Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima NN 145/2008 (15.12.2008.), Odluka o prihvaćanju Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 3971 Na temelju članka 9.a Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, br. 178/2004 i 60/2008), a u vezi sa člancima 5. i 7. Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 11/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. prosinca 2008. godine donijela ODLUKU O PRIHVAĆANJU NACIONALNOG PLANA ZA PROVEDBU STOCKHOLMSKE KONVENCIJE O POSTOJANIM ORGANSKIM ONEČIŠĆUJUĆIM TVARIMA I. Prihvaća se Nacionalni plan za provedbu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (u daljnjem tekstu: Plan). Plan iz stavka 1. ove točke sastavni je dio ove Odluke. II. Zadužuje se Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetništva osnuje radnu skupinu za praćenje ispunjavanja obveza iz Plana i izvješćivanje Vlade Republike Hrvatske o provedbi Plana. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dostavljat će Vladi Republike Hrvatske dvogodišnje izvješće o ispunjavanju obveza iz Plana. III. Zadužuje se Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva za dostavu Plana Tajništvu Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima. IV. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«. Klasa: 351-02/08-02/08 Urbroj: 5030105-08-1 Zagreb, 5. prosinca 2008. Predsjednik dr. sc. Ivo Sanader, v. r. 1. UVOD Države svijeta usvojile su Konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 23. svibnja 2001. godine u Stockholmu. Konvencija je usmjerena na smanjenje, i gdje je prikladno sprečavanje ispuštanja, 12 postojanih organskih spojeva (POO) u okoliš (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, eldrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mirex i toksafen, PCB-i, HCB, PCDD/PCDF). Konvencija je stupila na snagu 17. veljače 2004. godine. Njome se propisuju uvjeti koje svaka stranka Konvencije treba ispuniti kako bi se postiglo ukidanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza postojanih organskih spojeva na globalnoj razini. Kao posljedica toga postiglo bi se značajno smanjenje ili potpuno uklanjanje ispuštanja tih spojeva u okolišu. Republika Hrvatska potpisala je Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 23 svibnja 2001. godine. U okviru dvogodišnjeg projekta »Pokretanje aktivnosti koje će omogućiti pravovremenu provedbu Stockholmske Konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Republici Hrvatskoj«; (UNIDO Projekt No: GEF/CRO/02/007), krajem 2004. godine izrađen je Prijedlog Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije, koji je usvojen od stručnog Povjerenstva za praćenje provedbe projekta. Sukladno zahtjevima Konvencije Republika Hrvatska dužna je dostaviti Tajništvu Konvencije Nacionalni provedbeni plan u roku dvije godine od dana stupanja na snagu Stockholmske konvencije za Republiku Hrvatsku. Republika Hrvatska ratificirala je Stockholmsku konvenciju u studenome 2006. godine, te je postala stranka u travnju 2007. godine. Tijekom 2008. godine Prijedlog Nacionalnog plana za provedbu Stockholmske konvencije (u daljnjem tekstu. NIP) je revidiran u dijelu koji se primarno odnosi na promjenu u zakonodavnom i institucionalnom dijelu. 1.1. Ciljevi Stockholmske konvencije Stockholmska Konvencija (u daljnjem tekstu: Konvencija) usmjerena je na smanjenje i sprečavanje ispuštanja 12 postojanih organskih onečišćujućih tvari (POP-sova). Postojane organske onečiščujuće tvari su organski spojevi otporni na fotolitičku, kemijsku ili biološku razgradnju. Imaju svojstvo niske topljivosti u vodi i visoke topljivosti u mastima zbog čega se nakupljaju u masnim tkivima živih organizama.. Nalaze se u okolišu u niskim razinama, ali se i prenose na velike udaljenosti vodom i zrakom pa su tako široko rasprostranjeni po cijelom svijetu uključujući i područja gdje se nikada nisu koristili. U skupinu postojanih organskih onečišćujućih tvari spadaju organoklorni spojevi. Organoklorni spojevi obuhvaćaju sve organske spojeve koji sadrže jedan ili više atoma klora. Organoklorovi/komentar s IRB je organoklorni (provjeriti) pesticidi (OCP) kao što su na primjer DDT, aldrin, dieldrin, heksaklorbenzen (HCB), heksaklorcikloheksan (HCH) i heptaklor, te poliklorirani bifenili (PCB) dvije su skupine široko korištenih postojanih organskih onečišćujućih tvari. Konvencija se odnosi na: – proizvode (PCB, pesticidi, insekticidi, rodenticidi, fungicidi) – (aldrin, klordan, DDT, dieldrin, endrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mireks i toksafen); – poliklorirane dibenzo-p-dioksine (PCDD) i poliklorirane dibenzofurane (PCDF), dvije skupine spojeva poznatih pod zajedničkim imenom »dioksini«, nikada nisu imali primjenu, niti su prirodni spojevi. Ove dvije skupine spojeva obuhvaćaju ukupno 210 kongenera od kojih su neki visoke toksičnosti zbog čega su pobudili interes za njihovo praćenje i procjenu/evaluiranje. Dioksini (PCDD) i furani (PCDF) nastaju kao neželjeni nus-proizvodi u termičkim procesima i kemijskim reakcijama uglavnom kroz dva mehanizma: »de nuovo« sintezom iz osnovnih elemenata: ugljik, vodik, kisik i klor (obično uz katalizator pri temperaturama od 250 do 500 °C) ili nastajanje iz prekursora (kloriranih organskih tvari koje se koriste u različitim kemijskim procesima) pri temperaturama od 200 do 450 °C. Do emisije PCDD/PCDF u okoliš dolazi direktno ispuštanjem i/ili prijenosom kroz zrak, vodu, tlo, proizvode i otpad. Navedene četiri skupine uključuju preko četiristo spojeva od kojih su neki dokazano karcinogeni, a za mnoge se smatra da mogu djelovati karcinogeno. Zbog njihovih svojstava i učinaka te rasprostranjenosti u svim dijelovima biosfere pa i u čovjeku organoklorni spojevi danas su još uvijek najviše istraživani spojevi; – proizvode koji se koriste za kontrolu širenja bolesti, npr. (DDT protiv malarije). Kemikalije na koje se odnosi Konvencija navedene su u Dodacima A (I i II dio), B (I i II dio) i C. Dodatak D daje uvjete i kriterije za uključivanje novih kemikalija na listu Konvencije. Zahtjevi Konvencije koji se odnose na kemikalije sadržani su u trima člancima: – članak 3. odnosi se na proizvedene kemikalije. U tom članku su propisane mjere za smanjenje ili uklanjanje ispuštanja iz namjerne proizvodnje i uporabe, – članak 5. se odnosi na proizvode nastale kao posljedica ispuštanja iz nenamjerne proizvodnje, koje proizlaze iz ljudskog djelovanja, i – članak 6. određuje mjere za smanjenje ili uklanjanje ispuštanja iz zaliha i otpada svih 12 kemikalija odnosno grupa kemikalija. 1.2. Zahtjevi Stockholmske konvencije koji se odnose na pesticide Stranke Stockholmske konvencije dužne su: – zabraniti i/ili poduzeti sve zakonske i administrativne mjere potrebne za uklanjanje proizvodnje, uporabe, uvoza i izvoza proizvoda korištenih kao pesticidi (aldrin, dieldrin, endrin, heptaklor, heksaklorbenzen, mireks, toksafen) navedenih u Dodatku A konvencije. – nadzirati/pratiti uporabu pesticida u laboratorijsko-istraživačke svrhe, te njihovu pojavu u proizvodima i predmetima gdje se pojavljuju u tragovima. – ograničiti uvoz i izvoz pesticida, osim prema uvjetima danim u članku 4. konvencije (iznimke prijavljene tajništvu konvencije), ili za potrebe odlaganja pesticida na okolišno prihvatljivi način. – razviti i primijeniti strategije za identifikaciju zaliha, proizvoda i predmeta u uporabi, te otpada koji sadrži pesticide. – zabraniti oporabu, recikliranje, obnavljanje, te direktnu ili neposrednu uporabu pesticida. – upravljati zalihama na siguran, učinkovit i okolišno prihvatljiv način sve do trenutka kada postaju otpad. – poduzeti mjere za okolišno prihvatljivo postupanje, prijevoz i skladištenje pesticida, te zbrinjavanje otpada koji sadrže pesticide na način da se ukloni njihov sadržaj u otpadu. Zbrinjavanje treba provesti na okolišno prihvatljivi način uvažavajući međunarodne propise, standarde i preporuke. 1.3. Zahtjevi Stockholmske konvencije koji se odnose na DDT Stranke Stockholmske konvencije dužne su: – prekinuti proizvodnju i korištenje DDT-a uz iznimke prema Dodatku B – I. dio za: – kontrolu prijenosnika bolesti prema uputama Svjetske zdravstvene organizacije, – proizvodnju i korištenje DDT kao međuproizvoda u proizvodnji dikofola, – promoviranje istraživanja i razvoj zamjenskih spojeva DDT-a. Ostali zahtjevi koji se odnose na DDT su isti kao i za pesticide koji su navedeni u Dodatku A Stockholmske konvencije. U Dodatku B – II. dio navedeni su uvjeti prema kojima je dopuštena proizvodnja i uporaba DDT-a. 1.4. Zahtjevi Stockholmske konvencije koji se odnose na PCB Od mogućih 209 izomera polikloriranih bifenila u komercijalnim smjesama nalazi se obično oko 100 izomera. Komercijalni PCB-i predstavljaju mješavinu kongenera različitog stupnja klorinacije. Ovisno o sadržaju klora (najčešće u rasponu 48- 60%) mijenja im se boja od svijetlo žute do smeđe. Također niže klorirani proizvodi (npr. Aroclor 1221 s 21% Cl) su umjereno viskozne tekućine, dok su više klorirani (npr. Aroclor 1260 sa 60% klora) krutine. Industrijska proizvodnja PCB-a započela je 1929. godine u SAD-u, a vrhunac proizvodnje dostignut je 1970. godine. Ocjenjuje se da je u razdoblju od 1930. godine do 1980. godine proizvedeno oko 1.200.000 tona PCB-a. Najznačajniji proizvođači PCB–a su: Monsato (SAD), Bayer (Njemačka), Rhone Poulenc i PCUK (Francuska); Kanegafuchi (Japan), Cros (Španjolska), Cafaro (Italija) i države istočne Europe, dok u Republici Hrvatskoj nije bilo proizvodnje PCB-a. Ovisno o proizvođaču i kemijskom sastavu na tržištu su se mogle naći smjese PCB-a pod različitim nazivima. Općenito je izbor imena upućivao na pojavu određenog broja atoma (npr. AROCLOR 1248 je smjesa PCB-a koja sadrži 48% klora, CLOPHEN A60, PHENCLOR DPC i KANECHLOR 600 su proizvodi različitih proizvođača koji sadrže oko 60% klora). Stranke Stockholmske konvencije dužne su: – ukloniti uporabu PCB-a u opremi do 2025 g. (npr. u transformatorima, kondenzatorima ili drugim spremnicima koji sadrže tekuće zalihe). – utvrditi, označiti i ukloniti iz uporabe opremu koja sadrži više od 10% PCB-a i volumene veće od 5 litara. – utvrditi, označiti i ukloniti iz uporabe opremu koja sadrži više od 0,05% PCB-a i volumene veće od 5 litara. – utvrditi, označiti i ukloniti iz uporabe opremu koja sadrži više od 0,005% PCB-a i volumene veće od 0,05 litara. – zabraniti uvoz i izvoz PCB-a i opreme koja sadrži PCB-e (osim za potrebe okolišno prihvatljivog zbrinjavanja) – ne dozvoliti regeneraciju tekućina koje sadrže više od 0,005% PCB-a u svrhu ponovnog korištenja u opremi, osim za potrebe održavanja i servisiranja. – postići okolišno prihvatljivo zbrinjavanje otpada koji sadrži PCB-e što prije, a najkasnije do 2028., – razviti i primijeniti strategije za utvrđivanje zaliha, proizvoda i predmeta u uporabi, te otpada koji sadrži PCB-e. – upravljati zalihama na siguran, učinkovit i okolišno prihvatljiv način sve do trenutka kada postaju otpad. – poduzeti mjere za okolišno prihvatljivo postupanje, prijevoz i skladištenje PCB-a, te zbrinjavanje otpada koji sadrži PCB na način da se ukloni sadržaj kemikalija s PCB-ima u otpadu ili spriječi njegova transformacija na način da pokazuje karakteristike PCB-a. Zbrinjavanje treba provesti na okolišno prihvatljivi način uvažavajući međunarodne propise, standarde i preporuke. – zabraniti oporabu, recikliranje, obnavljanje te direktnu ili neposrednu uporabu PCB-a. – razviti strategije za utvrđivanje zagađenih lokacija, te okolišno prihvatljivu remedijaciju tih lokacija. – svakih pet godina izraditi izvještaj o napretku u uklanjanju polikloriranih bifenila i podnijeti ga Konferenciji stranaka, u skladu s člankom 15 Konvencije. 1.5. Zahtjevi Stockholmske konvencije koji se odnose na nenamjerno ispuštene proizvode iz antropogenih izvora (PCDD/PCDF;HCB;PCB) Postojane organske onečišćujuće tvari kada su nenamjerno nastale i ispuštanjem iz antropogenskih izvora: – poliklorirani dibenzo–p–dioksini i dibenzofurani (PCDD/PCDF), – heksaklorbenzen (HCB), – poliklorirani bifenili (PCB). Poliklorirani dibenzo–p–dioksini i dibenzofurani, heksaklorbenzen i poliklorirani bifenili nenamjerno nastali i ispušteni iz termalnih procesa, uključujući organsku tvar i klor kao rezultat nepotpunog izgaranja ili kemijskih reakcija. Kategorije industrijskih izvora koje su potencijalni izvori ispuštanja ovih kemikalija u okoliš su: (

  1. a)uređaji za spaljivanje otpada, uključujući postrojenja za suspaljivanje komunalnog, opasnog ili medicinskog otpada, ili kanalizacijskog mulja; (
  2. b)cementne peći gdje izgara opasni otpad; (
  3. c)proizvodnja pulpe korištenjem elementarnog klora ili kemikalija koje generiraju elementarni klor za bijeljenje; (
  4. d)sljedeći toplinski procesi u metalurgiji: – sekundarna proizvodnja bakra, – postrojenja za sinteriranje u industriji željeza i čelika, – sekundarna proizvodnja aluminija, – sekundarna proizvodnja cinka. Poliklorirani dibenzo–p–dioksini i dibenzofurani, heksaklorbenzen i poliklorirani bifenili također mogu nenamjerno nastati i biti ispušteni iz sljedećih kategorija izvora uključujući: (
  5. a)spaljivanje otpada na otvorenom, uključujući spaljivanje na poljima; (
  6. b)toplinski procesi u metalurgiji koji nisu navedeni u II dijelu; (
  7. c)izvori izgaranja za široku potrošnju; (
  8. d)fosilna goriva u javnim i industrijskim ložištima; (
  9. e)postrojenja za loženje drveta i drugih goriva iz bioloških materijala; (
  10. f)specifični kemijski procesi proizvodnje koji ispuštaju nenamjerno nastale postojane organske onečišćujuće tvari, posebno proizvodnja klorofenola i kloranila; (
  11. g)kremiranje – spaljivanje (
  12. h)motorna vozila, posebno ona koja troše olovni benzin; (
  13. i)raspadanje životinjskih lešina; (
  14. j)bojanje tkanina i kože (sa kloranilom) i završna obrada (s alkalnom ekstrakcijom); (
  15. k)postrojenja za obradu vozila kojima je istekao rok trajanja; (
  16. l)tinjanje bakrenih kablova; (
  17. m)otpad iz rafinerija nafte. Stranke Stockholmske konvencije dužne su: – promovirati primjenu dostupnih, izvedivih i praktičnih mjera za postizanje realnog i značajnog smanjenja razina emisija i uklanjanja izvora emisija; – promovirati razvoj i gdje je prikladno zahtijevati korištenje zamjenskih materijala, proizvoda i procesa kako bi se spriječio nastanak i ispuštanje spojeva iz DODATKA C konvencije; – promovirati i uvesti najbolje raspoložive tehnikE (BAT) što prije moguće, ali ne kasnije od 4 godine od stupanja na snagu konvencije, za nove izvore po pojedinim kategorijama izvora (Dodatak C – II i III dio), čijim djelovanjem mogu nastati i biti ispušteni spojevi navedeni u Dodatku C u okoliš; – promovirati korištenje BAT i BEP (najbolje prakse u zaštiti okoliša) za postojeće izvore unutar kategorija navedenih u Dodatku C – II i III dio, te nove izvore unutar kategorija navedenih u Dodatku C – III dio. 2. NACIONALNE OSOBITOSTI 2.1. Zemljopisni položaj i stanovništvo Opći podaci: Hrvatska je jadranska i srednjoeuropska zemlja. U obliku luka pruža se od Dunava na sjeveroistoku do Istre na Zapadu i Boke kotorske na jugoistoku. Površina je kopna 56.594 km2, a pripadajućeg obalnog mora oko 31.067 km2. Hrvatska se nalazi na raskrižju putova između Srednje Europe i Sredozemlja. Zemljopisni položaj: Hrvatska se nalazi blizu gusto naseljenih i gospodarski razvijenih europskih zemalja. Mnoge međunarodno važne prometnice prolaze kroz Hrvatsku. Važnost zemljopisnog položaja Republike Hrvatske povećava Jadransko more kao dio Sredozemnog mora koji prodire najdublje i najsjevernije prema srednjem dijelu europskog kontinenta. Od prometnih pravaca najvažniji su posavski i jadranski, zatim podravski i više poprečnih od austrijske i mađarske granice prema Jadranu (Rijeci i Splitu). Prirodno-zempljopisna obilježja: Prostor Hrvatske dijeli se na tri velike prirodno-zemljopisne cjeline: – Panonski i peripanonski prostor obuhvaća nizinske i brežuljkaste dijelove istočne i sjeverozapadne Hrvatske. Gore više od 500 m rijetke su i »otočnog« karaktera. Najveći dio površine iskorištava se za ratarsku i stočarsku proizvodnju. Slavonija i Baranja na istoku najpogodnije su za uzgoj žitarica, vlažne doline i brdski predjeli bogati su šumom, a sjeverozapadni dio, koji izrazito gravitira prema Zagrebu, industrijski je najrazvijeniji. – Brdsko-planinski prostor, koji uglavnom dijeli panonsku Hrvatsku od njezina primorskog dijela, slabije je razvijen kraj. Njegov će se budući razvoj temeljiti na prometnoj važnosti, daljem razvoju drvne industrije, na još nedostatno iskorištenim mogućnostima proizvodnje zdrave hrane, te na razvoju zimskog i seoskog turizma. – Jadranski prostor obuhvaća uzak rubni primorski pojas, odijeljen od zaleđa visokim planinama. To je (pretežno) krški prostor s izrazito suhim ljetima. Malobrojni vodotoci najčešće se uskim sutjeskama probijaju prema moru. Hrvatsko primorje dijeli se na sjeverni (Istra i Kvarner) i južni dio (Dalmacija), s dobro izraženom uzdužnom podjelom na otočni, obalni i zagorski pojas. Hrvatska jadranska obala jedna je od najrazvedenijih u Europi: ima 1.185 otoka, otočića i hridi. Najveći je otok Krk (410 km2), a veličinom se ističu Cres (404 km2), Brač (395 km2), Hvar (300 km2), Pag (285 km2), Korčula (276 km2). Najveći su poluotoci Istra i Pelješac, a od zaljeva veličinom prednjači kvarnerski akvatorij. Površina i dužina teritorija Republike Hrvatske: Ukupna površina države: 87.661 km2 Područje teritorija (zemlja): 56.594 km2 Područje teritorija (more): 31.067 km2 Dužina obale s otocima 5.835,3 km Dužina kopnenog priobalja: 1.777,0 km Dužina otočne obale: 4.058,0 km Stanovništvo: Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, na prostoru Hrvatske registrirano je 4.437.460 (žene 51,84%, muškarci 48,16%). Natalitet je u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću u stalnom padu. Od ukupnog broja stanovnika 54 posto živi u 122 gradska naselja. Najveći i glavni grad je Zagreb s oko 800.000 stanovnika, a u još tri grada: Splitu, Rijeci i Osijeku nastanjeno je ukupno više od 400.000 stanovnika. Gustoća naseljenosti od 78,4 stanovnika po četvornom kilometru površine svrstava Hrvatsku u srednje naseljene Europske države. 2.2. Društveno političko ustrojstvo Republika Hrvatska postala je neovisna država 1991. godine u postupku raspada bivše jugoslavenske države. Članicom Ujedinjenih naroda Republika Hrvatska poostala je 22. svibnja 1992. godine. Diplomatske odnose uspostavila je i održava ih s ukupno 167 država u svijetu. Prema Ustavu Republike Hrvatske usvojenom 22. prosinca 1990., Hrvatska je stvorena i definirana kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na: zakonodavnu (Hrvatski sabor), izvršnu (Predsjednik Republike Hrvatske) i sudbenu. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonima. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Uz to Sabor obavlja i ulogu kontrole izvršne vlasti. Hrvatski Sabor ima predsjednika i jednog ili više potpredsjednika. Hrvatski sabor odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, donosi državni proračun, odlučuje o ratu i miru, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora, donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike Hrvatske, odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom, nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom, daje amnestiju za kaznena djela, obavlja druge poslove utvrđene Ustavom. Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, e brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina. Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike. Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom, a njezino ustrojstvo, način rada i odlučivanja propisani su Zakonom o Vladi Republike Hrvatske i poslovnikom Vlade. Vlada Republike Hrvatske: predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru, predlaže državni proračun i završni račun, provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi, obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom. Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru. Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, potpredsjednici i ministri. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Tijela državne uprave čine 13 ministarstava, 4 središnja državna ureda, 9 državnih upravnih organizacija i županijski uredi državne uprave. Jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj su općine i gradovi, koje obavljaju poslove lokalnog značaja, a koji nisu dodijeljeni državnim tijelima. Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave s više od 35 000 stanovnika i središta su razvitka šireg okruženja. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije, koje obavljaju poslove od područnoga značaja. U Republici Hrvatskoj postoji 21 jedinica područne (regionalne) samouprave: 20 županija i Grad Zagreb, i 556 jedinica lokalne samouprave: 127 gradova i 429 općina. Nakon što je Hrvatski sabor 18. prosinca 2002. usvojio Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska je 21. veljače 2003. u Ateni podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Europsko je vijeće 18. lipnja 2004. dodijelilo Hrvatskoj status zemlje kandidata za članstvo, a pregovori o pristupanju započeli su 3. listopada 2005. godine u Luksemburgu. 2.3. Gospodarska pokazatelji Hrvatsko gospodarstvo u 2006. godini raslo je godišnjom stopom od 4,5%, dok je bruto domaći proizvod (BDP) iznosio 34,2 mil. USD ili 7700 USD po stanovniku. Inflacija od 3,2% među najnižima je u regiji. Prosječni tečaj hrvatske novčane jedinice, kune, iznosio je 7,40 HRK/EUR, odnosno 5,94 HRK/USD u 2006. godini. Europska unija glavni je hrvatski vanjskotrgovinski partner jer obuhvaća 68% ukupne vanjske trgovine. Republika Hrvatska je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 2000. godine i Sporazuma o slobodnoj trgovini Srednje Europe (CEFTA) od 2003. godine. Gospodarski pokazatelji za 2006. godinu dani su u tablici 1. Tablica 1. Gospodarski pokazatelji* Godina Bruto društveni proizvod (BDP), mlrd USD 2006. 34.220 BDP per capita, tisuće USD 2006. 7.700 Stanovništvo, mln (popis) 2006. 4,4 Industrijska proizvodnja% 2006. 4.5 Stopa inflacije% 2006. 3,2 Stopa nezaposlenosti% 2006. 11,2 Izvoz, mlrd USD 2006. 10,3 Uvoz, mlrd USD 2006. 21,4 Devizne rezerve HNB, mlrd USD, kraj razdoblja 2006. 5,9 * Izvor podataka: Zavod za statistiku (DZS), Hrvatska narodna banka (HNB), Ministarstvo financija (MF), Hrvatska gospodarska komora, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva 2.4. Karakteristike gospodarskih sektora 2.4.1. Poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo i prehrambena industrija U Hrvatskoj se razlikuju tri zemljopisne i klimatske cjeline: ravnica na sjeveru s kontinentalnom klimom, i sredozemno priobalje na jugu i planinski prostor u središnjem dijelu. Raznoliki tipovi klime, reljefa i tla omogućuju proizvodnju širokog asortimana poljoprivrednih proizvoda, od ratarskih i industrijskih usjeva, do vinograda, kontinentalnog i mediteranskog voća i povrća. U ukupnom BDP, poljoprivreda i ribarstvo sudjeluju sa 7,4%. Od 3,15 milijuna hektara poljoprivrednih površina, obrađuje se 63,4%, a ostalo su pašnjaci, bare, trščaci i ribnjaci. U privatnom vlasništvu je 81,6% od ukupne obradive zemlje. Stočarstvo je na ovim prostorima oduvijek imalo veliku važnost,dok su ribarstvo i prerada ribe tradicionalno najvažnije poljoprivredne djelatnosti u priobalnom i otočkom dijelu Hrvatske: preradom se bavi 11 tvrtki, koje godišnje proizvodu 15.500 tona ribljih prerađevina. Poljoprivredno zemljište zauzima 3,137 milijuna ha ili 55,6% od toga je 34,4% bilo zasijano, a oko 4% je pod trajnim nasadima, a 37% kopnene površine je pod šumama. Prema zadnje dostupnim podacima 5,5% stanovništva bavi se poljoprivredom. Prema Popisu poljoprivrede iz 2003. godine u RH dominiraju manja obiteljska gospodarstva s prosječnom veličinom poljoprivrednoga zemljišta od 2,59 ha. 2.4.2. Biološka raznolikost agrara Biljne vrste: Proizvodnja ratarskoga, krmnoga i industrijskog bilja u većini se zasniva na sortama koje su proizvedene u domaćim institutima za oplemenjivanje bilja. U voćarskoj i vinogradarskoj proizvodnji naglašeno je korištenje stranih sorata, iako autohtone sorte vinove loze imaju istaknutu ulogu. Pšenica, kao najvažnija krušarica na službenoj sortnoj listi ima upisano 276 sorti, od čega je više od 90% stvoreno u domaćim institucijama za oplemenjivanje bilja. Kukuruz je druga najvažnija ratarska kultura koja na službenoj sortnoj listi ima upisanih 612 hibrida, od čega 57% čine domaće sorte. Pored pšenice i kukuruza, visoka je i proizvodnja ječma, kojemu su registrirane 143 (uglavnom domaće) sorte. Najvažnije su industrijske kulture šećerna repa (100 sorti), duhan

(75), soja
(74)i suncokret
(43). Domaće životinje: Bogatstvo genetske raznolikosti hrvatskoga stočarstva ogleda se u postojanju velikog broja izvornih pasmina i populacija domaćih životinja, prilagođenih lokalnim okolišnim uvjetima uzgoja s vlastitom genetskom i fenotipskom prepoznatljivošću Šume u RH zauzimaju 2,1 milijun hektara što čine 37% ukupne površine RH. Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem temelji se na principima održivog razvoja. Zahvaljujući tome, struktura i sastav šuma sličan je sastavu prirodnih šuma. 81% šume je u prirodnom vlasništvu. Ribolov na moru obavlja oko 3.680 ribolovnih jedinica u vlasništvu profesionalnih ribara ili tvrtki. Iako je broj plovila narastao za oko 30% u odnosu na
  1. godinu, radi se o prosječno malim ribolovnim jedinicama. Ukupan godišnji ulov svih vrsta riba ograničen je na cca 145 tona, dok je izlov vrsta količinski neograničen. 2.4.
  2. Industrija Hrvatska industrija intenzivno se mijenja. Učinci njezinog sveobuhvatnog restrukturiranja vidljivi su u mnogim područjima. Jačanje izvoza, razvoj proizvodnih procesa, uvođenje standarda kvalitete, udovoljavanje ekološkim zahtjevima i postizanje troškovne učinkovitosti temeljne su odrednice hrvatske industrije. Industrija ostvaruje oko 20% hrvatskog bruto društvenog proizvoda, a zapošljava oko 267.000 zaposlenika odnosno oko 25% ukupno zaposlenih u Hrvatskoj. Značajniji udio u ukupnom prihodu ostvaruju proizvodnja hrane i pića, proizvodnja naftnih derivata, proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda, proizvodnja nemetala i građevnog materijala, proizvodnja električne i optičke opreme, proizvodnja papira, izdavaštvo i tiskarstvo te brodogradnja. U izvozu su vodeće grane industrije brodogradnja, proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda, proizvodnja odjeće, proizvodnja hrane i pića, proizvodnja strojeva i uređaja te proizvodnja električnih strojeva i aparata. Industrijski proizvodi predstavljaju 97% hrvatskog izvoza, što uz podatak da industrija ima i najveći udio u BDP-u Hrvatske upućuje na to da je industrija vodeća grana hrvatskoga gospodarstva. 2.4.
  3. Turizam Hrvatska, kao jedna od najznačajnijih turističkih destinacija na Mediteranu, ima dugu turističku tradiciju i velike razvojne mogućnosti. Prihod od turizma u 2007.g. iznosio je 10,5 milijarde USD. Hrvatska raspolaže sa 212.350 kreveta u hotelima i hotelskim naseljima, 400.000 u privatnom smještaju, 217.000 u kampovima i 50 marina s 15.400 vezova duž cijele obale. Prednosti njezinog turističkog proizvoda su u prvom redu očuvana prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno nasljeđe, blaga mediteranska klima i blizina europskih tržišta te mogućnost aktivnog odmora u ekološki zaštićenim područjima. 2.4.
  4. Graditeljstvo U hrvatskom graditeljstvu, važnoj nacionalnoj gospodarskoj grani 2007.g. godine radilo je oko 96.000 djelatnika u oko 23.500 poslovnih subjekata. Udio u BDP iznosi 6,0% i od
  5. bilježi pozitivan rast. U Hrvatskoj su doneseni zakoni koji trebaju stambene kredite učiniti što dostupnijim tako da se koriste poticajna proračunska sredstva i potencijal štednje prikupljen u bankama. Ujedno je omogućeno osnivanje stambenih štedionica koje su značajan izvor domaće dugoročne namjenske štednje, za koju se godišnje osigurava proračunska premija. Na hrvatsko investicijsko tržište već su ušle velike svjetske kompanije. Od travnja
  6. dva trgovačka društva upravljaju, grade i održavaju autoceste/državne ceste u Hrvatskoj: Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) i Hrvatske ceste d.o.o. (HC). Stručne poslove u vezi s koncesijama obavlja trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o. 2.4.
  7. Promet Povoljan zemljopisno-prometni položaj Republike Hrvatske omogućuje razvijanje prometne infrastrukture i prometnih djelatnosti kao jednog od važnijih čimbenika sveukupnog gospodarskog i društvenog razvitka zemlje. Sadašnje stanje prometa u Hrvatskoj nije zadovoljavajuće, a posebno u djelatnostima luka, pomorskog i riječnog brodarstva te željeznica. Udio kombiniranog prijevoza u ukupnom prijevozu robe je nedovoljan. Tu vrstu prijevoza, jednog od najsuvremenijih oblika primjerenog i zaštiti okoliša, potrebno je što prije razviti kako bi se mogli uključiti u već razvijene europske pravce kombiniranog prometa. Cestovna i željeznička infrastruktura nisu podjednako razvijene u svim dijelovima Hrvatske. lako je zadnjih nekoliko godina puno učinjeno na izgradnji novih cesta i nadalje su potrebna velika ulaganja u postojeću i novu infrastrukturu s posebnim naglaskom na bolju povezanost primorskog i kontinentalnog dijela zemlje. 2.4.
  8. Infrastruktura Ceste: Ukupno 28.788 km od toga državne 7.869 km, županijske 10.544 km, lokalne 10.375 km. Željeznica: 2.726 km pruga Cjevovodi: 601 km naftovoda, 1.625 km plinovoda Udio prometnih djelatnosti u BDP-u iznosi 9%, a u ukupnom broju zaposlenih nešto više od 6%. 2.4.
  9. Komunalno gospodarstvo Sustav komunalnog gospodarstva je cjelovit sustav, uređen Zakonom o komunalnom gospodarstvu, kojim su određena načela, način obavljanja i financiranje komunalnog gospodarstva. Komunalne djelatnosti se obavljaju kao javna služba. Jedinice lokalne samouprave, koje obavljaju komunalne djelatnosti, obvezne su osigurati njihovo trajno i kvalitetno obavljanje, osigurati održavanje i funkcionalnost komunalnih objekata. Komunalne djelatnosti mogu obavljati samo: trgovačka društva, javne ustanove i službe – vlastiti pogoni, koje osnivaju jedinice lokalne samouprave, pravne i fizičke osobe na temelju ugovora o koncesiji ili povjeravanju komunalnih poslova. 2.4.
  10. Trgovina Distributivna trgovina zauzima značajno mjesto u ukupnom gospodarstvu Republike Hrvatske. U djelatnosti trgovine posluje oko 45% gospodarskih subjekata. Njeno značenje ogleda se i u stvaranju dodane vrijednosti u BDP-u (10,8% u
  11. godini). Trgovina je u
  12. godine zapošljavala 18% od ukupnog broja zaposlenih u gospodarstvu RH. 2.4.
  13. Obrazovanje Ulaskom Europe u globalno informacijsko društvo učenje na svim područjima postalo je cjeloživotno učenje. Hrvatska je također suočena s izazovom prilagodbe svog obrazovnog sustava promijenjenim gospodarskim i društvenim potrebama. Poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva te njegova prilagodba uvjetima poslovanja na globalnom tržištu, rezultiralo je fleksibilnošću obrazovnih aktivnosti u okviru komorskog sustava. 2.
  14. Stanje okoliša 2.5.
  15. Zaštita zraka U Hrvatskoj postoji duga tradicija praćenja kakvoće zraka, koja datira još iz 1960-ih. Smanjenje emisija onečišćujućih tvari naročito je bilo izraženo početkom 1990-ih kada je došlo do smanjenja industrijske proizvodnje i zatvaranja velikih izvora emisije (Koksara Bakar, Željezara Sisak, Tvornica aluminija Šibenik). Prema Uredbi o određivanju područja i naseljenih područja prema kategorijama kakvoće zraka (NN 68/08) Republika Hrvatska podijeljena je u 6 naseljenih područja koje uključuju gradska i industrijska područja (Zagreb, Sisak, Kutina, Rijeka, Osijek i Split) i 7 područja. U najvećem dijelu kakvoća zraka je I. kategorije za sumporov dioksid (SO2), ugljikov monoksid (CO) i benzen. Granične vrijednosti za dušikove okside (NOx) i čestice (PM10) prekoračene su prvenstveno kao posljedica prometa u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, dok je povećana koncentracija ozona prisutna u cijelom obalnom području. U industrijksim područjima veći izvori onečišćenja zraka su rafinerije nafte u Sisku i Rijeci i tvornica »Petrokemija« u Kutini po specifičnim parametrima H2S, i NH3,. Zakonom o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08) propisano je da ukoliko se na području dostigne II. kategorija kakvoće zraka potrebno je izraditi Plan mjera za smanjivanje onečišćivanja zraka kako bi se postupno postigle granične vrijednosti. U području treće kategorije kakvoće zraka donosi se odluka o izradi sanacijskog programa za stacionarni izvor i rok u kojem se mora izraditi. Za područje u kojem je treća kategorija kakvoće zraka posljedica emisija skupnih izvora (kao što su promet, kućna ložišta i slično) izrađuje se cjeloviti sanacijski program. Onečišćivači su obvezni primijeniti i financirati mjere za smanjivanje emisija u zrak. 2.5.
  16. Kopnene vode Hrvatska je razmjerno bogata vodama s relativno velikim rijekama i za vodni režim posebno interesantnim krškim područjem. Količina vlastitih voda po stanovniku procjenjuje se na blizu 7000 m3 godišnje, a uzimajući u obzir granične i međugranične vode, bez Dunava i Neretve, na blizu 17 000 m
  17. Rezerve pitke vode relativno su velike. 85% vode za vodoopskrbu crpi se iz zaliha podzemne vode. Na sustav javne vodoopskrbe priključeno je 75% stanovništva. Na kanalizacijski sustav priključeno je 43% stanovništva, uglavnom samo u gradovima. Tipični kanalizacijski sustav je mješovit. U seoskim naseljima odvodnja otpadnih voda rješava se isključivo septičkim taložnicama. Rijeke su najčešće za jednu razinu kakvoće ispod željene. Hrvatska ima mali broj uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Samo u nekoliko manjih gradova postoji mehanički i biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (Daruvar, Đurđevac, Gospić, Virovitica) dok od većih gradova jedino Zagreb posjeduje središnji uređaj za mehaničko i biološlo pročišćavanje otpadnih voda. Priključenost naselja na uređaje za pročišćavanje je slijedeći: 38 uređaja s prethodnim stupnjem pročišćavanja, 24 s prvim stupnjem pročišćavanja, 46 uređaja s drugim stupnjem pročišćavanja i jedan uređaj s trećim stupnjem pročišćavanja. Nadalje, od 28% količine otpadnih voda koje se pročišćavaju u Hrvatskoj, 43% se čisti na prethodnom i
  18. stupnju, a 57% otpadnih voda pročišćava se na
  19. stupnju pročišćavanja. (Izvor: Strategija upravljanja vodama). Kakvoća voda i vodne količine prate se preko široko sagrađene nacionalne mreže. Kakvoća površinskih i podzemnih voda nije se bitno promijenila posljednjih pet godina. Većina površinskih voda svrstava se u II i III vrstu kakvoće. Radi veće naseljenosti i industrijske razvijenosti pritisci onečišćenja izraženiji su u crnomorskome nego u jadranskome slivnom području. Otpadne industrijske vode ispuštaju se u javne kanalizacijske sustave ili u prijemnike s pročišćavanjem ili bez njega. Na razini RH, bez pročišćavanja u kanalizacijski sustav i u prijamnik ispušta se oko 30% od ukupne količine industrijskih otpadnih voda. Kemijska i petrokemijska te prehrambena industrija ispuštaju najveće količine otpadne vode dok drvna i prehrambena industrija imaju najveće procijenjene terete onečišćenja. Od raspršenih izvora onečišćenja, dominantni su poljoprivreda i promet, ali sustavnoga praćenja njihovih utjecaja nema. Prekogranični utjecaji izvora onečišćenja nisu veliki i imaju isključivo lokalni karakter, što se po potrebi rješava u okviru sklopljenih bilateralnih sporazuma. 2.5.
  20. Gospodarenje otpadom U Hrvatskoj nastaje oko 13 milijuna tona otpada na godinu (3 tone po stanovniku). Tri četvrtine otpada čini tehnološki otpad. Komunalni otpad u ukupnom otpadu sudjeluje s 13%, a izdvojene sekundarne sirovine (više od 95% iz tehnološkog otpada) čine 11% ukupnoga otpada. Odlaganje je sada zapravo primarni način zbrinjavanja krutog otpada. Sukladno Planu gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje
  21. –
  22. godine (NN 85/07) organiziranim skupljanjem komunalnog otpada obuhvaćeno je oko 92% stanovništva. Oko 98% ukupno odloženog otpada završava na 160 službenih (velikih) odlagališta koja su, uz rijetke iznimke, sva sagrađena bez osnovnih zaštitnih mjera. Na 80 odlagališta uz komunalni otpad odlaže se i opasni otpad, a očita onečišćenost okoliša ustanovljena je na 40 odlagališta. Samo sedam odlagališta ima dozvolu za rad. Emisija metana iz odlagališta čini 4,5% ukupne emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Otvoren je problem sanacije nekoliko odlagališta industrijskoga i opasnog otpada. Do sada nije sagrađeno ni jedno odlagalište za opasni otpad. Od ekonomskih instrumenata uvedene su naknade za opterećivanje okoliša otpadom, čija je naplata započela
  23. godine, a od prosinca
  24. godine uvedene su naknade za zbrinjavanje ambalažnoga otpada, odnosno naknade za korištenje jednokratne ambalaže radi poticanja korištenja povratne ambalaže. Procijenjena količina ukupno proizvedenoga komunalnog otpada na području RH na godinu iznosi 1,31 mil. tona. Turističkoga otpada je 44.362 t, izdvojeno skupljenoga otpada od stanovništva 26.937 t, a kompostiranoga zelenog otpada s javnih površina oko 15.000 t. Količina otpada odložena na odlagališta procjenjuje se na 1,04 mil. t. Izdvojeno skupljanje pojedinih komponenti otpada (papir i karton, staklena ambalaža, PET ambalaža, limenke od pića i napitaka, bijela tehnika i dr.) u manjem ili većem intenzitetu, provodi se organizirano u svim županijama, tj. u više od pedesetak gradova i stotinjak općina. Na području RH otpad se skuplja po tzv. »hold sistemu«, odnosno sortirane komponente otpada odlažu se na za to predviđena mjesta: u spremnike 1-3 m3 smještene na javnim površinama naselja, u reciklažna dvorišta, na reciklažne otoke, u sustave za izdvojeno skupljanje biorazgradivoga otpada i dr. Na području RH evidentirano je sedam reciklažnih dvorišta, oko 4.000 spremnika za papir, oko 4.000 spremnika za skupljanje otpadne staklene ambalaže, oko 1.300 spremnika za skupljanje otpadne PET ambalaže te oko 600 spremnika za skupljanje otpadnih limenki od pića i napitaka. Sukladno Planu gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje
  25. –
  26. godine (NN 85/07) 74,5% otpada odnosi se na biorazgradivi otpad, odnosno procjenjuje se da je
  27. proizvedeno 756.175 t biorazgradivog otpada. 2.5.
  28. Zaštita prirode Zahvaljujući zemljopisnom položaju i reljefnoj raznolikosti, Hrvatska u odnosu na svoju veličinu obiluje vrlo velikim brojem raznolikih tipova staništa odnosno ekološkim sustavima, posebno se pri tome ističe područje krša. Oko 8,0% površine nalazi se pod nekim stupnjem zaštite u sklopu 325 zaštićenih područja, od čega osam jesu nacionalni parkovi, 10 parkovi prirode, dva strogi rezervati itd. Poznato je oko 400 endemičnih svojti biljaka i gljiva i 40 životinjskih svojti. Ugrožen je sve veći broj vrsta, primjerice 226 vrsta sjemenjača i 41 vrsta sisavaca. Posebna skrb države za zaštitu biološke raznolikosti iskazana je donošenjem Strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti i akcijskoga plana (
  29. god.). 2.5.
  30. Tlo i šume Od ukupne površine kopna Republike Hrvatske poljoprivredno zemljište čini približno 50%, šumsko tlo 44% i neplodno tlo (tlo za tehničku namjenu) 6,0%. Ukupni gubitak obradivog poljoprivrednog zemljišta u razdoblju 1959.-
  31. je prema statističkim pokazateljima 203.000 ha ili godišnje 5.200 ha, a kako su povećane površine pašnjaka, bara, trstika i ribnjaka za 44.000 ha, to je ukupni gubitak poljoprivrednog zemljišta u istom razdoblju 159.000 ha ili godišnje 4.000 ha. Oko 85% šumskog zemljišta ima veliki proizvodni potencijal. Šume su karakterizirane velikim stupnjem prirodnosti. Praćenje stanja propadanja šuma u Hrvatskoj pokazuje varijacije oštećenja glavnih vrsta šumskog drveća u razdoblju od
  32. do
  33. Postotak značajno oštećenih stabala kretao se od 15.6% do najviše 30,3% (1995.) uz blagi trend pada, tako je za
  34. godinu ukupna oštećenost svih vrsta iznosila 21%. Oštećenost šumskog drveća u Republici Hrvatskoj nije nikada prelazila europski prosjek. 2.5.
  35. Stanje obalnog i otočnog područja Velik dio hrvatskoga dijela Jadranskoga mora još uvijek je oligotrofan i čist. U području sjevernoga Jadrana u ljeto godine 1988., 1989., 1991.,
  36. i
  37. zabilježeno je »cvjetanje mora« jačega intenziteta kao posljedica pojačane eutrofikacije. Cvjetanje mora zabilježeno je i u dijelovima srednjeg Jadrana. Prema podacima u Bazi podataka i pokazatelja o stanju morskog okoliša, ribarstva i marikulture (koju vodi Agencija za zaštitu okoliša), podaci o cvjetanju mora dostupni su za sve godine počevši o
  38. do 2007.godine.Za sada podaci se prikupljanju u sklopu projekta Jadran. Najveći utjecaj na koncentraciju hranjivih soli imaju dotoci sjevernojadranskih rijeka, od kojih rijeka Po unosi više od polovine ukupnoga fosfora i dušika, odnosno oko 75% anorganskih oblika hranjivih soli. Najveći dio toga unosa antropogenoga je podrijetla. Centralizirani kanalizacijski sustavi sagrađeni su samo u većim gradskim i industrijskim središtima. Manje od 35% otpadnih voda odlazi u kanalizacijske sustave, a manje od 10% obrađuje se u uređajima za obradu otpadnih voda. Jedna od najvećih opasnosti u obalnom području jesu požari. 2.5.
  39. Gospodarenje kemikalijama Primjena Zakona o kemikalijama započela je
  40. prosinca
  41. godine. Njegovom primjenom poboljšane su postojeće zakonske osnove i uklonjeni nedostaci sektorskog pristupa u upravljanju kemikalijama. Iako još presporo, postupno, raste broj poduzeća koja su uspostavila sustave za provedbu programa zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša, programa HSE te sustave ISO 9000 i ISO
  42. 2.5.
  43. Promet Najveći dio prometa obavlja se cestama. Vozni park je zastario, a kakvoća goriva je ispod kakvoće u razvijenim zemljama. U pogledu utjecaja na kakvoću zraka u urbanim područjima, promet je jedan od najvećih čimbenika rizika na zdravlje i na okoliš, u prvome redu zbog niske kakvoće tekućih goriva (visoke koncentracije olova, sumpora i benzena) čije poboljšavanje spada među najvažnije prioritete. 2.5.
  44. Čistija proizvodnja u funkciji zaštite okoliša Nisu stvoreni mehanizmi za poticanje prilagodbe gospodarstva na čistiju proizvodnju. Relativno je malo poduzeća u kojima je uveden sustav kakvoće ISO 9000, a pogotovo ISO
  45. Razvijena je zakonska institucionalna i tehnička osnova za sprečavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju nesreća na radu, nesreća tijekom prijevoza opasnih tvari, eksplozija i požara, iznenadnog onečišćivanja voda, iznenadnog onečišćivanja mora te nesreća u okolišu. 2.5.
  46. Biološka sigurnost Osim u industrijskoj biotehnologiji koja obuhvaća genetsku promjenu industrijski važnih mikroorganizama, u Hrvatskoj se ne radi na genetskoj promjeni biljaka i životinja u komercijalne svrhe. Zakonom je regulirana uporaba i uvoz genetski modificirana hrane. 2.5.
  47. Zračenje Prema kriterijima IAEA-e (Međunarodna agencija za nuklearnu energiju) Hrvatska je među zemljama tipa B: široka uporaba izvora zračenja u industriji, medicini i istraživanjima, ali bez komercijalnih nuklearnih reaktora. Zbrinjavanje niskoaktivnoga i srednje aktivnoga nuklearnog otpada nije riješeno trajno, ali postoje privremena rješenja. Privremeno je pohranjeno (tj. uskladišteno) oko 50 m3 istrošenih izvora ionizirajućega zračenja i drugih iskorištenih radioaktivnih tvari, čija ukupna aktivnost iznosi približno 1,4 TBq. Provedeni su pripremni radovi za odabir i izgradnju trajnog odlagališta. 2.5.
  48. Buka Problematici zaštite od buke u Hrvatskoj do sada se nije posvećivalo dosta pozornosti pogotovo u ranim fazama planiranja i projektiranja. Nedostaju podaci za proračune imisija buke ustanovljeni mjerenjima. Nisu ustanovljeni glavni izvori buke, nije ustanovljen broj ugroženih tim oblikom »onečišćenosti«, a ni ovlasti nisu određene jasno. Hrvatski sabor je
  49. g. donio Zakon o zaštiti buke (NN 20/03) kojim se određuju mjere zaštite od buke na kopnu, vodi i u zraku te nadzor nad provedbom ovih mjera radi sprječavanja ili smanjivanja buke i otklanjanja opasnosti za zdravlje ljudi 2.
  50. Okoliš i zdravlje Onečišćavanje zraka, vode i tla, neodgovarajuće postupanje s otpadom te prekomjerna buka i izloženost neionizirajućem i ionizirajućem zračenju mogu utjecati na povećavanje broja bolesnih odnosno na pogoršavanje stanja bolesne populacije. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj zbog loše kakvoće vode za piće ugroženo zdravlje od 10 do 15% stanovništva. Rat je za sobom ostavio i specifičnu opasnost: minsko – eksplozivna sredstva. Procjenjuje se da je više od 10% državnoga teritorija minirano. Voda za piće iz javnih vodoopskrbnih objekata pod stalnim je nadzorom javnozdravstvenih službi, sanitarne inspekcije i javnozdravstvenih kontrolnih laboratorija, a rezultati pokazuju da je broj neispravnih uzoraka na razini države kontinuirano ispod 10% (7,2 – 9,5%). Zdravstvena ispravnost hrane u proizvodnji i prometu u RH, te pri uvozu se kontinuirano prati. 2.6.
  51. Prioriteti u zaštiti okoliša Radi poboljšavanja kakvoće okoliša prijeko je potrebno poduzeti mnoštvo akcija i vrlo velike investicije. Kao što je očekivano, prioriteti leže u području zbrinjavanja krutog otpada i otpadnih voda gdje se u idućim godinama moraju provesti znatni investicijski zahvati (npr. izgradnja niza novih odlagališta otpada, sanacija većine postojećih odlagališta, urgentna izgradnja kanalizacijskih sustava u oko 70 gradova i izgradnja dvadesetak uređaja za pročišćavanje otpadnih voda). Posebna pozornost mora se posvetiti zbrinjavanju opasnog otpada. Trenutno se provodi sanacija više od 230 odlagališta otpada, provode se projekti skupljanja ambalaže, guma i ulja, otpadnih vozila. U
  52. donošenjem Pravilnika o gospodarenju medicinskim otpadom (NN 72/07) počelo je prikupljanje te zbrinjavanje istog. Kakvoća zraka poboljšat će se uporabom goriva sa smanjenim sadržajem sumpora, te preusmjeravanjem roba i putnika na ekološki prihvatljive oblike prometa.
  53. Vlada RH prepoznala je obnovljive izvore energije kao još jedan od prioriteta zaštite okoliša; početkom iste godine izgrađeno je 500 kilometara plinovoda i time omogućeno da plin kao ekološki najprihvatljiviji energent bude dostupan u većem dijelu Hrvatske, a slijedi i plinofikacija Dalmacije. Pokrenuta je izgradnja vjetroelektrana uglavnom u priobalnom području, otvorene su dvije tvornice biogoriva (u Ozlju i Virovitici). (www.vlada.hr)
  54. INSTITUCIONALNI I ZAKONODAVNI OKVIR U REPUBLICI HRVATSKOJ U ovom poglavlju prikazane su sadašnje institucionalne i zakonske infrastrukture koje će biti osnova i okvir u kojem će se NIP provesti. Također su navedeni oblici međunarodne i regionalne suradnje Hrvatske obzirom na područje POPs spojeva. 3.
  55. Politika zaštite okoliša i održivog razvoja u Hrvatskoj Politika zaštite okoliša u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva s tim što je zaštita i upravljanje vodama u nadležnosti Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Zakonodavstvo u zaštiti okoliša sastoji se od zakona, uredbi i pravilnika. Zakone na prijedlog Vlade donosi Hrvatski sabor uz prethodnu raspravu na Odboru za zaštitu okoliša i prostornog uređenja Hrvatskog sabora. Na POPs spojeve odnose se: Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti zraka, Uredba o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, Zakon o otpadu, Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom, Zakon o vodama, Uredba o klasifikaciji voda, Uredba o opasnim tvarima u vodama, Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama, Zakon o otrovima, Zakon o kemikalijama, Zakon o zaštiti bilja. Najvažniji opći akti iz zaštite okoliša u Hrvatskoj su: Nacionalna strategija zaštite okoliša (Narodne novine (NN 46/02), Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN 46/02), Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08), Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u republici Hrvatskoj za razdoblje od
  56. do
  57. godine (NN 61/08), Strategija gospodarenja otpadom (NN130/05), Zakon o otpadu (NN 178/04, 111/06, 60/08), Strategija upravljanja vodama (NN 91/08) i Zakon o vodama (NN 107/95, NN 150/05). 3.1.
  58. Nacionalna strategija zaštite okoliša Strategija sadrži osnove za usmjeravanje i usklađivanje gospodarskih, tehničkih, znanstvenih, obrazovnih, organizacijskih i drugih mjera, te mjera provođenja međunarodnih obveza s ciljevima zaštite okoliša. Strategija zaštite okoliša sadrži stanje onečišćenja okoliša po pojedinim dijelovima. Osim toga, predlaže ciljeve i mjerila za provođenje zaštite okoliša u cjelini po sastavnim dijelovima okoliša te prioritetne mjere zaštite. Također sadrži osnovu ravnomjernog gospodarskog razvitka i učinkovite zaštite okoliša, osnovu osiguranja najpovoljnijih tehničkih, proizvodnih, ekonomskih mjera upravljanja okolišem te kratkoročne i dugoročne mjere za sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša i redoslijed njihova ostvarivanja s rokom izvršavanja. Sadrži i osnovu praćenja stanja okoliša (monitoring), pregled cjelina na kojima je potrebno provesti sanaciju ugroženog okoliša i osnovne uvjete za njezinu provedbu, izvore i procjenu potrebnih sredstava za provođenje mjera zaštite okoliša, osnovu usmjeravanja i unapređivanja odgoja i izobrazbe za okoliš te znanstvenoistraživačkog rada na području zaštite okoliša. 3.1.
  59. Nacionalni plan djelovanja za okoliš Nacionalni plan djelovanja za okoliš je dokument koji se naslanja na Nacionalnu strategiju zaštite okoliša. U njemu su navedeni planovi djelovanja po poglavljima Nacionalne strategije zaštite okoliša. 3.1.
  60. Zakon o zaštiti okoliša Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07) uređuju se načela zaštite okoliša i održivog razvitka, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor. Općeniti cilj Zakona su osiguranje cjelovitog očuvanja kakvoće okoliša, očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog života i temelj održivog razvitka. Zakon dalje definira Okoliš kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku te stoga ima njezinu osobitu zaštitu. Zakon napominje da se zahvatima u okoliš smije se utjecati na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet u okvirima održivog razvitka. Pored odredaba ovog zakona koji se odnosi na zahtjeve Aarhuške konvencije, jedna od najznačajnijih novosti je utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postrojenja koja je izravan odgovor na zahtjeve IPPC Direktive EU (Directive 2008/1/EC). U praksi to znači da će prije početka gradnje i puštanja u rad, kao i prije značajne promjene u radu ili rekonstrukcije postrojenja namijenjenog obavljanju djelatnosti kojom se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuje tlo, zrak, vode i more, tvrtka je obvezna ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša u skladu s Zakonom o zaštiti okoliša. Spomenuti objedinjeni uvjeti zaštite okoliša iz stavka utvrđuju se s ciljem cjelovite zaštite okoliša sprječavanjem, smanjivanjem i u najvećoj mogućoj mjeri otklanjanjem onečišćenja, prvenstveno na samom izvoru, te osiguravanjem promišljenog gospodarenja prirodnim dobrima nadzorom onečišćenja i uspostavljanjem održive ravnoteže između ljudskog djelovanja i socijalno-ekonomskog razvoja, s jedne strane, te prirodnih dobara i regenerativne sposobnosti prirode, s druge strane. Zakon također sadrži odredbe koje reguliraju sprječavanje velikih nesreća koje uključuju opasne tvari gdje se procedure i zakonski propisi usklađuju sa SEVESO II Direktive (96/82/EC). 3.1.
  61. Zakon o zaštiti zraka Zakonom o zaštiti zraka (NN 178/04 i NN 60/08) određuju se mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, kao dijela okoliša od općeg dobra, koji ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Zaštita i poboljšanje kakvoće zraka, u cilju održivog razvoja, temelji se na načelima zaštite okoliša određenim Zakonom o zaštiti okoliša i zahtjevima međunarodnog prava. Zakon uređuje temeljne ciljeve zaštite zraka, planske dokumente i sudjelovanje javnosti u njihovoj izradi; način praćenja i utvrđivanja kakvoće zraka na državnoj i lokalnoj razini, razvrstavanje područja s obzirom na ocijenjenu kategoriju kakvoće zraka, evidentiranje i praćenje emisija iz stacionarnih izvora, obavljanje stručnih poslova praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak, mjere za sprječavanje i smanjivanje onečišćivanja zraka, ekonomske instrumente, nadzor, prekršaje i novčane kazne. Na temelju Zakona donose da podzakonski propisi koji omogućuju njegovu potpunu primjenu. Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od
  62. do
  63. godine (NN 61/08) je provedbeni dokument Strategije zaštite zraka koja je sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Sadrži načela i mjerila za određivanje ciljeva i prioriteta, ocjenu stanja kakvoće zraka, ciljeve i mjere za zaštitu i poboljšanje kakvoće zraka, uključujući i međusektorske mjere, prioritetne mjere i aktivnosti i dinamiku provedbe mjera s procjenom troškova i koristi. Plan u cijelosti preuzima postojeće mjere i na njih nadograđuje dodatne mjere koje su se analizom pokazale nužnima za ostvarenje postavljenih ciljeva, ali za koje u trenutku pisanja ovog dokumenta ne postoji uporište u propisima ili su propisi u fazi pripreme, odnosno prijenosa pravne stečevine Europske unije. 3.1.
  64. Strategija upravljanja vodama Prioritetni zadatak vodnog gospodarstva u tome jest izradba planskih dokumenta svih razina za upravljanje i gospodarenje vodama, uključujući i one koji proizlaze iz procesa približavanja Europskoj uniji. Kod toga se uvažavaju temeljni stavovi i politika razvoja Republike Hrvatske, te Ustavom i zakonima utvrđeno mjesto i uloga vode u društvu, iz kojih proizlazi: – vode su opće dobro koje ima osobitu zaštitu Republike Hrvatske i ne mogu biti ni u čijem vlasništvu; – vode su nezamjenjiv uvjet života i rada i iskorištavaju se uz zakonom utvrđene uvjete; – ukupno vodno bogatstvo kojim raspolaže Republika Hrvatska vrijedan je prirodni i razvojni resurs i njime treba racionalno i održivo gospodariti; – ukupne potrebe za vodom i uređenim vodnim režimom treba ravnomjerno i pravedno zadovoljavati na cijelome državnom teritoriju; – kriterije i prioritete u upravljanju vodama treba utvrditi na državnoj razini, polazeći od obveze cjelovite zaštite okoliša i ostvarivanja općeg,gospodarskog i održivog razvoja, u skladu s razvojnom politikom države. POVEZANOST UPRAVLJANJA VODAMA S DRUŠTVENO-GOSPODARSKIM OKRUŽENJEM 3.1.
  65. Zakon o vodama Zakonom uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama (korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda), način organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; osnovni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnog gospodarstva; ovlasti i dužnosti tijela državne uprave i drugih državnih tijela, jedinica lokalne samouprave i uprave i drugih pravnih subjekata, te druga pitanja značajna za upravljanje vodama. 3.
  66. Uloge i odgovornosti ministarstava, agencija i drugih vladinih institucija u upravljanju POPs spojevima 3.2.
  67. Monitoring pojedinačnih spojeva 3.2.1.
  68. POPs pesticidi Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja središnje je tijelo za izdavanje dozvole i propisivanje uvjeta uporabe pasticida u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (MZ) nadležno je za izdavanje: – dozvola za uvoz aktivnih tvari od kojih se formuliraju razni pesticidi ukoliko su razvrstane kao opasne kemikalije, – dozvola za uvoz gotovih formulacija pesticida u području javnog zdravstva razvrstanih kao opasne kemikalije, – rješenja kojim se odobrava stavljanje biocidnih pripravaka na tržište. U nadležnosti je i određivanje maksimalno dozvoljenih količina (MDK) pesticida koje se smiju nalaziti u proizvodima u trenutku stavljanja u promet te dozvole za uporabe pesticida u domaćinstvu. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja je nadležno za registraciju, tj. izdavanje dozvole za promet sredstvima za zaštitu bilja i dozvola za promet sredstava koja se koriste u području veterine za zaštitu životinja od nametnika. Za sredstva koja se upotrebljavaju u području poljoprivrede i šumarstva nadležan je Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske u Zagrebu (ZZBRH), dok za područje veterine istraživanja učinkovitosti pesticida obavlja Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatske vode izdaju dozvole za tvari koje mogu dospjeti u vode. 3.2.1.
  69. PCB Gospodarenje uređajima i tekućinama koji sadrže PCB-e u nadležnosti je Državnog inspektorata i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Kontrolu i nadzor nad uređajima koji sadrže PCB-e provode inspektori zaštite na radu, unutar Državnog inspektorata. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nadležno je za zbrinjavanje otpada s PCB-ima kao i ostalog opasnog otpada. Ministarstvo izdaje ovlaštenja tvrtkama koje postupaju s opasnim otpadom. Oprema s PCB-ima koja se isključuje iz uporabe definirana je kao otpad s PCB-ima te je kao takva u nadležnosti inspektora zaštite okoliša čija je djelatnost u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Agencija za zaštitu okoliša vodi evidenciju dostavljenih obrazaca prema Pravilniku o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (NN 105/08). 3.2.1.
  70. PCDD/PCDF, HCB i PCB Kontrola emisija PCDD/PCDF-a, HCB-a i PCB-a u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Republika Hrvatska postala je
  71. godine stranka Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
  72. godine (LRTAP Konvencija) te Protokola Konvencije o zajedničkom praćenju i procjeni dalekosežnog prekograničnog prijenosa onečišćujućih tvari u Europi (EMEP Protokol). Time je postala obvezna utvrđivati svoje godišnje emisije onečišćujućih tvari u zrak na području države. Organizacija izrade godišnjeg izvješća o emisijama onečišćujućih tvari u zrak na području Republike Hrvatske u nadležnosti je Agencije za zaštitu okoliša. Proračun emisija obuhvaća jedanaest glavnih sektora, te slijedeće onečišćujuće tvari (SO2, NOx, CO, NMVOC, NH3) čestice (TSP, PM10¸ PM2,5) teške metale (Cd, Pb, Hg, As, Cr, Cu, Ni, Se i Zn) i postojane organske onečišćujuće tvari (PAH, HCH i DIOX). Izvješće služi kao dokument kojim se ispunjavaju obveze Republike Hrvatske prema međunarodnim ugovorima i kao osnovni pokazatelj provedenih mjera koja je Republika Hrvatska dužna sprovoditi u cilju smanjenja onečišćujućih tvari u zrak. Uprava za rad i tržište rada pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva nadležna je za donošenje propisa koji se bavi parametrima radnog okoliša:
  73. Zakon o zaštiti na radu (NN, br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08)
  74. Pravilnik o zaštiti na radu pri radu s tvarima koje sadrže poliklorirane bifenile, poliklorirane naftalene i poliklorirane terfenile (NN, br. 7/89)
  75. Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora i o biološkim graničnim vrijednostima (NN, br. 92/93)
  76. Pravilnik o uvjetima pod kojima pravne osobe mogu obavljati poslove zaštite na radu (NN, br. 114/02 i 126/03)
  77. Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (NN, br. 114/02 i 126/03) 3.2.
  78. Nadležnosti za kontrolu i praćenje POPs spojeva u okolišu i ljudima Praćenje POPs spojeva u različitim matricama možemo promatrati s dva aspekta: – kontrole u svrhu provjere razina i usporedbe s razinama propisanim zakonima, pravilnicima i uredbama – praćenja raspodjele i razina spojeva u istraživačke svrhe tj. za evaluaciju opterećenosti okoliša i ljudi postojanim onečišćujućim tvarima. Za rutinske kontrole koje obavljaju zavodi za javno zdravstvo metode za određivanje razina POPs spojeva uglavnom su dogovorene i međusobno usklađene, a povremeno se provode i međulaboratorijske provjere kvalitete analitičkih postupaka. Programi monitoringa okoliša provode se također u istraživačkim ustanovama (Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada i »Institut Ruđer Bošković«, oba iz Zagreba) u sklopu istraživačkih projekata, ali broj analiziranih uzoraka i učestalost uzorkovanja uvjetovani/ograničeni su prvenstveno financijskim mogućnostima koje ograničavaju zapošljavanje većeg broja istraživača i nabavku opreme. Obzirom na broj laboratorija koji raspolažu opremom i kadrovima sposobnim za analizu POPs spojeva u različitim matricama ocjenjuje se da u našoj zemlji postoje zadovoljavajući kapaciteti i znanje za analizu OCP-a i PCB-a u uzorcima okoliša, u hrani i u biološkim uzorcima sakupljenim od ljudi. Međutim, rezultati nisu ujednačeni obzirom na broj ispitivanih spojeva što je vjerojatno rezultat laboratorijske opremljenosti županijskih laboratorija koji provode analize. Problem su analize PCDD/PCDF-a zbog nedostatka odgovarajućih sofisticiranih instrumenata tj. nedostatka financijske potpore nužne za takvu vrstu analiza. Za neke matrice koje se prema zakonima i pravilnicima moraju testirati prije upotrebe također se provode provjere kvalitete analitičkih postupaka. Takav primjer je analiza PCB-a u loživim uljima i otpadnim uljima a provjeru kvalitete analitičkih postupaka proveo je Državni zavod za mjeriteljstvo. U okviru rada Državnog zavoda za mjeriteljstvo u tijeku je procjena i prihvaćanje europskih norma za uzorkovanje, obradu i analizu različitih uzoraka. Time će se ujednačiti metode analize različitih vrsta uzoraka no to je prvenstveno namijenjeno kontroli kvalitete tih uzoraka. U istraživačkom radu kao i svugdje na svijetu postoji sloboda izbora metoda uzorkovanja i analize ovisno o ciljevima istraživanja. No sve te metode moraju biti validirane u skladu s prihvaćenim međunarodnim kriterijima. 3.2.2.
  79. Monitoring voda Monitoring voda koji je organiziran od strane Hrvatskih voda također se provodi u laboratorijima koji su uspješno sudjelovali u međulaboratorijskim ispitivanjima provjere kvalitete analitičkih postupaka za određene pokazatelje onečišćenja. Hrvatske vode organiziraju monitoring koncentracija organoklornih pesticida u vodama (rijeke i akumulacije). Međutim, rezultati nisu ujednačeni obzirom na broj ispitivanih spojeva što je vjerojatno rezultat laboratorijskih mogućnosti regionalnih laboratorija koji provode analize. Hrvatske vode, osim navedenog, prate sadržaj PCB-a u sedimentu i bioti na mjernim postajama u Kupi i Savi, kao i u sedimentu Mirne, Raše, Neretve, Cetine, Jadra, Krke i Zrmanje. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva izdaje vodopravne dozvole za stavljanje u promet kemijskih pripravaka koji mogu dospjeti u vode. Praćenje koncentracija pesticida provodi se i u morskom sedimentu (kao i u morskim organizimima) na nekim mjernim postajama u sklopu određenih projekata, ali se za sada sustavno praćenje ne provodi. Iako za sada se sustavno praćenje koncentracije pesticida u morskom sedimentu (kao i u morksim organizmina) ne provodi, sukladno novoj Marine Strategy Direktivi, kao i direktivi o vodama bit će potrebno provoditi kontinuirani monitoring i na moru. 3.2.2.
  80. Monitoring u uzorcima životinjskog porijekla U našoj zemlji nije organiziran sveobuhvatni monitoring POPs spojeva u uzorcima iz okoliša, hrani i ljudima. Djelomični monitoring program za praćenje razina nekih POPs spojeva u uzorcima životinjskog porijekla organiziralo je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnog gospodarstva na državnoj razini. 3.2.2.
  81. Monitoring u hrani Fizikalno-kemijske analize pesticida kao i njihovih ostataka (rezidua) u hrani obavlja Hrvatski zavod za javno zdravstvo, dok županijski zavodi za javno zdravstvo određuju samo prisutnost ostataka pesticida u hrani. Za sustavan monitoring svih pesticida, a time i pesticida koji spadaju u skupinu postojanih oragnskih onečišćujućih tvari nema obvezujućih odredbi u zakonima i pravilnicima, pa tako nema ni institucionalne nadležnosti. 3.
  82. Republika Hrvatska i preuzete međunarodne obveze u zaštiti okoliša Republika Hrvatska u zaštiti okoliša surađuje na više razina: multilateralno, regionalno, subregionalno i bilateralno. Ta se suradnja temelji na nizu međunarodnih pravnih instrumenata (konvencija, sporazuma, ugovora i dr.) i programa kojima je Republika Hrvatska stranka ili sudionik. Jedan broj međunarodnih i obvezujućih dokumenata je potpisan i čeka potvrdu Hrvatskoga sabora. Za većinu međunarodnih instrumenata o zaštiti okoliša kojima je potpisnik, i za većinu programa koje provodi, Republika Hrvatska mora učiniti promjene u zakonodavnom sustavu, osigurati resurse za provedbu (budući da se često odnose na ograničavanje emisija u pojedinim tehnološkim procesima, prilagodbu novim tehnologijama, a najčešće na prilagodbu tehnoloških sustava modernijim i zahtjevnijim načinima proizvodnje), a često i inicirati administrativno-institucionalne promjene u postojećem sustavu zaštite okoliša, kako bi se obveze moglo provesti. Od osobite je važnosti da se Republika Hrvatska u brojnim odredbama međunarodnih ugovora kojima je pristupila, bilo da se radi o onima na globalnoj ili o onima na regionalnoj razini, obvezala da pristup informacijama o stanju okoliša i sudjelovanje javnosti u postizanju ciljeva zaštite okoliša budu važan segment društvenog i gospodarskog okruženja. 3.
  83. Međunarodni ugovori Republika Hrvatska stranka jeviše od trideset međunarodnih ugovora s različitim posljedicama. Popis međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska ratificirala: A. Opći • Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Espoo 1991.) Narodne novine – Međunarodni ugovori (dalje u tekstu NN – MU) br. 6/96., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  84. rujna
  85. • Protokol o strateškoj procjeni okoliša (Kijev 2003.) Republika Hrvatska potpisala je Protokol
  86. • Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih akcidenata (Helsinki 1992.) NN-MU 7/99., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  87. travnja 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 10/
  88. • Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćavanja (Kijev 2003.) Republika Hrvatska potpisala je Protokol
  89. • Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. NN-MU, br. 01/07 • Roterdamska konvencija o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini NN-MU, br. 4/07 B. Klimatske promjene • Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (Rio de Janeiro 1992.) • NN-MU br. 02/96., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  90. srpnja
  91. • Kyoto protokol uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (Kyoto 1999.) • NN-MU br. 05/07, stupila je na snagu u odnoosu na Republiku Hrvatsku
  92. kolovoza
  93. C. Atmosfera • Konvencija o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima (Geneva 1979.) • Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  94. listopada
  95. NN-MU br. 12/
  96. • Protokol uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz
  97. o dugoročnom financiranju Programa suradnje za praćenje i procjenu prekograničnog prijenosa onečiščujući tvari u zraku na velike udaljenosti u Europi (EMEP) (Geneva 1984.) • Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  98. listopada
  99. NN-MU br. 12/
  100. • Protokol uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz
  101. o daljnjem smanjenju emisija sumpora (Oslo 1994.) NN-MU br. 17/
  102. i ispravak 3/99., stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  103. travnja
  104. • Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona uz Konvenciju o prekograničnom onečišćenju zraka na velikim udaljenostima iz
  105. (Goeteborg 1999) Objavljen je u NN-MU br. 04/08, a stupit će na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  106. siječnja
  107. • Protokol o nadzoru emisija hlapljivih organskih spojeva ili njihovih prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
  108. godine NN-MU br. 10/07, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  109. lipnja
  110. • Protokol o nadzoru emisija dušikovih oksida ili njihovih prekograničnih strujanja uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
  111. godine NN-MU br. 10/07, stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  112. lipnja
  113. • Protokol o teškim metalima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
  114. godine NN-MU 05/07 , stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  115. prosinca
  116. • Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz
  117. godine (Aarhus 1998.) NN-U 05/07, stupio na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  118. prosinca
  119. • Stockholmska Konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (Stockholm 2001.) NN-MU br. 11/06, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  120. travnja
  121. • Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača (Beč 1985.) Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  122. listopada
  123. NN-MU br. 12/
  124. • Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Montreal 1987.) Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  125. listopada
  126. NN-MU br. 12/
  127. • Dopuna Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (London 1990.) NN-MU br. 11/93., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  128. siječnja
  129. • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Copenhagen 1992.) NN-MU br. 8/96., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  130. svibnja
  131. • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Montreal 1997.) NN-MU br. 10/00 stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  132. prosinca 2000., a taj je datum objavljen u NN-MU br. 14/
  133. • Izmjena Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Peking 1999.) Objavljena je u NN-MU br. 12/01., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  134. srpnja
  135. D. More • Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (Barcelona 1976.) Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  136. listopad
  137. NN-MU br. 12/
  138. • Protokol o sprječavanju onečišćavanja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova iz zrakoplova (Barcelona 1976.) Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Konvencije od
  139. listopada
  140. NN-MU br. 12/
  141. • Izmjena Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja (Barcelona 1995.) • NN-MU br. 17/98., stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  142. srpnja
  143. • Izmjena Protokola o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova iz zrakoplova ili spaljivanjem na moru (Barcelona 1995.) • NN-MU br. 17/
  144. • Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i, u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora (Malta 2002.) • NN-MU br. 12/03., stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  145. ožujka
  146. • Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Barcelona,
  147. i Monako 1995.) • NN-MU br. 11/
  148. stupio je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku
  149. svibnja
  150. • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja kopnenim izvorima (Atena 1980.) • Na temelju notifikacije o sukcesiji Republika Hrvatska stranka je Protokola od
  151. listopada
  152. NN-MU br. 12/
  153. • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja kopnenim izvorima i aktivnostima • (Sirakuza 1995.), NN-MU br 3/
  154. • Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentskog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja (Madrid 1994.) • Republika Hrvatska potpisala je Protokol. • Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora prekograničnim prijevozom opasnog otpada i njegovog odlaganja (Izmir 1996.) • Republika Hrvatska nije potpisala Protokol. • Zakon o potvrđivanju Izmjena i dopuna Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja s kopna (Siracusa 1995.) • NN-MU br. 3/06 • Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja • (Barcelona 2008.) • Republika Hrvatska je potpisala Protokol E. Tlo • Konvencija Ujedinjenih Naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi (Pariz 1994.) • NN-MU br 11/00, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku:
  155. siječnja
  156. F. Otpad • Konvencija o nadzoru preko graničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju (Basel 1992.) • NN-MU br 3/94, stupila je na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku:
  157. kolovoza
  158. G. Vode • Konvencija o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav (Sofija, 1994.) Objavljena u NN-MU br 2/
  159. • Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinška konvencija, 1994.), objavljena u NN-MU br. 4/96 i pripadajući Protokol o vodi i zdravlju, objavljen u NN-MU br 4/
  160. 3.
  161. Regionalna suradnja Na razini regionalne suradnje tijekom
  162. godine Republika Hrvatska je potvrdila izmjenu »Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja« i »Izmjene i dopune Protokola o sprečavanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova«. U pripremi je potvrđivanje »Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentalnog pojasa, morskog dna i podzemlja« iz
  163. godine. Osim toga, Republika Hrvatska je od početka
  164. godine aktivno uključena u »Program zaštite okoliša Dunavskog slivnog područja«. Glavni cilj programa je da se akcijama potakne razvoj zaštite okoliša u dunavskom slijevu, prije svega zaštite voda, te da se ojača upravljanje slijevom rijeke Dunav, kako je to definirano u »Konvenciji o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav« (NN – Međunarodni ugovori 2/96). 3.
  165. Subregionalna i bilateralna suradnja Republika Hrvatska je aktivna u radu hrvatsko-talijansko-slovenske komisije o zaštiti Jadrana, u Paktu za stabilnost, a sa susjednim zemljama osobito u zaštiti voda. Pitanja bitna za zaštitu okoliša dobivaju osobito na značenju u bilateralnim oblicima suradnje, jer se rješavaju izravno. 3.
  166. Zakonski propisi iz područja proizvodnje i nenamjernog nastajanja POPs spojeva Trenutno u Hrvatskoj ne postoji niti se planira proizvodnja POPs spojeva. Zakonskim propisima je zabranjena moguća buduća proizvodnja POPs pesticida, ali u isto vrijeme ne postoji izričita zabrana moguće buduće proizvodnje PCB-a. U području nenamjernog nastajanja POPs spojeva postoji zakonska obveza za industriju i industrijske procese (potencijalne izvore kemikalija iz DODATKA C Stockholmske konvencije) o primjeni NRT, ali isto tako ne postoji zabrana otvorenog spaljivanja korova i otpada. Osvrt na onaj dio zakonskih propisa koji treba prilagoditi i promijeniti, te eventualno izraditi bit će detaljno obrađen u akcijskim planovima i strategijama. 3.
  167. Upravljanje POPs kemikalijama, provedba i kontrola upravljanja Zakonom o kemikalijama (NN 150/05 i 53/08) uređuje se gospodarenje kemikalijama, postupci zaštite ljudskog zdravlja, imovine i okoliša od štetnog djelovanja kemikalija i propisuju obvezni uvjeti i postupci koje trebaju ispunjavati pravne i fizičke osobe, koje u Republici Hrvatskoj proizvode kemikalije, s njima prometuju ili ih uporabljuju. Ovaj Zakon uređuje utvrđivanje sadržaja, načina i uvjeta razmjene informacija o kemikalijama, razvrstavanje, označavanje i pakiranje kemikalija, u odnosu na njihov stupanj opasnosti, te ostale uvjete, obaveze i načine za sigurno gospodarenje kemikalijama. Ovim zakonom je obuhvaćena i grupa POPs kemikalija s liste Konvencije.
  168. OCJENA SADAŠNJEG STANJA S POPs SPOJEVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ Sadašnja situacija u Hrvatskoj vezana uz upravljanje i problematiku POPs spojeva nije zadovoljavajuća i jednaka promatrajući istovremeno svih 12 spojeva/grupa spojeva koji se nalaze na listi Konvencije. Razina saznanja o POPs spojevima i njihovom negativnom utjecaju na okoliš i zdravlje ljudi je zadovoljavajuća unutar znanstvenih i stručnih institucija u državi, no istovremeno je razina saznanja unutar prosječne populacije na relativno niskoj razini, te je u bliskoj budućnosti potrebno pokrenuti nacionalne programe edukacije i obrazovanja stanovništva. Osim toga potrebno je zakonski propisati i osigurati financiranje programa sustavnog monitoringa POPs spojeva u okolišu i ljudima. 4.
  169. POPs pesticidi – Dodatak A, I dio Stockholmske konvencije U domeni kemikalija iz DODATKA A – I dio, postoje osnovni institucionalni i zakonski okviri potrebni za provedbu i primjenu Konvencije, te trenutno ne postoji niti se planira proizvodnja tih kemikalija. Korištenje, upotreba i proizvodnja ovih spojeva je zakonski zabranjena u Hrvatskoj. S obzirom na vrijeme proizvodnje i primjene ovih spojeva u Republici Hrvatskoj postojane organske onečiščujuće tvari možemo podijeliti u 3 skupine: – one koji nikada nisu imali dozvolu za promet u Republici Hrvatskoj (mireks), – one koji su se masovno proizvodili i koristili i zabranjeni su prije 20 i više godina (DDT, heksaklorbenzen, klordan, heptaklor, aldrin, dieldrin, endrin, toksafen) – one koji su bili u primjeni do nedavno (lindan – još nije na listi Stockholmske konvencije). Većina pesticida iz skupine POPs spojeva (tablica 2.) uvrštenih u listu Stockholmske konvencije zabranjeni su u Republici Hrvatskoj krajem šezdesetih i sedamdesetih godina. Lindan, koji nije na listi Stockholmske konvencije, koji se također svrstava u POPs pesticide posljednji je zabranjen u Hrvatskoj
  170. godini., iste godine kao i u Europskoj uniji. Danas u Hrvatskoj dozvolu za promet imaju ukupno 743 sredstva za zaštitu bilja i 280 aktivnih tvari od kojih niti jedna nije uvrštena u listu postojanih organskih onečišćiujućih tvari Stockholmske ili Rotterdamske konvencije. Tablica
  171. Popis aktivnih tvari iz skupine pesticida koji su svrstani u postojane organske onečišćujuće tvari i godine zabrane njihovog korištenja AKTIVNA TVAR DOZVOLJEN OD ZABRANJEN OD Aldrin
  173. DDT
  174. U poljoprivredi
  175. Dieldrin
  177. Endrin
  178. (od
  179. samo kao rodenticid)
  182. HCB
  186. Heptaklor
  187. 7/
  188. Klordan Nisu poznati podaci prije
  190. Mireks Nije bio dozvoljen za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj Toksafen
  194. Dikofol
  196. Heksaklorcikloheksan (HCH)
  198. Kelevan 18.12.1969 31.12.
  199. Lindan
  200. 1972.* godini. *Prema Listi otrova čija se proizvodnja, promet i uporaba zabranjuju (NN 29/05), lindan se zabranjuje tek u
  201. godini. U propisu iz
  202. godine lindan se zabranjuje samo u određenim sredstvima za zaštitu bilja koji sadrže lindan. Pri donošenju odluke o prestanku uporabe neke od navedenih aktivnih tvari, dozvoljavala se potrošnja već postojećih zaliha, kako bi se onemogućilo gomilanje zaliha tih tvari.. Iako je većina zabrana za POPs pesticide nastupila prije 20-30 i više godina, inventarizacijom POPs pesticida su se pronašli podaci o ostacima POPs pesticida na području Hrvatske u okolišu, hrani, životinjama i ljudima. To je posljedica njihove intenzivne primjene u prošlosti, kao i duge postojanosti i spore razgradnje. Razine ostataka POPs pesticida u sastavnicama okoliša i u ljudima u Hrvatskoj niži su u odnosu na razvijene i zapadno-europske zemlje, u kojima su se puno intenzivnije koristili. 4.1.
  203. Zakonski propisi iz područja POPs pesticida U Hrvatskoj se pesticidi mogu koristiti za sljedeće namjene: – za zaštitu bilja i biljnih proizvoda, – za zaštitu životinja od nametnika, – za suzbijanje štetnih kukaca na ljudima, – u javnom zdravstvu (komunalna higijena), – za suzbijanje štetnika drva i tekstila i – kao predmeti opće uporabe (sprejevi i druge formulacije za uporabu u domaćinstvima s minimalnim učinkovitim količinama djelatnih tvari pesticida). U Hrvatskoj pesticidi se stavljaju u promet sukladno odredbama nekoliko različitih zakona i pravilnika koji su u nadležnosti raznih ministarstava. Postoje različite institucije koje na osnovi svojih istraživanja predlažu primjenu pesticida, a nadležno ministarstvo izdaje rješenje kojim pesticid dobiva dozvolu za promet. Također, postoje odredbe o zabrani stavljanja u promet pesticida. Popis zakonskih propisa naveden je u tablici
  204. Tablica
  205. Popis zakonskih propisa koji propisuju promet, uvoz, izvoz, primjenu, uskladištenje, odlaganje i zbrinjavanje pesticida BILJNO ZDRAVSTVO – SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA I OSTATCI PESTICIDA Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljiti pravne osobe koje obavljaju promet sredstvima za zaštitu bilja na veliko i malo, te o načinu i postupku osposobljavanja zaposlenika koji čuvaju i izdaju sredstva za zaštitu bilja NN 40/96, 96/98, 155/04, 8/06 Pravilnik o jedinstvenim načelima za ocjenjivanje i registraciju sredstava za zaštitu bilja NN 116/06, NN 80/07 Pravilnik o postupku registracije sredstava za zaštitu bilja NN 57/07 Pravilnik o označavanju sredstava za zaštitu bilja NN 11/07 Zakon o sredstvima za zaštitu bilja NN 70/05 Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja NN 53/06 Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu i registraciju sredstava za zaštitu bilja NN 59/06 Pravilnik o visini naknada i načinu raspodjele sredstava u postupku registracije sredstava za zaštitu bilja, ocjene aktivne tvari i izdavanje dozvola za sredstva za zaštitu bilja NN 94/07 Pravilnik o metodama uzorkovanja za provedbu službene kontrole ostataka pesticida u i na proizvodima NN 77/08 Popis aktivnih tvari dopuštenih za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja u RH NN 80/08 Upisnik registriranih sredstava za zaštitu bilja NN 10/08 Naredba o zabrani prometa i primjene sredstava za zaštitu bilja koja sadrže određene aktivne tvari NN 109/07 Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje NN 119/07 Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljiti pravne osobe koje obavljaju promee sredstvima za zaštitu bilja na veliko i malo, te o načinu i postupku osposobljavanja zaposlenika koji čuvaju i izdaju sredstva za zaštitu bilja NN 40/96, 96/98, 155/04, 8/06 Pravilnik o jedinstvenim načelima za ocjenjivanje i registraciju sredstava za zaštitu bilja NN 116/06, NN 80/07 Pravilnik o postupku registracije sredstava za zaštitu bilja NN 57/07 Pravilnik o označavanju sredstava za zaštitu bilja NN 11/07 Pravilnik o određivanju graničnih prijelaza za promet sredstvima za zaštitu bilja (NN 21/08) OTROVI/KEMIKALIJE Zakon o biocidnim pripravcima NN 63/07, NN 38/08 Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu aktivne tvari u biocidnim pripravcima, dokumentaciji za ocjenu biocidnih pripravaka, postupcima ocjenjivanja biocidnih pripravaka i njihove uporabe te o vrstama biocidnih pripravaka i njihove uporabe te o vrstama biocidnih pripravaka s njihovim opisima i jedinstvenim načelima za ocjenjivanje biocidnih pripravaka NN 90/08 Pravilnik o popisu aktivnih tvari u biocidnim pripravcima NN 90/08 Pravilnik o popisu postojećih aktivnih tvari dopuštenih u biocidnim pripravcima NN 90/08 Pravilnik o popisu postojećih aktivnih tvari koje nisu dopuštene u biocidnim pripravcima NN 90/08 Pravilnik o uvjetima glede posebnih mjera zaštite na radu s otrovima u pravnim osobama koje rabe otrove u znanstvenoistraživačke svrhe NN 148/99 Popis otrova namijenjenih održavanju komunalne higijene, za dezinfekciju, deratizaciju, odstranjenje lošeg mirisa i dekontaminaciju NN 151/02 Pravilnik o malim količinama otrova namijenjenih za laboratorijske i znanstvene svrhe NN 39/03 Zakon o kemikalijama NN 150/05, NN 53/08 Pravilnik o načinu ispunjavanja Sigurnosno-tehničkog lista NN 111/06 Pravilnik o vođenju očevidnika o opasnim kemikalijama te o načinu i rokovima dostave podatke iz očevidnika NN 113/06 Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom ili korištenjem opasnih kemikalija te o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili koriste opasne kemikalije NN 68/07 Pravilnik o novim tvarima NN 61/07 Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju kemikalija NN 23/08 Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen odnosno ograničen NN 17/06 Roterdamska konvencija o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini MU 4/07 Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjere znanja o zaštiti od otrova NN 62/99 Pravilnik o uvjetima i načinu skladištenja otrova iz skupine I koji djeluju u obliku plina NN 92/99 VODE Zakon o vodama NN 107/95 Uredba o opasnim tvarima u vodama NN 78/98 Državni plan za zaštitu voda NN 8/99 Uredbu o klasifikaciji voda NN 77/98 Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće NN 47/08 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama NN150/05 VETERINARSTVO Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima NN 79/98 Pravilnik o načinu provjere kakvoće veterinarskog lijeka, ljekovitog dodatka i veterinarsko-medicinskog proizvoda, te o načinu njihova čuvanja i vođenja očevidnika o provedenoj provjeri kakvoće NN 148/99 Popis gotovih veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda odobrenih za uporabu NN 73/00 Zakon veterinarsko-medicinskim proizvodima NN 84/08 Pravilnik o načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse za veterinarsko-medicinske proizvode NN 120/07 Naredba o zabrani primjene određenih veterinarskih lijekova na životinjama koje se koriste za prehranu ljudi NN 120/07 Dopuna popisa gotovih veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda odobrenih za stavljanje u promet NN 119/07 Popis veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda koji se brišu s popisa gotovih veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda odobrenih za stavljanje u promet NN 119/07 Zakon o veterinarstvu NN 41/07 Popis veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda koji se brišu s popisa gotovih veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko-medicinskih proizvoda odobrenih za uporabu NN 121/05 Pravilnik o uvjetima za proizvodnju, stavljanje na tržište i upotrebu ljekovite hrane za životinje NN 101/05 Popis veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko – medicinskih proizvoda koji se brišu s popisa gotovih veterinarskih lijekova, ljekovitih dodataka i veterinarsko – medicinskih proizvoda odobrenih za uporabu NN 159/04 OKOLIŠ Zakon o zaštiti okoliša NN110/07 Zakon o otpadu NN 178/04, 111/06, 60/08 Nacionalna strategija zaštite okoliša NN 46/02 Plan intervencija u zaštiti okoliša NN 12/01 Pravilnik o procjenama utjecaja na okoliš NN 85/06 Poljoprivreda Zakon o poljoprivrednom zemljištu NN 66/01, 87/02, 90/05 Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima NN 15/92 Zakon o sredstvima za zaštitu bilja NN 70/05 Zakon o biljnom zdravstvu NN 75/07 Popis aktivnih tvari dopuštenih za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja u RH NN 8/08 Upisnik registriranih sredstava za zaštitu bilja NN 10/08 Pravilnik o postupku registracije sredstava za zaštitu bilja NN 57/07 Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu i registraciju sredstava za zaštitu bilja NN 59/06 Pravilnik o dokumentaciji za ocjenu aktivnih tvari sredstava za zaštitu bilja NN 53/06 4.1.
  206. Prijašnja, sadašnja i buduća proizvodnja POPs pesticida U razdoblju dok su POPs pesticidi imali dozvolu za primjenu bilo je nekoliko proizvođača koji su stavljali pesticide različitih formulacija na tržište. Potrebno je naglasiti da su količine koje su se proizvodile u Hrvatskoj za vrijeme bivše Jugoslavije bile namijenjene za korištenje u cijeloj bivšoj državi. INA Kutina proizvodila je od 1969.-
  207. godine NPK gnojivo (12:12:12) s 1% aldrina, koji je ubrzo zabranjen, a od
  208. godine do
  209. godine proizvodila je volatonizirano gnojivo (Florina 3). Iako je endrin u početku prvih primjena
  210. godine bio korišten kao i dieldrin (prve primjene od
  211. godine), zbog visoke opasnosti za primjenitelje i okoliš koristio se u malim količinama samo kao rodenticid u obliku koncentrirane emulzije. Endrin se u detaljnim izvještajima o primjeni insekticida u šećernoj repi ne navodi već od 1959., tj. već tada nije korišten. U Hrvatskoj se ne proizvode POPs pesticidi, niti se uvoze aktivne tvari od kojih bi se proizvodile gotove formulacije POPs pesticida za promet. Danas su u Hrvatskoj registrirani brojni preparati koji su postupno zamijenili toksikološki nepovoljne analogne pesticide, među kojima su i POPs. Buduća proizvodnja se ne predviđa, niti je moguća s osnove da je proizvodnja POPs pesticida zabranjena u Hrvatskoj. Do zabrane uporabe koristili su se POPs pesticidi sukladno dozvolama za primjenu. Zabrane primjene koje su uslijedile nisu uzrokovale velike probleme u svezi primjene pesticida stoga što su na tržište stavljani pesticidi manjih otrovnosti i opasnosti te bolje ekološke prihvatljivosti. Prije zabrane, POPs pesticidi su se primjenjivali za suzbijanje mnogo vrsta štetnika. Obzirom na široku primjenu protiv štetnika, te na kulturama na kojima su se koristili primjenjivane su i znatne količine. U tablicama
  212. -
  213. prikazan je utrošak POPs pesticida po godinama. Tablica
  214. Utrošak aktivnih tvari POPs pesticida (kg godina-1) u Hrvatskoj od
  216. Aktivna tvar Godina
  221. Aldrin - - 48 353 9 982 13 448 DDT poljoprivreda - - 1 784 1 196 14 051 DDT u šumarstvu - 2312 - 53428 280 Dieldrin - - 610 186 5 298 Endrin - - 172 78 132 HCH 126 000 > 280 000 176 212 166 800 35 610 Heptaklor - - - - - Klordan - - - - - Lindan 8 000 - 12 450 4 293 15 906 Toksafen 5 200 6 400 5 395 1 728 790 Aktivna tvar Godina
  226. Aldrin 53 400 496 64 821 39 260 21 840 DDT poljoprivreda 16 325 4 183 6 051* 5 450 4 296 DDT u šumarstvu - 600 - - 2363 Dieldrin 1980 142 284 132 1 278 Endrin 120 84 94 164 131 HCH 271 800 126 338 203 406 2 900 32 150 Heptaklor - 370 1 175 1 264 2 336 Klordan - - 320 380 452 Lindan 7 948 8 066 6 304 15 172 17 126 Toksafen 5 375 2 025 2 250 1 625 2 463 *bez šumarstva i voćarstva Godina Aktivna tvar
  231. Aldrin 0 0 0 0 0 DDT poljoprivreda 1 078 0 0 0 0 DDT u šumarstvu 4912 884 8437 6907 8437 Dieldrin 0 0 0 0 0 Endrin 60 86 160 92 0 HCH 4 380 0 0 0 0 Heptaklor 0 0 0 0 0 Kelevan 3 918 5 940 6 479 56 430 123 375 Klordan 0 0 0 0 0 Lindan 22 612 28 015 26 509 20 061 19 597 Toksafen 2 765 3 953 1 573 3 604 4 420 Tablica
  232. Utrošak DDT-a u Hrvatskoj (aktivna tvar: kg godina-1) Godina
  241. Šume 26 82 4807 2371 + 67 165 masline 0 756 6020 4919 Krumpir 0 162 325 165 590 1700 ? ? 312 Tijekom 1945., 1946., 1953.,
  242. i
  243. DDT nije bio primjenjivan. Godina
  254. Šume 5360 1584 0 0 268 0 2312 262 53428 280 600 Šećerna repa 280 180 128 32 44 72 0 48 0 0 0 Tablica
  255. Utrošak DDT-a (aktivna tvar: kg godina-1) u Hrvatskoj u razdoblju 1971.-
  256. godine Godina
  261. Utrošak DDT-a 2363 4912 884 8437 6907 Tablica
  262. Utrošak DDT-a (aktivna tvar: kg godina-1) u Hrvatskoj za tretiranje šuma u razdoblju 1979.-
  263. godine (podaci dobiveni od Šumarskog Instituta, Jastrebarsko) Godina
  271. Utrošak DDT-a 4 75 399 551 16 450 679 360 140 U navedenom razdoblju su površine pod šumama u Hrvatskoj činile 23,7% površina Jugoslavije. Uočavaju su velike oscilacije u potrošnji organoklornih insekticida u prošlosti što je rezultat velikog utjecaja klimatskih prilika, plodoreda, nedostatka deviza za uvoz preparata, pojava rezistentnosti, ali i rada izvještajno prognozne službe i primjeni integrirane zaštite bilja, tj. kombiniranje agrotehničkih postupaka, u nekim slučajevima mehaničko suzbijanje te primjena sredstava za zaštitu bilja samo kod pojave štetnika iznad praga štetnosti kao i naizmjenično korištenje sredstava iz različitih skupina (npr. u šumarstvu). To je u određenoj mjeri usporilo nakupljanje ostataka POPs pesticida u okolišu. Zbog navedenih zabrana i postojećih propisa trenutno nema uporabe niti je moguća uporaba POPs pesticida. Pri izdavanju dozvola pesticidima za promet i primjenu, između ostalog pazi se da se ne odabiru oni koji su perzistentni. POPs pesticidi koji sadrže aktivnu tvar zabranjenu u popisu Konvencije, u šumarstvu se ne rabe. Praksa uporabe sredstava za zaštitu bilja s POPs komponentama onemogućena je jer se POPs pesticidi ne proizvode i ne primjenjuju u RH. Ministarstvo regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva – Uprava za šumarstvo raspolaže podacima o zaštitnim sredstvima, njihovim količinama i aktivnim tvarima za svako pojedino sredstvo. Podaci se godišnje ažuriraju te se provjerava zakonodavstvena usklađenost vezano na dozvolu primjene pojedinih sredstava. JP Hrvatske šume i Šumarski institut u Jastrebarskom najviše rabe zaštitna sredstva te uzorno i kooperativno razmjenjuju podatke s Ministarstvom o njihovoj primjeni. DDT je zabranjen prije četrdesetak godina, no primjena istog dokumentirana je sve do
  272. u Šumarskom institutu i to u simboličkim količinama u znanstvene svrhe. 4.1.
  273. Izvoz i uvoz POPs pesticida Obzirom da se u Hrvatskoj ne proizvode POPs pesticidi, ne postoji njihov izvoz u bilo koju zemlju svijeta. Uvoziti se smiju kemikalije razvrstane kao opasne samo ako je prethodno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi donijelo rješenje za uvoz te kemikalije ili gotove formulacije pesticida koje su registrirane za primjenu. Svaki uvoz mora odobriti Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ili Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Uvoznik je po Zakonu dužan na vrijeme najaviti prelazak takvog tereta preko državne granice (barem tri dana ranije) kako bi se moglo spremiti uvjete nadzora takva tereta. Uvoznik je također dužan voditi očevidnik o prometu opasnih kemikalija te ga dostaviti Hrvatskom zavodu za toksikologiju početkom godine za proteklu godinu. Na graničnom prijelazu nalazi se nadležna sanitarna inspekcija ili inspekcija zaštite bilja ili veterinarska inspekcija koje na osnovi dozvole nadležnog ministarstva i registra da je sredstvo registrirano za uporabu u Republici Hrvatskoj odobravaju uvoz pesticida. Carinski nadzor pri uvozu koristi se odobrenjem nadležnih ministarstava te se ne očekuje pojava većih propusta na tom području. Mala je vjerojatnost za ilegalnu trgovinu POPs pesticidima, jer su u susjednim zemljama također zabranjeni a kod nas postoje odgovarajuće zamjene. Propisi o radu poljoprivrednih i veterinarskih ljekarni određuju da se samo pesticidi koji imaju dozvolu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi ili Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja smiju nalaziti u trgovini. Za potrebe određivanja ostataka POPs pesticida u vodi, tlu, hrani, bilju i biljnim proizvodima razne institucije uvoze male količine POPs pesticida koje služe kao standardi u laboratorijskim analizama. Republika Hrvatska ratificirala je Rotterdamsku konvenciju o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, koja je stupila na snagu
  274. veljače
  275. godine. Konvencija promiče zajedničku odgovornost i suradnju među ugovornih strankama u međunarodnoj trgovini određenih opasnih kemikalija i pesticida radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od potencijalnih/mogućih onečišćenja, te osigurava kontrolu i odlučivanje o uvozu i izvozu kemikalija koje su predmet konvencije, a među kojima su i POPs pesticidi i industrijske kemikalije te se na učinkovit način kontrolira njihova međunarodna trgovina. 4.1.
  276. Postojeće zalihe, otpad koji sadrži POPs pesticide, lokacije za odlaganje i lokacije zagađene POPs pesticidima Tijekom provedbe inventara POPs pesticida nije utvrđeno postojanje zaliha POPs pesticida. Proizvodi, uključujući i pesticide, koji su danas u uporabi ne sadrže POPs pesticide te nema mogućnosti nastanka otpada koji sadrži POPs pesticide. Posebna odlagališta, na kojima bi se nalazio otpad koji sadrži POPs pesticide, do sada nisu postojala. Može se pretpostaviti, da su neke određene količine otpada s POPs pesticidima odložene na neku od lokacija za odlaganje komunalnog otpada te da su prekrivene naslagama smeća tijekom tridesetak godina ali ih je na takvim lokacijama teško pronaći. Iznimka može biti zaostala prazna ambalaža starih pesticida. Do danas nisu određene lokacije za odlaganje opasnog otpada, odnosno POPs pesticida. Obzirom da postoje druge vrste postojanih spojeva za koje će se morati odrediti odlagališta, treba predvidjeti mogućnost da se na takvim lokacijama mogu odlagati i POPs pesticidi koji bi se možda mogli pojaviti. Prema dostupnim podacima koji su šturi i često neujednačeno prikazani, do sada nisu nađene lokacije zagađene s POPs pesticidima. Na temelju podataka koji govore o primjeni POPs pesticida u nekim područjima Hrvatske trebalo bi odrediti nekoliko područja na kojima bi se provelo ispitivanje prisutnosti POPs pesticida. Poznavajući doze ili koncentracije primjene, a razumijevajući da su pesticidi korišteni u skladu s preporukama iz dozvole nema većih izgleda da se pronađu lokacije značajno onečišćene POPs pesticidima. 4.1.
  277. Sadašnji kapaciteti/potencijali za ispitivanja POPs pesticida Potrebno je istaknuti neprilagođenosti glede opremljenosti laboratorija za fizikalno-kemijske analize u Hrvatskoj. Naime, nedostatak podataka nije samo posljedica nepostojeće zakonske regulative i monitoringa već i neodgovarajuće opremljenosti većine laboratorija prvenstveno zbog nedostatka potrebnih financijskih sredstava za njihovo uređenje. Uređaji su stari i nedovoljno precizni, a zaposlenici nisu osposobljeni za korištenje najnovijih uređaja i tehnologija. To znači da organiziranje monitoringa u bilju i biljnim proizvodima, hrani i tlu uz odgovarajuću zakonsku regulativu zahtijeva formiranje i nekoliko laboratorija u skladu s propisima u EU u kojima bi se istraživanja obavljala na novoj preciznoj opremi radi određivanja ostataka POPs spojeva, ali i drugih kemikalija koje su postojane i koje će se u bližoj budućnosti uvrstiti u listu POPs spojeva. Nije potrebno osnivati nove laboratorije za monitoring voda, nego samo ojačavanje postojećih. 4.1.
  278. Zaključak Prema prikupljenim podacima uočava se da se POPs pesticidi ne proizvode i ne primjenjuju u Hrvatskoj. Također ne postoji uvoz i izvoz POPs pesticida. Tijekom inventara POPs pesticida nisu utvrđene zagađene lokacije niti zalihe POPs pesticida. Obzirom da se razine POPs pesticida u okolišu sustavno prate samo u vodama sukladno zakonskoj regulativi, predlaže se donošenje zakonske regulative kojom bi se sustavno i kontinuirano pratile razine POPs pesticida u svim elementima okoliša i ljudima. Postojeći podaci koji se prikupljaju kroz različite projekte ili analizom inspekcijskih uzoraka ne sakupljaju se kontinuirano i u okviru nacionalnog programa monitoringa. Također je potrebno zakonski odrediti prikupljanje rezultata sustavnog i kontinuiranog praćenja količina POPs pesticida u središnjem registru. Zbog nedovoljne opremljenosti laboratorija za obavljanje potrebnih analiza mora se osigurati novac kojim bi se uredili laboratoriji, kupila odgovarajuća oprema, osposobili stručnjaci za rad. Iako se pokazuje trend opadanja ostataka POPs pesticida u analiziranim uzorcima biljnog i životinjskog podrijetla, vodi i u tlu te u ljudima, pouzdani podaci o ostacima su potrebni radi poznavanja stvarnog stanja što je u skladu s mnogim međunarodnim ugovorima i propisima kao i Stockholmskom konvencijom. 4.
  279. Poliklorirani bifenili (PCB) – Dodatak A, II dio PCB-i se nisu nikad proizvodili na teritoriju Hrvatske, ali je postojala proizvodnja opreme s PCB-ima (transformatori i kondenzatori), zbog čega su se uvozile tekućine s PCB-ima. Obzirom na PCB-e najviše je zahtjeva za prilagodbe i promjene u zakonskom i institucionalnom okviru države. Naime, trenutno je još uvijek u RH dozvoljen uvoz, te korištenje PCB-a u zatvorenim i poluzatvorenim sustavima. Osim toga, ne postoji prava kontrola pri uvozu PCB-a i opreme koja sadrži PCB-e. Uz PIRALEN, u Republici Hrvatskoj najčešće je korišten PCB pod nazivom ASKAREL, koji zapravo predstavlja smjesu tetraklorbenzena sa 60-80% PCB-a. 4.2.
  280. Analiza postojećih podatka o količinama opreme s PCB-ima Državne institucije Republike Hrvatske, u čijoj su nadležnosti skrb za ljudsko zdravlje, okoliš i ukupni gospodarski razvitak inicirale su,
  281. godine, niz aktivnosti za smanjenje potencijalnih opasnosti vezanih uz opremu i uređaje koji sadrže PCB-e ili su njima onečišćeni. U suradnji s Ministarstvom rada i socijalne skrbi, s inspektorima zaštite na radu, APO d.o.o. je u razdoblju 1993.-
  282. godine, obradom i analizom inspekcijskih zapisnika o nadzoru uređaja koji sadrže PCB-e te putem ankete formirao bazu podataka o vlasnicima uređaja koji sadrže PCB-e (transformatori i kondenzatori), tekućine s PCB-ima i otpada onečišćenog PCB-ima. Za potrebe inventarizacije napravljena je obrada baze podataka po županijama; prema starosti instalirane opreme; prema statusu opreme – u radu, u kvaru, u rezervi kao podloga za izradu Nacionalnog provedbenog plana. U cilju nadopune i ažuriranja postojeće baze podataka izrađen je upitnik i upućen na oko 400 novih adresa. Anketom su prvenstveno bili obuhvaćeni subjekti koji su do sada bili slabije obuhvaćeni u analizama i prikupljanju podataka o PCB-ima kao što su hoteli, bolnice, te veći gospodarski subjekte koji do sada nisu prijavili da posjeduju opremu i uređaje punjene PCB-ima. Uspostavljena je suradnja s državnim, županijskim i znanstvenim institucijama: Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ministarstvom financija, Carinskom upravom RH, Hrvatskom gospodarskom komorom, Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada, Institutom Ruđer Bošković, Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i županijskim zavodima za javno zdravstvo. Prikupljeni su i objedinjeni podataci o: uvozu i izvozu PCB-a u RH, kontroli i nadzoru uvoza/izvoza PCB-a u RH, načinu i mjestima korištenja PCB-a u RH te nacionalnim kapacitetima za praćenje, kontrolu, analizu PCB-a i provođenje monitoringa PCB-a u okolišu. Proizvođačima opreme koja predviđa upotrebu fluida na bazi PCB-a u RH upućen je upit o sredstvima koja su koristili/koriste u proizvodnji opreme tj. da li koriste rashladne fluide na bazi PCB-a. 4.2.
  283. Zakonski propisi iz područja PCB-a Postupanje s opremom koja sadrži PCB-e, zbrinjavanje i prijevoz otpada s PCB-ima, maksimalno dopuštene koncentracije PCB-a u pojedinim medijima, u Republici Hrvatskoj regulirano je slijedećim zakonskim aktima: – Pravilnik o zaštiti na radu s tvarima koje sadrže poliklorirane bifenile, poliklorirane naftalene i poliklorirane terfenile (NN 7/89) – Zakon o otpadu (NN 178/04, 111/06, 60/08) – Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05) – Baselska Konvencija o kontroli prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovog odlaganja (NN – Međunarodni ugovori 3/94) – Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07) – Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora i o biološkim graničnim vrijednostima (NN 92/93) – Pravilnik o maksimalnim razinama ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje (NN 117/07) – Pravilnik o toksinima, metalima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani (NN 16/05) – Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92) – Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98) – Uredba o klasifikaciji voda (NN 77/98) – Pravilnik o nepoželjnim i zabranjenim tvarima u hrani za životinje (NN 118/07) – Zakon o kemikalijama (NN 150/05, NN 53/08) – Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen, odnosno ograničen (NN 17/06) – Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 23/07 i 111/07) – Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (NN 105/08) – Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08) Do 2006.g. u Republici Hrvatskoj nisu postojali zakonski akti koji bi zabranjivali uvoz PCB-a, te ograničavali upotrebu PCB-a u zatvorenim sustavima. Novi Zakon o kemikalijama (NN 150/05 i 53/08) te Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen, odnosno ograničen (NN 17/06) propisuju da je zabranjeno stavljati u promet i koristiti PCB osim u slučaju održavanja već postojeće opreme do kraja rada odnosno dok navedena oprema ne postane otpad. U rujnu 2008.g. donesen je Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (NN 105/08), gdje je predviđeno zbrinjavanje PCB opreme do 31.12.
  284. g. Također je propisana zabrana stavljanja na tržište PCB i opreme koja sadrži PCB nakon 31.12.
  285. g. Istim Pravilnikom predviđena je obveza posjednika PCB opreme da do
  286. ožujka
  287. godine dostaviti ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša i Agenciji za zaštitu okoliša popis opreme s volumenom PCB-a većim od 5 dm
  288. 4.2.2.
  289. Zakonski okvir za postupanje s uređajima koji sadrže PCB-e tijekom rada U Republici Hrvatskoj na snazi je Pravilnik o zaštiti na radu s tvarima koje sadrže poliklorirane bifenile, poliklorirane naftalene i poliklorirane terfenile (NN 7/89), kao jedini službeni akt kojim se regulira postupanje s uređajima koji sadrže PCB/PCT-e, označavanje i zaštita pri radu s takvim uređajima. Pravilnikom je dopuštena upotreba PCB-a u zatvorenim sustavima uz posebnu suglasnost nadležnog inspektorata i na lokacijama koje su zaštićene od požara. Zakon o kemikalijama (NN 150/05 i 53/08) te Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen, odnosno ograničen (NN 17/06) propisuju da je zabranjeno stavljati u promet i koristiti PCB osim u slučaju održavanja već postojeće opreme do kraja njihova rada odnosno dok navedena oprema ne postane otpad. Time je osigurana zabrana uvoza PCB-a, dok je uvoz PCB opreme zabranjen nakon 31.12.
  290. g. (Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima NN 105/08). 4.2.2.
  291. Zakonski okvir za zbrinjavanje uređaja s PCB-ima isključenih iz uporabe, i otpada onečišćenog PCB-ima Postupanje s otpadom regulirano je Zakonom o otpadu (NN 60/08) i Pravilnikom o gospodarenju otpadom (NN 23/07 i 111/07) a svrstavanje i kategorizacija otpada provodi se temeljem Uredbe o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05). Prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05), koji je njegov dio, »transformatori i kondenzatori koji sadrže PCB-e ili PCT-e« navedeni su pod ključnim brojem: *16 02 01, te predstavljaju opasan otpad. U Katalogu otpada su klasificirane i druge vrste otpada koje sadrže PCB-e ili PCT-e, kao opasan otpad (npr. *13 01 01 i *13 03 01 za otpadna ulja s PCB-ima ili PCT-ima). Za sve te vrste otpada preporuča se termička obrada s prethodnim kondicioniranjem. Uređaji koji sadrže PCB-e i tekućine s PCB-ima spaljuju se isključivo u spalionicama opasnog otpada (kućišta se smiju nakon čišćenja deponirati na deponij opasnog otpada). Otpadna ulja s PCB-ima zbrinjavaju se prema Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05) ovisno o sadržaju PCB-a i sadržaju halogena.
  292. godine na snagu je stupila Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada (NN 50/05). Otpad koji sadrzi PCB niti u ovoj uredbi nije objedinjen u posebnu kategoriju već se kategorizira kroz nekoliko podskupina; – otpad pod kodom Q12 »Onečišćene tvari (npr. ulja onečišćena PCB-om/polikloriranim bifenilom itd.)«, – u kategoriji A-10 kao otpad koji pokazuje jedno od svojstava opasnog otpada navedenog u prilogu II Uredbe te sadrži tvari koje sadrže PCB i/ili PCT (npr. dielektrici itd.)« – u kategoriji C32 kao sastojci otpada iz točke 1.B koji ih čine opasnim ako imaju svojstva opisana u prilogu II te sadrže poliklorirani bifenili PCB i/ili poliklorirani terfenili PCT – u kategoriji H13 kao tvari i pripravci koji, nakon odlaganja, mogu na bilo koji način proizvesti drugu tvar, npr. ocjeđivanjem, koja ima jedno od svojstava opasnog otpada navedenog u prilogu II (eksplozivno, kancerogeno i sl.). Vrijednost PCBa u tvari mora u tom slucaju biti veca od 100mg/kg suhe tvari. – A
  293. Kovni otpadi i otpadi koji sadrže kovine; A1180 Otpadni električni i elektronski sklopovi ili otpaci2 koji sadrže komponente poput akumulatora i drugih baterija koje su uključene u Popis A, živine sklopke, staklo iz katodnih cijevi i drugo presvučeno staklo i kondenzatore polokloriranih bifenila ili su onečišćeni s elementima iz Priloga I. (npr. kadmij, živa, olovo, poloklorirani bifenil) u takvoj mjeri da posjeduju bilo koje od svojstava iz Priloga II.3; – A3180 Otpad, tvari i predmeti koji sadrže, sastoje se od ili su terfenilom, polikloriranim naftalinom ili polibromiranim bifenilom ili bilo kojim drugim polibro miranim analogonima tih kemijskih spojeva s razionečišćeni s polikloriranim bifenilom, polikloranim naftalinom ili polibromiranim bifenilom ili bilo kojim drugim polibrmiranim analogonima tih kemijskih spojeva s razinom koncentracije od 50 mg/kg ili više – C49 – spojevi srodni polikloriranom dibenzo-furanu; – C50 – spojevi srodni polikloriranom dibenzo-para-dioksinu; – C51 – ugljikovodici i njihovi spojevi kisika, dušika i/ili sumpora koji nisu drugačije navedeni u Uredbi – RA. – Otpad koji uglavnom sadrži organske sastojke koji mogu sadržavati kovine i ostale anorganske materijale: RA 010 Otpadne tvari i predmeti koji sadrže, sastoje se od ili su onečišćeni s polikloriranim bifenilom i/ili polikloriranim terfenilom i/ili polibromiranim bifenilom, uključujući sve druge polibromirane analogone tih kemijskih spojeva s razinom koncentracije od 50 mg/kg ili više – RC. Otpad koji može sadržavati ili anorganske ili organske sastojke; RC010 – svaki element iz iste skupine kao i poliklorirani dibenzofuran; RC 020 – svaki element iz iste skupine kao i poliklorirani dibenzodioksin Prema Zakonu o otpadu (NN 178/04, 111/06, 60/08) uvoz opasnog otpada u RH u koji spada i otpad onečišćen PCB-ima je zabranjen. Republika Hrvatska ratificirala je 1994.g. Baselsku Konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju« (NN – Međunarodni ugovori 3/94). Prema Baselskoj konvenciji, »otpadne materije i predmeti koji sadrže ili su onečišćeni polikloriranim bifenilima (PCB) odnosno poliklorianim terfenilima (PCT), odnosno polibromiranim bifenilima (PBB)« (oznaka Y10) klasificirane su kao kategorija otpada koju treba kontrolirati tj. kao opasni otpad (Dodatak I). U skladu s Baselskom konvencijom opasni otpad moguće je izvoziti samo u zemlje koje nisu zabranile uvoz opasnog otpada uz pismeni pristanak nadležne institucije zemlje uvoznice. Također je potrebno osigurati da se prekogranični promet opasnog otpada i drugih vrsta otpada smanji na najmanju mjeru, u skladu sa zbrinjavanjem otpada koje će biti neštetno za okolinu i djelotvorno, kao i da se provodi tako da se ljudsko zdravlje i okolina zaštite od štetnih posljedica takvog prometa. 4.2.2.
  294. Zakonski okvir za prijevoz otpadnih PCB-a i opreme onečišćene PCB-ima Prijevoz PCB-a i uređaja s PCB-ima mora se odvijati prema odredbama Zakona o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07). Taj se zakon temelji na Europskom sporazumu o cestovnom prijevozu roba u međunarodnom prometu (ADR). Prema ADR-u PCB-i su klasificirani kao opasne tvari koje su tijekom prijevoza opasne za sudionike prometa, pučanstvo i okoliš (klasa 9). PCB-i imaju stupanj opasnosti 2b (tvari koje u slučaju požara mogu stvarati dioksine), a uređaji s PCB-ima stupnja opasnosti
  295. Vozilo kojim se prevoze PCB-i i njima onečišćen otpad mora biti tehnički ispravno te opremljeno i označeno u skladu s propisanim standardima. Prijevoz PCB-a mora se uvijek vršiti uz potrebne mjere opreza, u pravilu po danu, a i sama pošiljka mora biti pripremljena tako da ispunjava uvjete za siguran transport. 4.2.2.
  296. Zakonski dopuštene koncentracije PCB-a u pojedinim medijima U Republici Hrvatskoj zakonski su određene maksimalno dopuštene koncentracije PCB-a u atmosferi, vodi, hrani i poljoprivrednom zemljištu. Pravilnikom o maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora i o biološkim graničnim vrijednostima (NN 92/93), propisane su granične vrijednosti za poliklorirane bifenile u radnom prostoru. Pri tome su dane različite MDK vrijednosti ovisno o sadržaju klora u smjesi PCB spojeva. Pod rednim brojem 116, CAS broj 53469-21-9 nalaze se poliklorirani bifenili sa sadržajem klora od 42% za koje se dopušta da ih u radnoj atmosferi ima 0,1 ppm tj. 1 mg m-
  297. Za poliklorirane bifenile sa sadržajem klora od 54% pod rednim brojem 117, CAS broj 11097-69-1, navode se MDK vrijednosti od 0,05 ppm odnosno 0,5 mg m-
  298. Za obje grupe spojeva navodi se upozorenje da su mogući karcinogeni efekti CA-2 te da je moguća njihova resorpcija preko kože. Uredbom o opasnim tvarima u vodama (NN 78/98) poliklorirani bifenili su klasificirani u A skupinu opasnih tvari kao »opasne tvari za koje je dokazano da su rizične za vodni okoliš i čovjeka i za koje se određuju najveće dopuštene koncentracije u vodnim sustavima, odnosno zabranjuje njihovo ispuštanje u vode«. Najveća dopuštena koncentracija polikloriranih bifenila određena je gore navedenom uredbom i Uredbom o klasifikaciji voda (NN 77/98), u kojoj su određene granične vrijednosti za vode od I. do V. vrste. Ovisno o vrsti voda koncentracije se kreću od 0,01-0,2 μg L-
  299. Naime, za vode I vrste granična vrijednost koncentracije PCB-a je <0,01 μgL-1, za vode II vrste 0,01-0,02 μg L-1, za vode III vrste 0,02-0,04 μg L-1, za vode IV vrste 0,04-0,2 μg L-1 i za vode V vrste >0,2 μg L-
  300. Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN 15/92) određena je da najviša dozvoljene količina PCB-a u gradskom mulju i kompostu od gradskog mulja i otpada može iznositi 0,05 mg kg-1 suhe tvari. Pravilnikom o toksinima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani (NN 16/05), određene su dopuštene količine polikloriranih bifenila (jestivog dijela). Tablica
  301. Najviše dopuštene količine PCB-a u hrani Vrsta hrane Najviše dopuštene količine PCB-a ng/g masti Jaja i proizvodi od jaja 200 Meso peradi i proizvodi od mesa peradi 200 Mlijeko – svježe mlijeko – termički obrađeno – mliječni proizvodi 100 100 100 Tablica
  302. Najviše dopuštene količine PCB-a u hrani Vrsta hrane Najviše dopuštene količine PCB-a mg/kg Hrana za dojenčad i malu djecu 0,2 Ribe i školjke 2,0 * Crveno meso 3,0 ** * Izraženo na jestivi dio ** Izraženo na količinu masti 4.2.
  303. Prijašnja, sadašnja i buduća proizvodnja i uporaba PCB-a i opreme s PCB-ima Prema prikupljenim podacima u Republici Hrvatskoj nisu se proizvodile niti se sada proizvode smjese PCB-a. Prema podacima proizvođača transformatora i kondenzatora, u RH je,
  304. godine, proizvedeno 26 komada transformatora (od kojih je 16 već zbrinuto), tipa 2 TBN 1600-12/K, u koje je stavljen rashladni uljni sustav na bazi PCB-a, a koji su instalirani u tvornici Petrokemija – Kutina. Pri proizvodnji ostalih uređaja, različitih tipova i veličina, nisu se koristili dielektrici i rashladni uljni sustavi na bazi PCB-a. Također se ne predviđa proizvodnja PCB-a i opreme s PCB-ima. PCB spojevi u Hrvatskoj su se koristili i još uvijek se koriste uglavnom u zatvorenim sustavima (kao dielektrici u transformatorima i kondenzatorima). Korištenje opreme s PCB-ima je dozvoljeno do
  307. g. 4.2.
  308. Količina PCB-a u zatvorenim sustavima (kondenzatori, transformatori) Količina PCB-a u pojedinom uređaju ovisi o snazi i veličini uređaja. Kako je većina opreme u RH stara te ne postoje detaljni tehnički podaci o istoj (količini dielektrika u uređaju) u ovom poglavlju navedeni su podaci o ukupnoj težini uređaja koji sadrži PCB-e kao količini PCB-a u zatvorenom sustavu. Takva procjena je uobičajena te se s aspekta zamjene i konačnog zbrinjavanja uređaja koji sadrže PCB-e uvijek uzima ukupna težina uređaja koji je potrebno zbrinuti, a ne samo količina dielektrika/izolacijskog sredstva. Količina PCB-a u zatvorenim sustavima prikazana je prema podacima prikupljenim tijekom inventarizacije, gdje su identificirane slijedeće količine PCB spojeva u zatvorenim sustavima: 22 859 kondenzatora: 655 705 kg 311 transfo

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.