Nacionalna strategija kemijske sigurnosti

(1)Opći okvir zaštite od opasnih kemikalija

(2)Zaštita od po zdravlje štetnih kemikalija u proizvodima za ljudsku uporabu

(3)Zaštita od po zdravlje štetnih kemikalija u okolišu

(4)Prevencija, pripravnost i odgovor na nesreće s kemikalijama

(5)Integrirani sustav kemijske sigurnosti. Glavni razlog za ovakav pristup leži u činjenici što je zakonska zaštita od štetnih učinaka kemikalija za svako područje specifična, kao i nadležnost za opći razvitak svakog od navedenih područja. Zadnje poglavlje predstavlja horizontalno objedinjavanje mjera koje će omogućiti ostvarenje osnovnog cilja, a to je uspostava integriranog, usklađenog, učinkovitog i dinamičnog sustava kemijske sigurnosti kroz međuresorsku koordinaciju, suradnju i ravnomjerni razvitak svakog od segmenta kemijske sigurnosti. Kako sustav pravne stečevine Europske unije slijedi standardni koncept utvrđivanja pojedinih instrumenata upravljanja, jednaki pristup je primijenjen i u ocjeni stanja za pojedine aspekte kemijske sigurnosti, odnosno za preporuku mjera kojima se mogu postići zacrtani strateški ciljevi. Tako uz osnovne instrumente upravljanja, kao što su zakoni, nadležnosti, upravni i nadzorni postupak, pažnja je posvećena i drugi važnim mjerama za uspješno upravljanje sustavom kemijske sigurnosti, kao što su informacijski sustav i praćenje, informiranje javnosti, obrazovanje i uz to vezana ovlašćivanja, istraživanje i razvoj, te sustav financiranja.

1. STRATEŠKI CILJEVI I MJERE 5.1 Opći okvir zaštite od opasnih kemikalija Opći okvir zaštite ljudskog zdravlja ljudi i okoliša od kemikalija predstavlja temeljni zakonski okvir kemijske sigurnosti. Polazeći od Paracelzusove definicije otrova prema kojoj »sve je otrov, i samo ovisi o dozi«, vrlo teško je jasno razgraničiti opasne kemikalije od neopasnih, jer toksični učinak ovisi prvenstveno o količini i vremenu unosa. Klasično je zakonodavstvo, koje se prvenstveno bavilo zaštitom od kemikalija koje se koriste kao otrovi, evoluiralo s vremenom u temeljni zakonski okvir koji štiti ljudsko zdravlje i okoliš od opasnih kemikalija, tvari i pripravaka. U zakonodavstvu Europske unije to se temeljilo donedavno na okvirnoj Direktivi iz
2. godine 67/548 EZ o klasifikaciji, pakiranju i označavanju opasnih kemikalija, te brojnim drugim izvedenim direktivama i uredbama, koje su nastale tijekom posljednjih trideset godina. Većina tih direktiva i uredbi je obuhvaćena važećim Zakonom o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/05.). Taj pristup zaštiti od opasnih kemikalija je imao brojne nedostatke, počevši od razlikovanja tzv. »starih« od »novih« tvari, pri čemu su se stroga ispitivanja i ograničenja odnosila samo na »nove« tvari, dok većina od gotovo 100.000 »starih« tvari na tržištu nije prošla odgovarajuća ispitivanja i ocjenu opasnosti. Uz to velika količina vremena i sredstava se trošila na ponavljanje procedura i ocjena na razini svake od država. To je kemijskoj industriji stvaralo nepotrebne troškove, a pritom se vrlo malo postiglo. Konačno, vrlo teško je bilo pratiti sudbinu određene tvari jednom kada je bila registrirana i ušla u lanac daljnje proizvodnje pripravaka i različitih proizvoda. Zbog toga je nakon gotovo deset godina istraživanja i pregovora između Europske komisije, država članica, stručnjaka i industrije došlo do uspostave novog pravnog okvira zaštite ljudskog zdravlja i okoliša poznatog kao REACH (što je skraćenica za Registration, Evaluation and Authorization of CHemicals). Donesena Uredba EZ 1907/2006 od
3. prosinca
4. godine, o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija i osnivanju Europske agencije za kemikalije (ECHA), u Europskoj uniji počela se primjenjivati od
5. lipnja
6. godine. S tom su se uredbom ukinule razlike između »starih« i »novih« tvari, tako da sada sve tvari (prema utvrđenim kriterijima) trebaju proći registraciju i ocjenu opasnosti ukoliko se žele staviti na tržište u Europskoj uniji. Registracija se obavlja u centralnom tijelu Europske agencije za kemikalije, s time da cijeli posao na izradi dosjea leži na proizvođaču, odnosno uvozniku ili distributeru za registriranu tvar, pripravak ili proizvod. Pritom, kontrolu ocjene obavlja ta agencija uz sudjelovanje stručnjaka iz svih država članica. Uz to, onaj tko je registrirao određenu tvar ujedno ima i odgovornost za sudbinu te tvari u cijelom lancu korisnika (tzv. downstream users), što je potrebno dokumentirati s ocjenom izloženosti stanovništva. Sličan pristup u ocjeni opasnosti i registraciji je primijenjen na pesticide, tj. na sredstva za zaštitu bilja i biocida. Kako se radi o otrovima koji su u širokoj uporabi, bilo je potrebno donijeti striktne propise kojima se zabranjenim smatra sve što nije izričito dopušteno, a na proizvođače, uvoznike i distributere je prebačena sva odgovornost. Europska komisija je u tom smislu donijela okvirni propis za sredstva za zaštitu bilja (Directiva 91/414) i biocide za opću uporabu (Direktive 98/8/EZ) koji određuju da svatko tko želi staviti u promet te pesticide mora prema novim odredbama dokazati da se taj pripravak, prema svojim fizikalno-kemijskim i toksikološkim svojstvima, može koristiti na teritoriju Europske unije bez opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš. Takvo dokazivanje je tražilo skupa i temeljita istraživanja prema utvrđenim kriterijima, tako da te troškove mogu podnijeti samo krupni proizvođači i distributeri. Imajući u vidu sličnost u pristupu kod zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od štetnih učinaka opasnih kemikalija i biocida, kao i krovne nadležnosti ministarstva zaduženog za zdravstvo za ta dva područja, zaključeno je da se u pripremi strategije razvitka kemijske sigurnosti ta dva područja objedine u zajedničkom poglavlju »Opći okvir zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od opasnih kemikalija«. 5.1.1 Pravni okvir zaštite od opasnih kemikalija OCJENA STANJA Zakonodavstvo – Temeljni zakon u Republici Hrvatskoj u području zaštite od opasnih kemikalija je Zakon o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
7. i 53/08.), koji je usklađen s osnovnom Direktivom 67/548/EEZ kao osnovnim pravnim okvirom kemijske sigurnosti u Europskoj uniji. U zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesene su odredbe o prijavljivanju nove tvari, o razmjeni podataka o prijavljenim tvarima, o procjeni rizika od prijavljenih tvari, o razvrstavanju, pakiranju i označavanju opasnih tvari, odredbe kojima je propisano na što se odredbe direktive ne primjenjuju, pojmovi koji se koriste u direktivi, odredbe o oglašavanju opasnih tvari i odredbe o Sigurnosno-tehničkom listu. Na temelju Zakona o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
8. i 53/08.) doneseni su sljedeći podzakonski akti: – Pravilnik o načinu ispunjavanja Sigurnosno-tehničkog lista (»Narodne novine«, br. 111/
9. i 39/08.), – Pravilnik o prijavljivanju novih tvari (»Narodne novine«, br. 61/07.), – Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom ili korištenjem opasnih kemikalija te o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne ili fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili koriste opasne kemikalije (»Narodne novine«, br. 68/07.), – Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen odnosno ograničen (»Narodne novine«, br. 17/06.), – Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o opasnim kemikalijama te o načinu i rokovima dostave podataka iz očevidnika (»Narodne novine«, br. 113/06.), – Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine«, br. 23/08.), – Pravilnik o dobroj laboratorijskoj praksi (»Narodne novine«, br. 38/08.). U
10. godini donesen je Zakon o potvrđivanju Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (»Narodne novine«, broj-MU 4/07.). U zakonodavstvo Republike Hrvatske u cijelosti su prenesene odredbe Uredbe Komisije EEZ 793/93 od
11. ožujka
12. o ocjeni i kontroli rizika, dok je Uredba EZ 304/2003 od
13. siječnja
14. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija djelomično prenesena. Nadležno tijelo za provedbu Zakona o kemikalijama (»Narodne novine« broj 150/05 i 53/08) i podzakonskih propisa donesenih na temelju toga zakona je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kao središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zdravstva. Nadležna unutarnja ustrojstvena jedinica u sastavu Ministarstva zdravstva socijalne skrbi je Uprava za sanitarnu inspekciju, Služba za sanitarnu inspekciju unutar koje je ustrojen Odjel za opasne kemikalije. Na temelju Zakona o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
15. i 53/08.) Hrvatski zavod za toksikologiju, kao stručno i savjetodavno tijelo obavlja sljedeće poslove: • daje prethodno mišljenje o proizvodima koji mogu, uz pravilno korištenje, biti štetni za zdravlje ljudi i okoliš, • vodi evidenciju o prijavljenim novim tvarima i prijaviteljima, • vodi evidenciju o zbirnim godišnjim podacima iz očevidnika pravnih i fizičkih osoba, • vodi evidenciju o podacima iz Sigurnosno-tehničkog lista, • vodi registar otrovanja, • ovjerava ispravnost deklaracije i upute, • organizira i provodi edukaciju o zaštiti od opasnih kemikalija te izdaje potvrde o stečenom znanju o zaštiti od opasnih kemikalija, • obavlja informacijsko-dokumentacijsku djelatnost, informacijsko-konzultacijsku i druge djelatnosti tijekom akutnih otrovanja opasnim kemikalijama. Koordinaciju inspekcijskih nadzora obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kroz organiziranje inspekcijskih nadzora na nacionalnoj i regionalnoj razini sukladno planu i programu rada i u ad hoc slučajevima. U koordinaciju su uključena i druga tijela državne uprave (HZT, policija, vojska). O ocjeni i kontroli rizika od opasnih kemikalija u smislu Uredbe EZ 793/93, nadležno je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, između ostaloga i za razmjenu na međunarodnoj razini podataka o tvarima iz popisa EINECS-a sukladno međunarodno preuzetim obvezama, te Hrvatski zavod za toksikologiju koji zadužen za vođenje evidencija o Sigurnosno-tehničkim listovima. Hrvatski zavod za toksikologiju ima bazu podataka o proizvodnji, stavljanju u promet i korištenju opasnih kemikalija, pa bi trebali prikupljati podatke koji se šalju u ECB u skladu s Uredbom. Vezano za uspostavu sustava za procjenu rizika Zakon o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
16. i 53/08.) sadrži odredbe o ispitivanja svojstava opasnih kemikalija koje mogu obavljati za to ovlaštene pravne osobe, koje moraju ispuniti uvjete za obavljanje te djelatnosti. Popis ovlaštenih pravnih osoba objavljuje se u »Narodnim novinama«. Pravne osobe obavljaju ispitivanja svojstava opasnih kemikalija u skladu s pravilima dobre laboratorijske prakse. Sustav za imenovanje izvjestitelja (osobe zadužene za prikupljanje i prezentiranje izvještaja) djelomično je uspostavljen određivanjem Ministarstva zdravstva kao nadležnoga tijela, koje će biti nadležno za obavljanje poslova vezano za prikupljanje i prezentiranja izvještaja. Uredba Komisije EEZ 793/93 o ocjeni i kontroli rizika će biti prenesena u hrvatsko zakonodavstvo kada će se predvidjeti i upravne mjere za sankcioniranje slučajeva nesukladnosti s uvjetima iz Uredbe. O uvozu i izvozu opasnih kemikalija u smislu provedbe EK Uredbe Uredba EZ 304/2003 u Republici Hrvatskoj nije određeno nadležno tijelo. Trenutačno dio poslova (izdavanje dozvola za uvoz opasnih kemikalija i izvoza određenih opasnih kemikalija) obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi sukladno Zakonu o kemikalijama i Uredbi o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (»Narodne novine«, br. 128/07., 8/08., 25/
17. i 41/08.), Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva temeljem Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružje i o njegovom uništenju (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« br. 4/95.), te Zakona o trgovini (»Narodne novine«, br. 49/03., 96/03., 103/03., 170/
18. i 55/04.) i Uredbe o određivanju robe koja se uvozi i izvozi na temelju dozvola (»Narodne novine«, br. 128/07., 8/08., 25/
19. i 41/08.), a uvoz i izvoz prekursora temeljem Zakona o kemikalijama, Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga i Zakona o trgovini obavljaju Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a nadzor na granici prilikom uvoza i izvoza obavlja granična sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Dozvole za izvoz kemikalija koje spadaju u Popis robe s dvojnom namjenom izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva na temelju članka
20. Zakona o izvozu robe s dvojnom namjenom (»Narodne novine«, br. 100/04.). Hrvatski zavod za toksikologiju pregledava i ovjerava deklaracije i upute opasnih kemikalija te vodi registar sigurnosno-tehničkih listova za kemikalije koje se stavljaju u promet sukladno članku
21. Zakona o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
22. i 53/08.), obavlja. Nadzor uvoza i izvoza opasnih kemikalija s Popisa tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojne droge iz Uredbe o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (»Narodne novine«, br. 128/07.) trenutačno provodi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, tj. Granična sanitarna inspekcija na temelju rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. ili toksikološkog mišljenja Hrvatskog zavoda za toksikologiju. Hrvatski zavod za toksikologiju vodi evidenciju o zbirnim godišnjim podacima iz očevidnika o opasnim kemikalijama pravnih i fizičkih osoba. U to su uključeni i uvoz i veleprodaja, što znači i izvoz. Uredba EZ 304/2003 je dijelom prenesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 53/08.), a ostatak će biti prenesen do kraja
23. godine donošenjem Pravilnika o uvozu i izvozu opasnih kemikalija. Prijavljivanje novih tvari je uređeno Zakonom o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
24. i 53/08.) i Pravilnikom o prijavi novih tvari (»Narodne novine«, br. 61/07.). Prijava se podnosi Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Navedenim propisima pobliže su uređeni zahtjevi u pogledu tehničke dokumentacije, podataka o procjeni opasnosti, o vrsti, opsegu ispitivanja i o metodama ispitivanja novih tvari, uvjeti za stavljanje u promet, uvjeti za sukorištenje podataka više prijavitelja nove tvari, izbjegavanje pokusa na kralježnjacima. Na temelju Pravilnika o prijavljivanju novih tvari (61/07) vrši se ocjenjivanje tvari u postupku prijave nove tvari, a to provode pravne osobe koje za to ovlasti ministar. Popis pravnih osoba ovlaštenih za provođenje ocjenjivanja novih tvari u postupku prijave nove tvari objavljuje se u »Narodnim novinama«. U postupku ocjenjivanja tvari ovlaštena pravna osoba za ocjenjivanje novih tvari u postupku prijavljivanja novih tvari provodi na temelju podataka iz prijave nove tvari te na temelju najnovijih potvrđenih znanstvenih spoznaja ocjenjuje opasnost kemikalije za zdravlje ljudi i za okoliš. Pakiranje i označavanje opasnih kemikalija je utvrđeno Zakonom o kemikalijama i Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine«, br. 23/08.), tj. da se opasne kemikalije mogu stavljati u promet samo u originalnom pakiranju proizvođača opasne kemikalije, u količinama prilagođenim potrebama tržišta i u ambalaži koja osigurava jednostavno i sigurno korištenje uz odgovarajuću uputu i deklaraciju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Time je uspostavljan mehanizam koji osigurava da proizvođači, uvoznici i distributeri osiguravaju Sigurnosno-tehničke listove (STL) i dostavljaju ih Hrvatskom zavodu za toksikologiju. Pravne i fizičke osobe koje stavljaju opasnu kemikaliju u promet moraju STL staviti na raspolaganje svakom korisniku prilikom prve nabave opasne kemikalije povodom zahtjeva korisnika, pri prvoj nabavi kemikalije, koja nije razvrstana u opasne kemikalije, a sadrži tvari koje su opasne za zdravlje ljudi, imovinu ili okoliš, ili za kemikalije kod kojih propisi o sigurnosti na radu propisuju granične vrijednosti izlaganja na radnom mjestu, ako se kemikalija stavlja u promet kao kemikalija u općoj uporabi, a u skladu s navedenim Zakonom razvrstana je kao opasna i navedena je uputa kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, imovina i okoliš. Pravne ili fizičke osobe koje stavljaju u promet opasnu kemikaliju obvezne su neprekidno pratiti promjene i nove spoznaje u vezi s kemikalijama koje stavljaju u promet i u skladu s time dopunjavati STL. Kod svake promjene STL mora se o promjeni izvijestiti Hrvatski zavod za toksikologiju te svi dotadašnji korisnici kojima su isporučili opasnu kemikaliju u posljednjoj godini prije promjene STL-a. Podrobniji uvjeti vezano za način ispunjavanja STL-a propisani su Pravilnikom o načinu ispunjavanja Sigurnosno-tehničkog lista (»Narodne novine«, br. 111/
25. i 39/08.). Donošenjem Zakona o potvrđivanju Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (»Narodne novine« broj – MU 4/07) kao nadležna tijela za njegovu provedbu određena su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (kao nadležno tijelo za opasne kemikalije), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (kao nadležno tijelo za sredstva za zaštitu bilja), Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (kao nadležno tijelo za industrijske kemikalije) te Ministarstvo zaštite okoliša (kao nadležno tijelo za zaštitu okoliša). Zakonom o kemikalijama utvrđeni su kriteriji za primjenu privremenih mjera za upravljanje rizikom na te tvari, tj. odredbe navedenoga Zakona odnose se i na one proizvode za koje ministar zdravstva i socijalne skrbi na prijedlog Povjerenstva za opasne kemikalije uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za toksikologiju utvrdi da mogu biti štetni za zdravlje ljudi i okoliš. Za provedbu propisa kojima je uređena dobra laboratorijska praksa Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je određeno kao nadležno tijelo. Pravilnikom o dobroj laboratorijskoj praksi (»Narodne novine«, br. 38/08.) propisana su načela DLP-a i nadzor nad provedbom načela DLP-a. Na području Republike Hrvatske trenutačno niti jedan laboratorij ne obavlja ispitivanja opasnih kemikalija u skladu sa načelima dobre laboratorijske prakse. Inspekcijski nadzor – Djelotvoran sustav inspekcijskog nadzora i njegove provedbe uspostavljen je kroz sustav sanitarne inspekcije ustrojene u Ministarstvu zdravstva, Upravi za sanitarnu inspekciju, Službi za sanitarnu inspekciju, Odjelu za opasne kemikalije, te na regionalnoj razini kroz sanitarnu inspekciju ustrojenu u Uredima državne uprave u županijama i Gradu Zagrebu. U obavljanju sanitarnog nadzora sanitarni inspektori imaju pravo i dužnost izricati upravne mjere (naredbe i zabrane) te pokretati prekršajne postupke. Koordinaciju inspekcijskih nadzora obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kroz organiziranje inspekcijskih nadzora na nacionalnoj i regionalnoj razini sukladno planu i programu rada i u ad hoc slučajevima. Informacijski sustav – Sukladno Zakonu o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
26. i 53/08.) Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nadležno je na međunarodnoj razini za razmjenu podataka o prijavljenim novim tvarima iz popisa ELINCS-a, podataka o tvarima iz popisa EINECS-a sukladno međunarodno preuzetim obvezama. Zbog izuzetne važnosti zaštite određenih podataka, Zakon o kemikalijama sadrži i odredbe o osiguravanju povjerljivost, tj. omogućuje da pravna ili fizička osoba koja proizvodi opasnu kemikaliju u Republici Hrvatskoj ili je uvozi u Republiku Hrvatsku ima pravo označiti poslovnom tajnom podatke o opasnim kemikalijama, osim podataka koji su značajni za sigurnost zdravlja ljudi i za okoliš. Ovlašćivanje – Zakon predviđa ovlašćivanje laboratorija koji će obavljati ispitivanja svojstava opasnih kemikalija. Popis tih laboratorija objavljivat će se »Narodnim novinama«. Ovlašteni laboratoriji obvezni su obavljati ispitivanja svojstava opasnih kemikalija u skladu s pravilima dobre laboratorijske prakse, a sukladno odredbama Pravilnika o dobroj laboratorijskoj praksi (»Narodne novine«, br. 38/08.). Od lipnja
27. godine je u primjeni REACH Uredba (EZ 1907/2006) koja predstavlja novi pravni okvir zaštite zdravlja ljudi i okoliša od opasnih kemikalija (zvana REACH prema eng. Registration, Evaluation, Authorization and Restriction of CHemicals). Kako je Republika Hrvatska je obvezna na temelju članka
28. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju osigurati usklađivanje postojećih zakona i budućega zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, može se ocijeniti da je pred Hrvatskom, kao i ostalim državama članicama opsežan zadatak prilagodbe tom novom sustavu zaštite od štetnih učinaka kemikalija. STRATEŠKI CILJEVI Osnovni strateški cilj je izgraditi sustav za postizanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša od mogućih štetnih učinaka opasnih kemikalija, tvari u pripravcima i proizvodima, a u skladu s osnovnom Uredbom EZ 1907/2006 o registriranju, ocjenjivanju, odobravanju i ograničavanju kemikalija, kao i ostalim važećim propisima i standardima Europske unije. MJERE Uredba EZ 1907/2006 od
29. prosinca
30. godine o registriranju, ocjenjivanju i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (ECHA), u Europskoj uniji se primjenjuje od
31. lipnja
32. godine, s time da će Europska agencija za kemikalije (ECHA) preuzeti svoje funkcije od
33. lipnja
34. Uredbom EZ 1907/2006 se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/45/EZ, ukidaju Uredbe 793/93 EEZ i 1488/94 EZ te Direktive 76/769 EEZ, 91/155 EEZ, 93/67 EEZ, 93/105 EZ i 2002/21 EZ. Kako je Republika Hrvatska na temelju članka
35. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju preuzela obvezu osiguravanja postupnoga usklađivanja postojećih zakona i budućega zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, usklađivanje s novim zakonskim okvirom REACH će biti ključni zadatak pred Hrvatskom u narednom razdoblju. Uzimajući u obzir pravnu prirodu uredbe kao sekundarnoga izvora prava Europske unije, tj. činjenicu da uredbe u cijelosti obvezuju i neposredno se primjenjuju u svim državama članicama Europske unije bez obveze prenošenja u nacionalno zakonodavstvo, ta će se uredba u potpunosti primjenjivati u Republici Hrvatskoj tek s postizanjem punopravnog članstva u Europskoj uniji. Do datuma stvarnoga pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, važit će postojeći Zakon o kemikalijama (»Narodne novine«, br. 150/
36. i 53/08.) usklađen s Direktivom 2006/121/EZ (posebno u dijelu koji se odnosi na sam pojam »tvari« i »polimerne tvari«, postupke prijavljivanja i procjene novih i postojećih tvari, s obzirom da Uredba REACH ne razlikuje više nove od starih tvari već su obje u kategoriji opasnih tvari, te odredbe o Sigurnosno-tehničkom listu) dok je za potrebe provedbe Uredbe EZ 1907/2006 od
37. prosinca
38. godine o registriranju, ocjenjivanju i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (ECHA) donesen Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (»Narodne novine«, br. 53/08.). Imajući na umu sve ranije rečeno u odnosu na Uredbu REACH, Hrvatska će trebati u ostvarivanju zacrtanih strateških ciljeva provesti sljedeće mjere: • Nastaviti s provedbom nacionalnih propisa ili donijeti nacionalne propise radi zaštite radnika, zdravlja ljudi i okoliša koji će se primjenjivati u slučajevima kad Uredba REACH nije u skladu sa zahtjevima proizvodnje, stavljanja u promet odnosno uporabe. • S obzirom da trenutačno u Republici Hrvatskoj nema ovlaštenih ispitnih laboratorija za ispitivanje opasnih kemikalija, potrebno je u
39. godini izvršiti ovlašćivanje tih laboratorija u skladu s načelima dobre laboratorijske prakse. • Izvršiti pripreme za sudjelovanje zajedno s Europskom agencijom za kemikalije u izvršavanju zadataka koji su dodijeljeni nadležnom tijelu te uspostaviti sustav za obavješćivanje o obavljanju tih zadataka • Osigurati suradnju nadležnog/ih tijela s nadležnim tijelo/ima drugih država članica u provedbi svojih zadaća na temelju Uredbe REACH i u tu svrhu dati svu potrebnu i korisnu potporu. • Osigurati primjenu »zaštitne klauzule«, tj. poduzeti odgovarajuće privremene mjere ako iz opravdanih razloga smatra da je nužno hitno djelovanje u svrhu zaštite zdravlja ljudi ili okoliša s obzirom na tvar pojedinačno, u pripravku ili proizvodu, čak i onda kad ta tvar ispunjava uvjete iz Uredbe REACH te o tome odmah obavijestiti Komisiju, Agenciju i ostale države članice, navodeći razloge svoje odluke, i dostaviti znanstvene i tehničke podatke na kojima se temelji privremena mjera (»Prec Principle« i ne »Safeguard clause«). • Izvršiti edukaciju stručnjaka koji će, u ime nadležnoga tijela, odnosno drugoga imenovanog tijela u ime nadležnoga tijela, obavljati evaluaciju tvari iz akcijskoga plana Europske zajednice i donositi odluke u vezi s tim tvarima izvršiti pripreme za izradu dokumentacije u skladu s Prilogom XV Uredbe REACH. • Pripremiti i obučiti stručnjake iz nadležnoga tijela koji će kao članovi odbora sudjelovati u radu strukovnih odbora Europske agencije za kemikalije. • Uspostaviti sustav obavješćivanja javnosti o rizicima (risk communication) koji proizlaze iz tvari ako se to smatra potrebnim za zaštitu zdravlja ljudi ili okoliša, a sukladno smjernicama koje izrađuje Agencija u skladu s relevantnom najboljom praksu, u cilju koordinacije odgovarajućih aktivnosti država članica. • Sustavno prikupljati podatke za izradu izvješća o provedbi koje uključuje rezultate službenih inspekcija, provedeni nadzor, predviđene kazne i druge mjere koje su poduzete. 5.1.2 Zaštita od biocidnih pripravaka OCJENA STANJA Zakon o biocidnim pripravcima (»Narodne novine«, br. 63/
40. i 35/08.), osnovni je zakon kojim se štiti ljudsko zdravlje od mogućih štetnih učinaka biocidnih pripravaka. Tim Zakonom su u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesene sve materijalne odredbe Direktive 98/8/EZ, osim njezinih priloga i Direktive 2007/47/EZ. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je nadležno tijelo za provedbu ovog Zakona kao i navedene direktive. Koordinaciju inspekcijskih nadzora obavlja Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi kroz organiziranje inspekcijskih nadzora na nacionalnoj i regionalnoj razini sukladno planu i programu rada i u ad hoc slučajevima. Biocidni pripravak može se staviti na tržište kao predmet opće uporabe ako je, prema postojećim znanstvenim i tehničkim spoznajama, te uzimajući u obzir sve odobrene uvjete uporabe pripravka i materijala na koje se primjenjuju, te posljedice njegove uporabe i odlaganja, utvrđeno da je biocidni pripravak kada se rabi u skladu s danim odobrenjem:

(1)da je dovoljno učinkovit,

(2)da nema neprihvatljivih učinaka na organizme koje suzbija, kao što su neprihvatljiva otpornost ili unakrsna otpornost ili nepotrebna patnja i bol za kralježnjake,

(3)da njegova uporaba ili ostaci nemaju neprihvatljivih učinaka za zdravlje ljudi i životinja, izravno ili neizravno (npr. preko vode za piće, hrane ili hrane za životinje, unutarnjem okolišu ili na radnom mjestu) ili na površinske i podzemne vode,

(4)da njegova uporaba ili ostaci nemaju neprihvatljivih učinaka na okoliš, uzimajući u obzir posebno njegovo zadržavanje i ponašanje u okolišu, onečišćenje površinskih voda (uključujući estuarijsku i morsku vodu), podzemnih voda i vode za piće, kao ni neprihvatljiv utjecaj na organizme koji ne pripadaju ciljnoj skupini,

(5)da se mogu odrediti priroda i količina aktivnih tvari koje sadrži i po potrebi bilo koje toksikološko ili ekotoksikološko značajno onečišćenje i dodataka te njegovih ostataka koji imaju toksikološko značenje ili značenje za okoliš, a koji nastanu nakon odobrene uporabe, te

(6)da su određena njegova fizikalna i kemijska svojstva te utvrđeno da su prihvatljiva u uvjetima odobrene uporabe, skladištenja i prijevoza pripravka. U slučaju neodobrenih proizvoda, te ako u Republici Hrvatskoj nema odgovarajućega biocidnog pripravka kojem je dano odobrenje za stavljanje na tržište, a postoji potreba sprječavanja razvoja određenoga štetnog organizma, ministar nadležan za zdravstvo može dati izvanredno odobrenje za stavljanje na tržište biocidnog pripravka najdulje na vrijeme od 120 dana, pod utvrđenim uvjetima i u utvrđenoj količini za biocidni pripravak za koji nije dano odobrenje ili može proširiti odobrenje za biocidni pripravak za koji je već dano odobrenje za stavljanje na tržište. To odobrenje daje ministar po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva zainteresirane osobe. Na razvrstavanje, pakiranje i označavanje biocidnih pripravaka i osiguravanje Sigurnosno-tehničkog lista primjenjuju se odredbe propisa kojima su uređene opasne kemikalije. Aktivna tvar može se staviti na tržište i rabiti u biocidnim pripravcima u Republici Hrvatskoj ako ispunjava propisane uvjete te ako je uvrštena ili je u postupku uvrštavanja na popis tvari I. ili I.A. Navedeno se ne primjenjuje na aktivne tvari koje se rabe u znanstvenoistraživačke svrhe. Aktivna tvar mora biti razvrstana, pakirana i označena u skladu s posebnim propisima kojima su uređene opasne kemikalije. Osnovne tvari mogu se stavljati na tržište i rabiti kao biocidni pripravci samo ako su uvrštene u popis tvari I.B i ako su ispunjeni uvjeti glede razvrstavanja, pakiranja i označavanja te ako je za njih izrađen Sigurnosno-tehnički list u skladu s posebnim propisima kojima su uređene opasne kemikalije. Kada se biocidni pripravak s novom aktivnom tvari, za koji nije dano odobrenje za stavljanje na tržište, rabi za znanstveno istraživanje i razvoj te, primijenjeno istraživanje i razvoj, ili pri istraživanjima kod kojih nije predviđeno uvođenje u okoliš i pri kojim je moguće uvođenje u okoliš, potrebno je prije stavljanja na tržište za namjenu istraživanja ishoditi odobrenje. Nositelj istraživanja može biocidni pripravak za namjene znanstvenoga istraživanja rabiti samo u količinama i na površinama, kako je to utvrđeno u odobrenju za istraživanje te u skladu s drugim uvjetima za sigurnu uporabu biocidnog pripravka, koji su utvrđeni u odobrenju za istraživanje. U slučaju već odobrenog biocidnog pripravka i ne dovodeći u pitanje odredbe o zaštiti podataka, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi može dopustiti da se drugi podnositelj, odnosno naknadni podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja za stavljanje na tržište biocidnog pripravka može pozvati na podatke prvog podnositelja, ako može dokazati da je riječ o sličnom biocidnom pripravku koji sadrži aktivne tvari identične onima koje su sadržane u ranije odobrenom biocidnom pripravku, uključujući stupanj čistoće i vrstu nečistoća. Podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja za stavljanje na tržište biocidnog pripravka mora prije provođenja pokusa nad kralježnjacima, zatražiti od ministarstva podatak o tome je li biocidni pripravak za koji se zahtjev podnosi sličan biocidnom pripravku koji je već odobren, i ime i adresu imatelja odobrenja. Djelotvoran sustav inspekcijskog nadzora i njegove provedbe uspostavljen je kroz sustav sanitarne inspekcije ustrojene u Ministarstvu zdravstva, Upravi za sanitarnu inspekciju, Službi za sanitarnu inspekciju, Odjelu za opasne kemikalije te na regionalnoj razini kroz sanitarnu inspekciju ustrojenu u Uredima državne uprave u županijama i Gradu Zagrebu. U obavljanju sanitarnog nadzora sanitarni inspektori imaju pravo i dužnost izricati upravne mjere (naredbe i zabrane) te pokretati prekršajne postupke. Nadzor nad biocidnim pripravcima trenutačno se provodi prema inspekcijskim ovlastima iz Zakona o kemikalijama, s obzirom da je određeni broj biocidnih pripravaka odobren kao opasna kemikalija. Trenutačno u Republici Hrvatskoj nije ovlašten niti jedan laboratorij koji bi provodio ispitivanja koja su osnova za ocjenjivanje biocidnog pripravka u vezi s njegovim utjecajem na zdravlje ljudi, životinje ili na okoliš, u postupku davanja odobrenja za stavljanje na tržište, uključujući metode koje se pri tome rabe. Na navedene laboratorije primjenjuju se propisi kojima su uređene opasne kemikalije. Nisu ovlaštene ni pravne osobe koje provode ocjenjivanje u postupku izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište i uporabu biocidnog pripravka, a koje imenuje ministar nadležan za zdravstvo. Registar biocidnih pripravaka još nije uspostavljen. Tajnost i zaštita podataka – Zakonom o biocidnim pripravcima osigurana je tajnost i zaštita podataka. Ako podnositelj zahtjeva u postupku izdavanja odobrenja za stavljanje na tržište biocidnog pripravka valjano obrazloži da mu otkrivanje punoga sastava biocidnog pripravka i utvrđenih podataka, koji predstavljaju proizvodnu ili poslovnu tajnu, može poslovno štetiti, te podatke ima pravo označiti kao tajne, osim za Europsku komisiju i nadležna tijela država članica Europske unije. Financiranje aktivnosti vezano za provedbu propisa kojima su uređeni biocidni pripravci sastoji se od nekoliko dijelova. Većina financijskih obveza vezano za provedbu propisa kojima su uređeni biocidni pripravci jest na subjektima u poslovanju s biocidnim pripravcima (razvrstavanje, pakiranje, označavanje, edukacija, izrada i ovjera Sigurnosno-tehničkih listova). U državnom proračunu osigurana su sredstva za obavljanje inspekcijskih nadzora na nacionalnoj i regionalnoj razini. STRATEŠKI CILJEVI Strateški je cilj da se za biocide kao vrlo opasne kemikalije koje su u općoj uporabi osigura visoka razina zaštite zdravlja ljudi, te posebice djece, uz istodobno praćenje stanja vezano za zaštitu i usuglašavanje sa zakonodavstvom i praksom Europske unije, te uz omogućavanje slobode kretanja roba. MJERE • Na temelju Zakona o biocidnim pripravcima (»Narodne novine«, br. 63/07.) donijet će se sljedeći podzakonski propisi:

(1)Pravilnik o popisu aktivnih tvari,

(2)Pravilnik o popisu postojećih aktivnih tvari dopuštenih u biocidnim pripravcima te o popisu postojećih aktivnih tvari koje nisu dopuštene u biocidnim pripravcima,

(3)Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu aktivne tvari u biocidnim pripravcima, dokumentaciji za ocjenu biocidnih pripravaka,

(4)Pravilnik o postupcima ocjenjivanja biocidnih pripravaka i njihove uporabe,

(5)Pravilnik o vrstama biocidnih pripravaka s njihovim opisima i jedinstvenim načelima. • Potrebno je imenovati nadležno tijelo koje će uspostaviti sustav međuresorske koordinacije i suradnje u zakonodavstvu, upravnim postupcima, nadzorima i praćenju različitih biocidnih pripravaka (opće uporabe, industrijske uporabe, zaštite bilja). • Potrebno je osnovati i imenovati Povjerenstvo za biocidne pripravke koje će činiti predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te priznati stručnjaci s područja medicine, veterinarske medicine, farmacije, kemije, ekologije, biologije, agronomije i javnoga zdravstva, a koje će davati stručno mišljenje u postupku ishođenja odobrenja za stavljanje na tržište i uporabu biocidnog pripravka. • Postojeći sustav inspekcije potrebno je unaprijediti na način da se inspektori dodatno educiraju u vezi s biocidnim pripravcima, njihovim svojstvima, primjenom i načinom uporabe kako bi se osigurala odgovarajuća provedba. • S obzirom da trenutačno u Republici Hrvatskoj nema ovlaštenih ispitnih laboratorija za ispitivanje biocidnih pripravaka, potrebno je u 2008. godini izvršiti ovlašćivanje tih laboratorija. • Potrebno je osigurati i stvarnu provedbu odredaba Zakona o izbjegavanju nepotrebnih pokusa na kralježnjacima, uspostavom međusobne suradnje nositelja odobrenja i kasnijih podnositelja zahtjeva za odobrenje za isti biocidni pripravak. • Potrebno je ojačati administrativne sposobnosti u samom Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi koje će voditi postupke odobravanja biocidnih pripravaka. • Potrebno će biti i odgovarajuće osposobljavanje stručnjaka koji će biti u mogućnosti u skladu s pravilima struke izvršiti ocjenjivanje dokumentacije biocidnog pripravka (toksikološka ispitivanja, procjena izloženosti, procjena djelotvornosti, procjena utjecaja na okoliš, ekotoksikologija te rezidue). • Potrebno je ustrojiti registar biocidnih pripravaka koji su se već nalazili na tržištu na dan stupanja na snagu Zakona o biocidnim pripravcima; registar će se uspostaviti na temelju zakonske obveze dostave Sigurnosno-tehničkog lista i podataka za upis u registar biocidnih pripravaka od strane proizvođača, nositelja odobrenja ili osobe odgovorne za stavljanje na tržište. • Potrebno je ustrojiti informacijski sustav kako bi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi bilo u mogućnosti u roku od 30 dana od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji obavijestiti Europsku komisiju o nadležnim tijelima za provedbu direktive te je obvezno svake tri godine dostavljati Europskoj komisiji izvješće o provedbi Zakona o biocidnim pripravcima, uključujući podatke o otrovanjima uzrokovanim biocidnim pripravcima. • U budućnosti bit će potrebno predvidjeti proračunska sredstva za izvršavanje obveza izvještavanja Europskoj komisiji do pristupanja u Europsku uniju i nakon pristupanja. 5.2 Zaštita od po zdravlje štetnih kemikalija u proizvodima za ljudsku uporabu Zaštita od mogućih nepoželjnih učinaka kemikalija u hrani, vodi za piće i predmetima opće uporabe po zdravlje ljudi predstavlja vrlo važan aspekt kemijske sigurnosti, pri čemu te kemikalije predstavljaju nepoželjne kontaminante u proizvodima za ljudsku uporabu. Sustav zaštite ljudskog zdravlja vezanog uz proizvode za ljudsku uporabu se provodi na temelju posebnih zakona, kao što su Zakon o hrani, koji obuhvaća i vode za piće, te Zakon o predmetima opće uporabe. Pri tome je krovna nadležnost nad sigurnosti hrane u resoru nadležnom za poljoprivredu, a resor zdravstva ima samo nadležnost nad provedbenim propisima kojima se uređuje zdravstvena ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, zdravstvena ispravnost vode za piće te kontaminanti u hrani. Kako su spomenuta područja opsežno pokrivena pravnom stečevinom Europske unije, u kontekstu pristupa Europskoj uniji, Hrvatska provodi značajne promjene u zakonodavstvu i sustavu za provedbu zakonskih propisa. Pošto opisani procesi usklađivanja s europskim zakonodavstvom i prateće reforme sustava obuhvaćaju i razne mjere usmjerene na kontrolu kemijskog onečišćenja, u ocjeni stanja te predlaganju strateškog razvitka kemijske sigurnosti težište je na onim dugoročnim mjerama koje nadopunjuju već utvrđene mjere i napore u unapređenju sustava sigurnosti hrane, kvalitete vode za piće, te zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe. Uz to, imajući u vidu specifičnosti vezane uz zakonodavstvo i ostale instrumente upravljanja, strateški pravci dugoročnog razvitka kemijske sigurnosti su utvrđeni u sljedeća tri područja: • zaštita od štetnih učinaka kemikalija u hrani • zaštita od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće • zaštita od štetnih učinaka kemikalija u predmetima opće uporabe. 5.2.1 Zaštita od štetnih učinaka kemikalija u hrani OCJENA STANJA Temeljni zakon u Republici Hrvatskoj u području sigurnosti hrane je Zakon o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07.), koji je usklađen s općim dijelom EU Uredbe 178/2002, kao osnovnim pravnim okvirom sigurnosti hrane na teritoriju Europske unije, dok su dijelovi vezani za Europsku agenciju za sigurnost hrane usklađeni koliko je primjenjivo na nacionalnoj razini i odnose se na Hrvatsku agenciju za hranu. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR) ima krovnu nadležnost nad provedbom tog zakona. Zakonom se uređuju opća načela i zahtjevi koji se odnose na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane i hrane za životinje, obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje, opće zahtjeve vezane uz kakvoću hrane, opće zahtjeve za ostvarivanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti hrane te tradicionalnog ugleda hrane, opće zahtjeve koji se odnose na deklariranje ili označavanje hrane, opće uvjete stavljanja hrane i hrane za životinje na tržište, stavljanja na tržište nove hrane i hrane za životinje koja sadrži GMO, sustav službene kontrole hrane i hrane za životinje, sustav ovlaštenih ispitnih i referentnih laboratorija, upravljanje krizom i hitnim slučajevima, osnivanje Hrvatske agencije za hranu, te ovlasti i odgovornosti nadležnih tijela glede hrane i hrane za životinje proizvedene u RH ili uvezene te stavljene na tržište RH. Ovim Zakonom se utvrđuje i nadležnost za donošenje provedbenih propisa vezanih uz zdravstvenu ispravnost hrane za ljude, pri čemu

(1)ministar nadležan za resor poljoprivrede uređuje: • prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode, • vrste i količine ostataka veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda i ostalih štetnih tvari koje se mogu nalaziti u hrani, • provođenje monitoringa ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje; dok

(2)ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost ministra poljoprivrede, provedbenim propisima uređuje: • zdravstvenu ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, • zdravstvenu ispravnost vode za piće, • kontaminante u hrani, osim pesticida. Uz navedeno, ministar nadležan za zdravstvo, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, provedbenim propisima na temelju toga Zakona ili drugih posebnih zakona propisuje i druge uvjete i zahtjeve vezane uz zdravstvenu ispravnost hrane i to glede: prehrambenih aditiva, aroma, pomoćnih tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala), enzima, dodataka prehrani, hrane za posebne prehrambene potrebe, hrane za dojenčad i malu djecu, prerađene hrane na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, hrane namijenjene smanjenju tjelesne mase, hrane za posebne medicinske potrebe, hrane bez glutena, hrane obogaćene nutrijentima (dodavanje vitamina, minerala i drugih tvari hrani), brzo smrznute hrane, hrane podvrgnute ionizirajućem zračenju, provođenja monitoringa hrane radi utvrđivanja razine nutrijenata, kontaminanata osim pesticida, aditiva i drugih sastojaka i tvari, i prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji koje se navode na deklaraciji hrane. U cilju zaštite ljudskog zdravlja od mogućih nepoželjnih učinaka kemikalija u hrani od posebnog značaja su

(1)kontaminanti,

(2)ostaci pesticida i

(3)materijali u kontaktu s hranom. U tom smislu Zakon utvrđuje:

(1)Kontaminanti su u zakonodavstvu Republike Hrvatske propisani Pravilnikom o toksinima, metalima, metaloidima te o drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani (»Narodne novine«, br.16/05.). Provedba predmetnog Pravilnika je u nadležnosti MZSS –Uprave za sanitarnu inspekciju i MPRRR – Uprave za veterinarsku inspekciju. Inspekcijski nadzor provode sanitarni inspektori i granični sanitarni inspektori, odnosno veterinarski inspektori i granični veterinarski inspektori. Provedbeni propisi za metode uzorkovanja, pripravu uzorka i izvedbene kriterije analitičke metode određivanja kontaminanata tj. Pravilnik o načinu uzimanja uzoraka odnosno o metodama za obavljanje analiza i superanaliza namirnica i predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 58/98.) i Pravilnik o provođenju analitičkih metoda i tumačenju rezultata (»Narodne novine«, br. 2/05.) nisu u skladu s propisima EU.

(2)Ostaci pesticida u hrani su u zakonodavstvu Republike Hrvatske propisani Pravilnikom o maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 119/07.). Provedba predmetnog Pravilnika je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Inspekcijski nadzor provode sanitarni inspektori i granični sanitarni inspektori, odnosno veterinarski inspektori i granični veterinarski inspektori. Zakon o sredstvima za zaštitu bilja (»Narodne novine«, br. 70/05.) je usklađen s Direktivom Vijeća 91/414/EEC. Područje registracije, praćenja i kontrole ostataka pesticida uređeno je Direktivama 91/414 o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište i 396/05 o maksimalno dopuštenim količinama ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje. Direktiva 396/05 o maksimalno dopuštenim količinama pesticida u hrani i hrani za životinje još nije prenesena u hrvatsko zakonodavstvo, a plan je da će biti prenesena u Pravilniku o maksimalno dopuštenim količinama pesticida u hrani. Na temelju Zakona o hrani u MZSS djeluje Povjerenstvo za izradu pravilnika o količinama toksina, mikotoksina, metala, nemetala, histamina i sličnih tvari koje se mogu nalaziti u hrani, koje ujedno utvrđuje i maksimalno dopuštene količine ostataka istih u hrani – MDK (maximum rezidue levels – MRLs) i za izradu nacrta provedbenog propisa.

(3)Predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom Sustav odobravanja proizvodnje predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom uređen je Zakonom o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.). Područje vezano za materijale u kontaktu s hranom u Hrvatskoj je propisano Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (»Narodne novine«, br. 46/04.), uključujući i posebnu grupu proizvoda koji su namijenjeni dojenčadi i djeci mlađoj od 3 godine za olakšavanje hranjenja, sisanja i umirivanja (u EU riješeno Direktivom Safety of Toys 88/378/EEZ). Spomenuti propis donosi ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj. Provedba predmetnog Pravilnika u nadležnosti je MZSS. Nadzor zdravstvene ispravnosti proizvoda, kao i kontrolu sukladnosti s propisanim odredbama Pravilnika (zdravstveni nadzor), po propisanoj nadležnosti provodi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi – Uprava za sanitarnu inspekciju. Certifikate o zdravstvenoj ispravnosti predmeta opće uporabe izdaju laboratoriji ovlašteni od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Zakonom o hrani je uređeno osnivanje, djelatnost i uloga Hrvatske agencije za hranu (HAH). Središnja uloga Agencije je procjena rizika po zdravlje ljudi, a Agencija obavlja i druge dodatne aktivnosti vezane uz poslove analize rizika. Jedna od tih aktivnosti je interaktivna razmjena informacija i mišljenja o riziku između procjenitelja rizika (Agencije) i nadležnih tijela, subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje i drugih zainteresiranih strana, odnosno komunikacija o rizicima povezanim s hranom ili hranom za životinje. Agencija ima zadaću da uspostavi mrežni sustav svih institucija koje sudjeluju u poslovima povezanim sa zdravstvenom ispravnošću hrane i hrane za životinje s ciljem efikasnijeg provođenja procjene rizika. Inspekcijski nadzor zdravstvene ispravnosti i higijene hrane provode sanitarni inspektori i veterinarski inspektori. Pregled sadržaja deklaracije hrane, radi kontrole kakvoće hrane u maloprodaji, uz sanitarne i veterinarske inspektore provode i gospodarski inspektori Državnog inspektorata. Inspekcijski nadzor hrane prilikom uvoza provode granični veterinarski inspektori odnosno granični sanitarni inspektori ovisno o nadležnosti koja je utvrđena Zakonom o hrani. S obzirom da je Republika Hrvatska teritorijalno i administrativno podijeljena na 21 županiju (uključujući Grad Zagreb kao zasebnu cjelinu), sustav kontrole sigurnosti hrane je organiziran na središnjoj (nadležna ministarstva), regionalnoj (županije i grad Zagreb) i lokalnoj razini (gradovi i općine). Ovlašćivanje laboratorija za analize zdravstvene ispravnosti hrane obavlja se sukladno Zakonu o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenome nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 1/97.) i Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati laboratoriji za analize i superanalize namirnica i predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 60/98.) donesenom na temelju toga Zakona. Na temelju Zakona o akreditaciji (»Narodne novine«, br. 158/03.) osnovano je akreditacijsko tijelo – Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) 2005. godine, a do sada su u Hrvatskoj samo tri laboratorija koja se bave analizom namirnica akreditirana po normi HRN EN ISO/IEC/ 17025. U Hrvatskoj ne postoji usklađeni plan nadzora i trenutačno se ne provodi usklađeni plan praćenja vezan uz prehrambene proizvode. Ne postoji plan praćenja sastavljen na temelju rezultata sustava nadzora. Što se tiče MZSS-a, Uprava za sanitarnu inspekciju daje županijskim uredima (ŽU) opće smjernice za izradu planova inspekcijskih pregleda. Već više godina u Hrvatskoj se provodi državni program statističkog praćenja zdravstvene ispravnosti hrane, predmeta opće uporabe i vode za piće. Svi laboratoriji ovlašteni od strane Ministarstva zdravstva obvezni su dostavljati Hrvatskome zavodu za javno zdravstvo, na propisanim obrascima, tromjesečna i godišnja izvješća o broju uzoraka koje su analizirali i o rezultatima analiza. Unutar oba ministarstva (MZSS i MPRRR) postoji sustav izvješćivanja, iako nije u skladu sa zahtjevima EU. Na razini laboratorija, računalni program koji se trenutačno koristi ne omogućava odvojeno prikazivanje uzoraka uzetih u okviru provedenih inspekcijskih pregleda i onih uzetih kao odgovor na zahtjev drugih subjekata, niti pruža dublji uvid u uzroke zdravstveno neispravne hrane i određivanje kontaminanata. Unutar Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja uveden je novi računalni program za prikupljanje zdravstveno-sanitarnih podataka i njihovo slanje središnjoj razini. U dosadašnjem periodu praćenje ostataka pesticida u namirnicama provodilo se kao dio inspekcijske kontrole pri uvozu i na tržištu, te kao monitoring ostataka pesticida u namirnicama animalnog podrijetla. Takav neciljani monitoring doveo je do toga da se u Hrvatskoj godišnje pregledalo oko 5000 uzoraka namirnica na nažalost ograničen broj ostataka aktivnih supstanci – organoklorne pesticide, organofosforne pesticide i piretroide. Podaci se nisu sustavno prikupljali i obrađivali, nego tek kao posebna istraživanja. Monitoring se provodi sukladno planu koji predlaže Hrvatski zavod za javno zdravstvo, uzorke na tržištu uzimaju sanitarni inspektori, a laboratorij o provedenim analizama izvješćuje oba ministarstva (MZSS i MPRRR), te daje preporuke o daljnjim ciljanim uzorkovanjima i drugim potrebnim mjerama. U 2007. godini proveden je sustavni monitoring u sklopu kojeg je analizirano 112 uzoraka proizvoda biljnog podrijetla, analizu uzoraka proveo je Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Prema Zakonu o hrani, Hrvatska agencija za hranu dužna je obavještavati MPRRR, MZSS, subjekte u poslovanju s hranom i hranom za životinje, potrošače i druga pravna tijela o rizicima vezanim uz hranu za i hranu za životinje. Obavještavanje se obavlja putem internetske stranice HAH-a (www.hah.hr), dijeljenjem brošura, organiziranjem seminara za sve zainteresirane strane te putem otvorene telefonske linije. Nadalje, HAH upravlja i sustavom brzog uzbunjivanja (RASFF). Sustav financiranja u osiguranju zdravstvene ispravnosti hrane je zbog podjela nadležnosti i rascjepkanosti sustava kompliciran i netransparentan. Tako granična sanitarna inspekcija naplaćuje taksu sukladno odluci Vlade i ista je prihod državnog proračuna. Županijski sanitarni inspektori provode nadzor sukladno planu koji donosi i provođenje financira jedinica lokalne samouprave. Laboratoriji u sustavu zdravstva financirani su s tržišta laboratorijskih usluga, dok laboratoriji u sustavu veterinarstva (HVI i ispostave) financira i državni proračun kroz sredstva MPRRR. U ocjeni postojećeg stanja sigurnosti hrane kojim se osigurava zaštita zdravlja ljudi od štetnih učinaka kemikalija, može se zaključiti sljedeće: • Novi zakonski okvir utvrđen temeljnim Zakonom o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07.) predstavlja značajan korak u unapređenju integriranog sustava kontrole hrane, što uključuje i zaštitu od štetnih učinaka kemikalija, posebice u usklađivanju s Uredbom 178/2002 EU, kao osnovnim pravnim okvirom sigurnosti hrane na teritoriju Europske unije. • Kako su važeći podzakonski akti temeljeni na drugim ranije donesenim zakonima, postoje određene nejasnoće koje je potrebno uskladiti kroz nove podzakonske akte temeljene na novom zakonu i prijenosa opće EU Uredbe 178/2002, posebice u pogledu ocjene rizika po ljudsko zdravlje od mogućih štetnih učinaka kemikalija. • Zakon ne osigurava u potpunosti odgovarajuće instrumente za međuresorsku koordinaciju i upravljanje integriranim sustavom kontrole hrane za ljudsku uporabu, što uključuje i zaštitu od štetnih učinaka kemikalija. • Zakon nije u svim dijelovima osigurao jedinstveni pristup i kriterije u ocjeni opasnosti od štetnih učinaka kemikalija na ljudsko zdravlje, kao na primjer u slučaju prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode, te ostataka pesticida u hrani za ljudsku uporabu. • Usprkos određenom napretku u pogledu razjašnjenja nadležnosti i funkcija različitih inspekcija, još postoje određena preklapanja i nedorečenosti, posebice u pogledu dnevnog operativnog rada, obrazovanja i programa inspekcijskog nadzora, što može imati negativne učinke na kemijsku sigurnost vezano za hranu. • Izobrazba u području inspekcija nije odgovarajuća i organizira se tek povremeno, te posebice u pogledu kemijske sigurnosti, pri čemu nedostaje opće planiranje u tom pogledu, ne postoji priručnik ili smjernice za izobrazbu kojima bi se uredio hrvatski sustav izobrazbe vezano za to područje, a nije uspostavljena niti nužna suradnja između MPRRR i MZSS-a u vezi izobrazbe inspektora i drugih službenika u vezi s upravnim i inspekcijskim nadzorom vezano za područje kemijske sigurnosti. • Nedostatak jedinstvenog tijela koje bi se bavilo uvjetima koje moraju ispunjavati službeni laboratoriji i ovlašćivanjem tih laboratorija (tri odjela u dva ministarstva zadužena su za ovlašćivanje laboratorija) zbog čega postoji slaba koordinacija analitičkih kontrolnih aktivnosti, a nije niti uspostavljena mreža službenih laboratorija koji obavljaju analize hrane životinjskog i neživotinjskog podrijetla, te nije predviđeno da područni laboratoriji budu specijalizirani za pojedine poslove. • Ovlašćivanje u skladu s europskim normama započelo je za samo nekoliko laboratorija koji su počeli sudjelovati u međulaboratorijskim provjerama, postupci kontrole kvalitete ispitivanja, standardne metode ili metode unutarnje validacije i, općenito, upravljanje kvalitetom ispitnih laboratorija, primjenjuju se tek djelomično ili se uopće ne primjenjuju, a nisu uvedeni programi međulaboratorijskih interaklibracija. STRATEŠKI CILJEVI Osigurati temelje za postizanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi od mogućih štetnih učinaka kemikalija u hrani, kroz ostvarivanje integriranog, usklađenog, učinkovitog i dinamičnog sustava kontrole hrane, koje će biti u potpunosti usklađeno sa zakonodavstvom i praksom Europske unije. MJERE Imajući u vidu opsežan program aktivnosti koji predviđa značajno unapređenje sustava sigurnosti hrane u skladu s odredbama EU Uredbe 178/2002 i EU Uredbe 882/2004 i doneseni opći Zakon o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07.), sljedeće mjere pomoći će u ostvarenju zacrtanih strateških ciljeva zaštite od mogućih štetnih učinaka kemikalija u hrani: • Imajući u vidu važnost horizontalnog upravljanja kemijskom sigurnosti, izmjenama i dopunama Zakona o kemikalijama i Zakona o hrani, te odgovarajućim podzakonskim aktima, trebalo bi ojačati odgovarajuće instrumente za međuresorsku koordinaciju i upravljanje, posebice u pogledu politike i upravljanja kemijskom sigurnosti za područje vezano za hranu. • U pripremi podzakonskih akata na temelju novog Zakona o hrani, treba obratiti pažnju na primjenu jedinstvenih kriterija i mjera zaštite ljudskog zdravlja od štetnih učinaka kemikalija, u što spadaju osim kontaminanata u hrani, vodi za piće i mineralnim i izvorskim vodama, i ostaci pesticida i drugih neželjenih kemikalija nastalih ili dospjelih u hranu u procesu proizvodnje, distribucije i pripreme hrane. • U izradi podzakonskih akata potrebno je jasnije odrediti nadležnosti kako bi se uklonile nejasnoće i moguća preklapanja i/ili dupliciranja poslova u zaštiti od štetnih učinaka kemikalija. • U cilju odgovarajućeg praćenja stanja kontaminacije i brze razmjene informacija o svim aspektima kontaminacije hrane u Hrvatskoj, treba uvesti jedinstveni računalni program u sve zavode za javno zdravstvo. Jedinstveni računalni program će omogućiti automatsko elektroničko izvješćivanje, razmjenu podataka i iscrpniji uvid u obavljene analize hrane (rezultate, kvantitativne analize, analize kontaminanata i aditiva itd). • Potrebno je uspostaviti integrirani sustav upravljanja podacima u svrhu vođenja evidencija, prikupljanja, čuvanja, analize i distribucije podataka vezanih uz službene kontrole hrane, uključujući kontaminante, kako bi se planovi kontrola mogli sastavljati na temelju pouzdanih informacija; taj sustav treba biti integriran u sustav nadzora, kako bi ga mogli koristiti sva službena tijela koja se bave pitanjima zdravstvene ispravnosti hrane, čime bi se osigurala brza razmjena informacija o svim vidovima stanja na tržištu u Hrvatskoj, te usklađivanje sa zahtjevima EU-a. • Posebno je važno voditi brigu o kemijskoj sigurnosti pri izradi nacionalnog programa za koordinirani plan praćenja stanja kontaminacije hrane u okviru integriranog u sustav nadzora hrane. Višegodišnji integrirani plan kontrola će biti u skladu s načelima iz Uredbe 882/04 (higijenski paket). • Potrebno je pri izradi komunikacijske strategije za informiranje potrošača i industrije o pitanjima vezanim uz zdravstvenu ispravnost hrane, koja će se izraditi na temelju Zakona o hrani, obratiti pažnju i na zaštitu od štetnih učinaka kemikalija[1]. • Potrebno je na temelju odredbi higijenskog paketa Uredbe 882/2004 EZ žurno uspostaviti sustav izobrazbe provoditelja službene kontrole hrane, a sustav treba sadržavati i organizaciju i planiranje trajnog obrazovanja zaposlenika[2], pri čemu je potrebno voditi računa o relevantnim aspektima kemijske sigurnosti. • Pri usklađivanju s propisima EU koji uređuju ostatke pesticida u hrani potrebno je donošenje novih provedbenih propisa o utvrđivanju MDK ostataka pesticida, o metodama i načinu uzorkovanja, provedbi godišnjih programa monitoringa ostataka pesticida u hrani, sistematskoj obradi podataka o rezultatima analiza i izvješćivanju i razmjeni informacija i svi ostali potrebni dokumenti i preporuke iz predmetnog područja. • Potrebno je na temelju Zakona o sredstvima za zaštitu bilja utvrditi postupak za određivanje referentnog laboratorija Republike Hrvatske za praćenje ostataka pesticida. 5.2.2 Zaštita od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće OCJENA STANJA Postojeći sustav osiguranja zdravstvene ispravnosti vode za piće temelji se na Zakonu o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07.), koji je usklađen s EU Uredbom 178/2002. Međutim, administrativni sustav kojim se osigurava opskrba zdravstveno ispravnom vodom za piće se temelji na Zakonu o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 26/03., pročišćeni tekst 82/04. i 110/04. Uredba), Zakonu o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95., 150/05.), Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti (»Narodne novine«, br. 82/96., 102/97.), Pravilniku o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 28/96.), Uredbi o klasifikaciji voda (»Narodne novine«, br. 77/98.), Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03., 48/05. i 85/06.), te Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.). Svakim od spomenutih propisa utvrđuju se i nadležna tijela za provedbu spomenutih propisa. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.), za čiju provedbu je nadležno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, prenosi u potpunosti Direktivu Vijeća 98/83/EZ o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, iako sustav za provođenje te direktive, odnosno provođenje Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. nije u potpunosti uspostavljen. To se u prvom redu odnosi na lokalne vodovode koji opskrbljuju više od 50 osoba koji nisu u uređenom sustavu javne vodoopskrbe. Spomenutim Pravilnikom (»Narodne novine«, br. 47/08.) propisuje se: • elementi zdravstvene ispravnosti vode za piće koja služi za ljudsku uporabu s izuzetkom mineralnih izvorskih i stolnih voda koje su uređene posebnim propisom za čiju provedbu je nadležno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja • granične vrijednosti pokazatelja zdravstvene ispravnosti, • vrste i obim analiza uzorka vode za piće te analitičke metode, • učestalost uzimanja uzoraka vode za piće, • način uzimanja i količina uzoraka vode za analizu. Područje kontrole ostataka pesticida u vodi za piće uređeno je Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Ispitivanje pesticida u vodi za piće specificirano je kao jedan od parametara zdravstvene ispravnosti vode za piće (najširi set »C« parametara za analizu). Pravilnik određuje obvezu ispitivanja vode na izvorištu četiri puta godišnje i kao parametar monitoringa zdravstvene ispravnosti vode za piće u javnoj vodoopskrbnoj mreži, a frekvencija uzorkovanja i provođenja analiza definirana je tablicom koja je sastavni dio pravilnika i određuje učestalost uzorkovanja po pojedinim dijelovima vodoopskrbnog objekta. Maksimalno dopuštene količine su određene pravilnikom za pojedinačne pesticide i kao skupni parametar za sve pesticide. Jedinice lokalne samouprave dužne su organizirati vodoopskrbnu djelatnost na svom području. To čine na jedan od načina propisan Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Pravnoj osobi registriranoj za javnu vodoopskrbu koja vrši zahvaćanje, obradu i distribuciju vode propisuju se određene obveze. Za zahvaćanje vode potrebna je koncesija koju izdaje Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, te vodopravna dozvola koju izdaje pravna osoba s javnim ovlastima – Hrvatske vode, a kojom se određuje namjena, mjesto, način, uvjeti i opseg korištenja voda, te drugi tehnički uvjeti sadržani u Pravilniku o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 28/96.). Na temelju Zakona o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave (»Narodne novine«, br. 199/03., 30/04., 136/04., 22/05., 44/06. i 5/08.) određeno je da je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MRRŠVG) nadležno za upravljanje vodama i vodno-gospodarskim sustavom. Kako zdravstvena ispravnost vode prvenstveno ovisi o njezinom prirodnom sastavu, a zatim o odgovarajućoj zaštiti sadašnjih i budućih izvorišta vode za piće, definiranje zaštitnih zona izvorišta vode za piće, bitan je preduvjet zaštite voda od primarnog onečišćenja, bile one podzemne ili površinske. Aktivnosti vezane uz zaštitu izvorišta i priljevnih područja nisu u nadležnosti sanitarne inspekcije zdravstva, kao ni prostorno planiranje u vezi sa zaštitom priljevnih područja i vodozahvata. Kontrola kakvoće sirovih voda obavlja se na priljevnom i vodozaštitnom području na kontrolnim bušotinama (pijazometri), koji moraju biti raspoređeni tako da se registrira moguće zagađenje prije zahvata vode iz zdenca koji je namijenjen za javnu vodoopskrbu te u samom zdencu prije prerade vode ili dezinfekcije. Ocjena kakvoće obavlja se u skladu s Uredbom o klasifikaciji voda (»Narodne novine«, br. 77/98.) i Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 182/04.) Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je nadležno za provođenje Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, a za inspekcijski nadzor nad provođenjem istoga zadužena je Sanitarna inspekcija. Laboratorijsku kontrolu zdravstvene ispravnosti vode provode laboratoriji ovlašteni od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a to su laboratoriji u sklopu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Županijski zavodi za javno zdravstvo i drugi ovlašteni laboratoriji. Za zdravstvenu ispravnost vode za piće u točki opskrbe odgovoran je isporučitelj vode, a za provođenje monitoringa javne vodoopskrbe nadležan je županijski zavod za javno zdravstvo. Za provođenje nadzora nad zdravstvenom ispravnosti vode za piće nadležna je sanitarna inspekcija Ureda državne uprave u županijama, a za vodoopskrbne objekte koji opskrbljuju više od 50.000 stanovnika nadležna je sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Osiguravanje kakvoće prerade vode za piće, te korištenje opreme i materijala je usklađeno s Direktivom 750/440/EEC. Pri projektiranju i izvođenju sustava osiguranje zahtjeva iz Direktive postiže se primjenom nacionalnih i međunarodnih normativa (HRN, ISO, EN, DIN, ATV). Postupak prihvaćanja projektne dokumentacije uključuje i njezino revidiranje. Stručnost sudionika u pripremi dokumentacije i u postupku njezinog prihvaćanja osigurava se za sada članstvom u strukovnoj komori, sve dok nije drugačije uređeno provedbenim propisom. Nadzor sanitarne inspekcije koji se provodi po službenoj dužnosti provodi se po posebnom programu, koji sukladno Okvirnom programu praćenja čimbenika okoliša, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, br. 121/03., 48/05. i 85/06.) donosi jedinica lokalne samouprave. U slučaju utvrđene nesukladnosti s odredbama Pravilnika sanitarna inspekcija ima zakonske ovlasti narediti provođenje izvršnih mjera uključujući prekid isporuke vode i osiguranje alternativnog sustava vodoopskrbe stanovništva. Nadzor i kontrola zdravstvene ispravnosti vode za piće provodi se na četiri razine: 1. Za zdravstvenu ispravnost isporučene vode primarno je odgovorna pravna osoba koja upravlja javnim vodoopskrbnim sustavom. Ta pravna osoba provodi kontrolu u vlastitom laboratoriju ukoliko ga ima, ili putem ugovora s javnim ovlaštenim laboratorijem. Sustav samokontrole, propisan Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 45/08.) prepoznaje rizična mjesta u procesu zahvaćanja prerade i distribucije, te određuje učestalost uzimanja uzoraka i vrste analiza. Komunalno poduzeće za vodoopskrbu je odgovorno za zdravstvenu ispravnost vode koju isporučuje u javnoj vodoopskrbnoj mreži, a ne i u internim mrežama objekata. 2. Druga razina kontrole je monitoring javne vodoopskrbe koji provode nadležni županijski zavodi za javno zdravstvo. Kriteriji za određivanje broja uzoraka, učestalosti uzimanja uzoraka i vrste analiza propisani su Pravilnikom sukladno količini isporučene vode, broju stanovnika, prirodnom sastavu vode i drugim specifičnostima. Laboratorijsku kontrolu vode za piće u sklopu monitoringa obavljaju laboratoriji zavoda za javno zdravstvo i o tome izvješćuju Hrvatski zavod za javno zdravstvo. U slučaju otkrivanja zdravstvene neispravnosti vode za piće u tijeku provođenja monitoringa, Zavodi su dužni izvijestiti sanitarnu inspekciju i stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, te preporučiti mjere sanacije. Ova preporuka ima savjetodavni karakter. Stručno povjerenstvo i sanitarna inspekcija sukladno svojim ovlastima donose rješenja odnosno druge akte, te utvrđuju i provode određene mjere. 3. Treća razina kontrole je nadzor sanitarne inspekcije koji se provodi po posebnom programu koji sukladno Okvirnom programu praćenja čimbenika okoliša Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti, donosi jedinica lokalne samouprave. U slučaju utvrđene nesukladnosti s odredbama Pravilnika sanitarna inspekcija ima zakonske ovlasti narediti provođenje odgovarajućih mjera. 4. Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi sukladno odredbama Zakona o sanitarnoj inspekciji nadzire svaki javni vodoopskrbni objekt kojim se opskrbljuje više od 50.000 stanovnika. U slučaju kada se utvrdi nesukladnost sa standardima Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.) tvrtka koja rukovodi vodoopskrbnim objektom može zatražiti od Povjerenstva za vodu za piće Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi odobrenje za odstupanje od MDK. Odobrenje izdaje ministar zdravstva na prijedlog stručnog povjerenstva ukoliko odstupanje od MDK ne predstavlja opasnost za zdravlje ljudi. Uzorci vode za piće koje sanitarna inspekcija uzorkuje u sklopu službene kontrole pregledavaju se u laboratorijima ovlaštenim od Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koji sukladno odredbama Pravilnika trebaju biti akreditirani sukladno normi ISO IEC HRN 17025. Mehanizam za djelovanje u slučajevima kada voda za piće ne ispunjava propisane standarde je uspostavljen, s izuzecima nekih malih lokalnih vodovoda koji nisu u sustavu javne vodoopskrbe. Kontrola ispunjavanja propisanih standarda provodi se monitoringom i nadzorom Sanitarne inspekcije (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi). U slučaju neispunjavanja standarda i uvjeta sanitarna inspekcija ograničava ili zabranjuje uporabu vode. O navedenim slučajevima javnost se obavješćuje putem javnih medija. Uspostavljeno je i Stručno povjerenstvo od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koje daje upute o svim potrebnim daljnjim aktivnostima. Organizira se vodoopskrba cisternama, ili na drugi odgovarajući način. Mehanizam i kriteriji za dopuštenje odstupanja ili izuzeće te za djelovanje i izvješćivanje javnosti postoje, ali nisu u potpunosti usklađeni s Direktivom 98/83EZ, jer je o svim izuzećima potrebno izvijestiti Europsku komisiju. Hrvatska će postati obveznica izvješćivanja momentom ulaska u EU. Uspostavljanje sustava za dostavu izvješća Komisiji i izvješćivanje Komisije uredit će se posebnim propisom. Za izgradnju sustava izvješćivanja potrebno je odgovarajuće pripremno razdoblje, te bi spomenuti propis trebalo donijeti što prije. Kriteriji Direktive 91/271/EEC prenijeti u hrvatsko zakonodavstvo (odnose se na >2000 e.s.) za sada nisu primijenjeni za sve vodoopskrbne sustave koji opskrbljuju više od 50 stanovnika. Za sada su utvrđeni samo pojedinačni opskrbljivači vodom za piće koji su u javnom vodoopskrbom sustavu, odnosno pravne osobe koje su registrirane za vodoopskrbnu djelatnost te imaju potrebne dozvole izdane od nadležnih tijela. Ne postoje točni podaci o lokalnim komunalnim poduzećima za vodoopskrbu, cisternama i drugim vodoopskrbnim objektima koji opskrbljuju više od 50 stanovnika. Stoga je u tijeku priprema izrade studije koja bi imala zadatak utvrditi sve opskrbljivače vodom te dala dodatne pokazatelje za primjenu ove Direktive. Sustav praćenja zdravstvene ispravnosti vode za piće je uspostavljen, s izuzecima nekih lokalnih vodovoda koji nisu u sustavu javne vodoopskrbe. Glede zdravstvene ispravnosti vode za piće, za monitoring kakvoće vode u mreži zaduženo je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a u praksi ga obavljaju zavodi za javno zdravstvo u skladu s važećim Pravilnikom. Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja i sistematizira podatke praćenja zdravstvene ispravnosti vode za piće u sustavu javne vodoopskrbe. Mehanizam za informiranje potrošača je uspostavljen, ali nije u potpunosti usklađen s Direktivom Vijeća 98/83/EZ o kakvoći vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Potrebna su dodatna usklađivanja sustava vezano uz praćenje pojedinačnih javnih vodoopskrbnih sustava, te detaljiziranje podataka na sve relevantne parametre. Hrvatski zavod za javno zdravstvo vodi bazu podataka o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, koja je javno dostupna, odnosno podaci se objavljuju jednom godišnje u Zdravstvenom statističkom ljetopisu. Za zaposlene u javnim vodoopskrbnim objektima nema propisanih uvjeta za obavljanje poslova, niti posebnih programa za obrazovanje. Zaposleni bi trebali biti educirani u smislu osnovnih principa higijene i tehnološkog procesa pripreme vode sukladno Zakonu o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07.). Po uvođenju HACCP sustava sukladno navedenom Zakonu i Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.) upravitelji objekata bi trebali biti educirani o principima i implementaciji HACCP sustava. Zaposlenici koji obavljaju dezinfekciju vode (u najvećem broju slučajeva obavlja se klornim preparatima) trebaju položiti osnovni tečaj o rukovanju kemikalijama. Profesionalni profil sanitarnog inspektora definiran je Zakonom o sanitarnoj inspekciji. Međutim, sanitarni inspektori trebali bi prolaziti trajnu edukaciju vezanu uz upravni postupak i stručne aspekte svog rada, posebice u pogledu zaštite od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće, što za sada nije uređeno ni propisima niti odgovarajućim programom. Imajući u vidu navedeni prikaz postojećeg stanja zaštite zdravlja ljudi od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće, može se zaključiti sljedeće: • Postojeći zakonski sustav kojim se osigurava zdravstvena ispravnost vode za piće je temeljen na brojnim i međusobno neusklađenim propisima i nadležnostima, što ne osigurava učinkoviti sustav zaštite od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće. Postojeći sustav nije u potpunosti usklađen s propisima Europske unije. • Postojeći zakonski sustav ne određuje jedinstvene kriterije za ocjenu opasnosti po zdravlje, postupke i nadzor u pogledu svih oblika vode za piće, uključujući i prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode, zbog čega se ne osigurava učinkoviti sustav zaštite od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće. • Postojeći zakonski okvir ne osigurava jedinstveni sistem zaštite od štetnih učinaka svih kemikalija u vodi za piće, posebice u odnosu na nadležnosti vezane za pesticide i neke druge kontaminante. • Postojeći zakonski okvir ne osigurava provedbu ustavnog prava građana na jednaku zaštitu zdravlja kroz jedinstveni sustav upravnog i nadzornog postupka, neovisno o tome radi li se o privatnom ili javnom vodoopskrbnom sustavu, odnosno o manje od 50, više od 50, ili 50.000 stanovnika koje vodoopskrbni sustav opskrbljuje. • Ne postoji jedinstveni sustav ovlašćivanja i obrazovanja odgovornih osoba, od državne administracije uključene u upravni postupak, preko inspekcije, do odgovornih osoba u vodoopskrbnom sustavu, posebice na nivou lokalne uprave, što ne osigurava odgovarajuću zaštitu stanovništva od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće. • Izobrazba nadležnih inspekcija nije odgovarajuća i organizira se tek povremeno, posebice u pogledu kemijske sigurnosti, pri čemu nedostaje opće planiranje u tom pogledu. Ne postoji priručnik ili smjernice za izobrazbu kojima bi se regulirao hrvatski sustav izobrazbe, te nije uspostavljena neophodna suradnja između nadležnih tijela (MPRRR i MZSS-

1. a)u vezi izobrazbe službenih osoba. • Nekonzistentnost prilikom prenošenja europske legislative u hrvatski pravni sustav dovela je do nedefiniranog sustava ovlašćivanja laboratorija za kontrolu vode, u smislu nedostatka jedinstvenog tijela koje bi utvrđivalo uvjete koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji i izdavalo ovlaštenja tim laboratorijima. Posljedica toga je slaba koordinacija analitičkih kontrolnih aktivnosti ovlaštenih laboratorija i nedovoljno izgrađena mreža ovlaštenih laboratorija koji obavljaju analize vode za piće (sve tipove voda). Također nije predviđeno da područni laboratoriji budu specijalizirani za pojedine poslove • Jedinstveni program praćenja zdravstvene ispravnosti vode za piće definiran Pravilnikom (»Narodne novine«, br. 47/08.) ne primjenjuje se u potpunosti zbog nedostatka financijskih sredstava za tu namjenu na razini jedinica lokalne samouprave. Dodatno, program se ne primjenjuje na sve javne vodoopskrbne objekte kako ih definira Pravilnik. Također su potrebni dodatni napori za uspostavu propisanog sustava izvješćivanja i uspostave baza podataka sukladno Pravilniku, te je potrebno izvršiti pripreme za uspostavu izvješćivanja prema Europskoj komisiji sukladno Direktivi Vijeće 98/83/EZ o kakvoći vode namijenjene za ljudsku potrošnju. STRATEŠKI CILJEVI Osigurati temelje za postizanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi od mogućih štetnih učinaka kemikalija u svim vrstama vode za piće, kroz ostvarivanje integriranog, usklađenog, učinkovitog i dinamičnog sustava kontrole i nadzora, a što će biti u potpunosti usklađeno sa zakonodavstvom i praksom Europske unije. MJERE • Potrebno je hitno uspostaviti jedinstveni zakonski okvir integriranog sustava osiguranja zdravstvene ispravnosti vode za piće, koji će biti i u potpunosti usklađen i s propisima Europske unije, čime bi se riješio postojeći problem brojnih i međusobno neusklađenih propisa i nadležnosti. • Pri uspostavi jedinstvenog zakonskog okvira integriranog sustava zdravstvene ispravnosti vode za piće, potrebno je osigurati jedinstvene kriterije, postupke i nadzor za sve oblike vode za piće, uključujući i prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode, u cilju zaštite ljudskog zdravlja. • Pri uspostavi jedinstvenog zakonskog okvira integriranog sustava zdravstvene ispravnosti vode za piće, potrebno je osigurati jedinstveni sistem zaštite od štetnih učinaka kemikalija u vodi za piće, posebice u odnosu na nadležnosti vezane za pesticide i druge kontaminante. • Predloženi novi zakonski okvir treba posebice obratiti pažnju jedinstvenom sustavu osiguranja zdravstvene ispravnosti vode za piće, neovisno o tome da li se radi o privatnom ili javnom vodoopskrbnom sustavu, odnosno o sustavu koji opskrbljuje vodom manje od 50, više od 50, ili 50.000 stanovnika, jer po Ustavu svi građani trebaju imati jednaku zaštitu zdravlja. • U pripremi novih propisa, odnosno u pripremi izmjena i dopuna postojećih, treba posebno obratiti pažnju sustavu ovlašćivanja i obrazovanja odgovornih osoba i to: u državnoj administraciji uključenoj u upravni postupak, u inspekciji, te u vodoopskrbnom sustavu. • U svrhu uspostave uvjeta za obrazovanje i stručno usavršavanje naprijed navedenih osoba treba osigurati sredstva i izradu odgovarajućih obrazovnih programa i stručnih priručnika te druge odgovarajuće uvjete u smislu ovlašćivanja odgovarajućih obrazovnih ustanova i centara. • Potrebno je uspostaviti jedinstveno tijelo koje bi se bavilo uvjetima koje moraju ispunjavati službeni laboratoriji i ovlašćivanjem tih laboratorija te uspostaviti mrežu službenih laboratorija koji obavljaju analize vode za piće (sve tipove voda). • Potrebno je utvrditi jedinstveni program praćenja zdravstvene ispravnosti vode za piće, što treba uključiti sve kontaminante (i pesticide) neovisno o tipu vode, odnosno obliku vodoopskrbe na nivou države. • Potrebno je uspostaviti sustav izvješćivanja o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće kakav je predviđen Pravilnikom 47/08 koji će omogućiti uvid u problematiku zdravstvene ispravnosti vode za piće pojedinačnih vodoopskrbnih objekata te detaljan uvid u sve relevantne parametre zdravstvene ispravnosti. Također je potrebno osigurati provođenje odredbi o izvješćivanju javnosti (potrošača) te izvješćivanja Europske komisije. 5.2.3 Zaštita od štetnih učinaka kemikalija u predmetima opće uporabe OCJENA STANJA Zakonom o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.) utvrđuju se nadležnosti i mjere za zaštitu zdravlja pučanstva u vezi s predmetima opće uporabe. Tim Zakonom se ostvaruju i zakonodavne mjere prijenosa nekih propisa pravne stečevine, kao na primjer važeće Direktive EEC 88/378 o sigurnosti igračaka i Uredbe EC 648/2004 o deterdžentima. Zdravstvena ispravnost igračaka, do donošenja novog pravilnika na temelju Zakona o predmetima opće uporabe, uređena je Pravilnikom o uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe koji se mogu stavljati u promet (»Narodne novine«, br. 42/04. i 54/05.) donesenim na temelju ranije važećeg zakona, koji pokriva samo dio odredbi iz Direktive 88/378/EEC. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (»Narodne novine«, br. 77/07.) je prenesena Uredba EC 648/2004, koja će ući u potpunu primjenu, posebice u pogledu ekoloških kriterija kada Hrvatska postane punopravni član Europske unije. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Uprava za sanitarnu inspekciju je nadležno tijelo za provedbu Zakona i upravni postupak, dok je Sanitarna inspekcija nadležna za nadzor nad predmetima opće uporabe, uključujući i tržište igračaka i deterdženata u Republici Hrvatskoj, a u skladu sa Zakonom o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.) i Zakonom o sanitarnoj inspekciji (»Narodne novine«, br. 27/99.). U okviru nadzora, za dio koji se odnosi na kontrolu deklaracije, prema Zakonu o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.), nadležna je gospodarska inspekcija. S obzirom na tematiku Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata, vezano za biorazgradivost, nadležna je inspekcija zaštite okoliša Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. U ocjeni postojećeg stanja u pogledu zaštite zdravlja ljudi vezanih uz predmete opće uporabe i kemijsku sigurnost, može se zaključiti da su nadležnosti dobro utvrđene, osim što bi za kontrolu deklaracija također trebala biti nadležna sanitarna inspekcija jer se radi o parametru koji je također parametar zdravstvene ispravnosti. U postupak su uključene prema potrebi i nadležne inspekcije za provedbu propisa o predmetima opće uporabe niskog napona i za elektromagnetsku kompatibilnost igračaka (područje frekvencija). Hrvatski zavod za javno zdravstvo je Laboratorij ovlašten za obavljanje analiza i superanaliza namirnica, predmeta opće uporabe (uključuje igračke i deterdžente) i voda na temelju Zakona o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 1/97.) Pravilnika o uvjetima glede stručnih djelatnika, prostorija i opreme koje moraju ispunjavati zdravstvene i druge pravne osobe za obavljanje analiza i superanaliza namirnica, odnosno predmeta opće uporabe (»Narodne novine«, br. 02/99. i 28/00.). U Republici Hrvatskoj postoji akreditiran laboratorij za ekotoksikološka ispitivanja u Odjelu za higijenu okoliša u Zavodu za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«. Provođenje praćenja i izvješćivanja je propisano Zakonom o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.). Izvješćivanje EK propisano je Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (»Narodne novine«, br. 77/07.), a na snagu stupa pristupom Republike Hrvatske u EU. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi podržalo je projekt Zajednice proizvođača i veletrgovaca sredstvima za pranje, čišćenje i kozmetiku u RH »Poboljšane navike pranja rublja u službi očuvanja okoliša« (uvođenje kompaktiranih deterdženata na tržište Hrvatske što se u svrhu zaštite okoliša provodi u EU). U ocjeni postojećeg stanja u pogledu zaštite ljudskog zdravlja od štetnih učinaka kemikalija u predmetima opće uporabe, može se zaključiti sljedeće: • Novi zakonski okvir utvrđen Zakonom o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.) i Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (»Narodne novine«, br. 77/07.), predstavlja značajan korak u unapređenju zaštite ljudskog zdravlja od štetnih učinaka kemikalija u predmetima opće uporabe, te posebno u namjeri usklađivanja s propisima Europske unije. • Na temelju toga Zakona još nisu doneseni odgovarajući provedbeni propisi koji bi bili usklađeni s propisima Europske unije za pojedina specifična pitanja, kao na primjer Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti igračaka. • Nadležnosti u pogledu predmeta opće uporabe, posebice kod nadzora nad uvozom i tržištem nisu dovoljno usklađene, posebice u pogledu razgraničenja nadležnosti sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, inspekcije Državnog inspektorata nadležne za deklaracije i ostalih relevantnih inspekcija. • Kod upravnog postupka nisu još odgovarajućim propisom propisani postupci za ovlašćivanje prijavljenoga tijela, koje bi provodilo postupke ocjene sukladnosti. • Nije uspostavljen sustav sistematskog praćenja i izvještavanja o predmetima opće uporabe, pa tako ni vezano uz pitanja kemijske sigurnosti. • U Hrvatskoj još nije uspostavljen sustav ranog uzbunjivanja (Rapex) i sustav obavješćivanja odgovarajućih institucija i javnosti o toksičnim i/ili opasnim predmetima opće uporabe nađenim na tržištu RH. STRATEŠKI CILJEVI Stvoriti zakonodavne temelje za uspostavu sustava visoke razine zaštite zdravlja ljudi od mogućih štetnih učinaka kemikalija u predmetima opće uporabe, a u sustavu slobodnog protoka roba i usluga, u te svrhe unaprijediti instrumente za međuresorsku koordinaciju, planiranje, upravljanje i praćenje zdravstvene ispravnosti predmeta opće uporabe. MJERE • Potrebno je na temelju Zakona o predmetima opće uporabe (»Narodne novine«, br. 85/06.) donijeti provedbene propise koji će biti usklađeni s propisima Europske unije za pojedina specifična pitanja. • Kako se radi o kompleksnom problemu nadzora nad tržištem potrebno je bolje uskladiti koordinaciju i suradnju među različitim institucijama i to Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kao nadležnog tijela u području zdravstvene ispravnosti i sigurnosti predmeta opće uporabe, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti prati, analizira, proučava i ocjenjuje zdravstvenu ispravnost predmeta opće uporabe, Hrvatske akreditacijske agencije za dio provođenja postupka provjere osposobljenosti predloženog tijela za ocjenu sukladnosti, Hrvatskog zavoda za norme za osiguranje tehničkih uvjeta, te Državnog inspektorata s pripadajućim inspekcijama za provođenje nadzora nad tržištem. • Potrebno je bolje utvrditi nadležnosti u pogledu predmeta opće uporabe, posebice kod nadzora nad uvozom i tržištem te u pogledu sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, inspekcije Državnog inspektorata nadležne za deklaracije i ostalih relevantnih inspekcija; za nadležnost za kontrolu deklaracija bi trebala biti sanitarna inspekcija s obzirom da se radi o parametru zdravstvene ispravnosti. • Potrebno je utvrditi propisom postupke za ovlašćivanje prijavljenoga tijela, koje bi provodilo postupke ocjene sukladnosti. • Potrebno je uspostaviti sustav sistematskog praćenja i izvještavanja o zdravstvenoj ispravnosti predmeta opće uporabe, posebice vezano uz pitanja kemijske sigurnosti. • Potrebno je uspostaviti Hrvatski sustav ranog uzbunjivanja i sustav za obavješćivanje odgovarajućih institucija i javnosti o toksičnim i/ili opasnim predmetima široke potrošnje nađenim na tržištu RH, te uključiti se u međunarodni RAPEX sustav brzog obavješćivanja (nadležni: MGRIP i DI) i to na nivou ovlaštenih kontrolnih analitičkih laboratorija. • Potrebno je u prijenosu Uredbe EC 648/2004 kroz Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (»Narodne novine«, br. 77/07.) organizirati nadzor nad tržištem, što znači povezati djelovanje nadležnih inspekcijskih službi – sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te inspekcije zaštite okoliša Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, vezano za biorazgradivost, a u dijelu koji se odnosi na vodopravne dozvole u nadzor treba biti uključeno i Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva te putem državne vodopravne inspekcije. 5.3 Zaštita od po zdravlje štetnih kemikalija u okolišu Zdravi okoliš shvaćen je i tretiran kao temeljni preduvjet kakvoće življenja i očuvanja zdravlja ljudi, što je izraženo već u temeljnom konstitutivnom aktu – Ustavu Republike Hrvatske. Zbog toga je u zakonskim i podzakonskim propisima vezanim uz zdravstvenu zaštitu pitanju zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša posvećena posebna pažnja kako uređivanjem obveza pravnim i fizičkim osobama putem propisanih upravnih postupaka i akata te nadzorom sanitarne inspekcije, tako i određivanjem praćenja utjecaja tih opterećenja na zdravlje. Jednako tako, u zakonskim i podzakonskim propisima vezanim uz zaštitu okoliša, posebno mjesto ima zaštita ljudskog zdravlja provedbom brojnih mjera zaštite okoliša. Tako je zaštita od štetnih učinaka kemikalija na okoliš i zdravlje osnovni cilj u području zdravstva i u području zaštite okoliša, pri čemu je zdravstvena ekologija prirodna poveznica između ta dva sustava. OCJENA STANJA Prvi temelji moderne zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj su postavljeni 1994. godine donošenjem Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 82/94.). To je bio prvi zakon u području ekologije kojim je sustavno uređena zaštita okoliša, smanjivanje rizika za zdravlje ljudi i stvorene su osnove za poboljšanje kakvoće okoliša, a u čijoj su izradi korištene određene direktive Europske unije. Tim je zakonom primijenjen i cijeli niz načela i institucija iz međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša te načela o održivom razvitku iz Rio de Janeira (1992.), kao načelo preventivnosti, načelo javnosti i sudjelovanja, načelo očuvanja vrijednosti prirodnih dobara i biološke raznolikosti. Nakon višegodišnje primjene toga Zakona i njegovih provedbenih propisa uočile su se određene nepreciznosti i nejasnoće vezane uz pojedina zakonska rješenja, koje je trebalo ispraviti. Uz to, pojavila se i potreba dopune postojećih i uvođenja novih zakonskih rješenja imajući u vidu status zemlje kandidata za članstvo u EU i obvezu usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije (acquis communautaire), a uzimajući u obzir i činjenicu da su na razini Europske unije doneseni novi pravni instrumenti, odnosno novelirane su postojeće direktive. Stoga, u trećem tromjesečju 2007. godine donesen je novi Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 110/07.), kao lex generalis u području zaštite okoliša – opći zakon u odnosu na zaštitu sastavnica okoliša i zaštitu od opterećenja. Ovaj Zakon osigurava zakonsku podlogu za donošenje provedbenih propisa (toga Zakona) i posebnih propisa (zakona, uredbi i tehničkih propisa) te pojedinih strateških i planskih dokumenata, kojima će se nacionalno zakonodavstvo u potpunosti uskladiti s europskim. Ovim Zakonom uvode se i novi pojmovi iz pravne stečevine EU. Zakonom o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 110/07.) uređuju se: načela zaštite okoliša i održivog razvoja, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvoja i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor. Zakonom je posebno naglašeno da se zahvatima u okoliš ne smije utjecati na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet u okvirima održivog razvitka, odnosno da ciljevi zaštite okoliša su između ostalog zaštita života i zdravlja ljudi. Zakonom se definira i pojam zdravstvene ekologije kao »znanstveno stručna disciplina koja se bavi onim aspektima zdravlja ili bolesti ljudi koji su uvjetovani čimbenicima okoliša. To je i teorija i praksa praćenja, držanja pod kontrolom te sprječavanja negativnog djelovanja za zdravlje štetnih čimbenika iz okoliša«. Važno je naglasiti da se kroz zdravstvenu ekologiju povezuju politika i mjere resora zaštite okoliša i zdravstva u učinkovit i racionalan sustav zaštite zdravlja kroz zaštitu okoliša. Europska iskustva pokazuju da resor zaštite okoliša ne može samostalno i vjerodostojno pripremiti i predstaviti procjenu utjecaja okoliša na zdravlje (health risk assessment) bez odgovarajuće suradnje sa zdravstvenim ekolozima, a da resor zdravstva ne može učinkovito djelovati u prevenciji i mjerama zaštite okoliša bez sustava resora zaštite okoliša. Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija su prepoznale važnost zdravstvene ekologije (eng. environmental health) kao ključne poveznice između zaštite zdravlja ljudi i zaštite okoliša, te su odlučili da od 1999. godine organiziraju ministarske konferencije svake pete godine s ciljem da ministri nadležni za zdravstvo i ministri nadležni za okoliš utvrde progres u ostvarivanju zacrtanih ciljeva te zajednički odluče o prioritetima i mjerama koje će pomoći u zajedničkom radu i suradnji da se učinkovito i racionalno zaštiti okoliš i zdravlje. Pritom je odlučeno da svaka zemlja izradi svoj Nacionalni akcijski plan za okoliš i zdravlje (National environmental health action plan – NEHAP), na temelju zajednički utvrđenih smjernica Europskog akcijskog plana za okoliš i zdravlje (Environmental Health Action Plan for Europe – EHAPE). Kako je zaštita zdravlja i okoliša važna komponenta u pravnoj stečevini EU, Europska komisija je usvojila Europski akcijski plan na okolišu i zdravlju za 2004. – 2010. godinu (The European Environment and Health Action Plan 2004. – 2010.), kao program zajedničkog rada komisije i država članica u cilju ostvarivanja usvojenih političkih odluka. Ključni elementi tog akcijskog plana trebaju naći svoje mjesto u budućem programu zaštite okoliša i zdravlja. Uz to, zdravstvena ekologija ima važno mjesto u radu i izvješćima Europske agencije za okoliš (European Environment Agency, Copenhagen), što predstavlja temelj za donošenje odluka u zakonodavstvu i praksi Europske unije. Zakon o zaštiti okoliša također utvrđuje da osnovne sastavnice okoliša kao što su: tlo i zemljina kamena kora, šumsko područje, zrak, vode, more i obalno područje i priroda – moraju biti zaštićene od onečišćenja pojedinačno i u okviru ostalih sastavnica okoliša, uzimajući u obzir njihove međusobne odnose i među utjecaje. U tom smislu zaštita mora obuhvaća mjere zaštite uključujući morski ekosustav i obalno područje kao nedjeljive cjeline, sprječavanje štetnih zahvata na morski ekosustav, sprječavanja onečišćenja mora iz zraka, s kopna, s plovila i drugih onečišćivača uslijed pomorskog prometa uključujući i onečišćenje prouzročeno odbacivanjem s brodova ili iz zrakoplova sa svrhom potapanja ili spaljivanjem na moru te prekograničnog onečišćenja, kao i sprječavanje onečišćenja uslijed velikih nesreća i uklanjanje njihovih posljedica. Uz to, Zakonom se utvrđuje i zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš, pri čemu je od posebne važnosti za strategiju kemijske sigurnosti zaštita od štetnog utjecaja kemikalija i gospodarenje opasnim otpadom. Zakon također uređuje i uspostavu informacijskog sustava zaštite okoliša, kao i nadležnost i zadatke Agencije za zaštitu okoliša (AZO), kao središnjeg informacijskog tijela Države za koordinaciju izvješćivanja i izvješćivanje. Zaštita onečišćenja nekih od sastavnica okoliša ima direktan učinak na zaštitu zdravlja ljudi, kao na primjer zrak, voda za piće ili voda za kupanje, dok neke druge sastavnice imaju indirektni utjecaj na ljudsko zdravlje, kao na primjer tlo, priroda, šume i more. Zbog toga je u ocjeni stanja i utvrđivanju strateških ciljeva i mjera za zaštitu od štetnih učinaka kemikalija kroz integriranu zaštitu okoliša, posebna pažnja posvećena onim područjima koja imaju direktan utjecaj na zdravlje stanovništva, a to su: • Zaštita zdravlja od štetnih učinaka kemikalija u vodi, • Zaštita zdravlja od štetnih učinaka kemikalija u zraku, • Zaštita zdravlja od štetnih učinaka kemikalija iz opasnog otpada, • Informacijski sustav, praćenje i izvještavanje. 5.3.1 Zaštita zdravlja od štetnih učinaka kemikalija u vodi Važeće zakonodavstvo u Hrvatskoj razlikuje tri osnovna oblika zaštite od po zdravlje štetnih učinaka kemikalija u vodi, i to (
2. a)zaštita od onečišćenja voda, Zakon o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95. i 150/05.), (
3. b)zdravstvena zaštita voda za piće, te (
4. c)zdravstvena zaštita voda za rekreaciju uključujući morska kupališta. S obzirom da prema Zakonu o hrani vode za piće spadaju u područje sigurnosti hrane (vidi poglavlje 5.2), u ovom poglavlju koje se bavi prvenstveno zaštitom od štetnog utjecaja kemikalija na okoliš i zdravlje, utvrdit će se ocjena stanja i strateški ciljevi u zaštiti od onečišćenja voda i zdravstvena zaštita vode za rekreaciju. (
5. a)Zaštita od onečišćenja voda Zakon o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95., 150/05.) je krovni zakon kojim se uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama. Ovim zakonom su djelomično prenesene odredbe okvirne Direktive o vodama 2000/60/EC. Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave (»Narodne novine«, br. 199/03., 30/04., 136/04., 22/05., 44/06. i 05/08.) određeno je da je za upravljanje vodama i vodno-gospodarskim sustavom nadležno Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MRRŠVG), koje prema Zakonu o vodama obavlja upravni nadzor nad provedbom Zakona o vodama i propisa donesenih na temelju njega, kao i upravni nadzor nad Hrvatskim vodama. Zakonom o vodama osnivaju se Hrvatske vode kao pravna osoba, koja obavlja poslove upravljanja vodama. Provjera provedbe programa, odnosno dozvoljenog naloga dio je nadležnosti vodopravnih inspektora, koji provode nadzor nad primjenom odredaba Zakona o vodama i drugih propisa i provođenja mjera u području upravljanja vodama. Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva (»Narodne novine«, br. 107/95., 19/96., 88/98. i 150/05.) zbog onečišćenja voda plaća se naknada za zaštitu voda. Postojećim propisima uređuje se samo onečišćenje voda iz točkastih izvora, dok kontrola difuznih izvora trenutačno nije u nacionalnom zakonodavstvu zadovoljavajuće uređena, pa ne postoje mehanizmi provedbe plana smanjenja onečišćenja iz raspršenih izvora. Na temelju izdanih vodopravnih dozvola za ispuštanje otpadnih voda obveznici dozvole su dužni provoditi analize otpadnih voda prije ispuštanja u prijemnik. U Hrvatskoj se provodi i sustavni monitoring površinskih i podzemnih voda, a ispitivanja provode ovlašteni laboratoriji. U Hrvatskim vodama je u tijeku unapređenje informacijskog sustava voda čiji je sastavni dio baza podataka o monitoringu površinskih i otpadnih voda. Zdravstvena ispravnost i kakvoća vode prvenstveno ovisi o njezinom prirodnom sastavu, a zatim o adekvatnoj zaštiti sadašnjih i budućih izvorišta vode za piće. Definiranje zona sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, bitan je preduvjet zaštite voda od primarnog onečišćenja, bile one podzemne ili površinske. Aktivn