Odluka o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija

(1)Ovom se Odlukom utvrđuje način izračuna stope adekvatnosti jamstvenoga kapitala kreditnih institucija.

(2)Ova Odluka primjenjuje se: 1) na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad i 2) na podružnice kreditne institucije iz treće države koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.

(3)Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ova Odluka ne primjenjuje se na institucije za elektronički novac. Članak 2.

(1)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenom standardizirnog pristupa imaju sljedeće značenje: 1) Vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika (u nastavku teksta: VIPKR), engl. external credit assessment institution, ECAI, pravna je osoba koja izrađuje procjene kreditne sposobnosti odnosno kreditne rejtinge drugih osoba. 2) Priznata VIPKR je VIPKR koju je za tu namjenu prethodno priznala Hrvatska narodna banka i koja se nalazi na Popisu objavljenom na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke. Kreditna institucija može za izračun kapitalnog zahtjeva upotrijebiti samo kreditne rejtinge priznatih VIPKR. 3) Odabrana VIPKR je priznata VIPKR čije je kreditne rejtinge kreditna institucija u skladu sa svojim internim aktima odlučila koristiti za dodjelu pondera rizika. 4) Agencija za kreditiranje izvoza (u nastavku teksta: AKI), engl. export credit agencies, ECA, agencija je koja podržava fizičke osobe i pravne osobe u privatnom vlasništvu iz države u kojoj AKI ima sjedište, u njihovim izvoznim aktivnostima. AKI odobravaju kredite osigurane državnim jamstvima i daju jamstva i odgovarajuća osiguranja koja pokrivaju rizik u trgovini robom i uslugama i politički rizik države dužnika. Većina razvijenih zemalja imaju najmanje jednu AKI, kojom najčešće upravlja država ili je u vlasništvu države. Kreditna institucija može za izračun kapitalnog zahtjeva upotrijebiti samo kreditne procjene koje objavljuje AKI, ako one ispunjavaju uvjete propisane ovom Odlukom. 5) Multilateralne razvojne banke jesu:

1. Međunarodna banka za obnovu i razvoj,
2. Međunarodna financijska korporacija,
3. Međuamerička razvojna banka,
4. Azijska razvojna banka,
5. Afrička razvojna banka,
6. Razvojna banka Vijeća Europe,
7. Nordijska investicijska banka,
8. Karipska razvojna banka,
9. Europska banka za obnovu i razvoj,
10. Europska investicijska banka,
11. Europski investicijski fond,
12. Agencija za multilateralne garancije investicija,
13. Međunarodna financijska pomoć za imunizaciju,
14. Islamska razvojna banka,
15. Međuamerička investicijska korporacija,
16. Crnomorska banka za trgovinu i razvoj i
17. Srednjoamerička banka za ekonomsku integraciju. 6) Međunarodne organizacije jesu:
18. Europska zajednica,
19. Međunarodni monetarni fond i
20. Banka za međunarodne namire. 7) Institucija je kreditna institucija ili investicijsko društvo. 8) Kreditna institucija je kreditna institucija na način određen Zakonom o kreditnim institucijama. 9) Investicijsko društvo je pravna osoba na način određen Zakonom o kreditnim institucijama. 10) Financijska institucija je financijska institucija na način određen Zakonom o kreditnim institucijama. 11) Središnja država uključuje državne jedinice koje se financiraju iz državnog proračuna. U Republici Hrvatskoj središnjom državom smatraju se tijela državne vlasti koja se financiraju iz proračuna Republike Hrvatske, i to: − tijela zakonodavne vlasti Republike Hrvatske − tijela izvršne vlasti Republike Hrvatske − ustavni sud, tijela sudbene vlasti i pravosuđa Republike Hrvatske. Popis tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti Republike Hrvatske objavljen je u Katalogu tijela javne vlasti na internetskoj stranici Hidre (www.hidra.hr/Dokumentacija/Katalozi tijela javne vlasti). 12) Lokalna i područna (regionalna) samouprava uključuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. U Republici Hrvatkoj jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave smatraju se županije uključujući Grad Zagreb, gradovi i općine, predstavnička tijela županija, gradova i općina te njihova izvršna tijela. Kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izvan Republike Hrvatske ova kategorija uključuje vjerske zajednice ako imaju pravo prikupljati poreze. 13) Javno državno tijelo (engl. public sector entities, PSE) jesu neprofitno administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi te lokalnim i područnim (regionalnim) tijelima i neprofitna pravna osoba za čije obveze jamči država, a mogu uključivati i tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s posebnim zakonom, koja podliježu nadzoru države. U Republici Hrvatskoj javnim državnim tijelima koja imaju »tretman države« smatraju se: − Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, − Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, − Državni ured za reviziju, − Fond za naknadu oduzete imovine, − Fond za razvoj i zapošljavanje, − Fond za regionalni razvoj, − Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, − Hrvatska banka za obnovu i razvitak, − Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, − Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, − Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, − Hrvatski zavod za zapošljavanje, − Hrvatski fond za privatizaciju, − Središnji registar osiguranika, − Hrvatske autoceste d.o.o., − Hrvatske ceste d.o.o. i − Hrvatske vode d.o.o. Neprofitne pravne osobe javnog sektora za čije obveze jamči Republika Hrvatska u djelatnosti obrazovanja, znanosti, kulture, zašite okoliša, prometa i veza, zdravstva i socijalne skrbi i sličnih djelatnosti te diplomatska predstavništva imaju »tretman institucije«. Javna državna tijela iz treće države mogu imati samo »tretman institucije« koji je propisalo tijelo nadležno za superviziju kreditnih institucija iz te treće države. 14) Mala i srednja društva (u nastavku teksta: MSD), engl. small and medium sized entity, SME, trgovačka su društva (uključujući obrtnike i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima) koja samostalno obavljaju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu neovisno o njihovom pravnom obliku. Da bi se pojedino trgovačko društvo moglo smatrati MSD-om, njegovi podaci ne smiju prelaziti dva od tri sljedeća kriterija: – ukupna aktiva iznosi do 130 milijuna kuna, – prihod iznosi do 260 milijuna kuna, – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi do
21. Trgovačko društvo može se smatrati MSD-om samo uz uvjet da ono zajedno s povezanim osobama ne prelazi vrijednosti iz točke
22. stavka
23. ove Odluke. Udovoljava li trgovačko društvo tom uvjetu, provjerava se na sljedeći način: – ako se radi o društvima koja imaju 25% do 50% glasačkih prava u MSD-u ili društvima u kojima MSD ima 25% do 50% glasačkih prava, podaci povezanog društva proporcionalno se uključuju u izračun kriterija za udovoljavanje definiciji MSD-a, – ako se radi o povezanim društvima koja imaju 50% i više glasačkih prava u MSD-u i društvima u kojima MSD ima 50% i više glasačkih prava, podaci povezanih društava uključuju se u cjelokupnom iznosu u izračun kriterija za uključivanje u kategoriju MSD. 15) Dospjelo nenaplaćeno potraživanje je izloženost kod koje je kreditna institucija utvrdila da dužnik nije ispunio svoju dospjelu obvezu u roku dužem od 90 dana. Bez obzira na to je li dužnik u zakašnjenju dužem od 90 dana za dio obveze koja proizlazi iz određenoga ugovornog odnosa ili za sve obveze koje proizlaze iz toga ugovornog odnosa, cjelokupno potraživanje koje kreditna institucija ima prema tom dužniku, a koja proizlaze iz toga ugovornog odnosa, smatrat će se dospjelim nenaplaćenim potraživanjem. U slučaju iz ove točke brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada je ukupan iznos svih dospjelih nepodmirenih obveza dužnika (kojima je protekao ugovoreni rok dospijeća) po svim ugovornim odnosima postao materijalno značajan odnosno veći od 1750 kuna. 16) Visokorizično potraživanje jesu ulaganja kreditne institucije u društva s visokoprofitabilnim projektima visokog stupnja rizika (engl. venture capital firms) i kapitalna ulaganja u društva s ograničenom odgovornošću koja ne kotiraju na burzi (engl. private equity investment) ako se radi o sljedećim poslovima: 1) ulaganja kreditne institucije u društva s visokoprofitabilnim projektima visokog stupnja rizika uglavnom podrazumijevaju ulaganja u osnivački kapital MSD-a, te kapital »nedavno osnovanih« društava koja ga nisu u mogućnosti pribaviti preko tržišta kapitala, 2) kapitalna ulaganja kreditne institucije u društva s ograničenom odgovornošću koja ne kotiraju na burzi ako se ona odnose na razvoj novih proizvoda i tehnologija, nagli rast društva, troškove spajanja ili pripajanja društva, odnosno jačanje bilance društva i slično. 17) Pokrivene obveznice (engl. covered bonds) jesu obveznice čije je izdavanje uređeno posebnim zakonom države u kojoj se nalazi sjedište izdavatelja, a koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete: – radi zašite prava vlasništva izdavatelj pokrivenih obveznica može biti samo kreditna institucija koja podliježe superviziji nadležnog tijela, – sredstva koja su dobivena prodajom pokrivenih obveznica moraju biti plasirana u imovinu koja pruža dovoljno pokriće za obveze preuzete na osnovi pokrivenih obveznica u njihovom cjelokupnom dospijeću i – pokrivene obveznice moraju biti pokrivene instrumentima osiguranja i davati pravo imatelju pokrivenih obveznica da u slučaju stečaja ili likvidacije izdavatelja ima prvenstvo u naplati glavnice i kamata. Pokrivene obveznice moraju biti uvrštene u popis pokrivenih obveznica, koji uključuje i listu ovlaštenih izdavatelja i vrstu instrumenata osiguranja, a koji članice Europske unije dostavljaju Komisiji Europske unije, koja te podatke prosljeđuje ostalim članicama Europske unije. 18) Gotovinske stavke u procesu naplate jesu sredstva koja su u postupku prijenosa između kreditnih institucija. Ove stavke uključuju sredstva na prolaznim računima, čekove i ostale oblike plaćanja poslane na naplatu. 19) Materijalna imovina obuhvaća: – zemljišta i zgrade kojima se kreditna institucija koristi za svoje potrebe, – postrojenja i strojeve, – ugrađenu opremu, alate i ostalu opremu i – predujmove za materijalnu imovinu i materijalnu imovinu u pripremi. 20) Institucija specijalizirana za domaće međubankovno tržište i domaće tržište javnog duga u Republici Hrvatskoj jest Tržište novca d.d. 21) Minimalna plaćanja najma/leasinga plaćanja su tijekom razdoblja najma/leasinga koja je najmoprimac/primatelj leasinga dužan ili bi mogao biti dužan izvršiti, uključujući i opcije kupnje predmeta leasinga za koje se već pri sklapanju ugovora o leasingu može zaključiti da će se realizirati. Minimalna plaćanja najma/leasinga uključuju i ostatak vrijednosti predmeta leasinga koji ispunjava: − uvjete iz članka
24. i članka
25. ove Odluke u vezi s prikladnosti pružatelja zaštite i − minimalne i dodatne zahtjeve za priznavanje drugih vrsta garancija/jamstava iz članka
26. do članka
27. ove Odluke. 22) Kreditni događaj je bilo koji događaj definiran u ugovoru o kreditnoj izvedenici koji dovodi do namire po kreditnoj izvedenici i prestanka ugovornog odnosa. 23) Financijski instrumenti jesu financijski instrumenti na način definiran Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI).

(2)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za kreditni rizik primjenom pristupa temeljenog na internim rejting-sustavima imaju sljedeće značenje: 1) Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (engl. internal ratings-based approach; u nastavku teksta: IRB pristup) pristup je u kojem kreditna institucija za utvrđivanje kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik primjenjuje interne rejting-sustave. 2) Rejting-sustav (engl. rating system) obuhvaća sve metode, procese, kontrole, postupke prikupljanja podataka i informacijske sustave koji podržavaju procjenu kreditnog rizika, raspoređivanje dužnika, odnosno izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti i kvantifikaciju vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i procjene gubitka. 3) Status neispunjavanja obveza druge ugovorne strane (engl. default, u nastavku teksta: status neispunjavanja obveza) nastaje kada je ispunjen neki od sljedećih uvjeta: − kreditna institucija smatra vjerojatnim da druga ugovorna strana neće u cijelosti podmiriti svoje obveze nastale na osnovi ugovora na temelju kojih su kreditna institucija ili bilo koja članica grupe kreditnih institucija kojoj ta kreditna institucija pripada izložene kreditnom riziku ne uzimajući u obzir mogućnost naplate iz instrumenata osiguranja (ako je obveza osigurana instrumentima osiguranja); − druga ugovorna strana više od 90 dana nije ispunila svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj materijalno značajnoj kreditnoj obvezi prema kreditnoj instituciji ili bilo kojoj članici grupe kreditnih institucija kojoj ta kreditna institucija pripada. 4) Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. probability of default; u nastavku teksta: PD) označuje vjerojatnost stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza unutar razdoblja od jedne godine. 5) Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. loss given default; u nastavku teksta: LGD) za pojedinu izloženost omjer je gubitka zbog stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza i iznosa izloženosti u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza. Pod gubitkom se smatra ekonomski gubitak koji uzima u obzir vremensku vrijednost novca, uključujući značajne učinke svođenja na sadašnju vrijednost (diskonta), te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom za pojedine izloženosti (npr. troškovi naplate po pojedinim instrumentima osiguranja). 6) Očekivani gubitak (engl. expected loss; u nastavku teksta: EL) omjer je između iznosa za koji se očekuje da neće biti naplaćen po određenoj izloženosti zbog potencijalnog stupanja druge ugovorne strane u status neispunjavanja obveza ili razrjeđivanja tijekom razdoblja od jedne godine i iznosa izloženosti u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza. 7) Konverzijski faktor (engl. conversion factor) omjer je trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne obveze za koji se očekuje da će biti iskorišten u trenutku nastanka statusa neispunjavanja obveza i trenutačno neiskorištenog iznosa izvanbilančne obveze. Iznos izvanbilančne obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit, koji nije poznat dužniku, veći. 8) Efektivna ročnost (engl. maturity; u nastavku teksta: M) vrijednost je izračunata na način propisan u dijelu 3.6.5. Glave II. ove Odluke, izražena u godinama i zaokružena na dvije decimale. 9) Osnovni IRB pristup (engl. foundation internal ratings-based approach; u nastavku teksta: FIRB pristup) oblik je IRB pristupa u kojem kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene PD-a te od Hrvatske narodne banke propisane procjene LGD-a, konverzijskih faktora i M. 10) Napredni IRB pristup (engl. advanced internal ratings-based approach; u nastavku teksta: AIRB pristup) oblik je IRB pristupa u kojem kreditna institucija primjenjuje vlastite procjene PD-a, LGD-a, konverzijskih faktora i, gdje je primjenjivo, M.

(3)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito u smislu primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika imaju sljedeće značenje: 1) Kreditna zaštita je bilo koji ugovoreni način na temelju kojeg pružatelj kreditne zaštite daje, a primatelj zaštite prima zaštitu radi smanjenja kreditnog rizika. 2) Primatelj kreditne zaštite (engl. protection buyer) osoba je koja kupuje zaštitu od kreditnog rizika odnosno prodaje kreditni rizik. 3) Pružatelj kreditne zaštite (engl. protection seller) osoba je koja prodaje zaštitu od kreditnog rizika odnosno kupuje kreditni rizik. 4) Odnosna imovina (engl. underlying asset) imovina je za koju se kupuje kreditna zaštita. 5) Materijalna kreditna zaštita (engl. funded credit protection) tehnika je smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti kreditne institucije (primatelja kreditne zaštite) proizlazi iz prava kreditne institucije da u slučaju stupanja dužnika u status neispunjavanja obveza ili nastanka drugoga ugovorenoga kreditnog događaja koji se odnosi na drugu ugovornu stranu: 1) unovči ili ostvari prijenos ili zadržavanje određene imovine ili iznosa ili 2) smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja kreditne institucije na osnovi odnosne kreditne zaštite, ili zamijeni iznos izloženosti tom razlikom. 6) Nematerijalna kreditna zaštita (engl. unfunded credit protection) tehnika je smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti kreditne institucije (primatelja kreditne zaštite) proizlazi iz obveze pružatelja nematerijalne kreditne zaštite na plaćanje određenog iznosa u slučaju stupanja dužnika u status neispunjavanja obveza ili nastanka nekoga drugoga ugovorenoga kreditnog događaja. 7) Transakcija osigurana kolateralom (engl. secured lending transaction) izloženost je nastala na temelju ugovora koji ne sadrži odredbu koja kreditnoj instituciji daje pravo da od dužnika, založnog dužnika ili drugog davatelja kolaterala zatraži dodatno povećanje iznosa postojećega kolaterala ako se vrijednost kolaterala tijekom trajanja ugovornog odnosa smanji. 8) Transakcija ovisna o kretanju na tržištu kapitala (engl. capital market-driven transaction) izloženost je nastala na temelju ugovora koji sadrži odredbu koja kreditnoj instituciji daje pravo da od dužnika, založnog dužnika ili drugog davatelja kolaterala zatraži dodatno povećanje kolaterala ako se njegova vrijednost tijekom trajanja ugovornog odnosa smanji. 9) Standardizirani sporazum o netiranju (engl. master netting agreement) ugovor je koji omogućuje ugovornim stranama ugovaranje netiranja potraživanja nastalih na temelju pojedinačnih pravnih poslova (u nastavku teksta: transakcije) i, u slučaju prestanka važenja ugovora, namiru iznosa vezanih uz sve transakcije. Na temelju standardiziranog sporazuma o netiranju provodi se netiranje pozitivnog stanja jedne transakcije s negativnim stanjem druge transakcije. Takvim sporazumom definirani su uvjeti netiranja u slučaju kada ugovorne strane trguju različitim proizvodima reguliranim zasebnim ugovorima. Standardizirani sporazum o netiranju uređuje odnose ugovornih strana u slučaju trgovanja različitim proizvodima, na način da neplaćanje po jednoj transakciji može aktivirati pravo druge ugovorne strane da raskine druge transakcije. 10) Kreditna izvedenica (engl. credit derivative) ugovor je kojim se pružatelj kreditne zaštite obvezuje kupcu kreditne zaštite u trenutku nastanka kreditnog događaja platiti jedan od sljedećih iznosa: − razliku nastalu zbog smanjenja vrijednosti referentne obveze u odnosu na njezinu inicijalnu vrijednost (engl. cash settlement variable), − cjelokupnu zamišljenu vrijednost referentne obveze u zamjenu za fizičku isporuku referentne obveze ili drugog ekvivalentnog financijskog instrumenta (engl. deliverable obligation) koji je definiran ugovorom, − ugovoreni fiksni iznos (engl. binary payout) 11) Referentna obveza (engl. reference obligation) obveza je koja se u ugovoru o kreditnoj izvedenici koristi kako bi se utvrdila vrijednost novčane namire ili obveze isporuke financijskog instrumenta. 12) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. credit default swap, u nastavku teksta: CDS) vrsta je kreditne izvedenice kojom kupac kreditne zaštite prenosi kreditni rizik po odnosnoj imovini na pružatelja kreditne zaštite. Pružatelj kreditne zaštite obvezuje se kupcu kreditne zaštite namiriti gubitak u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili drugoga ugovorenoga kreditnog događaja, za što kupac kreditne zaštite plaća periodičnu naknadu. 13) Ugovor o razmjeni ukupnog prinosa (engl. total return swap, u nastavku teksta: TRS) vrsta je kreditne izvedenice prema kojoj kupac kreditne zaštite sve novčane tokove po odnosnoj imovini prosljeđuje pružatelju kreditne zaštite, za što mu pružatelj kreditne zaštite plaća naknadu u obliku referentne kamatne stope (najčešće LIBOR) uvećane za određenu maržu. Ako je vrijednost odnosne imovine veća u trenutku dospijeća TRS-a od njezine vrijednost u trenutku sklapanja TRS-a, kupac kreditne zaštite isplaćuje razliku u vrijednosti odnosne imovine pružatelju kreditne zaštite. Ako je vrijednost odnosne imovine manja u odnosu na njezinu vrijednost u trenutku sklapanja TRS-a, pružatelj kreditne zaštite isplaćuje razliku u vrijednosti odnosne imovine kupcu kreditne zaštite. Ako nastupi status neispunjavanja obveza ili drugi ugovoreni kreditni događaj vezan uz odnosnu imovinu, ugovor se raskida, a gubitak snosi pružatelj kreditne zaštite. 14) Kreditni zapis (engl. credit linked note, u nastavku teksta: CLN) izvedeni je financijski instrument s ugrađenim CDS-om, koji omogućava kupcu kreditne zaštite prenošenje rizika povezanog s imovinom na kojoj se CLN temelji, na pružatelja kreditne zaštite. Pružatelj kreditne zaštite prima uvećanu redovnu kuponsku isplatu i redovnu vrijednost instrumenata po dospijeću ako se prije njegova dospijeća ne dogodi kreditni događaj u vezi s imovinom na kojoj se CLN temelji. Dospijeće CLN-a obično je jednako dospijeću imovine na kojoj se on temelji. 15) Kreditne izvedenice za košaricu izloženosti jesu kreditne izvedenice kojima se na pružatelja kreditne zaštite prenosi kreditni rizik više od jedne izloženosti odnosno portfelja kredita ili obveznica. Uobičajeni su oblici takvih kreditnih izvedenica kreditne izvedenice na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza i kreditne izvedenice na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza. 16) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka prvog statusa neispunjavanja obveza (engl. first-to default credit derivative) jest ugovor koji se odnosi na određeni broj (košaricu) izloženosti, a na temelju kojeg će obveza plaćanja iz ugovora nastupiti u trenutku kada prva od izloženosti iz košarice izloženosti obuhvaćenih takvim ugovorom stupi u status neispunjavanja obveza. 17) Kreditna izvedenica na osnovi nastanka n-tog statusa neispunjavanja obveza (engl. nth-to default credit derivative) jest ugovor koji se odnosi na određeni broj (košaricu) izloženosti, a na temelju kojeg će obveza plaćanja iz ugovora nastupiti u trenutku kada n-ta izloženost iz košarice izloženosti obuhvaćenih takvim ugovorom stupi u status neispunjavanja obveza. 18) Hipotekarna vrijednost nekretnine (engl. mortgage lending value) vrijednost je nekretnine koju utvrđuje neovisni procjenitelj na temelju razborite procjene buduće utrživosti nekretnine pri čemu se u obzir uzimaju dugoročni održivi prihodi od uporabe nekretnine, uobičajeni i lokalni tržišni uvjeti, trenutačno korištenje i moguće alternativno korištenje nekretnine. Špekulativni se elementi ne mogu uzeti u obzir pri utvrđivanju hipotekarne vrijednosti nekretnine. Hipotekarna vrijednost nekretnine mora se dokumentirati na jasan i transparentan način. 19) Tržišna vrijednost je procijenjeni iznos za koji bi se nekretnina na datum procjene mogla nakon odgovarajućeg marketinga, razmijeniti između informiranih i spremnih strana u transakciji pred pogodbom pri čemu bi obje strane postupale oprezno i bez prisile. Tržišna vrijednost mora se dokumentirati na jasan i transparentan način. 20) Neovisni procjenitelj je osoba koja: − posjeduje potrebne kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo potrebno za utvrđivanje vrijednosti nekretnine, − nije uključena u postupak odobravanja plasmana ili u posredovanje, prodaju ili iznajmljivanje nekretnine, − nema pravni ili poslovni odnos s dužnikom i − nema vlastitih interesa s obzirom na rezultate konačnog izvješća kojim se utvrđuje tržišna ili hipotekarna vrijednost nekretnine. 21) Korektivni faktor (engl. haircut) faktor je koji se koristi za prilagođivanje vrijednosti izloženosti ili vrijednosti kolaterala, a pokazuje volatilnost cijena ili tečaja. 22) Instrument koji se može smatrati gotovinom (engl. cash assimilated instrument) certifikat je o depozitu ili drugi sličan instrument koji je izdala kreditna institucija.

(4)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito u smislu primjene sekuritizacijskog okvira imaju sljedeće značenje: 1) Višak marže je iznos svih naplaćenih prihoda i naknada iz sekuritiziranih izloženosti umanjen za iznos troškova i izdataka nastalih zbog sekuritiziranih izloženosti. 2) Ugrađena otkupna opcija je pravo inicijatora da ugovorom utvrdi mogućnost da on otkupi ili ukine sekuritizacijske pozicije prije nego što su otplaćena sva dugovanja iz odnosnih izloženosti, i to u trenutku kad iznos neotplaćenih izloženosti padne ispod ugovorene razine. 3) Okvirna linija za likvidnost sekuritizacijska je pozicija koja proizlazi iz obveze preuzete ugovorom da će se osigurati sredstva za pravodobno plaćanje ulagačima. 4) Kirb je zbroj 12% iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom izračunatih u skladu s IRB pristupom kao da nisu sekuritizirane i iznosa očekivanih gubitaka tih izloženosti. 5) Pozicija bez rejtinga je sekuritizacijska pozicija koja nema prihvatljiv kreditni rejting priznate VIPKR. 6) Pozicija s rejtingom je sekuritizacijska pozicija koja ima prihvatljiv kreditni rejting priznate VIPKR. 7) Program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom (u nastavku teksta: program ABCP) program je sekuritizacije u kojem se izdaju vrijednosni papiri uglavnom u obliku komercijalnih zapisa s izvornim dospijećem od najviše godinu dana. 8) Nadređena sekuritizacijska pozicija sekuritizacijska je pozicija koja ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim sekuritizacijskim pozicijama. 9) Podređena sekuritizacijska pozicija jest sekuritizacijska pozicija ispred koje u redoslijedu naplate stoji neka druga sekuritizacijska pozicija. 10) Mezaninska sekuritizacijska pozicija jest:

1. sekuritizacijska pozicija na koju se primjenjuje ponder rizika niži od 1250%,
2. sekuritizacijska pozicija koja nije prva u redoslijedu naplate potraživanja u određenoj sekuritizaciji,
3. sekuritizacijska pozicija koja je u redoslijedu naplate potraživanja iza bilo koje druge sekuritizacijske pozicije u određenoj sekuritizaciji koja je u skladu s dijelom 5.
4. povezana sa stupnjem kreditne kvalitete 1, odnosno u skladu s dijelom 5.
5. povezana sa stupnjem kreditne kvalitete 1 ili
6. 11) Revolving izloženost je izloženost kreditne institucije inicijatora kod koje postoji mogućnost da iskorišteni iznos varira ovisno o odluci dužnika, i to do ugovorenog iznosa. 12) Prijevremena isplata je isplata pozicije ulagača prije ugovorenog (izvornog) dospijeća izdanog vrijednosnog papira, a koja se izvršava pod uvjetom da nastupi događaj ugovorom definiran kao pokretač (engl. early amortisation trigger). 13) Pozicija prvoga gubitka je sekuritizacijska pozicija koja je zadnja u redoslijedu naplate (iza svih ostalih sekuritizacijskih pozicija), te u skladu s time prva snosi gubitak ako se pogorša kreditna kvaliteta sekuritiziranih izloženosti.

(5)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun izloženosti riziku namire i riziku druge ugovorne strane imaju sljedeće značenje: 1) Nenamirena transakcija – transakcija koja se namiruje preko sustava namire po načelu DVP – isporuka po plaćanju (engl. delivery versus payment), koji omogućava istodobnu razmjenu potraživanja između ugovornih strana u transakciji. Ako se ovakva transakcija ne namiri na datum namire definiran ugovorom, kreditna se institucija izlaže riziku gubitka zbog razlike između ugovorene vrijednosti transakcije i tekuće tržišne vrijednosti iste te transakcije koja može nastati po dospijeću transakcije. 2) Slobodna isporuka – transakcija koja se namiruje na način da jedna ugovorna strana izvršava plaćanje/isporuku prije nego što je druga ugovorna strana izvršila svoju ugovornu obvezu. Ako se ovakva transakcija ne namiri na datum namire definiran ugovorom, kreditna je institucija izložena riziku gubitka cijelog iznosa izvršenog plaćanja/isporuke. 3) Transakcija s dugim rokom namire (engl. long settlement transactions) transakcija je kod koje se jedna ugovorna strana obvezuje isporučiti vrijednosni papir, robu ili stranu valutu u zamjenu za novčana sredstva, druge financijske instrumente ili robu, na datum namire ili isporuke, pri čemu je ugovorom određeno razdoblje između datuma trgovanja i datuma namire razdoblje duže:

1. od razdoblja koje predstavlja tržišni standard za tu određenu transakciju ili
2. od pet radnih dana nakon datuma ugovaranja transakcije, ovisno o tome koje je od dva navedena razdoblja kraće. 4) Transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade (engl. margin lending transactions) transakcija je kod koje kreditna institucija odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje, pokrivanje troškova financiranja pri zajmu vrijednosnih papira ili za trgovanje vrijednosnim papirima, pri čemu takve transakcije ne uključuju druge vrste kredita osigurane instrumentom osiguranja u obliku vrijednosnih papira. 5) Skup za netiranje (engl. netting set) grupa je transakcija ugovorenih s istom drugom ugovornom stranom koje su predmet pravno obvezujućega dvostranog sporazuma o netiranju i za koje se netiranje priznaje u skladu s dijelom 6.2.
3. Glave II. ove Odluke i dijelom
4. Glave II. ove Odluke. Svaka transakcija koja nije obuhvaćena dvostranim sporazumom o netiranju u skladu s dijelom 6.2.
5. Glave II. ove Odluke, za potrebe ove Odluke, smatrat će se zasebnim skupom za netiranje. Za potrebe metode iz dijela 6.2.
6. Glave II. ove Odluke, svi skupovi za netiranje s istom drugom ugovornom stranom mogu se tratirati kao jedan skup za netiranje ako se pri izračunu očekivane izloženosti (EE) pojedinom skupu za netiranje s negativnom tržišnom vrijednosti dodijeli vrijednost »0«. 6) Rizična pozicija (engl. risk position) iznos je dodijeljen pojedinoj transakciji u skladu s dijelom 6.2.
7. Glave II. ove Odluke po unaprijed određenom algoritmu. 7) Skup za zaštitu (engl. hedging set) grupa je rizičnih pozicija koje proizlaze iz transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je, pri određivanju izloženosti u skladu s dijelom 6.2.
8. Glave II. ove Odluke, relevantan samo njihov neto iznos. 8) Ugovor o nadoknadi (engl. margin agreement) jest ugovor ili odredba ugovora po kojoj je jedna ugovorna strana obvezna dostaviti dodatni instrument osiguranja drugoj ugovornoj strani, ako izloženost druge ugovorne strane prema toj ugovornoj strani prijeđe određenu razinu. 9) Prag nadoknade (engl. margin treshold) najveći je iznos izloženosti prema drugoj ugovornoj strani do kojeg druga ugovorna strana nema pravo zatražiti dodatni instrument osiguranja. 10) Razdoblje nadoknade za rizik (engl. margin period of risk) jest razdoblje od posljednje razmjene instrumenata osiguranja koji pokrivaju skup za netiranje transakcija ugovorenih s drugom ugovornom stranom koja nije izvršila obveze po tim transakcijama do trenutka kad je pozicija prema toj drugoj ugovornoj strani zatvorena te je ponovno uspostavljena zaštita tržišnog rizika koji iz toga proizlazi. 11) Efektivno dospijeće skupa za netiranje (engl. effective maturity) s dospijećem dužim od godine dana jest, za potrebe metode iz dijela 6.2.
9. Glave II. ove Odluke, omjer zbroja očekivanih izloženosti za razdoblje trajanja transakcija u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa, i zbroja očekivanih izloženosti tijekom jedne godine u skupu za netiranje, diskontiranog nerizičnom stopom prinosa. Efektivno dospijeće može se prilagoditi na način da odražava rizik obnavljanja, ako se očekivana izloženost zamijeni efektivnom očekivanom izloženosti za neki datum u budućnosti odnosno razdoblje procjene kraće od godinu dana. 12) Netiranje između različitih kategorija proizvoda (engl. cross-product netting) jest uključivanje različitih kategorija proizvoda u isti skup za netiranje u skladu s pravilima navedenim u dijelu 6.2.
10. Glave II. ove Odluke. 13) Tekuća tržišna vrijednost (engl. current market value) jest, za potrebe metode navedene u dijelu 6.2.
11. Glave II. ove Odluke, neto tržišna vrijednost portfelja transakcija unutar skupa za netiranje, pri čemu se za izračun tekuće tržišne vrijednosti koriste i pozitivne i negativne tržišne vrijednosti transakcija u skupu za netiranje. 14) Distribucija tržišnih vrijednosti (engl. distribution of market values) procjena je distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti transakcija u skupu za netiranje za neki datum u budućnosti (razdoblje procjene) koja se temelji na ostvarenim tržišnim vrijednostima navedenih transakcija do tog trenutka. 15) Distribucija izloženosti (engl. distribution of exposures) procjena je distribucije vjerojatnosti neto tržišnih vrijednosti izračunata na način da se za predviđene negativne neto tržišne vrijednosti uzima vrijednost jednaka nuli. 16) Distribucija neosjetljiva na rizik (engl. risk-neutral distribution) distribucija je tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom pretpostavljenih vrijednosti tržišnih faktora (npr. pretpostavljene volatilnosti). 17) Stvarna distribucija (engl. actual distribution) distribucija je tržišnih vrijednosti ili izloženosti u nekom budućem razdoblju izračunata upotrebom povijesnih ili realiziranih vrijednosti tržišnih faktora (npr. volatilnost izračunata na temelju povijesnih cijena). 18) Tekuća izloženost (engl. current exposure) pozitivna je tržišna vrijednost transakcije ili portfelja transakcija u skupu za netiranje odnosno ona tržišna vrijednost transakcije ili portfelja transakcija koja predstavlja gubitak u slučaju neizvršavanja obveza druge ugovorne strane pod uvjetom da se u slučaju otvaranja stečajnog postupka druge ugovorne strane ta vrijednost ne može namiriti. 19) Najveća izloženost (engl. peak exposure) visoki je postotak distribucije izloženosti na bilo koji određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća. 20) Očekivana izloženost (engl. expected exposure, u nastavku teksta: EE), prosjek je distribucije izloženosti na bilo koji određeni datum u budućnosti prije datuma dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim rokom do dospijeća. 21) Efektivna očekivana izloženost (engl. effective expected exposure, u nastavku teksta: efektivna EE) na određeni datum najveća je očekivana izloženost na taj datum ili na bilo koji drugi raniji datum ovisno o tome koji je iznos veći. 22) Očekivana pozitivna izloženost (engl. expected positive exposure, u nastavku teksta: EPE) ponderirani je prosjek očekivanih izloženosti u određenom razdoblju, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u tom razdoblju. Za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva koristi se prosjek tijekom prve godine ili, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, koristi se prosjek tijekom razdoblja do dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim dospijećem. 23) Efektivna očekivana pozitivna izloženost (engl. effective expected positive exposure, u nastavku teksta: efektivna EPE) ponderirani je prosjek efektivnih očekivanih izloženosti tijekom prve godine odnosno, ako svi ugovori u skupu za netiranje imaju rok do dospijeća kraći od godine dana, prosjek tijekom razdoblja do dospijeća transakcije u skupu za netiranje s najdužim dospijećem, pri čemu ponderi predstavljaju udio pojedine očekivane izloženosti u cijelom vremenskom intervalu. 24) Prilagodba izloženosti zbog rizika druge ugovorne strane (engl. credit valuation adjustment) prilagodba je srednjim tržišnim vrijednostima (engl. mid-market valuation) portfelja transakcija s drugom ugovornom stranom pri čemu ta prilagodba odražava tržišnu procjenu kreditnog rizika uzrokovanog neispunjavanjem ugovornih obveza druge ugovorne strane. Prilagodba izloženosti zbog rizika druge ugovorne strane može odražavati tržišne procjene kreditnog rizika druge ugovorne strane (engl. one-sided credit valuation adjustment) ili tržišne procjene kreditnog rizika kreditne institucije i druge ugovorne strane. 25) Rizik obnavljanja (engl. rollover risk) iznos je za koji je vrijednost očekivane pozitivne izloženosti podcijenjena, uz pretpostavku da će se buduće transakcije s drugom ugovornom stranom kontinuirano obnavljati. Dodatna izloženost koja proizlazi iz takvih budućih transakcija nije uključena u izračun očekivane pozitivne izloženosti. 26) Opći korelacijski rizik (engl. general wrong-way risk) rizik je koji nastaje ako je PD druge ugovorne strane pozitivno koreliran s faktorima općega pozicijskog rizika. 27) Specifični korelacijski rizik (engl. specific wrong-way risk) rizik je koji nastaje ako je izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani pozitivno korelirana s PD-om te druge ugovorne strane, a koji proizlazi iz prirode transakcije ugovorene s tom drugom ugovornom stranom. Kreditna institucija je izložena specifičnom korelacijskom riziku ako je buduća izloženost prema određenoj drugoj ugovornoj strani visoka kada je PD te druge ugovorne strane visok.

(6)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za tržišni rizik imaju sljedeće značenje: 1) Središnja druga ugovorna strana je pravna osoba koja ugovorno posreduje između dvije ugovorne strane u transakciji na način da postaje kupac/prodavatelj svakom prodavatelju/kupcu predmetnoga financijskog instrumenta, pod uvjetom da je izloženost riziku druge ugovorne strane koju preuzima središnja ugovorna strana po svim transakcijama u kojima posreduje u potpunosti pokrivena odgovarajućim instrumentom osiguranja na dnevnoj osnovi. 2) Neuvršteni izvedeni instrumenti (engl. over the counter derivative instruments) financijski su instrumenti iz dijela

1. Glave III. ove Odluke kojima se ne trguje posredovanjem središnje druge ugovorne strane. 3) Zamjenjivi vrijednosni papir (engl. convertible security) vrijednosni je papir koji imatelju daje pravo zamjene tog papira za drugu vrstu vrijednosnog papira. 4) Financiranje robe (engl. stock financing) pozicija je proizašla iz poslova terminske prodaje robe pri čemu se troškovi financiranja robe uračunavaju do datuma terminske prodaje. 5) Varant (engl. warrant) vrijednosni je papir koji imatelju daje pravo kupnje odnosne imovine po unaprijed ugovorenoj cijeni u razdoblju prije dospijeća ili na dan dospijeća varanta, a čija se namira izvršava u novcu ili imovini na koju se varant odnosi. 6) Repo ugovor/obratni repo ugovor jest ugovor koji ispunjava sve sljedeće uvjete:
2. prema tom ugovoru kreditna institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili prava koja se odnose na prava vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom (pri čemu prava vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom izdaje priznata burza koja jamči za njih)
3. ugovorom se kreditnoj instituciji ne dopušta da prenese ili založi određeni vrijednosni papir ili robu na više od jedne ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa (ili zamjenskih vrijednosnih papira ili robe istih karakteristika), po određenoj cijeni na određeni budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj. Repo ugovor za kreditnu instituciju ugovor je koji ispunjava navedene kriterije u skladu s kojima kreditna institucija prodaje vrijednosne papire ili robu. Obratni repo ugovor za kreditnu instituciju ugovor je koji ispunjava nabrojene kriterije u skladu s kojima kreditna institucija kupuje vrijednosne papire ili robu. 7) Ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane i ugovor o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani svaki je ugovor u skladu s kojim kreditna institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu u zamjenu za odgovarajući instrument osiguranja te uz obvezu da će ona ugovorna strana koja je pozajmila vrijednosne papire ili robu vratiti istovjetne vrijednosne papire ili robu na neki budući datum ili kad to od nje zatraži prenositelj. Istovjetni vrijednosni papiri oni su papiri koji imaju istog izdavatelja, istu kamatnu stopu, isti rok do dospijeća, nominirani su u istoj valuti i imaju isti pravni položaj u slučaju otvaranja stečajnog postupka. 8) Delta-koeficijent je očekivana promjena cijene opcije uzrokovana promjenom cijene odnosnog instrumenta. 9) Gama-koeficijent je relativna promjena delta koeficijenta uzrokovana malom promjenom cijene odnosnog instrumenta. 10) Vega-koeficijent je promjena cijene opcije uzrokovana malom promjenom volatilnosti odnosnog instrumenta. 11) Referentna obveza je obveza druge ugovorne strane (referentnog subjekta) čiji se kreditni rizik prenosi kreditnom izvedenicom, a koja se upotrebljava za izračun iznosa koji će pružatelj zaštite platiti po nastanku kreditnog događaja definiranog ugovorom o kreditnoj izvedenici.

(7)Pojedini pojmovi u ovoj Odluci koji se koriste osobito za izračun kapitalnog zahtjeva za operativni rizik imaju sljedeće značenje: 1) Sustav upravljanja operativnim rizikom jest ukupnost organizacijske strukture, pravila, procesa, postupaka, sustava i resursa za utvrđivanje, mjerenje odnosno procjenjivanje, ovladavanje, praćenje i izvještavanje o izloženosti operativnom riziku. Sustav upravljanja operativnim rizikom uključuje i sustav mjerenja operativnih rizika. 2) Sustav mjerenja operativnog rizika jest ukupnost pravila, procesa, postupaka i sustava za prikupljanje, obradu, analizu i pohranu podataka o operativnom riziku i za izračun inicijalnoga kapitalnog zahtjeva za operativni rizik. Članak 3.

(1)Stopa adekvatnosti jamstvenoga kapitala izračunava se kao odnos između jamstvenoga kapitala i ukupnog: 1) iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom (na način propisan u Glavi II. ove Odluke) i 2) iznosa inicijalnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike (propisanih u Glavi III. ove Odluke) i operativni rizik (propisan u Glavi IV. ove Odluke) pomnoženih s 12,5.

(2)Izračun jamstvenoga kapitala propisan je Odlukom o jamstvenom kapitalu kreditnih institucija. Članak

1. Kreditna institucija je dužna održavati stopu adekvatnosti jamstvenoga kapitala u iznosu od najmanje 12%. Članak
2. Kreditna institucija je dužna održavati stopu adekvatnosti jamstvenoga kapitala iz članka
3. na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima
4. i
5. Zakona o kreditnim institucijama. Članak 6.

(1)Jamstveni kapital kreditne institucije ni u jednom trenutku ne smije biti manji od zbroja iznosa sljedećih kapitalnih zahtjeva: 1) za kreditni rizik (uključujući sekuritizacijski i razrjeđivački rizik) – kapitalnih zahtjeva za sve poslove u knjizi banke, i to u iznosu ne manjem od 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom, 2) za rizik druge ugovorne strane – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije, i to u iznosu ne manjem od 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom, 3) za pozicijski rizik i rizik namire – kapitalnih zahtjeva za poslove u knjizi trgovanja, 4) za prekoračenje dopuštenih izloženosti – kapitalnih zahtjeva za stavke knjige trgovanja iz kojih proizlazi prekoračenje, 5) za valutni rizik i robni rizik – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije i 6) za operativni rizik – kapitalnih zahtjeva za sve poslove kreditne institucije.

(2)Kapitalni zahtjevi iz stavka

1. točke
2. do
3. ovoga članka jesu inicijalni kapitalni zahtjevi (propisani u Glavi III. i Glavi IV. ove Odluke) pomnoženi s 1,
4. Glava II. KREDITNI RIZIK
5. OPĆE ODREDBE Članak
6. Kapitalni zahtjev za kreditni rizik i kapitalni zahtjev za rizik druge ugovorne strane kreditne institucije iznose 12% ukupnog iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom izračunatog u skladu s odredbama ove Glave. Članak 8.

(1)Kreditna institucija dužna je pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primjenjivati standardizirani pristup.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, kreditna će institucija za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primijeniti pristup zasnovan na internim rejting-sustavima za procjenu kreditnog rizika na način i u opsegu propisanima ovom Odlukom ako je za to dobila odobrenje Hrvatske narodne banke. Članak
2. Izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi je iznos svih aktivnih bilančnih stavki i stavki izvan bilance koje se odnose na izloženost prema toj osobi. Članak
3. Kreditna institucija dužna je iskazivati aktivne bilančne i izvanbilančne stavke u skladu s ovom Odlukom, Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, propisima i standardima struke.
4. STANDARDIZIRANI PRISTUP 2.
5. OPĆE ODREDBE Članak 11.

(1)Kreditna institucija dužna je sve izloženosti iz knjige banke (uključujući i izloženosti iz knjige trgovanja na koje se primjenjuju odredbe dijela 6.

1. ove Glave) razvrstati u pripadajuće kategorije izloženosti navedene u stavku
2. ovoga članka i dodijeliti im pripadajući ponder rizika.

(2)Kategorije izloženosti jesu: 1) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema središnjoj državi ili središnjim bankama, 2) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, 3) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema javnim državnim tijelima, 4) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema multilateralnim razvojnim bankama, 5) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema međunarodnim organizacijama, 6) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema institucijama, 7) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema trgovačkim društvima, 8) potraživanja od/ili izvanbilančne obveze prema stanovništvu, 9) potraživanja ili izvanbilančne obveze osigurani nekretninama, 10) dospjela nenaplaćena potraživanja, 11) visokorizična potraživanja, 12) potraživanja u obliku pokrivenih obveznica, 13) sekuritizacijske pozicije, 14) potraživanja u obliku ulaganja u investicijske fondove i 15) ostale stavke. Članak

1. Iznimno od članka 11., kreditna institucija pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom ne uključuje stavke koje se odbijaju pri izračunu jamstvenoga kapitala. Članak
2. Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za bilančne stavke koji izračunava primjenom standardiziranog pristupa, izračunati na način da bilančne izloženosti pomnoži s pripadajućim ponderom rizika propisanim u dijelu 2.
3. ove Glave. Članak
4. Kreditna institucija dužna je iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom za izvanbilančne stavke koji izračunava primjenom standardiziranog pristupa, izračunati na način da najprije konvertira izvanbilančne stavke njihovim množenjem s postocima propisanima u članku
5. ove Odluke, a potom primijeniti pripadajući ponder rizika propisan prethodnim člankom na tako dobivenu konvertiranu vrijednost. Članak
6. Kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika ovisno o pripadnosti izloženosti pojedinoj kategoriji izloženosti iz stavka
7. članka
8. ove Odluke i njezinom stupnju kreditne kvalitete. Članak
9. Kreditna institucija određuje stupanj kreditne kvalitete na temelju kreditnih rejtinga dodijeljenih od VIPKR i/ili kreditnih procjena dodijeljenih od AKI, koje primjenjuje na način propisan u dijelu 2.
10. ove Glave. Članak
11. Kreditna institucija izvanbilančne stavke konvertira na sljedeći način: 1) za nizak rizik – množenjem s 0% 2) za srednje nizak rizik – množenjem s 20% 3) za srednji rizik – množenjem s 50% 4) za visok rizik – množenjem sa 100%. Članak
12. Izvanbilančne stavke ovisno o stupnju rizika jesu: 1) niskog rizika − preuzeta izvanbilančna obveza (npr. iz ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju), a koju kreditna institucija može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koja automatski prestaje nastupom ugovornih okolnosti vezanih uz pogoršanje kreditne sposobnosti dužnika; obveza preuzeta na temelju ugovora o kreditu odobrenom stanovništvu može biti određena kao bezuvjetno opoziva ako je na temelju ugovora i propisa o zaštiti potrošača kreditna institucija može opozvati 2) nižega srednjeg rizika − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanih i potvrđenih dokumentarnih akreditiva kod kojih roba koja se plaća akreditivom služi kao instrument osiguranja i druge preuzete izvanbilančne obveze iz drugih ugovora koje su osigurane na sličan način − preuzeta izvanbilančna obveza (npr. iz ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju) s ugovorenim rokom dospijeća do najviše godine dana, a koju kreditna institucija ne može bezuvjetno opozvati bez prethodne obavijesti dužniku ili koja automatski ne prestaje nastupom ugovornih okolnosti vezanih uz pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika 3) srednjeg rizika − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanih i potvrđenih dokumentarnih akreditiva osim dokumentarnih akreditiva koji nisu obuhvaćeni srednje niskim stupnjem rizika − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove jamstva i garancije (uključujući jamstva i garancije za ozbiljnost ponude, za dobro izvršenje posla, za podmirenje poreza i carinskih obveza), koja nema svojstvo kreditnog supstituta − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neopozivog stand-by akreditiva koja nema svojstvo kreditnog supstituta − preuzeta izvanbilančna obveza (s osnove npr. ugovora o kreditu, ugovora o kupnji vrijednosnih papira, ugovora o bankarskoj garanciji ili jamstvu, odnosno ostalih ugovora na temelju kojih nastaje izvanbilančna obveza za kreditnu instituciju) s ugovorenim rokom dospijeća dužim od jedne godine − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove izdanja kratkoročnih obveznica i revolving obveza s osnove pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje srednjoročnih obveznica uz obvezu otkupa 4) visokog rizika − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove garancije i jamstava koja ima svojstvo kreditnog supstituta − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o kreditnoj izvedenici − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove akcepta mjenice − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove indosiranja mjenice pod uvjetom da se u mjenici ne navodi ime druge kreditne institucije kao sudionika mjeničnopravnog odnosa − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove poslova koji daju pravo na regres − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neopozivih stand-by akreditiva koji imaju svojstvo kreditnih supstituta − imovina stečena na temelju ugovora o izravnoj terminskoj kupnji − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o terminskom depozitu − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove neuplaćenog dijela djelomično uplaćenih dionica i ostalih vrijednosnih papira − preuzeta izvanbilančna obveza s osnove ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine i − ostale rizične izvanbilančne stavke. Članak
13. Ako je izloženost kreditne institucije predmet materijalne ili nematerijalne kreditne zaštite, ponder rizika odnosno iznos izloženosti bit će prilagođen na način propisan u dijelu
14. ove Glave. Članak
15. Ako za neku od izloženosti kreditne institucije nije propisan način primjene pondera rizika navedenih u dijelu 2.
16. ove Glave, kreditna institucija dužna je dodijeliti takvoj izloženosti ponder rizika 100%. Članak
17. Iznimno od dijela 2.
18. ove Glave, na izloženost kreditne institucije prema dužniku u Republici Hrvatskoj koji može biti nadređena osoba kreditne institucije, podređeno društvo kreditne institucije, podređeno društvo nadređene osobe kreditne institucije ili društvo povezano zajedničkim vođenjem u skladu s člankom
19. točkama
20. i
21. Zakona o kreditnim institucijama, dodjeljuje se ponder rizika 0%, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) dužnik je institucija, financijski holding, financijska institucija, društvo za upravljanje, mirovinsko društvo ili društvo za pomoćne usluge, a koji je dužan primjenjivati propise u vezi s bonitetnim zahtjevima, 2) dužnik pripada istoj grupi kreditnih institucija kojoj pripada i ta kreditna institucija, te je u tu grupu uključen metodom pune konsolidacije, 3) dužnik primjenjuje istovrsne politike i procedure procjene, mjerenja i kontrole rizika kao i kreditna institucija i 4) trenutačno ne postoje i ne očekuju se materijalna ili pravna ograničenja glede promptnog prijenosa kapitala ili podmirenja obveza dužnika prema kreditnoj instituciji. Članak
22. Iznos izloženosti kreditne institucije za repo i obratne repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane odnosno drugoj ugovornoj strani, transakcije s dugim rokom namire i transakcije kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade izračunava se na način propisan u dijelu
23. ili dijelu 6.
24. ove Glave. Članak
25. Ako je izloženost kreditne institucije u obliku prodanih, pozajmljenih i založenih vrijednosnih papira ili robe koji su predmet repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja drugoj ugovornoj strani i transakcija kreditiranja kupnje vrijednosnih papira uz uplatu nadoknade, kreditne institucije koje se koriste složenom metodom za financijske kolaterale, takvu će izloženost povećati koristeći vrijednosno usklađivanje prikladno za takve vrijednosne papire ili robu na način propisan u dijelu
26. ove Glave. Članak
27. Ako je izloženost kreditne institucije u obliku izvedenih financijskih instrumenata navedenih u dijelu
28. Glave III. ove Odluke, iznos izloženosti izračunava se na način propisan u dijelu
29. ove Glave. Članak
30. Iznos izloženosti ostalih izvanbilančnih stavki vezanih uz rizik druge ugovorne strane, a koje su predmet zaštite na dnevnoj osnovi, kreditna institucija izračunava na način propisan u dijelu 6.
31. ove Glave. Članak
32. Ponderiranu izloženost za sekuritizirane pozicije kreditna institucija izračunava na način propisan u dijelu
33. ove Glave. 2.1.
34. Priznavanje i raspoređivanje kreditnih rejtinga vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika i kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza Članak
35. Kreditne će institucije za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom primijeniti kreditne rejtinge dodijeljene od VIPKR koje je priznala Hrvatska narodna banka i objavila u Popisu priznatih VIPKR iz članka
36. ove Odluke i kreditne procjene dodijeljene od AKI iz članka
37. ove Odluke. Članak
38. Hrvatska narodna banka postupak priznavanja VIPKR provodi na dva načina: izravno i/ili neizravno. Članak
39. Hrvatska narodna banka izravno će priznati VIPKR ako njezina metodologija i kreditni rejtinzi udovoljavaju uvjetima za priznavanje propisanima u dijelu 2.
40. ove Glave. Članak 30.

(1)Hrvatska narodna banka neizravno priznaje VIPKR, uključujući raspoređivanje njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete, a bez provođenja vlastite procjene, ako utvrdi da su je prethodno priznala druga nadležna tijela država članica i ako je usklađenost metodologija primjerena.

(2)Smatra se da je metodologija koju propisuje nadležno tijelo država članica koje su priznale VIPKR usklađena, ako je u skladu s metodologijom propisanom u dijelovima 2.4.1. i 2.4.2. ove Glave. Članak 31.

(1)Ako su ispunjeni uvjeti iz članka

1. ili članka
2. ove Odluke, Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za priznavanje određene VIPKR.

(2)Odobrenjem iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka odredit će za koji se tržišni segmet rejtinzi te VIPKR mogu primjenjivati i način raspoređivanja njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete.

(3)VIPKR koja je dobila odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka će uključiti u Popis priznatih VIPKR, koji sadržava i raspoređivanje njezinih kreditnih rejtinga u određene stupnjeve kreditne kvalitete.

(4)Popis priznatih VIPKR iz stavka

1. ovoga članka Hrvatska narodna banka objavljuje na svojoj internetskoj stranici. Članak
2. Kreditna institucija pri dodjeljivanju odgovarajućeg pondera rizika primjenjuje oznake stupnja kreditne kvalitete iz prethodnog članka na način propisan u dijelu 2.
3. ove Glave. Članak
4. Hrvatska narodna banka na svojim internetskim stranicama objavljuje detaljnu metodologiju kojom se koristi u postupku priznavanja i praćenja VIPKR. Članak
5. Kreditna institucija može se koristiti kreditnim procjenama AKI: 1) ako se radi o općeprihvaćenom rejtingu za ocjenu rizičnosti koji dodjeljuje AKI, a koja sudjeluje u kreiranju OECD-ovih uputa za službeno podržano kreditiranje izvoza ili 2) ako AKI objavljuje svoje kreditne procjene i prihvaća dogovorenu metodologiju OECD-a, a kreditne se procjene svrstavaju u jednu od osam kategorija rizika povezanih s minimalnim premijama osiguranja izvoznih poslova (u nastavku teksta: MIOP) i utvrđenih metodologijom OECD-a. 2.
6. PRIMJENA PONDERA RIZIKA PO KATEGORIJAMA IZLOŽENOSTI 2.2.
7. Izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama 2.2.1.
8. Tretman Članak
9. Kreditna institucija dužna je izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama koje ne ispunjavaju uvjete iz članka
10. do članka
11. i članka
12. ove Odluke, dodijeliti ponder rizika 100%. Članak
13. Ako se kreditna institucija koristi kreditnim rejtinzima dodijeljenima od odabrane VIPKR, izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 1., a u skladu s rasporedom kreditnih rejtinga po određenim stupnjevima kreditne kvalitete. Tablica
14. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 0% 20% 50% 100% 100% 150% Članak
15. Ako se kreditna institucija koristi kreditnim procjenama AKI, izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje ponder rizika naveden tablici 2., a u skladu s rasporedom kreditnih procjena po određenim stupnjevima kreditne kvalitete odnosno MIOP-u. Tablica
16. Stupanj kreditne kvalitete prema MIOP-u 0 1 2 3 4 5 6 7 Ponder rizika 0% 0% 20% 50% 100% 100% 100% 150% Članak
17. Kreditna institucija izloženostima prema Europskoj središnjoj banci dodjeljuje ponder rizika 0%. 2.2.1.
18. Izloženosti u nacionalnoj valuti dužnika Članak
19. Iznimno od dijela 2.2.1.
20. ove Glave, kreditna institucija izloženostima prema Republici Hrvatskoj i Hrvatskoj narodnoj banci te središnjim državama država članica i središnjim bankama država članica, nominiranima u njihovoj valuti i s izvorima sredstava u njihovoj valuti, dodjeljuje ponder rizika 0%. 2.2.
21. Izloženosti prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi Članak
22. Kreditna institucija izloženostima prema lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.
23. ove Glave. Kreditna institucija ne može primjenjivati povoljnije pondere rizika za kratkoročne izloženosti u skladu s člankom 51., člankom
24. i člankom
25. ove Odluke. 2.2.
26. Izloženosti prema javnim državnim tijelima Članak
27. Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima koja ne ispunjavaju uvjete iz članka
28. do članka
29. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%. Članak
30. Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima u Republici Hrvatskoj koja imaju tretman države dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom
31. do članka 37., člankom
32. i člankom
33. ove Odluke. Članak
34. Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima koja imaju tretman institucije dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.
35. ove Glave. Kreditna institucija ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti u skladu s člankom 51., člankom
36. i člankom
37. ove Odluke. Članak
38. Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima za koje nadležno tijelo jedne države članice primjenjuje izračun izloženosti kao prema institucijama ili kao prema središnjoj državi u čijoj su nadležnosti ona osnovana, dodjeljuje ponder rizika dodijeljen od strane nadležnog tijela te države članice za iste izloženosti. Članak
39. Kreditna institucija izloženostima prema javnim državnim tijelima trećih država, a gdje su bonitetni zahtjevi propisima uređeni na jednak način kao i u državama članicama, dodjeljuje pondere rizika koje nadležno tijelo te treće države primjenjuje na iste izloženosti. Kreditna institucija može pri izračunu izloženosti prema javnim državnim tijelima trećih država dodijeliti samo pondere rizika koji se primjenjuju za institucije. 2.2.
40. Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama Članak
41. Kreditna institucija izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama iz članka
42. stavka
43. točke
44. alineje
45. do
46. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 0%. Članak
47. Kreditna institucija izloženostima prema multilateralnim razvojnim bankama iz članka
48. stavka
49. točke
50. alineje
51. do
52. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika na način propisan za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.
53. ove Glave. Kreditna institucija ne može primijeniti povoljniji ponder rizika za kratkoročne izloženosti na način propisan u članku 51., članku
54. i članku
55. ove Odluke. Članak
56. Kreditna institucija izloženostima u obliku dijela upisanoga, a neplaćenoga kapitala u Europskom investicijskom fondu dodjeljuje ponder rizika 20%. 2.2.
57. Izloženosti prema međunarodnim organizacijama Članak
58. Kreditna institucija izloženostima prema međunarodnim organizacijama dodjeljuje ponder rizika 0%. 2.2.
59. Izloženosti prema institucijama 2.2.6.
60. Tretman Članak
61. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca, dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 3., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Tablica
62. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 20% 50% 50% 100% 100% 150% Članak
63. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 4., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Tablica
64. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 20% 20% 20% 50% 50% 150% Članak
65. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca, a nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 50%. Članak
66. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, a nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 20%. Članak
67. Iznimno od članka
68. i članka
69. ove Odluke, kreditna institucija izloženostima prema institucijama koja nemaju kreditni rejting priznate VIPKR dodjeljuje ponder rizika koji se dodjeljuje izloženostima prema središnjoj državi u kojoj je sjedište institucije ili ponder rizika propisan člankom
70. i člankom
71. ove Odluke, ovisno o tome koji je ponder veći. Članak
72. Ako za izloženosti prema institucijama postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija tim izloženostima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 5., a u skladu s kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Tablica
73. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 20% 50% 100% 150% 150% 150% Članak
74. Ako financijska institucija ima odobrenje za rad izdano od nadležnog tijela koje je nadležno i za izdavanje odobrenja i za superviziju kreditnih institucija ili ako nadležno tijelo financijske institucije ima sklopljen ugovor o suradnji s nadležnim tijelom kreditnih institucija, te ako financijska institucija udovoljava istim bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju i na kreditne institucije, pri izračunu izloženosti kreditna im institucija dodjeljuje ponder rizika na način propisano za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s dijelom 2.2.6 ove Glave. Članak
75. Kreditna institucija dužna je za izloženosti za koje postoji rejting za specifično izdanje koje predstavlja izloženost prema instituciji (uključujući i kratkoročni i kreditni rejting izdanja), a koje se uključuje u ovu kategoriju primijeniti odredbe iz dijela 2.3.
76. ove Glave. 2.2.6.
77. Kratkoročne izloženosti u nacionalnoj valuti dužnika Članak
78. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama s preostalim rokom do dospijeća do tri mjeseca koje su nominirane u valuti dužnika i s izvorima sredstava u istoj toj valuti, dodjeljuje ponder rizika za jednu kategoriju manje povoljan od pondera rizika koji se dodjeljuje na način propisan za ponderiranje izloženosti prema središnjoj državi u skladu s člankom
79. i člankom
80. ove Odluke. 2.2.6.
81. Ulaganja u instrumente jamstvenoga kapitala Članak
82. Kreditna institucija ulaganjima u kapital ili jamstveni kapital drugih institucija dodjeljuje ponder rizika 100%, osim ako su ta ulaganja odbitna stavka pri izračunu jamstvenoga kapitala te kreditne institucije. 2.2.6.
83. Minimalne obvezne pričuve na zahtjev Europske središnje banke Članak
84. Kreditna institucija izloženostima prema institucijama u obliku minimalnih obveznih pručuva, koje je na zahtjev Europske središnje banke ili središnje banke države članice izdvojila ta kreditna institucija, dodjeljuje ponder rizika kao za izloženosti prema središnjoj banci države članice ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1) minimalne obvezne pričuve koje su izdvojene podliježu odredbama Regulative 1745/2003 Europske središnje banke od
85. rujna
86. ili regulative koja će se naknadno izmijeniti ili dopuniti odnosno zamijeniti ovu regulativu ili u skladu s nacionalnim zahtjevima u vezi s minimalnom obveznom pričuvom koji su u skladu s odredbama te regulative i 2) u slučaju stečaja ili insolventnosti institucije u kojoj se izdvajaju i održavaju minimalne obvezne pričuve, one ne ulaze u stečajnu ili likvidacijsku masu te ne mogu biti predmet ovrhe koja se provodi nad tom institucijom odnosno ne smiju biti korištene za podmirivanje ostalih obveza institucija, već će se u potpunosti i pravodobno vratiti kreditnoj instituciji. 2.2.
87. Izloženosti prema trgovačkim društvima Članak
88. Kreditna institucija izloženostima prema trgovačkim društvima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 6., a u skladu s kreditnim rejtingom dodijeljenim od odabrane VIPKR, koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Tablica
89. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 20% 50% 100% 100% 150% 150% Članak
90. Kreditna institucija izloženostima prema trgovačkim društvima koje nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, dodjeljuje ponder rizika 100% ili ponder rizika koji se dodjeljuje izloženostima prema središnjoj državi u kojoj je sjedište trgovačkog društva, ovisno o tome koji je ponder veći. Članak
91. Ako za izloženosti prema trgovačkim društvima postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija tim izloženostima dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici
92. iz članka
93. ove Odluke, a u skladu s kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Članak
94. Kreditna institucija dužna je za izloženosti za koje postoji rejting za specifično izdanje koje predstavlja izloženost prema trgovačkom društvu (uključujući i kratkoročni kreditni rejting izdanja), a koja se uključuje u ovu kategoriju, primijeniti odredbe iz dijela 2.3.1.
95. ove Glave. 2.2.
96. Izloženosti prema stanovništvu Članak 65.

(1)Kreditna institucija dužna je izloženosti prema fizičkoj osobi, obrtniku ili osobi koja se bavi slobodnim zanimanjima, a ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ovog članka dodijeliti ponder rizika 100%.

(2)Kreditna institucija može izloženosti prema dužniku koji se uključuje u kategoriju stanovništva dodijeliti ponder rizika 75% ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: − dužnik je fizička osoba ili MSD, − izloženost pripada dovoljno diversificiranom dijelu portfelja stanovništva i − ukupna bilančna izloženost kreditne institucije i grupe povezanih osoba s kreditnom institucijom prema dužniku i grupi povezanih osoba s dužnikom, osim potraživanja osiguranih stambenim nekretninama te uključenih u kategoriju u dijelu 2.2.9.1. ove Glave, ne smije prijeći 2,5 milijuna kuna.

(3)Kreditna institucija dužna je poduzeti primjerene radnje kako bi prikupila informacije vezane uz utvrđivanje navedene izloženosti. Članak 66.

(1)Kreditna institucija može pojedini dio portfelja stanovništva smatrati diversificiranim ako je internim aktima propisala interni pokazatelj diversificiranosti po svakom proizvodu posebno za fizičke osobe, a posebno za MSD.

(2)Kreditna institucija pokazatelj diversificiranosti (Pd) izračunava na sljedeći način: gdje je n = broj kreditnih partija po pojedinom proizvodu. Pokazatelj diversificiranosti ni u kojem slučaju ne smije biti veći od 0,2%.

(3)Kreditna institucija može se koristiti i naprednijim matematičkim i statističkim metodama izračuna pokazatelja diversificiranosti. Članak

1. Kreditna institucija može uključiti u ovu kategoriju izloženosti i sadašnju vrijednost minimalnih plaćanja na osnovi ugovora o najmu/ugovora o leasingu ako su ispunjeni uvjeti iz članka
2. ove Odluke. Članak
3. Iznimno od članka
4. ove Odluke, kreditna institucija u kategoriju izloženosti prema stanovništvu ne može uključiti vrijednosne papire. 2.2.
5. Izloženosti osigurane nekretninama Članak
6. Kreditna institucija izloženostima koje su u cijelosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom ili poslovnom nekretninom, a ne ispunjavaju uvjete iz 2.2.9.
7. i 2.2.9.
8. ove Glave, dužna je dodijeliti ponder rizika 100%. 2.2.9.
9. Izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom Članak
10. Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom dodjeljuje ponder rizika 35% ako su ispunjeni uvjeti iz članka
11. do članka
12. ove Odluke. Članak 71.

(1)U smislu ove Odluke stambenom nekretninom smatra se nekretnina u kojoj vlasnik nekretnine stanuje ili će stanovati, odnosno koju vlasnik nekretnine daje u najam/leasing na temelju ugovora o najmu/leasingu.

(2)Kreditna institucija može kao instrument osiguranja priznati hipoteku ili fiducijarni prijenos vlasništva nad stambenom nekretninom čiji je vlasnik pravna osoba, pod uvjetom da je jedini imatelj dionica ili poslovnih udjela pravne osobe fizička osoba koja u nekretnini stanuje ili će stanovati odnosno koja nekretninu daje u najam/leasing na temelju ugovora o najmu/leasingu. Članak 72.

(1)Kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 35% i izloženostima nastalima na temelju ugovora o financijskom najmu/leasingu stambene nekretnine čiji je najmodavac/davatelj leasinga kreditna institucija, a najmoprimac ima ugovorenu opciju kupnje.

(2)Izloženost kreditne institucije iz stavka

1. ovoga članka mora biti u potpunosti osigurana stambenom nekretninom koja je u vlasništvu kreditne institucije. Članak
2. Na izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom nekretninom kreditna institucija može primijeniti ponder rizika 35%, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) vrijednost te stambene nekretnine materijalno ne ovisi o kreditnoj sposobnosti dužnika; navedeno ne podrazumijeva utjecaj makroekonomskih činitelja na vrijednost stambene nekretnine i kreditnu sposobnost dužnika, 2) rizik vezan uz dužnika materijalno ne ovisi o toj stambenoj nekretnini, već o sposobnosti dužnika da podmiruje obvezu iz drugih izvora sredstava, 3) udovoljavanje minimalnim zahtjevima za priznavanje i pravilima vrednovanja nekretnine propisanima u članku
3. i članku 363., a u vezi s člankom
4. stavkom
5. pod točkom
6. i
7. ove Odluke, 4) tržišna/hipotekarna vrijednost nekretnine značajno je veća od iznosa izloženosti, tako da iznos izloženosti nije veći od 75% (pokazatelj loan-to-value ≤ 75%). 2.2.9.
8. Izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom Članak 74.

(1)Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji su u cijelosti osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom koja se nalazi na području Republike Hrvatske, dodjeljuje ponder rizika 50%.

(2)U smislu ove Odluke poslovnom nekretninom smatraju se ured ili poslovni prostor u kojima vlasnik obavlja svoju djelatnost ili ih kao vlasnik daje u najam/leasing na temelju ugovora o najmu/leasingu. Članak 75.

(1)Kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 50% i izloženostima nastalima na temelju ugovora o financijskom najmu/financijskom leasingu poslovne nekretnine koja se nalazi na području Republike Hrvatske, u kojem je kreditna institucija najmodavac/davatelj leasinga, a najmoprimac/primatelj leasinga ima ugovorenu opciju kupnje.

(2)Izloženost kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka mora biti u potpunosti osigurana poslovnom nekretninom u vlasništu kreditne institucije. Članak 76. Kreditna institucija može na izloženosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom primijeniti ponder rizika 50% ako su ispunjeni uvjeti koji se odnose i na izloženosti osigurane stambenom nekretninom iz članka 73. točaka 1., 2. i 3. ove Odluke. Članak 77. Kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 50% dijelu izloženosti koji ne prelazi iznos: 1) od 50% tržišne vrijednosti nekretnine ili 2) od 50% tržišne vrijednosti nekretnine ili 60% hipotekarne vrijednosti, određenih u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkama 18. i 19. ove Odluke, odnosno nižeg od navedenih iznosa. Članak 78. Kreditna institucija dijelu izloženosti koji prelazi limit izračunat prema uvjetima iz članka 77. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%. Članak 79. Kreditna institucija izloženostima koje su u cijelosti osigurane hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad poslovnom nekretninom na području države članice dodjeljuje ponder rizika 50% ako nadležno tijelo te države članice primjenjuje uvjete koji su istovjetni uvjetima propisanima u članku 74. do članka 78. ove Odluke. 2.2.10. Dospjela nenaplaćena potraživanja Članak 80. Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koje nisu osigurane instrumentima osiguranja, a utvrđeno je da dužnik nije podmirio svoju dospjelu obvezu duže od 90 dana, dodjeljuje ponder rizika: 1) 150% ako su ispravci vrijednosti manji od 20% neosiguranog dijela ukupne izloženosti odnosno 2) 100% ako su ispravci vrijednosti veći od 20% neosiguranog dijela ukupne izloženosti. Članak 81. Pod osiguranim dijelom izloženosti iz članka 80. smatra se dio koji je u potpunosti pokriven kolateralom i garancijama/jamstvima priznatima u skladu s dijelom 4. ove Glave. Članak 82. Kreditna institucija izloženostima ili dijelu izloženosti koji su osigurani hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva nad stambenom ili poslovnom nekretninom iz dijelova 2.2.9.1. i 2.2.9.2. ove Glave, a kod kojih je utvrđeno da dužnik nije podmirio svoju dospjelu obvezu duže od 90 dana, dodjeljuje ponder rizika 100%. 2.2.11. Visokorizična potraživanja Članak 83. Kreditna institucija visokorizičnim potraživanjima dodjeljuje ponder rizika 150%. Članak 84. Kreditna institucija dužna je internim aktima propisati detaljniju kategorizaciju visokorizičnih potraživanja. 2.2.12. Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica Članak 85. Kreditna institucija izloženostima u obliku pokrivenih obveznica kojima nije dodijeljen rejting izdanja, a koje udovoljavaju kriterijima pokrivenosti iz članka 86. do članka 88. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika na temelju kreditnog rejtinga koji je dodijeljen za nadređenu neosiguranu izloženost kreditne institucije izdavatelja na sljedeći način: 1) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 20%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 10%; 2) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 50%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 20%; 3) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 100%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 50%; 4) ako je izloženostima prema institucijama dodijeljen ponder rizika 150%, pokrivenim obveznicama dodjeljuje se ponder rizika 100%. Članak 86. Pokrivene obveznice moraju biti osigurane (pokrivene) sljedećim vrstama imovine: 1) izloženostima prema/ili jamstvima/garancijama središnjih država, središnjih banaka, javnih državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave iz Republike Hrvatske i država članica; 2) izloženostima prema/ili jamstvima/garancijama središnjih država, središnjih banaka trećih država, multilateralnih razvojnih banaka i međunarodnih organizacija, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara oznaci stupnja kreditne kvalitete 1 (ponder 0%) u skladu s ovom Odlukom; izloženostima prema/ili jamstvima javnih državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave iz trećih država, a koje se ponderiraju kao izloženosti prema institucijama, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara oznaci stupnja kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom. Ako izloženosti navedene u ovoj točki, a koje predstavljaju instrument osiguranja, ne prelaze 20% nominalne vrijednosti izdanih pokrivenih obveznica institucije izdavatelja, kreditna institucija može za određivanje pokrivenosti priznati i oznaku stupnja kreditne kvalitete 2. 3) izloženostima prema institucijama, uz uvjet da njihov kreditni rejting odgovara oznaci stupnja kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom, te da ne iznose više od 15% nominalne vrijednosti izdanih pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavatelja. Smanjivanje izloženosti prema institucijama na osnovi naplate potraživanja od dužnika ili na osnovi namire iz hipoteke odnosno fiducijarnog prijenosa vlasništva kod kredita osiguranih nekretninama, ne uključuje se u izračun limita od 15% iz prethodnog stavka ove točke. Ako se izloženosti u ovoj točki odnose na institucije iz Republike Hrvatske i država članica i ako imaju ugovoreno dospijeće do najviše 100 dana, kreditna institucija može za određivanje pokrivenosti priznati i oznaku stupnja kreditne kvalitete 2. 4) kreditima koji su osigurani:

1. a)stambenim nekretninama u skladu s dijelom 2.2.9.1. ove Glave, do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na nekretnini) ili 80% tržišne /hipotekarne vrijednosti založene nekretnine;
2. b)nadređenim tranšama (engl. senior units) koje su izdali sekuritizacijski subjekti regulirani zakonima država članica čija je djelatnost sekuritizacija izloženosti osiguranih stambenim nekretninama. Pritom mora biti ispunjen uvjet da se najmanje 90% imovine tih subjekata sastoji od potraživanja osiguranih stambenim nekretninama. Iznos nadređene tranše utvrđuje se kao najmanja od sljedećih stavki: − iznos glavnice tranše, − iznos glavnice tranše koja je osigurana hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva (u obzir se uzimaju svi prethodni tereti na nekretnini) ili − 80% tržišne vrijednosti založenih nekretnina. Nadrađena tranša mora imati oznaku stupnja kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom i ne smije prelaziti 20% nominalne vrijednosti ukupnog iznosa izdanih obveznica. 5) kreditima koji su osigurani:
3. a)poslovnim nekretninama u skladu s dijelom 2.2.9.2. ove Odluke, do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na nekretnini) ili 60% tržišne/hipotekarne vrijednosti založene nekretnine. Umjesto dopuštenog omjera vrijednosti kredita i odgovarajućeg osiguranja od 60% može se priznati i omjer do maksimalno 70%: − ako je ukupna imovina, koja služi kao instrument osiguranja za pokrivene obveznice, veća najmanje za 10% od nominalne vrijednosti emisije svih pokrivenih obveznica; − ako su ispunjeni uvjeti pravne zaštite imatelja obveznica na način određen u dijelu 4. ove Glave i − ako zahtjevi imatelja pokrivenih obveznica imaju prvenstvo u redoslijedu naplate pred ostalim zahtjevima nad kolateralom.
4. b)nadređenim tranšama koje su izdali sekuritizacijski subjekti regulirani zakonima država članica o sekuritizaciji izloženosti osiguranih poslovnim nekretninama. Pritom mora biti ispunjen uvjet da se najmanje 90% imovine tih tijela sastoji od potraživanja osiguranih poslovnim nekretninama. Iznos nadređene tranše utvrđuje se kao najmanja od sljedećih stavki: − iznos glavnice tranše, − iznos glavnice tranše koja je osigurana hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva (u obzir se moraju uzeti svi prethodni tereti na nekretnini) ili − 60% vrijednosti založene nekretnine. Nadređena tranša mora imati oznaku stupnja kreditne kvalitete 1 u skladu s ovom Odlukom i ne smije prelaziti 20% nominalne vrijednosti ukupnog iznosa izdanih obveznica. 6) kreditima koji su osigurani brodovima i gdje iznos duga na koju je upisana hipoteka ili fiducijarni prijenos vlasništva (uzevši u obzir sve prethodne terete na brodu), ne prelazi 60% tržišne vrijednosti založenog broda. Članak 87. U izračun limita od 90% iz članka 86. točaka 4. i 5. ove Odluke kreditna institucija ne uključuje smanjivanje izloženosti nastalo na osnovi naplate potraživanja od dužnika ili na osnovi naplate ili namire iz ugovora o kreditu kod kojih je ugovoreno osiguranje hipotekom ili fiducijarnim prijenosom vlasništva na nekretninama u nadređenim tranšama ili dužničkim vrijednosnim papirima. Članak 88. Za svu imovinu koja je navedena kao instrument osiguranja u članku 86. ove Odluke, mora postojati zakonska osnova koja omogućava da ta imovina služi isključivo za zaštitu imatelja pokrivenih obveznica od gubitaka (ista movina ne ulazi u stečajnu ili likvidacijsku masu te ne može biti predmet ovrhe koja se provodi nad izdavateljem pokrivenih obveznica odnosno ne smije biti korištena za podmirivanje njegovih ostalih obveza). Članak 89. Kreditna institucija dužna je na pokrivene obveznice osigurane nekretninama primjenjivati minimalne zahtjeve za priznavanje i pravila vrednovanja propisane u članku 350. i članku 363., a u vezi s člankom 2. stavkom 3. točkama 18. i 19. ove Odluke. Članak 90. Iznimno od kriterija iz članka 86. do članka 88. ove Odluke, kreditna institucija na pokrivene obveznice izdane do 31. prosinca 2007. može primijeniti tretman iz članka 85. ove Odluke. 2.2.13. Stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije Članak 91. Iznose izloženosti ponderirane rizikom za sekuritizacijske pozicije kreditna institucija izračunava u skladu s odredbama u dijelu 5. ove Glave. Članak 92.

(1)Kada kreditna institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti pod uvjetom da nastanak statusa neispunjavanja obveza za n-tu izloženost u grupi izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i dovodi do prestanka ugovornog odnosa, a za tu grupu izloženosti postoji kreditni rejting od strane priznate VIPKR, dodjeljuje se ponder rizika u skladu s dijelom 5. ove Glave.

(2)Ako za grupu izloženosti iz stavka

1. ovoga članka ne postoji kreditni rejting od strane priznate VIPKR, ponderirani iznos imovine izračunava se na način da se zbroje ponderi rizika izloženosti uključeni u košaricu (engl. basket), isključujući n–1 izloženosti, do maksimalno 1250%. Dobiveni ponder kreditna institucija množi s nominalnim iznosom zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice. N–1 izloženosti koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one koje rezultiraju nižim ponderiranim iznosom nego bilo koje druge izloženosti uključene u košaricu. 2.2.
2. Izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima Članak
3. Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje ne ispunjavaju uvjete za dodjelu pondera prema članku
4. do članka
5. ove Odluke dodjeljuje ponder rizika 100%. Članak
6. Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje imaju kreditni rejting dodijeljen od strane odabrane VIPKR dodjeljuje ponder rizika naveden u tablici 7., a u skladu s dodijeljenim kreditnim rejtingom koji je raspoređen u određeni stupanj kreditne kvalitete. Tablica
7. Stupanj kreditne kvalitete 1 2 3 4 5 6 Ponder rizika 20% 50% 100% 100% 150% 150% Članak
8. Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima koje imaju karakteristike visokorizičnih potraživanja, dodjeljuje ponder rizika 150%. Članak
9. Kreditna institucija izloženostima u obliku udjela u investicijskim fondovima dodjeljuje ponder rizika iz članka
10. do članka
11. ove Odluke ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) Investicijskim fondom upravlja društvo koje podliježe nadzoru u Republici Hrvatskoj ili državi članici ili društvo koje je obvezno dobiti odobrenje od tijela nadležnog za superviziju kreditne institucije, i to: – ako investicijskim fondom upravlja društvo koje je pod nadzorom koji je na jednak način uređen kao i nadzor po pravu Europske unije (engl. Community law) i – ako je suradnja između nadležnih tijela uspostavljena na adekvatan i učinkovit način. 2) Prospekt investicijskog fonda ili sličan dokument sadržava: – kategorije imovine u koju je investicijskom fondu dopušteno ulaganje i – konkretne limite i metodologiju izračuna limita, ako fond primjenjuje određene limite na svoja ulaganja. 3) Investicijski fond najmanje jednom godišnje izvještava kreditnu instituciju o svojem poslovanju kako bi se omogućila procjena imovine i obveza, prihoda i aktivnosti tijekom izvještajnog razdoblja. Članak
12. Za izloženosti u obliku udjela u investicijskim fondovima trećih država smatra se da je ispunjen uvjet iz članka
13. pod 1) ove Odluke ako kreditna institucija može dokazati da su ti udjeli već priznati od nekog nadležnog tijela u nekoj od država članica. Članak
14. Ako kreditna institucija raspolaže informacijama o strukturi izloženosti koje čine udio u investicijskom fondu, ukupnoj izloženosti dodjeljuje prosječan ponder rizika izračunat na temelju pondera svake odnosne izloženosti koja pripada kategorijama izloženosti u skladu s odredbama ove Odluke. Članak 99.

(1)Ako kreditna institucija ne raspolaže informacijama o strukturi izloženosti koje čine udio u investicijskom fondu, ukupnoj izloženosti dodjeljuje prosječan ponder rizika izračunat na temelju pondera odnosnih izloženosti koje se pretpostavljaju, a koji im se dodjeljuju u skladu s odredbama ove Odluke.

(2)U slučaju iz stavka

1. ovoga članka odnosne izloženosti koje se pretpostavljaju uključuju se u izračun na način da se najprije uključe one kategorije izloženosti koje traže najveće kapitalne zahtjeve, i to do maksimalnog dopuštenog iznosa u okviru ovlaštenja investicijskog fonda, a nakon toga, po silaznom principu, ulaganja u one izloženosti koje posljedično podrazumijevaju sve manje i manje kapitalne zahtjeve, sve dok se ne dosegne ukupan dopušteni iznos ulaganja. Članak
2. Iznimno od članka
3. i članka 99., kreditna institucija može izloženostima u obliku udjela u investicijskom fondu dodijeliti ponder rizika koji se temelji na strukturi izloženosti, a izračunat je od treće strane, uz uvjet da se na odgovarajući način osigura vjerodostojnost dotičnog izračuna i izvještavanja, te da se pojedinačni ponderi određuju u skladu s kategorijama izloženosti propisanima u ovom dijelu Odluke. 2.2.
4. Ostale izloženosti Članak
5. Gotovini i ekvivalentima gotovine kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 0%. Gotovinskim stavkama u postupku naplate kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 20%. Članak
6. Zlatnim polugama koje su u vlastitom trezoru ili obvezama koje se zasnivaju na podlozi zlatnih poluga, a koje nisu deponirane kod te kreditne institucije, kreditna institucija dodjeljuje ponder rizika 0%. Članak
7. Iznimno od dijela 2.2.
8. ove Glave, izloženostima prema institucijama koje su specijalizirane za domaće međubankovno tržište i domaće tržište javnog duga i koje su predmet nadzora odgovarajućega nadležnog tijela, kreditna institucija može dodijeliti ponder 10%. Ove izloženosti moraju biti u potpunosti osigurane stavkama kojima se dodjeljuje ponder 0% ili 20% i koje su priznate od nadležnog tijela kao odgovarajuća kreditna zaštita. Članak
9. Kreditna institucija izloženostima koje predstavljaju plaćene predujmove i prihode budućih razdoblja za koje ne može utvrditi drugu ugovornu stranu, dodjeljuje ponder rizika 100%. Članak
10. Kreditna institucija materijalnoj imovini dodjeljuje ponder rizika 100%. Članak
11. Kreditna institucija ulaganjima u kapital pravnih osoba i ostalim kapitalnim ulaganjima dodjeljuje ponder rizika najmanje 100%, osim ako su ta ulaganja odbitna stavka pri izračunu jamstvenoga kapitala te kreditne institucije. Članak
12. Kreditna institucija izloženostima s osnove ugovora o prodaji imovine, repo ugovora te terminskih kupnja imovine dodjeljuje ponder rizika dodijeljen imovini na koju se ti ugovori/transakcije odnose, a ne ponder rizika druge ugovorne strane u tom pravnom poslu/transakciji. Članak 108.

(1)Kreditna institucija dužna je izloženost u obliku najma/leasinga iskazivati kao sadašnju vrijednost minimalnih plaćanja na osnovi ugovora o najmu/ugovora o leasingu. Ovim izloženostima dodjeljuje se ponder ovisno o kategoriji izloženosti kojoj pripadaju.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, kada je izloženost ostatak vrijednosti s osnove najma/leasinga, iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom računa se primjenom sljedeće formule: iznos izloženosti ponderiran kreditnim rizikom = 1/t * 100% * iznos izloženosti, gdje je t = max (1, broj preostalih godina do dospijeća ugovora o najmu zaokružen na cijeli broj). 2.
2. KORIŠTENJE KREDITNIH REJTINGA ZA UTVRĐIVANJE PONDERA RIZIKA Članak 109.

(1)Kreditna institucija može izabrati jednu ili više priznatih VIPKR i/ili AKI čije će kreditne rejtinge odnosno kreditne procjene primijeniti pri utvrđivanju pondera rizika za bilančne i izvanbilančne stavke.

(2)U smislu stavka

1. ovoga članka korištenje kreditnih procjena AKI dopušteno je samo za izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama. Članak
2. Kreditna institucija može koristiti kreditne rejtinge priznatih VIPKR i/ili AKI samo kada se kreditni rejting odnosi na ukupnu izloženost odnosno na sve pripadajuće iznose vezane uz konkretnu izloženost (glavnica, kamate i sl.). Članak
3. Kreditna institucija dužna je svojim internim aktima detaljno propisati izbor VIPKR i korištenje kreditnih rejtinga priznatih VIPKR. Članak
4. Kreditna institucija koja odluči koristiti kreditne rejtinge za određene tržišne segmente koje dodjeljuje jedna priznata VIPKR, dužna je dosljedno primjenjivati te kreditne rejtinge na sve izloženosti koje pripadaju tom tržišnom segmentu. Članak
5. Kreditna institucija koja odluči koristiti kreditne rejtinge/kreditne pocjene odabrane priznate VIPKR i/ili AKI za odgovarajuću kategoriju izloženosti, dužna je dosljedno primjenjivati te kreditne rejtinge na sve pojedinačne izloženosti koje pripadaju istoj kategoriji. Članak
6. Kreditna institucija dužna je koristiti kreditne rejtinge odabrane VIPKR i/ili AKI dosljedno i kontinuirano u dužem razdoblju. Članak
7. Ako postoji samo jedan kreditni rejting dodijeljen od odabrane VIPKR, kreditna institucija dužna je koristiti taj rejting, u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete, za utvrđivanje pondera tog potraživanja. Članak
8. Ako postoje dva kreditna rejtinga dodijeljena od odabranih VIPKR, a koji se u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete raspoređuju u različite pondere rizika, kreditna institucija dužna je korisititi onaj rejting kojem je pridružen viši (nepovoljniji) ponder rizika. Članak
9. Ako postoje tri ili više kreditnih rejtinga dodijeljenih od odabranih VIPKR, a kojima su pridruženi različiti ponderi rizika, kreditna institucija dužna je izdvojiti kreditne rejtinge kojima su, u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete, pridružena dva najniža pondera rizika i koristiti onaj rejting kojem je pridružen viši (nepovoljniji) ponder rizika. 2.3.
10. Kreditni rejting izdavatelja (dužnika) u odnosu na kreditni rejting izdanja Članak
11. Ako postoji kreditni rejting dodijeljen od strane priznate VIPKR, a koji se odnosi na određeno specifično izdanje koje predstavlja izloženost, kreditna institucija dužna je primijeniti ponder rizika koji se temelji na kreditnom rejtingu tog izdanja. Članak 119.

(1)Ako izdavatelj (dužnik) ima poseban kreditni rejting za specifično izdanje, a kojem je pridružen ponder rizika koji je povoljniji od pondera rizika koji se primjenjuje na potraživanja bez kreditnog rejtinga, te ako potraživanje kreditne institucije nije ulaganje u to specifično izdanje, kreditna institucija može na svoje potraživanje bez kreditnog rejtinga primijeniti povoljniji ponder rizika samo ako je to potraživanje u istom rangu ili s pravom prvenstva u redoslijedu naplate u odnosu na specifično izdanje s kreditnim rejtingom.

(2)Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka

1. ovoga članka, kreditna institucija dužna je na ostala potraživanja istog izdavatelja (dužnika) bez dodijeljenoga kreditnog rejtinga primijeniti ponder rizika koji je dodijeljen potraživanjima bez kreditnog rejtinga. Članak
2. Kreditna institucija ne primjenjuje odredbe iz članka
3. i članka
4. ove Odluke na izloženosti u obliku pokrivenih obveznica propisanih dijelom 2.2.
5. ove Glave. Članak
6. Kreditna institucija ne može kreditne rejtinge koji su dodijeljeni pojedinim izdavateljima (dužnicima) unutar grupe povezanih osoba koristiti za ponderiranje izloženosti ostalih osoba unutar iste grupe povezanih osoba. 2.3.1.
7. Međuovisnost općeg tretmana i kratkoročnoga kreditnog rejtinga izdanja za izloženosti prema institucijama Članak
8. Za kratkoročne izloženosti prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, a za koje ne postoji kratkoročni kreditni rejting izdanja za iste izloženosti, kreditna institucija dužna je primijeniti opći tretman propisan u članku
9. ove Odluke. Članak
10. Kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje imaju kratkoročne kreditne rejtinge izdanja iz članka
11. ove Odluke, a na osnovi kojih je ponder rizika povoljniji ili jednak ponderu rizika koji bi bio određen kreditnim rejtinzima iz članka
12. ove Odluke za iste izloženosti, kreditna institucija dodjeljuje povoljniji kreditni rejting, dok se ostalim kratkoročnim izloženostima prema institucijama dodjeljuje ponder rizika u skladu s člankom
13. ove Odluke. Članak
14. Ako je kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje imaju kratkoročne kreditne rejtinge izdanja iz članka
15. ove Odluke dodijeljen ponder rizika nepovoljniji od pondera rizika koji bi bio određen kreditnim rejtinzima iz članka
16. ove Odluke, kreditna je institucija svim kratkoročnim izloženostima kojima bi bio dodijeljen rejting na temelju članka
17. i svim ostalim kratkoročnim izloženostima prema institucijama koje nemaju kreditni rejting dužna dodijeliti nepovoljniji ponder rizika kao za kratkoročne kreditne rejtinge izdanja. 2.3.1.
18. Odnos kratkoročnih i dugoročnih kreditnih rejtinga za izloženosti prema institucijama i trgovačkim društvima Članak
19. Kreditna institucija dužna je za kratkoročne kreditne rejtinge izdanja koji se odnose na kratkoročne izloženosti prema institucijama iz članka
20. ove Odluke ili kratkoročne izloženosti prema trgovačkim društvima iz članka
21. ove Odluke, primjenjivati odredbe članka
22. i članka
23. ove Odluke. Članak
24. Kreditna institucija može koristiti kratkoročne kreditne rejtinge izdanja samo za kratkoročne bilančne i izvanbilančne stavke. Članak 127.

(1)Kreditna institucija može koristiti kratkoročni kreditni rejting izdanja samo za utvrđivanje pondera rizika onog potraživanja na koje se taj kratkoročni rejting odnosi i ne smije se koristiti za utvrđivanje pondera rizika za bilo koje drugo potraživanje.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se na osnovi kreditnog rejtinga izdanja kratkoročnoj izloženosti dodjeljuje ponder rizika 150%, kreditna institucija dužna je isti ponder rizika primijeniti i na sve neosigurane izloženosti prema istom dužniku, a koje nemaju kreditni rejting (bez obzira na to radi li se o dugoročnim ili kratkoročnim izloženostima).

(3)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, ako se na osnovi kratkoročnoga kreditnog rejtinga izdanja kratkoročnoj izloženosti dodjeljuje ponder rizika 50%, kreditna institucija dužna je na ostale kratkoročne izloženosti prema istom dužniku, a koje nemaju kreditni rejting, primijeniti ponder rizika koji ne smije biti povoljniji od 100%. 2.3.
2. Rejtinzi u domaćoj i rejtinzi u stranoj valuti Članak 128.

(1)Kreditna institucija može koristiti kreditni rejting koji se odnosi na izloženost koja je nominirana u domaćoj valuti dužnika samo za utvrđivanje pondera rizika za tu izloženost, odnosno taj kreditni rejting ne može koristiti za utvrđivanje pondera rizika za druge izloženosti prema istom dužniku, a koje su nominirane u stranoj valuti.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, ako izloženost kreditne institucije proizlazi iz kredita multilateralne razvojne banke u čijem odobravanju sudjeluje i kreditna institucija, a status je mulitilateralne razvojne banke priznat na tržištu kao status davatelja kredita, kreditna institucija može kreditni rejting koji se koristi za potraživanja prema dužniku u domaćoj valuti koristiti za ponderiranje dotične izloženosti u stranoj valuti. 2.3.
2. Traženi rejtinzi u odnosu na netražene kreditne rejtinge Članak 129.

(1)Kreditna institucija dužna je koristiti tražene kreditne rejtinge od priznatih VIPKR.

(2)U smislu stavka 1. ovoga članka, traženi kreditni rejtinzi jesu kreditni rejtinzi koje je na izričit zahtjev svojega klijenta izradila VIPKR. Članak 130.

(1)Iznimno od članka 129. ove Odluke, kreditna institucija može koristiti i netražene kreditne rejtinge.

(2)Kreditna institucija dužna je prije korištenja svakoga kreditnog rejtinga iz stavka

1. ovoga članka zatražiti mišljenje Hrvatske narodne banke. 2.
2. PRIZNAVANJE VANJSKIH INSTITUCIJA ZA PROCJENU KREDITNOG RIZIKA I RASPOREĐIVANJE NJEZINIH KREDITNIH REJTINGA TE PRAĆENJE VANJSKIH INSTITUCIJA ZA PROCJENU KREDITNOG RIZIKA Članak 131.

(1)VIPKR podnosi zahtjev za priznavanje Hrvatskoj narodnoj banci (u nastavku teksta: zahtjev za priznavanje).

(2)Zahtjev za priznavanje VIPKR dužna je sastaviti u suradnji s kreditnim institucijama koje imaju interes za priznavanje VIPKR.

(3)VIPKR je dužna zahtjevu za priznavanje priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje udovoljavanje zahtjevima koji su potrebni za ocjenu kriterija propisanih u dijelu 2.4.1. ove Glave.

(4)Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako je VIPKR priznalo nadležno tijelo države članice, VIPKR će zahtjevu priložiti dokumentaciju kojom dokazuje da je priznata od toga nadležnog tijela.

(5)U postupku odlučivanja o zahtjevu Hrvatska narodna banka može od podnositelja zahtjeva zatražiti i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za odlučivanje o zahtjevu. 2.4.

1. Kriteriji priznavanja Članak
2. Pri odlučivanju o zahtjevu za priznavanje Hrvatska narodna banka ocjenjuje metodologiju VIPKR u skladu s dijelom 2.4.1.
3. ove Glave, kao i kreditne rejtinge koje ona dodjeljuje u skladu s dijelom 2.4.1.
4. ove Glave. 2.4.1.
5. Metodologija Članak
6. Metodologija VIPKR za dodjeljivanje kreditnih rejtinga mora biti objektivna, neovisna i transparentna te ispunjavati zahtjeve u vezi s trajnim praćenjem kreditnih rejtinga. 2.4.1.1.
7. Objektivnost Članak
8. Metodologija koju primjenjuje VIPKR za dodjeljivanje kreditnog rejtinga mora biti konzervativna i sustavna, a vrednovanje mora biti utemeljeno na iskustvu iz prošlosti. Članak
9. VIPKR je dužna osigurati informativna i dobro utemeljena mišljenja o kreditnoj sposobnosti klijenata kojima je dodijelila kreditni rejting, a koja se moraju osnivati na svim relevantnim raspoloživim informacijama. Članak 136.

(1)Ako VIPKR ima različite metodologije za dodjeljivanje kreditnih rejtinga s obzirom na specifičnosti izloženosti prema pojedinim tržišnim segmentima, dužna je u svojem zahtjevu za priznanje istaknuti osobitosti u samoj metodologiji te dokumentirati primjenjuju li se podjednako značajne postavke metodologije koja se odnosi na kreditnu procjenu.

(2)U smislu stavka 1. ovog članka Hrvatska narodna banka posebno ocjenjuje svaku od navedenih specifičnih metodologija za dodjeljivanje kreditnih rejtinga. Članak 137.

(1)VIPKR je dužna na dosljedan način primjenjivati kvalitetne i adekvatne postupke za dodjeljivanje kreditnih rejtinga.

(2)Za potrebe procjene dosljednosti iz stavka

1. ovoga članka VIPKR je dužna osigurati najmanje sljedeće: 1) kvantitativne evidencije o prediktivnoj snazi metodologije za dodjeljivanje kreditnih rejtinga (pomoću statističkih tehnika kao što su analize o neizvršavanju obveza i tranzicijske matrice) čime se dokazuje opsežnost i sposobnost predviđanja kreditnog rejtinga tijekom vremena i za različite kategorije izloženosti, 2) dokumentaciju kojom se dokazuje da su postupci koji se koriste u procjeni parametara kojima se utvrđuje kreditna sposobnost primijenjeni i obuhvaćeni metodologijom za kreditnu procjenu i 3) dokumentaciju kojom se potvrđuje da postoje procedure koje osiguravaju dosljednju primjenu definirane metodologije na sve kreditne procjene. 2.4.1.1.
2. Neovisnost Članak
3. Metodologija VIPKR mora biti neovisna o političkim utjecajima i ograničenjima kao i o gospodarskim utjecajima koji mogu imati učinak na kreditne rejtinge. Članak
4. Neovisnost metodologije procjenjuje se prema sljedećim elementima: 1) vlasničkoj i organizacijskoj strukturi VIPKR, 2) financijskim izvorima sredstava VIPKR, 3) ekipiranosti i stručnosti radnika VIPKR i 4) načinu upravljanja VIPKR. Članak
5. U skladu s člankom
6. ove Odluke VIPKR je dužna priložiti dokumentaciju i učiniti nespornim sljedeće: – da su prihvaćene i uspješno primijenjene unutarnje politike i postupci koji omogućuju da se sve kreditne procjene provode na dosljedan i objektivan način osobito u situacijama kod kojih dolazi ili bi moglo doći do pojave sukoba interesa čime bi se mogla ugroziti objektivnost kreditnih rejtinga, – da postoje mehanizmi koji prepoznaju stvarne i potencijalne sukobe interesa te da se poduzimaju odgovarajuće mjere radi njihovog sprječavanja, odgovarajućeg upravljanja njima i na kraju uklanjanja kako se ne bi ugrozila neovisnost, objektivnost i visoka kvaliteta kreditnih procjena, – da su u primjeni mehanizmi koji štite neovisnost postupka kreditne procjene o utjecaju vlasničke strukture VIPKR, – da je u organizacijskoj strukturi odvojen organizacijski dio koji se bavi kreditnim procjenama od ostalih poslovnih dijelova, – da postoje mehanizmi koji štite VIPKR od utjecaja značajnih klijenata kako bi se spriječila neobjektivnost kreditnih procjena, – da radnici imaju odgovarajuću stručnost i iskustvo koje je potrebno za obavljanje točno utvrđenog posla, – da raspolaže odgovarajućim brojem radnika koji mogu obavljati dosljednu procjenu te ostvariti stalnu suradnju sa svojim klijentima, a sve u skladu s važećom metodologijom, – da ima neovisnu funkciju unutarnje revizije, odnosno da ima sličnu funkciju koja ima iste zadatke kao i unutarnja revizija te – da je osiguran integritet postupka kreditnog procjenjivanja odgovarajućim propisanim procedurama i pravilima koja se odnose na cjelokupno upravljanje, zatim neovisnim politikama i, tamo gdje se ocijeni potrebnim, unutarnjim pravilima ponašanja. 2.4.1.1.
7. Trajno praćenje (preispitivanje) kreditnih rejtinga Članak 141.

(1)U metodologiji VIPKR mora biti predviđeno stalno praćenje i preispitivanje kreditnih rejtinga najmanje jednom godišnje, kao i obveza promjene kreditnih rejtinga ovisno o promjenama u financijskom stanju klijenata kojima je dodijelila kreditni rejting.

(2)U smislu stavka 1. ovoga članka VIPKR je dužna osigurati da kreditne procjene tijekom dužeg razdoblja i u skladu s promjenama tržišnih uvjeta zadrže odgovarajući stupanj vjerodostojnosti.

(3)»Promjenama tržišnih uvjeta« iz stavka 2. ovoga članka smatraju se one promjene koje su dovoljno značajne da mogu odmah ili u skoroj budućnosti utjecati na promjenu kreditnog rejtinga koji je VIPKR dodijelila nekom klijentu ili klijentovu izdanju. Članak 142.

(1)U metodologiji za procjenu svakoga tržišnog segmenta mora biti predviđena obveza provođenja retroaktivnog testiranja (engl. back-testing) za razdoblje od najmanje godine dana.

(2)Retroaktivno testiranje u smislu stavka

1. ovoga članka predstavlja analizu rezultata koji se odnose na klijenta kojem je VIPKR već dodijelila kreditni rejting, radi ocjene odgovarajućih kreditnih procjena. Članak
2. VIPKR je dužna provoditi retroaktivno testiranje za svaki tržišni segment za koji je tražila priznavanje svojih kreditnih rejtinga. Članak
3. VIPKR je dužna obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o opsežnosti svih kontakata uspostavljenih s klijentima koji su predmet njezine kreditne procjene. Članak
4. VIPKR je, na zahtjev Hrvatske narodne banke, dužna omogućiti nadzor nad svojim postupkom praćenja i preispitivanja kreditnih procjena. 2.4.1.1.4 Transparentnost i objavljivanje Članak
5. VIPKR je dužna na jednostavan i potencijalnim korisnicima lako razumljiv način predstaviti postavke metodologije koju primjenjuje u postupku kreditnih procjena i osigurati njihovu široku javnu dostupnost. Članak
6. VIPKR je dužna, ako dodjeljuje kreditne rejtinge sekuritiziranim pozicijama, kontinuirano objavljivati informacije o strukturi transakcija, o svojstvima skupa imovine koja se sekuritizira i o tome kako ta struktura i svojstva utječu na njihove kreditne rejtinge, a koje kreditne institucije koriste za potrebe utvrđivanja pondera rizika kod sekuritiziranih pozicija. 2.4.1.
7. Individualni kreditni rejtinzi 2.4.1.2.
8. Vjerodostojnost i prisutnost na tržištu Članak
9. Individualni kreditni rejtinzi VIPKR moraju biti vjerodostojni i prepoznati na tržištu, odnosno VIPKR mora dokazati da korisnici tih informacija smatraju njihove kreditne rejtinge vjerodostojnima i pouzdanima. Članak 149.

(1)Vjerodostojnost se procjenjuje pomoću sljedećih kriterija: 1) zastupljenosti VIPKR po određenim tržišnim segmentima, državama i regijama, 2) prihoda koje ostvaruje VIPKR i općenito financijskih izvora sredstava VIPKR, 3) postojanja bilo kakvog načina utvrđivanja cijena koji bi se temeljio na kreditnoj procjeni i 4) korištenja individualnih kreditnih rejtinga VIPKR za izdanja obveznica i/ili procjenu kreditnog rizika od strane najmanje dvije kreditne institucije.

(2)Hrvatska narodna banka može procjenjivati i druge kriterije tržišne vjerodostojnosti VIPKR, izbor kojih ovisi o specifičnosti tržišta na kojem VIPKR posluje. Članak

1. Ako je stupanj tržišne zastupljenosti pojedine VIPKR nizak, Hrvatska narodna banka provodi opsežniji postupak procjene kako bi ocijenila u kojoj je mjeri i na koji način udovoljeno kriterijima potrebnim za priznavanje VIPKR. 2.4.1.2.
2. Transparentnost i objavljivanje Članak 151.

(1)VIPKR je dužna osigurati dostupnost individualnih kreditnih rejtinga svim zainteresiranim kreditnim institucijama uz jednake uvjete.

(2)U smislu stavka

1. ovoga članka pod pojmom »uz jednake uvjete« glede procjene kriterija transparentnosti smatra se da svaka zainteresirana institucija ne mora imati identične uvjete pristupa i korištenja traženim informacijama, ali pod istim ekonomskim uvjetima ne smije postojati cjenovna diskriminacija među institucijama. Članak
2. Hrvatska narodna banka potvrđuje (verificira) jesu li individualni kreditni rejtinzi dostupni zainteresiranim kreditnim institucijama iz država članica pod jednakim uvjetima kao i kreditnim institucijama iz Republike Hrvatske. 2.4.
3. Raspoređivanje kreditnih rejtinga Članak 153.

(1)Hrvatska narodna banka na temelju određenih kvantitativnih i kvalitativnih kriterija provodi postupak raspoređivanja kreditnih rejtinga priznatih VIPKR.

(2)Postupak raspoređivanja iz stavka

1. ovoga članka provodi se na temelju stupnjeva kreditne kvalitete koji su propisani u dijelu 2.
2. ove Glave. Stupnjevima kreditne kvalitete pridružuju se ponderi rizika koji su u skladu s razinom kreditnog rizika koja proizlazi iz svakoga kreditnog rejtinga.

(3)Na temelju provedenog postupka raspoređivanja u skladu sa stavkom

1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka izrađuje skalu procjene kreditne kvalitete. 2.4.2.
2. Kvantitativni parametri Članak 154.

(1)Radi utvrđivanja razlike između stupnjeva rizika koji su iskazani svakim kreditnim rejtingom, Hrvatska narodna banka razmatra kvantitativne parametre koji se odnose na sve stavke koje pripadaju istom kreditnom rejtingu.

(2)Kvantitativni parametri u smislu stavka

1. ovoga članka jesu dugoročna stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza kao i drugi kvantitativni parametri sličnih karakteristika. Članak
2. Ako se radi o novoosnovanim VIPKR ili ako postojeća VIPKR nema dovoljno dug vremenski niz podataka o stopama nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili o drugim sličnim kvantitativnim parametrima, takve VIPKR dužne su izraditi procjene dugoročnih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugih sličnih kvantitativnih parametara za sve stavke koje pripadaju istom kreditnom rejtingu. Članak
3. Hrvatska narodna banka uspoređuje stope nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili druge slične kvantitativne parametre koji vrijede za svaki kreditni rejting određene VIPKR s referentnim vrijednostima koje se utvrđuju na osnovi stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugih sličnih kvantitativnih parametara koji se odnose na skupine klijenata kod drugih VIPKR, a za koje Hrvatska narodna banka procijeni da predstavlja podjednaku razinu kreditnog rizika. Članak
4. Ako Hrvatska narodna banka u postupku raspoređivanja procijeni da su stope nastanka statusa neispunjavanja obveza i/ili drugi slični kvantitativni parametri značajni za kreditne rejtinge VIPKR i znatno viši od utvrđenih referentnih vrijednosti, tada tim kreditnim rejtinzima VIPKR može dodijeliti viši (nepovoljniji) rang rizika na skali procjene kreditne kvalitete. 2.4.2.
5. Kvalitativni parametri Članak 158.

(1)Hrvatska narodna banka u postupku raspoređivanja razmatra i kvalitativne parametre.

(2)Kvalitativni parametri u smislu stavka

1. ovoga članka jesu veličina i opseg skupa izdavatelja koje procjenjuje VIPKR, raspon kreditnih rejtinga koje dodjeljuje VIPKR, značenje svakoga kreditnog rejtinga i definicija nastanka statusa neispunjavanja obveza kod svake VIPKR. 2.4.
2. Praćenje priznatih VIPKR Članak
3. Priznata VIPKR je dužna kontinuirano udovoljavati kriterijima za priznavanje na temelju kojih je dobila odobrenje iz članka
4. stavka
5. ove Odluke. Članak 160.

(1)VIPKR je dužna jednom godišnje (računajući od dana dostave odobrenja za njezino priznavanje) dostaviti Hrvatsku narodnoj banci dokumentaciju kojom dokazuje da udovoljava kriterijima iz članka 159. ove Odluke.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, VIPKR je dužna bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj značajnoj promjeni u svojoj metodologiji. Članak
2. VIPKR je dužna javno objaviti svaku značajnu promjenu u svojoj metodologiji. Članak
3. Hrvatska narodna banka može, na temelju dostavljene dokumentacije iz članka
4. ove Odluke kao i na temelju drugih relevantnih informacija kojima raspolaže, pokrenuti postupak preispitivanja (provjere) već priznate VIPKR i njezinih kreditnih rejtinga. Članak
5. Ako u postupku iz članka
6. ove Odluke Hrvatska narodna banka utvrdi da su nastupile okolnosti iz članka
7. ove Odluke, donijet će odluku o promjeni dodijeljenog ranga rizika na skali procjene kreditne kvalitete priznate VIPKR. Članak
8. Ako je Hrvatska narodna banka postupila u skladu s člankom
9. ove Odluke, a VIPKR dokaže da stope nastanka statusa neispunjavanja obveza više nisu značajno veće od utvrđenih referentnih vrijednosti, Hrvatska narodna banka može pokrenuti postupak preispitivanja (provjere) i može donijeti odluku o promjeni dodijeljenoga višeg ranga rizika na skali procjene kreditne kvalitete. Članak
10. Ako na temelju provedenog postupka iz članka
11. ove Odluke utvrdi da priznata VIPKR više ne udovoljava kriterijima iz dijela 2.
12. ove Glave, Hrvatska narodna banka oduzet će odobrenje iz članka
13. stavka
14. ove Odluke i tu VIPKR brisati s Popisa priznatih VIPKR.
15. PRISTUP ZASNOVAN NA INTERNIM REJTING- -SUSTAVIMA (IRB PRISTUP) 3.
16. ODOBRENJE HRVATSKE NARODNE BANKE Članak 166.

(1)U skladu s odredbama Zakona o kreditnim institucijama kreditna institucija za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom primjenjuje IRB pristup pod uvjetom da je za to dobila odobrenje Hrvatske narodne banke (u nastavku teksta: odobrenje za IRB).

(2)Kreditna institucija koja je nadređena osoba u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj dužna je podnijeti zajednički zahtjev za sve članice te grupe.

(3)Hrvatska narodna banka izdat će odobrenje za IRB iz stavka 1. ovoga članka ako su sustav upravljanja kreditnim rizikom i proces dodjele rejtinga u kreditnoj instituciji zadovoljavajući, u cijelosti uključeni u poslovanje kreditne institucije i ako su, u skladu s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke, ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) interni rejting-sustav kreditne institucije osigurava smislenu procjenu karakteristika dužnika i proizvoda, smislenu diferencijaciju rizika te točnu i dosljednu kvantifikaciju rizika; 2) interni rejtinzi i procjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitka kojima se kreditna institucija koristi za izračun kapitalnih zahtjeva, kao i s njima povezani sustavi i procesi, imaju značajnu ulogu u upravljanju rizicima i procesu odlučivanja te u procesu odobravanja plasmana, internog raspoređivanja kapitala i korporativnog upravljanja kreditnom institucijom; 3) kreditna institucija ima organizacijsku jedinicu kontrole kreditnog rizika odgovornu za interne rejting-sustave koja je neovisna i nije podložna neprimjerenim utjecajima; 4) kreditna institucija prikuplja i pohranjuje sve relevantne podatke kako bi osigurala učinkovitu podršku procesu upravljanja i mjerenja kreditnog rizika i 5) kreditna institucija adekvatno dokumentira rejting-sustave koje primjenjuje, uključujući i razloge odabira njihovog dizajna, te osigurava i adekvatno dokumentira redovito provođenje validacije internih rejting-sustava.

(4)Iznimno od stavka

1. točke
2. ovoga članka, ako kreditna institucija primjenjuje različite procjene rizičnih parametara za izračun pondera rizika i za interne potrebe, dužna ih je dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene.

(5)Za potrebe dijela 3. ove Glave pojam »odobravanje plasmana« uključuje odobravanje plasmana kao i odobravanje svih drugih izloženosti na temelju kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku. Članak 167.

(1)Kreditna institucija dužna je pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa dostaviti dokumentaciju kojom se dokazuje udovoljavanje minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke, a osobito: 1) plan implementacije IRB pristupa, 2) samoprocjenu spremnosti za primjenu IRB pristupa, 3) organizaciju kreditnog procesa i procesa dodjele rejtinga, 4) metodologiju za kategorizaciju izloženosti, 5) popis svih internih rejting-sustava i prikaz kategorija izloženosti za koje ih kreditna institucija primjenjuje, 6) dokumentaciju rejting-sustava – detaljan opis svih rejting- -modela te tehnika, metoda i rezultata njihove validacije, 7) definicije statusa neispunjavanja obveza i gubitka, 8) procjenu rizičnih parametara, 9) tretman instrumenata osiguranja, 10) testiranje otpornosti na stres, 11) IT implementaciju i 12) način izračuna iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom i kvantitativnu analizu učinka prijelaza na IRB pristup na adekvatnost kapitala kreditne institucije.

(2)Hrvatska narodna banka može u tijeku postupka obrade zahtjeva za primjenu IRB pristupa zatražiti i drugu dokumentaciju kao i dodatne informacije koje smatra potrebnima za odlučivanje o zahtjevu kreditne institucije. Članak 168. Kreditna institucija dužna je pri podnošenju zahtjeva za primjenu IRB pristupa dokazati da za kategorije izloženosti za koje podnosi zahtjev, u procesu mjerenja i upravljanja rizicima minimalno tri godine prije početka primjene IRB pristupa primjenjuje interne rejting-sustave i vlastite procjene rizičnih parametara koji su većinom usklađeni s minimalnim zahtjevima za primjenu IRB pristupa iz ove Odluke. Članak 169.

(1)Kreditna institucija koja primjenjuje IRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom, može prijeći na primjenu standardiziranog pristupa iz dijela 2. ove Glave samo zbog opravdanog razloga i ako za to prethodno dobije odobrenje Hrvatske narodne banke.

(2)Kreditna institucija koja primjenjuje AIRB pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranoga kreditnim rizikom, može prijeći na primjenu FIRB pristupa samo zbog opravdanog razloga i ako za to prethodno dobije odobrenje Hrvatske narodne banke. 3.2. KATEGORIJE IZLOŽENOSTI Članak 170.

(1)Za potrebe primjene IRB pristupa kreditna institucija dužna je, u skladu s vlastitom metodologijom, svaku izloženost rasporediti u jednu od sljedećih kategorija izloženosti: 1) izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama, 2) izloženosti prema institucijama, 3) izloženosti prema trgovačkim društvima, 4) izloženosti prema stanovništvu, 5) izloženosti po vlasničkim ulaganjima, 6) sekuritizacijske pozicije i 7) ostalu imovinu.

(2)Metodologija koju kreditna institucija primjenjuje za raspoređivanje izloženosti u navedene kategorije, mora biti prikladna i kreditna ju je institucija dužna dosljedno primjenjivati.

(3)Izloženosti koje ne podliježu kreditnom riziku raspoređuju se u kategoriju izloženosti iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.

(4)Svaka izloženost koja podliježe kreditnom riziku, a nije raspoređena u neku od kategorija izloženosti navedenih u stavku

1. točki 1.,
2. i
3. do
4. ovoga članka, raspoređuje se u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima. Članak 171.

(1)Izloženosti prema