Strategija i akcijski plan zaštite biološke i kajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske

Strategija i akcijski plan zaštite biološke i kajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Strategija i akcijski plan zaštite biološke i kajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske NN 143/2008 (11.12.2008.), Strategija i akcijski plan zaštite biološke i kajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske HRVATSKI SABOR 3962 Na temelju članka

1. Ustava Republike Hrvatske i članka
2. stavka
3. Zakona o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 70/05.) Hrvatski sabor na sjednici
4. studenoga
5. donio je STRATEGIJU I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE RAZNOLIKOSTI REPUBLIKE HRVATSKE
6. UVOD 1.1 Temelj za donošenje Strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske ZAKONSKA OSNOVA Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske je temeljni dokument zaštite prirode, koji određuje dugoročne ciljeve i smjernice očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, te načine njezina provođenja, u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem Republike Hrvatske. Obveza izrade Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (u daljnjem tekstu: Strategija) propisana je člankom
7. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05). Strategiju donosi Hrvatski Sabor na temelju članka
8. stavka
9. Zakona o zaštiti prirode. Sukladno članku
10. stavku
11. Zakona o zaštiti prirode, Strategija sadrži: • opće strategijske ciljeve • smjernice za očuvanje krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti • smjernice za zaštićene prirodne vrijednosti • smjernice za istraživanje i praćenje stanja u prirodi • smjernice za ugrađivanje zaštite prirode u druge sektore • smjernice za zakonodavni i institucionalni okvir • smjernice za odgoj i obrazovanje u cilju promicanja i očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti • smjernice za obavješćivanje javnosti i sudjelovanje javnosti u odlučivanju o prirodi • akcijske planove za provedbu smjernica, s oznakama prioriteta i mogućih izvora financiranja • način ispunjavanja međunarodnih obveza u zaštiti prirode • kartografski prilog koji prostorno prikazuje mjere očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštite prirodnih vrijednosti. Zakonom o zaštiti prirode propisana je analiza ciljeva i smjernica utvrđenih Strategijom, kao i analiza provedbe akcijskih planova svakih pet godina, te se po potrebi obavlja revizija Strategije. Strategija se izrađuje na temelju izvješća o stanju prirode i zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, koje sadrži podatke o stanju krajobraza, ekoloških sustava, stanišnih tipova, divljih svojti i zavičajnih udomaćenih svojti s analizom ugroženosti, te razloge ugroženosti i probleme zaštite, podatke o utjecajima korištenja prirodnih dobara na biološku i krajobraznu raznolikost, podatke o utjecajima pojedinih zahvata na prirodu, ocjenu provedenih mjera očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti i zaštićenih prirodnih vrijednosti, analizu provedbe Strategije i drugih dokumenata značajnih za zaštitu prirode, ocjenu provedenog nadzora, podatke o korištenju financijskih sredstava za zaštitu prirode, procjenu potrebe izrade novih ili izmjene i dopune postojećih dokumenata te druge važne podatke za zaštitu i očuvanje prirode. Na temelju članka
12. stavka
13. Zakona o zaštiti prirode, Prijedlog izvješća o stanju prirode i zaštite prirode izrađuje Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP), a utvrđuje Ministarstvo kulture. 1.2 Konvencija o biološkoj raznolikosti Prema članku
14. Konvencije o biološkoj raznolikosti (Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti, NN, Međunarodni ugovori 6/96) izrada strategije obaveza je svih država stranaka Konvencije. Konvencija o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity – CBD) je globalno prihvaćen temeljni dokument za zaštitu biološke raznolikosti koji uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obvezu čovječanstva. Donesena je u Rio de Janeiru
15. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju. U Republici Hrvatskoj je stupila na snagu
16. listopada
17. godine. Konvencija o biološkoj raznolikosti definira biološku raznolikost kao raznolikost živih organizama što uključuje: • raznolikost unutar vrsta, • raznolikost među vrstama i • raznolikost ekoloških sustava. Biološka raznolikost nije ograničena samo na vrste biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama jer su mnoge vrste dalje podijeljene u podvrste, varijetete i u različite genetske populacije. Stoga biološka raznolikost uključuje i genetsku raznolikost unutar vrsta, kao i staništa i ekosustave. Važnost biološke raznolikosti očituje se u međuovisnosti svih živih organizama i njihovog uravnoteženog djelovanja kao ključa zdravlja planeta kao cjeline. Stranke potpisnice su se obvezale na ostvarivanje tri cilja Konvencije:
18. očuvanje sveukupne biološke raznolikosti
19. održivo korištenje komponenata biološke raznolikosti
20. pravedna i ravnomjerna raspodjela dobrobiti koje proizlaze iz korištenja genetskih izvora Kako bi stranke Konvencije bile u mogućnosti implementirati te ciljeve, trebaju u skladu s vlastitim uvjetima i mogućnostima razviti nacionalne strategije, planove i programe za zaštitu i održivo korištenje biološke raznolikosti ili u tu svrhu prihvatiti postojeće strategije, planove ili programe. Na temelju te obveze
21. godine je za Europu donesena Sveeuropska strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, koja je djelokrug Konvencije proširila i na krajobraze, imajući u vidu specifičnu situaciju u Europi gdje je preostalo malo izvorne prirode, a većina je u tolikoj mjeri izmijenjena ljudskim djelovanjem da je nemoguće razdvojeno promatrati biološku i krajobraznu raznolikost. Slijedom navedenih obveza, Republika Hrvatska je
22. godine donijela Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN 81/99), kojom se po prvi puta sustavno zacrtala i cjelovito planirala djelatnost zaštite prirode. Na temelju detaljne analize stanja ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti, doneseno je niz smjernica i akcijskih planova kojima su se definirale potrebne aktivnosti u cilju provođenja Konvencije. Pri izradi ove Strategije Ministarstvo kulture (MK) smatralo je nužnim uzeti u obzir najnovije smjernice
23. Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti, održane u Bonnu od
24. do
25. svibnja
26. pod motom »Biološka raznolikost – osnova za naš život«. Tom prigodom predstavnici 191 države stranke Konvencije konstatirali su da se na Zemlji zbog ljudskih djelatnosti trenutno gubi između 100 i 1000 puta više biljnih i životinjskih svojti, negoli što bi se to dogodilo u prirodnim procesima bez djelovanja čovjeka. Gubitak ovih vrsta umanjuje dostupnost genetskih resursa u biljnim i životinjskim organizmima, time i sigurnost opskrbe hranom za čovječanstvo, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovisi ljudski život, poput održavanja vitalnosti vodenih ekosustava, pristupa pitkoj vodi, sprječavanja erozije tla te ublažavanja posljedica globalnog zatopljenja. Pripremljene su nove smjernice za razvoj mreže zaštićenih područja te je najavljeno ulaganje zemalja donatora, prije svega za smanjenje gubitka biološke raznolikosti tropskih šuma do
27. godine. Dogovorena je priprema novih pravila za pristup i raspodjelu dobrobiti iz bogate genetske baštine svijeta. Naglašena je velika odgovornost čovječanstva i stranaka Konvencije za postizanje ciljeva smanjenja gubitka biološke raznolikosti na globalnoj razini do
28. 1.3 Pridruživanje EU U svjetlu pristupanja Republike Hrvatske EU, obveza donošenja strategije predviđena je Nacionalnim programom za pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji za
29. godinu u III. kvartalu
30. S obzirom na velike promjene u koncepciji zaštite prirode, uspostavom novog zakonodavnog i institucionalnog okvira zaštite prirode koji su se dogodili prije svega zbog pristupanja međunarodnim konvencijama i sporazumima iz područja zaštite prirode, te procesa pridruživanja Europskoj uniji (EU) i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU – Direktivom Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa te divljih životinjskih i biljnih vrsta (u daljnjem tekstu: Direktiva o staništima), Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (u daljnjem tekstu: Direktiva o pticama), CITES uredbama itd., pokazala se potreba ne samo za revizijom Strategije iz
31. godine, nego i sagledavanjem strateških ciljeva i smjernica na sasvim novoj osnovi. 1.4 Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti te stanja sustava zaštite prirode u Republici Hrvatskoj U razdoblju
32. –
33. godine u području zaštite prirode u Republici Hrvatskoj dogodile su se značajne promjene, koje su u velikoj mjeri u skladu sa smjernicama predviđenim Strategijom, kao temeljnim dokumentom zaštite prirode. Najznačajniju prekretnicu za razvoj sustava zaštite prirode u izvještajnom razdoblju označile su aktivnosti povezane s pripremama Republike Hrvatske za pristup Europskoj uniji, osobito nakon zaprimanja pozitivnog službenog mišljenja o hrvatskoj kandidaturi (avisa) Europske komisije u travnju
34. godine, kojim su dane smjernice za daljnji razvoj sektora zaštite prirode u Republici Hrvatskoj kako bi se zadovoljili standardi Europske unije. U svjetlu pristupa Europskoj uniji u periodu
35. –
36. godine, intenzivirane su brojne aktivnosti s područja zaštite prirode od kojih prvenstveno treba spomenuti: nastavak procesa usklađivanja zakonodavstva s propisima Europske unije, nastavak sustavnog procesa inventarizacije sastavnica biološke raznolikosti Hrvatske što je rezultiralo objavom crvenih popisa ugroženih gljivljih, biljnih i životinjskih vrsta te crvenih knjiga za pojedine skupine biljaka i životinja, izradu karte staništa, razvoj središnjeg informatičkog sustava zaštite prirode, proglašenje ekološke mreže Republike Hrvatske te pripreme za proglašenje međunarodno ekološki značajnih područja – mreže NATURA
37. Od postignuća u periodu
38. –
39. treba izdvojiti: – institucionalno jačanje na državnoj i županijskoj/lokalnoj razini – podizanje djelatnosti zaštite prirode na razinu Ministarstva i ustrojavanje Uprave za zaštitu prirode, osnivanje Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao središnje stručne institucije za zaštitu prirode, intenziviranje postupaka osnivanja i početak rada javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija (danas ih je ukupno 20) – administrativno jačanje na svim razinama – MK, DZZP, javne ustanove nacionalnih parkova, parkova prirode (JU NP/PP) i javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima na županijskoj razini (JUŽ) – pristupanje, ratifikacija i provedba svih međunarodnih sporazuma iz područja zaštite prirode (ukupno 16 konvencija, protokola i sporazuma) – uspostava nacionalnoga zakonodavnog okvira u području zaštite prirode koji je u velikoj mjeri usklađen sa zakonodavstvom Europske unije (donesena dva Zakona o zaštiti prirode,
40. i
41. godine, a na temelju Zakona iz
42. godine izrađeno je 13 provedbenih propisa, usklađenih s europskim zakonodavstvom) – uspostava nacionalnoga zakonodavnog okvira u području uporabe genetski modificiranih organizama koji je također u velikoj mjeri usklađen sa zakonodavstvom Europske unije – uspostava sustavnog procesa inventarizacije sastavnica biološke raznolikosti Hrvatske što je rezultiralo objavom crvenih popisa ugroženih gljivljih, biljnih i životinjskih vrsta te crvenih knjiga za pojedine skupine biljaka i životinja – izrada karte staništa – uspješno provođenje velikog broja međunarodnih projekata financiranih iz raznih fondova, uključujući i EU fondove (LIFE III, CARDS, PHARE), koji su pridonijeli ostvarivanju gore navedenih aktivnosti (KEC, PAMS (faza I-III), CRO-NEN, CRO-WOLF, Institucionalno jačanje DZZP-a, Institucionalno jačanje i provedba ekološke mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj itd.). Za potrebe izrade Strategije pripremljeno je Izvješće o stanju prirode i zaštite prirode (u daljnjem tekstu: Izvješće), koje iznosi nove podatke i pregled aktivnosti vezanih uz zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti za razdoblje
43. –
44. sa smjernicama za naredno razdoblje. Prijedlog izvješća je izradio Državni zavod za zaštitu prirode, a sukladno Zakonu o zaštiti prirode utvrđuje ga Ministarstvo kulture. Izvješće se podnosi Hrvatskom saboru na usvajanje. Izvješće o stanju prirode i zaštite prirode sadrži podatke o stanju prirode s analizom ugroženosti i smjernicama za zaštitu, daje podatke i ocjenu korištenja prirodnih dobara i utjecaja zahvata na prirodu, pregled stanja i ocjenu zakonodavnog i institucionalnog okvira zaštite prirode te ocjenu provedbe akcijskih planova utvrđenih Strategijom iz 1999.g. Razmatranjem postojećega stanja, razloga ugroženosti i problema zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, te napretka postignutog u odnosu na Strategiju iz 1999., utvrđeno je da Republika Hrvatska i nadalje ima veliko bogatstvo i raznolikost te vrlo visoki stupanj vrijednosti i očuvanosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebno u okvirima zapadne i srednje Europe. Međutim, i nadalje je prisutan trend gubitka biološke i krajobrazne raznolikosti koji je globalno prepoznati po uzrocima poput: • prekomjernog iskorištavanja prirodnih dobara • unosa stranih (alohtonih) vrsta u ekološke sustave • izgradnje infrastrukture što dovodi do gubitka i fragmentacije staništa (prometnice, energetski objekti, vodnogospodarske građevine i dr.) • poljoprivrednih djelatnosti (melioracije, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta ili zapuštanje travnjačkih površina) • onečišćenja okoliša (tla, vode, zraka) • urbanizacije prostora • globalnih klimatskih promjena. Specifična je situacija za Hrvatsku vezana uz još uvijek nedostatne podatke o biološkoj raznolikosti što čini poteškoće u definiranju i provođenju mjera zaštite. Uspoređujući trenutačno stanje u sektoru zaštite prirode s drugim europskim zemljama, utvrđeno je da uspijevamo pratiti europsko zakonodavstvo i praksu, no dodatne napore treba usmjeriti na provedbu akcijskih planova. Nužno je poraditi na tome jačanjem institucionalnog okvira te izdvajanja značajnijih sredstava za zaštitu prirode iz državnog i županijskih proračuna. Na temelju novog ustrojstva tijela državne uprave iz
45. godine djelatnost zaštite prirode podignuta je na razinu ministarstva osnivanjem Uprave za zaštitu prirode. Tijekom
46. godine pristupilo se izradi novog zakonodavnog okvira zaštite prirode koji po prvi puta sagledava prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost čija se zaštita provodi na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, uključujući i zaštićene prirodne vrijednosti (područja i vrste), ali i one prirodne vrijednosti koje se gospodarski koriste (u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, lovstvu, graditeljstvu, prometu, energetici, itd.). Ovom koncepcijom zaštita prirode je postala integralna djelatnost kojom se korištenje prirodnih dobara nastoji uskladiti s koncepcijom održivog razvoja. Tako koncipiran Zakon o zaštiti prirode donesen je u rujnu
47. godine (NN 162/03). Navedenu koncepciju zakonodavnog okvira zaštite prirode preuzeo je i novi Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05) iz svibnja
48. godine. Jedina bitna razlika je u izdvajanju odredbi koje se odnose na uporabu genetski modificiranih organizama (GMO) u zasebni Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05) te smanjivanje broja provedbenih propisa radi učinkovitosti primjene Zakona. U okviru zakonodavnih aktivnosti važno je istaknuti da je u razdoblju
49. –
50. godine Republika Hrvatska postala punopravna stranka većine međunarodnih konvencija s područja zaštite prirode, čime se obvezala na njihovo aktivno provođenje. Pored usvajanja koncepcije zaštite prirode kako ju zacrtava Konvencija o biološkoj raznolikosti te druge ratificirane konvencije, Zakon o zaštiti prirode preuzeo je i odredbe relevantnih propisa Europske unije s područja očuvanja prirode. U pogledu institucionalnog jačanja sektora zaštite prirode, značajan napredak ostvaren je osnivanjem Državnog zavoda za zaštitu prirode, koji je svojim radom započeo u rujnu
51. godine. Prioriteti u narednom petogodišnjem razdoblju čvrsto su vezani uz proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, a u zaštiti prirode to se odnosi na potpuno usklađivanje zakonodavstva uključujući i uspostavljanje provedbenih mehanizama, te na donošenje prijedloga mreže NATURA
52. Detaljan pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti te stanja sustava zaštite prirode u Republici Hrvatskoj dan je u pojedinim poglavljima Izvješća te u nastavku Strategije. 1.5 Načini rada na Strategiji i procedura donošenja DZZP je izradio Prijedlog izvješća o stanju prirode za razdoblje
53. –
54. godine, na temelju kojeg je Ministarstvo kulture pokrenulo postupak izrade nove Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. Strategijom iz
55. nije bila cjelovito sagledana georaznolikost, odnosno zaštita nežive prirode. Zakon o zaštiti prirode uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih vrijednosti, što pored biološke i krajobrazne raznolikost uključuje georaznolikost, odnosno minerale, sigovine i fosile. Stoga ovaj dokument, pored biološke i krajobrazne raznolikosti, kao posebno poglavlje obrađuje problematiku zaštite geološke raznolikosti. S ciljem analize provedbe dosadašnje Strategije te određivanja strateških ciljeva, smjernica i prioritetnih akcijskih planova, Odlukom ministra kulture iz
56. imenovani su članovi 10 radnih skupina:
57. Radna skupina za vrste, staništa, krajobraze, minerale, sigovine i fosile
58. Radna skupina za zaštićena područja
59. Radna skupina za prostorno planiranje i ocjenu utjecaja na prirodu
60. Radna skupina za poljoprivredu (uključujući GMO) i ribarstvo
61. Radna skupina za šumarstvo i lovstvo
62. Radna skupina za vodno gospodarstvo
63. Radna skupina za turizam
64. Radna skupina za promet, energetiku i rudarstvo
65. Radna skupina za obrazovanje, obavješćivanje i sudjelovanje javnosti
66. Radna skupina za zakonodavni i institucionalni okvir U radne skupine su imenovani predstavnici nadležnih tijela državne uprave, stručnih institucija, javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, inspekcijskih službi, znanstvenih institucija, gospodarskog sektora te nevladinih udruga (popis članova radnih skupina – str. 154). Uključivanjem širokog kruga sudionika u izradu Strategije željelo se integrirano pristupiti zaštiti prirode te time stvoriti preduvjete za ugradnju odrednica biološke raznolikosti u sve relevantne sektore. Radne skupine započele su s radom u srpnju
67. godine, ali se s upućivanjem Strategije u proceduru javnih konzultacija i donošenja čekalo do proglašenja ekološke mreže. Republike Hrvatske u listopadu
68. godine (Uredba o proglašenju ekološke mreže, NN 109/07). Stupanjem na snagu ove Uredbe stvorile su se pretpostavke za cjelovitu i sustavnu zaštitu vrsta i staništa i izvan zaštićenih područja, integriranje mjera zaštite i održivog korištenja prirode u sve relevantne sektorske i međusektorske propise, planove, programe i strategije, kompatibilnost zaštite prirode u Republici Hrvatskoj sa zaštitom prirode razvijenih zemalja Europe i svijeta, te za uključivanje Republike Hrvatske u europske integracijske procese i lakšu primjenu i ispunjenje sadašnjih i budućih obveza koje iz njih proizlaze. Izvješće o stanju prirode na kojem se temelji ova Strategija obuhvaća pregled stanja do kraja
69. godine. Strategija zaključno sagledava stanje do kraja lipnja
70. godine, čime su obuhvaćene promjene u institucionalnom, zakonodavnom i provedbenom okviru zaštite prirode koje su se dogodile proglašenjem ekološke mreže RH, kao i donošenjem velikog broja novih propisa do sredine
71. godine. Od
72. lipnja do
73. rujna
74. godine Konačni nacrt strategije bio je dostupan na internet stranicama Ministarstva kulture u svrhu prikupljanja primjedbi, prijedloga i mišljenja zainteresirane javnosti. Također je od
75. lipnja
76. na internet stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode dostupan Prijedlog izvješća o stanju prirode.
77. rujna
78. godine održano je javno izlaganje Konačnog nacrta strategije Republike Hrvatske te predstavljanje Prijedloga izvješća. Radne skupine su razmotrile pristigle primjedbe i usuglasile tekst pojedinih poglavlja, ciljeva, smjernica i akcijskih planova, nakon čega je Ministarstvo kulture utvrdilo Konačni nacrt strategije i uputilo ga nadležnim tijelima državne uprave na očitovanje, prije upućivanja u saborsku proceduru.
79. NAČELA STRATEGIJE I OPĆI STRATEŠKI CILJEVI Osnovna načela od kojih polazi Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti su: • Republika Hrvatska je svjesna da sveukupna biološka, krajobrazna i geološka raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak • Cilj je Republike Hrvatske očuvati i unaprijediti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost unutar zemlje, te pokušati vratiti dio izgubljenih svojti i staništa, gdje je to moguće i opravdano • Republika Hrvatska će razvijati sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja postojeće biološke i krajobrazne raznolikosti • Nacionalno zakonodavstvo će osigurati ugrađivanje mjera za očuvanje i unapređivanje sveukupne biološke raznolikosti u sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na biološka dobra • Republika Hrvatska će sustavno širiti napore u zaštiti biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, s nacionalnog na regionalnu i lokalnu razinu • Republika Hrvatska će svoje napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti • Republika Hrvatska će nastaviti poduzimati sve potrebne aktivnosti koje vode k potpunoj transpoziciji i provedbi direktiva i uredbi Europske unije kojima se uređuje područje zaštite divljih svojti i prirodnih staništa OPĆI STRATEŠKI CILJEVI Ova Strategija prepoznaje sljedeće opće strateške ciljeve:
80. Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske
81. Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama)
82. Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.
83. Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima
84. Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države
85. Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja
86. Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.
87. ZAŠTITA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI 3.1 In situ zaštita 3.1.1 Zaštićena područja Zakon o zaštiti prirode osigurava osobitu zaštitu posebno vrijednim dijelovima žive i nežive prirode. Zakonom je uređen način proglašavanja zaštite, upravljanja, gospodarenja i nadzora na pojedinim kategorijama zaštite, kao i način ukidanja zaštite ako nestanu obilježja zbog kojih je proglašeno zaštićeno područje. Zakonom je određeno devet kategorija prostorne zaštite (Tablica 1). Kako bi se u kratkom roku osigurala zaštita ugroženog i posebno vrijednog područja uveden je instrument preventivne zaštite. Za vrijeme trajanja preventivne zaštite, koja može trajati najviše tri godine, na područje pod preventivnom zaštitom primjenjuju se sve odredbe Zakona o zaštiti prirode. Tablica 1: Zaštićena područja (uključujući i područja pod preventivnom zaštitom). Izvor podataka: Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti, stanje
88. lipnja 2008., ZP – zaštićena područja, PPPZ – područja pod preventivnom zaštitom, UZP – ukupno zaštićena područja. Kategorija Broj Kopno (km2) More (km2) Ukupno (km2) ZP PPPZ UZP Strogi rezervat 2 0 2 23,95 0 23,95 Nacionalni park 8 0 8 742,60 218,75 96135 Posebni rezervat 79 4 83 323,49 529,85 853,34 Park prirode 11 0 11 4.063,15 179,00 4.242,15 Regionalni park 0 2 2 1.478,44 121,47 1.599,91 Spomenik prirode 116 0 116 2,46 0 2,46 Značajni krajobraz 78 1 79 880,75 0 880,75 Park šuma 35 1 36 88,99 0 88,99 Spomenik parkovne arhitekture 121 1 122 9,56 0 9,56 UKUPNO 450 9 459 7.613,39 1.049,07 8.662,46 Dijelovi unutar zaštićenih područja 1.205,15 1.205,15 UKUPNO 6.408,24 1.049,07 7.457,31 Postotni udio zaštićenih područja u površini RH 11,32% 3,38% 8,51% Zaštićena područja, uključujući i područja pod preventivnom zaštitom, u lipnju
89. godine obuhvaćala su površinu od 7.457,31 km
90. Zaštićeno je 11,32% kopnene površine, 3,38% teritorijalnog mora, odnosno 8,51% ukupne površine Republike Hrvatske (Tablica 1). Devet preventivno zaštićenih područja zauzima površinu od 2.130,00 km2 ili 2,43% ukupne površine Republike Hrvatske. Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku i parku prirode uređuje se prostornim planom područja posebnih obilježja. Za NP Brijuni, NP Mljet, NP Kornati, NP Paklenica, NP Risnjak, PP Kopački rit i PP Učka doneseni su prostorni planovi. Prostorni planovi područja posebnih obilježja za PP Medvednica i PP Lonjsko polje su izrađeni i u postupku su donošenja. NP Krka i NP Plitvička jezera imaju važeće prostorne planove, no zbog uočenih nedostataka u tijeku je izrada novih prostornih planova. Prostorni planovi ostalih nacionalnih parkova i parkova prirode su u izradi. Prema odredbama Zakona o zaštiti prirode upravljanje strogim rezervatom, nacionalnim parkom, posebnim rezervatom, parkom prirode, regionalnim parkom i značajnim krajobrazom provodi se na temelju plana upravljanja koji se donosi za razdoblje od deset godina. Planove upravljanja izradili su i usvojili NP Paklenica, NP Plitvička jezera, NP Risnjak, NP Sjeverni Velebit i PP Velebit, uz pomoć međunarodne donacije. Do kraja
91. godine planira se donošenje planova upravljanja za ostale nacionalne parkove i parkove prirode. U završnoj su fazi izrade planovi upravljanja za PP Učka, PP Žumberak-Samoborsko gorje, PP Lonjsko polje i PP Kopački rit. U okviru međunarodnih projekata izrađeni su i nacrti planova upravljanja za dva posebna rezervata (Đurđevački pijesci i Cret kod Dubravice). Potrebno je započeti s izradom planova upravljanja i za ostala zaštićena područja. Kao rezultat pojačanog rada na inventarizaciji ukupne biološke i geološke raznolikosti i pripremi ekološke mreže Natura 2000, prepoznata su nova vrijedna područja na čijoj će se zaštiti raditi u narednom periodu. U
92. godini predana je kandidatura Parka prirode Lonjsko polje za upis u popis Svjetske baštine UNESCO kao mješoviti lokalitet – područje svjetske prirodne i kulturne baštine. U tijeku je proglašenje MaB rezervata biosfere područja rijeke Mure i Drave. S obzirom da su neka zaštićena područja tijekom vremena izgubila vrijednosti zbog kojih su zaštićena, a za dio područja u vrijeme proglašenja granice nisu definirane dovoljno precizno Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture i Državni zavod za zaštitu prirode provode reviziju Upisnika zaštićenih prirodnih vrijednosti, koja će rezultirati ukidanjem zaštite, promjenom granica ili kategorije zaštićenog područja. Radi učinkovitog upravljanja potrebna je i žurna digitalizacija granica svih zaštićenih područja i nadopuna odgovarajućega geografskog informacijskog sustava. U
93. godini pojačan je rad na standardizaciji upravljanja zaštićenim područjima s ciljem definiranja minimalnog zajedničkog standarda upravljanja zaštićenim područjima. Pri tome je Ministarstvo definiralo prioritete: 1) poboljšanje planiranja upravljanja, 2) definiranje vizualnog identiteta parkova, 3) uspostava baze podataka u GIS-u. Taj je rad neophodno nastaviti. Većina javnih ustanova nacionalnih parkova i parkova prirode u proteklom je periodu provela brojna znanstvena istraživanja u cilju inventarizacije biološke raznolikosti, naročito u dijelu potrebnom za izradu mreže Natura
94. Veliki napori uloženi su i u razvoj edukacijskih programa i posjetiteljske infrastrukture. Uređene su brojne info-točke, prijemni centri i poučne staze, a trenutno se intenzivno radi na uređenju posjetiteljskih centara. U svrhu poboljšanja sustava protupožarne zaštite u
95. godini postavljena je prva telemetrijska postaja s infracrvenim i video nadzorom za ranu detekciju požara na Crnom Vrhu na Velebitu u NP Paklenica. Pripremljen je prijedlog Nacionalnog programa za uspostavu integralnog protupožarnog nadzornog sustava u nacionalnim parkovima i parkovima prirode Republike Hrvatske za period
96. –
97. Nastavljeno je razminiranje zaštićenih područja u suradnji s Hrvatskim centrom za razminiranje i uz financijsku pomoć Kraljevine Monako. Stalna je potreba kadrovskog jačanja, edukacije zaposlenika u institucijama zaštite prirode te zapošljavanja novih kadrova. Do lipnja
98. godine sve su županije, osim Grada Zagreba, osnovale javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima, a većina ih je i započela s radom. Uočena je potreba sustavnog rada s jedinicama regionalne uprave i samouprave radi preuzimanja obveza koje su Zakonom prepuštene regionalnim razinama. Pravilnici o unutarnjem redu zaštićenih područja u izradi su ili u postupku usklađivanja sa Zakonom o zaštiti prirode. Za učinkovitu zaštitu vrsta, staništa i krajobraza zaštićenih područja, potrebno je odrediti prioritete za otkup zemljišta u pojedinim zaštićenim područjima te u suradnji s dionicima osmisliti mehanizme kompenzacije za ograničeno korištenje. STRATEŠKI CILJ Nastaviti razvoj sustava zaštićenih područja, učinkovito upravljati zaštićenim područjima, povećati površine pod zaštitom i poticati aktivno sudjelovanje zainteresirane javnosti Strateške smjernice 3.1.1.1 Izraditi temeljne dokumente upravljanja zaštićenim područjima 3.1.1.2 Digitalizirati granice i nastaviti reviziju postojećih zaštićenih područja 3.1.1.3 Vrednovati, kategorizirati i zakonski zaštititi pojedina područja 3.1.1.4 Osigurati uključivanje zainteresirane javnosti 3.1.1.5 Unaprijediti sustav upravljanja zaštićenim područjima 3.1.1.6 Rješavati imovinsko-pravne odnose, te povećati udio zemljišta u državnom vlasništvu unutar zaštićenih područja Akcijski planovi 3.1.1.1.
99. Izraditi i donijeti planove upravljanja za nacionalne parkove i parkove prirode koji ih još nemaju 3.1.1.1.
100. Izraditi i donijeti planove upravljanja za ostala područja zaštićena u kategorijama strogog rezervata, posebnog rezervata, regionalnog parka i značajnog krajobraza 3.1.1.1.
101. Izraditi i donijeti prostorne planove za nacionalne parkove i parkove prirode koji ih još nemaju ili za koje se planovi nalaze u reviziji 3.1.1.2.
102. Dovršiti započetu reviziju postojećih zaštićenih područja 3.1.1.2.
103. Na temelju revizijom utvrđenih prioriteta, izraditi izmjene i dopune zakona o proglašenju nacionalnih parkova i parkova prirode, provesti zakonski postupak proglašenja te izvršiti uknjižbu u zemljišne knjige 3.1.1.2.
104. Digitalizirati granice ostalih zaštićenih područja, te na temelju rezultata revizije izraditi izmjene i dopune akata o proglašenju, provesti zakonski postupak proglašenja te izvršiti uknjižbu u zemljišne knjige 3.1.1.3.
105. Osnovati stručnu radnu skupinu koja će izvršiti kategorizaciju svakog zaštićenog područja u jednu od IUCN kategorija, prema novim smjernicama IUCN 3.1.1.3.
106. Proglasiti park prirode Delta Neretve 3.1.1.3.
107. Stručno vrednovati i zakonski zaštiti područja Elafita, Mrežnice, Bjelolasice, Hrvatskog zagorja, Ličke Plješivice, Čičarije, masiva Dinare i Kamešnice, otoka Cresa, područja Obruča i Paklena, kanjona Une, rijeke Mirne, gornjeg toka Kupe, cijelog toka rijeke Cetine te Snježnice 3.1.1.3.
108. Stručno vrednovati i zakonski zaštititi druga područja vrijedne biološke, krajobrazne i/ili geološke raznolikosti 3.1.1.3.
109. Izraditi cjeloviti plan nominiranja lokaliteta za pojedina međunarodna proglašenja (UNESCO World Heritage, UNESCO MaB, RAMSAR, European Diploma of Protected Areas, UNESCO GEO Park) 3.1.1.3.
110. Dovršiti proces proglašenja rezervata biosfere Mura-Drava 3.1.1.3.
111. Dovršiti proces kandidatura za Listu Svjetske baštine UNESCO-a zaštićenih područja koja se trenutno nalaze na Listi prijedloga (Velebit, NP Kornati i PP Telaščica, te PP Lonjsko polje), te razmotriti predlaganje novih područja 3.1.1.3.
112. Stručno vrednovati područja PP Vransko jezero, Ličkog polja i Ogulinsko-plašćanskog područja za kandidaturu na Popis međunarodno vrijednih močvara Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija) 3.1.1.3.
113. Stručno vrednovati područja NP Mljet, NP Kornati, PP Telaščica i PP Lastovsko otočje za kandidaturu na Popis posebno zaštićenih područja značajnih za Sredozemlje SPA Protokola Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Barcelonska konvencija) 3.1.1.4.
114. Omogućiti sustavno sudjelovanje zainteresirane javnosti u procesu proglašenja novih zaštićenih područja te procesu razvoja dokumenta upravljanja pojedinih zaštićenih područja putem jasno definiranih konzultacijskih procesa 3.1.1.4.
115. Objediniti sve baze podataka o zaštićenim područjima u integralni Informacijski sustav zaštite prirode dostupan zainteresiranoj javnosti i povezati ga s Informacijskim sustavom zaštite okoliša (ISZO) 3.1.1.4.
116. Objaviti Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti na internetskoj stranici Ministarstva kulture 3.1.1.5.
117. Nastaviti standardizaciju izvješća i akata nacionalnih parkova i parkova prirode 3.1.1.5.
118. Kadrovski ojačati stručne i nadzorne službe javnih ustanova 3.1.1.5.
119. Educirati i stručno usavršavati djelatnike javnih ustanova 3.1.1.5.
120. Uspostaviti jedinstveni sustav naplate ulaznica u NP/PP 3.1.1.5.
121. Uspostaviti edukativno-prezentacijske centre i druge edukativne sadržaje u NP/PP 3.1.1.5.
122. Uspostaviti edukativno-prezentacijske centre i druge edukativne sadržaje u ostalim zaštićenim područjima 3.1.1.5.
123. Nastaviti provedbu Nacionalnog programa za uspostavu integralnog protupožarnog nadzornog sustava u nacionalnim parkovima i parkovima prirode 3.1.1.5.
124. Nastaviti razminiranje zaštićenih područja, prioritetno nacionalnih parkova i parkova prirode 3.1.1.6.
125. Izvršiti konzultacije s nadležnim tijelima i drugim dionicima prostora te započeti rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u NP/PP 3.1.1.6.
126. Izraditi listu prioriteta i započeti otkup zemljišta u strogim rezervatima, nacionalnim parkovima, posebnim rezervatima i parkovima prirode 3.1.2 Zaštita ekoloških sustava i staništa Republiku Hrvatsku u svim njenim područjima, nizinskim, planinskim i obalnim, karakterizira velika raznolikost staništa. Bogatstvo geomorfoloških formi, kako iznad tako i ispod zemlje, omogućuje trodimenzionalnu rasprostranjenost staništa pridonoseći njihovu bogatstvu. Iznimno je rijetko pronaći takvu raznolikost staništa na prostoru površinom tako male zemlje kao što je Republika Hrvatska. Mnogi stanišni tipovi specifični su za Hrvatsku, npr. podzemna krška staništa ili biljne zajednice stijena i točila. Zakon o zaštiti prirode definira stanište kao jedinstvenu funkcionalnu jedinicu ekološkog sustava, određenu zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip. Stanišni tipovi opisani su sustavima klasifikacije staništa. U Europi je razvijeno nekoliko sustava klasifikacije staništa. Klasifikaciju CORINE razvila je Europska unija, a koristi se u provedbi Direktive o staništima. Ova klasifikacija je proširena za čitavu Europu kao Palearktička klasifikacija staništa, a kasnije je razvijena klasifikacija EUNIS. Poput ostalih europskih zemalja i Hrvatska je razvila svoju Nacionalnu klasifikaciju staništa (NKS), kako bi naglasila raznolikost staništa svoga teritorija, te neke specifičnosti, naročito one vezane uz more, podzemlje i područja krša. Pomoću ključa za pretvaranje jedne klasifikacije staništa u drugu, moguće je nacionalnu klasifikaciju pretvoriti u bilo koji europski standard. Nacionalna klasifikacija staništa Hrvatske definira sljedeće glavne klase, od kojih se svaka dalje dijeli na četiri razine tipova staništa: A površinske kopnene vode i močvarna staništa B neobrasle i slabo obrasle kopnene površine C travnjaci, cretovi i visoke zeleni D šikare E šume F morska obala G more H podzemlje I kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom J izgrađena i industrijska staništa K kompleksi staništa. Karta staništa temeljna je podloga za proces uspostave ekološke mreže. Na temelju satelitskih snimaka u Hrvatskoj su kartirani svi stanišni tipovi veći od 9 hektara, u mjerilu 1: 100.
127. Ova je karta omogućila analizu rasprostranjenosti i površina stanišnih tipova u Hrvatskoj. Čitav niz stanišnih tipova u Hrvatskoj smatra se ugroženima. Cilj zaštite prirode je očuvati sve ugrožene i rijetke stanišne tipove u povoljnom statusu zaštite. Za takve tipove staništa neophodno je sačuvati funkcionalnu mrežu područja na kojima dolaze. To je moguće uspostavom ekološke mreže. Da bi se takva mreža uspostavila, staništa se kartiraju, procjenjuje se njihov status ugroženosti, te se donose mjere za njihovo očuvanje. Direktiva o staništima zahtijeva uspostavu funkcionalne mreže važnih područja za ugrožene tipove staništa Europske unije. Ova mreža nazvana je NATURA
128. U siječnju
129. godine donesen je Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje stanišnih tipova (NN 7/06). Pravilnikom se štite svi stanišni tipovi zaštićeni Direktivom o staništima, Rezolucijom 4