Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-64667/2009 od 1. ožujka 2011
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-64667/2009 od 1. ožujka 2011.
Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-64667/2009 od 1. ožujka 2011.
NN 35/2011 (25.3.2011.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-64667/2009 od 1. ožujka 2011.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 820 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. G. iz S., kojeg zastupa V. D. L., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 1. ožujka 2011. donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se:
III. Predmet se vraća Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM REPUBLIKE HRVATSKE 1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnio je K. G. (u daljnjem tekstu: podnositelj), hrvatski državljanin, s prebivalištem u S. (sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici Lepoglava) kojega u postupku pred Ustavnim sudom zastupa odvjetnica V. D. L. iz Z.
Podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da su mu sudskim presudama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ustavna prava).
Ustavnu tužbu podnosi protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj: Kž-491/09-8 od 6. listopada 2009., kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu broj: K-183/03 od 9. travnja 2009. u odluci o kazni na način da je podnositelju (optuženiku u kaznenom postupku) za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; u daljnjem tekstu: KZ), utvrdio kaznu zatvora od osam (8) godina, dok mu je za kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 271. stavka 1. KZ-a u vezi s člankom 263. stavcima 1. i 3. KZ-a, uzeo od prvostupanjskog suda kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet (9) godina.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: K-183/03 od 9. travnja 2009. (u daljnjem tekstu: Županijski sud) podnositelj je za kazneno djelo iz članka 90. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina, a za kazneno djelo iz članka 271. stavka 1. KZ-a u vezi s člankom 263. stavcima 1. i 3. KZ-a, na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, te primjenom članka 60. KZ-a na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. studenoga 2001. do 4. siječnja 2002.
II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA 3. Nakon provedene istrage kod Županijskog suda, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu (u daljnjem tekstu: ŽDO) pod brojem: DO-K-376/99 podiglo je 20. studenoga 2001. optužnicu protiv podnositelja (rođenog 1971., ugostitelja sa završenom srednjom školom, oženjenog i oca petero djece) zbog kaznenih djela iz članaka 90. stavak 1. i 271. stavak 1. KZ-a (počinjenih na način i u vrijeme pobliže opisan u izreci optužnice).
Prigovor protiv optužnice podnio je (izabrani) branitelj podnositelja, odvjetnik V. M. iz Z.
Rješenjem Županijskog suda broj: Kv-I-715/01 (K-251/01) od 3. i 4. siječnja 2002. obustavljen je kazneni postupak protiv podnositelja i ukinut mu je pritvor (u kojem se nalazio od 13. studenoga 2001.) Vrhovni sud, rješenjem broj: Kž-40/02-4 od 27. kolovoza 2003. djelomično prihvativši žalbu državnog odvjetnika, preinačio je (točku 4.) prvostupanjskog rješenja na način što je odbio prigovor podnositelja protiv navedene optužnice ŽDO-a Zagreb.
Na glavnoj raspravi održanoj 28. lipnja 2006. na Županijskom sudu u predmetu broj: K-183/03 (list 373 kaznenog spisa), podnositelj je otkazao punomoć za zastupanje odvjetniku V. M.
Rješenjem predsjednice Županijskog suda, M. R. broj: 15 Su-2/06-406 od 28. lipnja 2006. (list 372 spisa), podnositelju je – na temelju članka 65. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, »Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06.; u daljnjem tekstu: ZKP) – postavljen za branitelja po službenoj dužnosti V. M., odvjetnik iz Z.
O žalbama protiv prvostupanjske presude odlučilo je Vijeće Vrhovnog suda na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2009. kojoj su nazočili: od strane suda – suci Vrhovnog suda, L. G. R., kao predsjednica vijeća, H. N., Z. K., A. P. i S. K.-B., kao članovi vijeća, te Z. S., kao zapisničar – a od stranaka: P. P. (zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske) i odvjetnik V. M. (branitelj optuženika po službenoj dužnosti).
U privitku ustavne tužbe podnositelj je dostavio (i) podnesak odvjetnika M. U. iz Z. od 13. listopada 2009. (list 69 i 70 ustavnosudskog spisa) upućenog Vrhovnom sudu.
5.1. Županijski sud, u obrazloženju osporene odluke, između ostalog, navodi: »(...) mišljenje je ovoga suda da je optuženik postupajući na način opisan u izreci ove presude bio svjestan svih navedenih okolnosti te je postupao s izravnom namjerom da liši života oštećenika, jer je tu posljedicu i htio.
Očito je optuženik želio lišiti života upravo oštećenika na koji zaključak upućuje i ranije istaknuta činjenica da se radi o osobi s kojom je optuženik imao konflikt u lokalu i koju je prijatelj optuženika M. M. udario bocom po glavi, a kojem se optuženik u jednom trenutku i obratio s riječima ‘ideš mi na živce, ubit ću te’ ili ‘udarit ću te’ (...)«.
Također u obrazloženju navodi »isti do sada (podnositelj, op. Ustavnog suda) nije osuđivan niti zbog istovrsnih, ni zbog drugih kaznenih djela (...) proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu (...)«.
Nadalje, prvostupanjski sud, obrazlažući svoju odluku ističe: »(...) Što se tiče pobuda iz kojih su kaznena djela počinjena, poglavito u odnosu na kazneno djelo ubojstva, sud je uzeo u obzir kao otegotno da je sve počelo incidentom u kafiću i da je oštećenik izgubio život u događaju u kojem ni na koji način nije pridonio, isti se čak ponašao pomirljivo, a radilo se i o mladoj osobi (...)«.
Kada se, dakle, vodi računa o okolnostima pod kojim je djelo počinjeno – nakon manjeg nesporazuma i u ugostiteljskom objektu u kojem ima mnogo ljudi – da je nakon događaja optuženik pobjegao ne osvrnuvši se uopće na oštećenike, da je uspješno izbjegavao kazneni postupak kroz vrijeme od dvije godine, onda je i po ocjeni ovog suda utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina za ovo kazneno djelo preblaga (...)«.
III. PRIGOVORI PODNOSITELJA 7. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi kako u konkretnom slučaju (zbog težine kaznenog djela, zapriječene kazne i neodabira novog branitelja) nije dvojbeno što mu je prvostupanjski sud – u situaciji kada je otkazao punomoć izabranom branitelju (odvjetniku V. M. iz Z.) – postavio branitelja po službenoj dužnosti (u kategoriji besplatne pravne pomoći). No, s obzirom na činjenicu »(...) da mu je sud kao branitelja po službenoj dužnosti postavio odvjetnika kojem je on otkazao punomoć za zastupanje jer se nisu slagali oko koncepcije obrane ukazuje na pristranost samog suda (...)«.
Smatra da mu je – (a) postavljanjem branitelja po službenoj dužnosti u (istoj) osobi odvjetnika V. M. iz Z., kojem je prethodno otkazao punomoć za zastupanje (obranu) zbog neslaganja oko načina obrane i (b) onemogućavanjem aktivnog sudjelovanja njegova izabrana branitelja M. U., odvjetnika iz Z., na sjednici žalbenog vijeća Vrhovnog suda – povrijeđeno pravo na obranu i pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavcima 1. i 2. u vezi s člankom 14. stavkom 2., kao i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Konvencija).
U ustavnoj tužbi navodi: »(...) Prvi puta je to bilo u tijeku prvostupanjskog suđenja dana 28. lipnja 2006. godine kada je okrivljenik sudu priopćio da je radi neslaganja u koncepciji obrane otkazao punomoć za zastupanje odvjetniku V. M., a sud mu je tog istog dana za branitelja po službenoj dužnosti postavio upravo odvjetnika V. M. (...)« Obrazlažući način na koji ga je branitelj po službenoj dužnosti branio, podnositelj navodi: »(...) dozvolio je (branitelj po službenoj dužnosti, op. Ustavnog suda) da se u iskazu svjedoka A. T. nalaze sadržaji vezani za radnju prepoznavanja putem fotografija koja radnja je kao nezakoniti dokaz pravomoćnom odlukom VSRH broj IKž-251/01 od 27. kolovoza 2003. godine izdvojena iz sudskog spisa... nije se protivio provođenju radnje prepoznavanja optuženika u sudnici... prilikom provođenja ispitivanja svjedoka A. R. putem videolinka... nije prigovarao nalazu i mišljenju balističkog vještaka T. R.... nije predlagao provođenje dokaza saslušanjem svjedoka očevica M. M. (...)«.
Podnositelj tvrdi i sljedeće: »Pravo na branitelja drugi puta je povrijeđeno dana 6. listopada 2009. godine kada predsjednica žalbenog vijeća nije htjela preuzeti punomoć kojom je podnositelj tužbe ovlastio odvjetnika M. U., kao izabranog branitelja da ga brani tijekom postupka i kada odvjetniku U. nije dozvoljeno da na sjednici žalbenog vijeća sudjeluje kao izabrani branitelj i da zastupa navode žalbe i njenog odgovora. Odvjetniku U. je dozvoljeno od strane žalbenog vijeća samo da fizički bude prisutan u dvorani II gdje se sjednica vijeća održavala. ... činjenica je da podnositelj tužbe nije bio nazočan sjednici jer na istu nije bio pozvan iako je bio dostupan sudu jer se nalazio u pritvoru, da je sud izabranom branitelju omogućio samo fizičku prisutnost sjednici, ali ne i pravo govora čime je podnositelj tužbe zakinut za pravo na branitelja koji bi ‘praktično i učinkovito’ vršio funkciju branitelja...
Opisanim postupanjem suda strana obrane dovedena je u neravnopravan položaj sa stranom optužbe jer je zapravo nitko legitimno nije zastupao na sjednici povodom žalbe na presudu, naspram strane optužbe, koju je na sjednici zastupao nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika RH. (...)« Podnositelj, naposljetku, elaborirajući povredu prava »na nepristrani sud« ističe da žalbeno vijeće Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nije zadovoljilo objektivni test nepristranosti »(...) jer sve ono što se događalo oko pozivanja osoba za samu sjednicu i na samoj sjednici (...) ukazuje na to da pravda ne samo da nije izvršena već se i vidi da se ne izvršava.« Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih odluka.
IV. MJERODAVNO PRAVO
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: (...)
Pri tome, Ustavni sud ističe da je pravo na slobodni izbor branitelja po okrivljenikovu izboru jedna od glavnih sastavnica ustavnog prava na obranu zajamčenog člankom 29. stavkom 2. alinejom 3. Ustava kao i člankom 6. stavkom 3. točkom c. Konvencije. Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi naglašava da okrivljenikov izbor branitelja mora biti uvijek poštovan (predmet Goddi protiv Italije, presuda, 9. travnja 1984., zahtjev br. 8966/80), te da država smije odbiti poštovanje tog prava »samo zbog relevantnih i dostatnih razloga« (predmet Croissant protiv Njemačke, presuda, 25. rujna 1992., zahtjev br. 13611/88, § 30.).
Prema ocjeni Ustavnog suda, prvostupanjski je sud podnositelju postavio branitelja po službenoj dužnosti u istoj osobi unatoč tome što u konkretnom slučaju nije bilo niti jednog relevantnog i dostatnog razloga za takvo postupanje, tim više što je Ustavni sud uvidom u zapisnik sa glavne rasprave održane 28. lipnja 2006. pred Županijskim sudom (list 373 spisa, broj: K-183/03.) utvrdio da je podnositelj zbog »razlika u obrani« objasnio zašto je svome (izabranu) branitelju otkazao punomoć.
Na sjednicu vijeća pristupio je pozvani branitelj po službenoj dužnosti odvjetnik V. M., kao i izabrani branitelj odvjetnik M. U.
Prije nego što je sjednica vijeća počela izvješćem suca izvjestitelja, izabrani branitelj se predstavio i legitimirao potpisanom punomoći. Predsjednica vijeća bez zakonskog ovlaštenja, uskratila je prisustvo sjednici vijeća izabranom branitelju, a potom mu je na intervenciju članova vijeća dopustila sudjelovanje na sjednici (odnosno prisustvovanje), ali mu je sukladno ovlasti iz čl. 391. st. 3. ZKP-a, uskratila pravo da daje objašnjenje za stavove iz žalbe osuđenika.
Iako se izabrani branitelj legitimirao punomoći potpisanom od osuđenika, predsjednica je odbila zaprimiti punomoć u spis (...)«.
Ustavni sud primjećuje da je podnositelju (opisanim radnjama) onemogućeno pružanje pravne zaštite od strane izabrana branitelja i prema tome se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti stajališta Vrhovnog suda iznesena u više predmeta glede odnosa izabranog branitelja u odnosu na branitelja po službenoj dužnosti «... kako je uz postavljenog branitelja po službenoj dužnosti optuženiku pravnu pomoć pružao i izabrani branitelj iz povjerenja, koji je sastavio i samu žalbu... optuženik je imao dvostrukog branitelja, iz povjerenja i postavljenog po službenoj dužnosti. Nije vidljivo da bi ovi branitelji u bilo kojem trenutku bili u koliziji oko zastupanja optuženika...« (presuda Vrhovnog suda broj: Kž-175/04-5 od 22. travnja 2004., vidi i npr. presudu Vrhovnog suda broj: Kž-83/06-5 od 4. srpnja 2007. i dr.).
15.1. Ustavni sud upućuje na svoju odluku broj: U-III-3872/2006 od 7. srpnja 2009. (»Narodne novine« broj 89/09.), u kojoj je problematizirano pitanje branitelja po službenoj dužnosti u smislu osiguravanja podnositeljeva prava na učinkovitu obranu i zaštite njegovih ustavnih prava. U njoj je između ostalog navedeno: »(...) zbog izostanaka izabranog branitelja (u tako složenom kaznenom predmetu) na glavnim raspravama na kojima su izvedeni važni dokazi, u nazočnosti (samo) branitelja po službenoj dužnosti, u odnosu na kojeg je podnositelj izrazio svoje nepovjerenje (‘odbijanjem komunikacije i pomoći’), podnositelj nije bio u mogućnosti ‘uživati blagodati praktične i učinkovite obrane’ (...) Postavljanjem branitelja po službenoj dužnosti podnositelju ustavne tužbe, u situaciji u kojoj podnositelj odbija komunikaciju s takvim braniteljem, uz činjenicu da sudovi (naknadno) nisu prihvatili prijedloge njegova izabrana branitelja da se ponovo provedu dokazi (opetovanim saslušanjem onih svjedoka i vještaka koji su saslušani na raspravama na kojima nije bio nazočan izabrani branitelj), redoviti sudovi, prema ocjeni ovog Suda, podnositelju nisu omogućili primjerenu obranu i pravično suđenje (...)«.
Broj: U-III-64667/2009 Zagreb, 1. ožujka 2011.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
Odluka, NN 35/2011-820 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:
NN 35/2011 Broj dokumenta u izdanju: 820 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.3.2011.
ELI: /eli/sluzbeni/2011/35/820 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.
Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.
Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.
Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.
Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.
Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.
Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.
Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.