnositelj ističe da su upravno tijelo i Upravni sud pogrešno protumačili i primijenili mjerodavne odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu (»Narodne novine« broj 53/91., 28/92. i 113/93. – odluka Ustavnog suda) budući da podnositelj »nikada nije bio u sukobu sa zakonom«.

Smatra da ispunjava sve pretpostavke za primitak u hrvatsko državljanstvo propisane člankom 8. stavkom 1. točkom 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, te da činjenica što se protiv njega vodio kazneni postupak zbog pokušaja kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, ne može imati za posljedicu odbijanje njegovog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo s obrazloženjem da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih akata.

Ustavna tužba je osnovana.

3.Iz spisa predmeta pribavljenih za potrebe ustavnosudskog postupka razvidno je sljedeće:
–27. prosinca 2000., podnositelj (državljanin B. i H.) je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo,
–u Republiku Hrvatsku podnositelj je doselio 1965. godine gdje ima status trajno nastanjenog stranca,
–podnositeljeva supruga i djeca su hrvatski državljani,
–protiv podnositelja se vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Županji zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – izbjegavanjem carinskog nadzora, u pokušaju, iz članka 298. stavaka 1. i 5.

Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98. i 58/99.), za koje je presudom broj: K-2/00-2 od 14. siječnja 2000., oglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna od petnaest dnevnih dohodaka (što iznosi 1.515,00 kn),

–presuda je postala pravomoćna 7. veljače 2000.,
–rješenjem Općinskog suda u Županji od 16. lipnja 2000. izrečena novčana kazna zamijenjena je kaznom zatvora u trajanju od petnaest dana, koju kaznu je podnositelj izdržao 5. prosinca 2000.,
–rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 11. srpnja 2001. ukinuta su rješenja Općinskog suda u Županji od 14. siječnja 2000. i 16. lipnja 2000.,
–rješenjem Općinskog suda u Županji od 3. prosinca 2001. stavljena je izvan snage klauzula pravomoćnosti presude Općinskog suda u Županji broj: K-2/00-2 od 14. siječnja 2000., te je odlučeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti postupak povodom podnositeljevog prigovora protiv kaznenog naloga te će se zakazati glavna rasprava o optužnom prijedlogu.
4.Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske odbijen je podnositeljev zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od pretpostavki za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem iz članka 8. stavka 1. točke 5.

Zakona o hrvatskom državljanstvu – poštivanje pravnog poretka Republike Hrvatske.

Prema ocjeni Ministarstva unutarnjih poslova, osobe protiv kojih se vodio kazneni postupak (a koji nije okončan oslobađajućom presudom ili na drugi odgovarajući način) i osobe koje su kažnjavane zbog prekršaja, u pravilu se ne mogu smatrati osobama iz čijeg ponašanja se može zaključiti da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske. Polazeći od navedenog stajališta, a imajući u vidu činjenicu da je podnositelj pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, Ministarstvo je odbilo podnositeljev zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo.

Odlučujući o podnositeljevoj tužbi u upravnom sporu, Upravni sud je prihvatio stajalište Ministarstva unutarnjih poslova da se iz podnositeljevog ponašanja ne može zaključiti da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Na takvu ocjenu, prema mišljenju Upravnog suda, ne može imati utjecaja ni činjenica da je klauzula pravomoćnosti presude Općinskog suda u Županji, kojom je podnositelj oglašen krivim zbog kaznenog djela, stavljena izvan snage. Samo pozivanje podnositelja na kaznenu odgovornost, prema stajalištu Upravnog suda, upućuje na zaključak da podnositelj ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Stoga je podnositeljeva tužba odbijena kao neosnovana.

5.Odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu, mjerodavne u konkretnom slučaju, glase:

Članak 8stavak 1. točka 5

Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama: (...) 5. da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj i da prihvaća hrvatsku kulturu.

Članak 10Stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobreno trajno

nastanjenje na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1.

–4. ovoga Zakona.
6.Sagledavajući tijek i ishod postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku kroz ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom iz članka 14. stavka 2.

Ustava, te članka 61. stavka 1. Ustava, prema kojoj obitelj uživa osobitu zaštitu države, Sud ističe da osnovanost ove ustavne tužbe ovisi o odgovoru na pitanje može li se prihvatiti zaključak nadležnog upravnog tijela i Upravnog suda da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odbijanje podnositeljevog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo.

Sud smatra da raspad bivše SFRJ, odnosno sukcesija država, predstavljaju bitne činjenice u tumačenju mjerodavnih odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu u konkretnom slučaju.

Podnositelja ustavne tužbe (koji je bio državljanin bivše SFRJ) ne može se smatrati »klasičnim« strancem u Republici Hrvatskoj. Problemi s državljanstvom uslijedili su zbog raspada bivše (zajedničke) države, a utvrđenje da je podnositelj stranac u Republici Hrvatskoj neposredno je povezano s problemom sukcesije država. U svim slučajevima, naime, u kojima se država prednica raspadne, prethodno državljanstvo prestaje postojati, a država-sljednica propisuje vlastita pravila za stjecanje državljanstva novostvorene države. Tako je Republika Hrvatska nakon raspada bivše SFRJ, kao jedna od država-sljednica, propisala vlastita pravila za određivanje tko se na dan 8. listopada 1991. godine smatra hrvatskim državljaninom (prijelazne odredbe članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu), odnosno koji pravni položaj u Republici Hrvatskoj stječu državljani bivše SFRJ koji na dan 8. listopada 1991. godine nisu utvrđeni hrvatskim državljanima.

Podnositelj je od 1965. godine (dakle, još za vrijeme postojanja bivše SFRJ) živio na području Republike Hrvatske i sklopio brak s hrvatskom državljankom.

Podnositeljeva djeca rođena su na području Republike Hrvatske u vrijeme dok je Hrvatska bila jedna od federalnih jedinica u sastavu bivše SFRJ. Prema tome, podnositelj je zatečen na području Republike Hrvatske u vrijeme raspada bivše SFRJ, odnosno stvaranja Republike Hrvatske (8. listopada 1991. godine). Budući da nije ispunjavao pretpostavke propisane prijelaznim odredbama članka 30.

Zakona o hrvatskom državljanstvu, podnositelj se od 8. listopada 1991. godine nalazi u pravnom položaju stranca u Republici Hrvatskoj. Kao stranac, on može biti primljen u hrvatsko državljanstvo samo po nekoj od zakonskih osnova kojima se uređuje redovita ili beneficirana naturalizacija stranaca u hrvatsko državljanstvo.

Uvažavajući prethodno opisanu pravnu situaciju u državljanskim stvarima uzrokovanu raspadom bivše SFRJ i stvaranjem više novih država na njezinom nekadašnjem području, Ustavni sud je u više svojih odluka izrijekom utvrdio da se odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu koje propisuju pretpostavke za naturalizaciju stranaca u hrvatsko državljanstvo moraju odgovarajuće tumačiti ako se radi o slučajevima primitka u hrvatsko državljanstvo osoba koje su bile državljani bivše SFRJ, jer se radi »o pravnoj situaciji koja ima tranzicijske elemente«, 7. Za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu mjerodavna je odredba članka 61. stavka 1. Ustava koja glasi:

Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Okolnosti konkretnog slučaja (a osobito činjenica da su podnositeljeva supruga i djeca hrvatski državljani koji žive u Republici Hrvatskoj), kao i činjenica da je u Republici Hrvatskoj obitelj proglašena ustavnopravnim subjektom osobite državne zaštite, opravdavaju zaključak da je pri rješavanju podnositeljevog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, trebalo voditi računa o zaštiti jedinstva konkretne obitelji.

Kada primitak u hrvatsko državljanstvo traži osoba koja je utvrđena strancem u Republici Hrvatskoj uslijed raspada bivše države (a čija su supruga i djeca hrvatski državljani), i koji je zajedno s cijelom svojom obitelji trajno nastanjen u Republici Hrvatskoj, onda pitanje njegova državljanstva prerasta u pitanje njegovih ljudskih prava i njihove zaštite.

8.Uvažavajući specifične okolnosti konkretnog slučaja, navedene u točkama 6. i 7. obrazloženja ove odluke, Sud ocjenjuje da je činjenicu što je u vrijeme donošenja osporenih akata bio u tijeku kazneni postupak protiv podnositelja zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, u pokušaju, bilo potrebno razmotriti s aspekta načela razmjernosti iz članka 16. stavka 2. Ustava, kao i načela zaštite obitelji.

Polazeći od utvrđenja da se pri odlučivanju o podnositeljevom zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo nisu uvažavale okolnosti navedene u točki 6. obrazloženja ove odluke, niti se vodilo računa o obvezi propisanoj člankom 61. stavkom 1. Ustava, Sud utvrđuje da su osporeni akti, s aspekta navedene ustavne odredbe, ustavnopravno neprihvatljivi, te da je osporenim aktima podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom zajamčeno člankom 14. Ustava.

S obzirom da je utvrđena povreda ustavnog prava jednakosti pred zakonom, eventualne povrede ostalih odredaba Ustava na koje podnositelj ukazuje u ustavnoj tužbi, ovaj Sud nije razmatrao.

9.Slijedom navedenog, na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.
–pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

Objava odluke (točka III. izreke) utemeljena je na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4003/2005 Zagreb, 24. travnja 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća Agata Račan, v. r.

Odluka, NN 59/2008-2027 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 59/2008 Broj dokumenta u izdanju: 2027 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.5.2008.

ELI: /eli/sluzbeni/2008/59/2027 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

1

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.