Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2011. godine

Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od

do
godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od
do
godine NN 61/2008 (29.5.2008.), Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od
do
godine VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 2094 Na temelju članka
stavka
Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, broj 178/04), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj
svibnja
godine donijela PLAN ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD
DO
GODINE
SVRHA I CILJEVI PLANA Zakonska osnova za izradu Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) koji određuje mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj. Prema članku
Zakona o zaštiti zraka, Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka je provedbeni dokument Strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Nositelj izrade Plana je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u suradnji sa središnjim tijelima državne uprave nadležnim za područja: zdravlja, industrije, energetike, poljoprivrede, šumarstva, znanosti, voda, mora, prometa, turizma, praćenja meteoroloških uvjeta i drugim relevantnim institucijama. Plan se donosi za razdoblje od četiri godine, od
do
godine. Svrha Plana je definiranje i razrada ciljeva i mjera po sektorima utjecaja sa prioritetima, rokovima i nositeljima provedbe mjera, s osnovnim ciljem zaštite i trajnog poboljšanja kakvoće zraka na području Republike Hrvatske, posebice na područjima gdje je kakvoća zraka treće i druge kategorije. Ciljevi koji se postavljaju moraju biti specifični, mjerljivi i realno ostvarivi u zadanom četverogodišnjem razdoblju od
do
godine, za koje se donosi Plan. S tim u svezi, Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka sadržajno obuhvaća: načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta, ocjenu stanja kakvoće zraka, ciljeve i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka, uključujući i međusektorske mjere, prioritetne mjere i aktivnosti i dinamiku provedbe mjera s procjenom troškova i koristi. Metodološki promatrano, postojeći zakonodavni okvir zaštite zraka kao i horizontalno zakonodavstvo propisuje veliki broj mjera i instrumenata s ciljem zaštite i poboljšanja kakvoće koji se uobičajeno nazivaju postojećim mjerama i instrumentima. Ovaj Plan u cijelosti preuzima postojeće mjere i na njih nadograđuje dodatne mjere koje su se analizom pokazale nužnima za ostvarenje postavljenih ciljeva, ali za koje u trenutku pisanja ovog dokumenta ne postoji uporište u propisima ili su propisi u fazi pripreme, odnosno prijenosa pravne stečevine Europske unije. Iako je ovo prvi provedbeni dokument strategije zaštite zraka, treba istaknuti da u Hrvatskoj postoji duga tradicija praćenja kakvoće zraka, koja datira još iz 1960-ih, kada su se s istim problemima počele baviti i zapadnoeuropske zemlje. Od tog vremena do danas kakvoća zraka kontinuirano se poboljšavala u naseljenim područjima, gdje su nekad koncentracije sumporovog dioksida i dima bile i trostruko veće od današnjih. Uza sve strože propise o graničnim vrijednostima emisija i koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku, na poboljšanje kakvoće zraka u urbanim sredinama pozitivno su utjecale i mjere plinofikacije u gradovima sjeverne Hrvatske i priključivanje na toplifikacijsku mrežu. Neki gradovi su vrlo rano propisali mjeru zabrane korištenja ugljena u gradskim središtima, a ovaj energent u Hrvatskoj nije nikad predstavljao značajni faktor u energetskoj opskrbi gradova. Razvoj javnog prijevoza u velikim gradovima, smanjenje dozvoljenog udjela olova u benzinu i održavanje prometnica utjecali su na ublažavanje štetnih utjecaja prometa na kakvoću zraka u naseljenim područjima. Smanjenje emisija onečišćujućih tvari naročito je bilo izraženo početkom 1990-ih kada je došlo do smanjenja industrijske proizvodnje i zatvaranja velikih izvora emisije (Koksara Bakar, Željezara Sisak, Tvornica aluminija Šibenik). Prelazak na tržišno gospodarstvo i globalizacijski procesi uzrokovali su izostanak investicijskih i operativnih ulaganja u modernizaciju i održavanje postrojenja industrijskog sektora, što je dovelo do starenja opreme, smanjenja efikasnosti i posljedično do povećanja emisija u zrak. U ovom kontekstu treba izdvojiti slučajeve prekomjernog onečišćenja zraka specifičnim tvarima (H2S, NH3, SO2, lebdeće čestice, benzen) u »industrijskim« gradovima: Sisku, Rijeci i Kutini. Kao pozitivni primjer treba navesti korištenje niskosumpornog uvoznog ugljena i ugradnju prvog postrojenja za odsumporavanje visoke efikasnosti u termoelektrani Plomin II. na ugljen. Mjere prevencije od onečišćenja u budućnosti će se sve više odnositi na sektor prometa. Standard života i povećana mobilnost, uzrokom su sve većeg broja vozila i prijeđenih kilometara, tako da emisija još uvijek raste usprkos velikom smanjenju specifičnih emisija iz novih vozila. Zbog intenziteta prometa u gradovima dolazi do nastajanja smoga i ozona, problema koji će uz onečišćenje vrlo malim česticama biti najveći problemi u budućnosti. Regionalno gledajući, Hrvatska je u nepovoljnoj situaciji s obzirom na problem zakiseljavanja (acidifikacije), eutrofikacije i prizemnog ozona, koji samostalno, primjenom vlastitih mjera ne može trajno riješiti. U Hrvatskoj, kao i većini drugih država u Europi, tek jedan dio ukupnog taloženja i prizemnog ozona potječe iz vlastitih izvora. Stoga se postavlja cilj zajedničkog rješavanja ovih problema na razini Europe, provedbom obveza iz Gothenburškog protokola uz LRTAP konvenciju. Budući da rješavanje problema Hrvatske ovisi u najvećoj mjeri o smanjenju emisija u drugim državama, posebice susjednim, Hrvatska mora biti zainteresirana za uspješnu provedbu obveza iz međunarodnih ugovora i suradnju s drugim zemljama. Klimatske promjene su dominantni globalni problem okoliša u
stoljeću. Učinci klimatskih promjena postaju sve više vidljivi i očituju se nizom pojava: promjenom temperature, količine oborina, vodnih resursa, podizanjem razine mora, učestalosti ekstremnih meteoroloških prilika, promjenama u ekosustavu i biološkoj raznolikosti, poljoprivredi, šumarstvu, zdravlju, ekonomskim štetama. Znanstvenici predviđaju da će promjene biti sve izraženije. Hrvatska se zbog svojeg zemljopisnog položaja, ekoloških i okolišnih posebnosti i gospodarske orijentacije može smatrati zemljom izuzetno osjetljivom na klimatske promjene. U tom smislu potrebno je načiniti dodatne napore kako bi se smanjili pritisci i prilagodbom ublažile posljedice klimatskih promjena. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je u tom smislu pripremilo prijedlog Nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola s planom djelovanja, čiji su ciljevi i mjere ugrađeni u ovaj dokument. Konačno, Hrvatska se nalazi u procesu pristupnih pregovora i stjecanja punopravnog članstva u Europskoj uniji, što otvara nove izazove, posebice u usklađivanju s pravnom stečevinom EU iz područja zaštite okoliša. Iskustva deset novih članica EU, od kojih su većina države u tranziciji ka tržišnom gospodarstvu, kao što je i slučaj sa Hrvatskom, govore da je približavanje politici i standardima EU u području zaštite okoliša izuzetno zahtjevno i složeno zbog bitnih razlika u zakonodavnom i administrativnom sustavu. Stoga, usklađivanje s pravnom stečevinom EU iz područja zaštite okoliša zahtijeva sustavne institucionalne i organizacijske promjene te investicijska ulaganja u najbolje raspoložive tehnike, kako bi se udovoljilo postavljenim ciljevima u pogledu smanjivanja i sprječavanja štetnih utjecaja na sve sastavnice okoliša. U razdoblju do ulaska u EU Hrvatska mora imati razrađene planove djelovanja, uključujući i procjene troškova i koristi primjene zakonodavstva po pojedinim sektorima i podsektorima, kako bi mogla provoditi mjere na troškovno učinkovit način. Može se konstatirati da je Hrvatska u usklađivanju zakonodavstva iz područja zaštite zraka u relativno boljem položaju u odnosu na druge sastavnice okoliša. Za izradu Plana zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj korišten je veliki broj planskih dokumenata, studija, stručnih elaborata i ostalih podloga. Pritom treba posebno izdvojiti sljedeće polazne dokumente za izradu Plana: • Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07), i provedbeni propisi doneseni temeljem ovog Zakona, • Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04), i provedbeni propisi doneseni temeljem ovog Zakona, • Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02), • Strategija energetskog razvitka (»Narodne novine« br. 38/02), • Strateški okvir za razvoj
– 2013., Vlada Republike Hrvatske, 2006., • Strategija približavanja zakonodavstvu EU iz područja zaštite okoliša, 2006., • Prijedlog Nacionalne strategije za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Kyotskog protokola s planom djelovanja, MZOPUG, 2007., • Drugo treće i četvrto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema UNFCCC-u, MZOPUG, 2006., • Provedbeni i drugi važeći propisi Republike Hrvatske, • Planski dokumenti EU iz područja zaštite zraka, • Izvješće o stanju okoliša, AZO, NN2006., • Preliminarna procjena kakvoće zraka na području RH, DHMZ, 2007., • Godišnje izvješće o praćenju kakvoće zraka na postajama državne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka za 2006., IMI, 2007., • Godišnji izvještaj o praćenju kakvoće zraka na području Republike Hrvatske, IMI, 2007., • Programi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka županija, Grada Zagreba, općina i gradova, • Sektorski planovi za smanjivanje emisija stakleničkih plinova (elektroenergetski sektor, industrija cementa), • Šesti akcijski program za okoliš EU, 1600/2002/EK, • Tematska strategija o onečišćenju zraka, EK, 2005., • Europski program klimatskih promjena, EK 2006., • Temeljni scenarij za program čistog zraka za Europu (CAFE), IIASA, 2005., • Master plan energetske učinkovitosti, 2008.-2016., MGRP, UNDP. Pravna stečevina EU iz područja zaštite zraka regulirana je s propisima koji pokrivaju procjenu i upravljanje kakvoćom vanjskog zraka, emisije iz stacionarnih izvora, kakvoću proizvoda, razmjenu informacija i mobilne izvore. Sukladno horizontalnom zakonodavstvu pravne stečevine EU osigurava se sudjelovanje javnosti, postupak izdavanja dozvola te pristup podacima. U nastavku daje se pregled pravne stečevine Europske unije iz područja zaštite zraka. Procjena i upravljanje kakvoćom zraka • Direktiva Vijeća 96/62/EZ od
rujna
o procjeni i upravljanju kakvoćom okolnog zraka • Odluka Vijeća 97/101/EZ od
siječnja
kojom se uspostavlja uzajamna razmjena informacija i podataka dobivenih od mreža i pojedinačnih postaja koje mjere onečišćenost zraka među državama članicama • Odluka Vijeća 2001/752/EZ od
listopada 2001 kojom se dopunjuju aneksi Odluke 97/101/EZ • Direktiva Vijeća 1999/30/EZ od
travnja
o graničnim vrijednostima sumporovog dioksida, dušikovog dioksida i dušikovih oksida, lebdećih čestica i olova u okolnom zraku • Direktiva 2000/69/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
studenoga
o graničnim vrijednostima benzena i ugljikova monoksida u okolnom zraku • Direktiva 2002/3/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
veljače
o ozonu u vanjskom zraku • Direktiva 2004/107/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
prosinca
o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličnim aromatskim ugljikovodicima u okolnom zraku Industrijsko onečišćenje i emisije • Direktiva 2001/81/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
listopada
o nacionalnim graničnim vrijednostima emisija pojedinih atmosferskih onečišćujućih tvari • Direktiva 2001/80/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
listopada
o ograničenju emisija u zrak određenih onečišćujućih tvari iz velikih pogona za sagorijevanje • Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europe od
prosinca 2000 o spaljivanju otpada • Direktiva 94/63/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
prosinca
o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva (HOS-eva) koje proizlaze iz skladištenja benzina i njegove distribucije od terminala do benzinskih postaja • Direktiva Vijeća 1999/13/EZ od
ožujka
o ograničenju emisija hlapivih organskih spojeva koji nastaju upotrebom organskih otapala u određenim djelatnostima i postrojenjima • Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
kojom se uspostavlja shema trgovanja emisijskim kvotama unutar Zajednice I kojom se dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61/EZ kako je dopunjeno Direktivom 2004/101/EZ • Direktiva 2004/101/EZ kojom je nadopunjena Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano za projektne mehanizme Kyotskog protokola • Odluka Komisije 280/2004/EZ o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola • Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ • Uredba Komisije 916/2007 kojom se dopunjuje Uredba Komisije 2216/2004 o standardiziranim i sigurnosnim sustavima registara emisija sukladno Direktivi 2003/87/EZ i sukladno Odluci 280/2004/EZ • Odluka 2005/166/EZ kojom se uspostavljaju pravila za primjenu Odluke 280/2004/EZ o mehanizmu za praćenje emisija stakleničkih plinova u Zajednici i za provedbu Kyotskog protokola • Odluka 2005/381/EZ kojom se uspostavlja Upitnik za izvješćivanje prema zahtjevima Direktive 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice • Odluka 2007/589/EK kojom se donose upute za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova sukladno Direktivi 2003/87/EZ • Odluka 2006/780/EZ o izbjegavanju dvostrukoga brojanja smanjenja emisija stakleničkih plinova temeljem sustava Zajednice za trgovanje emisijama za projektne aktivnosti temeljem Kyotskog protokola u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Kakvoća proizvoda • Direktiva 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
prosinca
o usklađivanju zakonodavstva država članica koji se odnose na mjere protiv emisije plinovitih onečišćivača i onečišćujućih krutih čestica iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvan-cestovne pokretne strojeve, dopunjena Direktivom 2002/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
prosinca 2002 • Direktiva 98/70/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
listopada
o kakvoći benzina i dizelskog goriva, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 93/12/EEZ • Direktiva Vijeća 1999/32/EZ od
travnja
o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima, kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 93/12/EEZ i koja je dopunjena Direktivom 2005/33/EZ • Direktiva Komisije 2000/71/EZ od
studenog
o prilagodbi mjernih metoda propisanih u aneksima I, II, III i IV. Direktive 98/70/EC Europskog Parlamenta i Vijeća glede tehničkog napretka kako je predviđeno čl.
ove Direktive • Direktiva 2003/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
ožujka
kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 98/70/EZ o kakvoći benzina i dizelskog goriva • Direktiva 2003/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
svibnja
o promociji upotrebe biogoriva ili obnovljivih goriva za transport • Direktiva 1999/94/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
prosinca
o dostupnosti informacija za potrošače o ekonomičnosti goriva i o emisijama CO2 vezanih uz prodaju novih osobnih automobila koja je izmijenjena i dopunjena Direktivom Komisije 2003/73/EZ od
srpnja
koja izmjenjuje i dopunjuje Prilog III. Direktive 1999/94/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (također vidi Preporuku Komisije od
ožujka
o primjeni na druge medije odredaba Direktive 1999/94/EZ koje se odnose na promotivnu literaturu) • Odluka 1753/2000/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
lipnja
kojom se uspostavlja program praćenja prosječnih specifičnih emisija CO2 iz novih osobnih automobila • Uredba 2037/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
lipnja
o tvarima koje oštećuju ozonski sloj • Direktiva 2004/42/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
travnja
o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva koje proizlaze iz upotrebe organskih otapala u nekim bojama i lakovima i proizvodima za lakiranje vozila kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/13/EZ • Uredba 842/2006 o odrfeđenim fluoriranim stakleničkim plinovima.
NAČELA I MJERILA ZA ODREĐIVANJE CILJEVA I PRIORITETA Za određivanje ciljeva zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj polazi se od opće prihvaćenih i temeljnih načela zaštite okoliša odnosno njegovih sastavnica, koja su propisana krovnim Zakonom o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07) i u Nacionalnom planu djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02) te koja obuhvaćaju sljedeća načela: Održivi razvitak – ciljevi i mjere koji su iskazani u Planu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka moraju poticati održivi razvitak odnosno cjelokupni razvitak društva koji u zadovoljavanju potreba današnjeg naraštaja uvažava iste mogućnosti zadovoljavanja potreba idućih naraštaja. Predostrožnost – radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoliš, pri planiranju i izvođenju zahvata treba primijeniti sve prethodne mjere zaštite okoliša što podrazumijeva korištenje dobrih iskustava kao i uporabu proizvoda, opreme i uređaja te primjenu proizvodnih postupaka i sustava održavanja koji su najpovoljniji za okoliš. Zamjena drugim zahvatom – zahvat koji bi mogao nepovoljno utjecati na okoliš treba zamijeniti zahvatom koji predstavlja bitno manji rizik ili opasnost, pa i u slučaju kad su troškovi takvog zahvata veći od vrijednosti koje treba zaštititi. Onečišćivač plaća – onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša koji uključuju i troškove sanacije i pravedne naknade štete. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti – građani Republike Hrvatske imaju pravo na pravodobno obavješćivanje o onečišćavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u svezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša. Javnost ima pravo sudjelovati u postupcima izrade i donošenja dokumenata zaštite okoliša. Pristup pravosuđu – u svrhu zaštite Ustavom zagarantiranog prava na zdrav život i održiv okoliš svaka osoba koja zbog lokacije zahvata ili utjecaja zahvata može dokazati da joj je to pravo trajno narušeno, ima pravo osporavati zakonitost odluka u skladu sa zakonom. Partnerstvo i podijeljena odgovornost – određivanje ciljeva i njihova realizacija mogući su samo u međusobnom partnerstvu svih dionika, pri čemu svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti. Promjena ponašanja u proizvodnji i potrošnji – provedba ciljeva nije moguća bez promjene načina ponašanja, te bez promjene odnosa u proizvodnji i potrošnji. Uporaba većeg broja instrumenata za provedbu ciljeva – potrebno je rabiti veći broj tradicionalnih i ekonomskih instrumenata koji bi pomogli ostvarivanju ciljeva zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i njihovu integraciju u druge sektore koji imaju utjecaj na kakvoću zraka. Navedena temeljna načela čine okvir unutar kojeg i u skladu s kojim se postavljaju ciljevi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, te koja u tom smislu osiguravaju ispunjavanje ciljeva u skladu s donesenim planskim dokumentima i propisima. U svrhu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj, nužno je: • utvrđivanje i ostvarivanje mjera u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kako bi se izbjegle, spriječile ili smanjile štetne posljedice po ljudsko zdravlje, kakvoću življenja i okoliš u cjelini; • očuvanje kakvoće zraka ako je zrak čist ili neznatno onečišćen, te njezino poboljšavanje u slučajevima onečišćenosti; • sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja koja utječu na oštećivanje ozonskog sloja i promjenu klime; • uspostava, održavanje i unaprjeđivanje cjelovitog sustava upravljanja kakvoćom zraka na teritoriju države; • procjenjivanje i pribavljanje odgovarajućih podataka o kakvoći zraka na temelju standardiziranih metoda i mjerila i osiguravanje njihove dostupnosti javnosti; • izvršenje obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima kojih je Država strankom, te sudjelovanje u međunarodnoj suradnji u području zaštite i poboljšanja kakvoće zraka. Za određivanje prioriteta u pogledu provedbe ciljeva i mjera definiraju se sljedeća mjerila koja će služiti za njihovu ocjenu:
Razina onečišćenja: prioritet treba dati područjima i štetnim tvarima za koje je utvrđena viša razina onečišćenja, promatrano u odnosu na granične vrijednosti, toleratne vrijednosti i kritične razine onečišćenja;
Stupanj štetnosti (opasnost, rizik) onečišćujuće tvari na ljudsko zdravlje: prednost treba dati onim ciljevima i mjerama čijim se ostvarenjem utječe na smanjivanje emisija tvari koje imaju izraženija štetna svojstva;
Veličina populacije ili ekosustava pod rizikom: u određivanju prioriteta bitan faktor je veličina populacije koja je izložena onečišćenju i/ili površina i raznovrsnost ugroženog ekosustava i kulturnih dobara;
Osjetljivost receptora: u pogledu utjecaja na zdravlje osjetljivijom populacijom smatraju se djeca, starije osobe i bolesni. Kod ekoustava osjetljivost se određuje preko kritičnih razina onečišćenja;
Stupanj nelagode izazvan onečišćenjem: osim zdravstvenih učinaka i štetnog djelovanja na ekosustav, razlog za djelovanje je i nelagoda zbog onečišćenja, najčešće zbog neugodnog mirisa ili recimo smanjenja vidljivosti;
Rok ispunjavanja cilja/provedbe mjere: sukladno predloženim rokovima provedbe mjera prednost se daje provedbi mjera koje imaju kraći rok provedbe ili početak provedbe;
Osiguranost financijskih sredstava, ostalih resursa i stručnih podloga: prednost se daje mjerama za koje postoje osigurana financijska sredstva, za koje je proveden postupak natječaja, osim ako nisu u suprotnosti sa prethodna dva mjerila;
Sinergijski učinak: prednost se daje mjerama koje osim smanjivanja prioritetnih onečišćujućih tvari imaju pozitivan učinak na smanjivanje ostalih onečišćujućih tvari i/ili na smanjivanje utjecaja na druge sastavnice okoliša (vode, tlo/otpad). Primjena navedenih mjerila znači da će se prioritet davati onim ciljevima i mjerama koje djeluju na smanjenje emisija onečišćujućih tvari s najvećim stupnjem štetnog djelovanja na ljudsko zdravlje i koje istovremeno imaju kraći rok provedbe, osigurana financijska sredstva, izrađene potrebne stručne i administrativne podloge i koje pozitivno utječu na smanjenje ostalih onečišćujućih tvari, uključujući i smanjeni utjecaj na vode i tlo. U najvećem broju slučajeva, rangiranje ciljeva i mjera po prioritetima odrediti će se prema relativnoj važnosti mjerila.
REPUBLIKA HRVATSKA I PREUZETE MEĐUNARODNE OBVEZE U ZAŠTITI ZRAKA Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (LRTAP Konvencija) – propisuje zakonodavni, organizacijski i znanstveni okvir djelovanja kojeg su razvile zemlje članice UNECE-a kao odgovor na prepoznate posljedice prekograničnog onečišćenja zraka. Ujedno je i prvi međunarodni pravno obvezujući dokument koji se odnosi na problematiku onečišćenja zraka na široj regionalnoj osnovi. Prema Konvenciji, »europska zračna masa« je zajednički resurs zemalja potpisnica, te zahtijeva koordinaciju mjera suzbijanja onečišćenja i zajedničke standarde emisija. Konvencija je potpisana
godine u Ženevi, a na snagu je stupila
godine. Republika Hrvatska je Konvenciju preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji,
godine. Konvencija je proširena s osam protokola kojima su utvrđene specifične mjere koje stranke LRTAP Konvencije moraju poduzeti radi smanjenja svojih emisija onečišćujućih tvari u zrak. Pripadajući protokoli su sljedeći: • Protokol o dugoročnom financiranju međunarodnog programa monitoringa i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP protokol) – definira instrumente za međunarodnu raspodjelu troškova programa monitoringa koji čini osnovu za ocjenjivanje i utvrđivanje onečišćenja zraka u Europi, te za pristupanje dogovoru u pogledu smanjivanja emisija. EMEP protokol ima 3 važne komponente: prikupljanje podataka o emisijama SO2, NOx, HOS i drugih onečišćujućih tvari; mjerenje kakvoće zraka i taloženja; te modeliranje atmosferske disperzije. Isti je usvojen
godine u Ženevi, na snagu je stupio 1988., a Republika Hrvatska ga je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji,
godine. • Protokol o smanjenju emisija sumpora ili njihovog prekograničnog strujanja za najmanje 30% – ima za cilj smanjenje emisija jednog od najvećih onečišćujućih tvari u zraku. Do
godine emisija istog se smanjila za više od 50%, a prema zadnjim podacima sve stranke Protokola su dosegle ciljano smanjenje. Protokol je usvojen
godine u Helsinkiju, a na snagu je stupio
godine. Republika Hrvatska nije ratificirala Protokol. • Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja – ima za cilj nadzirati i smanjiti antropogene emisije dušikovih oksida (NOx), koje zračna strujanja prenose na velike udaljenosti i atmosferskim taloženjem štetno utječu na sastavnice okoliša i ljudsko zdravlje. Osim što emisija NOx utječe na zakiseljavanje i eutrofikaciju kopnenih i vodenih ekosustava, doprinosi također i stvaranju prizemnog ozona. Protokolom se države obvezuju primjenjivati i unaprjeđivati standarde za emisije dušikovih oksida iz stacionarnih i pokretnih izvora, u svrhu učinkovitog nadzora i smanjivanja nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida i njihovih prekograničnih strujanja, uzimajući u obzir najbolje raspoložive i ekonomski izvedive tehnologije koje su navedene u Tehničkom dodatku Protokola. Protokol je usvojen
godine u Sofiji, na snagu je stupio
godine, a Republika Hrvatska ga je ratificirala
godine. • Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja od velikog je značenja budući da su ovi spojevi vrlo važni za nastajanje prizemnog ozona. Protokol je usvojen
godine, na snagu je stupio 1997., a Republika Hrvatska ga je ratificirala
godine. • Protokol o daljnjem smanjenju emisije SO2 – primjenjuje pristup zasnovan na učincima, konceptu kritičnog opterećenja, najboljim raspoloživim tehnologijama, očuvanju energije, te primjeni brojnih ekonomskih instrumenata, što je u konačnici dovelo do razlika u obvezama redukcije emisija pojedinih stranaka Protokola. Pristup baziran na učincima ujedno postavlja dugoročne ciljeve u pogledu smanjenja emisija. Protokol je usvojen
godine u Oslu, stupio je na snagu 1998., a Republika Hrvatska ga je ratificirala
godine. • Protokol o teškim metalima – ima za cilj nadzirati antropogene emisije teških metala, koje mogu imati nepovoljni utjecaj na zdravlje ljudi, odnosno okoliš. Protokolom se propisuju temeljne obveze stranaka u pogledu emisija olova (Pb), kadmija (Cd), žive (Hg) i njihovih proizvoda. Stranke su obvezne smanjiti ukupne godišnje emisije u atmosferu navedenih teških metala u odnosu na razinu emisije u početnoj godini primjenjivanja obveze, a to je načelno
ili neka druga između
i
godine. Granične vrijednosti emisije iz stacionarnih izvora, propisane Protokolom, odnose se na emisije krutih čestica, jer je praćenje emisija čestica jednostavnije, a pridržavanje propisanim ograničenjima doprinosi i smanjivanju emisija teških metala. Protokol je usvojen
godine u Aarhusu, na snagu je stupio 5 godina kasnije. Republika Hrvatska ga je ratificirala
godine, a za Republiku Hrvatsku je stupio na snagu
prosinca
godine. • Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima ima za cilj nadzirati, smanjiti ili ukloniti ispuštanje, emisiju i gubitke postojanih organskih spojeva. Protokolom se odmah zabranjuje uporaba ili proizvodnja sljedećih tvari: aldrin, klordan, klordekon, dieldrina, endrin, heksabrombifenil, mirex i toksafen, a za druge je predviđena eliminacija u kasnijoj fazi (DDT, heptaklor, heksaklorbenzen, PCB). Za DDT, HCH (uključujući i Lindan) i PCB, te propisuje način i uvjeti pod kojim bi se te tvari mogle i dalje upotrebljavati. Za PAU, dioksine i furane propisuje se obveza smanjenja ukupnih godišnjih emisija u usporedbi s razinom emisije u početnoj godini primjenjivanja obveze (načelno
ili neka druga između
i
godine). Propisuju se dopuštene granične vrijednosti za dioksine i furane za glavne stacionarne izvore, zatim najbolje raspoložive tehnike i tehnologije za smanjenje emisije. Propisuju se i obveze državama strankama da razviju strategije, politike i programe kako bi se provele obveze iz Protokola, a izrada godišnjeg proračuna emisija je neophodni preduvjet. Protokol je usvojen
godine u Aarhusu, a stupio je na snagu
godine. Republika Hrvatska ga je ratificirala
godine, a stupio je na snagu za Republiku Hrvatsku
prosinca
godine. • Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburški protokol) – istovremeno se ograničava emisija SO2, NOx, NMHOS i NH3, čime se utječe na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizemni ozon (mnogostruki učinci). Stranke protokola obvezne su do
godine smanjiti godišnju emisiju na razinu koja je određena Protokolom i održavati je ubuduće na toj razini. Isto tako obvezne su prikupljati i čuvati podatke o nacionalnim godišnjim emisijama onečišćujućih tvari te o njima periodično izvještavati Izvršno tijelo Konvencije. Smanjenje emisija koje pojedina država treba ostvariti do
godine specifično je za svaku zemlju, a određuje se prema smjernicama, koje su dane u priručniku koji je izdala Konvencija. Protokolom su propisane i granične vrijednosti emisija navedenih onečišćujućih tvari za stacionarne i pokretne izvore. Protokol je usvojen
godine u Gothenburgu, a na snagu je stupio
godine. Republika Hrvatska ratificirati će Protokol u
godini. Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) – određuje okvir za međunarodno djelovanje kako bi se odgovorilo izazovu klimatskih promjena na globalnoj razini. Ona također smatra klimatski sustav zajedničkim resursom na čiju stabilnost mogu utjecati emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova. Stranke Konvencije, između ostalog, prikupljaju i razmjenjuju informacije o emisijama stakleničkih plinova, nacionalnoj politici i iskustvima, te surađuju u pripremi za prilagodbu klimatskim promjenama. Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju
godine. Sukladno članku
točki
Konvencije, Republika Hrvatska je kao zemlja u procesu prelaska na tržišno gospodarstvo preuzela obveze stranke Priloga I., koje se odnose na zadržavanju vlastite emisije stakleničkih plinova na razini iz
godine. • Kyotski protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime prihvaćen je s ciljem smanjivanja emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova (metana, didušikova oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i sumporova heksafluorida). Protokol je usvojen
godine, na snagu je stupio 2005., a Republika Hrvatska ga je, nakon pozitivnog ishoda pregovora oko visini emisije u baznoj godini, ratificirala
godine. Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja – ima za cilj očuvanje ljudskog zdravlja i okoliša, te propisuje poduzimanje određenih mjera koje će spriječiti promjene ozonskog omotača. Njezina zadaća jest i poticanje istraživanja i suradnje među državama te razmjena informacija. Važno je napomenuti da je ova Konvencija potvrda usuglašenosti država kako treba pristupiti rješavanju globalnih problema okoliša prije nego se oni znanstveno dokažu. Konvencija je usvojena
godine, na snagu je stupila
godine, a Republika Hrvatska ju je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji
godine. • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj – utvrđuje obvezu postupnog ukidanja proizvodnje i potrošnje tvari koje oštećuju ozonski omotač, te predstavlja jedan od najuspješnijih primjera međunarodne suradnje u borbi s globalnim prijetnjama okolišu. Od usvajanja
godine, države članice su nastavile prilagođavati sustav koji su formirale kao odgovor na znanstvene dokaze i razvoj tehnologija. Protokol je stupio na snagu
godine, a Republika Hrvatska ga je preuzela na temelju notifikacije o sukcesiji,
godine. Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) – obvezuje stranke Konvencije da svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigura pravo pristupa informacijama o okolišu koje čuva javna vlast kod sebe ili kod nekog drugog, bez obveze iskazivanja interesa, te je nužno da javna vlast učini dostupnim i pruža informacije o okolišu široj javnosti u najvećoj mogućoj mjeri, naročito koristeći tehnologije informiranja i komuniciranja. Konvencija se sadržajno može podijeliti na tri osnovna dijela: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti, te pristup pravosuđu. Konvencija je usvojena
godine, na snagu je stupila
godine, a Republika Hrvatska ju je ratificirala
godine. • Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari – osnovni cilj je poboljšanje pristupa javnosti informacijama putem uspostave jedinstvenog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo u obliku javno dostupne baze podataka. Od Protokola se očekuje da će izvršiti dodatni pritisak na onečišćivače, kako bi se smanjili pritisci na sastavnice okoliša. Usvojen je u Kijevu
godine, ali još uvijek nije stupio na snagu. Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima – međunarodni je ugovor o zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša u pogledu dotičnih spojeva. Isti su vrlo postojani i mogu biti geografski široko rasprostranjeni. Ujedno se talože u masnom tkivu živih organizama, a toksični učinak imaju i na okoliš i na živi svijet. Cilj ove Konvencije jest primjena mjera koje će eliminirati ili smanjiti emisije takvih spojeva. Usvojena je
godine, na snagu je stupila 2004., a Hrvatska ju je ratificirala
godine. Tablica 3-1: STATUS MEĐUNARODNIH UGOVORA Naziv međunarodnog ugovora Usvojen Stupanje na snagu Broj država stranaka Ratifikacija od strane RH Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima (LRTAP)
51
Protokol o dugoročnom financiranju međunarodnog programa monitoringa i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP)
42
Protokol o smanjenju emisija sumpora ili njihovog prekograničnog strujanja za najmanje 30%
23 - Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja
31
Protokol o nadzoru emisija hlaplivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja
22
Protokol o daljnjem smanjenju emisija SO2
27
Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
29
Protokol o teškim metalima
29
Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona (Gothenburški protokol)
24
Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC)
165
Kyotski protokol
179
Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja
191
Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
191 186 179
Londonska dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
Kopenhaška izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
Montrealska izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
159
Pekinška izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj
135
Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija)
41
Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari
6
Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
150
OCJENA STANJA KAKVOĆE ZRAKA 4.
MJERENJA KAKVOĆE ZRAKA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE 4.1.
DRŽAVNA MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA Državna mreža za praćenje kakvoće zraka još je u uspostavljanju. Od predviđene 22 postaje na teritoriju u razdoblju od
do
uspostavljeno je 8 automatskih mjernih postaja u naseljenim i industrijskim područjima. Uspostava kompletne mreže postaja u ruralnim sredinama

(7)i nacionalnim parkovima, parkovima prirode i područjima s osjetljivim ekosustavima

(5)očekuje se do kraja

godine, u okviru provedbe Phare projekta. Za potrebe ove ocjene detaljno su analizirani podaci iz državne mreže. U tablici 4.1-1 prikazani su parametri praćenja kakvoće zraka po postajama, a njihov raspored prikazuje slika 4.1-
Tablica 4.1-1: MJERENJA PARAMETARA KAKVOĆE ZRAKA NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA,
GODINA Postaja Parametri kakvoće zraka Zagreb-1 SO2, NO2, CO, O3 (od veljače
– travnja 2006.); PM10, benzen, UVB zračenje, meteorološki parametri, te koncentracije Pb,Cd i Mn (do 2007.) te Ni (do 2007.) i policikličkih aromatskih ugljikovodika iz uzoraka ukupnih lebdećih čestica (ULČ,
i
godina) te iz uzoraka PM10 od
godine na dalje Zagreb-2 SO2, NO2, CO, PM10, meteorološki parametri Zagreb-3 SO2, NO2, CO, O3 (od travnja
na dalje), PM10, meteorološki parametri Rijeka-1 SO2, NO2, CO, H2S, PM10, benzen, meteorološki parametri Rijeka-2 SO2, NO2, CO, O3, PM10, UVB zračenje, meteorološki parametri Sisak SO2, NO2, CO, H2S, PM10, benzen, meteorološki parametri te koncentracije Pb, Cd, Ni i policikličkih aromatskih ugljikovodika iz uzoraka PM10 (od 2007) Kutina SO2, NO2, CO, NH3, H2S, PM10, meteorološki parametri Osijek SO2, NO2, CO, PM10, benzen, meteorološki parametri 4.1.
MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE OBORINE I ATMOSFERSKO TALOŽENJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI Mjerenja kemijskog sastava oborine redovito se provode na meteorološkim postajama DHMZ-a od
godine. U tu mrežu uključene su i dvije postaje: Puntijarka i Zavižan, čiji su podaci u međunarodnoj razmjeni u okviru EMEP programa LRTAP konvencije. Mjerenja obuhvaćaju parametre navedene u tablici 4.1-
i u razdoblju
–
provođena su na 31 lokaciji u Hrvatskoj. Broj postaja postupno se smanjivao tako da se danas mjerenja obavljaju na 18 postaja. Na svim postajama analiziraju se dnevni uzorci oborine. Oni su podloga za proračun depozicije (taloženja) svih ionskih komponenata, s težištem na ionima sulfata, nitrata i amonija koji su najodgovorniji za probleme zakiseljavanja (acidifikacije) i eutrofikacije okoliša. Tablica 4.1-2: KOMPONENTE KEMIJSKOG SASTAVA OBORINE Medij Indikator kakvoće Gustoća mjerenja Oborina Količina oborine; SO42-, NO3-, Cl-, pH, NH4+, Na+, Mg2+, Ca2+, K+, provodljivost dnevno uzorkovanje Meteorološki pokazatelji Smjer i brzina vjetra, temperatura zraka, relativna vlažnost zraka, količina i tip oborine kontinuirano mjerenje Slika 4.1-
AUTOMATSKE POSTAJE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA U DRŽAVNOJ MREŽI,
Slika 4.1-
MREŽA POSTAJA DHMZ-A ZA PRAĆENJE KEMIJSKOG SASTAVA OBORINE,
Slika 4.1-
DRŽAVNA MREŽA ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA (U USPOSTAVLJANJU, 2007.) Slika 4.1-
MREŽA POSTAJA ZA PRAĆENJE KVALITETE OBORINE DHMZ-A, 2007 Slika 4.1-2 prikazuje prostorni raspored mjernih postaja kao i mrežu 50 km x 50 km (EMEP mreža) u kojoj se modelom daljinskog prijenosa proračunavaju koncentracije i taloženje onečišćujućih tvari. Rezultati mjerenja koriste se za verifikaciju i provjeru pouzdanosti modela. Na slikama 4.1-3 i 4.1-
prikazana je postojeća mreža za praćenje kakvoće oborine s označenim zonama i planirana mreža postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka. Nakon uspostavljanja državne mreže, mreža DHMZ-a bit će većim dijelom ukinuta jer će državna mreža u većem dijelu preuzeti njezine funkcije. Mjerenja će se obavljati samo na postajama koje su značajne za analizu i istraživanje specifičnih atmosferskih procesa i uvjeta. 4.1.
LOKALNE MREŽE ZA PRAĆENJE KAKVOĆE ZRAKA Lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka su teritorijalno ustrojene i imaju najdulju tradiciju mjerenja osnovnih onečišćujućih tvari: SO2, dima, ukupne taložne tvari i sadržaja metala u ukupnoj taložnoj tvari. Ova mjerenja uspostavljena su u mnogim zemljama Europe 1960-ih godina na poticaj Svjetske zdravstvene organizacije. To je razdoblje u cijeloj Europi bilo obilježeno visokim razinama onečišćenja, osobito sumporovim dioksidom, lebdećim česticama dominantno kiselog kemijskog sastava, kiselim kišama i fotokemijskim onečišćenjem, što je dovelo do odumiranja živog svijeta u rijekama i jezerima sjeverne Europe i umiranja šuma u srednjoj i istočnoj Europi. Razine onečišćenja i smog u urbanim sredinama bili su uobičajena pojava, osobito zimi. Ovi zabrinjavajući trendovi onečišćenja potaknuli su međunarodnu koordiniranu aktivnost Svjetske zdravstvene i Svjetske meteorološke organizacije u području zaštite zdravlja ljudi i zaštite okoliša od atmosferskog onečišćenja. Zbog toga su pri zavodima za javno zdravstvo osnovani odjeli za higijenu okoliša s ciljem mjerenja i analiza uzoraka kakvoće zraka u svrhu praćenja i zaštite zdravlja ljudi. Paralelno s tim, u okviru meteoroloških službi osnovani novani su odjeli i laborata praćenje kakvoće zraka i oborine u ruralnim sredinama, radi praćenja stanja i učinaka nastalih atmosferskim onečišćenjem okoliša. Tijekom vremena, neke od lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka su, prateći razvoj znanosti u ovome području, jačale i razvile se, dok je većina uglavnom postupno zaostajala zbog nedostatka sredstava za modernizaciju i stručnu podršku. Ako se promatraju vrste onečišćujućih tvari koje se prate u lokalnim mrežama, može se reći da su danas u Hrvatskoj najrazvijenije lokalne mreže u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, te djelomično u Gradu Zagrebu, zahvaljujući opredijeljenosti Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada da održi kontinuitet mjerenja i prati razvoj ovoga područja. U
godini mjerenja su provedena u 12 županija na ukupno 137 mjernih mjesta (tablica 4.1-3): Tablica 4.1-3: PREGLED OPSEGA MJERENJA PO ŽUPANIJAMA,
GODINA Županija Broj mjernih mjesta Parametri u okviru državne mreže u okviru lokalnih mreža Bjelovarsko--bilogorska - 3 SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT Grad Zagreb 3 7 SO2, NO2, dim, O3, NH3, PM10, koncentracije Pb, Cd, Mn te sulfata i BaP u PM10, PM2.5, ukupna taložna tvar te koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT Istarska - 32 SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT, meteorološki parametri Karlovačka - 5 SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT Krapinsko-zagorska - 1 SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb i Cd u UTT Osječko-baranjska 1 20 SO2, dim, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT Primorsko-goranska 2 24 SO2, dim, NO2, CO, O3, H2S, NH3, PM10, ukupna taložna tvar, koncentrancentracije Pb i Cd u UTT, en, ksilen, toluen, meteorološki parametri Sisačko-moslavačka 2 12 SO2, dim, NO2, H2S, NH3, PM10, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd, Hg, Ni te As u UTT, merkaptani, benzen, fluoridi, meteorološki parametri Splitsko-dalmatinska - 15 SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT Šibensko-kninska - 6 SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar, koncentracije Pb, Cd i Tl u UTT Virovitičko-podravska - 1 SO2, dim, NO2 Zadarska - 3 SO2, dim, NO2, ukupna taložna tvar Tablica 4.1-4: PREGLED RASPODJELE MJERENJA RAZINA ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI SO2, NOx, PM10, PM2,5, BENZENA i UTT po županijama,
godina Županija Broj mjernih mjesta Parametri u okviru državne mreže u okviru lokalnih mreža SO2 NOx PM10 PM2,5 benzen UTT Bjelovarsko--bilogorska - 3 X 1 X Grad Zagreb 3 7 X 3 6 X 3 6 X 1 – X - 5 X Istarska - 10 X 6 X 1 X - 22 X Karlovačka - 3 X 2 X Krapinsko- -zagorska - 1 X X Osječko-baranjska 1 3 X 1 1 X 1 X 1 X - 19 X Primorsko- -goranska 2 19 X 2 9 X 2 5 X 1 2 X - 12 X Sisačko-moslavačka 2 7 X &text"> th="49" style="width: 37.0pt; height: 5.7pt; border-left: medium none; border-right: 1.0pt solid black; border-top: medium none; border-bottom: 1.0pt solid black; padding-left: 2.25pt; padding-right: 2.25pt; padding-top: 2.0pt; padding-bottom: 2.25pt"> 2 12 X 2 - X 1 - X - 10 X Splitsko-dalmatinska - 4 X X 3 X X 15 X Šibensko- -kninska - 1 X X 6 X 25pt"> Virovitičko--podravska - 1 X X Zadarska - 3 X - X Mjerenja se ne provode u 9 županija: Brodsko-posavskoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Međimurskoj, Požeško-slavonskoj, Varaždinskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Zagrebačkoj županiji. Za izradu Izvješća o praćenju kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za
godinu (IMI, 2007) korištena su izvješća i podaci 18 pravnih osoba koje imaju suglasnost MZOPUG-a za praćenje kakvoće zraka. 4.
OCJENA KAKVOĆE ZRAKA NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE Ocjena kakvoće zraka na području Hrvatske izrađena je na temelju hrvatskih propisa1, i u skladu s naputcima i direktivama EU. Svrha ocjene bila je utvrditi stupanj onečišćenosti za sve onečišćujuće tvari za koje postoje: • podaci o emisijama onečišćujućih tvari, • podaci mjerenja razina onečišćujućih tvari u zraku i/ili • podaci proračuna matematičkim modelima, te izraditi podloge za određivanje područja (zona) i naseljenih područja (aglomeracija) u Republici Hrvatskoj s obzirom na prostornu razdiobu emisija onečišćujućih tvari, zadane kriterije i kategorije kakvoće zraka, geografska obilježja i klimatske uvjete koji su značajni za praćenje kakvoće zraka. U svrhu izrade ocjene kakvoće zraka analizirani su2: • podaci mjerenja na postajama državne mreže za praćenje kakvoće zraka; • podaci objavljeni u godišnjim izvješćima s mjernih postaja lokalnih mreža za praćenje kakvoće zraka na području Hrvatske3; • podaci mjerenja kemijskog sastava oborine na postajama DHMZ-a i • podaci proračuna koncentracija onečišćujućih tvari i njihovog taloženja za područje Hrvatske, dobiveni primjenom regionalnog modela za proračun prijenosa i taloženja onečišćujućih tvari na području Europe (EMEP program LRTAP konvencije). Ocjena je obuhvatila mjerenjem zabilježene koncentracije onečišćujućih tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, benzen, ugljikov monoksid, ozon, amonijak, sumporovodik, poliaromatske ugljikovodike, te teške metale: olovo, kadmij, mangan i talij u lebdećim česticama i ukupnoj taložnoj tvari u gore navedenim gradovima. Modelom daljinskog prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari (EMEP) procijenjene su koncentracije i taloženje tvari na cjelokupnom teritoriju Hrvatske (razina onečišćenja u ruralnim sredinama) s obzirom na onečišćujuće tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, ozon, AOT40, amonijak, poliaromatske ugljikovodike (benzo(a)piren, dioksine i furane), te teške metale: olovo, kadmij, i živu u prostornoj mreži 50 km x 50 km. Na osnovi podataka mjerenja kemijskog sastava oborine na postajama DHMZ-a i podataka proračuna modelom regionalnog i daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari (EMEP), analizirani su uvjeti zakiseljavanja i eutrofikacije područja Hrvatske u prostornoj mreži 50 km x 50 km koja se odnosi na ruralna područja i područja nacionalnih parkova, parkova prirode i osjetljivih ekosustava. Osim toga, analizirani su prostorni podaci o emisijama onečišćujućih tvari u prostornoj mreži 50 km x 50 km (sumporov dioksid, dušikovi oksidi, hlapivi organski spojevi, amonijak, ugljikov monoksid i lebdeće čestice), te podaci o emisijama iz katastra emisija u okoliš (KEO). Analizirani su klimatološki podaci: prostorna raspodjela temperature zraka, relativna vlažnost zraka i količine oborine za posljednje standardno klimatološko razdoblje (
– 1990.), kao i podaci o gustoći naseljenosti po županijama (
godina). Pri izradi preliminarne ocjene kao podloge za određivanje karakterističnih područja i naseljenih područja u Republici Hrvatskoj (zone i aglomeracije) korištene su smjernice Europske agencije za okoliš i Europske komisije: »Izvješće o preliminarnoj procjeni u okviru EZ direktiva o kakvoći zraka (Guidance report on preliminary assessment under EC air quality directives)« i »Smjernice o procjeni u okviru EZ direktiva o kakvoći zraka (Guidance on assessment under the EU air quality directives)«. Metodologija i kriteriji primijenjeni u izradi procjene zasnivaju se na analizi i ocjeni čimbenika koji su značajni za raspodjelu i razinu onečišćenosti pojedinog područja, analizi podataka mjerenja kakvoće zraka tamo gdje su uspostavljena i analizi rezultata modela za proračun onečišćenja na području Hrvatske. Stoga su korišteni sljedeći kriteriji za procjenu i razgraničenje teritorija Države: • geografska obilježja Hrvatske; • meteorološki i klimatski uvjeti; • prostorna razdioba godišnje emisije po onečišćujućim tvarima; • položaj i godišnje emisije najvećih pojedinačnih izvora emisije; • rezultati mjerenja onečišćujućih tvari na postajama za praćenje kakvoće zraka u gradovima i naseljima; • rezultati mjerenja onečišćenja oborine na glavnim meteorološkim postajama; • rezultati proračuna koncentracija i taloženja onečišćujućih tvari na području Hrvatske modelom daljinskog prijenosa i • kategorija onečišćenosti područja s obzirom na onečišćujuće tvari: sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, olovo, benzen, ugljikov monoksid, ozon, poliaromatske ugljikovodike, kadmij, arsen, nikal, živu, amonijak i sumporovodik. Za svako područje procijenjena je razina koncentracija za svaku onečišćujuću tvar, ako su za to postojali izmjereni i/ili modelirani podaci. U područjima gdje nema podataka iz mjerenja, procjena je izvršena na osnovi rezultata modela, podataka o emisijama onečišćujućih tvari i drugim čimbenicima. Budući da je broj mjernih postaja za praćenje kakvoće zraka nedovoljan za potpunu ocjenu stanja na području Hrvatske, u preliminarnoj procjeni nisu obuhvaćeni svi parametri s jednakom težinom. Najveća težina dana je mjerenim podacima, dok su ostale informacije koristile kao pomoćno sredstvo. Uvažavajući sve navedene i analizirane informacije izrađeno je i predloženo prostorno razgraničenje Hrvatske u 7 područja/zona i 6 naseljenih područja/aglomeracija − urbanih i industrijski razvijenih područja dručja (tablica 4.2-1., sl-1.). _______ 1 Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04) Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05) Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (»Narodne novine« br. 133/05) Uredba o ozonu u zraku (»Narodne novine« br. 133/05) Pravilnik o praćenju kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 155/05) 2 Izvori podataka: – Agencija za zaštitu okoliša – Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva – Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada – Državni hidrometeorološki zavod – EMEP program UNECE Konvencije o dalekosežnom prekograničnom prijenosu onečišćenja: izvještaji, podaci o emisijama i rezultati proračuna 3 Godišnji izvještaj o praćenju kakvoće zraka na teritoriju Republike Hrvatske za
godinu, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, AZO, srpanj 2007 Studija mogućnosti smanjenja onečišćenja zraka u gradu Sisku, Ekonerg, Zagreb,
Tablica 4.2-1: PROSTORNI OBUHVAT POJEDINIH ZONA/PODRUČJA S OBRAZLOŽENJEM Područje Obrazloženje HR 1 Osječko-baranjska županija (izuzimajući Grad Osijek), Vukovarsko-srijemska županija, Brodsko-posavska županija, Požeško-slavonska županija, Virovitičko-podravska županija • prema geografskim obilježjima pripadaju istočnom dijelu nizinskog područja Hrvatske, što određuje i druge parametre i uvjete koji su značajni s obzirom na onečišćenje zraka • pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika • imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari • imaju slične karakteristike s obzirom na prevladavajuće izvore emisije onečišćujućih tvari (dominantno poljoprivredno područje) HR 2 Bjelovarsko-bilogorska županija, Koprivničko-križevačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Varaždinska županija, Međimurska županija, Zagrebačka županija (izuzimajući Grad Zagreb) • prema geografskim obilježjima pripadaju sjevernom dijelu nizinskog područja Hrvatske • pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika • imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – povišeno opterećenje područja taloženjem nitrata i amonijaka • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području visokih emisijskih vrijednosti po svim analiziranim parametrima HR 3 Karlovačka županija, Sisačko-moslavačka županija (izuzimajući gradove Kutinu i Sisak) • prema geografskim obilježjima pripadaju središnjem dijelu blago brdovitog područja Hrvatske • pripadaju klimatskom području sličnih karakteristika • imaju slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja taloženjem sulfata i nitrata • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području povišenih emisijskih vrijednosti s obzirom na neke parametre HR 4 Istarska županij • prema geografskim obilježjima pripada području Istarskog poluotoka karakterističnih geografskih obilježja s prirodnom fizičkom preprekom masiva Učke na istoku • ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od ostalog dijela primorske Hrvatske • ima slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja ozonom, taloženjem sulfata i nitrata, lebdećih čestica • nalazi se u neposrednoj blizini emisijskih žarišta (Tršćanski zaljev, riječko područje) • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području srednje visokih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara HR 5 Primorsko-goranska županija (izuzimajući grad Rijeku) i Ličko-senjska županija • prema geografskim obilježjima pripada središnjem planinskom području Hrvatske • ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od ostalog dijela Hrvatske • područje maksimalnog opterećenja suhim i oborinskim taloženjem sulfata i nitrata te kiselim taloženjem iz lebdećih čestica • područje maksimalnog opterećenja uslijed daljinskog prijenosa polutanata (zbog fizičkih i klimatskih obilježja) • nalazi se u neposrednoj blizini emisijskih žarišta (Tršćanski zaljev, riječko područje, industrijska područja BIH) • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području niskih i srednje visokih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara HR 6 Zadarska županija i Šibensko-kninska županij • prema geografskim obilježjima pripada središnjem dijelu obalnog područja Hrvatske • ima karakteristične klimatske uvjete koji ga izdvajaju od sjevernog i južnog dijela obalnog područja Hrvatske • ima slične karakteristike s obzirom na onečišćenje i regionalni prijenos onečišćujućih tvari – područje visokog opterećenja ozonom s visokim potencijalom stvaranja fotokemijskog onečišćenja • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području nižih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara HR 7 Splitsko-dalmatinska županija (izuzimajući Grad Split) i Dubrovačko-neretvanska županija • prema geografskim obilježjima pripada južnom dijelu obalnog područja Hrvatske, geografski i klimatski čini zaokruženu cjelinu • ima karakteristične klimatske uvjete i karakteristične uvjete s obzirom na regionalni prijenos onečišćujućih tvari • prema emisijama onečišćujućih tvari pripada području niskih emisijskih vrijednosti s obzirom na većinu parametara Slika 4.2-1: PODRUČJA (ZONE) I NASELJENA PODRUČJA (AGLOMERACIJE) Analiza podataka pokazala je da je onečišćenost zraka s obzirom na sumporov dioksid, dušikove okside, lebdeće čestice, ugljikov monoksid, benzen i koncentraciju ozona dovoljno niska u svim zonama (1-7), tako da su sva područja/zone svrstana u I. kategoriju kakvoće zraka. Međutim, analiza podataka koji su dobiveni proračunski (EMEP modelom) s obzirom na ozonski parametar AOT40, odnosno s obzirom na koncentracije ozona iznad praga od 40 µg/m3 u razdoblju svibanj-srpanj, cijelo područje Hrvatske je pod povećanim rizikom za vegetaciju jer je broj sati izloženosti za vegetaciju povišenim koncentracijama ozona iznad propisane granice. Unutar područja identificirano je 6 naseljenih područja/aglomeracija: Zagreb, Sisak, Kutina, Rijeka, Osijek i Split. U ovim aglomeracijama (koja uključuju i industrijska područja) situacija je složenija. Ta su naseljena područja većim dijelom u prvoj kategoriji kakvoće zraka s obzirom na sumporov dioksid, ugljikov monoksid i benzen, te s obzirom na ostale parametre ili u drugoj (NOx, benzen, ozon) ili u trećoj kategoriji (lebdeće čestice, H2S, SO2) kakvoće zraka, ovisno o blizini lokalnih izvora onečišćenja (rafinerija nafte u Sisku i Rijeci, Tvornica čađe u Kutini) Karakteristično je da su za naseljena područja u trećoj kategoriji kakvoća zraka s obzirom na lebdeće čestice (PM10). Općenito se može reći da je, osim u naseljenim područjima i industrijskim sredinama, stanje kakvoće zraka zadovoljavajuće i najvećim dijelom I. kategorije kakvoće zraka. Izuzetak su koncentracije ozona u ljetnim mjesecima kada dolazi do prekoračenja AOT
Pritom treba naglasiti da postoje dva razloga za ovo prekoračenje. Jedan je vezan uz činjenicu da u tom razdoblju Sunčevo zračenje generira povišene vrijednosti ozona, što je prirodna pojava uvjetovana geografsko-klimatskim uvjetima, a drugi razlog je daljinski, prekogranični prijenos prekursora ozona (fotokemijski reaktivnih spojeva NMHOS i NOx) i već stvorenog ozona. Proračuni prekograničnog prijenosa provedeni EMEP modelima pokazuju da su povišene koncentracije ozona u Hrvatskoj uglavnom posljedica emisije prekursora u susjednim državama. Smanjenje emisije NOx kod nas ima vrlo mali efekt na poboljšanje stanja, a smanjenje emisije NMHOS-eva gotovo je bez efekta na našem području Neovisno o tome koji razlog stvaranja ozona dominira, njegove posljedice po okoliš i zdravlje ljudi su štetne. Isto tako, ova je pojava prisutna u zapadnoj i srednjoj Europi i mediteranskim zemljama gdje dolazi do prekoračenja graničnih vrijednosti AOT40 iz istih razloga. To ukazuje na potrebu da se problem ozona sagledava, ne samo kao problem unutar Hrvatske, već u međunarodnom okruženju kroz pravne mehanizme Konvencije o daljinskom, prekograničnom prijenosu onečišćujućih tvari i njezinih protokola (poglavito Gothenburškog protokola iz
godine koji regulira i međusobno usklađuje emisije onečišćujućih tvari iz izvora NOx, NMHOS, NHx i SOx spojeva koji su ujedno i prekursori odgovorni za stvaranje fotokemijski štetnog ozona). Uzimajući u obzir sve navedene analize i parametre onečišćenja, u tablici 4.2-2 daje se razgraničenje teritorija države prema kategorijama kakvoće zraka. Tablica 4.2-2: RAZINE ONEČIŠĆENOSTI PO POJEDINIM ZONAMA I AGLOMERACIJAMA Oznaka područja i naseljenog područja Razina onečišćenosti kakvoće zraka onečišćujuće tvari Ozon* HR 1 I II (AOT40) HR 2 I II (AOT40) HR 3 I II (AOT40) HR 4 I II (AOT40) HR 5 I II (AOT40) HR 6 I II (AOT40) HR 7 I II (AOT40) HR ZG I, II II (AOT40) HR RI I, II II (AOT40) HR ST I II (AOT40) HR OS I II (AOT40) HR SI I, II, III II (AOT40) HR KT I, II, III II (AOT40) * razina onečišćenosti za ozon odnosi se na vegetaciju i preliminarnog je karaktera jer prema Ureema Uredbi o ozonu vrednovanje počion
godine. Detaljnije razgraničenje stupnja onečišćenosti područja Republike Hrvatske, po pojedinim štetnim tvarima, koje osim graničnih vrijednosti i tolerantnih vrijednosti, uzima u obzir i donje i gornje granice procjenjivanja, dano je u tablici 4.2-
Tablica 4.2-3: RASPODJELA KONCENTRACIJA ONEĆIŠĆUJUĆIH TVARI NA POJEDINOM PODRUČJU ONEČIŠĆENOSTI Oznaka područja i naseljenog područja SO2 NOX PM104 Ozon5 CO Benzen PAU Pb Kadmij Mangan Talij NH3 H2S Područje HR 16 7 7 7 3 7 7 7 HR 26 7 7 7 3 7 7 7 HR 36 7 7 7 3 7 7 7 HR 46 7 7 7 3 7 7 7 HR 56 7 7 7 3 7 7 7 HR 66 7 7 7 3 7 7 7 HR 76 7 7 7 3 7 7 7 Naseljeno područje HR Zg7 7 4 4 34 7 6 2 7 7 7 7 7 7 HR Ri7 6 6 4 3 7 6 > 7 2 HR St7 7 6 6 3 7 HR Os7 7 6 6 3 7 6 HR Si7 18 6 4 3 7 6 1 Hr Kt7 7 6 4"> 4 3 7 6 2 1 Napomena: Podaci za olovo, kadmij, mangan i talij odnose se na ove metale u lebdećim česticama PM
Gdje je: • Oznaka 1 za prekoračeni iznos granične vrijednosti i dopuštenog odstupanja, odnosno za prekoračenu ciljnu vrijednost i dopušteno odstupanje ukoliko se radi o ozonu (III. kategorija) • Oznaka 2 za koncentracije između granične i tolerantne vrijednosti s dozvoljenim brojem dana odstupanja (II. kategorija) • Oznaka 3 za koncentracije ozona zmeđu granične i tolerantne vrijednosti s prekoračenjem broja dana dozvoljenih odstupanja (II. kategorija) • Oznaka 4 za koncentracije između gornje granice procjenjivanja i granične vrijednosti s dozvoljenim brojem dana odstupanja (II. kategorija) • Oznaka 5 za koncentracije između gornje granice procjenjivanja i granične vrijednosti s prekoračenjem broja dana dozvoljenih odstupanja (II. kategorija) • Oznaka 6 za koncentracije između donje i gornje granice procjenjivanja s dozvoljenim brojem dana odstupanja (I. kategorija) • Oznaka 7 za koncentracije ispod donje granice procjenjivanja, na osnovi raspoloživih mjerenja u Državnoj i/ili lokalnim mrežama za praćenje kakvoće zraka (I. kategorija). U skladu s gornjom tablicom i unijetim vrijednostima za svaki parametar i svaku zonu, predlaže se razgraničenje teritorija Države kako slijedi, uz preliminarnu procjenu razina onečišćenosti prema kategorijama kakvoće zraka. Prazna polja u tablici 4.2-
ostavljena su na svim mjestima gdje nije bilo moguće, zbog nedostatka podataka i informacija, donijeti zaključak o razini kakvoće zraka. Uspostavom mjernog sustava koji će obuhvatiti sve parametre iz tablice 4.2-3 omogućit će se u budućnosti procjena svih traženih parametara. ________ 4 Vrijednosti PM10 za područja HR1-HR7 dobivena proračunom modelom daljinskog prijenosa onečišćenja su u rasponu 10-20 µg/m3 što je u okvirima preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, a nije obuhvaćeno Uredbom o graničnim vrijednostima (nisu propisane granice procjenjivanja s obzirom na zaštitu ekosustava i vegetacije za PM i NH3). Zbog toga se kao najprimjerenija primjenjuje oznaka
5 U područjima HR1-HR7 kategorija je određena na osnovi vrijednosti AOT40 dobivene proračunom EMEP modelom. Vrijednost AOT40 od 18.000 µg h m-3 prekoračena je na cijelom teritoriju RH i u razdoblju svibanj-srpanj (poljoprivredne kulture) i u razdoblju travanj-rujan (šume) i prema rezultatima EMEP modela i prema rezultatima mjerenja na postojećim postajama. 6 Vrijednosti procjene za područja HR1-HR7 dobivene su proračunom modelom daljinskog prijenosa onečišćujućih tvari na području Europe (EMEP) za
i
godinu 7 Određeno na osnovi podataka mjerenja u Državnoj mreži i lokalnim mrežama za praćenje kakvoće zraka 8 TV od 350 µg/m3 prekoračena više od 24 puta tijekom godine 4.
STANJE KAKVOĆE ZRAKA U NASELJIMA U poglavlju 4.
dano je razgraničenje područja Republike Hrvtaske prema stupnju onečišćenja zraka. Ovdje se detaljnije prikazuje stanje kakvoće zraka u naseljima za
godinu (tablica 4.3ica 4.3-1). Pregled je pripremljen lju Godišnjeg izvješća o praćenju kakvoće zraka na postajama državne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka i Godišnjeg izvješća o praćenju kakvoće zraka na postajama lokalnih mreža na području Republike Hrvatske (IMI, 2007). Tablica 4.3-1: OCJENA STANJA KAKVOĆE ZRAKA II. I III. KATEGORIJE U NASELJIMA U
GODINI Grad/naselje II. kategorija III. kategorija Zagreb PM10, PM2.5, BaP, NO2, O3 PM10 (jedno mjerno mjesto) Rijeka SO2, NO2, PM10, O3 H2S, SO2, O3 (jedno mjerno mjesto) Urinj SO2 PM10 Opatija O3 Bakar SO2, benzen H2S, SO2, PM10 Viškovo PM10 O3 Zoljan NO2 Bjelovar SO2 Kutina NH3, PM10 H2S (jedno mjedno mjerno mjesto) Sisak Caprag PM10 H2S, SO2 Šibenik centar NO2, Split Poljud NO2 Solin NO2 4.
ZAKISELJAVANJE, EUTROFIKACIJA I PRIZEMNI OZON Zakiseljavanje i eutrofikacija Do zakiseljavanja dolazi zbog emisije sumporova dioksida, dušikovih oksida (NO, NO2) i amonijaka (NH3). Plinovi SO2, NO, NO2 oksidiraju se u atmosferi do sumporne i dušične kiseline. Njihovo uklanjanje iz atmosfere moguće je neposrednom apsorpcijom na tlo (tzv. suho taloženje), ili ispiranjem kišom i snijegom (tzv. mokro taloženje) iz čega je i proizašao naziv ‘kisele kiše’. Kako vrijeme zadržavanja u atmosferi iznosi 1-3 dana, a prosječna udaljenost prijenosa 500-1000 km po danu, jasno je vidljivo kako se značajne količine ovih onečišćujućih tvari izmijene između europskih država. Općenito, opterećenje štetnim spojevima sumpora i dušika u Hrvatskoj smanjilo se u odnosu na razdoblje
– 1999., a skoro prepolovilo u odnosu na razdoblje
–
godine (Slika 4.4-1, 4.4-2). Trend ukupnog smanjenja emisija na području Europe značajno utječe na stanje onečišćenja u Hrvatskoj. Slika 4.4-1 TREND KONCENTRACIJA SULFATA ZA POSTAJE ZAVIŽAN (PLAVO) I PUNTIJARKA (CRVENO),
–
Slika 4.4-2 TREND KONCENTRACIJA NITRATA ZA POSTAJE ZAVIŽAN (PLAVO) I PUNTIJARKA (CRVENO),
–
Zbog izrazitog utjecaja sulfata morskoga podrijetla i velike količine oborine, taloženje je najveće na području južnoga Jadrana. Doprinos morskih sulfata na području Dubrovnika je čak oko 60%, pa se može smatrati da je taloženje antropogenog podrijetla u prosjeku oko 10-12 kg/ha. Najveće opterećopterećenje sumpornim i dušikovim spojevima je u u Gorskoga kotara, što je posljedica dominantnog utjecaja prekograničnog prijenosa onečišćenja, osobito iz Italije, Bosne i Hercegovine, Njemačke i Srbije (Slika 4.4-3). Kod taloženja sulfata i nitrata dominantnu ulogu ima velika količina oborine. Koncentracije i taloženje dušikovih spojeva koji nastaju emisijom amonijaka, prvenstveno u poljoprivrednim i stočarskim područjima (amonijevi ioni u oborini) najviše su u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj; uz vlastite emisije veliki doprinos opterećenju daju emisije iz susjedne Italije i Mađarske. Iako koncentracije amonijevih iona u gorskoj Hrvatskoj nisu visoke, zbog količine oborine taloženje je usporedivo s onim u istočnoj Hrvatskoj. Slika 4.4-
DOPRINOS POJEDINIH DRŽAVA TALOŽENJU SUMPORA (SOX-S), OKSIDATIVNOG DUŠIKA (NOX-N I REDUKTIVNOG DUŠIKA (NH3-N) U Hrvatskoj su kartirani šumski ekosustavi, s obzirom na zakiseljavavanje i eutrofikaciju. Istraživanja su provedena za područje Gorskog kotara, istočne Slavonije, sjeverozapadne Hrvatske i Istre. Kartiranjem je obrađeno 60 najosjetljivijih receptora. Rezultati kartiranja pokazuju da su, u odnosu na zakiseljavanje, na malom dijelu prostora prekoračene kritične razine, ali s gledišta eutrofikacije ugroženi su značajni dijelovi Hrvatske. U tijeku su istraživanja za određivanje kritičnih razina slatkovodnih voda. Propadanje šuma dijelom se povezuje sa taloženjem sumpora i dušikovih spojeva iz atmosfere. Praćenje stanja oštećenosti šuma pokazuje da je prema pregledu u
godini, u Hrvatskoj oštećenje (klasa oštećenja 2-4 oštećenosti9) prisutno na 27,1% stabala. Na šumama četinjača oštećenje je prisutno na 79,5% stabala, a na šumama listača na 19,2%. Od
godine stanje propadanja za šume četinjača poraslo je dok je za šume listača smanjeno, a ukupno je ostalo na približno istoj razini kao prije deset godina. U drugim državama Europe značajno oštećenje šuma pristuno je u rasponu od 9 do 35%. _______ 9 Oštećenost šuma prema međunarodnom programu ocjenjuje se s 5 klasa: klasa 2 oštećenje 11-25%, klasa 3 oštećenje 26-60%, klasa 4 oštećenje više od 60% Prizemni ozon Osim ozona prisutnog u sloju stratosfere gdje djeluje kao zaštita od prodora ultraljubičastog zračenja sunca, antropogenim djelovanjem nastaje ozon i na manjim visinama, u području troposfere. Ovaj ozon može biti štetan za ljude, životinje, biljke i materijale. Osnovno djelovanje ozona i ostalog fotokemijskog smoga na zdravlje je iritacija očiju i sluzokože, a u većim koncentracijama može izazvati glavobolju i probleme s disanjem. Utvrđeno je štetno djelovanje ozona na biljke već pri koncentracijama neznatno višim od trenutnih pozadinskih razina. Ozon nastaje nizom kemijskih reakcija čiji slijed je kompleksan, ali relativno dobro poznat. Takozvani prekursori u formiranju ozona su primarni polutanti, dušikovi oksidi (NOx) i hlapivi organski spojevi poznati kao HOS-evi, osobito nezasićeni HOS-evi. Koncentracija prizemnog ozona ovisi o nizu faktora: intenzitetu sunčevog zračenja, atmosferskoj konvekciji, visini podignute inverzije, koncentraciji dušikovih oksida i HOS, te njihovom omjeru. Najpovoljniji omjer HOS-eva prema koncentracijama dušikovih oksida za stvaranje ozona je u rasponu od 4:1 do 10:
Kako bi se smanjile razine ozona, potrebno je smanjiti emisije i dušikovih oksida i HOS. Međutim, u nekim područjima je važnije smanjiti emisije dušikovih oksida, dok su u drugima HOS-evi prioritet. Odlučujući faktor je koliko puta svaka molekula dušikova oksida sudjeluje u reakcijama stvaranja ozona prije nego reagira tvoreći nitratnu kiselinu. U područjima velikog opterećenja zraka onečišćujućim tvarima, kao što je u središnjoj Europi, ova transformacija je relativno brza. U tom slučaju je emisija HOS-eva limitirajući faktor u stvaranju ozona. Što je zrak manje onečišćen, to više ozona nastaje od svake molekule dušikova oksida, odnosno dušikovi oksidi su dominirajući faktor u stvaranju ozona. Pri određivanju politike zaštite na regionalnoj i lokalnoj skali za hlapive organske spojeve, promatra se za svaki HOS njegov potencijal fotokemijskog stvaranja ozona (Photocemical Creation Potential – POCP). POCP se definira kao promjena u produkciji ozona uslijed promjene emisije dotičnog. Vrijednost POCP-a varira i može biti znatno različita za kratkotrajne i dugotrajne koncentracije. Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj navodi glavne HOS-eve koji imaju najveći potencijal za stvaranje prizemnog ozona. Značajne količine HOS-eva koje potječu iz prirode također sudjeluju u fotokemijskim reakcijama. Problem je osobito prisutan u mediteranskim obalnim područjima, u čijoj vegetaciji prevladavaju biljke koje u svojim tkivima stvaraju i u atmosferu ispuštaju eterična ulja. Pojava prekoračenja kritičnih razina u Europi vezana je za ruralna područja, pri čemu je područje Mediterana posebno ugroženo zbog povećanog sunčevog zračenja, klimatskih prilika i međugraničnog prijenosa onečišćenja. U područjima relativno malih emisija i čistog zraka dominantni utjecaj na stvaranje ozona ima dodatna emisija NOx, dok u urbanim područjima emisija HOS-eva. 4.
PREKORAČENJE UPOZORAVAJUĆIH I KRITIČNIH RAZINA Kritične razine za SO2 i NO2 te upozoravajuće i kritične razine za ozon propisane su Uredbom o kritičnim razinama, »Narodne novine« br. 133/05 (poglavlje 6.2). Sumporov dioksid Prema podacima mjerenja u
godini, na postajama Državne mreže (8 postaja) do prekoračenja kritičnih razina koncentracija SO2 došlo je jedino u Sisku, Kritične koncentracije u Sisku prekoračene su u 10 dana tijekom
godine (3-satni pomični prosjeci viši od 500 µg/m3). Prekoračenja su se pojavila uglavnom u tijeku sezone grijanja, ali i dva puta, i tijekom ljeta, kada nije bilo utjecaja kotlovnica i malih ložišta za grijanje. Premda u drugim gradovima nije došlo do prekoračenja kritičnih razina mjerenja pokazuju da postoji izvjestan rizik za njihovu pojavu. Na postaji Zagreb-3 u
godini satne koncentracije od 500 µg/m3 bile su prekoračene 7 puta, na postaji Rijeka-2 ukupno 1 put, u Sisku 125 sati godišnje. Analize su pokazale da je glavni uzrok visokih koncentracija u Sisku Rafinerija nafte, a tek ponekad doprinos ima i Termoelektrana Sisak. U Rijeci su uzroci pojave maksimalnih koncentracija emisije iz Rafinerije nafte Urinj, TE Rijeka i emisije iz pogona INA-Maziva na Mlaki. U Zagrebu, na postaji Zagreb-3 glavni uzrok je Termoelektrana-toplana Zagreb na Žitnjaku. Slika 4.5-1: MAKSIMALNE SATNE KONCENTRACIJE SO2 NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA
GODINU I KONCENTRACIJE 98 PERCENTILA Na postajama lokalnih mreža, praćenje kakvoće zraka provodi se 24-satnim uzorkovanjem, pa nije moguća ocjena da li je došlo do prekoračenja kritičnih razina. Ipak, o riziku pojave kratkotrajnih kritičnih koncentracija, može se posredno zaključivati i na temelju maksimalnih 24-satnih koncentracija. Analiza 58 postaja iz lokalnih mreža potvrđuje zaključke koji su dobiveni s državne mreže automatskih postaja. Najveći rizik pojave je u Sisku gdje su na tri lokalne postaje dnevne maksimalne koncentracije prelazile 150 µg/m
U Rijeci se najviše koncentracije pojavljuju u Kraljevici, Mlaki, Kostreni i postaji Rijeka-1 u gradu. Na ovim postajama dnevne maksimalne koncentracije bile su 100-250 µg/m3, pa je isto moguća pojava kritičnih kratkotrajnih onečišćenja. U
godini visoke maksimalne dnevne koncentracije SO2 pojavile su se na postaji Karlovac-2, na razini 350 µg/m/m
U Zagrebu su na svim postajama područne mrežealne dnevne koncentracije SO2 relativno male što potvrđuje da je visoka koncentracija izmjerena na postaji državne mreže Zagreb-3 posljedica snažnog utjecaja jednog točkastog izvora. Dušikovi oksidi Niti na jednoj postaji Državne mreže u
godini nije došlo do prekoračenja kritične koncentracije za NO2, odnosno trosatnog prosjeka 400 µg/m
Iz slike 4.5-
vidi se da su i maksimalne satne koncentracije bile znatno ispod kritičnih razina, tako da se može konstatirati da za NO2 ne postoji rizik pojave kritičnih razina. Slika 4.5-2: MAKSIMALNE SATNE KONCENTRACIJE NO2 NA POSTAJAMA DRŽAVNE MREŽE ZA
GODINU Ozon Koncentracije ozona mjerene su u državnoj mreži za praćenje kakvoće zraka na jednoj postaji (Zagreb-1) u
i
godini, a u
godini na dvije postaje (Zagreb-3 i Rijeka-2). Osim toga, u
godini uspostavljena su mjerenja koncentracija ozona na dvije glavne meteorološke postaje DHMZ-a (Gradište i Makarska). Od lokalnih mreža raspoloživi su podaci s postaje Sv. Katarina u Istri (ruralna postaja). Na postaji Zagreb-1 prekoračena je upozoravajuća razina u ukupno 25 sati u
godini i 3 sata u
godini. Maksimalna satna koncentracija iznosila je 205 µg/m3, što je niže od kritične razine. U Rijeci je prekoračena upozoravajuća razina u ukupno 4 sata, s maksimumom 187 µg/m
U
godini na postaji Zagreb-3 nije bilo prekoračenja kritične razine niti upozoravajuće. Na Sv. Katarini maksimalna koncentracija iznosila je 174 µg/m3, što je ispod upozoravajuće razine. Na postajama u Makarskoj i Gradištu prekoračene su upozoravajuće razine veći broj sati, a maksimalne vrijednosti iznosile su 217 i 221 µg/m
Premda su koncentracije ozona relativno visoke na čitavom području Hrvatske, one su tek vrlo kratkotrajno prelazile upozoravajuće razine, a niti u jednom slučaju nisu prekoračene kritične razine. U tablici 4.5-1 dan je prikaz broja prekoračenja upozoravajućih i kritičnih koncentracija ozona. Tablica 4.5-1: PREKORAČENJE UPOZORAVAJUĆIH I KRITIČNIH RAZINA ONEČIŠĆENJA OZONOM U
GODINI Mjerna postaja Broj sati s prekoračenjem upozoravajuće razine (180 μg/m3) Broj sati s prekoračenjem kritične razine (240μg/m3) Maksimalna satna vrijednost, μg/m3 Zagreb – 3* 0 0 141 Rijeka – 2 4 0 187 Gradište 36 0 221 Makarska 190 0 217 Sv. Katarina 0 0 174 * Podaci s mjerne postaje Zagreb – 3 za ozon su podaci od 10.4.2006., jer je mjerenje ozona
s mjerne postaje Zagreb – 1 prebačeno na mjernu postaju Zagreb –
Maksimalna satna vrijednost za ozon s mjerne postaje Zagreb – 1 u
godini u razdoblju do kraja ožujka iznosi 138,2 μg/m3, što znači da također nije prekoračena upozoravajuća razina onečišćenja ozona. Slike 4.5-3: JEDNOSATNE MAKSIMALNE KONCENTRACIJE OZONA NA POSTAJI DRŽAVNE MREŽE (RIJEKA-2) I POSTAJAMA DHMZ-a (MAKARSKA I GRADIŠTE) 4.
EMISIJE ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI NA PODRUČJU DRŽAVE U nastavku se daje prikaz trenda emisija onečišćujućih tvari na području Republike Hrvatske u razdoblju
do
godine podijeljenih u četiri karakteristične skupine:

(1)tvari koje uzrokuju zakiseljavanje, eutrofikaciju i stvaranja prizemnog ozona (SO2, NOx, NMHOS i NH3),

(2)teške metale (Pb, Hg, Cd),

(3)postojane organske onečišćujuće tvari (policiklički aromatski ugljikovodici, policiklički dibenzodioksini i policiklički dibenzofurani) i

(4)čestice (PM10, PM2.5). U prikazima je crvenom linijom označena i dozvoljena količina emisije preuzeta iz međunarodnih ugovora. Slika 4.6-1: EMISIJA SO2 Slika 4.6-2: EMISIJA NOx Slika 4.6-3: EMISIJA NMHOS Slika 4.6-4: EMISIJA NH3 Usporedbom

i
godine može se konstatirati da je došlo do značajnog smanjenja emisija SO2 zbog uporabe goriva s manjim sadržajem sumpora i ugradnje uređaja za odsumporavanje u termoelektranama na ugljen. Sektor koji najviše doprinosi emisiji SO2 je izgaranje u termoenergetskim postrojenjima i rafinerijama. Crvenom linijom označena je dozvoljena kvota emisija određena Gothenburškim protokolom, koja iznosi 70.000 t/god Emisija NOx u
je niža za približno 12% u odnosu na
godinu, međutim prisutan je blagi trend porasta u razdoblju 2000.-2005., kao posljedica povećanja potrošnje goriva u cestovnom prometu koji najviše doprinosi emisiji NOx s približno 37%. Dozvoljena kvota emisija za Hrvatsku prema Gothenburškom protokolu iznosi 87.000 t/god. Emisija NMHOS je
godine bila niža za 13% u odnosu na
godinu. Sektor koji najviše doprinosi emisiji NMHOS je uporaba otapala i ostalih proizvoda. Obveza prema Gothenburškom protokolu je zadržati emisiju NMHOS do
godine na razini od 90.000 tona. Ponovni izračun emisije NMHOS urađen u
godini godini uzrokovao je promjenu vrijednosti emisija za razdoblje od
do
Rekalkulirana vrijedisije u
godini je za 12,3% više od dosadašnje procijenjene vrijednosti. Emisija NH3 u
godini iznosila je približno 43.000 tona, što je za 33% niže nego
Dominantan izvor ove emisije je poljoprivreda, s doprinosom od 89% ukupnoj emisiji NH3 Ponovni izračun emisije NH3 koji je proveden u
godini za razdoblje 1990.-
uzrokovao je porast emisija u cijelom promatranom razdoblju, tako da nova vrijednost emisije NH3 u
godini iznosi 57.300 t što je za 35% više od vrijednosti emisije ove tvari u
godini navedene u Gothenburškom protokolu. Slika 4.6-5: EMISIJA Pb (kg/god) Slika 4.6-6: EMISIJA Hg (kg/god) Slika.4.6-7: EMISIJA Cd Emisija teških metala iz antropogenih izvora postaje interes međunarodnih ugovora (Protokol o teškim metalima), nakon što je nizom istraživanja utvrđeno da se ova onečišćenja prenose atmosferom na velike udaljenosti i da atmosfersko taloženje na nekim područjima čini značajan, ako ne i dominantan, udio u onečišćavanju tla i voda. Teški metali su veoma postojani, tako da cjelokupan iznos emisije prije ili kasnije dospijeva u tlo ili vode. Zbog svoje postojanosti, visoke otrovnosti i sklonosti da se akumuliraju u ekosustavu, teški metali su opasni i za žive organizme. Trend emisija Pb i Cd u Republici Hrvatskoj u razdoblju
–
pokazuje kontinuirani pad, posebice kod emisija Pb, što je rezultat sve većeg udjela bezolovnog benzina u ukupnoj bilanci motornih goriva. Emisija Hg u
je niža u odnosu na 1990., međutim u razdoblju od
do
prisutan je porast emisija kao posljedica povećanja izgaranja krutih goriva u termoelektranama na ugljen. Slika 4.6-8: EMISIJA PAU (kg/god) Slika 4.6-9: EMISIJA DIOX (g I-teq/god) Postojane organske onečišćujuće tvari (POO) su toksične organske tvari, vrlo postojane (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju). Imaju svojstvo nakupljanja u živim organizmima (bioakumuliranje, najčešće u masnom tkivu). Mogu biti prenošene na velike udaljenosti. Zbog svojstva djelomične hlaplivosti nalaze se u parnoj fazi ili se adsorbiraju na čestice u atmosferi te tako štetno djeluju na okoliš i ljudsko zdravlje. Za proračun emisije, prema preporuci Protokola o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, uzeta su četiri policiklička aromatska ugljikovodika: benzo(a)piren, benzo(b)fluoranten, benzo(k)fluoranten, indeno(1,2,3-cd)piren. Najznačajniji izvori emisije PAU su procesi izgaranja goriva u domaćinstvima, proizvodnja koksa i primarna proizvodnja aluminija u kojima se koriste Söderbergove anode. Prestanak rada ovih postrojenja u Hrvatskoj početkom 1990-ih uzrokovao je smanjenje emisija za 39%. Dioksini i furani su postojani organski spojevi koji nastaju kao produkt izgaranja organskih tvari, koje sadrže klor (Cl) na temperaturama između 250˚C i 400˚C i mogu se susresti u svim sektorima. Najveće emisije dioksina i furana na području Hrvatske nastaju pri izgaranju ogrjevnog drva u domaćinstvima. Ostali procesi koji doprinose ovoj emisiji jesu procesi proizvodnje čelika u elektrolučnim pećima, izgaranja goriva u energetskim postrojenjima (termoelektrane, toplane i postrojenja za pretvorbu energije) kao i pri spaljivanju otpada i kremiranju. U
godini emisija dioksina i furana iznosila je 91,4 g I-teq, što je 43% niže od emisije u
godini. U usporedbi sa 1990., emisija PM10 i PM2.5 je niža u
godini za 38 odnosno 36%. Dominantni izvori emisije jesu procesi izgaranja fosilnih goriva i industrijski procesi. Slika 4.6-10: EMISIJA PM10 (t/god) Slika 4.6-11: EMISIJA PM2.5 (t/god) U tablici 4.6-1 prikazana je emisija SO2 i NOx iz velikih pojedinačnih stacionarnih izvora u
godini. Tablica 4.6-1: EMISIJA SO2 i NOx IZ VELIKIH IZVORA EMISIJE U HRVATSKOJ U
GODINI Izvor emisije SO2 NOx t/god % t/god % 1 TE Plomin 1 4.069,0 6,3 2.225,0 3,0 2 TE Plomin 2 612,0 0,9 1.547,0 2,1 3 TE Rijeka 6.415,0 10,0 1.138,0 1,5 4 TE Sisak 3.188,7 4,9 919,9 1,2 5 EL-TO Zagreb 1.592,0 2,5 1.023,0 1,4 6 TE-TO Zagreb 1.708,5 2,7 422,3 0,6 7 TE-TO Osijek 1.181,6 1,8 285,9 0,4 8 Toplana Karlovac 912,0 1,4 171,0 0,2 Petrokemija Kutina 2.850,3 4,4 2.442,9 3,3 10 Rafinerija nafte Sisak 7.531,5 11,7 1.500,2 2,0 11 Rafinerija nafte Rijeka (Urinj) 7.431,8 11,5 1.168,4 1,6 12 Šećerana Osijek 797,2 1,2 161,8 0,2 13 Ina Maziva Rijeka (Mlaka) 1.703,0 2,6 178,6 0,2 14 Našicecement 75,6 0,1 818,6 1,1 15 Dalmacijacement 2.80,4 0,4 3.418,1 4,6 16 Holcim (cementara Koromačno) 267,1 0,4 2.187,5 2,9 Ukupno veliki izvori emisije 40.616 63,0 19.608 26,3 Ukupno HRVATSKA 64.423 74.596
CILJEVI ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (u daljnjem tekstu: Plan) provedbeni je dokument Strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Plan obuhvaća razdoblje od 4 godine, od
do zaključno
godine. Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02) utvrdila je temeljne ciljeve zaštite i poboljšanja kakvoće zraka te propisala dugoročne mjere za ostvarenje ciljeva. Osnovni ciljevi su: uskladiti postojeću legislativu s pravnom stečevinom EU, smanjiti emisije štetnih tvari na razine koje neće utjecati na zdravlje ljudi i okoliš te revidirati i nadograditi sustav monitoringa emisija i kakvoće zraka. Ciljevi iz Strategije ostaju važeći, ali ih je potrebno dijelom aktualizirati i konkretizirati. Temeljem ocjene stanja provedbe ciljeva Strategije i ostalih okolnosti koje određuju sustavno i cjelovito djelovanje u području zaštite zraka, postavljaju se sljedeći opći ciljevi za razdoblje od
do
godine: Opći ciljevi zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u RH za razdoblje od
do
C
Postupno smanjenje onečišćenja zraka s ciljem zaštite zdravlja ljudi, okoliša i materijalnih dobara C
Smanjenje emisije onečišćujućih tvari s ciljem ispunjenja obveza prema međunarodnim konvencijama i protokolima (regionalna onečišćenja, zaštita ozonskog sloja i ublaženje klimatskih promjena) C
Promicanje politike održivog razvoja, integracijom ciljeva politike zaštite zraka u sektorske strategije i planove, posebice glede pitanja smanjenja emisije stakleničkih plinova i Kyotskog protokola C
Ubrzanje prijenosa pravne stečevine i pozitivne prakse EU iz područja zaštite zraka C
Nadogradnja institucionalnih i organizacijskih kapaciteta za provedbu postavljenih ciljeva, posebice na lokalnoj razini C
Kontinuirano unaprjeđivanje sustava za praćenje i izvješćivanje o emisijama i kakvoći zraka, posebice u pogledu osiguranja i kontrole kvalitete podataka C
Unaprjeđenje sustava za informiranje javnosti i dostupnosti informacija o pitanjima zaštite zraka C
Poticanje znanstveno-istraživačkih programa, posebice iz područja klimatskih promjena C
Unaprjeđenje aktivnosti i suradnje na međunarodnom planu Za ostvarenje ciljeva predlažu se mjere i aktivnosti, kratkoročne i dugoročne, ovisno o vidu onečišćenja i jačini utjecaja. Mjere i aktivnosti obično doprinose ispunjenju više ciljeva pa njihovo strogo razvrstavanje i grupiranje prema ciljevima nije uvijek razložno. U postupku izbora najpogodnijih mjera i aktivnosti, poštivana su načela i mjerila navedena u poglavlju
U nastavku su razrađeni opći ciljevi, definiranjem posebnih ciljeva tamo gdje je moguće. C
– Postupno smanjenje onečišćenja zraka s ciljem zaštite zdravlja ljudi, okoliša i materijalnih dobara Postavljaju se sljedeći pojedinačni ciljevi: • u područjima gdje je postignuta prva kategorija kakvoće zraka, preventivnim mjerama spriječiti pogoršanje kakvoće zraka i omogućiti trajno poboljšanje; • postizanje prve kategorije kakvoće zraka na cjelokupnom teritoriju Države do kraja
godine, a za ozon se rok treba tek utvrditi. Prema Zakonu o zaštiti zraka to je razina koncentracija pri kojima je zrak čist ili neznatno onečišćen, pri čemu nisu prekoračene GV niti za jednu onečišćujuću tvar; • osigurati interventne mjere tamo gdje postoji rizik pojave onečišćenja s razinama iznad kritičnih vrijednosti; • smanjiti utjecaj na ekosustave, usjeve i materijalna dobra zbog zakiseljavanja, eutrofikacije i stvaranja prizemnog ozona. C
– Smanjenje emisije onečišćujućih tvari s ciljem ispunjenja obveza prema međunarodnim konvencijama i protokolima (regionalna onečišćenja, zaštita ozonskog sloja i ublaženje klimatskih promjena) Republika Hrvatska stranka je svih međunarodnih ugovora iz područja zaštite atmosfere. Obveze se odnose na aktivno promicanje politike smanjenja emisije onečišćujućih tvari i izgradnju trajnih kapaciteta za izvještavanje o ostvarenom napretku. Konvencije i protokoli postaju pravno važeći za Hrvatsku tek nakon nakon njihova potvrđivanja (ratifikacije) u Hrvatskom saboru i kao međunarodni ugovori po pravnoj su snazi iznad ostalih zakona u državi. U poglavljuedene su međunarodne obveze Republike Hrvatske koje se odnose na zaštitu zraka. Također u okviru pojedinih poglavlja koja obrađuju mjere za ostvarenje ciljeva, detaljno su prikazani kvantitativni ciljevi postavljeni međunarodnim ugovorima. C
– Promicanje politike održivog razvoja, integracijom ciljeva politike zaštite zraka u sektorske strategije i planove, posebice glede pitanja smanjenja emisije stakleničkih plinova i Kyotskog protokola Učinkovita i djelotvorna provedba politike zaštite zraka zahtijeva, zbog svoje složenosti, integraciju u sektorske planove i strategije te komunikaciju između nadležnih tijela tijekom njihove provedbe. Ovim se postižu i sinergijski međusektorski učinci. Pitanje smanjenja emisija stakleničkih plinova ovdje se ističe kao prioritetno zbog visine troškova i ravnomjerne raspodjele obveze na pojedine sektore. C
– Ubrzanje prijenosa pravne stečevine i pozitivne prakse EU iz područja zaštite zraka Proces približavanja i stjecanja punopravnog članstva u Europskoj uniji otvara nove izazove zemljama kandidatima, posebice u usklađivanju sa pravnom stečevinom na području zaštite okoliša. Iskustva deset novih članica EU, od kojih su većina države u tranzicijskom procesu ka tržišnom gospodarstvu, kao što je i slučaj sa Hrvatskom, govore da je približavanje politici i standardima EU na području zaštite okoliša izuzetno zahtjevno i složeno zbog bitnih razlika u zakonodavnom i administrativnom sustavu. S tim u svezi, usklađivanje s EU zakonodavstvom u području zaštite okoliša – zraka zahtijeva sustavne institucionalne i organizacijske promjene i investicijska ulaganja u najbolje raspoložive tehnike, kako bi se udovoljilo postavljenim ciljevima u pogledu smanjivanja i sprječavanja štetnih utjecaja na okoliš. U razdoblju do ulaska u EU Hrvatska mora imati razrađene planove djelovanja uključujući i procjene troškova i koristi primjene zakonodavstva po pojedinim sektorima i podsektorima, kako bi mogla provoditi mjere na troškovno učinkovit način. C
– Nadogradnja i osnaživanje institucionalnih i organizacijskih kapaciteta za provedbu postavljenih ciljeva, posebice na lokalnoj razini S obzirom na to da je zakonodavni okvir iz područja zaštite zraka jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave namijenio značajnu ulogu u provedbi politike zaštite zraka, kao jedan od ciljeva postavlja se i nadogradnja i osnaživanje institucionalnih i organizacijskih/ljudskih kapaciteta za provođenje ciljeva postavljenih ovim Planom, ali i općenito politike zaštite zraka. Dosadašnja iskustva pokazuju određene nedostatke i slabosti u razvoju programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka i operacionalizacije postavljenih ciljeva upravo na lokalnoj razini. C
– Kontinuirano unaprjeđivanje sustava za praćenje i izvješćivanje o emisijama i kakvoći zraka, posebice u pogledu osiguranja i kontrole kvalitete podataka Važan preduvjet za učinkovit sustav praćenja i izvješćivanja o emisijama i kakvoći zraka je jasno definirana organizacija, nadležnosti i odgovornosti institucija koje sudjeluju u njegovom upravljanju i unaprjeđivanju, što obuhvaća niz koraka u prikupljanju i obradi podataka, proračunavanju, kontroli i verifikaciji podataka i emisijama i kakvoći zraka, te dokumentiranju, arhiviranju i izvješćivanju nadležnim domaćim i međunarodnim institucijama. C
– Unaprjeđenje sustava za informiranje javnosti i dostupnosti informacija o pitanjima zaštite zraka i kakvoći zraka Potrebno je osigurati pravo pristupa informacijama razumljivima za javnost, čime se ostvaruju preduvjeti za aktivnije sudjelovanje javnosti u odlučivanju o zaštiti zraka i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša, odnosno zraka. C8 – Poticanje znanstveno-istraživačkih programa, posebice iz područja klimatskih promjena Ovaj cilj podrazumijeva aktivniju suradnju između znanstvenih institucija i tijela državne uprave u razvoju i provedbi istraživačkih i tehnologijskih projekata koji bi se odnosili na pitanja istraživanja atmosfere, smanjenja emisija onečišćujućih tvari te prilagodbe i smanjivanja štetnih utjecaja na pojedine sastavnice okoliša. C
– Unaprjeđenje aktivnosti i suradnje na međunarodnom planu, posebice u prijenosu tehnologija Ovaj cilj se u užem smislu odnosi na prijenos okolišno prihvatljivih tehnologija, koje su za potrebe ovog Plana definirane kao široki skup procesa koji se odnose na prijenos znanja, iskustva i opreme za ublažavanje štetnih utjecaja na kakvoću zraka i prilagodbu utjecajima, među različitim dionicima poput državne uprave, agencija, privatnog sektora, financijskih institucija, nevladinih organizacija i istraživačkih/obrazovnih institucija s njima komparativnima u drugim zemljama. On obuhvaća proces učenja za razumijevanje, uporabu i repliciranje tehnologije, uključujući sposobnost da se ona odabere i prilagodi lokalnim uvjetima i integrira s domaćim tehnologijama. Također, ovaj cilj se odnosi i na stvaranje strateških saveza u pogledu lobiranja i pregovaranja oko budućih obveza u procesu prilagodbe pravnoj stečevini EU iz područja zaštite okoliša i međunarodnim ugovorima.
POSTOJEĆE MJERE ZAŠTITE I POBOLJŠANJA KAKVOĆE ZRAKA Temeljni dokumenti koji definiraju politiku i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj jesu: Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (»Narodne novine« br. 46/02), Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 110/07) i Zakon o zaštiti zraka (»Narodne novine« br. 178/04). Ovi dokumenti propisuju donošenje niza provedbenih propisa akata kojima se između ostalog utvrđuje: način ocjene kakvoće zraka, način praćenja kakvoće zraka, praćenje emisija, granične vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora, granične i kritične vrijednosti onečišćujućih tvari u zraku, zahtjevi na tehničke uređaje i gorivo, nadzor provedbe, zahtjevi za kvalitetu podataka i mjerenja. U tablici 6.1.dan je popis zakona i provedbenih propisa koji se izravno ili posredno odnose na područje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka. Tablica 6.1.: PREGLED ZAKONODAVSTVA KOJI SE IZRAVNO ILI POSREDNO ODNOSE NA PODRUČJE ZAŠTITE ZRAKA Horizontalno zakonodavstvo zaštite okoliša relevantno za zaštitu zraka »Narodne novine«, broj Zakon o zaštiti okoliša 110/07 Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš 46/02 Uredba o osnivanju Agencije za zaštitu okoliša 75/02 Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 107/03 Statut Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 193/03, 73/04 Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša 74/99, 79/99 Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš 59/00, 136/04, 85/06 Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša 35/08 Pravilnik o znaku zaštite okoliša 64/96 Uredba o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša 7/97 Plan intervencija u zaštiti okoliša 82/99, 86/99, 12/01 Pravilnik o priznanjima i nagradama za dostignuća na području zaštite okoliša 26/02, 36/02 Popis pravnih osoba koje imaju suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša 71/05 Naputak o obrascu, sadržaju i način uvođenja očevidnika o obavljenim inspekcijskim pregledima inspektora zaštite okoliša 79/95 Uredba o tehničkim standardima zaštite okolie okoliša od emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina 135/06 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i približnim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida 73/07 Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida 77/07 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid 71/04 Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada za emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov oksid i oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid 95/04 Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid 120/04 Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja naknade na emisiju u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid 120/04 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon 02/04 Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon 20/04 Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja očevidnika obveznika plaćanja posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon 44/04 Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 183/04 Pravilnik o uvjetima i načinu dodjeljivanja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te kriterijima i mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za dodjeljivanje sredstava Fonda 183/04 Pravilnik o postupku objavljivanja natječaja i o odlučivanju o odabiru korisnika Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 183/04 Pravilnik o načinu praćenja namjenskog korištenja sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i ugovorenih prava i obaveza 183/04 Zakonodavstvo u području zaštite zraka Zakon o zaštiti zraka 178/04 Kakvoća zraka Uredba o utvrđivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka 04/02 Program mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka 43/02 Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku 133/05 Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku 133/05 Uredba o ozonu u zraku 133/05 Pravilnik o praćenju kakvoće zraka 155/05 Pravilnik o razmjeni informacija o podacima iz mreža za trajno praćenje kakvoće zraka 135/06 Pravilnik o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i praćenja emisija iz stacionarnih izvora 79/06 Emisije u zrak Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora 21/07 Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora 01/06 Uredba o praćenju emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj 01/07 Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj 120/05 Uredba o tehničkim standardima zaštite okoliša od emisija hlapivih organskih spojeva koje nastaju skladištenjem i distribucijom benzina 135/06 Uredba o graničnim vrijednostima sadržaja hlapivih organskih spojeva u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila 94/07 Pravilnik o dostupnosti podataka o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisiji CO2 novih osobnih automobila 120/07 Pravilnik o tehničkim pregledima vozila (EKO TEST) 136/04 Zakonodavstvo s međusektorskim utjecajem Kakvoća goriva Uredba o kakvoći tekućih naftnih goriva 53/06 Odluka o određivanju godišnje količine tekućih naftnih goriva koja se smije stavljati u promet na domaćem tržištu, a ne udovoljava graničnim vrijednostima i drugim značajkama kakvoće tekućih naftnih goriva propisanim Uredbom o kakvoći naftnih goriva 90/06 Uredba o kakvoći biogoriva 141/05 Odluka o postotku biogoriva u ukupnom udjelu goriva u
godini i količini biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište u
godini 43/07 Program praćenja kakvoće tekućih naftnih goriva 120/07 Strategija zaštite okoliša s Nacionalnim planom djelovanja za okoliš utvrdila je temeljne ciljeve zaštite i poboljšanja kakvoće zraka te propisala dugoročne mjere za ostvarenje ciljeva. Osnovni ciljevi su: uskladiti postojeću legislativu s pravnom stečevinom EU, smanjiti emisije štetnih tvari na razine koje neće utjecati na zdravlje ljudi i okoliš te revidirati i dograditi sustav praćenja emisija i kakvoće zraka. U nastavku se donosi pregled prioritetnih postojećih mjera za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka grupiranih u dvije skupine:

(1)postojeće zakonodavne mjere sa područja zaštite okoliša i

(2)postojeće zakonodavne mjere s međusektorskim utjecajem. 6.

POSTOJEĆE ZAKONODAVNE MJERE IZ PODRUČJA ZAŠTITE OKOLIŠA 6.1.
HORIZONTALNO ZAKONODAVSTVO U PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠA Mjere propisane u programima zaštite okoliša Zakon o zaštiti zraka propisuje da skupština županije, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba donosi Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka koji je sastavni dio Programa zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba. Ured državne uprave u županijama nadležan za zaštitu okoliša daje prethodnu suglasnost na Program. Za ocjenu provedbe programa izrađuju se Izvješća o stanju kakvoće zraka svake dvije godine, a u slučaju da je na području razina onečišćenosti iznad tolerantnih vrijednosti (TV), svake godine. Do danas je od ukupno 20 županija i Grada Zagreba, programe zaštite okoliša donijelo 10 županija i Grad Zagreb. Županije koje još nisu donijele programe bile su dužne donijeti ih u
godini. Tablica 6.1-1: PREGLED STATUSA DOKUMENATA ZAŠTITE OKOLIŠA NA LOKALNOJ RAZINI Županija Programi zaštite okoliša Izvješće o stanju okoliša Izvješće o stanju kakvoće zraka Zagrebačka studeni
prosinac
- Krapinsko-zagorska listopad
- Sisačko-moslavačka prosinac
veljača
Karlovačka -
Varaždinska svibanj
2002.-
- Koprivničko-križevačka ožujak
lipanj
- Bjelovarsko-bilogorska srpanj
ožujak
- Primorsko-goranska 2006.-
prosinac
- Ličko-senjska - srpanj
- Virovitičko-podravska
studeni
Požeško-slavonska - - - Brodsko-posavska siječanj
veljača
- Zadarska lipanj
lipanj
- Osječko-baranjska prosinac
prosinac
Šibensko-kninska - - - Vukovarsko-srijemska ožujak
prosinac
- Splitsko-dalmatinska -
Istarska svibanj
Dubrovačko-neretvanska - - - Međimurska - - - Grad Zagreb svibanj
srpanj
Utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša na postrojenje Mjere zaštite okoliša za nove zahvate ili rekonstrukcije propisuju se u sklopu postupka procjene utjecaja na okoliš. Prema Zakonu o zaštiti okoliša, za sva nova i postojeća postrojenja koja svojim radom mogu prouzročiti emisije u zrak, vode i/ili tlo, operater je obvezan, prije početka gradnje i puštanja u rad, odnosno nakon značajne promjene u radu ili rekonstrukcije postrojenja ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša. U postupku dobivanja uporabne dozvole provodi se provjera jesu li izgradnjom ispunjeni uvjeti iz dozvola. U tijeku je priprema polaznih dokumenata vezanih uz određivanje graničnih vrijednosti emisija sukladno najboljim raspoloživim tehnikama i uspostava institucionalnog i organizacijskog ustroja za izdavanje dozvola sa objedinjenim uvjetima zaštite okoliša. Mjere primjene ekonomskih instrumenata po načelu »onečišćivač plaća« Od ekonomskih instrumenata, u primjeni su naknade na emisiju sumporovog dioksida i dušikovih oksida, uvedene
godine, i od
godine naknade na emisiju ugljikovog dioksida. Obveznici naknade na emisiju SO2 i NOx su svi izvori tih emisija koji su podatke obvezni dostavljati u Registar onečišćavanja okoliša. Jedinična naknada na emisiju jedne tone SO2 i NOx iznosi 310 kuna. Mjere za smanjenje emisije imaju za jedan red veličine više granične troškove od jedinične naknade pa operateri nisu stimulirani ulagati u njih. Naknada na emisiju CO2 uvedena je u
godini, s iznosom od 11 kuna/t, u
iznosit će 14 kuna/t i u
godini 18 kuna/t. Pri naplati se primjenjuju različiti korektivni koeficijenti, ovisno o godišnjoj količini emisije, podrijetlu emisije, ulaganjima u projekte i programe energetske učinkovitosti i obnovljive izvore energije, te izradi i provedbi programa smanjenja emisije korištenjem najboljih raspoloživih tehnika. Također je od
godine uvedena posebna naknada za okoliš na vozila na motorni pogon koja se jednom godišnje plaća pri registraciji, odnosno ovjeri tehničke ispravnosti vozila. Visina ove naknade izračunava se množenjem jedinične naknade, koja je različita za pojedine vrste vozila i korektivnog koeficijenta koji ovisi o starosti vozila, radnom obujmu motora, te vrsti motora i pogonskoga goriva. Tako prikupljena sredstva u Fond zaštite okoliša i energetske učinkovitosti koriste se za provedbu mjera za smanjenje emisija u okoliš. Za poboljšanje kakvoće zraka značajna je i politika obnove voznog parka osobnih automobila u Hrvatskoj. Trošarine za uvoz polovnih automobila za 50% su više od trošarine za nove automobile. Ta je mjera znatno povećala prodaju novih osobnih automobila. Informacijski sustav o kakvoći zraka Prema Zakonu o zaštiti zraka informacijski sustav o kakvoći zraka, kao dio informacijskog sustava zaštite okoliša za potrebe Ministarstva vodi Agencija za zaštitu okoliša. Informacijski sustav o kakvoći zraka sadrži, između ostalog: podatke o kakvoći zraka iz državne i lokalnih mreža, podatke o prekoračenju kritičnih razina i mjere zaštite ljudi i okoliša u takvim prilikama te druge podatke važne za kakvoću zraka. Podatke o kakvoći zraka iz informacijskog sustava o kakvoći zraka Agencija za zaštitu okoliša razmjenjuje s međunarodnim tijelima sukladno obvezama iz međunarodnih ugovora i drugim međunarodnim obvezama. Informacijski sustav kakvoće zraka u AZO-u je u razvoju. Trenutno je preko portala MZOPUG-a moguće pregledavati dnevne i mjesečne podatke mjerenja na postajama Državne mreže. Istarska županija ima pristup podacima mjerenja na automatskim postajama u Istri. Postaje Državne mreže u gradovima imaju postavljene displeje s prikazima trenutnih mjerenja. Registar onečišćavanja okoliša Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (»Narodne novine« br. 35/08) propisuje operaterima odnosno vlasnicima postrojenja godišnju obvezu dostave podataka o ispuštanjima onečišćujućih tvari u zrak na propisanim obrascima nadležnim tijelima u županiji odnosno Gradu Zagrebu. Agencija za zaštitu okoliša izrađuje izvješće o podacima iz registra koje je dostupno javnosti. Registar onečišćavanja okoliša usklađen je sa zahtjevima europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR). 6.1.
ZAKONODAVSTVO U PODRUČJU ZAŠTITE ZRAKA Opće mjere s ciljem zaštite i poboljšanja kakvoće zraka Prema razinama onečišćenosti, s obzirom na propisane granične (GV) i tolerantne vrijednosti (TV) kakvoće zraka, sukladno članku
Zakona o zaštiti zraka utvrđene se sljedeće kategorije kakvoće zraka: • prva kategorija – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti kakvoće zraka (GV) niti za jednu onečišćujuću tvar, • druga kategorija – umjereno onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV) za jednu ili više onečišćujućih tvari, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) niti za jednu onečišćujuću tvar, • treća kategorija – prekomjerno onečišćen zrak: prekoračene su tolerantne vrijednosti (TV) za jednu ili više onečišćujućih tvari Zakon o zaštiti zraka propisuje opće mjere zaštite i poboljšanja kakvoće zraka: • usklađivanjem dokumenata prostornog uređenja s programima zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, odnosno cjelovitim planiranjem; • propisivanjem graničnih vrijednosti emisija iz stacionarnih izvora i graničnih vrijednosti u vezi sa sastavom određenih proizvoda i/ili drugih značajki kakvoće proizvoda; • primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u aktu o procjeni utjecaja na okoliš ili dozvoli izdanoj po posebnom propisu za određeni zahvat, pri projektiranju, gradnji i uporabi izvora onečišćivanja zraka; • primjenom mjera zaštite zraka utvrđenih u dozvoli izdanoj prema posebnom propisu ako za određeni zahvat nije propisana obveza procjene utjecaja na okoliš; • propisivanjem emisijskih kvota za pojedine onečišćujuće tvari; • poticanjem primjene čistijih tehnologija i obnovljivih izvora energije; • poticanjem uvođenja mjera energetske učinkovitosti. Principi kojih se je potrebno pridržavati prilikom provedbe mjera obuhvaćaju: • u području prve i druge kategorije kakvoće zraka novi zahvat u okoliš ili rekonstrukcija postojećeg izvora onečišćivanja zraka ne smije ugroziti postojeću kategoriju kakvoće zraka; • u područjuodručju treće kategorije kakvoće zraka ne može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka niti za rekonstrpostojećeg, ako se tom gradnjom ne osigurava; • zamjenu postojećeg, nezadovoljavajućeg stacionarnog izvora novim, kojim se smanjuje onečišćenost zraka; • povišenje razine onečišćenosti zraka u okolici stacionarnog izvora ne prelazi 10% tolerantne vrijednosti kakvoće zraka (TV), pod uvjetom da je u tijeku provođenje sanacijskog programa za postojeće izvore onečišćivanja; • p području treće kategorije kakvoće zraka može se izdati lokacijska, građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka ili za rekonstrukciju postojećeg ako se mjerenjima posebne namjene dokaže da kakvoća zraka više nije treće kategorije. Ocjena stanja kakvoće zraka i razgraničenje područja Republike Hrvatske prema razini onečišćenosti zraka Ocjena se provodi temeljem mjerenja na postajama državne mreže, postajama lokalnih mreža i postajama posebne namjene u okviru lokalnih mreža. Opseg i lokacije mjerenja državne mreže za praćenje kakvoće zraka propisuje Uredba o utvrđivanju lokacija postaja u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 4/02) i Program mjerenja kakvoće zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 43/02). Pravne osobe koje mjere kakvoću zraka moraju imati dozvolu/suglasnost za obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka temeljem Pravilnika o izdavanju dozvole ili suglasnosti za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak iz stacionarnih izvora (»Narodne novine« br. 79/06). Granične, tolerantne i ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja i vegetacije određene su Uredbom o graničnim vrijednostima kakvoće zraka (»Narodne novine« br. 133/05) i Uredbom o ozonu (»Narodne novine« br. 133/05). U ocjeni stanja kakvoće zraka podaci državne mreže upotpunjuju se podacima lokalne mreže i mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda. Postupanje s podacima i njihova dostupnost utvrđena je Pravilnikom o razmjeni informacija o podacima iz mreža za trajno praćenje kakvoće zraka. Mjere propisane planovima mjera za smanjivanje onečišćenja zraka Prema Zakonu o zaštiti zraka, ako je na nekom području utvrđena druga kategorija kakvoće zraka, gradsko odnosno općinsko vijeće obvezno je donijeti Plan mjera za smanjivanje onečišćenja zraka, kako bi se postupno postigle granične vrijednosti. Plan mjera donosi se na temelju ocjene stanja kakvoće zraka. Zakon o zaštiti zraka propisuje sadržaj Plana. Izrada plana financira se iz proračuna gradova i općina, a isto tako provedba mjera, ako se radi o skupnim izvorima emisije. Onečišćivač je dužan provesti i financirati mjere smanjivanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, utvrđenih u Planu mjera. Plan mjera za smanjivanje onečišćenja zraka do sada je izradio grad Sisak, u okviru Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Sisku, te Kutina u okviru Programa zaštite okoliša (
– 2012). Grad Zagreb je započeo s izradom plana. Mjere propisane sanacijskim programima za područja u kojima je prekoračena tolerantna vrijednost kakvoće zraka U području treće kategorije kakvoće zraka (prekoračene TV), gradsko odnosno općinsko vijeće donosi odluku o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor i rok u kojem se program mora izraditi. Prema članku
stavku
Zakona o zaštiti zraka, sanacijski program mora sadržavati: opis posljedica prekomjerne onečišćenosti zraka, područje za koje se izrađuje sanacijski program, mjere i odabrana tehnološka i druga rješenja čijom će se primjenom ostvariti poboljšanje kakvoće zraka, procjenu troškova i koristi, procjenu kakvoće zraka nakon provedbe mjera, plan praćenja kakvoće zraka i učinaka provedenih mjera, rok provedbe sanacijskog programa i financijski plan provođenja programa. Status provedbe mjera za dovođenje kakvoće zraka u okvire tolerantnih vrijednosti, je sljedeći: Sisak (naselje Caprag) Na zahtjev Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, INA Industrija nafte d.d. izradila: je Sanacijski program za smanjenje emisija/imisija sumporovodika iz INA rafinerije nafte Sisak (2000.), Operativni plan za provedbu Sanacijskog programa za smanjenje emisija/imisija sumporovodika iz INA rafinerije nafte Sisak (2003.), te Sanacijski program za smanjenje emisija/imisija benzena iz INA rafinerije nafte Sisak (2006.). U
godini Gradsko vijeće grada Siska prihvatilo je Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, za razdoblje do
godine. Program sadrži plan mjera za smanjenje onečišćenja zraka u područjima druge kategorije kakvoće zraka, sukladno članku
Zakona o zaštiti zraka, te sve mjere donesene u okviru sanacijskih programa za smanjenje emisije/imisije sumporovodika i benzena sukladno članku
istog Zakona, uključujući i prihvaćene revizije istih u pogledu rokova provedbe. Praćenje poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Sisku kao i aktivnosti modernizacije rafinerije u Sisku obavljat će i posebna Radna skupina sastavljena od predstavnika mjerodavnih ministarstava, Sisačko-moslavačke županije, Grada Siska i nevladine udruge, čije je osnivanje određeno Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od
ožujka
godine. Rijeka (područje Mlaka) Napori u rješavanju problema utjecaja na kakvoću zraka rafinerije u Mlaki traju već 10 godina. Rezultat tih napora je uspostava neposredne komunikacije s Rafinerijom, i osnivanje posebnog Povjerenstva za uspostavu sustava za cjelovito i trajno praćenje utjecaja rafinerije INA Maziva Rijeka na onečišćavanje zraka (1999.). Doneseni su: Program mjera za smanjivanje onečišćavanja na utjecajnom području rafinerije INA d.d. – Maziva Rijeka i Odluka o posebnim mjerenjima onečišćenja zraka (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 10/01). U listopadu
na utjecajnom području Rafinerije je postavljena automatska mjerna postaja, a u rujnu
godine povezana je na centralni sistem za prikupljanje i obradu podataka u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Glavni tehnički zahvati iz programa mjera izvedeni su do kraja
godine. Temeljem obveze iz odluke o posebnim mjerenjima i ugovora sa rafinerijom, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a prati i izvještava povjerenstvo o kakvoći zraka na utjecajnom području rafinerije. Putem internetskih stranica Grada Rijeke i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a, od
godine zainteresiranoj javnosti dostupni su i podaci o prosječnim satnim i dnevnim vrijednostima onečišćenja zraka, izmjerenim na automatskoj mjernoj postaji u Trogirskoj ulici. Ove podatke Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem prati u okviru svojih dnevnih zadataka. Opisane aktivnosti rezultirale su smanjenjem onečišćavanja zraka iz rafinerijskih izvora te posljedično poboljšanjem kakvoće zraka u okruženju rafinerije (prelazak iz III. u II. kategoriju kakvoće), što je konstatirano Zaključkom Poglavarstva klasa: 022-05/05-01/25-132 od
godine. Mjerenjima u
i
godini utvrđeno je da je na ugroženom području došlo do ponovnog pogoršanja stanja (prijelaz iz II. u III. kategoriju), zbog prekomjernog onečišćenja H2S i SO
U istom razdoblju primljene su mnogobrojne pritužbe građana na neugodni miris. Analize su potvrdile da je glavni uzrok emisija iz rafinerije Mlaka. Gradsko vijeće grada Rijeke
srpnja
godine, ocijenilo je da se nove pojave prekomjernog onečišćavanja zraka poduzetim i zakonskim mjerama zaštite zraka ne mogu pouzdano i trajno spriječiti. Tim slijedom pokrenut je postupak za trajno zaustavljanje rada Rafinerije nafte Rijeka – Lokacija Mlaka do
siječnja
godine. Temeljeći svoj zahtjev na odrena odredbama članka
Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine« br. 82/94 i 128/99) u izradi je zahtjev Vladi Republike Hrvatske za donošenje konačke. Do trajnog zaustavljanja rada postrojenja traži se da se primijene kratkoročne mjere, kako bi se na utjecajnom području postigla što je moguća bolja kakvoća zraka, koja ne smije biti lošija od II. kategorije. Odlukom skupštine od
srpnja
godine donesena je odluka o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor emisija u zrak: postrojenje Rafinerije nafte Rijeka – Lokacija Mlaka, s rokovima provedbe. Općina Kostrena Općina Kostrena nije pokrenula sanacijski program za PM10, jer su koncentracije porijeklom iz više različitih izvora, potrebna je analiza stanja. Kutina Mjerenja provedena u državnoj postaji Kutina-1 i u mjernim postajama lokalne mreže u
godini pokazala su da je kakvoća zraka bila druge kategorije i to s obzirom na amonijak i lebdeće čestice, te treće kategorije obzirom na sumporovodik. Tijekom
godine Grad Kutina je putem svog Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i kulturne baštine pokrenuo aktivnosti za izradu Plana mjera za smanjivanje onečišćivanja zraka u Gradu Kutini i Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Kutini. Oba dokumenta su pripremljena u siječnju
godine. U Planu mjera su obrađene mjere kojima bi kakvoća zraka prešla iz druge kategorije u prvu kategoriju, a na područjima prve kategorije kakvoća zraka ostala nepromijenjena. U Programu zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Kutini obrađene su mjere kojima bi kakvoća zraka prešla iz treće kategorije u drugu. U dokumentima je ocijenjeno da je glavni uzročnik onečišćenja zraka Petrokemija Kutina. Prioritetne mjera za smanjivanje onečišćenja zraka sumporovodikom u proizvodnji čađe spaljivanjem plinova procesa proizvodnje čađe, definirane su u Sanacijskom programu kojeg je izradila Petrokemija Kutina u
godini i za koje je Gradsko vijeće donijelo suglasnost. Rok za realizaciju Programa je travanj
Mjere za postizanje graničnih vrijednosti u zadanom roku ako su prekoračene U tablici 6-2.
navedeni su rokovi u kojima se moraju postići granične vrijednosti. Za čestice vrijede dvije faze za postizanje GV-a: prva do
studenoga 2010., i druga s rokom do
prosinca
godine. U drugoj fazi GV za prosječnu godišnju vrijednost snižava se sa 40 na 20 μg/m3, a 24-satna vrijednost (50 μg/m3) umjesto 35 puta godišnje smije biti prekoračena samo 7 puta godišnje. Po kriteriju II. faze mnogo više gradova u Hrvatskoj bi imalo prekoračenje PM
Ovdje treba voditi računa o činjenici da čestice PM10 čine krute tvari i različiti aerosoli, pri čemu je u ukupnoj masi značajan dio sulfata i nitrata. Zbog toga svako smanjenje emisije SO2 i NOx znači i smanjenje onečišćenja sa PM10 i PM2,
Za NO2 rok dosezanja je
godina. Dosezanje GV-a za PM10 i NO2 ovisit će u najvećoj mjeri o uspjehu u pogledu smanjenja onečišćenja iz prometa i supstituciji lož ulja čistijim gorivom. Mnogi gradovi u Europi imaju

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.