Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija

Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija NN 64/2011 (10.6.2011.), Pravilnik o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI 1423 Na temelju članka 27. stavka 5. i 28. stavka 2. Zakona o kemikalijama (»Narodne novine« broj 150/05, 53/08 i 49/11) ministar zdravstva i socijalne skrbi uz suglasnost ministra gospodarstva, rada i poduzetništva donosi PRAVILNIK O RAZVRSTAVANJU, OZNAČAVANJU, OBILJEŽAVANJU I PAKIRANJU OPASNIH KEMIKALIJA Glava I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Svrha i područje primjene Ovim Pravilnikom uređuje se razvrstavanje, označavanje, obilježavanje i pakiranje opasnih kemikalija. Svrha ovoga Pravilnika je osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te slobodu kretanja tvari, smjesa i proizvoda iz članka 4. ovoga Pravilnika: (

a)usklađivanjem kriterija za razvrstavanje tvari i smjesa te propisa o označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih tvari i smjesa; (
b)propisivanjem obveze: (
i)razvrstavanja tvari i smjesa koje se stavljaju u promet za proizvođače, uvoznike i daljnje korisnike; (
ii)označavanja i pakiranja tvari i smjesa koje stavljaju u promet za dobavljače; (iii) razvrstavanja tvari koje se ne stavljaju u promet i koje podliježu registraciji ili prijavi na temelju propisa Europske unije kojima je uređena registracija ili prijava za proizvođače, proizvođače proizvoda i uvoznike; Članak 2. Pojmovi U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1. Razred opasnosti jest vrsta fizikalne opasnosti ili opasnosti za zdravlje ljudi ili okoliš; 2. Kategorija opasnosti jest skupina kriterija unutar pojedinih razreda opasnosti na temelju kojih se utvrđuje razina opasnosti; 3. Piktogram opasnosti jest grafički prikaz koji sadrži simbol i druge grafičke elemente, kao što je obrubljenje, uzorak podloge i boja, čija je svrha prenijeti određene informacije o opasnosti u pitanju; 4. Oznaka opasnosti jest riječ kojom se označava relativna razina opasnosti kako bi se čitatelja upozorilo na potencijalnu opasnost. Razlikuju se dva stupnja opasnosti: (
a)»Opasnost« jest oznaka opasnosti za više kategorije opasnosti; (
b)»Upozorenje« jest oznaka opasnosti za niže kategorije opasnosti; 5. Oznaka upozorenja jest izraz koji se dodjeljuje razredu i kategoriji opasnosti kako bi se opisala vrsta opasnosti opasne tvari ili smjese te, prema potrebi, stupanj opasnosti; 6. Oznaka obavijesti jest izraz kojim se opisuje preporučena mjera ili mjere za smanjenje ili prevenciju štetnih posljedica izlaganja opasnoj tvari ili smjesi uslijed njihove uporabe ili zbrinjavanja; 7. Tvari jesu kemijski element i njegovi spojevi u prirodnom stanju ili dobiveni proizvodnim postupkom, uključujući i dodatke (aditive) koji su nužni za održavanje stabilnosti te nečistoće koje proizlaze iz proizvodnog postupka, ali isključujući otapala koja se mogu izdvojiti bez utjecaja na stabilnost tvari i promjene njezinoga sastava; 8. Smjese jesu smjese ili otopine koje su sastavljene od dvije ili više tvari; 9. Proizvod jest predmet kojemu se tijekom proizvodnje daje poseban oblik, površina ili obličje koji određuju njegovu funkciju u većoj mjeri nego njegov kemijski sastav; 10. Proizvođač proizvoda jest fizička ili pravna osoba koja izrađuje ili sklapa proizvod u Republici Hrvatskoj; 11. Polimeri jesu tvari sastavljena od molekula za koje je karakterističan niz jedne ili više vrsta monomernih jedinica. Molekularne mase tih molekula moraju biti raspodijeljene unutar područja u kojemu se razlike u molekularnoj masi mogu prije svega pripisati razlikama u broju monomernih jedinica. Polimer sadrži: (
a)više od 50% masenog udjela molekula s najmanje tri monomerne jedinice koje su kovalentnom vezom povezane s najmanje jednom drugom monomernom jedinicom ili drugim reaktantom; (
b)manje od 50% masenog udjela molekula iste molekularne mase. U tom smislu izraz »monomerna jedinica« jest izreagirani oblik monomerne tvari u polimeru; 12. Monomer jest tvar koja je sposobna tvoriti kovalentne veze s nizom drugih sličnih ili različitih molekula u uvjetima reakcije tvorbe polimera koja se koristi u određenom postupku; 13. Podnositelj registracije jest proizvođač ili uvoznik tvari,odnosno proizvođač ili uvoznik proizvoda koji podnosi registraciju za tvar na temelju odgovarajućih propisa Europske unije; 14. Uvoz jest fizičko unošenje u carinsko područje Republike Hrvatske; 15. Uvoznik jest fizička ili pravna osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi opasne kemikalije u Republiku Hrvatsku. 16. Daljnji korisnik jest fizička ili pravna osoba s registriranim sjedištem u Republici Hrvatskoj različita od proizvođača i uvoznika koja koristi tvari pojedinačno ili u smjesi u okviru svoje industrijske ili profesionalne djelatnosti. Distributer i potrošač nisu daljnji korisnici. Osoba koja obavlja ponovni uvoz izuzeta na temelju odgovarajućih propisa Europske unije smatra se daljnjim korisnikom; 17. Distributer jest fizička ili pravna osoba s registriranim sjedištem u Republici Hrvatskoj, uključujući trgovca na malo, koja samo skladišti i stavlja u promet tvar pojedinačno ili u smjesi za treće osobe; 18. Intermedijer jest tvar koja se proizvodi da bi se u kemijskoj preradi utrošila ili upotrijebila za pretvorbu u drugu tvar (u daljnjem tekstu: »sinteza«); 19. Neizolirani intermedijer jest intermedijer koji se tijekom sinteze ne uklanja namjerno iz opreme u kojoj se odvija sinteza (osim u slučaju uzorkovanja). Ova oprema uključuje reakcijsku posudu i pripadajuću opremu kao i svu opremu kroz koju tvar(
i)prolazi/e tijekom kontinuiranog ili šaržnog postupka, uključujući cijevi koje se koriste za premještanje iz jedne posude u drugu radi podvrgavanja sljedećoj fazi reakcije, isključujući spremnike i druge posude u kojima se tvar(
i)čuva(
ju)nakon proizvodnje; 20. Korištenje jest prerada, formuliranje, potrošnja, skladištenje, držanje, obrada, punjenje u spremnike, premještanje iz jednog spremnika u drugi, miješanje, proizvodnja proizvoda ili bilo kakvo drugo korištenje; 21. Dobavljač jest proizvođač, uvoznik, daljnji korisnik ili distributer koji stavlja u promet tvar, bilo pojedinačno ili u smjesi, ili smjesu; 22. Legura jest metalni materijal, homogen na makroskopskoj razini, koji se sastoji od dva ili više elemenata spojenih na način da se ne mogu lako odvojiti mehaničkim sredstvima; legure se smatraju smjesama u smislu ovoga Pravilnika; 23. UN RTDG jesu Preporuke Ujedinjenih naroda za prijevoz opasnih tereta (»United Nations Recommendations on the Transport of Dangerous Goods«); 24. Znanstveno istraživanje i razvoj jesu znanstveni pokusi, analize i kemijsko istraživanje koje se provodi u nadziranim uvjetima; 25. Gornja granična vrijednost jest prag iznad kojega se razvrstane nečistoće, dodaci odnosno pojedinačni sastojci tvari ili smjese moraju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o potrebi razvrstavanja tvari odnosno smjese; 26. Granična koncentracija jest prag za razvrstane nečistoće, dodatke odnosno pojedinačne sastojke tvari ili smjese koji može biti polazište za razvrstavanje tvari odnosno smjese; 27. Podjela jest uža podjela unutar razreda opasnosti s obzirom na put izlaganja i vrstu učinaka; 28. M faktor jest faktor množenja. On se primjenjuje na koncentraciju tvari koje su razvrstane kao opasne za vodeni okoliš i uvrštene u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili u 1. kategoriju kronične toksičnosti i koristi se za određivanje razvrstavanja smjese u kojoj su te tvari prisutne putem zbirne metode; 29. Pakiranje jest cjelokupan proizvod postupka pakiranja, koji se sastoji od ambalaže i sadržaja; 30. Ambalaža jest jedna ili više spremnika i svi ostali dijelovi i materijali koji su potrebni da bi spremnik obavljao svoju funkciju zadržavanja sadržaja i druge sigurnosne funkcije; 31. Međuambalaža jest ambalaža koja se stavlja između unutarnje ambalaže ili proizvoda ili vanjske ambalaže. Članak 3. Opasne tvari i smjese i utvrđivanje razreda opasnosti Tvar ili smjesa koja ispunjava kriterije za fizikalne opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš iz 2. do 5. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika je opasna i razvrstava se u skladu s odgovarajućim razredima opasnosti iz toga Priloga. Ako je u Prilogu I. ovoga Pravilnika unutar razreda opasnosti predviđena podjela na temelju puta izlaganja ili vrste učinaka tvar, odnosno smjesu treba razvrstati u skladu s tom podjelom. Članak 4. Opće obveze razvrstavanja, označavanja i pakiranja Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici obvezni su razvrstati tvari i smjese prije stavljanja u promet u skladu s glavom II. ovoga Pravilnika. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, proizvođači, proizvođači proizvoda i uvoznici razvrstati će tvari koje se ne stavljaju u promet u skladu s glavom II. ovoga Pravilnika ako: (
a)je propisima Europske unije kojima je uređeno registriranje tvari predviđeno registriranje tvari; (
b)je propisima Europske unije kojima je uređeno prijavljivanje tvari predviđena prijava. Ako je tvar ili smjesa razvrstana kao opasna, dobavljači će se pobrinuti da se ta tvar odnosno smjesa prije stavljanja u promet označi i zapakira u skladu s glavom III. i IV. ovoga Pravilnika. Distributeri mogu kod ispunjavanja svojih obveza iz stavka 3. ovoga članka koristiti razvrstavanje tvari ili smjese koje je odredio jedan od subjekata u lancu opskrbe u skladu s glavom II. ovoga Pravilnika. Daljnji korisnici koji ne mijenjaju sastav tvari ili smjese mogu kod ispunjavanja svojih obveza iz stavka 1. i 3. ovoga članka koristiti razvrstavanje tvari odnosno smjese koje je odredio jedan od subjekata u lancu opskrbe u skladu s glavom II. ovoga Pravilnika. Smjesa iz 2. dijela Priloga II. ovoga Pravilnika koja sadrži bilo kakvu tvar koja je razvrstana kao opasna ne smije se stavljati u promet ako nije označena u skladu s glavom III. ovoga Pravilnika. U smislu ovoga Pravilnika, proizvodi iz odjeljka 2.1. Priloga I. ovoga Pravilnika prije stavljanja u promet moraju se razvrstati, označiti i zapakirati u skladu s propisima za tvari i smjese. Dobavljači u lancu opskrbe obvezni su surađivati kako bi ispunili zahtjeve razvrstavanja, označavanja i pakiranja iz ovoga Pravilnika. Tvari i smjese koje ne ispunjavaju zahtjeve iz ovoga Pravilnika ne smiju se stavljati u promet. Glava II. RAZVRSTAVANJE PREMA OPASNOSTI Poglavlje 1. UTVRĐIVANJE I PROVJERAVANJE INFORMACIJA Članak 5. Utvrđivanje i provjeravanje raspoloživih informacija o tvarima Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici tvari utvrdit će relevantne informacije koje su raspoložive za tu tvar kako bi odredili jesu li s njome povezane fizikalne opasnosti ili opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš, kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoga Pravilnika, a posebice: (
a)podatke dobivene u skladu s jednom od metoda iz članka 8. stavka 3. ovoga Pravilnika; (
b)epidemiološke podatke i iskustva s učincima tvari na ljude, kao što su podaci o izloženosti na radnom mjestu i podaci iz baza podataka o nezgodama; (
c)sve ostale informacije dobivene u skladu s odgovarajućim propisima Europske unije kojima su uređena opća pravila za odstupanje od standardnog režima ispitivanja; (
d)sve nove znanstvene informacije; (
e)sve ostale informacije dobivene u okviru međunarodno priznatih programa kemijske sigurnosti. Te se informacije odnose na oblike i agregatna stanja u kojima se tvar stavlja u promet i u kojima je realno očekivati da će se koristiti. Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici provjeriti će informacije iz stavka 1. ovoga članka kako bi se uvjerili da su prikladne, pouzdane i znanstveno utemeljene za potrebe evaluiranja iz poglavlja 2. ove glave. Članak 6. Utvrđivanje i provjeravanje raspoloživih informacija o smjesama Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici smjese utvrdit će relevantne informacije koje su raspoložive za samu smjesu ili tvari koje ona sadrži kako bi odredili jesu li s njom povezane fizikalne opasnosti ili opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš, kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoga Pravilnika, a posebice: (
a)podatke o samoj smjesi ili tvarima u smjesi dobivene u skladu s jednom od metoda iz članka 8. stavka 3. ovoga Pravilnika; (
b)epidemiološke podatke i iskustva s učincima smjese ili tvari u smjesi na ljude, kao što su podaci o izloženosti na radnom mjestu i podaci iz baza podataka o nezgodama; (
c)sve ostale informacije o samoj smjesi ili tvarima u smjesi dobivene u skladu s odgovarajućim propisima Europske unije kojima su uređena opća pravila za odstupanje od standardnog režima ispitivanja; (
d)sve ostale informacije o samoj smjesi ili tvarima u smjesi dobivene u okviru međunarodno priznatih programa kemijske sigurnosti. Te se informacije odnose na oblike i agregatna stanja u kojima se tvar stavlja u promet te, prema potrebi, u kojima je realno očekivati da će se koristiti. Ako su informacije iz stavka 1. ovoga članka raspoložive za samu smjesu i ako se proizvođač, uvoznik, odnosno daljnji korisnik uvjerio da su te informacije prikladne i pouzdane te, prema potrebi, znanstveno utemeljene, on će za potrebe evaluiranja na temelju poglavlja 2. ove glave koristiti te informacije, podložno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. Kod evaluiranja smjesa na temelju poglavlja 2. ove glave u odnosu na razrede opasnosti »mutageni učinak na zametne stanice, »kancerogenost«, i »reproduktivna toksičnost« iz odjeljka 3.5.3.1., 3.6.3.1. i 3.7.3.1. Priloga I. ovoga Pravilnika proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici koristit će samo relevantne informacije iz stavka 1. ovoga članka koje su raspoložive za tvari u smjesi. Ako raspoloživi podaci o ispitivanju smjese pokazuju mutageni učinak na zametne stanice, kancerogenost ili reproduktivnu toksičnost koja nije utvrđena na temelju informacija o pojedinačnim tvari, ti se podaci također uzimaju u obzir. Kod evaluiranja smjesa na temelju poglavlja 2. ove glave u odnosu na svojstva »biorazgradnja i bioakumulacija« unutar razreda opasnosti »opasno za vodeni okoliš« iz odjeljka 4.1.2.8. i 4.1.2.9. Priloga I. ovoga Pravilnika proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici koristit će samo relevantne informacije iz stavka 1. ovoga članka koje su raspoložive za tvari u smjesi. Ako podaci o ispitivanju same smjese kakvi se navode u stavku 1. ovoga članka nisu raspoloživi, ili ako raspoloživi podaci nisu dostatni, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će koristiti druge raspoložive informacije o pojedinačnim tvarima i sličnim ispitanim smjesama koje se mogu smatrati relevantnima za određivanje opasnosti smjese, nakon što se uvjere da su te informacije prikladne i pouzdane za potrebe evaluiranja na temelju članka 9. stavka 4. ovoga Pravilnika. Članak 7. Ispitivanja na životinjama i ljudima Ako se za potrebe ovoga Pravilnika provode nova ispitivanja, ispitivanja na životinjama sukladno posebnim propisima provodit će se samo ako ne postoji druga mogućnost da se osigura primjerena pouzdanost i kakvoća podataka. Za potrebe ovoga Pravilnika zabranjuje se provođenje ispitivanja na primatima. Za potrebe ovoga Pravilnika neće se provoditi ispitivanja na ljudima. Za potrebe ovoga Pravilnika mogu se koristiti podaci dobiveni iz drugih izvora, kao što su kliničke studije. Članak 8. Dobivanje novih podataka o tvarima i smjesama Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici mogu provesti nova ispitivanja kako bi utvrdili predstavlja li tvar ili smjesa opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš, kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoga Pravilnika, ali samo pod uvjetom da su iscrpili sva druga sredstva za dobivanje informacija, uključujući ona koja proizlaze iz primjene pravila u skladu s odgovarajućim propisima Europske unije kojima su uređena opća pravila za odstupanje od standardnog režima ispitivanja. Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će provesti ispitivanja predviđena u 2. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika kako bi utvrdili da li je s tvari ili smjesom povezna bilo koja od fizikalnih opasnosti iz toga dijela, osim ako su već raspoložive prikladne i pouzdane informacije. Ispitivanja iz stavka 1. ovoga članka provode se na jedan od sljedećih načina: (
a)u skladu s ispitnim metodama iz članka 5. Pravilnika o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija („ Narodne novine« broj 23/08, 64/09 i 113/10); ili (
b)u skladu s valjanim međunarodno priznatim znanstvenim načelima ili metodama koje su validirane u skladu s međunarodnim postupcima. Ako proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik provodi nova ekotoksikološka ili toksikološka ispitivanja i analize, ta se ispitivanja i analize provode u skladu s načelima dobre laboratorijske prakse ili drugim međunarodnim normama te u skladu s posebnim propisima kojima je uređena zaštita životinja koje se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe, ako se one primjenjuju. Ako se za potrebe ovoga Pravilnika provode nova ispitivanja za utvrđivanje fizikalnih opasnosti, ona se najkasnije od 1. siječnja 2014. moraju provoditi u skladu s odgovarajućim priznatim sustavom kakvoće ili u laboratorijima koji zadovoljavaju odgovarajuću priznatu normu. Ispitivanja koja se provode za potrebe ovoga Pravilnika provode se na tvari ili smjesi u obliku/oblicima odnosno agregatnom stanju/stanjima u kojima se tvar, odnosno smjesa stavlja u promet i u kojima je realno očekivati da će se koristiti. Poglavlje 2. EVALUIRANJE INFORMACIJA O OPASNOSTI I ODLUČIVANJE O RAZVRSTAVANJU Članak 9. Evaluiranje informacija o opasnosti za tvari i smjese Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici tvari i smjesa evaluirat će informacije utvrđene u skladu s poglavljem 1. ove glave primjenom kriterija razvrstavanja za svaki razred opasnosti odnosno podjelu iz 2. do 5. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika kako bi utvrdili opasnosti koje su s njima povezane. Kod evaluiranja raspoloživih podataka o ispitivanju tvari ili smjese dobivenih na temelju ispitnih metoda različitih od onih iz članka 8. stavka 3. ovoga Pravilnika proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će usporediti primijenjene ispitne metode s ispitnim metodama navedenim u tom članku i odrediti utječe li primjena tih ispitnih metoda na evaluaciju iz stavka 1. ovoga članka. Ako se kriteriji ne mogu izravno primijeniti na utvrđene raspoložive informacije, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će kod evaluiranja koristiti postupak utvrđivanja utemeljenosti dokaza uz primjenu stručne prosudbe u skladu s odjeljkom 1.1.1. Priloga I. ovoga Pravilnika i u skladu s odgovarajućim propisima Europske unije kojima su uređena opća pravila za odstupanje od standardnog režima ispitivanja, procjenjujući sve raspoložive informacije koje su bitne za određivanje opasnosti tvari odnosno smjese. Ako su raspoložive samo informacije iz članka 6. stavka 5. ovoga Pravilnika, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će za potrebe evaluiranja koristiti načela premošćivanja navedena u odjeljku 1.1.3. i pojedinim odjeljcima 3. i 4. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika. Ipak, ako te informacije ne dopuštaju primjenu načela premošćivanja niti načela za primjenu stručne prosudbe i procjene utemeljenosti dokaza, kako je opisano u 1. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će evaluirati informacije uz primjenom metode ili metoda opisanih u pojedinim odjeljcima 3. i 4. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika. Kod evaluiranja raspoloživih informacija za potrebe razvrstavanja proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će uzeti u obzir oblike i agregatna stanja u kojima se tvar ili smjesa stavlja u promet i u kojima je realno očekivati da će se koristiti. Članak 10. Granične vrijednosti koncentracije i M faktori za razvrstavanje tvari i smjesa Specifične granične vrijednosti koncentracije i opće granične vrijednosti koncentracije su vrijednosti koje se dodjeljuju tvarima da bi se označio prag na temelju kojega se druga tvar ili smjesa u kojoj je ta tvar prisutna na razini toga praga ili iznad njega u obliku identificirane nečistoće, dodatka ili pojedinačnog sastojka razvrstava kao opasna.Proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik odredit će specifične granične vrijednosti koncentracije ako su raspoložive prikladne i pouzdane znanstvene informacije koje pokazuju da je opasnost tvari očita kad je ta tvar prisutna u koncentraciji ispod koncentracija određenih za bilo koji razred opasnosti u 2. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika ili ispod općih graničnih vrijednosti koncentracije određenih za bilo koji razred opasnosti u 3., 4. i 5. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika.U iznimnim okolnostima, proizvođač, uvoznik odnosno daljnji korisnik može odrediti specifične granične vrijednosti koncentracije ako ima prikladne, pouzdane i uvjerljive znanstvene informacije koje pokazuju da opasnost tvari koja je razvrstana kao opasna nije vidljiva iznad koncentracija određenih za odgovarajući razred opasnosti u 2. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika ili iznad općih graničnih vrijednosti koncentracija određenih za odgovarajući razred opasnosti u 3., 4. i 5. dijelu toga Priloga. Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici utvrditi će M faktore za tvari koje su razvrstane kao opasne za vodeni okoliš i uvrštene u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili 1. kategoriju kronične toksičnosti. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovoga članka, specifične granične vrijednosti koncentracije ne određuju se za usklađene razrede opasnosti i podjele za tvari uvrštene u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovoga članka, M faktori ne određuju se za usklađene razrede opasnosti, odnosno podjele za tvari uvrštene u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika za koje je M faktor naveden u tom dijelu. Međutim, ako u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika nije naveden M faktor za tvar koja je razvrstana kao opasna za vodeni okoliš i uvrštena u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili 1. kategoriju kronične toksičnosti, proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik će odrediti M faktor za tu tvar na temelju raspoloživih podataka o tvari. Taj će M faktor koristiti proizvođači, uvoznici odnosno daljnji korisnici koji razvrstavaju smjesu koja sadrži tu tvar primjenom zbirne metode. Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici će kod određivanja specifične granične vrijednosti koncentracije i M faktora uzeti u obzir specifične granične vrijednosti koncentracije i M faktore za tu tvar koji su uvršteni u popis razvrstavanja i označavanja. Specifične granične vrijednosti koncentracije određene u skladu sa stavkom 1. imaju prednost pred koncentracijama iz odgovarajućih odlomaka 2. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika i općim graničnim vrijednostima koncentracije za razvrstavanje u odgovarajućim odlomcima 3., 4. i 5. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika. Članak 11. Gornje granične vrijednosti Ako tvar sadrži drugu tvar koja je sama razvrstana kao opasna, bilo u obliku identificirane nečistoće, dodatka ili pojedinačnog sastojka, to treba uzeti u obzir kod razvrstavanja ako je koncentracija identificirane nečistoće, dodatka, odnosno pojedinačnog sastojka jednaka ili viša od odgovarajuće gornje granične vrijednosti u skladu s člankom 3. ovoga Pravilnika. Ako smjesa sadrži tvar koja je razvrstana kao opasna, bilo kao komponenta ili u obliku identificirane nečistoće ili dodatka, tu informaciju treba uzeti u obzir kod razvrstavanja ako je koncentracija te tvari jednaka ili viša od gornje granične vrijednosti u skladu s člankom 3. ovoga Pravilnika. Gornja granična vrijednost iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje se na način kako je utvrđeno u odjeljku 1.1.2.2. Priloga I. ovoga Pravilnika. Članak 12. Posebni slučajevi kod kojih je potrebno dodatno evaluiranje Ako se kod evaluiranja na temelju članka 9. ovoga Pravilnika utvrde sljedeća svojstva ili učinci, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici uzet će ih u obzir kod razvrstavanja: (
a)ako prikladne i pouzdane informacije pokazuju da se fizikalne opasnosti tvari, odnosno smjese u praksi razlikuju od opasnosti utvrđenih ispitivanjima; (
b)ako uvjerljivi znanstveni podaci o izvedenim pokusima pokazuju da tvar, odnosno smjesa nije bioraspoloživa i utvrđeno je da su ti podaci prikladni i pouzdani; (
c)prikladne i pouzdane znanstvene informacije ukazuju na moguću pojavu sinergističkih i antagonističkih učinaka među tvarima u smjesi čije je evaluiranje provedeno na temelju informacija o tvarima u smjesi. Članak 13. Donošenje odluke o razvrstavanju tvari i smjesa Ako se kod evaluiranja na temelju članka 9. i 12. ovoga Pravilnika pokaže da opasnosti koje su povezane s određenom tvari ili smjesom ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u jedan ili više razreda opasnosti ili podjela iz 2. do 5. dijela Priloga I. ovoga Pravilnika, proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici tu će tvar, odnosno smjesu razvrstati u odgovarajući razred ili razrede opasnosti odnosno podjele i dodijeliti joj: (
a)jednu ili više kategorija opasnosti za svaki relevantni razred opasnosti, odnosno podjelu; (
b)podložno odredbama članka 20. ovoga Pravilnika, jednu ili više oznaka upozorenja za svaku od kategorija opasnosti koje su joj dodijeljene u skladu s točkom (
a)ovoga stavka. Članak 14. Posebna pravila za razvrstavanje smjesa Na razvrstavanje smjese neće utjecati ako se kod evaluiranja informacija pokaže: (
a)da tvari u smjesi u sporoj reakciji s atmosferskim plinovima, posebice kisikom, ugljikovim dioksidom i vodenom parom, tvore različite tvari u niskim koncentracijama; (
b)da tvari u smjesi u vrlo sporoj reakciji s drugim tvarima u smjesi tvore različite tvari u niskim koncentracijama; (
c)da tvari u smjesi mogu samopolimerizacijom tvoriti oligomere i polimere u niskim koncentracijama. Smjesa se ne mora razvrstati s obzirom na eksplozivna, oksidirajuća i zapaljiva svojstva, kako je navedeno u 2. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika, ako je ispunjen bilo koji od ovih zahtjeva: (
a)da niti jedna tvar u smjesi ne posjeduje navedena svojstva te, na temelju informacija koje su dostupne dobavljaču, nije vjerojatno da smjesa predstavlja takvu opasnost; (
b)u slučaju promjene sastava smjese, da postoje znanstveni dokazi koji ukazuju na to da se razvrstavanje smjese neće promijeniti evaluiranjem informacija o smjesi; (
c)ako se smjesa stavlja u promet u obliku aerosolnog raspršivača, da ispunjava zahtjeve iz posebnih propisa u vezi s aerosolnim raspršivačima. Članak 15. Preispitivanje razvrstavanja za tvari i smjese Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici poduzeti će sve prikladne mjere koje su im dostupne kako bi se upoznali s novim znanstvenim i tehničkim informacijama koje mogu utjecati na razvrstavanje tvari i smjesa koje stavljaju u promet. Ako proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik dođe do takvih informacija i ako smatra da su one primjerene i pouzdane, on će bez suvišnog odlaganja provesti novo evaluiranje u skladu s ovim poglavljem. Ako proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik mijenja sastav smjese koja je razvrstana kao opasna, on će provesti novo evaluiranje u skladu s ovim poglavljem ako se tom promjenom: (
a)mijenja početna koncentracija jednoga ili više opasnih sastojaka u sastavu smjese u koncentracijama koje odgovaraju graničnim vrijednostima iz tablice 1.2. u 1. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika ili su više od tih vrijednosti; (
b)mijenja sastav zamjenom ili dodavanjem jednoga ili više sastojaka u koncentracijama koje odgovaraju gornjim graničnim vrijednostima iz članka 11. stavka 3. ovoga Pravilnika ili su više od tih vrijednosti. Novo evaluiranje u skladu sa stavkom 1. i 2. ovoga članka nije potrebno ako se može pružiti valjano i znanstveno utemeljeno obrazloženje da se ocjenjivanjem razvrstavanje neće promijeniti. Proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici prilagoditi će razvrstavanje tvari, odnosno smjese u skladu s rezultatima novoga evaluiranja, osim ako se radi o tvarima iz 3. dijela Priloga VI. ovoga Pravilnika za koje postoje usklađeni razredi opasnosti, odnosno podjele. Ako se na tvar ili smjesu primjenjuje posebni propisi kojima su uređena sredstva za zaštitu bilja i biocidni pripravci, u odnosu na odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka primjenjuju se i zahtjevi iz tih posebnih propisa. Glava III. PRIOPĆAVANJE OPASNOSTI NALJEPNICOM Poglavlje 1. SADRŽAJ NALJEPNICE Članak 16. Opća pravila Zapakirana tvar ili smjesa koja je razvrstana kao opasna mora imati naljepnicu koja sadrži sljedeće elemente: (
a)naziv, adresa i broj telefona dobavljača; (
b)ako je zapakirana tvar ili smjesa dostupna pučanstvu, nazivna količina tvari, odnosno smjese u pakiranju osim ako je ta količina navedena drugdje na pakiranju; (
c)identifikacijsku oznaku proizvoda, sukladno članku 17. ovoga Pravilnika; (
d)piktogram opasnosti, sukladno članku 18. ovoga Pravilnika (prema potrebi); (
e)oznaku opasnosti sukladno članku 19. ovoga Pravilnika (prema potrebi); (
f)oznaku upozorenja sukladno članku 20. ovoga Pravilnika (prema potrebi); (
g)odgovarajuće oznake obavijesti sukladno članku 21. ovoga Pravilnika (prema potrebi); (
h)odjeljak za dopunske informacije u skladu s člankom 23. ovoga Pravilnika (prema potrebi). Naljepnica na tvari ili smjesi koja se stavlja u promet mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Članak 17. Identifikacijske oznake proizvoda Na naljepnici treba navesti podatke koji omogućuju identifikaciju tvari, odnosno smjese (u daljnjem tekstu: »identifikacijske oznake proizvoda«). Izraz koji se koristi za identifikaciju tvari ili smjese mora biti istovjetan izrazu u sigurnosno-tehničkom listu sastavljenom u skladu s člankom 29. Zakona o kemikalijama (u daljnjem tekstu: »sigurnosno-tehnički list«), ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 2. ovoga Pravilnika. Identifikacijska oznaka proizvoda za tvar mora: (
a)ako je tvar uvrštena u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika, sadržavati barem naziv i identifikacijski broj koji je ondje naveden; (
b)ako tvar nije uvrštena u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika, ali se nalazi na popisu razvrstavanja i označavanja, sadržavati barem naziv i identifikacijski broj koji je ondje naveden; (
c)ako tvar nije uvrštena u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika niti u popis razvrstavanja i označavanja, sadržavati barem broj Chemical Abstracts Service (u daljnjem tekstu: »CAS broj«) zajedno s nazivom utvrđenim u nomenklaturi Međunarodne unije za opću i primijenjenu kemiju (u daljnjem tekstu: »nomenklatura IUPAC«) ili CAS broj zajedno s drugim međunarodnim kemijskim nazivom ili nazivima; ili (
d)ako CAS broj nije raspoloživ, sadržavati barem naziv utvrđen u nomenklaturi IUPAC i još jedan ili više međunarodni kemijski naziv. Ako naziv u nomenklaturi IUPAC prelazi 100 znakova, može se koristiti i neki drugi naziv (uobičajeni naziv, trgovački naziv, skraćenica), pod uvjetom da se navede i naziv iz nomenklature IUPAC i upotrijebljeni drugi naziv. Identifikacijska oznaka proizvoda za smjesu mora sadržavati: (
a)trgovački naziv ili oznaku smjese i (
b)identitet svih tvari u smjesi koje doprinose razvrstavanju smjese s obzirom na akutnu toksičnost, nagrizajuće djelovanje na kožu ili ozbiljno oštećenje očiju, mutageni učinak na zametne stanice, karcinogenost, reproduktivnu toksičnost, preosjetljivosti ako se udiše ili u dodiru s kožom, specifičnu toksičnost za ciljane organe, TCO (engl. Specific Target Organ Toxicity, STOT) ili opasnost od aspiracije. Ako bi u slučaju iz točke (
b)na temelju toga zahtjeva trebalo navesti više kemijskih naziva, dovoljno je da se navedu najviše četiri naziva, osim kad je zbog vrste i veličine opasnosti potrebno navođenje više od četiri naziva. Odabranim kemijskim nazivima treba označiti tvari koje su prvenstveno odgovorne za glavne opasnosti za zdravlje ljudi koje su bile temelj za razvrstavanje i odabir odgovarajućih oznaka upozorenja. Članak 18. Piktogrami opasnosti Naljepnica sadrži jedan ili više piktograma opasnosti koji trebaju prenijeti određene informacije o opasnosti u pitanju. Uzimajući u obzir članak 31. ovoga Pravilnika, piktogrami opasnosti moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u odjeljku 1.2.1. Priloga I. ovoga Pravilnika i u Prilogu V. ovoga Pravilnika. Piktogrami opasnosti za pojedina razvrstavanja utvrđeni su u tablicama u Prilogu I. ovoga Pravilnika u kojima se navode potrebni elementi označavanja za svaki razred opasnosti. Članak 19. Oznake opasnosti Naljepnica sadrži odgovarajuću oznaku opasnosti u skladu s razvrstavanjem opasne tvari, odnosno smjese. Oznake opasnosti za pojedina razvrstavanja utvrđene su u tablicama u 2. do 5. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika u kojima se navode potrebni elementi označavanja za svaki razred opasnosti. Ako oznaka sadrži oznaku opasnosti »Opasnost«, na njoj se ne smije nalaziti oznaka opasnosti »Upozorenje«. Članak 20. Oznake upozorenja Naljepnica sadrži odgovarajuće oznake upozorenja u skladu s razvrstavanjem opasne tvari, odnosno smjese. Oznake upozorenja za pojedina razvrstavanja utvrđene su u tablicama u 2. do 5. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika u kojima se navode potrebni elementi označavanja za svaki razred opasnosti. Ako je tvar uvrštena u 3. dio Priloga VI., na naljepnici se navode oznake upozorenja za sva razvrstavanja koja su obuhvaćena unosom u tom dijelu, zajedno s oznakama upozorenja iz stavka 2. ovoga članka za sva ostala razvrstavanja koja nisu obuhvaćena tim unosom. Oznake upozorenja treba formulirati u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika. Članak 21. Oznake obavijesti Naljepnica sadrži odgovarajuće oznake obavijesti. Oznake obavijesti treba odabrati među obavijestima navedenim u tablicama u 2. do 5. dijelu Priloga I. ovoga Pravilnika u kojima se navode elementi označavanja za svaki razred opasnosti. Oznake obavijesti odabiru se u skladu s kriterijima utvrđenim u 1. dijelu Priloga IV. ovoga Pravilnika, uzimajući u obzir oznake upozorenja i predviđenu ili identificiranu uporabu ili uporabe tvari odnosno smjese. Oznake obavijesti treba formulirati u skladu s 2. dijelom Priloga IV. ovoga Pravilnika. Članak 22. Posebna odstupanja od zahtjeva označavanja Posebne odredbe o označavanju utvrđene u odjeljku 1.3. Priloga I. ovoga Pravilnika primjenjuju se na: (
a)prenosive plinske boce; (
b)plinske spremnike za propan, butan i ukapljeni naftni plin; (
c)aerosole i spremnike opremljene zapečaćenim nastavkom za raspršivanje koji sadrže tvari ili smjese koje su razvrstane kao opasne zbog opasnosti od aspiracije; (
d)metale u čvrstom stanju, legure, smjese koje sadrže polimere, smjese koje sadrže elastomere; (
e)eksplozive iz odjeljka 2.1. Priloga I. ovoga Pravilnika, koji se stavljaju u promet radi postizanja eksplozivnog ili pirotehničkog učinka. Članak 23. Dopunske informacije na naljepnici Ako tvar ili smjesa koja je razvrstana kao opasna ima fizikalna svojstva ili svojstva koja predstavljaju opasnost za zdravlje iz odjeljka 1.1. i 1.2. Priloga II. ovoga Pravilnika, potrebno je navesti odgovarajuće obavijesti u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije. Obavijesti se formuliraju u skladu s odjeljkom 1.1. i 1.2. Priloga II. ovoga Pravilnika i 2. dijelom Priloga III. ovoga Pravilnika. Ako je tvar uvrštena u 3. dio Priloga VI. ovoga Pravilnika, u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije treba navesti sve dopunske oznake upozorenja za tvar koje su ondje navedene. Ako se na tvar ili smjesu koja je razvrstana kao opasna primjenjuju propisi kojima su uređena sredstva za zaštitu bilja, u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije treba navesti odgovarajuću obavijest. Obavijest treba formulirati u skladu s 4. dijelom Priloga II ovoga Pravilnika ili 3. dijelom Priloga III. ovoga Pravilnika. Dobavljač može u dio naljepnice predviđen za dopunske informacije unijeti i dopunske informacije koje nisu navedene u stavku 1. i 2. ovoga članka pod uvjetom da te informacije ne otežavaju raspoznavanje elemenata označavanja iz članka 16. stavka 1. točke (
a)do (
g)ovoga Pravilnika i da sadrže dodatne pojedinosti, a nisu proturječne informacijama sadržanim u tim elementima i ne bude sumnju u njihovu valjanost. Obavijesti kao što su »nije otrovno«, »nije štetno« »ne zagađuje okoliš«, »ekološki« i druge obavijesti koje ukazuju na to da tvar, odnosno smjesa nije opasna ne smiju se nalaziti na naljepnici i ambalaži bilo koje tvari ili smjese ukoliko nisu u skladu s njezinim razvrstavanjem. Ako je tvar ili smjesa razvrstana u skladu s 5. dijelom Priloga I. ovoga Pravilnika: (
a)na naljepnici se ne smije nalaziti piktogram opasnosti; (
b)u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije treba navesti oznaku opasnosti, oznake upozorenja i oznake obavijesti. Ako smjesa sadrži bilo koju tvar koja je razvrstana kao opasna, ona se označava u skladu s 2. dijelom Priloga II. ovoga Pravilnika. Obavijesti treba formulirati u skladu s 3. dijelom Priloga III. ovoga Pravilnika i navesti ih u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije. Naljepnica također uključuje identifikacijsku oznaku proizvoda iz članka 17. ovoga Pravilnika te naziv, adresu i broj telefona dobavljača smjese. Članak 24. Načela prvenstva za piktograme opasnosti Ako bi na temelju razvrstavanja tvari ili smjese na naljepnici trebalo prikazati više od jednoga piktograma opasnosti, primjenjuju se sljedeća pravila prvenstva kako bi se smanjio broj potrebnih piktograma: (
a)ako je predviđen piktogram opasnosti »GHS01«, piktogrami opasnosti »GHS02« i »GHS03« se mogu koristiti po želji, osim u slučaju kad je obvezno korištenje više od jednoga od tih piktograma; (
b)ako je predviđen piktogram opasnosti »GHS06«, piktogram opasnosti »GHS07« se ne koristi; (
c)ako je predviđen piktogram opasnosti »GHS05«, piktogram opasnosti »GHS07« se ne koristi za nadraživanje kože i očiju; (
d)ako je za izazivanje preosjetljivosti dišnih putova predviđen piktogram opasnosti »GHS08«, piktogram opasnosti »GHS07« se ne koristi za preosjetljivost u dodiru s kožom i za nadraživanje kože i očiju. Ako bi na temelju razvrstavanja tvari ili smjese na naljepnici trebalo prikazati više od jednoga piktograma opasnosti za isti razred opasnosti, na oznaci se za svaki razred opasnosti prikazuje piktogram opasnosti koji odgovara najvišoj kategoriji opasnosti u tom razredu. U slučaju tvari iz 3. dijela Priloga VI. ovoga Pravilnika koje također podliježu razvrstavanju na temelju odredaba glave II., na naljepnici se za svaki razred opasnosti prikazuje piktogram opasnosti koji odgovara najvišoj kategoriji opasnosti u tom razredu. Članak 25. Načela prvenstva za oznake upozorenja Ako je tvar ili smjesa razvrstana u više razreda opasnosti ili podjela unutar jednog razreda opasnosti, na naljepnici treba navesti sve oznake upozorenja koje proizlaze iz razvrstavanja, osim u slučaju očitog ponavljanja ili suvišnog nagomilavanja. Članak 26. Načela prvenstva za oznake obavijesti Ako se pri odabiru oznaka obavijesti pokaže da su neke oznake obavijesti očigledno u pretjeranom broju ili nepotrebne u odnosu na određenu tvar, smjesu ili ambalažu, one se neće navoditi na oznaci. Ako se tvar ili smjesa nalazi u prometu na malo, na naljepnici se navodi oznaka obavijesti, koja se odnosi kako na zbrinjavanje tvari ili smjese tako i na zbrinjavanje ambalaže, osim ako je to nepotrebno na temelju članka 21. ovoga Pravilnika. U svim ostalim slučajevima nije potrebno navoditi oznake obavijesti za zbrinjavanje, ako je jasno da zbrinjavanje tvari ili smjese odnosno ambalaže ne predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i okoliš. Na naljepnici se ne smije nalaziti više od šest oznaka obavijesti, osim ako je to nužno kako bi se predočila vrsta i veličina opasnosti. Članak 27. Izuzeća od zahtjeva označavanja i pakiranja Ako je zbog oblika ili veličine ambalaže tvari, odnosno smjese nemoguće ispuniti zahtjeve iz članka 29. ovoga Pravilnika u pogledu naljepnice tvari ili smjese koja se stavlja u promet na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, treba koristiti elemente označavanja iz članka 16. stavka 2. podstavka 1. ovoga Pravilnika, u skladu s odjeljkom 1.5.1. Priloga I. ovoga Pravilnika. Ako se na naljepnici ne mogu pružiti potpune informacije na način kako je utvrđeno u stavku 1. ovoga članka, količina informacija na naljepnici se može smanjiti u skladu s odjeljkom 1.5.2. Priloga I. ovoga Pravilnika. Ako se opasna tvar ili smjesa iz 5. dijela Priloga II. ovoga Pravilnika nalazi u prometu na malo nezapakirana, uz nju će se izdavati primjerak obavijesti na kojoj će biti vidljivi elementi označavanja u skladu s člankom 16. ovoga Pravilnika. Za određene smjese koje su razvrstane kao opasne za okoliš mogu se odrediti izuzeća od pojedinih odredaba o označavanju s obzirom na učinke na okoliš, ili se mogu utvrditi posebne odredbe u pogledu toga označavanja, ako se može pružiti dokaz da će se utjecaj na okoliš smanjiti. Ta izuzeća, odnosno posebne odredbe definirane su u 2. dijelu Priloga II. ovoga Pravilnika. Članak 28. Ažuriranje informacija na naljepnicama Ako dođe do promjene razvrstavanja i označavanja tvari ili smjese i ako je nova opasnost veća ili su potrebni novi dopunski elementi označavanja na temelju članka 23. ovoga Pravilnika, dobavljač će se pobrinuti da se naljepnica što prije ažurira, uzimajući u obzir vrstu promjene s obzirom na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša. Dobavljači su obvezni surađivati u skladu s člankom 4. stavkom 8. ovoga Pravilnika kako bi se promjene u označavanju provele bez suvišnog odlaganja. Ako su potrebne druge promjene označavanja koje nisu navedene u stavku 1. ovoga članka, dobavljač će se pobrinuti da se naljepnica ažurira u roku od 18 mjeseci. Dobavljač tvari ili smjese u smislu posebnih propisa kojima su uređena sredstva za zaštitu bilja ili biocidni pripravci ažurirat će naljepnicu u skladu s tim posebnim propisima. Poglavlje 2. POSTAVLJANJE NALJEPNICA Članak 29. Opća pravila za postavljanje naljepnica Naljepnice treba dobro pričvrstiti na jednu ili više površina ambalaže u kojoj je tvar ili smjesa neposredno smještena tako da se podaci mogu vodoravno pročitati kada je pakiranje položeno na uobičajeni način. Boja i izgled naljepnice moraju biti takvi da se piktogram opasnosti jasno ističe u odnosu na ostale dijelove naljepnice. Elementi razvrstavanja iz članka 16. stavka 1. ovoga Pravilnika moraju biti prikazani jasno i neizbrisivo. Oni se moraju jasno isticati u odnosu na podlogu, a njihova veličina i razmaci moraju olakšavati čitanje. Oblik, boja i veličina piktograma opasnosti i dimenzije naljepnice moraju biti u skladu s odjeljkom 1.2.1. Priloga I. ovoga Pravilnika. Naljepnica nije potrebna ako su elementi označavanja iz članka 16. stavka 1. ovoga Pravilnika jasno prikazani na samoj ambalaži. U tom se slučaju zahtjevi ovoga poglavlja koji se odnose na naljepnicu primjenjuju na informacije prikazane na ambalaži. Članak 30. Položaj informacija na naljepnici Piktogrami opasnosti, oznake opasnosti, oznake upozorenja i oznake obavijesti moraju biti smješteni na naljepnici jedni do drugih. Dobavljač može sam odlučiti kojim će redoslijedom navesti oznake upozorenja na naljepnici. Skupine oznaka upozorenja i skupine oznaka obavijesti iz stavka 2. ovoga članka moraju biti smještene na naljepnici jedne do drugih, grupirane prema jezicima. Dopunske informacije navode se u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije, kako je navedeno u članku 23. ovoga Pravilnika, a moraju biti smještene zajedno s ostalim elementima označavanja utvrđenim u članku 16. stavku 1. točki (
a)do (
g)ovoga Pravilnika. Boja se osim na piktogramima opasnosti može koristiti i u drugim dijelovima naljepnice radi provedbe posebnih propisa o označavanju. Elemente označavanja koji proizlaze iz zahtjeva utvrđenih u drugim posebnim propisima treba navesti u dijelu naljepnice predviđenom za dopunske informacije, kako je navedeno u članku 23. ovoga Pravilnika. Članak 31. Posebna pravila za označavanje vanjske ambalaže, unutarnje ambalaže i jedinične ambalaže Ako se pakiranje sastoji od vanjske i unutarnje ambalaže, uz moguću međuambalažu, i ako vanjsko pakiranje udovoljava odredbama o označavanju u skladu s propisima za prijevoz opasnih tereta, unutarnje pakiranje i moguće međupakiranje se označava u skladu s ovim Pravilnikom. Vanjsko se pakiranje može također označiti u skladu s ovim Pravilnikom. Ako se piktogram ili piktogrami opasnosti predviđeni ovim Pravilnikom odnose na istu opasnost kao piktogrami koji su predviđeni u propisima za prijevoz opasnih tereta, piktogram odnosno piktogrami iz ovim Pravilnikom se ne moraju nalaziti na vanjskoj ambalaži. Ako pakiranje ne mora imati vanjsku ambalažu da bi se udovoljilo odredbama o označavanju u skladu s propisima za prijevoz opasnih tereta, i vanjsku i unutarnju ambalažu treba označiti u skladu s ovim Pravilnikom, uključujući moguću međuambalažu. Ipak, ako vanjsko pakiranje omogućuje da se jasno vide oznake na unutarnjoj ambalaži odnosno međuambalaži, vanjsko se pakiranje ne mora označavati. Jedinična pakiranja koja udovoljavaju odredbama o označavanju u skladu s propisima za prijevoz opasnih tereta označavaju se i u skladu s ovim Pravilnikom i u skladu s propisima za prijevoz opasnih tereta. Ako se piktogram ili piktogrami opasnosti predviđeni ovim Pravilnikom odnose na istu opasnost kao piktogrami koji su predviđeni u propisima za prijevoz opasnih tereta, piktogram, odnosno piktogrami iz ovoga Pravilnika nisu potrebni. Glava IV. AMBALAŽA Članak 32. Ambalaža Ambalaža koja sadrži opasne tvari ili smjese mora udovoljavati sljedećim zahtjevima: (
a)ambalaža mora biti takvoga oblika i izvedbe koji onemogućuju oslobađanje sadržaja, osim u slučajevima kad je propisana jedna ili više posebnih sigurnosnih naprava; (
b)materijali od kojih je izrađena ambalaža i zatvarači ne smiju biti podložni oštećenjima u dodiru sa sadržajem niti skloni reakcijama sa sadržajem u kojima nastaju opasni spojevi; (
c)ambalaža i zatvarači moraju biti čvrsti i postojani čitavom površinom kako ne bi popustili i kako bi sigurno podnijeli uobičajena opterećenja i naprezanja kojima se izlažu prilikom rukovanja; (
d)ambalaža opremljena zatvaračima koji se mogu višekratno zatvarati mora biti izvedena na način da se ambalaža može opetovano otvarati i zatvarati, a da se pritom ne oslobodi sadržaj. Ambalaža koja sadrži opasnu tvar ili smjesu koja nalazi u prometu na malo ne smije imati oblik, odnosno obličje koje bi moglo privući djecu ili izazvati njihovu živu znatiželju, ili koje bi moglo dovesti u zabludu potrošače, niti smije imati sličan način prikazivanja ili obličje kakvo se koristi kod prehrambenih proizvoda, hrane za životinje, medicinskih i kozmetičkih proizvoda i koje bi potrošače dovelo u zabludu. Ako ambalaža sadrži tvar ili smjesu koja ispunjava zahtjeve odjeljka 3.1.1. Priloga II., ona mora biti opremljena zatvaračima koji djeci otežavaju otvaranje u skladu s odjeljkom 3.1.2., 3.1.3. i 3.1.4.2. Priloga II. Ako ambalaža sadrži tvar ili smjesu koja ispunjava zahtjeve odjeljka 3.2.1. Priloga II., na njoj mora biti otisnuto taktilno upozorenje opasnosti u skladu s odjeljkom 3.2.2. Priloga II. Smatra se da ambalaža tvari i smjesa udovoljava zahtjevima stavka 1. točke (a), (
b)i (
c)ako je u skladu sa zahtjevima propisa za prijevoz opasnih tereta u zračnom, pomorskom, cestovnom i željezničkom prometu odnosno unutarnjim plovnim putovima. Glava V. NADLEŽNA TIJELA I PROVEDBA Članak 33. Imenovanje nadležnih tijela i tijela za provedbu i suradnja između tijela Nadležno tijelo za provedbu ovoga Pravilnika je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Članak 34. Služba za pomoć Poslove službene pomoći kroz savjetovanje proizvođača, uvoznika, distributera, daljnjih korisnika i ostalih zainteresiranih strana u pogledu njihovih odgovornosti i obveza na temelju ovoga Pravilnika obavljaju Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping. Članak 35. Imenovanje tijela zaduženih za primanje informacija u vezi s hitnim zdravstvenim intervencijama Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping nadležno je tijelo zaduženo za primanje informacija od uvoznika i daljnjih korisnika koji stavljaju smjese u promet, a posebno onih informacija koje su bitne za formuliranje preventivnih i kurativnih mjera, prije svega u slučaju hitnih zdravstvenih intervencija. Navedene informacije uključuju kemijski sastav smjesa koje se stavljaju u promet i koje su razvrstane kao opasne na temelju učinaka na zdravlje ljudi ili fizikalnih učinaka, uključujući kemijski identitet tvari u smjesama kod kojih je prema odgovarajućim propisima Europske unije dopušteno korištenje alternativnog kemijskog naziva. Nadležno tijelo iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati tajnost primljenih informacija. Navedene informacije mogu koristiti samo za formuliranje preventivnih i kurativnih mjera u vezi s liječničkim upitima, posebice u hitnim slučajevima i za provedbu statističkih analiza radi utvrđivanja potrebe poboljšanja mjera upravljanja rizikom. Informacije se ne smiju koristiti u druge svrhe. Uvoznici i daljnji korisnici odgovorni za stavljanje u promet će nadležnom tijelu iz stavka 1. ovoga članka staviti na raspolaganje sve informacije koje ono od njih zatraže za potrebe obavljanja svojih zadaća. Članak 36. Nije dopušteno stavljanje u promet na području Republike Hrvatske tvari i smjesa koje nisu razvrstane, označene i zapakirane u skladu s odredbama ovoga Pravilnika. Glava VI. ZAJEDNIČKE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 37. Oglašavanje Kod svakog oglašavanja tvari koja je razvrstana kao opasna moraju se navesti razredi opasnosti, odnosno kategorije opasnosti u pitanju. Kod svakog oglašavanja smjesa koje su razvrstane kao opasne, odnosno koje su obuhvaćene člankom 23. stavkom 6. ovoga Pravilnika za koje i fizičke osobe mogu sklopiti kupoprodajni ugovor, a da prethodno nisu vidjele naljepnicu, treba navesti vrstu ili vrste opasnosti koje su navedene na naljepnici. Stavak 2. ovoga članka ne dovodi u pitanje odredbe posebnih propisa kojima je uređena zaštita potrošača vezano na ugovore na daljinu. Članak 38. Obveza čuvanja informacija i potraživanje informacija Dobavljač će objediniti i čuvati sve informacije koje je koristio kod razvrstavanja i označavanja na temelju ovoga Pravilnika najmanje 10 godina nakon što je zadnji puta isporučio tvar odnosno smjesu. Dobavljač će te informacije držati zajedno s informacijama koje se zahtijevaju na temelju propisa Europske unije kojima je uređena registracija tvari. Ako dobavljač prestane obavljati djelatnost ili prenese dio svoga poslovanja ili čitavo poslovanje na treću osobu, obveza iz stavka 1. ovoga članka se umjesto na dobavljača odnosi na osobu koja je odgovorna za likvidaciju tvrtke dobavljača odnosno na osobu koja preuzima odgovornost za stavljanje u promet tvari ili smjese u pitanju. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping mogu od dobavljača sa sjedištem u Republici Hrvatskoj zahtijevati da im dostavi bilo koju informaciju iz stavka 1. ovoga članka. Članak 39. Klauzula o slobodi kretanja Stavljanje u promet tvari i smjesa koje ispunjavaju zahtjeve iz ovoga Pravilnika ne smije se zabraniti, ograničiti niti sprječiti iz razloga vezanih uz razvrstavanje, označavanje i pakiranje tvari i smjesa u smislu ovoga Pravilnika. Članak 40. Zaštitna klauzula U slučajevima sumnje da tvar ili smjesa zbog svoga razvrstavanja, označavanja ili pakiranja predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili okoliš, čak i onda kad ta tvar ispunjava zahtjeve ovoga Pravilnika, mogu se izreći privremene mjere zabrane stavljanja u promet tih tvari ili smjesa. Članak 41. Prijelazne odredbe Tvari će se do 1. prosinca 2011. razvrstavati, označavati i pakirati u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/10), a smjese će se do 1. lipnja 2015. razvrstavati, označavati i pakirati u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/10). Iznimno od članka 43. ovoga Pravilnika te dodatno uz zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka, tvari i smjese mogu se prije 1. prosinca 2011. odnosno 1. lipnja 2015. razvrstavati, označavati i pakirati u skladu s ovim Pravilnikom. U tom se slučaju ne primjenjuju odredbe o označavanju i pakiranju propisane Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/10). Tvari se od 1. prosinca 2011. do 1. lipnja 2015. razvrstavaju i u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/10) i u skladu s ovim Pravilnikom. One se označavaju i pakiraju u skladu s ovim Pravilnikom. Iznimno od odredbe članka 43. ovoga Pravilnika, tvari koje su razvrstane, označene i zapakirane u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/10) i stavljene su u promet prije 1. prosinca 2011. nije potrebno ponovno označiti i prepakirati u skladu s ovim Pravilnikom do 1. prosinca 2012. Iznimno od odredbe članka 43. ovoga Pravilnika, smjese koje su razvrstane, označene i zapakirane u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/2010) i stavljene su u promet prije 1. lipnja 2015. nije potrebno ponovno označiti i prepakirati u skladu s ovim Pravilnikom do 1. lipnja 2017. Ako je tvar ili smjesa razvrstana u skladu s Pravilnikom o razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i pakiranju opasnih kemikalija (»Narodne novine« br. 23/08, 64/09 i 113/2010) prije 1. prosinca 2011. odnosno 1. lipnja 2015., proizvođači, uvoznici i daljnji korisnici mogu promijeniti razvrstavanje tvari odnosno smjese koristeći tablicu za prevođenje iz Priloga VII. ovoga Pravilnika. Članak 42. Prilozi od I. do VII. sastavni su dio ovoga Pravilnika i objavljeni su na službenim internetskim stranicama »Narodnih novina«. Članak 43. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama« osim Glave II., III. i IV. ovoga Pravilnika koje u odnosu na tvari stupaju na snagu od 1. prosinca 2011. godine. Klasa: 011-02/10-04/48 Urbroj: 534-07-11-1 Zagreb, 2. svibnja 2011. Potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi mr. Darko Milinović, dr. med., v. r. PRILOG I. ZAHTJEVI RAZVRSTAVANJA I OZNAČAVANJA ZA OPASNE TVARI I SMJESE U ovom se Prilogu utvrđuju kriteriji za razvrstavanje u razrede opasnosti i podjele unutar tih razreda i navode dodatne odredbe za ispunjavanje tih kriterija. 1.1. DIO: OPĆA NAČELA RAZVRSTAVANJA I OZNAČAVANJA 1.0. Definicije Plin je tvar koja: (
i)na 50 °C ima tlak pare iznad 300 kPa (apsolutna vrijednost); ili (
ii)je potpuno plinovita na 20 °C pri standardnom tlaku od 101,3 kPa. Tekućina je tvar ili smjesa koja: (
i)na 50 °C ima tlak pare do najviše 300 kPa (3 bara); (
ii)nije potpuno plinovita na 20 °C pri standardnom tlaku od 101,3 kPa; i (iii) koja ima talište ili početnu točku taljenja na 20 °C ili niže pri standardnom tlaku od 101,3 kPa. Kruta tvar je tvar ili smjesa koja ne odgovara definiciji tekućine i plina. 1.1. Razvrstavanje tvari i smjesa 1.1.0. Suradnja radi ispunjavanja zahtjeva ovoga Pravilnika Dobavljači u lancu opskrbe međusobno će surađivati kako bi ispunili zahtjeve razvrstavanja, označavanja i pakiranja utvrđene u ovome Pravilniku. Dobavljači unutar industrijskog sektora mogu surađivati u provedbi prijelaznih rješenja iz članka 41. ovoga Pravilnika za tvari i smjese koje stavljaju u promet. Dobavljači unutar industrijskog sektora mogu u okviru suradnje uspostaviti mrežu ili drugi oblik razmjene podataka i znanja u vezi s razvrstavanjem tvari i smjesa, u skladu s glavom II. ovoga Pravilnika. U tom će slučaju dobavljači unutar industrijskog sektora u cijelosti dokumentirati podloge za donošenje odluka o razvrstavanju i dokumentaciju staviti na raspolaganje nadležnim tijelima te, na zahtjev, relevantnim tijelima za provedbu, zajedno s podacima i informacijama na kojima se temelje razvrstavanja. Ipak, i u slučaju kad dobavljači unutar industrijskog sektora surađuju na taj način, svaki od njih ostaje u cijelosti odgovoran za razvrstavanje, označavanje i pakiranje tvari i smjesa koje stavlja u promet kao i za ispunjavanje svih drugih zahtjeva ovoga Pravilnika. Mreža se također može koristiti i za razmjenu informacija i najboljih praksi kako bi se pojednostavilo ispunjavanje obveza u vezi s prijavljivanjem. 1.1.1. Uloga i primjena stručne prosudbe i utvrđivanje valjanosti i utemeljenosti dokaza 1.1.1.1. Ako se kriteriji ne mogu izravno primijeniti na utvrđene raspoložive informacije, ili ako su raspoložive samo informacije iz članka 6. stavka 5. ovoga Pravilnika, provodi se utvrđivanje valjanosti i utemeljenosti dokaza uz primjenu stručne prosudbe u skladu s člankom 9. stavkom 3. odnosno člankom 9. stavkom 4 ovoga Pravilnika. 1.1.1.2. Da bi se postojeće informacije mogle iskoristiti za što veći broj smjesa, stručna prosudba se u postupku razvrstavanja smjesa može primijeniti u različitim područjima, u interesu zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Stručna prosudba ponekad je potrebna i kod tumačenja podataka za potrebe razvrstavanja tvari, osobito u slučajevima koji zahtijevaju utvrđivanje valjanosti i utemeljenosti dokaza. 1.1.1.3. Utvrđivanje valjanosti i utemeljenosti dokaza podrazumijeva zajedničko razmatranje svih raspoloživih informacija koje su bitne za određivanje opasnosti, kao što su rezultati prikladnih in vitro ispitivanja, relevantni podaci dobiveni na životinjama, informacije dobivene primjenom »kategorijskog« pristupa (grupiranje, analogija), rezultati kvantitativnih odnosa strukture i aktivnosti (Q)SAR-a, iskustva kod ljudi (npr. podaci o izloženosti na radnom mjestu i podaci iz baza podataka o nezgodama), epidemiološke i kliničke studije te dobro dokumentirani prikazi slučaja i zapažanja. Kakvoći i dosljednosti podataka dodjeljuje se odgovarajući faktor. Kod razvrstavanja se prema potrebi uzimaju u obzir informacije o srodnim tvarima i smjesama kao i rezultati istraživanja o mjestu, mehanizmu i načinu djelovanja. Prilikom svakog utvrđivanja valjanosti i utemeljenosti dokaza treba objediniti sve pozitivne i negativne rezultate. 1.1.1.4. Kod razvrstavanja s obzirom na opasnosti za zdravlje (3. dio) u pravilu se smatra da je razvrstavanje opravdano ako utvrđeni opasni učinci zabilježeni u odgovarajućim istraživanjima na životinjama ili na temelju iskustava kod ljudi odgovaraju kriterijima za razvrstavanje. Ako su raspoloživi i dokazi kod ljudi i dokazi kod životinja i ako su njihovi nalazi kontradiktorni, pitanje razvrstavanja treba riješiti evaluiranjem kakvoće i pouzdanosti dokaza iz oba izvora. Općenito, prikladni, pouzdani i reprezentativni podaci koji potječu od ljudi (uključujući epidemiološke studije, znanstveno utemeljene studije slučaja, kako je utvrđeno u ovom Prilogu, i statistički potkrijepljeno iskustvo) imaju prednost pred ostalim podacima. Međutim, čak se i kod dobro postavljenih i provedenih epidemioloških istraživanja ponekad zbog nedovoljnog broja ispitanika ne mogu otkriti relativno rijetki, ali ipak bitni učinci, ili ocijeniti potencijalno zbunjujući faktori. Stoga izostanak pozitivnih iskustava kod ljudi ne mora nužno opovrgnuti pozitivne rezultate dobro provedenog istraživanja na životinjama, ali je u tom slučaju potrebno ocijeniti pouzdanost, kakvoću i statističku valjanost i utemeljenost i jednih i drugih podataka tj. podataka koji potječu od ljudi i podataka dobivenih na životinjama. 1.1.1.5. U slučaju razvrstavanja s obzirom na opasnosti za zdravlje (3. dio), informacije koje su bitne da bi se odredilo je li određeni učinak relevantan za ljude su put izlaganja, ispitivanja mehanizma i metabolizma. Ako te informacije potiču sumnju u relevantnost učinka za ljude, može biti primjereno i niže razvrstavanje, pod uvjetom da je dokazana pouzdanost i kakvoća podataka. Ako postoje znanstveni dokazi da mehanizam odnosno način djelovanja nije relevantan za ljude, tvar odnosno smjesa se ne razvrstava. 1.1.2. Specifične granične vrijednosti koncentracije, M faktori i opće gornje granične vrijednosti 1.1.2.1. Specifične granične vrijednosti koncentracije i M faktori primjenjuju se u skladu s člankom 10 ovoga Pravilnika. 1.1.2.2. Gornje granične vrijednosti 1.1.2.2.1. Gornje granične vrijednosti nam govore kada kod razvrstavanja tvari odnosno smjese treba uzeti u obzir opasnu tvar koja je u njoj prisutna bilo kao identificirana nečistoća, dodatak ili pojedinačni sastojak (vidi članak 11. ovoga Pravilnika). 1.1.2.2.2. Gornje granične vrijednosti iz članka 11. ovoga Pravilnika su: (
a)Za opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš iz 3., 4. i 5. dijela ovoga Priloga: (
i)u slučaju tvari za koje je u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika određena specifična granična vrijednost koncentracije za odgovarajući razred opasnosti ili podjelu i za koje je u tablici 1.1. naveden razred opasnosti odnosno podjela, niža vrijednost od specifične granične vrijednosti koncentracije i odgovarajuće opće gornje granične vrijednosti iz tablice 1.1.; (
ii)u slučaju tvari za koje je u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika određena specifična granična vrijednost koncentracije za odgovarajući razred opasnosti ili podjelu, ali za koje u tablici 1.1. nije naveden razred opasnosti odnosno podjela, specifična granična vrijednost koncentracije određena u 3. dijelu Priloga VI. ili u popisu razvrstavanja i označavanja; (iii) u slučaju tvari za koje u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika ovoga Pravilnika nije određena specifična granična vrijednost koncentracije za odgovarajući razred opasnosti ili podjelu, ali za koje je u tablici 1.1. naveden razred opasnosti odnosno podjela, odgovarajuća opća gornja granična a vrijednost iz te tablice; (
iv)u slučaju tvari za koje u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika nije određena specifična granična vrijednost koncentracije za odgovarajući razred opasnosti ili podjelu i za koje u tablici 1.1. nije naveden razred opasnosti odnosno podjela, opća granična vrijednost koncentracije za razvrstavanje iz odgovarajućih odlomaka 3., 4. i 5. dijela ovoga Priloga. (
b)Za opasnosti za vodeni okoliš iz odlomka 4.1. ovoga Priloga: (
i)u slučaju tvari za koje je u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika određen M faktor za odgovarajuću kategoriju opasnosti, opća gornja granična vrijednost iz tablice 1.1., prilagođena primjenom izračuna iz odlomka 4.1. ovoga Priloga; (
ii)u slučaju tvari za koje u 3. dijelu Priloga VI. ovoga Pravilnika nije određen M faktor za odgovarajuću kategoriju opasnosti, odgovarajuća opća gornja granična vrijednost iz tablice 1.1. Tablica 1.1. Opće gornje granične vrijednosti Razred opasnosti Opće gornje granične vrijednosti koje se uzimaju u obzir Akutna toksičnost: – 1. – 3. kategorija – 4. kategorija 0,1% 1% Nagrizanje/nadraživanje kože 1%1 Teške ozljede očiju/nadražujuće za oko 1%2 Opasno za vodeni okoliš – akutna toksičnost 1. kategorije – kronična toksičnost 1. kategorije – kronična toksičnost 2. – 4. kategorije 0,1%3 0,1%3 1% Napomena[1][2][3] Opće gornje granične vrijednosti navode se u masenim postocima osim u slučaju plinovitih smjesa, kad se izražavaju u volumnim postocima. 1.1.3. Načela premošćivanja za razvrstavanje smjesa u slučaju kad podaci o ispitivanju nisu raspoloživi za čitavu smjesu Ako smjesa nije sama ispitana radi određivanja opasnih svojstava, ali je raspoloživo dovoljno podataka o ispitivanju sličnih smjesa i o pojedinačnim opasnim sastojcima smjese da se njezine opasnosti mogu dovoljno dobro opisati, ti se podaci koriste za svaki pojedini razred opasnosti iz 3. i 4. dijela ovoga Priloga u skladu sa sljedećim pravilima premošćivanja, na koja upućuje članak 9. stavak 4. ovoga Pravilnika, podložno primjeni svih posebnih odredaba za smjese po razredima opasnosti. 1.1.3.1. Razrjeđenje Ako se smjesa razrijedi drugom tvari (razrjeđivač) koja je razvrstana u istovjetnu ili nižu kategoriju opasnosti od najmanje opasnog sastojka izvorne smjese i ne očekuje se da će ta tvar utjecati na razvrstavanje ostalih sastojaka smjese, primjenjuje se jedno od sljedećih pravila: – nova se smjesa razvrstava jednako kao izvorna smjesa; – primjenjuje se metoda za razvrstavanje smjesa objašnjena u pojedinim odlomcima 3. i 4. dijela u slučaju kad su podaci raspoloživi za sve komponente ili samo neke komponente smjese; – u slučaju akutne toksičnosti, primjenjuje se metoda razvrstavanja smjesa na temelju sastojaka smjese (pravilo aditivnosti). 1.1.3.2. Šarže Može se pretpostaviti da je kategorija opasnosti jedne proizvodne šarže smjese u osnovi istovjetna kategoriji opasnosti druge proizvodne šarže istoga trgovačkog proizvoda koju je proizveo isti dobavljač odnosno koja je proizvedena pod nadzorom istoga dobavljača, osim ako ima razloga vjerovati da je nastupila značajna promjena koja mijenja razvrstavanje šarže. U ovom posljednjem slučaju treba provesti novo evaluiranje. 1.1.3.3. Koncentracija visoko opasnih smjesa U slučaju razvrstavanja smjesa obuhvaćenih odlomkom 3.1., 3.2., 3.3., 3.8., 3.9., 3.10. i 4.1. vrijedi sljedeće pravilo: Ako je smjesa razvrstana u najvišu kategoriju odnosno potkategoriju opasnosti i koncentracija sastojaka smjese iz te kategorije odnosno potkategorije se poveća, nova se smjesa razvrstava u istu kategoriju ili potkategoriju bez dodatnoga ispitivanja. 1.1.3.4. Interpolacija unutar jedne kategorije toksičnosti U slučaju razvrstavanja smjesa obuhvaćenih odlomkom 3.1., 3.2., 3.3., 3.8., 3.9., 3.10. i 4.1. vrijedi sljedeće pravilo: Ako postoje tri smjese s istovjetnim opasnim sastojcima i ako su smjesa A i B u istoj kategoriji opasnosti, a smjesa C ima iste aktivne opasne sastojke u koncentracijama između koncentracija tih opasnih sastojaka u smjesi A i B, pretpostavlja se da smjesa C pripada istoj kategoriji opasnosti kao smjesa A i B. 1.1.3.5. Suštinski slične smjese Pretpostavimo da: (
a)postoje dvije smjese od kojih svaka sadrži po dva sastojka: (
i)A + B (
ii)C + B; (
b)koncentracija sastojka B je u osnovi ista u obje smjese; (
c)koncentracija sastojka A u smjesi (
i)jednaka je koncentraciji sastojka C u smjesi (ii); (
d)podaci o opasnosti za A i C su raspoloživi i u osnovi su istovjetni tj. oni pripadaju istoj kategoriji opasnosti i ne očekuje se da će utjecati na razvrstavanje B. Ako je smjesa (
i)već razvrstana u određeni razred opasnosti na temelju podataka dobivenih ispitivanjem, smjesa (
ii)se razvrstava u istu kategoriju opasnosti. 1.1.3.6. Preispitivanje razvrstavanja u slučaju promjene sastava smjese Za potrebe primjene članka 15. stavka 2. točke (
a)ovoga Pravilnika utvrđuju se sljedeće promjene početne koncentracije: Tablica 1.2. Načelo premošćivanja za promjene sastava smjese Početni raspon koncentracije sastojka Dopuštena promjena početne koncentracije sastojka ≤ 2,5% ± 30% 2,5 < C ≤ 10% ± 20% 10 < C ≤ 25% ± 10% 25 < C ≤ 100% ± 5% 1.1.3.7. Aerosoli U slučaju razvrstavanja smjesa obuhvaćenih odlomkom 3.1., 3.2., 3.3., 3.4., 3.8. i 3.9. vrijedi sljedeće pravilo: Smjesa u obliku aerosola razvrstava se u istu kategoriju opasnosti kao neaerosolni oblik smjese pod uvjetom da dodani potiskivač ne utječe na opasna svojstva smjese nakon raspršivanja i da postoje znanstveni dokazi da aerosolni oblik nije opasniji od neaerosolnoga. 1.2. Označavanje 1.2.1. Dimenzije i sastav elemenata naljepnice 1.2.1.1. Piktogrami opasnosti utvrđeni u Prilogu V. imaju crni simbol na bijeloj podlozi s crvenim okvirom, koji mora biti dovoljno širok da bude jasno vidljiv. 1.2.1.2. Piktogrami opasnosti imaju oblik kvadrata koji je okrenut vrhom prema dolje. Svaki piktogram opasnosti mora pokrivati barem jednu petnaestinu površine usklađene naljepnice, s time da njegova površina ne smije biti manja od 1 cm2. 1.2.1.3. Dimenzije naljepnice su: Tablica 1.3. Dimenzije naljepnica Zapremina pakiranja Dimenzije (u milimetrima) Do najviše 3 litre: Po mogućnosti ne manje od 52 x 74 Više od 3 litre do najviše 50 litara: Najmanje 74 x 105 Više od 50 litara do najviše 500 litara: Najmanje 105 x 148 Više od 500 litara: Najmanje 148 x 210 1.3. Posebna odstupanja od zahtjeva označavanja U skladu s člankom 22. ovoga Pravilnika primjenjuju se sljedeća odstupanja: 1.3.1. Prenosive plinske boce U slučaju prenosivih plinskih boca ukoju stane najviše 150 litara vode dopuštene su sljedeće mogućnosti: (
a)Oblik i dimenzije u skladu s odredbama važećega izdanja norme ISO 7225 »Plinske boce – naljepnice upozorenja«. U tom se slučaju na naljepnici može nalaziti opći naziv ili industrijski odnosno trgovački naziv tvari ili smjese, pod uvjetom da su opasne tvari sadržane u smjesi prikazane na samoj boci jasno i neizbrisivo. (
b)Informacije utvrđene u članku 16. ovoga Pravilnika navode se na trajnoj pločici s podacima ili naljepnici koja se ne može odvojiti od boce. 1.3.2. Plinski spremnici za propan, butan i ukapljeni naftni plin (UNP) 1.3.2.1. Ako se propan, butan i ukapljeni naftni plin ili smjesa koja sadrži te tvari i koja je razvrstana u skladu s kriterijima iz ovoga Priloga stavlja u promet u zatvorenim ponovno punjivim bocama ili jednokratno punjivim patronama u smislu EN 417 kao zapaljivi plin koji se oslobađa samo radi gorenja (aktualno izdanje norme EN 417 »Metalne plinske patrone koje se ne mogu ponovo puniti, a služe za pohranu ukapljenih naftnih plinova, sa ili bez ventila, koje se koriste uz prenosive uređaje; konstrukcija, inspekcija, ispitivanje i označavanje«), te se boce odnosno patrone označavaju samo odgovarajućim piktogramom te oznakama upozorenja i oznakama obavijesti za zapaljivost. 1.3.2.2. Informacije o učincima na zdravlje ljudi i okoliš ne moraju se navoditi na naljepnici. Umjesto toga, dobavljač će te informacije pružiti daljnjim korisnicima i distributerima putem Sigurnosno-tehničkog lista (STL). 1.3.2.3. Potrošačima treba prenijeti dovoljno informacija kako bi mogli poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnosti. 1.3.3. Aerosoli i spremnici opremljeni zapečaćenim nastavkom za raspršivanje koji sadrže tvari ili smjese koje predstavljaju opasnost od aspiracije S obzirom na primjenu odlomka 3.10.4., tvari i smjese razvrstane u skladu s kriterijima odlomka 3.10.2. i 3.10.3. ne moraju se označavati s obzirom na tu opasnost ako se stavljaju u promet u aerosolnim raspršivačima ili u spremnicima opremljenim zapečaćenim nastavkom za raspršivanje. 1.3.4. Metali u čvrstom stanju, legure, smjese koje sadrže polimere, smjese koje sadrže elastomere 1.3.4.1. Metale u čvrstom stanju, legure, smjese koje sadrže polimere i smjese koje sadrže elastomere nije potrebno označiti naljepnicom u skladu s ovim Prilogom ako u obliku u kojemu se stavljaju u promet ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi u slučaju udisanja, gutanja ili u dodiru s kožom niti opasnost za vodeni okoliš, čak ni onda ako su razvrstani kao opasni u skladu s kriterijima iz ovoga Priloga. 1.3.4.2. Umjesto toga, dobavljač će pružiti informacije daljnjim korisnicima i distributerima putem Sigurnosno-tehničkog lista. 1.3.5. Eksplozivi koji se stavljaju u promet radi postizanja eksplozivnog ili pirotehničkog učinka Eksplozivi iz odlomka 2.1. koji se stavljaju u promet radi postizanja eksplozivnog ili pirotehničkog učinka označavaju se i pakiraju samo u skladu sa zahtjevima za eksplozive. 1.4. Zahtjev za korištenje alternativnog kemijskog naziva 1.4.1. Zahtjevi za korištenje alternativnog kemijskog naziva mogu se odobriti samo ako (I) za tvar nije određena granična vrijednost izlaganja na radnom mjestu; i (II) proizvođač, uvoznik odnosno daljnji korisnik može dokazati da je uporabom alternativnog kemijskog naziva zadovoljena potreba da se osigura dovoljno informacija za poduzimanje potrebnih mjera za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu te potreba da se osigura nadzor nad rizicima koji proizlaze iz rukovanja smjesom; (III) je tvar razvrstana isključivo u jednu ili više sljedećih kategorija opasnosti: (
a)bilo koja kategorija opasnosti iz 2. dijela ovoga Priloga; (
b)akutna toksičnost, 4. kategorija; (
c)nagrizajuće/nadražaj nadražujuće za kožu, 2. kategorija; (
d)teška ozljeda oka/nadražaj okanadražujuće za oko, 2. kategorija; (
e)toksično za ciljani organ – jednokratno izlaganje, 2. ili 3. kategorija; (
f)toksično za ciljani organ – ponavljano izlaganje, 2. kategorija; (
g)opasno za vodeni okoliš – kronična toksičnost, 3. ili 4. kategorija. 1.4.2. Odabir kemijskog/ih naziva za smjese namijenjene industriji mirisa i parfema U slučaju tvari koje se pojavljuju u prirodi umjesto kemijskih naziva komponenti esencijalnog ulja ili ekstrakta, kako je navedeno u članku 17. stavku 3. točki (
b)ovoga Pravilnika, može se koristiti kemijski naziv ili nazivi kao što su »esencijalno ulje...« ili »ekstrakt...«. 1.5. Izuzeća od zahtjeva označavanja i pakiranja 1.5.1. Izuzeća od članka 29. [(članak 27. stavak 1.)] ovoga Pravilnika 1.5.1.1. Ako se primjenjuje članak 27. stavak 1., elementi označavanja iz članka 16. ovoga Pravilnika mogu se nalaziti: (
a)na naljepnicama omotanim oko spremnika; ili (
b)na privezanim etiketama; ili (
c)na vanjskoj ambalaži. 1.5.1.2. Naljepnica na bilo kojoj unutarnjoj ambalaži mora sadržavati barem piktograme opasnosti, identifikacijsku oznaku proizvoda iz članka 17. ovoga Pravilnika te naziv i broj telefona dobavljača tvari ili smjese. 1.5.2. Izuzeća od članka 16. [(članak 27. stavak 2.)] ovoga Pravilnika 1.5.2.1. Označavanje pakiranja čiji sadržaj ne prelazi 125 ml 1.5.2.1.1. Oznake upozorenja i oznake obavijesti povezane s niže navedenim kategorijama opasnosti mogu se izostaviti iz elemenata naljepnice predviđenih u članku 16 ovoga Pravilnika. ako: (
a)sadržaj pakiranja ne prelazi 125 ml; i (
b)je tvar odnosno smjesa razvrstana u jednu ili više od sljedećih kategorija opasnosti: 1) oksidirajući plinovi 1. kategorije; 2) plinovi pod tlakom; 3) zapaljive tekućine 2. i 3. kategorije; 4) zapaljive krutine 1. i 2. kategorije; 5) samoreagirajuće tvari i smjese tipa C do F; 6) samozagrijavajuće tvari i smjese 2. kategorije; 7) tvari i smjese koje u dodiru s vodom otpuštaju zapaljive plinove 1., 2. i 3. kategorije; 8) oksidirajuće tekućine 2. i 3. kategorije; 9) oksidirajuće krutine 2. i 3. kategorije; 10) organski peroksidi tipa C do F; 11) akutna toksičnost 4. kategorije, ako se tvari odnosno smjese ne nalaze u prometu na malo; 12) nadraživanje kože 2. kategorije; 13) nadražujuće za oko 2. kategorije; 14) specifična toksičnost za ciljane organe – jednokratno izlaganje – 2. ili 3. kategorija, ako se tvar odnosno smjesa ne nalazi u prometu na malo; 15) specifična toksičnost za ciljane organe – ponavljano izlaganje – 2. kategorija, ako se tvar odnosno smjesa ne nalazi u prometu na malo; 16) opasno za vodeni okoliš – akutna toksičnost 1. kategorije; 17) opasno za vodeni okoliš – kronična toksičnost 1. i 2. kategorije. Izuzeća od označavanja malih pakiranja aerosola kao zapaljivih, utvrđena u propisima Europske unije kojima se uređuju aerosoli, primjenjuju se na aerosolne raspršivače. 1.5.2.1.2. Oznake obavijesti vezane uz niže navedene kategorije opasnosti mogu se izostaviti iz elemenata naljepnice predviđenih u članku 16. ovoga Pravilnika. ako: (
a)sadržaj pakiranja ne prelazi 125 ml; i (
b)je tvar odnosno smjesa razvrstana u jednu ili više od sljedećih kategorija opasnosti: 1) zapaljivi plinovi 2. kategorije; 2) reproduktivna toksičnost: učinci na dojenje ili dojenjem; 3) opasno za vodeni okoliš – kronična toksičnost 3. i 4. kategorije. 1.5.2.1.3. Piktogrami, oznake upozorenja i oznake obavijesti vezane uz niže navedene kategorije opasnosti mogu se izostaviti iz elemenata naljepnice predviđenih u članku 16. ovoga Pravilnika. ako: (
a)sadržaj pakiranja ne prelazi 125 ml; i (
b)je tvar odnosno smjesa razvrstana u jednu ili više od sljedećih kategorija opasnosti: 1) nagrizajuće za metale. 1.5.2.2. Označavanje topljive ambalaže za jednokratnu uporabu Elementi označavanja predviđeni u članku 16. ovoga Pravilnika. mogu se izostaviti s topljive ambalaže za jednokratnu uporabu ako: (
a)sadržaj pojedinačne topljive ambalaže ne prelazi 25 ml; (
b)je sadržaj topljive ambalaže razvrstan isključivo u jednu ili više kategorija opasnosti iz odlomka 1.5.2.1.1. točke (b); i (
c)se topljiva ambalaža nalazi u vanjskoj ambalaži koja u potpunosti ispunjava zahtjeve članka 16. ovoga Pravilnika. 1.5.2.3. Odlomak 1.5.2.2. se ne primjenjuje na tvari i smjese koje su uređenepropisima o sredstvima za zaštitu bilja te propisima o biocidnim pripravcima. 2.2. DIO: FIZIKALNE OPASNOSTI 2.1. Eksplozivi 2.1.1. Definicije 2.1.1.1. Razred eksploziva obuhvaća: (
a)eksplozivne tvari i smjese; (
b)eksplozivne proizvode, osim naprava koje sadrže eksplozivne tvari ili smjese u takvim količinama ili takve vrste da u slučaju nenamjernoga ili slučajnoga zapaljenja odnosno aktiviranja neće nastati nikakav učinak izvan same naprave, bilo uslijed rasprskavanja dijelova, vatre, dima, topline ili buke; (
c)tvari, smjese i proizvode koji nisu navedeni u točki (
a)i (
b)i koji se proizvode radi stvaranja praktičnog eksplozivnog ili pirotehničkog učinka. 2.1.1.2. U smislu ovoga Pravilnika primjenjuju se sljedeće definicije: Eksplozivna tvar ili smjesa je kruta ili tekuća tvar odnosno smjesa tvari koja ima sposobnost kemijskom reakciojom stvoriti plin čiji su temperatura, tlak i brzina takvi da može izazvati štetu u okruženju. To uključuje i pirotehničke tvari, čak i onda kad ne razvijaju plinove. Pirotehnička tvar ili smjesa je tvar odnosno smjesa tvari koja služi za postizanje učinka toplinom, svjetlošću, zvukom, plinom ili dimom ili kombinacijom tih učinaka uslijed nedetonirajućih samoodrživih egzotermnih kemijskih reakcija. Nestabilni eksploziv je eksplozivna tvar odnosno smjesa koja je termički nestabilna i/ili je preosjetljiva za uobičajeno rukovanje, prijevoz i uporabu. Eksplozivni proizvod je proizvod koji sadrži jednu ili više eksplozivnih tvari ili smjesa. Pirotehnički proizvod je proizvod koji sadrži jednu ili više pirotehničkih tvari ili smjesa. Namjenski eksploziv je tvar, smjesa ili proizvod koji se proizvodi radi postizanja praktičnog eksplozivnog ili pirotehničkog učinka. 2.1.2. Kriteriji razvrstavanja 2.1.2.1. Tvari, smjese i proizvodi iz ovoga razreda razvrstavaju se kao nestabilni eksplozivi na temelju dijagrama toka prikazanog na slici 2.1.2. Ispitne metode su opisane u 1. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima. 2.1.2.2. Tvari, smjese i proizvodi iz ovoga razreda koji nisu razvrstani kao nestabilni eksplozivi svrstavaju se u jedan od sljedećih šest odlomaka, ovisno o vrsti opasnosti koju predstavljaju: (
a)Odlomak 1.1. Tvari, smjese i proizvodi koji predstavljaju opasnost od eksplozije ogromnih razmjera (eksplozija ogromnih razmjera je eksplozija koja praktički trenutno aktivira gotovo cjelokupnu prisutnu količinu); (
b)Odlomak 1.2. Tvari, smjese i proizvodi koji predstavljaju opasnost od rasprskavanja dijelova, ali ne i opasnost od eksplozije ogromnih razmjera; (
c)Odlomak 1.3. Tvari, smjese i proizvodi koji predstavljaju opasnost od požara te opasnost od manje eksplozije ili manjeg rasprskavanja dijelova ili i jednoga i drugoga, ali ne i opasnost od eksplozije ogromnih razmjera i: (
i)čijim se izgaranjem oslobađaju znatne količine toplinskog zračenja; (
ii)koji gore jedni za drugima, uzrokujući manje eksplozije ili rasprskavanja dijelova ili oboje; (
d)Odlomak 1.4. Tvari, smjese i proizvodi koji ne predstavljaju značajnu opasnost: – tvari, smjese i proizvodi koji u slučaju zapaljenja ili aktiviranja predstavljaju tek malu opasnost. Učinci su uglavnom ograničeni na ambalažu i ne očekuje se rasprskavanja krhotina značajnijih razmjera ili dometa. Plamen koji djeluje izvana ne smije izazvati praktički trenutnu eksploziju gotovo čitavoga sadržaja pakiranja; (
e)Odlomak 1.5. Vrlo neosjetljive tvari i smjese kod kojih postoji opasnost od eksplozije ogromnih razmjera: – tvari i smjese kod kojih postoji opasnost od eksplozije ogromnih razmjera, ali su tako neosjeljive da je u uobičajenim uvjetima vrlo mala vjerojatnost aktiviranja ili prelaska gorenja u detonaciju; (
f)Odlomak 1.6. Krajnje neosjetljivi proizvodi kod kojih nema opasnosti od eksplozije ogromnih razmjera: – proizvodi koji sadrže samo krajnje neosjetljive detonirajuće tvari ili smjese i kod je vjerojatnost slučajnoga aktiviranja ili širenja zanemariva. 2.1.2.3. Eksplozivi koji nisu razvrstani kao nestabilni eksplozivi razvrstavaju se u jedan od šest odlomaka iz stavka 2.1.2.2. ovoga Priloga na temelju Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima, 1. dio, ispitna serija 2 do 8, ovisno o rezultatima ispitivanja predviđenih u tablici 2.1.1.: Tablica 2.1.1. Kriteriji za eksplozive[4] Kategorija Kriteriji Nestabilni eksplozivi i eksplozivi iz odlomaka 1.1. do 1.6. Za eksplozive iz odlomaka 1.1. do 1.6. treba provesti sljedeći temeljni set ispitivanja: Eksplozivnost: u skladu s UN-ovom ispitnom serijom 2 (odjeljak 12. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima). UN-ova ispitna serija 2 se ne primjenjuje na namjenske eksplozive4. Osjetljivost: u skladu s UN-ovom ispitnom serijom 3 (odjeljak 13. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima). Termička stabilnost: u skladu s UN-ovom ispitnom serijom 3(
c)(pododjeljak 13.6.1. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima). Za uvrštenje u pravi odjeljak potrebna su dodatna ispitivanja. 2.1.2.4. Ako su eksplozivi nezapakirani ili su prepakirani u ambalažu različitu od izvorne ambalaže ili sličnu ambalažu potrebno ih je ponovno ispitati. 2.1.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari, smjese i proizvode koji ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.1.2. NAPOMENA uz tablicu 2.1.2.: Na nezapakiranim eksplozivima i eksplozivima koji su prepakirani u ambalažu različitu od izvorne ambalaže ili sličnu ambalažu moraju se nalaziti sljedeći elementi označavanja: (
a)piktogram: eksplodirajuća bomba; (
b)oznaka opasnosti: »Opasnost«; i (
c)oznaka upozorenja: »eksplozivno; opasnost od eksplozije ogromnih razmjera«, osim ako se dokaže da opasnost odgovara jednoj od kategorija opasnosti iz tablice 2.1.2.; u tom se slučaju dodjeljuje odgovarajući simbol, oznaka opasnosti i/ili oznaka upozorenja. Tablica 2.1.2. Elementi označavanja za eksplozive 2.1.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.1.4.1. Razvrstavanje tvari, smjesa i proizvoda u razrede opasnosti za eksplozive i daljnja podjela u odjeljke vrlo je složen postupak koji obuhvaća tri koraka. Pritom je potrebno uzeti u obzir 1. dio Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima. Prvi je korak utvrditi ima li tvar ili smjesa eksplozivne učinke (ispitna serija 1). Drugi korak je postupak prihvaćanja (ispitna serija 2 do 4) i treći korak je uvrštenje u odlomak opasnosti (ispitna serija 5 do 7). Odgovor na pitanje je li tvar ili smjesa koja bi se mogla razvrstati kao »emulzija, suspenzija ili gel amonijevog nitrata, međuproizvod za proizvodnju eksploziva (ANE; od engl. Ammonium Nitrate Emulsion)« dovoljno neosjetljiva da se razvrsta kao oksidirajuća tekućina (odlomak 2.13.) ili oksidirajuća kruta tvar (odlomak 2.14.) daju ispitivanja iz ispitne serije 8. Ovisno o fizikalnim svojstvima koja pokazuju, eksplozivne tvari i smjese navlažene vodom ili alkoholima ili razrijeđene drugim tvarima kako bi se suzbila njihova eksplozivna svojstva mogu se drukčije tretirati kod razvrstavanja odnosno razvrstati u druge razrede opasnosti (vidi također Prilog II. odlomak 1.1.). Određene fizikalne opasnosti (zbog eksplozivnih svojstava) mijenjaju se razrjeđivanjem (npr. desenzitirani eksplozivi), mješanjem s drugim tvarima, pakiranjem i drugim čimbenicima. Postupak razvrstavanja prikazan je u logici odlučivanja u nastavku (vidi sliku 2.1.1. do 2.1.4.). Slika 2.1.1. Opći pregled postupka razvrstavanja tvari, smjesa i proizvoda u razred eksploziva (1. razred za prijevoz) * Vidi Preporuke UN-a za prijevoz opasnih tereta, Ogledni propisi, 15. revidirano izdanje, pododjeljak 2.1.2. Slika 2.1.2. Postupak privremenoga prihvaćanja tvari, smjesa i proizvoda u razred eksploziva (1. razred za prijevoz) * Kod razvrstavanja treba započeti od ispitne serije 2. Slika 2.1.3. Postupak uvrštavanja u odlomak unutar razreda eksploziva (1. razred za prijevoz) Slika 2.1.4. Postupak razvrstavanja emulzija, suspenzija i gelova amonijevog nitrata 2.1.4.2. Postupak pretraživanja Eksplozivna se svojstva povezuju s prisutnošću određenih kemijskih skupina u molekuli, čijom reakcijom može doći do vrlo naglih povećanja temperature odnosno tlaka. Postupkom pretraživanja se utvrđuje prisutnost takvih reaktivnih skupina i potencijal nagloga oslobađanja energije. Ako se postupkom pretraživanja pronađe tvar ili smjesa koja je potencijalno eksplozivna, treba provesti postupak prihvaćanja (vidi odlomak 10.3. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima). Napomena: Ako je egzotermna energija raspadanja organskog/ih materijala manja od 800 J/g, nije potrebno provoditi ispitivanje širenja detonacije iz serije 1 tip (
a)niti ispitivanje osjetljivosti na udarni val iz serije 2 tip (a). 2.1.4.3. Tvar odnosno smjesa se ne razvrstava kao eksploziv ako: (
a)u molekuli nisu prisutne kemijske skupine koje se povezuju s eksplozivnim svojstvima. Primjeri skupina koje mogu ukazivati na eksplozivna svojstva navedeni su u tablici A6.1. u Dodatku 6. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima; ili (
b)tvar sadrži kemijske skupine s kisikom koje se povezuju s eksplozivnim svojstvima, ali je izračunata količina kisika manja od – 200; Količina kisika kemijske reakcije izračunava se na sljedeći način: CxHyOz+ [x+ (y/4)-(z/2)] O2 → x CO2 + (y/2) H2O uz primjenu formule: količina kisika = – 1 600 [2x + (y/2)-z]/molekularna masa; (
c)organska tvar ili homogena smjesa organskih tvari sadrži kemijske skupine koje se povezuju s eksplozivnim svojstvima, ali je egzotermna energija raspadanja manja od 500 J/g i egzotermno raspadanje započinje na temperaturi ispod 500 °C. Egzotermna energija raspadanja može se odrediti primjenom prikladne kalorimetrijske tehnike; ili (
d)u slučaju smjesa anorganskih oksidirajućih tvari i organskog/ih materijala, ako je koncentracija anorganske oksidirajuće tvari: – manja od 15% masenog udjela, ako je oksidirajuća tvar uvrštena u 1. ili 2. kategoriju; – manja od 30% masenog udjela, ako je oksidirajuća tvar uvrštena u 3. kategoriju. 2.1.4.4. U slučaju smjesa koje sadrže bilo koji poznati eksploziv treba provesti postupak prihvaćanja. 2.2. Zapaljivi plinovi 2.2.1. Definicija Zapaljivi plin je plin ili smjesa plinova koja u dodiru sa zrakom može planuti pri temperaturi od 20 °C i standardnom tlaku od 101,3 kPa. 2.2.2. Kriteriji razvrstavanja 2.2.2.1. Zapaljivi plin se razvrstava u ovaj razred u skladu s tablicom 2.2.1.: Tablica 2.2.1. Kriteriji za zapaljive plinove Kategorija Kriteriji 1. Plinovi koji su pri temperaturi od 20 °C i standardnom tlaku od 101,3 kPa: (
a)zapaljivi u smjesi sa zrakom pri volumnom udjelu od 13% ili manjem; (
b)imaju područje zapaljivosti na zraku od najmanje 12 posto, neovisno o donjoj granici zapaljivosti. 2. Plinovi različiti od plinova iz 1. kategorije koji imaju područje zapaljivosti u smjesi sa zrakom pri temperaturi od 20 °C i standardnom tlaku od 101,3 kPa. Napomena: Za razvrstavanje aerosola vidi odlomak 2.3. 2.2.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.2.2. Tablica 2.2.2. Elementi označavanja za zapaljive plinove Razvrstavanje 1. kategorija 2. kategorija Piktogram GHS Nema piktograma Oznaka opasnosti Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H220: Vrlo lako zapaljivi plin H221: Zapaljivi plin Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P210 Oznaka obavijesti – postupanje P377 P381 P377 P381 Oznaka obavijesti – skladištenje P403 P403 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.2.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.2.4.1. Zapaljivost se određuje ispitivanjem odnosno, u slučaju smjesa, ako ima dovoljno podataka, izračunom u skladu s metodama ISO (vidi izmijenjeno i dopunjeno izdanje norme ISO 10156 Plinovi i smjese plinova – Utvrđivanje gorivog potencijala i oksidacijske sposobnosti u svrhu odabira odgovarajućeg izlaznog ventila cilindra boce). Ako nema dovoljno podataka za primjenu tih metoda, može se koristiti ispitna metoda EN 1839 (Određivanje granica eksplozivnosti plinova i para), kako je izmijenjena i dopunjena. 2.3. Zapaljivi aerosoli 2.3.1. Definicije Aerosoli, tj. aerosolni raspršivači su posude za jednokratnu uproabu izrađene od metala, stakla ili plastike koje sadrže stlačeni, ukapljeni ili pod tlakom otopljeni plin, sa ili bez tekućine, paste ili praha, i opremljene su napravom pomoću koje se sadržaj može istisnuti u obliku krutih ili tekućih čestica suspendiranih u plinu, pjene, paste ili praha odnosno u tekućem ili plinovitom stanju. 2.3.2. Kriteriji razvrstavanja 2.3.2.1. Mogućnost razvrstavanja u razred zapaljivih aerosola u skladu s odlomkom 2.3.2.2. treba razmotriti ako aerosol sadrži bilo kakvu komponentu koja je razvrstana kao zapaljiva u skladu s kriterijima iz ovoga dijela tj.: – tekućine s plamištem ≤ 93 °C, uključujući zapaljive tekućine u skladu s odlomkom 2.6.; – zapaljivi plinovi (vidi 2.2.); – zapaljive krutine (vidi 2.7.). Napomena: Zapaljive komponente ne uključuju piroforne i samozagrijavajuće tvari i smjese te tvari i smjese koje reagiraju s vodom, jer se te komponente nikada ne koriste u aerosolima. 2.3.2.2. Zapaljivi aerosol se razvrstava u jednu od dviju kategorija unutar ovoga razreda na temelju svojih komponenti, kemijske topline izgaranja te, ako je to primjereno, rezultata testa pjene (»foam test«) (za aerosole u pjeni) odnosno testa udaljenosti zapaljenja (»ignition distance test«) i testa u zatvorenom prostoru (»enclosed space test«) (za aerosole u raspršivaču) u skladu sa slikom 2.3.1. i Preporukama UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima, III. dio, pododlomak 31.4., 31.5. i 31.6. Slika 2.3.1. (
a)za zapaljive aerosole U slučaju aerosola za raspršivanje, idi na logiku odlučivanja 2.3.1.(b); U slučaju aerosola u pjeni, idi na logiku odlučivanja 2.3.1.(c). (
b)za aerosole u raspršivaču (
c)za aerosole u pjeni 2.3.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.3.2. Tablica 2.3.2. Elementi označavanja za zapaljive aerosole Razvrstavanje 1. kategorija 2. kategorija Piktogrami GHS Oznaka opasnosti Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H222: Vrlo lako zapaljivi aerosol H223: Zapaljivi aerosol Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P211 P251 P210 P211 P251 Oznaka obavijesti – postupanje Oznaka obavijesti – skladištenje P410 + P412 P410 + P412 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.3.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.3.4.1. Kemijska toplina izgaranja (ΔHc), u kilodžulima po gramu (kJ/
g)je umnožak teoretske topline izgaranja (ΔHcomb) i učinkovitosti izgaranja, koja je obično manja od 1,0 (uobičajena učinkovitost izgaranja je 0,95 ili 95%). U slučaju složene formulacije aerosola, kemijska toplina izgaranja je zbroj umnožaka masenih udjela i toplina izgaranja pojedinačnih komponenti tj.: gdje je: ΔHc = kemijska toplina izgaranja (kJ/g); wi% = maseni udio komponente i u proizvodu; ΔHc(
i)= specifična toplina izgaranja (kJ/
g)komponente i u proizvodu. Kemijska toplina izgaranja može se pronaći u literaturi, izračunati ili odrediti ispitivanjem (vidi izmijenjeno i dopunjeno izdanje ASTM D 240 »Standardne ispitne metode određivanja topline izgaranja tekućih ugljikovodičnih goriva pomoću kalorimetrijske bombe«; EN/ISO 13943 »Zaštita od požara – Rječnik«, 86.1. do 86.3.; i NFPA 30.B »Kodeks kojim se valja rukovoditi pri proizvodnji i pohrani aerosolnih proizvoda«). 2.4. Oksidirajući plinovi 2.4.1. Definicije Oksidirajući plin je svaki plin ili plinska smjesa koja može izazvati gorenje ili doprinijeti gorenju drugog materijala više od zraka, uglavnom osiguravanjem kisika. 2.4.2. Kriteriji razvrstavanja 2.4.2.1. Oksidirajući plin se razvrstava u jedinu kategoriju unutar ovoga razreda u skladu s tablicom 2.4.1.: Tablica 2.4.1. Kriteriji za oksidirajuće plinove Kategorija Kriteriji 1. Svaki plin koji može izazvati gorenje ili doprinijeti gorenju drugog materijala više od zraka, uglavnom osiguravanjem kisika. Napomena »Plinovi koji mogu izazvati gorenje ili doprinijeti gorenju drugog materijala više od zraka« su čisti plinovi ili plinske smjese koji imaju oksidacijsku moć iznad 23,5%, određenu metodom utvrđenom u normi ISO 10156 (kako je izmijenjena i dopunjena) ili ISO 10156-2 (kako je izmijenjena i dopunjena). 2.4.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.4.2. Tablica 2.4.2. Elementi označavanja za oksidirajuće plinove Razvrstavanje 1. kategorija Piktogram GHS Oznaka opasnosti Opasnost Oznaka upozorenja H270: Može uzrokovati ili pojačati požar; oksidans Oznaka obavijesti – sprječavanje P220 P244 Oznaka obavijesti – postupanje P370 + P376 Oznaka obavijesti – skladištenje P403 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.4.4. Dodatne upute za razvrstavanje Kod razvrstavanja oksidirajućeg plina treba provesti ispitivanja odnosno koristiti računske metode opisane u izmijenjenom i dopunjenom izdanju norme ISO 10156 »Plinovi i smjese plinova – Određivanje gorivog potencijala i oksidacijske sposobnosti u svrhu odabira odgovarajućeg izlaznog ventila boce« i ISO 10156-2 »Plinske boce – Plinovi i plinske smjese – Određivanje oksidacijskih svojstava otrovnih i nagrizajućih plinova i plinskih smjesa«. 2.5. Plinovi pod tlakom 2.5.1. Definicija 2.5.1.1. Plinovi pod tlakom su plinovi koji se nalaze u posudi pod tlakom od najmanje 200 kPa (manometar) ili koji su ukapljeni ili ukapljeni i ohlađeni. Oni uključuju stlačene plinove, ukapljene plinove, otopljene plinove i ohlađeno ukapljene plinove. 2.5.1.2. Kritična temperatura je temperatura iznad koje se čisti plin ne može ukapljivati, bez obzira na stupanj kompresije. 2.5.2. Kriteriji razvrstavanja Plinovi se, ovisno o fizikalnom stanju pri pakiranju, razvrstavaju u jednu od četiriju skupina u skladu s tablicom 2.5.1.: Tablica 2.5.1. Kriteriji za plinove pod tlakom Skupina Kriteriji Stlačeni plin Plin koji je pri pakiranju pod tlakom potpuno plinovit na – 50 °C, uključujući sve plinove s kritičnom temperaturom ≤ – 50 °C. Ukapljeni plin Plin koji je pri pakiranju pod tlakom djelomično tekući pri temperaturama iznad – 50 °C. Razlikuje se: (
i)ukapljeni plin pod visokim tlakom: plin s kritičnom temperaturom između – 50 °C i + 65 °C; i (
ii)ukapljeni plin pod niskim tlakom: plin s kritičnom temperaturom iznad + 65 °C. Ohlađeno ukapljeni plin Plin koji pri pakiranju zbog svoje niske temperature djelomično prelazi u tekuće stanje. Otopljeni plin Plin koji se pri pakiranju pod tlakom otapa u tekućem otapalu. 2.5.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.5.2. Tablica 2.5.2. Elementi označavanja za plinove pod tlakom Razvrstavanje Stlačeni plin Ukapljeni plin Ohlađeno ukapljeni plin Otopljeni plin Piktogrami GHS Oznaka opasnosti Upozorenje Upozorenje Upozorenje Upozorenje Oznaka upozorenja H280: Sadrži stlačeni plin; zagrijavanje može uzrokovati eksploziju H280: Sadrži stlačeni plin; zagrijavanje može uzrokovati eksploziju H281: Sadrži pothlađeni ukapljeni plin; može uzrokovati kriogene opekline ili ozljede H280: Sadrži stlačeni plin; zagrijavanje može uzrokovati eksploziju Oznaka obavijesti – sprječavanje P282 Oznaka obavijesti – postupanje P336 P315 Oznaka obavijesti – skladištenje P410 + P403 P410 + P403 P403 P410 + P403 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.5.4. Dodatne upute za razvrstavanje Za ovu skupinu plinova moraju biti raspoložive sljedeće informacije: – tlak pare na 50 °C; – agregatno stanje na 20 °C pri standardnom atmosferskom tlaku; – kritična temperatura. Podaci se mogu pronaći u literaturi, izračunati ili odrediti ispitivanjem. Većina čistih plinova je već razvrstana u Preporukama UN-a za prijevoz opasnih tereta, Ogledni propisi. 2.6. Zapaljive tekućine 2.6.1. Definicija Zapaljiva tekućina je tekućina koja ima plamište do najviše 60 °C. 2.6.2. Kriteriji razvrstavanja 2.6.2.1. Zapaljiva tekućina se razvrstava u jednu od triju kategorija unutar ovoga razreda u skladu s tablicom 2.6.1.: Tablica 2.6.1. Kriteriji za zapaljive tekućine Kategorija Kriteriji 1. Plamište < 23 °C i početna točka vrenja ≤ 35 °C 2. Plamište < 23 °C i početna točka vrenja > 35 °C 3. Plamište ≥ 23 °C i ≤ 60 °C

(1)

(1)Za svrhu ovoga Pravilnika, plinska ulja, dizel-ulja i ulja koja se zagrijavaju na svjetlu, čije se plamište nalazi u rasponu od ≥ 55 °C do ≤ 75 °C, može se smatrati zapaljivim tekućinama

kategorije. 2.6.
Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.6.
Tablica 2.6.
Elementi označavanja za zapaljive tekućine Razvrstavanje
kategorija
kategorija
kategorija Piktogrami GHS Oznaka opasnosti Opasnost Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H224: Vrlo lako zapaljiva tekućina i para H225: Lako zapaljiva tekućina i para H226: Zapaljiva tekućina i para Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P233 P240 P241 P242 P243 P280 P210 P233 P240 P241 P242 P243 P280 P210 P233 P240 P241 P242 P243 P280 Oznaka obavijesti – postupanje P303 + P361 + P353 P370 + P378 P303 + P361 + P353 P370 + P378 P303 + P361 + P353 P370 + P378 Oznaka obavijesti – skladištenje P403 + P235 P403 + P235 P403 + P235 Oznaka obavijesti – odlaganje P501 P501 P501 2.6.
Dodatne upute za razvrstavanje 2.6.4.
Kod razvrstavanja zapaljivih tekućina potrebni su podaci o plamištu i početnoj točki vrenja. Podaci se mogu odrediti ispitivanjem, pronaći u literaturi ili izračunati. Ako podaci nisu raspoloživi, plamište i početnu točku vrenja treba odrediti ispitivanjem. Za određivanje plamišta koristi se metoda zatvorene posude (closed-cup method). 2.6.4.
Plamište nije potrebno određivati pokusom u slučaju smjesa[5] koje sadrže poznate zapaljive tekućine u definiranim koncentracijama, čak ni onda kad sadrže nehlapljive komponente, npr. polimere, dodatke, ukoliko je izračunato plamište smjese primjenom metode iz odlomka 2.6.4.
najmanje 5 °C[6] više od odgovarajućega kriterija razvrstavanja i pod uvjetom da: (a) je poznat točan sastav smjese (ako se sastav materijala kreće unutar utvrđenoga raspona, za procjenu treba koristiti sastav s najnižim izračunatim plamištem); (b) je poznata donja granica eksplozivnosti svih komponenti (ako se ovi podaci ekstrapoliraju na temperature koje se razlikuju od ispitnih uvjeta, potrebno je primijeniti odgovarajuću korelaciju) kao i metoda za izračunavanje donje granice eksplozivnosti; (c) je za sve komponente smjese poznata ovisnost tlaka zasićene pare i koeficijenta aktivnosti o temperaturi; (d) je tekuća faza homogena. 2.6.4.
Jedna prikladna metoda opisana je kod Gmehlinga i Rasmussena (Ind. Eng. Fundament, 21, 186,

(1982)). Ako smjesa sadrži nehlapljive komponente, plamište se izračunava na temelju hlapljivih komponenti. Smatra se da nehlapljiva komponenta tek neznatno smanjuje parcijalni tlak otapala i da je izračunato plamište tek neznatno niže od vrijednosti dobivene mjerenjem. 2.6.4.4. Moguće ispitne metode za određivanje plamišta zapaljivih tekućina navedene su u tablici 2.6.3. Tablica 2.6.3. Metode za određivanje plamišta zapaljivih tekućina Europske norme: EN ISO 1516, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje zapaljivosti/nezapaljivosti – Metoda ravnoteže u zatvorenoj posudi EN ISO 1523, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje točke paljenja – Metoda ravnoteže u zatvorenoj posudi EN ISO 2719, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje točke paljenja – Metoda u zatvorenoj posudi po Pensky-Martensu EN ISO 3679, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje točke paljenja – Metoda brze ravnoteže u zatvorenoj posudi EN ISO 3680, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje zapaljivosti/nezapaljivosti – Metoda brzom ravnotežom u zatvorenoj posudi EN ISO 13736, kako je izmijenjena i dopunjena Naftni proizvodi i druge kapljevine – Određivanje točke paljenja – Metoda zatvorene posude prema Abelu Nacionalne norme: Association française de normalisation, AFNOR: NF M07-036, kako je izmijenjena i dopunjena Određivanje plamišta – Abel-Penskyjeva metoda zatvorene posude Détermination du point déclair – Vase clos Abel-Pensky (istovjetna normi DIN 51755) British Standards Institute BS 2000 Part 170, kako je izmijenjena i dopunjena (istovjetna normi EN ISO 13736) Deutsches Institut für Normung DIN 51755 (plamišta ispod 65 C), kako je izmijenjena i dopunjena normom Ispitivanje mineralnih ulja i drugih zapaljivih tekućina; Utvrđivanje plamišta Abel-Penskyjevom metodom zatvorene posude »Prüfung von Mineralölen und anderen brennbaren Flüssigkeiten; Bestimmung des Flammpunktes im geschlossenen Tiegel, nach Abel-Pensky« (istovjetna normi NF M07-036) 2.6.4.5. Tekućine s plamištem iznad 35 °C nije potrebno razvrstati u 3. kategoriju ukoliko su rezultati testa podržavanja gorenja L.2. iz odlomka 32. u III. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima, negativni. 2.7. Zapaljive krutine 2.7.1. Definicija 2.7.1.1. Zapaljiva kruta tvar je kruta tvar koja je lako zapaljiva odnosno koja može izazvati ili pospiješiti požar trenjem. Lako zapaljive krutine su tvari i smjese u obliku praha, granula ili paste koje su opasne ako se mogu lako zapaliti u kratkotrajnom dodiru s izvorom paljenja, npr. upaljenom šibicom, i ako se plamen brzo širi. 2.7.2. Kriteriji razvrstavanja 2.7.2.1. Tvari i smjese u obliku praha, granula ili paste (osim praha metala i metalnih legura – vidi 2.7.2.2.) razvrstavaju se kao lako zapaljive krutine ako je vrijeme gorenja kod jednoga ili više ispitivanja provedenih u skladu s ispitnom metodom opisanom u pododjeljku 33.2.1. u III. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima, kraće od 45 sekundi odnosno ako je brzina gorenja veća od 2,2 mm/s. 2.7.2.2. Prah metala i metalnih legura razvrstava se kao zapaljiva kruta tvar ako se može zapaliti i reakcija se proširi čitavom dužinom uzorka u 10 minuta ili manje. 2.7.2.3. Zapaljiva kruta tvar se razvrstava u jednu od dviju kategorija unutar ovoga razreda u skladu s tablicom 2.7.1. primjenom metode N.1. opisane u pododjeljku 33.2.1. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima: Tablica 2.7.1. Kriteriji za zapaljive krutine Kategorija Kriteriji 1. Ispitivanje brzine gorenja Tvari i smjese različite od metalnog praha: (

a)vlažna zona ne zaustavlja požar i (
b)vrijeme gorenja < 45 sekundi ili brzina gorenja > 2,2 mm/s Metalni prah vrijeme gorenja ≤ 5 minuta 2. Ispitivanje brzine gorenja Tvari i smjese različite od metalnog praha: (
a)vlažna zona zaustavlja požar najmanje 4 minute i (
b)vrijeme gorenja < 45 sekundi ili brzina gorenja > 2,2 mm/s Metalni prah vrijeme gorenja > 5 i ≤ 10 minuta Napomena Tvar odnosno smjesu treba ispitati u fizikalnom obliku u kojemu se dostavlja. Ako npr. kod isporuke ili prijevoza kemikalija mora biti u fizikalnom obliku različitom od onoga u kojemu je ispitana i ako se smatra da bi taj oblik mogao značajno utjecati na rezultate ispitivanja za potrebe razvrstavanja, tvar treba ispitati i u tom obliku. 2.7.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.7.2. Tablica 2.7.2. Elementi označavanja za zapaljive krutine Razvrstavanje 1. kategorija 2. kategorija Piktogrami GHS Oznaka opasnosti Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H228: Zapaljiva krutina H228: Zapaljiva krutina Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P240 P241 P280 P210 P240 P241 P280 Oznaka obavijesti – postupanje P370 + P378 P370 + P378 Oznaka obavijesti – skladištenje Oznaka obavijesti – odlaganje 2.8. Samoreagirajuće tvari i smjese 2.8.1. Definicija 2.8.1.1. Samoreagirajuće tvari i smjese su termički nestabilne tekuće odnosno krute tvari ili smjese koje su čak i bez prisustva kisika (zraka) podložne visoko egzotermnom raspadu. Ova definicija isključuje tvari i smjese koje se u skladu s ovim dijelom razvrstavaju kao eksplozivi, organski peroksidi i oksidirajuće tvari/smjese. 2.8.1.2. Smatra se da samoreagirajuća tvar odnosno smjesa posjeduje eksplozivna svojstva ako formulacija prilikom laboratorijskog ispitivanja detonira, brzo deflagrira ili burno reagira kod zagrijavanja u zatvorenom prostoru. 2.8.2. Kriteriji razvrstavanja 2.8.2.1. Za svaku samoreagirajuću tvar odnosno smjesu treba ispitati mogućnost razvrstavanja u razred samoreagirajućih tvari i smjesa osim: (
a)ako se radi o eksplozivu u skladu s kriterijima iz odlomka 2.1.; (
b)ako se radi o oksidirajućoj tekućini ili krutoj tvari u skladu s kriterijima iz odlomka 2.13. ili 2.14., s time da se smjese oksidirajućih tvari koje sadrže 5% ili više zapaljivih organskih tvari razvrstavaju kao samoreagirajuće tvari u skladu s postupkom definiranim u odlomku 2.8.2.2.; (
c)ako se radi o organskom peroksidu u skladu s kriterijima iz odlomka 2.15.; (
d)ako njezina toplina raspada iznosi manje od 300 J/g; (
e)ako je njezina temperatura samoubrzane razgradnje (SADT – Self-Accelerating Decomposition Temperature) viša od 75 °C za pakiranje od 50 kg[7]. 2.8.2.2. Smjese oksidirajućih tvari koje ispunjavaju kriterije razvrstavanja za oksidirajuće tvari, koje sadrže najmanje 5% zapaljivih organskih tvari, a ne ispunjavaju kriterije iz točke (a), (c), (
d)i (
e)odlomka 2.8.2.1., podvrgavaju se postupku razvrstavanja za samoreagirajuće tvari. Ako takva smjesa pokazuje svojstva samoreagirajuće tvari tipa B do F (vidi 2.8.2.3.), ona se razvrstava kao samoreagirajuća tvar. Ako je ispitivanje provedeno na zapakiranom obliku, nakon svake promjene ambalaže treba provesti dodatno ispitivanje ukoliko se smatra da će promjena ambalaže utjecati na ishod ispitivanja. 2.8.2.3. Samoreagirajuće tvari i smjese razvrstavaju se u jednu od sedam kategorija od »tipa A do G« unutar ovoga razreda prema sljedećim načelima: (
a)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja može detonirati ili brzo deflagrirati u pakiranju definira se kao samoreagirajuća tvar TIP A; (
b)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja posjeduje eksplozivna svojstva i koja u pakiranju ne detonira niti brzo deflagrira, ali može biti podložna toplinskoj eksploziji u tom pakiranju definira se kao samoreagirajuća tvar TIP B; (
c)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja posjeduje eksplozivna svojstva, ali koja u pakiranju ne može detonirati niti brzo deflagrirati i nije podložna toplinskoj eksploziji definira se kao samoreagirajuća tvar TIP C; (
d)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja kod ispitivanja u laboratoriju: (
i)djelomično detonira, ne deflagrira brzo i ne pokazuje burnu reakciju prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru; ili (
ii)uopće ne detonira, sporo deflagrira i ne pokazuje burnu reakciju prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru; ili (iii) uopće ne detonira i ne deflagrira i pokazuje srednju reakciju prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru; definira se kao samoreagirajuća tvar TIP D; (
e)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja kod ispitivanja u laboratoriju uopće ne detonira i ne deflagrira te pokazuje slabu reakciju ili uopće ne reagira prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru definira se kao samoreagirajuća tvar TIP E; (
f)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja kod ispitivanja u laboratoriju ne detonira u kavitiranom stanju i uopće ne deflagrira, slabo reagira ili uopće ne reagira prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru te pokazuje slabu eksplozivnu moć ili ne pokazuje nikakvu eksplozivnu moć definira se kao samoreagirajuća tvar TIP F; (
g)samoreagirajuća tvar ili smjesa koja kod ispitivanja u laboratoriju ne detonira u kavitiranom stanju i uopće ne deflagrira te ne pokazuje nikakvu reakciju prilikom zagrijavanja u zatvorenom prostoru niti bilo kakvu eksplozivnu moć definira se kao samoreagirajuća tvar TIPA G, pod uvjetom da je termički stabilna (SADT za pakiranje od 50 kg je 60 °C do 75 °C), a u slučaju tekućih smjesa, da se za desenzitiranje koristi razrjeđivač čije vrelište nije niže od 150 °C. Ako smjesa nije termički stabilna, ili ako se za desenzibilizaciju koristi razrjeđivač s vrelištem ispod 150 °C, smjesa se definira kao samoreagirajuća tvar TIP F. Ako je ispitivanje provedeno na zapakiranom obliku, nakon svake promjene ambalaže treba provesti dodatno ispitivanje ukoliko se smatra da će ta promjena utjecati na ishod ispitivanja. 2.8.2.4. Kriteriji za nadzor temperature Nadzor temperature nužan je u slučaju samoreagirajućih tvari čiji je SADT manji ili jednak 55 °C. Ispitne metode za određivanje SADT-a i izvođenje kontrolnih i sigurnosnih temperatura navedene su u odjeljku 28. II. dijela Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima. Odabrano ispitivanje mora se provesti na reprezentativan način s obzirom na veličinu i materijal pakiranja. 2.8.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.8.1. Tablica 2.8.1. Elementi označavanja za samoreagirajuće tvari i smjese Razvrstavanje Tip A Tip B Tip C i D Tip E i F Tip G Piktogrami GHS Ovoj kategoriji opasnosti nisu dodijeljeni elementi označavanja Oznaka opasnosti Opasnost Opasnost Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H240: Zagrijavanje može uzrokovati eksploziju H241: Zagrijavanje može uzrokovati požar ili eksploziju H242: Zagrijavanje može uzrokovati požar H242: Zagrijavanje može uzrokovati požar Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P220 P234 P280 P210 P220 P234 P280 P210 P220 P234 P280 P210 P220 P234 P280 Oznaka obavijesti – postupanje P370 + P378 P370 + P380 + P375 P370 + P378 P370 + P380 + P375 P370 + P378 P370 + P378 Oznaka obavijesti – skladištenje P403 + P235 P411 P420 P403 + P235 P411 P420 P403 + P235 P411 P420 P403 + P235 P411 P420 Oznaka obavijesti – odlaganje P501 P501 P501 P501 Tipu G nisu dodijeljeni elementi oznake za priopćavanje opasnosti, ali ih treba razmotriti u odnosu na svojstva iz drugih razreda opasnosti. 2.8.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.8.4.1. Svojstva samoreagirajućih tvari i smjesa koja su odlučujuća za razvrstavanje treba odrediti pokusom. Razvrstavanje samoreagirajućih tvari i smjesa provodi se u skladu s ispitnom serijom A do H, kako je opisano u II. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima. Postupak razvrstavanja opisan je na slici 2.8.1. 2.8.4.2. Postupak razvrstavanja za samoreagirajuće tvari i smjese ne treba provoditi: (
a)ako u molekuli nisu prisutne kemijske skupine koje se povezuju s eksplozivnim ili samoreagirajućim svojstvima. Primjeri takvih skupina navedeni su u tablici A6.1. i A6.2. u Dodatku 6. Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima; ili (
b)za pojedinačne organske tvari i homogene smjese organskih tvari, ako je procijenjeni SADT za pakiranje od 50 kg viši od 75 °C ili je egzotermna energija raspadanja manja od 300 J/g. Početna temperatura i energija raspadanja mogu se procijeniti primjenom prikladne kalometrijske tehnike (vidi pododjeljak 20.3.3.3. u II. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima). Slika 2.8.1. Samoreagirajuće tvari i smjese 2.9. Piroforne tekućine 2.9.1. Definicija Piroforna tekućina je tekuća tvar ili smjesa koja se čak i u malim količinama može zapaliti unutar 5 minuta nakon što dođe u dodir sa zrakom. 2.9.2. Kriteriji razvrstavanja 2.9.2.1. Piroforne tekućine se razvrstavaju u jedinu kategoriju unutar ovoga razreda u skladu s tablicom 2.9.1. primjenom testa N.3. iz pododjeljka 33.3.1.5. III. dijela Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima: Tablica 2.9.1. Kriteriji za piroforne tekućine Kategorija Kriteriji 1. Tekućina se zapali unutar 5 minuta nakon što se nanese na inertni nosač i izloži zraku, ili zapali ili pougljeni filter-papir unutar 5 minuta nakon što dođe u dodir sa zrakom. 2.9.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.9.2. Tablica 2.9.2. Elementi označavanja za piroforne tekućine Razvrstavanje 1. kategorija Piktogram GHS Oznaka opasnosti Opasnost Oznaka upozorenja H250: Samozapaljivo u dodiru sa zrakom Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P222 P280 Oznaka obavijesti – postupanje P302 + P334 P370 + P378 Oznaka obavijesti – skladištenje P422 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.9.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.9.4.1. Postupak razvrstavanja za piroforne tekućine nije potrebno provoditi ako iskustva iz proizvodnje ili s rukovanjem pokazuju da se tvar odnosno smjesa pri uobičajenim temperaturama neće sama od sebe zapaliti kad dođe u dodir sa zrakom (tj. poznato je da je tvar stabilna pri sobnoj temperaturi u dužem vremenskom razdoblju (dani)). 2.10. Piroforne krutine 2.10.1. Definicija Piroforna krutina je kruta tvar ili smjesa koja se čak i u malim količinama može zapaliti unutar 5 minuta nakon što dođe u dodir sa zrakom. 2.10.2. Kriteriji razvrstavanja 2.10.2.1. Piroforne krutine se razvrstavaju u jedinu kategoriju unutar ovoga razreda u skladu s tablicom 2.10.1. primjenom testa N.3. iz pododjeljka 33.3.1.4. III. dijela Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima: Tablica 2.10.1. Kriteriji za piroforne krutine Kategorija Kriteriji 1. Kruta tvar se zapali unutar 5 minuta nakon što dođe u dodir sa zrakom. Napomena Tvar odnosno smjesu treba ispitati u fizikalnom obliku u kojemu se dostavlja. Ako npr. kod isporuke ili prijevoza kemikalija mora biti u fizikalnom obliku različitom od onoga u kojemu je ispitana i ako se smatra da bi taj oblik mogao značajno utjecati na rezultate ispitivanja za potrebe razvrstavanja, tvar treba ispitati i u novom obliku. 2.10.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.10.2. Tablica 2.10.2. Elementi označavanja za piroforne krutine Razvrstavanje 1. kategorija Piktogram GHS Oznaka opasnosti Opasnost Oznaka upozorenja H250: Samozapaljivo u dodiru sa zrakom Oznaka obavijesti – sprječavanje P210 P222 P280 Oznaka obavijesti – postupanje P335 + P334 P370 + P378 Oznaka obavijesti – skladištenje P422 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.10.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.10.4.1. Postupak razvrstavanja za piroforne krutine nije potrebno provoditi ako iskustva iz proizvodnje ili s rukovanjem pokazuju da se tvar odnosno smjesa pri uobičajenim temperaturama neće sama od sebe zapaliti kad dođe u dodir sa zrakom (tj. poznato je da je tvar stabilna pri sobnoj temperaturi u dužem vremenskom razdoblju (dani)). 2.11. Samozagrijavajuće tvari i smjese 2.11.1. Definicija 2.11.1.1. Samozagrijavajuća tvar ili smjesa je tekuća ili kruta tvar odnosno smjesa različita od piroforne tekućine i piroforne krutine koja se u reakciji sa zrakom može zagrijati i bez vanjskog izvora energije; takva tvar ili smjesa se razlikuje od piroforne tekućine odnosno krutine po tome što će se zapaliti samo ako je prisutna u velikim količinama (kilogrami) i nakon dužih vremenskih razdoblja (sati ili dani). 2.11.1.2. Do samozagrijavanja tvari odnosno smjese koje dovodi do samozapaljenja dolazi uslijed topline koja se razvija prilikom reakcije tvari/smjese s kisikom (na zraku) i koja se ne odvodi dovoljno brzo u okolinu. Do samozapaljenja dolazi kad je količina proizvedene topline veća od količine izgubljene topline, nakon što se dosegne temperatura samozapaljenja. 2.11.2. Kriteriji razvrstavanja 2.11.2.1. Tvar ili smjesa se razvrstava kao samozagrijavajuća tvar odnosno smjesa iz ovoga razreda ako se kod ispitivanja provedenog u skladu s ispitnom metodom iz pododjeljka 33.3.1.6. u III. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja s kriterijima: (
a)dobije pozitivan rezultat ispitivanjem uzorka u obliku kocke brida od 25 mm na temperaturi od 140 °C; (
b)dobije pozitivan rezultat ispitivanjem uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 140 °C i negativan rezultat kod ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 120 °C i ako će se tvar odnosno smjesa pakirati u pakiranja volumena većeg od 3 m3; (
c)dobije pozitivan rezultat ispitivanjem uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 140 °C i negativan rezultat kod ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 100 °C i ako će se tvar odnosno smjesa pakirati u pakiranja volumena većeg od 450 litara; (
d)dobije pozitivan rezultat ispitivanjem uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 140 °C i pozitivan rezultat ispitivanjem uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na temperaturi od 100 °C. 2.11.2.2. Samozagrijavajuća tvar odnosno smjesa se razvrstava u jednu od dviju kategorija unutar ovoga razreda ako rezultati ispitivanja provedenog u skladu s ispitnom metodom N.4. iz odjeljka 33.3.1.6. u III. dijelu Preporuka UN-a za prijevoz opasnih tereta, Priručnik za ispitivanja, ispunjavaju kriterije iz tablice 2.11.1.: Tablica 2.11.1. Kriteriji za samozagrijavajuće tvari i smjese Kategorija Kriteriji 1. Pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke od 25 mm na 140 °C 2. (
a)pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na 140 °C i negativan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 25 mm na 140 °C i tvar odnosno smjesa će se pakirati u pakiranja volumena većeg od 3 m3; ili (
b)pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na 140 °C i negativan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 25 mm na 140 °C, pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na 120 °C i tvar odnosno smjesa će se pakirati u pakiranja volumena većeg od 450 litara; ili (
c)pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 na 140 °C i negativan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 25 mm na 140 °C i pozitivan rezultat ispitivanja uzorka u obliku kocke brida od 100 mm na 100 °C. Napomena Tvar odnosno smjesu treba ispitati u fizikalnom obliku u kojemu se dostavlja. Ako npr. kod isporuke ili prijevoza kemikalija mora biti u fizikalnom obliku različitom od onoga u kojemu je ispitana i ako se smatra da bi taj oblik mogao značajno utjecati na rezultate ispitivanja za potrebe razvrstavanja, tvar treba ispitati i u novom obliku. 2.11.2.3. Tvari i smjese koje pri volumenu od 27 m3 imaju temperaturu samozapaljenja iznad 50 °C ne razvrstavaju se kao samozagrijavajuće tvari odnosno smjese. 2.11.2.4. Tvari i smjese koje pri volumenu od 450 litara imaju temperaturu samozapaljenja iznad 50 °C ne razvrstavaju se u 1. kategoriju ovoga razreda. 2.11.3. Priopćavanje opasnosti Za tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za razvrstavanje u ovaj razred opasnosti koriste se elementi označavanja u skladu s tablicom 2.11.2. Tablica 2.11.2. Elementi označavanja za samozagrijavajuće tvari i smjese Razvrstavanje 1. kategorija 2. kategorija Piktogrami GHS Oznaka opasnosti Opasnost Upozorenje Oznaka upozorenja H251: Samozagrijavanje; može se zapaliti H252: Samozagrijavanje u velikim količinama; može se zapaliti Oznaka obavijesti – sprječavanje P235 + P410 P280 P235 + P410 P280 Oznaka obavijesti – postupanje Oznaka obavijesti – skladištenje P407 P413 P420 P407 P413 P420 Oznaka obavijesti – odlaganje 2.11.4. Dodatne upute za razvrstavanje 2.11.4.1. Za detaljni prikaz logike odlučivanja za razvrstavanje i ispitivanja koja treba provesti za utvrđivanje različitih kategorija vidi sliku 2.11.1. 2.11.4.2. Postupak razvrstavanja za samozagrijavajuće tvari i smjese nije potrebno provoditi ako postoji dobra korelacija između rezultata testa

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.