Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime

Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime NN 24/2010 (22.2.2010.), Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 574 Na temelju članka 9.a Zakona o zaštiti zraka (»Narodne novine«, 178/04 i 60/08), a u svezi s člankom 12. Zakona o potvrđivanju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, 02/96) Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 11. veljače 2010. godine donijela ODLUKU O PRIHVAĆANJU PETOG NACIONALNOG IZVJEŠĆA REPUBLIKE HRVATSKE PREMA OKVIRNOJ KONVENCIJI UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME I. Prihvaća se Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (u daljnjem tekstu: Izvješće). Izvješće iz stavka 1. ove točke sastavni je dio ove Odluke. II. Zadužuje se Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva na dostavu Izvješća Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. III. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«. Klasa: 018-05/97-01/18 Urbroj: 5030105-10-1 Zagreb, 11. veljače 2010. Predsjednica Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r. PETO NACIONALNO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE PREMA OKVIRNOJ KONVENCIJI UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME (UNFCCC) UVOD Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (u daljnjem tekstu Konvencija) usvojena je na konferenciji UN-a o okolišu i razvoju održanoj 1992. godine u Rio de Janeiru. Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994., a danas ima 194 stranke. Republika Hrvatska postala je stranka Konvencije donošenjem zakona o njezinu potvrđivanju u Hrvatskom saboru, 17. siječnja 1996. godine (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, 2/96). Konvencija je stupila na snagu za Republiku Hrvatsku 7. srpnja 1996. godine. Sukladno članku 22. stavku 3. Konvencije, Hrvatska je kao zemlja u procesu prelaska na tržišno gospodarstvo preuzela obveze stranke Priloga I. Konvencije. Amandmanom koji je stupio na snagu 13. kolovoza 1998. godine. Hrvatska je uvrštena u popis stranaka Priloga I Konvencije. Na zasjedanju Konferencije stranaka (COP 3) u Kyotu usvojen je 11. prosinca 1997., Odlukom 1/CP.3, Protokol na Konvenciju. Danas Kyotski protokol (u daljnjem tekstu Protokol) ima 190 stranaka, uključujući 40 država stranaka Priloga I. Republika Hrvatska ratificirala je Kyotski protokol u travnju 2007. godine, a na snagu za Hrvatsku stupio je 28. kolovoza 2007. godine. Ratifikacijom Protokola (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, 5/07), RH kao stranka Dodatka B Protokola preuzima obvezu količinskog ograničenja emisije stakleničkih plinova u razdoblju od 2008.-2012. godine na 95% od količine emisije u baznoj, 1990. godini. Za Hrvatsku je bazna godina određena temeljem Odluke 7/CP.12 usvojene na 12. zasjedanju Konferencije stranaka Konvencije u Nairobiju u studenom 2006. godine, prema članku 4.6. Konvencije. Odluka 7/CP.12 uvažila je specifičnosti vezane za raspad bivše Jugoslavije i sektor proizvodnje električne energije u Hrvatskoj. Pregovorima je utvrđeno povećanje emisije u 1990. godini za 3,5 Mt CO2 eq. Republika Hrvatska je odredbama članaka 4. i 12. Konvencije obvezna godišnje izraditi proračun emisija stakleničkih plinova (NIR) te periodički nacionalno izvješće o promjeni klime, kojim izvješćuje o provedbi obveza iz Konvencije. Obrazac i rok podnošenja proračuna emisija i nacionalnog izvješća zadani su odlukama i uputama Konferencije stranaka. Republika Hrvatska je slijedom obveza koje proizlaze iz usklađivanja s pravnom stečevinom EU, u svoj pravni sustav ugradila i obveze izvješćivanja o provedbi politike i mjera za smanjenje emisija i projekcijama emisija koje će se periodički dostavljati nadležnim tijelima nakon pristupanja Hrvatske u EU. Prvo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Konvenciji izrađeno je 2001. godine u sklopu projekta Vlade Republike Hrvatske i Programa za razvitak Ujedinjenih naroda (UNDP) »Omogućivanje Hrvatskoj da pripremi svoje prvo nacionalno izvješće sukladno obvezama iz Konvencije« uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). Tajništvo Konvencije zaprimilo je Prvo nacionalno izvješće 7. veljače 2002., a stručna recenzija napravljena je u ožujku 2002. godine. Republika Hrvatska izradila je objedinjeno drugo, treće i četvrto nacionalno izvješće s podacima za razdoblje od 1996. do 2003. godine. Izvješće je pripremljeno sukladno Uputama za izradu nacionalnog izvješća stranaka Priloga I (FCCC/CP/1997/7 Dio II – Upute za izradu Nacionalnih izvješća za države Priloga I Konvencije). Isto je dostavljeno Tajništvu Konvencije 6. veljače 2007. Stručna recenzija nacionalnog izvješća obavljena je u svibnju 2009. od strane stručnog tima Tajništva Konvencije. Nalazi stručnog tima objavljeni su u dokumentu FCCC/IDR.4/HRV koji je dostupan na internetskoj stranici Konvencije. Sukladno Odluci 13/CMP.1 modaliteti izračuna dodijeljenog iznosa iz članka 7. stavka 4. Protokola, Hrvatska je 27. kolovoza 2008. godine dostavila Tajništvu Konvencije tzv. Inicijalno izvješće, propisano stavkom 6. dodatka Odluke 13/CMP.1. Inicijalnim izvješćem Hrvatska je između ostalog izvijestila Tajništvo Konvencije o izračunu dodijeljenog iznosa, iznosu pričuve za prvo obvezujuće razdoblje, izboru aktivnosti u sektoru korištenja zemljišta i šumarstva iz članaka 3.3. i 3.4. Protokola za ispunjavanje obveza u prvom obvezujućem razdoblju, uspostavi nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova i nacionalnog registra. Pregled Inicijalnog izvješća obavljen je u listopadu 2008. godine od strane stručnog tima Tajništva Konvencije. Nalazi stručnog tima objavljeni su u dokumentu Izvješće o pregledu inicijalnog izvješća Republike Hrvatske (FCCC/IRR/2008/HRV) koji je dostupan na internetskoj stranici Konvencije. Ovo Peto nacionalno izvješće Republike Hrvatske, kao i sva prethodna, izrađeno je sukladno Uputama za izradu nacionalnog izvješća stranaka Priloga I (FCCC/CP/1999/7, Dio II). Korištene su i upute koje je pripremilo Tajništvo Konvencije, koje za sada nemaju status službene obveze, ali pomažu državama da kvalitetnije pripreme svoja nacionalna izvješća, za potrebe Konvencije i Protokola. U pogledu emisija stakleničkih plinova, ovo Izvješće obuhvaća razdoblje od 2004. – 2007. godine[1]. Projekcije emisije polaze od stanja i projekcija makroekonomskih parametara iz 2007. godine. Počeci ekonomske krize počinju biti vidljivi u Republici Hrvatskoj krajem 2008. godine. 1. SAŽETAK 1.1. Uvod Republika Hrvatska postala je strankom Konvencije 1996. godine, a s obzirom na ekonomiju u tranziciji, preuzela je obveze država Priloga I iste. Protokol je potpisala 1999., a ratificirala 2007. godine čime se obvezala smanjiti emisije stakleničkih plinova za 5% u prvom obvezujućem razdoblju (2008.-2012.) u odnosu na baznu godinu. Prvo nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Konvenciji dostavljeno je Tajništvu iste 2002., a objedinjeno drugo, treće i četvrto 2007. godine. Predmetno, Peto nacionalno izvješće izrađeno je sukladno uputama FCCC/CP/1999/7, Dio II – Upute za izradu Nacionalnih izvješća za države Priloga I Konvencije i obuhvaća razdoblje 1990.-2007. godine. Sukladno Odluci 13/CMP.1 Modaliteti izračuna dodijeljenog iznosa iz članka 7. stavak 4. Protokola, Hrvatska je 27. kolovoza 2008. dostavila Tajništvu Konvencije tzv. Inicijalno izvješće, propisano stavkom 6. dodatka Odluke 13/CMP.1. Inicijalnim izvješćem Hrvatska je između ostalog izvijestila Tajništvo Konvencije o izračunu dodijeljenog iznosa, iznosu pričuve za prvo obvezujuće razdoblje, izboru aktivnosti u sektoru Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (Korištenje zemljišta i šumarstvo) iz članaka 3.3. i 3.4. Protokola za ispunjavanje obveza u prvom obvezujućem razdoblju, uspostavi nacionalnog sustava za praćenje emisija stakleničkih plinova i nacionalnog registra. Pregled Inicijalnog izvješća obavljen je u listopadu 2008. od strane stručnog tima Tajništva Konvencije. Nalazi stručnog tima objavljeni su u dokumentu FCCC/IRR/2008/HRV Izvješće o pregledu Inicijalnog izvješća Republike Hrvatske koji je dostupan na internetskoj stranici Konvencije. 1.2. Nacionalne osobitosti Društveno-političko ustrojstvo Republika Hrvatska postala je neovisna država 1991. godine u postupku raspada bivše jugoslavenske države. Članicom Ujedinjenih naroda Republika Hrvatska je postala 22. svibnja 1992. godine. Nakon što je Hrvatski sabor 18. prosinca 2002. usvojio Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska je 21. veljače 2003. u Ateni podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Europsko je vijeće 18. lipnja 2004. dodijelilo Hrvatskoj status zemlje kandidata za članstvo, a pregovori o pristupanju započeli su 3. listopada 2005. godine u Luksemburgu. Državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu (Hrvatski sabor), izvršnu (Predsjednik Republike, Vlada) i sudbenu vlast. Hrvatski sabor je predstavničko tijelo i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Tijela državne uprave čine 16 ministarstava, 3 središnja državna ureda, 9 državnih upravnih organizacija i županijski uredi državne uprave. U Republici Hrvatskoj postoji 21 jedinica područne (regionalne) samouprave: 20 županija i Grad Zagreb, i 556 jedinica lokalne samouprave: 127 gradova i 429 općina. Stanovništvo Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Republika Hrvatska ima 4 437 460 stanovnika. Procjena broja stanovnika sredinom 2008. iznosi 4 434 508 (od toga 48,2% muškaraca i 51,8% žena). Stopa nataliteta (živorođeni na 1 000 stanovnika) iznosila je 9,9, stopa mortaliteta (umrli na 1 000 stanovnika) 11,8, a prirodni prirast stanovništva bio je negativan i iznosio je −1,9. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 78,4 stanovnika/km2. Najgušće je naseljena središnja (115 st./km²), a najmanje (13 st./km²) gorska Hrvatska. Više od 90% stanovništva Hrvatske živi u nizinskim i nižim brežuljkastim krajevima do 300 m nadmorske visine. Od ukupnog broja stanovnika 51,1% živi u 124 gradska naselja. Emisija stakleničkih plinova po stanovniku je među najmanjima unutar država Priloga I. Konvencije (7,36 t CO2 eq/stan. u 2007. godini). Geografska obilježja i korištenje prostora Kopneno područje Republike Hrvatske iznosi 56.594 km2. Površina teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda je 31.067 km2. Svojim položajem Hrvatska pripada srednjoeuropskoj, jadransko-mediteranskoj i panonsko-podunavskoj skupini država. Ukupna duljina kopnenih granica Republike Hrvatske sa susjednim državama je 2.028 km. Državna granica na moru duga je 948 km i pruža se vanjskim rubom teritorijalnog mora. Na nju se nastavlja zaštićeni ekološko-ribolovni pojas površine 25.207 km2 koji doseže do epikontinentalne granice između Hrvatske i Italije. U Hrvatskoj se mogu izdvojiti tri velike geomorfološke cjeline: Panonska zavala, gorski sustav Dinarida i Jadranska zavala. Najviši planinski vrh u Republici Hrvatskoj je Dinara (1.831 m). Područje krša reljefna je specifičnost koja zauzima oko 54% teritorija Hrvatske. Zakonom o zaštiti prirode (»Narodne novine« br. 70/05, 139/08) određeno je devet kategorija prostorne zaštite. Ukupna površina zaštićenih područja u Hrvatskoj iznosi 5.088,161 km2 ili 8,991% kopnene i 410,25 km2 morske površine. Klima Prema Köppenovoj klasifikaciji za standardno razdoblje 1961. − 1990., najveći dio Hrvatske ima klime razreda C, umjereno tople kišne klime. Srednja godišnja temperatura zraka u nizinskom području sjeverne Hrvatske je 10 − 12 oC, na visinama iznad 400 m niža je od 10 oC, dok je u najvišem gorju 3 − 4 oC. U priobalnom području iznosi 12 − 17 oC. Najmanje oborina u Hrvatskoj padne na otvorenom dijelu srednjeg Jadrana (Palagruža, 304

1. mm)te u istočnoj Slavoniji i Baranji (Osijek, 650 mm). U središnjoj Hrvatskoj godišnje količine oborine su između 800 i 1 200 mm. Količina oborina u panonskom području opada od zapada prema istoku. Od obale prema unutrašnjosti količina oborine se povećava. Najviše oborina u Hrvatskoj padne duž primorskih padina i vrhova Dinarida (Risnjak, 3 470 mm), od Gorskog kotara na sjeverozapadu do južnog Velebita na jugoistoku. Najvedriji dio Hrvatske s godišnjom naoblakom oko 4 desetine je obalno područje od Dugog otoka do Prevlake. Otoci srednjeg i južnog Jadrana (Hvar, Vis, Korčula) imaju godišnje oko 2 700 sunčanih sati. Većina kopnenih mjesta Hrvatske ima 1 800 – 2 000 sunčanih sati. Najveća godišnja naoblaka je u Gorskom kotaru (6 − 7 desetina), a trajanje sijanja Sunca je najmanje i iznosi oko 1 700 sati godišnje. Gospodarstvo Hrvatsko gospodarstvo u 2007. godini raslo je godišnjom stopom od 5,5%, dok je bruto domaći proizvod (BDP) iznosio 314,2 milijardi kuna (58,6 mil. USD) ili 13.207 USD (9.656 EUR) po stanovniku. U 2008. godini, uslijed prelijevanja posljedica globalne ekonomske krize, došlo je do usporavanja gospodarske aktivnosti. Realni rast bruto domaćeg proizvoda iznosio je 2,4%, što je 3,1 postotni bod manje od rasta zabilježenog u 2007. godini te ujedno najniža stopa rasta još od 1999. godine. Promatrano prema paritetu kupovne moći, hrvatski bruto domaći proizvod u 2008. godini dosegao je 63,0% prosjeka bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika zemalja EU 27. Uslijed prelijevanja financijske krize na hrvatsko gospodarstvo u 2009. godini očekuje se realni pad bruto domaćeg proizvoda od 5,0%. U 2010. godini očekuje se blagi oporavak ekonomske aktivnosti i realni rast bruto domaćeg proizvoda od 0,5%, a postupno ubrzanje gospodarskog rasta 2011. godine, no ipak nešto sporijom dinamikom nego u razdoblju prije 2008. godine. Energetska struktura Ukupna potrošnja energije u Republici Hrvatskoj u 2007. godini iznosila je 416,8 PJ, što iznosi 2.242 kg ekvivalentne nafte po stanovniku. U razdoblju od 2002. do 2007. godine ukupna potrošnja energije povećavala se s prosječnom godišnjom stopom od 2,1%. Od 1992. godine, kada je u Hrvatskoj ostvarena minimalna ukupna potrošnja energije, do 2007. godine je ukupna potrošnja energije rasla s prosječnom godišnjom stopom od 2,2%. Potrošnja energije po stanovniku i potrošnja električne energije po stanovniku među najnižima je u Europi (oko 4.000 kWh/stan). Najveći udio u neposrednoj potrošnji energije po sektorima ostvarila je u 2007. godini opća potrošnja (43,7%), udio prometa iznosio je 34,1%, a industrije 22,2%. U strukturi ukupne potrošnje energije u 2007. godini prevladavaju tekuća goriva s udjelom 45,5%, a slijedi prirodni plin s 27,4% te ugljen sa 8,1%. Ukupna potrošnja energije u 2007. godini povećana je za 1,5% u odnosu na ostvarenu potrošnju u prethodnoj godini. Problemi s energetskom opskrbom vezani su za opskrbu prirodnim plinom koji je 40% iz uvoza, sa ograničenim ugovornim količinama. U tijeku zimskih mjeseci dolazi do redukcija u opskrbi industrijskih potrošača. Udio obnovljivih izvora energije u 2007. godini bio je 13,5%, a u proizvodnji električne energije 36,3%. Emisija u proizvodnji električne energije 286 g CO2 eq/kWh, što je znatno ispod prosjeka EU25 (370 g CO2 eq/kWh). Uvoz električne energije iznosi 20-30% potrošnje, termoelektrane su pri isteku vijeka i potrebno ih je zamijeniti novim. Promet Građevinska duljina željezničkih pruga ukupno iznosi 2.722 km, a elektrificirano ih je 980 km (36%). Ukupna duljina javnih cesta u Republici Hrvatskoj iznosila je 29.038 km 2007. godine. Promet putnika i robe kontinuirano se povećava, baš kao i broj cestovnih motornih vozila slijedom čega i potrošnja motornih goriva. Na tisuću stanovnika Hrvatska ima 323 vozila, dok je recimo prosjek EU 456 vozila. Republika Hrvatska ima 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa u gradovima: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Mreža plovnih putova unutarnjih voda Republike Hrvatske iznosi 804,1 km, od čega je 539,2 km međunarodnih plovnih putova. Luke unutarnjih voda otvorene za međunarodni javni promet jesu: Osijek, Sisak, Slavonski Brod i Vukovar. U Republici Hrvatskoj 7 je međunarodnih zračnih luka: Zagreb, Dubrovnik, Split, Zadar, Osijek, Pula i Rijeka i 3 zračna pristaništa: Brač, Mali Lošinj i Osijek za prihvat zrakoplova u javnom zračnom prometu. Kroz hrvatske zračne luke godišnje prođe oko 4,9 mil. putnika. Industrija Industrija je u 2007. godini zauzimala 16,5% strukture BDP-a te zapošljavala oko 284.000 zaposlenika. Najveći udio od 85% odnosio se na prerađivačku industriju sa oko 253.000 zaposlenih. Od prerađivačkih grana, proizvodnja hrane, pića i duhanskih proizvoda ostvarila je najveći udio od 19,8% te zapošljavala oko 50.000 radnika. Proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira te izdavačka i tiskarska djelatnost zauzimala je 10,3% strukture BDP-a, a slijede proizvodnja metala i proizvoda od metala (7,7%), proizvodnja električne i optičke opreme (7,3%), proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda (6,9%) te proizvodnja koksa i naftnih derivata (6,0%). Potom slijede proizvodnja kemikalija, kemijskih proizvoda i umjetnih vlakana (5,8%), proizvodnja prijevoznih sredstava (4,5%) te proizvodnja tekstila i tekstilnih proizvoda (4,3%). Ostale prerađivačke grane, kao što su proizvodnja strojeva i uređaja, prerada drva i proizvodnja proizvoda od drva, proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja kože i proizvoda od kože te ostala prerađivačka industrija zauzimale su zajedno oko 12,7% strukture BDP-a. Rudarstvo i vađenje zauzimalo je 2,5% strukture BDP-a u 2007. godini, a od toga se oko 71% odnosilo na vađenje ruda i kamena (osim energetskih sirovina). Opskrba električnom energijom, plinom i vodom je u 2007. godini zauzimala 12,2% strukture BDP-a. Gospodarenje otpadom Količina ukupno proizvedenog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj u 2007. godini iznosila je 1.723.186 t, odnosno 388 kg po stanovniku, što predstavlja povećanje od oko 45% u usporedbi s količinom ukupno proizvedenog komunalnog otpada u 2000. godini, koja je iznosila 1.172.534 t, odnosno 268 kg po stanovniku. Na odlagalištima je u 2007. godini odloženo 1.620.000 t komunalnog otpada. Organiziranim skupljanjem komunalnog otpada obuhvaćeno je 90% stanovništva. Tijekom razdoblja od 2005. do 2008. godine uspostavljeni su sustavi gospodarenja posebnim kategorijama otpada. Načini gospodarenja posebnim kategorijama otpada, vrste i iznosi naknada, postupci sprečavanja onečišćenja okoliša te ostala pitanja povezana s gospodarenjem definirani su Pravilnicima. Građenje i stanovanje Pozitivni trendovi u građevinarstvu započeli su 2000. godine i očituju se stalnim rastom vrijednosti radova, broja zaposlenih i produktivnosti. Vrijednost izvršenih građevinskih radova u 2007. godini iznosila je 24,3 mlrd. kuna. U toj vrijednosti na izgradnju zgrada otpada 49,7% (od čega na gradnju stambenih zgrada 19,7%, a nestambenih zgrada 30,1%), objekti prometne infrastrukture čine 36,4%, cjevovodi, komunikacijski i energetski vodovi 11,3%, a složene industrijske građevine 1,8%. Pozitivan trend se nastavlja i dalje. Udio graditeljstva u BDP-u u 2006. godini znatno je porastao u odnosu na 2000. godinu (6,7% u odnosu na 3,9%). Stambeni fond Hrvatske iznosio je 2001. godine 1851580 stanova, s prosjekom od oko 2,4 stanovnika po stanu. Stara stambena gradnja ima velike gubitke topline, a stanovi s individualnim grijanjem nemaju puni komfor grijanja. U posljednje vrijeme sve je više klimatizacijskih uređaja, što je na obali u novim stanovima gotovo postao standard. Poljoprivreda Prema statističkim podacima, stvarno korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj iznosile su 2007. godine 1.201.756 ha ili oko 21% ukupne kopnene površine. U 2001. godini, 92% hrvatskog teritorija bilo je kategorizirano kao ruralno, a na njemu je živjelo 48% stanovništva. Udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu Hrvatske opao je s 8,56% 1991. na 5,54% 2001. godine zbog porasta trenda starenja seoskog stanovništva. Proizvodnja pšenice i kukuruza prevladava na oko 50% ukupnih površina oranica. Usporedbom 2007. i 1990. godine, brojnost životinja znatno je smanjena. Potrošnja mineralnih gnojiva u 2007. godini iznosila je 413.900 tona. U pogledu morskog ribolova, ukupan ulov u 2007. godini iznosio je oko 40.162 tona. Ukupna godišnja proizvodnja vezana uz marikulturu iznosi oko 12.000 tona, a odnosi se uglavnom na uzgoj komarče, lubina, tune, dagnji i kamenica. Najznačajnije vrste za slatkovodnu akvakulturu su šaran, bijeli amur, linjak, som, smuđ, štuka i kalifornijska pastrva. Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u 2007. godini iznosila je oko 5.800 tona. Šumarstvo Prema podacima iz Šumskogospodarske osnove područja za razdoblje 2006.-2015. godine, šume i šumsko zemljište u 2006. godini obuhvaćali su površinu od 2.688.687 ha od čega se oko 78% nalazi u državnom vlasništvu kojim gospodari trgovačko društvo »Hrvatske šume« d.o.o., a preostalih 22% u privatnom su vlasništvu. Šumskogospodarskom osnovom područja utvrđena je drvna zaliha od oko 398 milijuna m3, a godišnji prirast iste iznosi oko 10,5 milijuna m3. Prema statističkim podacima, u 2007. godini, proizvodnja u šumarstvu se povećala za oko 16% u odnosu na 2000. godinu. Izrada Nacionalne inventure šumskih resursa (eng. CRONFI) nalazi se u završnoj fazi i bit će dostupna 2010. godine. Kopnene vode i obalno područje Sve površinske i podzemne vode su dio crnomorskog ili jadranskog sliva, a razvodnica ide kroz gorsko-planinsko područje. U crnomorskom slivu dominiraju veći vodotoci dok je u jadranskom slivu gustoća i duljina površinskih vodotoka znatno manja. Većina velikih vodotoka crnomorskog sliva međudržavnog je značaja (pogranični ili prekogranični). Dunav je najveća i vodom najbogatija rijeka koja protječe istočnim graničnim područjem Hrvatske dok Sava i Drava predstavljaju najduže tokove u Hrvatskoj. Hrvatska ima malo prirodnih jezera. Najveća prirodna jezera su Vransko jezero pokraj Pakoštana, Prokljansko, Visovačko te Vransko jezero na otoku Cresu. Područje Hrvatske karakteriziraju i značajna močvarna područja. Na Ramsarski popis uvrštena su četiri lokaliteta: Kopački rit na slivovima Drave i Dunava, Lonjsko i Mokro polje te Crna Mlaka u slivu Save te donji tok Neretve u jadranskom slivu. Jadransko more najsjeverniji je dio Sredozemnog mora. Ukupna dužina morske obale iznosi oko 6.000 km, od čega oko 1.800 km čini kopneni i oko 4.200 km otočni dio. Najveća izmjerena dubina je 1.233 m. Hrvatski otoci obuhvaćaju gotovo sve otoke istočne obale Jadrana i njegovog središnjeg dijela, čineći drugo po veličini otočje Sredozemlja. Ima ih 1.244, a geografski se dijele na 79 otoka, 525 otočića, 640 hridi (vrh iznad razine mora) i grebena (vrh ispod razine mora). Prema prosječnoj vodnoj bilanci područje Hrvatske obiluje vodama, ali unutargodišnji raspored količina voda nije povoljan, jer postoji izrazita prostorna i vremenska neravnomjernost u rasporedu vodnoga bogatstva. Specifičnosti prema članku 4.6. Konvencije Republika Hrvatska je na zasjedanju Konferencije stranaka (COP 7) u Marrakeshu 2001. podnijela zahtjev za uvažavanje specifičnosti u određivanju bazne godine prema članku 4. stavku 6. Konvencije i zatražila povećanje visine emisije u baznoj 1990. godini za 4,46 mil. t CO2 eq. Na zasjedanju Konferencije stranaka (COP 11) u Montrealu 2005. donesena je Odluka 10/CP.11 o zahtjevu Republike Hrvatske za uvažavanjem specifičnosti u određivanju visine emisije u baznoj godini. Odlukom se, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 6. Konvencije, Hrvatskoj dopušta određeni stupanj fleksibilnosti vezano za njenu prethodnu razinu antropogenih emisija stakleničkih plinova, odabranu kao referentnu. Pregovori o hrvatskom zahtjevu završeni su na zasjedanju Konferencije stranaka (COP 12) u Nairobiju 2006. godine. Usvojena je Odluka kojom su Republici Hrvatskoj priznate specifične okolnosti vezano za emisije stakleničkih plinova prije i poslije 1990. godine, a koje proizlaze iz strukture energetskog sustava u okviru bivše jugoslavenske države (Odluka 7/CP.12). Odlukom je Hrvatskoj dopušteno povećanje visine emisije u baznoj godini za dodatnih 3,5 mil. t CO2 eq. Republika Hrvatska podnijela je zahtjev za podizanje limita iz sektora Korištenje zemljišta i šumarstvo kojim se oduzima dio CO2 zbog vezivanja u šumsku drvnu masu. Odlukom 22/CP.9 na zasjedanju Konferencije stranaka (COP 9) 2003. godine, Hrvatskoj je dopušteno korištenje ponora od 0,265 mil. t ugljika (0,972 mil. t CO2) godišnje za prvo obvezujuće razdoblje. Komisija za pregled Inicijalnog izvješća Protokola nije uvažila Odluku 7/CP.12 Konvencije kojom je Hrvatskoj dozvoljeno povećanje emisije u 1990. godini za 3,5 Mt CO2 eq, već je predmet dalo na razmatranje Povjerenstvu za pridržavanje obveza stranaka Protokola (u daljenjm tekstu: Povjerenstvo). Povjerenstvo je u prosincu 2009. godine potvrdilo odluku Komisije za pregled Inicijalnog izvješća. S obzirom da se radi o odluci koja Hrvatsku diskriminira u odnosu na ostale države u tranziciji koje su imale pravo koristiti fleksibilnost po članku 4.6. Konvencije, Hrvatska je uložila žalbu na odluku Povjerenstva. 1.3. Proračun emisija stakleničkih plinova U ovom Nacionalnom izvješću prikazan je proračun emisije i uklanjanja stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 2007. godine. Proračunom su obuhvaćene emisije koje su posljedica ljudskih djelatnosti i koje obuhvaćaju sljedeće direktne stakleničke plinove: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), fluorirane ugljikovodične spojeve (HFC-i, PFC-
2. i)i sumporov heksafluorid (SF6) te indirektne stakleničke plinove: ugljikov monoksid (CO), dušikove okside (NOX), ne-metanski hlapljive organske spojeve (NMHOS) i sumporov dioksid (SO2). Nisu obuhvaćeni staklenički plinovi koji su predmet Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (npr. freoni) i o kojima se posebno izvještava. Udjeli pojedinih stakleničkih plinova u ukupnoj emisiji 2007. godine iznosili su: CO2 (76,8%), CH4 (10,8%), N2O (11,0%), HFC, PFC i SF6 (0,1%) (Tablica 1-1). Tablica 1-1: Emisije/uklanjanje stakleničkih plinova po plinovima u razdoblju 1990.-2007. (Gg CO2 eq)[2][3] Izvor Emisija/uklanjanja stakleničkih plinova (Gg CO2-
3. eq)Bazna2 godina 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. Ugljikov dioksid (CO2) 23080 16930 19955 23424 23528 24865 Metan (CH4) 3426 2853 2658 3124 3338 3481 Didušikov oksid (N2O) 3868 3063 3308 3519 3457 3556 HFC-i, PFC-i i SF6 948 19 35 365 447 482 Ukupna emisija 348223 31322 22865 25955 30433 30769 32385 Uklanjanja (korištenje zemljišta i šumarstvo) -4185 -9154 -5281 -7726 -7490 -6303 Neto emisija 27137 13711 20675 22707 23279 26082 Slika 1-1 prikazuje doprinos pojedinih sektora ukupnoj emisiji i ponorima stakleničkih plinova. Najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova u 2007. godini ima sektor energetika sa 73,5%, slijede industrijski procesi (12,6%), poljoprivreda (10,5%), gospodarenje otpadom (2,7%) i uporaba otapala i ostalih proizvoda (0,7%). Ova struktura je uz neznatne promjene zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990.−2007. godine. »Pokrivenost« emisija stakleničkih plinova uklanjanjem ugljikovog dioksida u sektoru šumarstva iznosila je 19,5% u 2007. godini. Slika 1-1: Emisija i uklanjanje stakleničkih plinova u Hrvatskoj po sektorima u razdoblju 1990.-2007. godine (Gg CO2
4. eq)Sektor energetika ima najveći doprinos emisijama stakleničkih plinova. Emisija CO2 iz proizvodnje električne i toplinske energije u termoelektranama, javnim toplanama i javnim kotlovnicama iznosila je u 2007. godini 7.662 Gg, što predstavlja 23,6% ukupne emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj. U sektoru industrijski procesi, ključni izvori emisija su proizvodnja cementa, vapna, amonijaka i dušične kiseline te potrošnja HFC-ova u sustavima za hlađenje i klimatizaciju, koji su u 2007. godini zajedno činili 99% emisije iz ovog sektora. Proizvodnja željeza u visokim pećima i primarna proizvodnja aluminija prestala je 1992. godine, a ferolegura 2002. godine. U sektoru poljoprivreda, emisije CH4 i N2O uvjetovane su različitim poljoprivrednim aktivnostima. Za emisiju CH4 najznačajnije je stočarstvo (unutrašnja fermentacija). Kako se broj stoke od 1990. smanjivao, posljedično je došlo i do smanjenja emisije CH4 sve do 2000., kada je zabilježen porast emisije čiji je trend zadržan do 2006. godine. No, 2007. godine, broj stoke se smanjio za 3,5% u odnosu na prethodnu godinu. Izravne (direktne) N2O emisije iz obrade poljoprivrednih tala, emisije uslijed raspada životinjskog otpada (Gospodarenje gnojem) i indirektne emisije su više manje stabilne tijekom zadnjih 10 godina. 1.4. Politika i mjere Politiku i mjere za ublažavanje klimatskih promjena nije moguće učinkovito provoditi izdvojeno iz općeg i razvojnog političkog okvira, posebice zbog njihovog izraženog međusektorskog utjecaja. Temeljni elementi politike su: – Hrvatska je postala država kandidat za članstvo EU 2004. godine, pregovori o priključivanju su pri završetku što znači da je Hrvatska svoje zakonodavstvo uskladila s pravnom stečevinom EU, uključivo i ono koje se odnosi na ublažavanje klimatskih promjena. Pridruživanje EU očekuje se 2012. godine. – U razvojnom pogledu Hrvatska je u posljednjim godinama prije ekonomsko-financijske krize imala visoke stope porasta BDP-a, na razini 3,8-5,5% (od 2001.-2007. godine). Na takvim osnovama, u cilju približavanja prosjeku EU, s obzirom da danas ima BDP manji od 50% prosjeka EU, Hrvatska planirala svoj razvoj do 2020. godine sa stopom porasta BDP-a od 5% godišnje. U službi toga cilja i sa takvim pretpostavkama izrađena je Strategija energetskog razvojaRepublike Hrvatske (»Narodne novine« br. 130/2009) koja postavlja ciljeve i predlaže mjere do 2020. godine, s pogledom na 2030. godinu. Strategija daje okvir za razvoj bez pretenzije da striktno određuje strukturu goriva i penetraciju određenih vrsta tehnologija, izuzev za obnovljive izvore energije. – Planom zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008.-2011. godine (»Narodne novine« br. 61/08) utvrđuju se mjere za ublaženje klimatskih promjena. Većina mjera ima dugoročan karakter i njihova će primjena i učinak biti vidljiv tek u razdoblju nakon 2011. godine. Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka utvrđuje 33 glavne mjere koje su u fazi provedbe, a neke u pripremi za provođenje, i to kako slijedi: MCI-1. Poticanje primjene obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije MCI-2. Poticanje primjene kogeneracije (zajednička proizvodnja toplinske i električne energije) MCI-3. Smanjenje potrošnje fosilnog goriva korištenjem biorazgradivog komunalnog otpada u toplanama ili iskorištenje bioplina sa odlagališta MCI-4. Smanjenje potrošnje fosilnog goriva korištenjem biorazgradivog komunalnog otpada u cementnoj industriji MCA-5. Program kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora Hrvatske putem Hrvatske banke za obnovu i razvoj MCA-6. Poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost MCA-7. Poticanje energetske učinkovitosti provedbom projekta »Uklanjanje barijera učinkovitom korištenju energije u sektoru kućanstva i usluga« MCA-8. Program energetske učinkovitosti poduzeća HEP ESCO MCI-9. Mjere povećanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu MCA-10. Označavanje energetske učinkovitosti kućanskih uređaja MCA-11. Uspostava okvira za postavljanje zahtjeva ekološkog projektiranja MCI-12. Povećanje atraktivnosti željezničkog transporta MCI-13. Uvođenje biogoriva MCA-14. Poticanje upotrebe vozila s manjom emisijom CO2 MCA-15. Poticanje upotrebe plina u vozilima MCA-16. Mjera smanjenja emisije N2O u proizvodnji dušične kiseline MCI-17. Spaljivanje ili termičko iskorištenje metana sakupljenog na odlagalištima otpada MCA-18. Plan za djelovanja u sektoru poljoprivrede s gledišta prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja emisije stakleničkih plinova MCA-19. Odluka o korištenju članka 3.4. Kyotskog protokola MCA-20. Uspostava sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova MCA-21. Povećanje naknade na emisiju CO2 MCA-22. Izvještavanje prema Konvenciji i Kyotskom protokolu MCA-23. Program osposobljavanja za provedbu Konvencije i Protokola MCA-24. Aktivno sudjelovanje u međunarodnom pregovaranju za obvezujuće razdoblje nakon 2012. («Post-Kyoto») MCA-25. Izrada planova, programa i studija za efikasnije provođenje i kreiranje politike klimatskih promjena. MCA-26. Uspostava istraživačko-razvojnog programa namijenjenog pitanjima klimatskih promjena MCA-27. Nacionalni energetski programi MCA-28. Program obrazovanja i rada s javnošću MCA-29. Potpora programima i projektima za prijenos tehnologija i znanja MCA-30. Uspostava infrastrukture za primjenu fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola MCI-31. Provedba JI projekata u Hrvatskoj MCA-32. Omogućiti investiranje u CDM i JI projekte u drugim državama MCA-33. Uključivanje Hrvatske u europsku shemu trgovanja emisijama Osim ovih mjera, u primjeni ili usvajanju je još desetak mjera. Najznačajnije je što je Hrvatsko zakonodavstvo usklađeno spravnom stečevinom EU čime provodi istu politiku klimatskih promjena kao ostale članice EU. Formalni završetak pregovora u vezi prijenosa pravne stečevine EU očekuje se krajem 2010. godine. Snažno poticanje mjera počinje osnivanjem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2003. godine. Dugoročno najznačajnije mjere postavljene su novom energetskom strategijom iz 2009. godine, koja određuje 20% udjela obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije u 2020. godini i potiče energetsku učinovitost u skladu s relevantnim direktivama EU. 1.5. Projekcije emisija i efekti provedbe politike i mjera Ukupne projekcije emisija stakleničkih plinova za scenarije »bez mjera«, »s mjerama« i »s dodatnim mjerama« i obvezu Republike Hrvatske prema Kyotskom protokolu prikazuje slika 1-2 i tablica 1-2. U scenariju ‘s mjerama’ (uključujući i sektor Korištenje zemljišta i šumarstvo) emisija u razdoblju 2008.-2012. godine je blago iznad Kyotskog cilja (cilj definiran prema baznoj godini iz Odluke 7/CP12). U projekcijama nisu uzeti u obzir učinci gospodarske krize koja je prisutna od 2008. godine. Predvidivi učinci ekonomske krize će utjecati na emisije stakleničkih plinova na način da će povećati vjerojatnost ispunjenja obveza Hrvatske prema Kyotskom protokolu. U razdoblju nakon 2012. do 2030. godine, Hrvatska će usprkos primjeni mjera imati porast emisije. Taj će porast biti sve do trenutka šireg korištenja novih tehnologija kao što je npr. izdvajanje i skladištenje ugljika. Slika 1-2: Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1990. − 2030. godine Tablica 1-2: Odnos scenarija ‘ s mjerama’ s obzirom na Kyotski cilj (Gg CO2
5. eq)1990. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2008.– 2012. 1 BAZNA GODINA, prema Odluci 7/CP.12 34822 2 KYOTSKI CILJ, 95% OD BAZNE GODINE 33081 33081 33081 33081 33081 33081 165405 3 SCENARIJ ‘S MJERAMA’ 32585 33335 34085 35095 36105 171205 4 SCENARIJ ‘S MJERAMA’ + KORIŠTENJE ZEMLJIŠTA I ŠUMARSTVO 31613 32363 33113 34123 35133 166345 5 U ODNOSU NA KYOTSKI CILJ (5-3) -1468 -718 32 1042 2052 940 1.6. Odgoj, obrazovanje i rad s javnošću Sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj sastoji se od predškolskog odgoja, osnovnog obrazovanja, srednjeg obrazovanja i visoke naobrazbe. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, u čijem je djelokrugu institucionalni odgoj i obrazovanje, stajališta je da se kroz čitav sustav obrazovanja razvija ekološka svijest učenika i provodi odgoj i obrazovanje za okoliš. Na razini sveučilišta, veleučilišta, znanstvenoistraživačkih instituta i drugih ustanova područje zaštite okoliša, održivog razvoja i klimatskih promjena obrađuju se iz područja prirodnih, tehničkih, biomedicinskih, biotehničkih, društvenih i humanističkih znanosti, u okviru brojnih obveznih ili izbornih kolegija na diplomskim i poslijediplomskim studijima. Dnevna i tjedna novinska izdanja u Hrvatskoj prate različita područja zaštite okoliša; pišu o klimi i klimatskim promjenama, štetnim posljedicama elementarnih prirodnih nepogoda (suša, vrućine, poplave, oluje), korištenju obnovljivih izvora energije i biogoriva, te o međunarodnim obvezama i aktivnostima Republike Hrvatske u provedbi Konvencije i Protokola. Radio i televizijske postaje u informativnim i znanstveno-obrazovnim emisijama pružaju povremeno i informacije o klimatskim pitanjima. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva danas je u Hrvatskoj registrirano 630 nevladinih udruga koje djeluju u području zaštite i očuvanja okoliša. 1.7. Utjecaj i prilagodba klimatskim promjenama Globalne klimatske promjene Meteorološki podaci potvrđuju da globalna temperatura Zemlje raste od početka 20. stoljeća. Sadašnje promjene klime najvećim se dijelom pripisuju ljudskom djelovanju. Opaženo zatopljenje povezano je s porastom koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Tako je koncentracija ugljikovog dioksida porasla za 35% u odnosu na predindustrijsko razdoblje (1750. − 1850.), s 280 ppm 1750. na 368 ppm 2003. godine, koncentracija metana za 151%, a didušikovog oksida za 17%. Nastavkom sadašnjeg trenda emisije stakleničkih plinova u atmosferu očekuje se porast globalne temperature za 1,4 – 5,8 °C do 2100. godine. Radi zadržavanja porasta zatopljenja do 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, globalne emisije potrebno je do 2050. smanjiti za 50-85% u odnosu na razinu iz 2000. godine. Porast temperature u Europi iznosit će 0,1 − 0,4 °C po desetljeću, a najveće zatopljenje predviđa se u južnoj i sjeveroistočnoj Europi. Kao posljedica zatopljenja raste srednja globalna razina mora. Scenariji predviđaju porast razine mora između 9 i 88 cm (prosječnih 48
6. cm)do 2100. godine. Snježna granica i gornja granica šume pomaknut će se na više nadmorske visine što će utjecati na živi svijet. Opaženo je smanjenje rasprostranjenosti planinskih ledenjaka u nepolarnim područjima. Opažene klimatske promjene u Hrvatskoj Porast srednje godišnje temperature zraka između +0,02°C/10 god. (Gospić) do +0,07°C/10 god. (Zagreb) u 20. stoljeću nastavljen je i pojačan početkom 21. stoljeća. Postao je osobito izražen u posljednjih 50 i još više u posljednjih 25 godina. Najveći doprinos pozitivnom trendu temperature u kontinentalnom dijelu Hrvatske su dali zimski trendovi, a na Jadranu ljetni. Od deset najtoplijih godina od početka 20. stoljeća, od 2000. godine zabilježeno je 7 u Zagrebu, 6 u Gospiću i Crikvenici, 5 u Hvaru i 4 u Osijeku. U cijelom analiziranom razdoblju većina toplih temperaturnih indeksa ima pozitivan, a hladnih negativnih trend. Trendovi indeksa su izraženiji na Jadranu nego u unutrašnjosti. Trendovi temperaturnih indeksa su se u 21. stoljeću povećali, a promjene u trendu toplih temperaturnih indeksa su veće od promjena u trendu hladnih indeksa. Zatopljenje u Zagrebu bar djelomično treba pripisati utjecaju toplinskog otoka grada. Smanjenje godišnjih količina oborine tijekom 20. stoljeća, nastavilo se i nije značajno promijenilo tijekom 21. stoljeća. Jače je izraženo na Jadranu nego u unutrašnjosti. Na području sjevernog Jadrana (Crikvenica) posljedica je smanjenja svih sezonskih količina oborine, na dalmatinskim otocima (Hvar) i u gorskom zaleđu (Gospić na ličkoj visoravni) jače izraženih zimskih i proljetnih, a na području sjeverno od Save proljetnih i jesenjih količina oborine. U području osušenja kakvo je Hrvatska ne postoji signal velikih promjena u ekstremima koji se odnose na velike količine oborine i učestalost vlažnih i vrlo vlažnih dana u većem dijelu Hrvatske. Doprinos smanjenju godišnjih količina oborine daju promjene u učestalosti kišnih dana manjeg intenziteta i značajno povećana učestalost suhih dana u cijeloj Hrvatskoj. Učestalost sušnih dana se sve više očituje i u porastu duljine sljedova sušnih dana, koja je najizraženija u proljeće na sjevernom Jadranu te u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U jesenskim mjesecima je u cijeloj Hrvatskoj opažen negativan trend sušnih razdoblja. Scenarij klimatskih promjena Simulacija buduće klime za područje Hrvatske provedena je primjenom regionalnog klimatskog modela (RegCM, verzija 3) koji, uvažavajući rezultate globalnog modela, daje procjenu značajnih klimatskih varijabli pod jakim utjecajem konfiguracije tla i lokalnih dinamičkih procesa a koji inače nisu obuhvaćeni globalnim modelom. Bez obzira na sezonu, prizemna temperatura na području Hrvatske povećat će se u budućoj klimi. U hladnijem dijelu godine zagrijavanje će biti nešto veće u sjevernoj (kontinentalnoj) Hrvatskoj, dok će u toplijem razdoblju zagrijavanje biti veće u primorskom dijelu Hrvatske. Zagrijavanje u regionalnom modelu u skladu je sa zagrijavanjem u globalnom modelu (čiji su podaci korišteni za početne i rubne uvjete regionalnog modela), međutim, amplituda zagrijavanja općenito je nešto manje nego u globalnom modelu. Klimatske promjene, prije svega opći porast temperature, uzrokovat će smanjenje količine snježne oborine uz smanjenje količine snijega na tlu. Smanjenje ukupne količine oborine očekuje se u većem dijelu godine, prvenstveno u primorskom dijelu Hrvatske i neposrednom zaleđu. Premda ne i najizraženije, ovo smanjenje oborine je u relativnom smislu najveće ljeti zbog ukupne male količine oborine u ovom dijelu Hrvatske. U zimi bi došlo do manjeg povećanja oborine, ponovno u uskom primorskom pojasu, ali to povećanje nije statistički signifikantno. U sjevernoj Hrvatskoj ne očekuje se značajnija promjena oborine u budućoj klimi. Hidrologija i vodni resursi Iako Republika Hrvatska pripada skupini zemalja gdje problemi s vodom nisu ograničavajući faktor razvitka, klimatske promjene mogle bi uzrokovati probleme u vodoopskrbi i podmirenju rastućih potreba za pitkom vodom. Istraživanja pokazuju da su vodni resursi u Hrvatskoj već pred izazovom klimatskih promjena budući se očituju određeni utjecaji i promjene u pogledu protoka vode, evapotranspiracije, dotoka podzemnih voda, razine vode u rijekama i jezerima, temperaturi vode itd. Rezultati globalnih i regionalnih modela promjene klime ukazuju na promjene u oborinama u Hrvatskoj, utjecaj bi se također mogao očitovati zbog povećanja evapotranspiracije uslijed porasta temperature. Šumarstvo Pretpostavljene klimatske promjene mogu dovesti do promjena u prostornoj razdiobi šumske vegetacije, koje se mogu očitovati u zastupljenosti sadašnjih tipova šuma, mogućem nestajanju postojećih ili pojavi novih tipova, promjeni gustoće populacija pojedinih vrsta drveća, proizvodnosti šumskih ekosustava, ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja šuma i u promjeni ukupne proizvodne i općekorisne vrijednosti šuma. Područje hrvatske jadranske obale, a posebice otoci izrazit je primjer područja na kojem dolazi do punog izražaja zajednička sprega vode (oborine) i vatre. Općenito se može reći da u ljetnom razdoblju broj požara i spaljena površina raste od sjevera prema jugu i od unutrašnjosti prema obali i otocima, a u zimskom i ranoproljetnom razdoblju obrnuto. Rezultati globalnih i regionalih modela pokazuju da se najveće promjene mogu očekivati u obalnom, južnom dijelu Jadrana. Poljoprivreda Učinci klimatske varijabilnosti i nepogoda vezanih uz vremenske prilike sve su učestaliji u cijelom svijetu i u Hrvatskoj. Osnovni problemi u poljoprivredi povezani su s dostupnošću vode i povišenom temperaturom i to kako slijedi: • porast nestašice vode u poljoprivredi • veća učestalost suša • problem toplinskih stresova Sve elementarne nepogode i klimatska varijabilnost rezultirale su gospodarskom štetom. U razdoblju od 2000. do 2007. godine, hrvatske županije prijavile su štetu na usjevima uzrokovanu ekstremnim vremenskim uvjetima u iznosu od 1,4 milijardi eura. Stoga šteta uzrokovana postojećim klimatskim uvjetima i klimatskom varijabilnosti već ima značajan utjecaj na poljoprivredu u Hrvatskoj. Tome može i ne mora biti uzrok u klimatskim promjenama, no zasigurno ukazuje na trenutačnu ranjivost. Kako bi se procijenile posljedice poljoprivrednih praksi i klimatskih varijabli, dostupno je vrlo malo podataka. Postoji vrlo malo modela usjeva i ekonomskih modela poljoprivrednog sektora koji bi pomogli razumijevanju postojeće i buduće razine osjetljivosti sektora uslijed klimatskih promjena. Biološka raznolikost i prirodni kopneni ekosustav Biološku raznolikost čine genetska raznolikost, raznolikost svojti te raznolikost staništa i ekosustava. Na području Hrvatske očekuju se tri različita, uzajamno povezana utjecaja klimatskih promjena na svojte: fenološki, distribucijski i genetski. Fenološke promjene, tj. sezonski vezani biološki ciklusi, ovise o klimatskim pokazateljima. Dotične promjene zabilježene u Europi, poput pomaka u razdoblju mriješćenja slatkovodnih riba te ranijeg povratka migratornih ptica sa zimovališta, slično se događaju i u Hrvatskoj. Fenološki podaci kojima se prate razvojne faze određenih biljnih vrsta pogodni su u istraživanjima utjecaja klimatskih promjena na biljke. Vremenske prilike posljednjih godina sve manje prate poznate godišnje i sezonske hodove i sve je više ekstremnih vremenskih događaja koji ne prate prosječna stanja. Analiza utjecaja klimatskih promjena na biljke pokazala je u svim klimatskim zonama raniji početak cvjetanja promatranog bilja (obični jorgovan, jabuka, maslina) u proljeće što je posljedica toplije zime i proljeća. U jesen se ne uočava tako jednoznačno kašnjenje žućenja i opadanja lišća u svim klimatskim zonama tj. produljenje vegetacijskog razdoblja zapaženo je u nizinskoj Hrvatskoj, ali ne i u gorskoj. Ti rezultati su u skladu i s opaženim izraženijim porastom srednje temperature zraka u proljeće nego u jesen. Primjenjujući Hopkinsonov bioklimatski zakon po kojemu porast temperature od 3 °C odgovara visinskom pomaku vegetacije od 500 m nadmorske visine, predviđa se zamjena vegetacije u pretplaninskom području Dinarida vegetacijom umjerenog klimazonalnog pojasa. Svojte izložene klimatskim promjenama, bez obzira da li prirodnim ili induciranim, mogu pokušati migrirati slijedeći svoj životni optimum, prilagoditi se novonastalim uvjetima ili izumrijeti (lokalno ili šire). Prilagodba novonastalim uvjetima podrazumijeva promjenu genetske konstitucije populacija. Očekuje se da će populacije mnogih svojti biti izložene fragmentaciji na manje subpopulacije, poglavito na rubovima areala. Obala i obalno područje Dugoročno gledajući, porast razine mora potencijalno je jedan od najskupljih učinaka klimatskih promjena na hrvatsku obalu zajedno s učincima toplije i suše klime na turizam i veću učestalost ekstremnih vremenskih prilika. Dva su osnovna razloga porasta razine mora: • Ukupan se obujam morske vode povećava zbog termalne ekspanzije morske vode uzrokovane površinskim zagrijavanjem. • Zagrijavanje Zemljine atmosfere uzrokuje ubrzano topljenje Zemljinog ledenog pokrova i alpskih ledenjaka, što pridonosi povećanju ukupnog obujma morske vode. Oba faktora dovode do globalnog porasta razine mora, što također ima utjecaja i na Jadransko more. Mjerenja pokazuju stalni porast razine mora tijekom posljednjeg desetljeća. Međutim, u tako kratkom promatranom razdoblju teško je odrediti je li to dijelom općeg trenda porasta razine mora ili samo desetogodišnja varijacija razine mora. Tijekom izrade Izvješća o društvenom razvoju (UNDP, 2008.), analizirana je površina i vrsta kopna koja bi bila prekrivena morskom vodom ili kojemu bi prijetila opasnost od poplave prema dvama različitim scenarijima porasta razine mora – od 50 i 88 cm. Preliminarni rezultati analize za prvi scenarij (porast razine za 50
7. cm)pokazuju da će više od 100 km2 kopna biti poplavljeno, a u slučaju porasta od 88 cm (drugi scenarij) još dodatnih 12,4 km2. Vjerojatno najugroženiji obalni resursi su slatkovodna područja i močvare. U pogledu prilagodbe klimatskim promjenama, vrijeme u okviru kojeg se predviđa da će doći do porasta razine mora je vrlo bitan čimbenik. Uzevši u obzir procjene postupnog porasta razine mora, postoji dovoljno vremena da se pripreme i poduzmu mjere i aktivnosti s ciljem ublažavanja negativnih učinaka. Morski ekosustav i riblje bogatstvo Utjecaj klimatskih promjena na hrvatski sektor ribarstva je složen, obzirom da su učinci i pozitivni i negativni. Oni obuhvaćaju promjene morskog okoliša, promjene u migracijskom obrascu riba u otvorenom moru (uključujući pritisak na migraciju hladnovodnih vrsta), potencijalne promjene u sezoni rasta i vremena potrebnog za uzgoj ribe, te potencijalni porast broja invazivnih vrsta. Klimatske promjene i posljedično zatopljenje moglo bi imati sljedeće učinke na hrvatski sektor ribarstva: • osiromašenje ribom u plitkim područjima Jadranskog mora • bolje obnavljanje vrsta koje uspijevaju u toplim vodama • horizontalna ili vertikalna migracija hladnovodnih vrsta u hladnija područja • pojava novih organizama koji prenose bolesti ili egzotičnih ili nepoželjnih vrsta Istraživanja Jadranskog mora pokazala su utjecaj dotoka vode iz Sredozemnog mora u vodu promjena u sastavu zajednica fitoplanktona i zooplanktona (povećanje produktivnosti Jadrana koji inače ima niske razine hranjivih tvari). Klimatske promjene dovele su i do promjene biološke raznolikosti u Jadranu što se očituje kroz širenje areala termofilnih vrsta riba odnosno kroz napredovanje vrsta koje su prije obitavale u južnijim područjima prema sjeveru. Učinci pojave novih vrsta u Jadranu mogu biti dvojaki, ovisno o tome promatraju li se ekonomski ili ekološki. Ljudsko zdravlje Proteklog je desetljeća postalo očito da klimatske promjene mogu doprinijeti globalnom problemu pojava bolesti. Došlo je do promjene u distribuciji i sezonskoj pojavi zaraznih bolesti, dok se učestalost nekih zaraznih bolesti povećala. Učestalija pojava toplinskih valova ozbiljna je opasnost za ljudsko zdravlje u budućnosti, osobito za starije osobe i kronične bolesnike. Promjene u načinima reagiranja imunološkog sustava pojavile su se s izmijenjenom sezonskom distribucijom određenih alergenskih vrsta peluda. Također, veći broj toplih i sunčanih dana može povećati utjecaj onečišćenja u budućnosti – posebice povećavajući stvaranje površinskog ozona, koji šteti plućima i povezan je s astmom. Buduće klimatske promjene u kombinaciji sa sve većim onečišćenjem mogu dovesti do promjene razine prizemnog ozona, što za sobom povlači određene posljedice. Klimatske promjene potiču širenje bolesti čak i izvan njihovih prirodnih žarišta. 1.8. Istraživanja, sustavno motrenje i praćenje Globalni sustav motrenja promjene klime (GCOS) Globalni klimatski motriteljski sustav (GCOS) nastao je 1992. godine i njegova je članica od osnutka i Republika Hrvatska koju predstavlja Državni hidrometeorološki zavod. Ovaj sustav obuhvaća motrenja u svim dijelovima klimatskog sustava: atmosferi, oceanima i morima te na kopnu. Globalni zemaljski motriteljski sustav svih sustava (GEOSS) nova je inicijativa čiji je cilj da se svi postojeći sustavi motrenja na svjetskoj razini koordiniraju i unaprijede za potrebe po korisničkim područjima: prirodne katastrofe, zdravlje, energija, klima, voda, vrijeme, ekosustavi, poljoprivreda, biološka raznolikost. Republika Hrvatska postala je članica GEOSS-a 2004. godine. Prikupljanje podataka i sustavno motrenje u Hrvatskoj Institucije koje u Hrvatskoj održavaju motriteljske sustave na klimatskim područjima atmosfera, more i kopno su Državni hidrometeorološki zavod, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (zračne luke i cestovni promet), Ministarstvo turizma, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Institut za medicinska istraživanja, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Hrvatski hidrografski institut, Institut Ruđer Bošković − Centar za istraživanje mora, Geofizički zavod Andrija Mohorovičić, Prirodoslovno-matematički fakultet te mnoge ustanove i gospodarske grane koje imaju vlastite motriteljske sustave ili pojedinačne postaje. Istraživanja po pojedinim sektorima utjecaja U Hrvatskoj je potrebno pokrenuti istraživanja po nizu područja, vezano za utjecaj promjene klime i određivanje mjera prilagodbe. U tome je poželjna što veća međunarodna suradnja, posebice sa susjednim državama sličnih osobitosti. 2. NACIONALNE OSOBITOSTI 2.1. Društveno-političko ustrojstvo Republika Hrvatska postala je neovisna država 1991. godine u postupku raspada bivše jugoslavenske države. Članicom Ujedinjenih naroda Republika Hrvatska je postala 22. svibnja 1992. godine. Ustav Republike Hrvatske usvojen je 22. prosinca 1990. godine. Državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu (Hrvatski sabor), izvršnu (Predsjednik Republike, Vlada) i sudbenu vlast. Hrvatski sabor je predstavničko tijelo i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Jednodomni je parlament s najmanje 100, a najviše 160 zastupnika koji se biraju na vrijeme od četiri godine. Radna tijela Hrvatskog sabora za pojedina sektorska pitanja su odbori i povjerenstva, pa tako djeluje i Odbor za zaštitu okoliša. Predsjednik Republike Hrvatske ima predstavničku i izvršnu funkciju. Bira se neposrednim izborima na petogodišnji mandat koji se može obnoviti. On predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, raspisuje referendume, daje mandat za sastavljanje Vlade osobi koja uživa povjerenje većine saborskih zastupnika, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, a u suradnji s Vladom sudjeluje u oblikovanju i provedbi vanjske politike. Predsjednik Republike obnaša i druge dužnosti utvrđene Ustavom. Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Vladu čine predsjednik, potpredsjednici i ministri, a stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Ustrojstvo, način rada i odlučivanja propisani su Zakonom o Vladi i Poslovnikom Vlade. Vlada Republike Hrvatske predlaže zakone, državni proračun i druge akte Hrvatskom saboru. Vlada, u skladu s Ustavom, ima samostalne regulatorne ovlasti koje joj omogućavaju da donosi uredbe o provedbi zakona. Vlada provodi zakone i odluke Hrvatskog sabora, vodi vanjsku i unutarnju politiku, usmjerava i nadzire rad, djelovanje i razvitak državne uprave i javnih službi, brine o gospodarskom razvitku zemlje i obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom. Tijela državne uprave čine 16 ministarstava, 3 središnja državna ureda, 9 državnih upravnih organizacija i županijski uredi državne uprave. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva središnje je tijelo državne uprave koje obavlja upravne i stručne poslove zaštite okoliša koji se odnose na horizontalno zakonodavstvo, kakvoću zraka, zaštitu klime i ozonskog sloja, zaštitu tla, gospodarenje otpadom, zaštitu mora i morskog okoliša, kontrolu industrijskog onečišćenja i upravljanje rizicima. Uz središnja tijela državne uprave u području zaštite okoliša djeluju: Agencija za zaštitu okoliša, osnovana 2002. godine, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, osnovan 2003. godine, Državni zavod za zaštitu prirode i Hrvatske vode. Jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj su općine i gradovi, koje obavljaju poslove lokalnog značaja, a koji nisu dodijeljeni državnim tijelima. Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave s više od 35.000 stanovnika i središta su razvitka šireg okruženja. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije, koje obavljaju poslove od područnoga značaja. U Republici Hrvatskoj postoji 21 jedinica područne (regionalne) samouprave: 20 županija i Grad Zagreb, i 556 jedinica lokalne samouprave: 127 gradova i 429 općina. Nakon što je Hrvatski sabor 18. prosinca 2002. godine usvojio Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska je 21. veljače 2003. godine u Ateni podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Europsko je vijeće 18. lipnja 2004. godine dodijelilo Hrvatskoj status zemlje kandidata za članstvo, a pregovori o pristupanju započeli su 3. listopada 2005. godine u Luksemburgu. Hrvatska je svoje zakonodavstvo gotovo u potpunosti prilagodila sa pravnom stečevinom EU. Pregovarački proces trebao bi biti dovršen do polovice 2010., a očekuje se da bi Hrvatska mogla postati članica EU do 2012. godine. 2.2. Stanovništvo Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Republika Hrvatska ima 4 437 460 stanovnika (Slika 2-1). Procjena broja stanovnika sredinom 2008. iznosi 4 434 508 (od toga 48,2% muškaraca i 51,8% žena). Prosječna starost stanovništva konstantno raste pa je tako u 2008. iznosila 39,2 godina za muškarce i 42,6 godina za žene. Očekivano trajanje života iznosilo je 72,4 godine (muškarci) odnosno 79,6 godina (žene). Stopa nataliteta (živorođeni na 1 000 stanovnika) iznosila je 9,9, stopa mortaliteta (umrli na 1 000 stanovnika) 11,8, a prirodni prirast stanovništva bio je negativan i iznosio je −1,9. Prostor Hrvatske nije ravnomjerno naseljen. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 78,4 stanovnika/km2. Najgušće je naseljena središnja (115 st./km²), a najmanje (13 st./km²) gorska Hrvatska. Više od 90% stanovništva Hrvatske živi u nizinskim i nižim brežuljkastim krajevima do 300 m nadmorske visine. Od ukupnog broja stanovnika 51,1% živi u 124 gradska naselja. (Izvor: DZS) Slika 2-1: Kretanje broja stanovnika prema popisima u razdoblju 1953. − 2001. godine Emisija stakleničkih plinova po stanovniku je među najmanjima unutar država Priloga I Konvencije (6,9 t CO2 eq/stan. u 2006. godini). U 2006. godini emisija po stanovniku bila je za 34% manja od prosjeka Europske unije, a 38% od prosjeka država Priloga I (Slika 2-2). Izvor: FCCC/TP/2008/10 Slika 2-2: Emisija stakleničkih plinova po stanovniku, 2006. godine 2.3. Zemljopisna obilježja i korištenje prostora Kopneno područje Republike Hrvatske iznosi 56.594 km2. Površina teritorijalnog mora i unutrašnjih morskih voda je 31.067 km2. Svojim položajem Hrvatska pripada srednjoeuropskoj, jadransko- -mediteranskoj i panonsko-podunavskoj skupini država. Ukupna duljina kopnenih granica Republike Hrvatske sa susjednim državama je 2.028 km. Na sjeverozapadu graniči sa Slovenijom (501 km), na sjeveru s Mađarskom (329 km), na sjeveroistoku i jugoistoku sa Srbijom (241
8. km)i Crnom Gorom (25 km), a najdužu državnu granicu, 932 km, ima s Bosnom i Hercegovinom. Državna granica na moru duga je 948 km i pruža se vanjskim rubom teritorijalnog mora. Na nju se nastavlja zaštićeni ekološko-ribolovni pojas površine 25.207 km2 koji doseže do epikontinentalne granice između Hrvatske i Italije. U Hrvatskoj se mogu izdvojiti tri velike geomorfološke cjeline: Panonska zavala, gorski sustav Dinarida i Jadranska zavala. Nizinska područja do 200 m nadmorske visine čine 53% površine Hrvatske, brežuljkasti krajevi i pobrda od 200 do 500 m čine 26%, dok 21% iznosi zastupljenost gorskih i planinskih područja iznad 500 m. Najviši planinski vrh u Republici Hrvatskoj je Dinara (1.831 m). Područje krša reljefna je specifičnost koja zauzima oko 54% teritorija Hrvatske. Krške pojave i oblici razvijeni su osobito u vapnencima u gorskom i obalnom dijelu Hrvatske, a kao izdvojena pojava u savsko-dravskom prostoru. U 2007. godini, korištene poljoprivredne površine zauzimaju 21%[4], a ukupne površine šuma i šumskih zemljišta 47,5% kopnene površine Hrvatske.[5] Pokrov zemljišta prema CORINE nomenklaturi prikazan je na slici 2-3. (Izvor: AZO CORINE Land Cover 2006 – Hrvatska) Slika 2-3: Pokrov zemljišta u Republici Hrvatskoj Zakonom o zaštiti prirode (»Narodne novine« br. 70/05, 139/08) određeno je devet kategorija prostorne zaštite. Ukupna površina zaštićenih područja u Hrvatskoj iznosi 5.088,161 km2 ili 8,991% kopnene i 410,25 km2 morske površine.[6] 2.4. Klima Prema Köppenovoj klasifikaciji za standardno razdoblje 1961. − 1990., najveći dio Hrvatske ima klime razreda C, umjereno tople kišne klime. Najjužniji dio Lošinja, dalmatinska obala i otoci imaju sredozemnu klimu sa suhim i vrućim ljetom (Csa), dok priobalni dijelovi Istre, Kvarnersko primorje s otocima i unutrašnjost Dalmacije imaju umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa). Umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom (Cfb) ima najveći dio Hrvatske u kontinentalno-panonskom području i unutrašnjosti Istre. Samo krajevi iznad 1.200 m, u Gorskom kotaru, Lici i na Dinari, imaju klimu razreda D i to tip Df, vlažna snježno-šumska klima. Srednja godišnja temperatura zraka u nizinskom području sjeverne Hrvatske je 10 − 12 oC, na visinama iznad 400 m niža je od 10 oC, dok je u najvišem gorju 3 − 4 oC. U priobalnom području iznosi 12 − 17 oC. Siječanj je u prosjeku najhladniji mjesec u Hrvatskoj s temperaturom zraka u panonskom području između 0 i −2 oC. Uz jadransku obalu zime su blaže sa siječanjskim temperaturama zraka 4 − 6 oC. Na sjeveru i istoku Hrvatske prosječne temperature zraka u srpnju iznose 20 − 22 oC, a na jadranskoj obali 23 − 26 oC. Apsolutna minimalna temperatura, −35,5 oC izmjerena je u Čakovcu, 3. veljače 1929., a apsolutna maksimalna, 42,8 oC u Pločama, 5. kolovoza 1981. godine. Najmanje oborina u Hrvatskoj padne na otvorenom dijelu srednjeg Jadrana (Palagruža, 304
9. mm)te u istočnoj Slavoniji i Baranji (Osijek, 650 mm). U središnjoj Hrvatskoj godišnje količine oborine su između 800 i 1.200 mm. Količina oborina u panonskom području opada od zapada prema istoku. Od obale prema unutrašnjosti količina oborine se povećava. Najviše oborina u Hrvatskoj padne duž primorskih padina i vrhova Dinarida (Risnjak, 3.470
10. mm)od Gorskog kotara na sjeverozapadu do južnog Velebita na jugoistoku. Prevladavajući smjerovi vjetra u unutrašnjosti Hrvatske su iz sjeveroistočnog smjera. Bura je hladni silazni vjetar koji iz sjeveroistočnog smjera puše na istočnoj obali Jadranskog mora. Mahovit je vjetar brzine preko 110 km/h s pojedinačnim udarima većim od 250 km/h. Puše češće i jače zimi nego u druga godišnja doba. Jugo je topao i vlažan, umjeren ili jak jugoistočni vjetar, koji puše uz oblačno i kišovito vrijeme, a najčešći i najjači je u hladnom polugodištu. Izraženiji je na otvorenom moru gdje stvara valove visoke i do 10 metara. Trajanje sijanja Sunca izravno ovisi o naoblaci. Najvedriji dio Hrvatske s godišnjom naoblakom oko 4 desetine je obalno područje od Dugog otoka do Prevlake. Otoci srednjeg i južnog Jadrana (Hvar, Vis, Korčula) imaju godišnje oko 2.700 sunčanih sati. Većina kopnenih mjesta Hrvatske ima 1.800-2.000 sunčanih sati. Najveća godišnja naoblaka je u Gorskom kotaru (6 − 7 desetina), a trajanje sijanja Sunca je najmanje i iznosi oko 1.700 sati godišnje. U planinskom dijelu Hrvatske sezona grijanja traje oko 8 mjeseci, u kontinentalnom dijelu 6, a na obali oko 4 mjeseca. Tijekom ljeta u kontinentalnom dijelu, kao i u obalnom dijelu, za veliki broj dana potrebno je hlađenje kako bi se osigurala radno ugodna unutarnja klima. Gotovo svi novi hotelsko-ugostiteljski objekti, objekti servisnih usluga i uredi imaju klimatizacijske uređaje. 2.5. Gospodarstvo Hrvatsko gospodarstvo u 2007. godini raslo je godišnjom stopom od 5,5%, dok je bruto domaći proizvod (BDP) iznosio 314,2 milijardi kuna (58,6 mil. USD) ili 13.207 USD (9.656 EUR) po stanovniku (Tablica 2-1). U 2008. godini, uslijed prelijevanja posljedica globalne ekonomske krize, došlo je do usporavanja gospodarske aktivnosti. Realni rast bruto domaćeg proizvoda iznosio je 2,4%, što je 3,1 postotni bod manje od rasta zabilježenog u 2007. godini te ujedno najniža stopa rasta još od 1999. godine. Promatrano prema paritetu kupovne moći, hrvatski bruto domaći proizvod u 2008. godini dosegao je 63,0% prosjeka bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika zemalja EU 27. Uslijed prelijevanja financijske krize na hrvatsko gospodarstvo u 2009. godini očekuje se realni pad bruto domaćeg proizvoda od 5,0%. U 2010. godini očekuje se blagi oporavak ekonomske aktivnosti i realni rast bruto domaćeg proizvoda od 0,5%, a u 2011. godini postupno ubrzanje gospodarskog rasta, no ipak nešto sporijom dinamikom nego u razdoblju prije 2008. godine. Tako se u 2011. godini predviđa realni rast od 3,0%, a u 2012. godini njegovo daljnje ubrzanje na 3,5%[7]. Europska unija glavni je hrvatski vanjskotrgovinski partner jer obuhvaća 65% ukupne vanjske trgovine. Republika Hrvatska je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od 2000. i Sporazuma o slobodnoj trgovini Srednje Europe (CEFTA) od 2003. godine. Tablica 2-1: Odabrani makroekonomski pokazatelji za razdoblje 2000. − 2007. godine 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. BDP (mil. HRK) 176,7 190,8 208,2 227 245,6 264,4 286,3 314,2 BDP (mil. USD) 21,3 22,9 26,5 33,9 40,7 44,3 49 58,6 BDP po stanovniku (USD) 4817 5153 5957 7626 9172 10003 11044 13207 Stopa rasta realnog BDP-a (%) 3,03 3,83 5,44 4,96 4,25 4,21 4,7 5,5 Prosječna godišnja stopa inflacije / % 4,6 3,8 1,7 1,8 2,1 3,3 3,2 2,9 Izvoz / %BDP 40,7 42,3 39,6 43,8 43,5 42,8 43,5 42,7 Uvoz / %BDP 45,1 47,4 49,1 50,6 49,4 48,9 50,2 50,1 Inozemni dug / %BDP 53,0 53,5 53,9 66,3 70,0 72,1 74,9 76,9 Stopa nezaposlenosti 16,1 15,8 14,8 14,3 13,8 12,7 11,2 9,6 (Izvor: Državni zavod za statistiku, Ministarstvo financija, Hrvatska narodna banka) 2.6. Energetska struktura Ukupna potrošnja energije u Republici Hrvatskoj u 2007. godini iznosila je 416,78 PJ, što iznosi 2.242 kg ekvivalentne nafte po stanovniku. U razdoblju od 2002. do 2007. godine ukupna potrošnja energije povećavala se s prosječnom godišnjom stopom od 2,1%. Od 1992. godine, kada je u Hrvatskoj ostvarena minimalna ukupna potrošnja energije, do 2007. godine je ukupna potrošnja energije rasla s prosječnom godišnjom stopom od 2,1%. Pokazatelji razvoja i energetske potrošnje prikazani su na slici 2-4. GDP – Bruto domaći proizvod, TPES – Ukupna potrošnja energije, NEC – Neposredna potrošnja električne energije (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007) Slika 2-4: Pokazatelji razvoja i energetske potrošnje Struktura oblika energije u ukupnoj potrošnji energije u razdoblju od 1990. do 2007. godine prikazana je u tablici 2-2. U strukturi ukupne potrošnje energije u 2007. godini prevladavaju tekuća goriva s udjelom 45,5%, a slijedi prirodni plin s 27,4%. Ukupna potrošnja energije u 2007. godini povećana je za 1,5% u odnosu na ostvarenu potrošnju u prethodnoj godini. Povećana je potrošnja prirodnog plina, uvozne električne energije, tekućih goriva, ugljena i koksa te obnovljivih izvora energije. Potrošnja ogrjevnog drva bila je manja u odnosu na ostvarenu potrošnju u prethodnoj godini, a hidrološke prilike su, također, bile nepovoljne te je iskorištena energija vodnih snaga bila manja za 27,4%. Izraženo u postocima najveće povećanje ostvareno je u potrošnji obnovljivih izvora energije, ali se tu radi o relativno maloj količini energije (0,69 PJ). Tablica 2-2: Ukupna potrošnja energije za razdoblje 1990. – 2007. godine 1990. 1995. 2000. 2004. 2005. 2006. 2007. PJ Ugljen i koks 34,07 7,42 17,15 29,70 32,95 31,61 33,74 Ogrjevno drvo 22,68 13,52 15,54 15,86 14,77 15,28 13,31 Tekuća goriva 188,57 146,03 160,52 179,62 181,88 185,15 189,70 Prirodni plin 98,22 82,77 94,98 104,66 101,06 99,86 114,22 Vodne snage 38,55 51,75 56,93 69,00 62,40 58,18 42,21 Električna energija 25,42 12,59 14,40 13,19 18,41 20,24 22,90 Obnovljivi izvori 0,0 0,0 0,0 0,0 0,20 0,24 0,69 UKUPNO 407,51 314,08 359,62 412,04 411,66 410,56 416,78 (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007) Razvoj ukupne potrošnje energije tijekom proteklog razdoblja od sedamnaest godina, prikazan je na slici 2-5. Struktura ukupno potrebne energije tijekom proteklog razdoblja od 1990. do 2007. godine prikazani su na slici 2-6. Najveći udio u neposrednoj potrošnji energije po sektorima ostvarila je u 2007. godini opća potrošnja (43,7%), udio prometa iznosio je 34,1%, a industrije 22,2%. (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007) Slika 2-5: Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007) Slika 2-6: Struktura ukupno utrošene energije Od fosilnih goriva Hrvatska proizvodi sirovu naftu i prirodni plin. Iz 34 naftnih polja u 2007. godini proizvedeno je 879.100 t nafte. Proizvodnja prirodnog plina iz 24 plinskih polja iznosila je u 2007. godini 2.892.100.000 m3 plina, što podmiruje 71,2% domaćih potreba. Od obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj se koriste vodna snaga, ogrjevno drvo i drvni otpaci, biomasa, biodizel, energija vjetra, energija Sunca, geotermalna energija i deponijski plin. Iako je upotreba obnovljivih izvora značajno porasla zadnjih godina, treba napomenuti da je energija obnovljivih izvora u odnosu na ukupnu primarnu energiju vrlo mala (0,37% u 2007. godini). U lipnju 2007. godine s radom je započeo drugi pogon za proizvodnju biodizela u Hrvatskoj koji koristi za sirovinu otpadno jestivo ulje. Ukupni kapacitet pogona je do 9.000 tona godišnje biodizela čime su ukupni proizvodni kapaciteti za biogoriva u Hrvatskoj povećani na 29.000 tona godišnje. Tijekom 2007. godine u Hrvatskoj je proizvedeno 4.334 tone biodizela od čega je 3.583 tone plasirano na domaće tržište. Kapaciteti za proizvodnju električne energije u sastavu HEP grupe obuhvaćaju 16 pogona hidroelektrana, 7 pogona termoelektrana i polovinu instaliranih kapaciteta u nuklearnoj elektrani Krško (na teritoriju Slovenije). Ukupna raspoloživa snaga elektrana u sastavu HEP grupe je 4.020 MW; od toga je 2.071 MW u hidroelektranama, 1.601 MW u termoelektranama te 348 MW u NE Krško. Termoelektrane koriste ugljen, prirodni plin i loživo ulje. Ukupno instalirana snaga industrijskih elektrana iznosi oko 210 MW. Osim industrijskih elektrana u Republici Hrvatskoj u 2007. godini bilo je oko 23 MW instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije koji nisu u sastavu HEP grupe; od toga jedna termoelektrana na deponijski plin, pet malih hidroelektrana, četiri sunčane elektrane i dvije vjetroelektrane (Slika 2-7). (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007) Slika 2-7: Raspoloživa električna energija u Hrvatskoj U sektoru proizvodnje električne energije značajni udio proizvodnje je iz hidroelektrana, a ta proizvodnja varira ovisno o hidrološkim prilikama (proizvodnja 4 – 6,5 TWh/god). Ove varijacije imaju značajnog upliva na emisije stakleničkih plinova jer se razlike u proizvodnji kompenziraju proizvodnjom termoelektrana ili dodatnim uvozom. Uvoz električne energije iznosi 20-30%. Po specifičnim emisijama sektor proizvodnje električne energije sa 286 g CO2 eq/kWh u 2006. godini, među najnižim je u odnosu na druge države u Europi (Slika 2-8). Slika 2-8: Specifična emisija sektora proizvodnje elekrične energije za države u Europi (sektor proizvodnje električne energije i topline iz javnih toplana)[8] Tijekom razdoblja od 1995. do 2007. godine, indeks poboljšanja energetske učinkovitosti za ukupno gospodarstvo (ODEX) u Hrvatskoj se smanjio za 10,5%. Ovoj promjeni najviše su pridonijeli sektor industrije (tekstilna) i sektor prometa (željeznički). Na slici 2-9 prikazan je indeks poboljšanja energetske učinkovitosti (ODEX) za sve sektore potrošnje. (Izvor: Energija u Hrvatskoj, 2007.) Slika 2-9: Indeks poboljšanja energetske učinkovitosti ODEX za sve sektore potrošnje 2.7. Promet Razvijen i djelotvoran promet robe i putnika uvjet je za uspješan gospodarski razvoj suvremenog društva. Promet je istovremeno važna grana gospodarstva, koja doprinosi turizmu, gospodarskom rastu, zapošljavanju, jačanju konkurentnosti i stvaranju dobiti. Spomenute pozitivne učinke prometa nužno je promatrati u odnosu na činjenicu da taj sektor predstavlja teret društva u različitim područjima: prometne nesreće, onečišćenje zraka, buka, prometna zagušenja i emisija CO2. Cestovni i željeznički promet robe i putnika je u Republici Hrvatskoj najznačajniji čemu je doprinio i njezin povoljan geoprometni položaj. Republika Hrvatska se nalazi na raskrižju prometnih pravaca između zapadne i jugoistočne Europe te srednje Europe i Mediterana. Teritorijem Republike Hrvatske prolaze tri paneuropska prometna koridora: • V. paneuropski prometni koridor (cestovna i željeznička veza): Venecija – Trst – Koper − Ljubljana − Budimpešta − Lavov, s ograncima V/B: Rijeka − Zagreb − Goričan − Budimpešta i V/C: Ploče − Sarajevo − Osijek − Budimpešta; • X. paneuropski prometni koridor (cestovna i željeznička veza): Salzburg − Ljubljana − Zagreb − Beograd – Niš – Skopje − Solun, s ogrankom X/A: Graz − Maribor − Zagreb; • VII. paneuropski prometni koridor: riječni koridor Dunava. Međunarodni i međudržavni robni i putnički promet odvija se preko 109 stalnih graničnih prijelaza: 57 cestovnih, 19 željezničkih, 10 zračnih, 19 pomorskih i 4 riječna međunarodna granična prijelaza. Građevinska duljina željezničkih pruga ukupno iznosi 2.722 km: od čega je 2.468 km jednokolosiječnih i 254 km dvokolosiječnih pruga. Elektrificirano je 980 km ili 36% građevinske duljine željezničkih pruga. Ukupna duljina javnih cesta u Republici Hrvatskoj iznosila je 29.038 km 2007. godine, od čega je 8.119 km državnih, 10.544 km županijskih i 10.375 km lokalnih cesta. Izgrađena mreža autocesta u Hrvatskoj iznosila je krajem 2005. godine 792 km. Republika Hrvatska ima 6 luka od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa u gradovima: Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Mreža plovnih putova unutarnjih voda Republike Hrvatske iznosi 804,1 km, od čega je 539,2 km međunarodnih plovnih putova. Luke unutarnjih voda otvorene za međunarodni javni promet jesu: Osijek, Sisak, Slavonski Brod i Vukovar. U Republici Hrvatskoj 7 je međunarodnih zračnih luka: Zagreb, Dubrovnik, Split, Zadar, Osijek, Pula i Rijeka i 3 zračna pristaništa: Brač, Mali Lošinj i Osijek za prihvat zrakoplova u javnom zračnom prometu. Kroz hrvatske zračne luke godišnje prođe oko 4,9 mil. putnika. U 2007. godini sektor prometa je doprinio sa 26% ukupnoj emisiji CO2 i 20% ukupnoj emisiji stakleničkih plinova (CO2 eq)[9], što je povećanje u odnosu na 1990. godinu za 8% odnosno 7%. Doprinos ukupnoj emisiji stakleničkih plinova (CO2
11. eq)izračunat je na osnovu udjela ukupnih emisija stakleničkih plinova koji uključuju industrijske plinove, metan i didušikov oksid. Promet putnika i robe kontinuirano se povećava, baš kao i broj cestovnih motornih vozila slijedom čega i potrošnja motornih goriva. Usprkos tome u sektoru prometa se još uvijek nije uspjelo razdvojiti gospodarski rast i emisije stakleničkih plinova već u korak s gospodarskim rastom, ostvareni promet raste, povećava se potrošnja energije i emisija CO2 je veća. Za razliku od prometa u sektoru energetike primijenjene su mjere, kojima se usprkos gospodarskom rastu uspjelo smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Nažalost te mjere nisu izravno na raspolaganju za sektor prometa ili su pak povezane s visokim troškovima njihove primjene. Razvoj ostvarenih putničkih i tonskih kilometara prikazan je u tablicama 2-3 i 2-4, a trend broja motornih vozila i potrošnja motornih goriva u cestovnom prometu za razdoblje od 1990. do 2007. godine prikazani su na slici 2-10. Tablica 2-3: Trend ostvarenog putničkog prometa u milijardama putničkih kilometara 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. Željeznički 3,4 1,1 1,3 1,3 1,4 1,6 Cestovni 7,0 4,1 3,3 3,4 3,5 3,8 Pomorski i obalni 0,2 0,3 0,3 0,4 0,5 0,5 Zračni 0,0 0,4 0,8 2,0 2,0 2,1 Ukupno 10,6 5,9 5,7 7,1 7,4 8,0 (Izvor: DZS) Tablica 2-4: Trend ostvarenog prometa robe u milijardama tonskih kilometara[10] 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. Željeznički 6,5 2,0 1,8 2,8 3,3 3,6 Cestovni 2,6 1,3 1,1 9,3 10,2 10,5 Cjevovodni 3,6 0,5 0,7 1,8 1,5 1,8 Pomorski i obalni 176,0 196,0 140,1 126,1 137,0 137,5 Unutrašnji vodeni putevi 0,5 0,0 0,1 0,3 0,3 0,3 Ukupno 189,2 199,8 143,8 140,3 152,3 153,7 (Izvor: DZS) (Izvor: EKONERG) Slika 2-10: Broj motornih vozila i potrošnja motornih goriva u cestovnom prometu (1990. − 2007. godine) Broj cestovnih motornih vozila kontinuirano raste od 1995. godine i u 2007. je iznosio 1.949.936, od čega su 76,5% osobna vozila. Dok je u 1995. godini bilo 164,4 osobnih vozila na 1000 stanovnika, u 2007. godine taj broj je iznosio 336,1 (EU ima 466,0 vozila/stan). Potrošnja motornih goriva u stalnom je porastu od 1992. godine, a potrošnja dizelskog goriva po prvi put je nadmašila potrošnju benzinskog (omjer 1,1:1) u 2003. godini. Uzrok porastu potrošnje dizelskih goriva jesu cijena i specifična potrošnja dizela. Ovaj je trend nepovoljan sa stajališta onečišćenja zraka, s obzirom da je emisija čestica i sumporovog dioksida veća kod dizelskih motora. 2.8. Industrija Fizički obujam industrijske proizvodnje u Hrvatskoj bio je značajno reduciran početkom 1990-ih godina. Zamjetan rast industrijske proizvodnje bilježi se od 1997. godine po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,1% (Slika 2-11). Izvor: DZS, Statistički ljetopisi 1991.-2009. Slika 2-11: Indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje (2000. godina = 100) Industrija je u 2007. godini zauzimala 16,5% strukture BDP-a te zapošljavala oko 284.000 zaposlenika. Najveći udio od 85% odnosio se na prerađivačku industriju sa oko 253.000 zaposlenih. Od prerađivačkih grana, proizvodnja hrane, pića i duhanskih proizvoda ostvarila je najveći udio od 19,8% te zapošljavala oko 50.000 radnika. Proizvodnja celuloze, papira i proizvoda od papira te izdavačka i tiskarska djelatnost zauzimala je 10,3% strukture BDP-a, a slijede proizvodnja metala i proizvoda od metala (7,7%), proizvodnja električne i optičke opreme (7,3%), proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda (6,9%) te proizvodnja koksa i naftnih derivata (6,0%). Potom slijede proizvodnja kemikalija, kemijskih proizvoda i umjetnih vlakana (5,8%), proizvodnja prijevoznih sredstava (4,5%) te proizvodnja tekstila i tekstilnih proizvoda (4,3%). Ostale prerađivačke grane, kao što su proizvodnja strojeva i uređaja, prerada drva i proizvodnja proizvoda od drva, proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja kože i proizvoda od kože te ostala prerađivačka industrija zauzimale su zajedno oko 12,7% strukture BDP-a. Rudarstvo i vađenje zauzimalo je 2,5% strukture BDP-a u 2007. godini, a od toga se oko 71% odnosilo na vađenje ruda i kamena (osim energetskih sirovina). Opskrba električnom energijom, plinom i vodom je u 2007. godini zauzimala 12,2% strukture BDP-a. Sektor za industriju Hrvatske gospodarske komore kroz rad 12 strukovnih udruženja te 17 zajednica razmatra specifična pitanja vezana uz pojedine djelatnosti (vertikalni pristup) te usklađuje stavove gospodarstva o pitanjima koja imaju međusektorski, horizontalni kontekst. U 2007. godini sektor industrijskih procesa doprinosio je sa 12,6% ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj (CO2 eq). Najveći udio od 40% sektorskih emisija odnosio se na proizvodnju cementa (portland i aluminatni cement), koja je u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj zauzimala oko 5%. Značajan porast proizvodnje cementa bilježi se od 1997. godine, što je vidljivo na slici 2-12. Slika 2-12: Proizvodnja cementa od 1990.-2007. godine Fluktuacije u proizvodnji amonijaka i dušične kiseline tijekom razdoblja 1990. – 2007. godine (Slika 2-13) u velikoj su mjeri ovisile o potražnji potrošača za pojedinim vrstama mineralnih gnojiva na tržištu. Proizvodnja amonijaka zauzimala je 23% sektorskih emisija stakleničkih plinova u 2007. godini dok je proizvodnja dušične kiseline zauzimala 18% emisija stakleničkih plinova industrijskih procesa. Navedene industrijske aktivnosti doprinosile su u 2007. godini sa 3% odnosno 2% ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Slika 2-13: Proizvodnja amonijaka i dušične kiseline od 1990.-2007. godine U posljednjih nekoliko godina prisutan je značajan porast upotrebe sintetičkih stakleničkih plinova (halogeniranih fluorougljikovodika, HFC-a). U Hrvatskoj ne postoji proizvodnja HFC-a pa se sve količine uvoze dok se male količine nekih supstanci izvoze. Pri rukovanju i potrošnji HFC-a u sustavima za hlađenje i klimatiziranje dolazi do njihove emisije, čiji je doprinos na sektorskoj razini iznosio oko 12% u 2007. godini, odnosno 1,5% ukupnih emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Osim u sustavima za hlađenje i klimatiziranje, HFC-i se koriste u sustavima za potiskivanje pjena te u sustavima i aparatima za gašenje požara. 2.9. Gospodarenje otpadom Provedba i uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Hrvatskoj omogućena je primjenom i ispunjavanjem ciljeva definiranih Zakonom o otpadu[11], Strategijom[12] i Planom[13]. Strategijom i Planom uređuje se gospodarenje različitim vrstama otpada, usklađeno s ciljevima hijerarhijskog koncepta gospodarenja otpadom. Tri faze hijerarhijskog koncepta, izbjegavanje – vrednovanje – odlaganje, poredane su po važnosti. Izbjegavanje nastanka otpada (prevencija) ima najviši prioritet, a rezultira smanjenjem količine i štetnosti proizvedenog otpada koji ulazi u iduću fazu sustava. Vrednovanje (iskorištavanje) proizvedenog otpada ima zadaću iskoristiti materijalna i energetska svojstva otpada u granicama tehničkih, ekoloških i ekonomskih mogućnosti ponovnog korištenja, recikliranja i oporabe, a najvažniji elementi su odvojeno skupljanje i recikliranje otpada te mehanička, biološka, termička i ostale vrste obrade otpada. Odlaganje ostatnog inertnog otpada na uređena kontrolirana odlagališta najniže je rangirano u hijerarhiji gospodarenja otpadom. Prema Planu, sustav gospodarenja otpadom organizirat će se kao integralna cjelina svih subjekata na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uz predviđeno osnivanje regionalnih i županijskih centara gospodarenja otpadom. U Registru onečišćavanja okoliša/otpad[14] nalaze se podaci o stvorenim, skupljenim i obrađenim količinama otpada, po vrstama otpada. Podaci o komunalnom otpadu, neopasnom i opasnom proizvodnom otpadu prikupljaju se za razinu županije u upravnim odjelima za zaštitu okoliša u županijama i Gradu Zagrebu te upućuju na objedinjavanje u Agenciju za zaštitu okoliša. Zakon o otpadu propisuje odvojeno skupljanje i skladištenje otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti. Prilikom skupljanja komunalnog otpada iz njega se mora izdvojiti opasni otpad. Prosječni udjeli pojedinih komponenti u odvojeno skupljenom komunalnom otpadu u 2005. godini prikazani su na slici 2-14. Izvor: Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj 2007. – 2015. Slika 2-14: Udio komponenti u odvojeno skupljenom komunalnom otpadu (2005. godina) Količina ukupno proizvedenog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj u 2007. godini iznosila je 1.723.186 t[15], odnosno 388 kg po stanovniku, što predstavlja povećanje od oko 45% u usporedbi s količinom ukupno proizvedenog komunalnog otpada u 2000. godini, koja je iznosila 1.172.534 t[16], odnosno 268 kg po stanovniku. Na odlagalištima je u 2007. godini odloženo 1.620.000 t komunalnog otpada. Organiziranim skupljanjem komunalnog otpada obuhvaćeno je 90% stanovništva. Tijekom razdoblja od 2005. do 2008. godine uspostavljeni su sustavi gospodarenja posebnim kategorijama otpada – ambalaža i ambalažni otpad, otpadne gume, otpadna ulja, otpadna vozila, otpadne baterije i akumulatori, otpadni električni i elektronički uređaji i oprema, otpad koji sadrži azbest, medicinski otpad, građevni otpad, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi, otpad iz proizvodnje titan-dioksida, poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili, otpad od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina. Načini gospodarenja posebnim kategorijama otpada, vrste i iznosi naknada, postupci sprečavanja onečišćenja okoliša te ostala pitanja povezana s gospodarenjem posebnih kategorija otpada definirani su Pravilnicima[17]. 2.10. Građenje i stanovanje Pozitivni trendovi u građevinarstvu započeli su 2000. godine i očituju se stalnim rastom vrijednosti radova, broja zaposlenih i produktivnosti. Vrijednost izvršenih građevinskih radova u 2007. godini iznosila je 24,3 mlrd. kuna. U toj vrijednosti na izgradnju zgrada otpada 49,7% (od čega na gradnju stambenih zgrada 19,7%, a nestambenih zgrada 30,1%), objekti prometne infrastrukture čine 36,4%, cjevovodi, komunikacijski i energetski vodovi 11,3%, a složene industrijske građevine 1,8%. Pozitivan trend se nastavlja i dalje, što pokazuje više od 12.000 izdanih građevinskih dozvola za zgrade i ostale građevine u 2008. godini, s ukupnom vrijednošću radova od oko 41 mlrd. kuna. Udio graditeljstva u BDP-u u 2007. godini znatno je porastao u odnosu na 2000. godinu (6,7% u odnosu na 3,9%). U tablici 2-5 dani su pokazatelji pozitivnog trenda u građevinarstvu. Tablica 2-5: Pokazatelji pozitivnog trenda u građevinarstvu 2000. 2005. 2006. 2007. Udio graditeljstva u BDP-u, u postotku 3,9 6,2 6,7 6,7 Vrijednost izvršenih građevinskih radova, u mlrd. kuna 7,15 17,81 21,43 24,30 Prosječan broj radnika na gradilištima 39213 54682 57770 62327 (Izvor: DZS) Stambeni fond Hrvatske iznosio je 2001. godine 1.851.580 stanova, s prosjekom od oko 2,4 stanovnika po stanu. U 2007. godini ukupno je završeno 25.609 stanova ukupne površine 2.075 tis. m2, što se odnosi na stambenu gradnju građevinskih poduzeća, ali i pojedinačnih vlasnika (Tablica 2-6). Tablica 2-6: Stambena gradnja u Republici Hrvatskoj 1992. 1997. 2000. 2005. 2006. 2007. Broj završenih stanova 8115 12854 17487 19995 22121 25609 Površina, u tis. m2 643 1046 1397 1701 1849 2075 Prosječna veličina stana (m2) 79,2 81,4 79,9 85,1 83,6 81,0 (Izvor: DZS) Stara stambena gradnja ima velike gubitke topline, a stanovi s individualnim grijanjem nemaju puni komfor grijanja. U posljednje vrijeme sve je više klimatizacijskih uređaja, što je na obali u novim stanovima gotovo postao standard. 2.11. Poljoprivreda Korištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj iznosile su 2007. godine 1.201.756 ha ili oko 21% ukupne kopnene površine. Obuhvaćaju oranice i vrtove (846.730 ha), trajne travnjake (livade i pašnjaci – 269.745 ha), voćnjake (32.720 ha), vinograde (32.454 ha), maslinike (14.346 ha), povrtnjake (5.275
12. ha)te rasadnike i košaračke vrbe (210 odnosno 276 ha).[18] Način korištenja poljoprivrednih površina prikazan je na slici 2-15. Minski sumnjive površine, u kategoriji poljoprivredne površine, livade i pašnjaci, u 2005. godini obuhvaćale su površinu od 30.990 ha.[19] Izvor: Statistički ljetopis Slika 2-15: Način korištenja poljoprivrednih površina u razdoblju od 2000.-2007. godine Primjenom OECD kriterija od 150 stanovnika na km2 u lokalnim administrativnim jedinicama na županije može se zaključiti da 91,6% ukupnog područja RH čini ruralno područje u kojem živi 47,6% ukupnog stanovništva. Međutim, uočava se velika negativna stopa rasta broja ruralnog stanovništva kao rezultat relativnog i/ili apsolutnog pogoršanja životnih uvjeta za mlade obitelji i rastućeg trenda seljenja u urbane centre ili perspektivnije ruralne/turističke regije. Prema statističkim podacima, u 2007. godini obiteljska poljoprivredna gospodarstva posjedovala su oko 84% poljoprivrednog zemljišta, uglavnom oranice, vrtove i pašnjake. Isti su također vlasnici većine stočnog fonda. Proizvodnja pšenice i kukuruza prevladava na oko 50% ukupnih površina oranica. Prosječni prinosi kukuruza u razdoblju od 2005. – 2007.godine, iznose oko 6,13 t/ha, a prinos pšenice je oko 4,4 t/ha. Proizvodnju važnijih usjeva u razdoblju od 1990. do 2007. godine prikazuje tablica 2-7. Tablica 2-7: Proizvodnja važnijih usjeva od 1990. − 2007. godine (u tonama) proizvodnja / t 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. pšenica 1602435 876507 1032085 601748 804601 812347 kukuruz 1950011 1735854 1526167 2206729 1934517 1424599 uljana repica 33200 24472 29436 41275 19996 39330 ječam 196554 103281 151439 162530 215262 225265 soja 55461 34319 65299 119602 174214 90637 suncokret 52982 37066 53956 78006 81614 54303 šećerna repa 1205928 690707 482211 1337750 1559737 1582606 duhan 12394 8548 9714 9579 10851 12639 krumpir 610236 692216 553712 273409 274529 296302 Izvor: Statistički ljetopis Potrošnja mineralnih gnojiva 2007. godine iznosila je 413.900 tona (Slika 2-16). Prema količini aktivne tvari, na prvom je mjestu dušik, slijedi kalij pa fosfor. (Izvor: Statistički ljetopis) Slika 2-16: Potrošnja mineralnih gnojiva u razdoblju od 1990.-2007. godine Ekološki uzgoj poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zakonski je uređen od 2001. godine (Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, »Narodne novine« br. 12/01, 14/01). Posljednji podaci ukazuju da površine pod ekološkom poljoprivredom rastu. U 2007. godini površine pod ekološkom poljoprivredom iznosile su 7.577 ha (bez pčelinjih pašnjaka) odnosno 0,68% od ukupnih obradivih površina u RH.[20] U Hrvatskoj se navodnjava oko 9.000 ha obradivih površina. Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama cilj je razvoj i unapređenje sustava infrastrukture navodnjavanja. Usporedbom 1990. i 2007. godine, brojnost životinja znatno je smanjena (- 38%) što je utjecalo i na smanjenje emisije metana (Tablica 2-8). Tako je primjerice CH4 emisija iz crijevne fermentacije i gospodarenja organskim (stajskim) gnojivom u 2007. godini, u odnosu na 1990. godinu, smanjena za 34%. Udio stočarstva u vrijednosti poljoprivredne proizvodnje iznosi oko 44%.[21] Obiteljska poljoprivredna gospodarstva su u 2007. godini držala između 60-80% ukupnog broja goveda, svinja i peradi te gotovo sve ovce (98%).[22] Tablica 2-8: Broj stoke u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1990.-2007. godine (u tisućama) BROJNOST 1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. Mliječne krave 472 287 262 272 273 235 Ostala goveda 358 159 140 199 212 233 Ovce 751 453 528 796 768 646 Koze 172 107 79 134 103 109 Konji 39 21 11 9 9 14 Magarci i mule 17 4 4 4 4 4 Svinje 1573 1175 1233 1205 1230 1348 Perad 17102 12024 11256 10640 10045 10053 (Izvor: NIR 2009) Sukladno promjenama broja stoke, mijenjala se i količina organskog gnojiva koja posljednjih nekoliko godina iznosi oko 10 milijuna tona godišnje.[23] Najveći proizvođači organskih gnojiva su goveda s više od 70% i svinje s 15% ukupnih količina.[24] Ribolovno more Republike Hrvatske obuhvaća vanjsko i unutarnje ribolovno more, a podijeljeno je na 11 ribolovnih zona. Ribolov na moru obavlja 3.716 plovila u vlasništvu profesionalnih ribara ili tvrtki. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, trenutno postoji oko 3.500 ovlaštenika povlastice za gospodarski ribolov. Ukupan ulov u 2007. godini iznosio je oko 40.162 tone od čega oko 80% čini plava riba. Marikultura obuhvaća uzgoj bijele ribe (većinom lubin i komarča), plave ribe (tuna) te školjkaša (dagnje, kamenice). Ukupna godišnja proizvodnja iznosi oko 12.000 tona od čega je oko 4.000 tona lubina i komarče, oko 5.000 tona tune te 3.000 tona daganja i oko oko 2 milijuna komada kamenica. Slatkovodno ribarstvo u Hrvatskoj čine gospodarski i sportski ribolov. Gospodarski ribolov obavlja se na rijekama Savi i Dunavu. Slatkovodna akvakultura podrazumijeva uzgoj hladnovodnih i toplovodnih vrsta, a najznačajnije vrste su šaran, bijeli amur, linjak, som, smuđ, štuka i kalifornijska pastrva. Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u 2007. godini iznosila je oko 5.800 tona, od čega oko 70% čini proizvodnja toplovodnih vrsta, a preostali udio odnosi se na uzgoj hladnovodnih vrsta. 2.12. Šumarstvo Prema podacima iz Šumskogospodarske osnove područja za razdoblje 2006. – 2015. godine, šume i šumsko zemljište u 2006. godini obuhvaćali su površinu od 2.688.687 ha od čega se oko 78% nalazi u državnom vlasništvu kojim gospodari trgovačko društvo »Hrvatske šume« d.o.o., a preostalih 22% u privatnom su vlasništvu. U gospodarenju i unapređenju stanja privatnih šumskih posjeda u Republici Hrvatskoj pomaže Šumarska savjetodavna služba. Izrada Nacionalne inventure šumskih resursa (eng. CRONFI) nalazi se u završnoj fazi i bit će dostupna 2010. godine. Šumskogospodarskom osnovom područja za razdoblje 2006.-2015. godine utvrđena je drvna zaliha od oko 398 milijuna m3, a godišnji prirast iste iznosi oko 10,5 milijuna m3. Zastupljenost vrsta u ukupnoj drvnoj zalihi prikazana je u tablici 2-9.[25] Tablica 2-9: Zastupljenost vrsta u ukupnoj drvnoj zalihi (u 106 m3) Vrste Drvna zaliha 1990. 2000. 2005. Obična bukva 110,87 129,89 139,40 Hrast lužnjak 42,96 46,48 48,24 Hrast kitnjak 29,79 35,01 37,62 Obični grab 24,10 30,75 34,08 Obična jela 32,97 31,49 30,75 Poljski jasen 9,77 11,48 12,33 Obična smreka 5,58 7,39 8,30 Crna joha 3,55 5,80 6,92 Crni bagrem 2,23 5,16 6,62 Hrast cer 3,12 4,86 5,73 Ostalo 45,40 51,81 55,02 Ukupno 310,34 360,12 385,01 Prema Zakonu o šumama (»Narodne novine« br. broj 140/05, 82/06 i 129/08), šume se svrstavaju u tri