Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.
Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.
NN 154/2009 (23.12.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.
154 23.12.2009 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3816 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Nevenka Šernhorst, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Antun Palarić i Aldo Radolović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula M. B. iz K., koju zastupa I. R., odvjetnik u K., na sjednici održanoj 2. prosinca 2009. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-1415/05-2 od 8. prosinca 2005., te se predmet vraća istome sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici broj: Gž-1415/05-2 od 8. prosinca 2005. godine.
Tom je presudom usvojena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Križevcima broj: P-142/05-32 od 30. ožujka 2005., na način da je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je tražila da se utvrdi ništavim ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 10. srpnja 2002. između nje, kao darovateljice, i tuženika – S. B. iz K., kao daroprimatelja, te da se uspostavi u zemljišnoknjižnom ulošku broj 616 k.o. Križevci zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Križevcima od 16. prosinca 2002., broj: Z-2896/02 (točka I. izreke).
Točkom II. izreke podnositeljica je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak.
Ocjenjuje neprihvatljivim pravno stajalište drugostupanjskog suda o valjanosti spornog darovnog ugovora.
Ovo iz razloga što isti ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, a daroprimatelj nikada nije stupio u posjed darovanih nekretnina. Stoga ga smatra ništavim, unatoč tome što je on proveden u zemljišnim knjigama.
Pobliže obrazlažući svoje navode iz ustavne tužbe, podnositeljica ističe:
Ako je prema važećoj odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed darovane nekretnine daroprimcu, a koji nije zaključen u formi javnobilježničkog akta ništav, onda nikakva druga radnja, pa niti zemljišnoknjižna provedba takovog ugovora ne može takvom ugovoru vratiti ili dati pravnu valjanost niti pravnu snagu, jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništav ugovor. Niti jedan zakon Republike Hrvatske ne propisuje da bi ništav ugovor postao pravno valjanim ako se provede u zemljišnoj knjizi.
Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporene presude drugostupanjskog suda i vraćanje predmeta istome sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Ustavna tužba je osnovana.
Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...).
U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo) na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.
Također je utvrđeno da ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, već je na njemu podnositeljica, kao darovateljica, ovjerila samo svoj potpis kod javnog bilježnika. Taj je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i daroprimatelj je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, s tim da nikada nije izvršena predaja nekretnina u posjed daroprimatelju.
Slijedom takvih utvrđenja prvostupanjski je sud svojom odlukom usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice, te u točki I. izreke utvrdio da je navedeni darovni ugovor ništav, točkom II. izreke uspostavio u zemljišnoknjižnom ulošku broj 616 k.o. Križevci zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog odjela istoga suda od 16. prosinca 2002., broj: Z-2896/02, te točkom III. izreke obvezao tuženika na naknadu parničnog troška podnositeljici.
Pri takvom presuđenju prvostupanjski sud se pozvao na mjerodavne odredbe Zakona o javnom bilježništvu (»Narodne novine« broj 78/93., 29/94., 16/07. i 75/09., u nastavku: ZJB), konkretno članak 53. stavak 1. točku 3., kao i članak 70. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), istaknuvši da je za valjanost ugovora o darovanju nekretnina bez predaje tih nekretnina u posjed daroprimca potrebna forma javnobilježničkog akta.
Pritom je taj sud istakao:
Naime, ugovorom o darovanju točka IV je propisano da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora o darovanju. Međutim iz iskaza tužiteljice M. B. kao i iz iskaza tuženika S. B. proizlazi da tuženik nije stupio u samostalni posjed darovanih nekretnina jer uopće nije imao ključ od kuće koja je predmet ugovora o darovanju, već je samo tužiteljicu dolazio posjećivati kao sin, jer i sam u svome iskazu navodi da je tužiteljica obično bila kod kuće ili je bila kod susjeda pa je znao gdje će je naći. Upravo je stoga ugovor o darovanju ništav, jer nakon sklapanja istog, nije došlo do faktične predaje u posjed darovanih nekretnina.
Naime, sukladno čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93) koji se kao lex specialis primjenjuje za pravnu valjanost ovog pravnog posla, u slučaju sklapanja darovanih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu, potrebno je za pravnu valjanost takvog pravnog posla da bude sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Uvidom u presliku ugovora o darovanju utvrđeno je da isti ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, međutim da je navedenim ugovorom točka IV bilo predviđeno da tuženik stupi u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora, odnosno 10. 07. 2002. g. Kako do predaje u neposredan posjed darovanih nekretnina nije došlo, to je u smislu odredbi čl. 53. st. 1. t. 3. Zakona o javnom bilježništvu, a u svezi čl. 70. Zakona o obveznim odnosima valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i proglasiti ništavim ugovor o darovanju kojeg su stranke sklopile, jer isti nije sklopljen u zakonom propisanoj formi, te presuditi kao pod I/ izreke presude.
Prema stajalištu drugostupanjskog suda, predmetni je ugovor o darovanju valjan, jer za valjanost ugovora koji je sastavljen u pisanom obliku i proveden u zemljišnim knjigama, nije odlučno da je izvršena i predaja u posjed darovanih nekretnina.
S tim u vezi, u osporenoj odluci drugostupanjski je sud istaknuo:
Međutim, utvrđeno je i to da je predmetni ugovor sastavljen u pismenom obliku i da je proveden u zemljišnoj knjizi, tj. tuženik se je uknjižio kao vlasnik darovanog dijela nekretnina. U takvoj situaciji za valjanost ugovora nije odlučno da li je tuženiku izvršena predaja u posjed darovanih nekretnina ili ne te je takav ugovor, koji je proveden u zemljišnoj knjizi, valjan i ako nije izvršena predaja darovanih nekretnina u neposredni posjed pa slijedom toga nije niti odlučno to što ugovor stranaka nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta.
Naime, za prijenos nekretnine darovanjem u slučaju ako to darovanje ne slijedi i prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, ZJB-om je propisana forma javnobilježničkog akta koja je potrebna za pravnu valjanost takvog ugovora.
Člankom 53. stavkom 1. točkom 3. ZJB-a, koji je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora bio na snazi (»Narodne novine« broj 78/93.) bilo je propisano:
Članak 53(1) Javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost:
Obveza sklapanja darovnih ugovora u formi javnobilježničkog akta, bez predaje stvari u posjed, zadržana je i člankom 26. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu (»Narodne novine« broj 16/07.) kojim je izmijenjen članak 53. ZJB-a, na način da je sada ta obveza propisana stavkom 1. točkom 2. članka 53. ZJB-a.
Iz obrazloženja nižestupanjskih sudova proizlazi utvrđenim da darovni ugovor koji su 10. srpnja 2002. sklopili podnositeljica i njezin sin (tuženik) nije udovoljavao ZJB-om propisanoj formi.
U takvom slučaju, dakle, kada sklopljeni darovni ugovor nije udovoljavao formi propisanoj zakonom, a pored toga je izostala i predaja nekretnine u neposredan posjed daroprimatelju, čini sklopljeni pravni posao ništavim, suglasno članku 103. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; u nastavku: ZOO).
Takav nedostatak, zakonom propisane forme, kao što je to u konkretnom slučaju riječ, mogla je nadomjestiti samo predaja stvari (nekretnine) u posjed daroprimatelju, a koje u ovom slučaju također nije bilo.
Naime, pravno stajalište, navedeno u osporenoj presudi drugostupanjskog suda, ne zasniva se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni drugostupanjski sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, zauzeo pogrešno stajalište o pravnoj valjanosti sklopljenog darovnog ugovora, za koje se može utvrditi da je posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Ustavni sud također napominje da je o istovrsnom pravnom pitanju identično stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005. u kojoj je, između ostaloga istaknuto:
Predmetni darovni ugovor nije zadovoljavao ovaj oblik, jer iako sačinjen u pisanoj formi, nije imao formu javnobilježničkog akta. Slijedom toga, takav je darovni ugovor protivan propisu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO).
Samo bi prava predaja stvari mogla nadomjestiti takav nedostatak, a ne i uknjižba u zemljišne knjige, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.
Broj: U-III-891/2006 Zagreb, 2. prosinca 2009.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica Vijeća mr. sc. Nevenka Šernhorst, v. r.
Odluka, NN 154/2009-3816 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:
NN 154/2009 Broj dokumenta u izdanju: 3816 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.12.2009.
ELI: /eli/sluzbeni/2009/154/3816 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.
Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.
Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.
Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.
Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.
Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.
Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.
Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.