Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4880/2010 od 10. studenoga 2011

Sadržaj (4)

Članak 29 stavak 1. Ustava, u vezi s člankom 31. stavkom 2. Ustava, glase
Članak 4 stavak 1. Protokola broj: 7 uz Konvenciju glasi
Članak 199 stavci 1. i 6. ZoSPC-a glase
Članak 272 Tko kršenjem propisa o sigurnosti

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4880/2010 od 10. studenoga 2011.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4880/2010 od 10. studenoga 2011.

NN 136/2011 (28.11.2011.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4880/2010 od 10. studenoga 2011.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2745 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Davor Krapac, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. P.-V. iz Z., koju zastupa D. J., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 10. studenoga 2011., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru broj: Kž-321/10 od 9. rujna 2010., kojom je odbijena žalba podnositeljice kao okrivljenika u kaznenom postupku i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj: K-732/07 od 4. lipnja 2010.

Navedenom prvostupanjskom presudom podnositeljica je proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo u smislu članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08 i 57/11., u daljnjem tekstu: KZ). Podnositeljica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, čije izvršenje je na temelju članka 67. KZ-a odgođeno za vrijeme od četiri godine, pod uvjetom da u tom roku ne počini drugo kazneno djelo.

2.Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 18. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.) i članak 4. Protokola broj: 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Protokol broj: 7).

Obrazlažući istaknute povrede ustavnih prava podnositeljica ističe da joj je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da je »grubo povrijeđeno jedno od osnovnih načela kaznenog prava ‘ne bis in idem’«.

U ustavnoj tužbi navodi: »Naime, prvostupanjski sud donoseći prvostupanjsku presudu, kao i drugostupanjski sud odbijajući žalbu okrivljene i potvrđujući presudu prvog stupnja povrijedili su odredbu Kaznenog zakona, budući je okrivljena dva put suđena i osuđena za istu stvar, suprotno čl. 4. Protokola br. 7. Konvencije o ljudskim pravima.« Navodi da je presudom Prekršajnog suda u Zadru broj: Pp XV PRO-2722/07 od 30. svibnja 2007. proglašena krivom za jedno te isto djelo, identično činjeničnom opisu kao i u kaznenom postupku, koji je prethodio ustavnosudskom postupku.

Ustavnom sudu predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje presude Županijskog suda i vraćanje predmeta Općinskom sudu u Zadru na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3.U postupku, pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4.Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, Ustavni sud je utvrdio da je optužnim prijedlogom Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: K-DO-569/07 od 12. rujna 2007. podnositeljici stavljeno na teret da je kršenjem propisa o sigurnosti prometa iz nehaja tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena te da je time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo po članku 272. stavku 1. KZ-a.

Presudom Općinskog suda u Zadru podnositeljica je proglašena krivom za počinjenje navedenog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. KZ-a te je osuđena na kaznu zatvora od jedne godine, uz primjenu uvjetne osude.

Općinski sud je u provedenom postupku utvrdio neupitnom uzročnu vezu između nepropisne vožnje podnositeljice i nastanka posljedica teških tjelesnih ozljeda oštećenika, čime su se u ponašanju podnositeljice inkriminirane prigode ostvarila, kako objektivna, tako i subjektivna obilježja bića kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. KZ-a.

Prvostupanjski sud je utvrdio nedvojbenim da je kritične prigode podnositeljica postupala protivno člancima 43., 70. stavku 1. točki 2. i 199. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04. i 142/06., u nastavku: ZoSPC) jer je u svojoj obrani i sama navela da je kritične prigode znala i bila svjesna da je prethodno vožnji konzumirala alkohol te da pod utjecajem alkohola ne smije upravljati motornim vozilom, čime je, prema ocjeni prvostupanjskog suda, bila svjesna svoje radnje i svog postupanja i unatoč tomu nije odustala od vožnje.

4.1. Županijski sud je odbio podnositeljičinu žalbu, ocijenivši da se podnositeljica neosnovano poziva na povredu članka 4. Protokola broj: 7 uz Konvenciju, odnosno povredu načela ne bis in idem. Županijski sud u obrazloženju osporene presude navodi: »Žaliteljica pogrešno tumači činjenicu da bi zbog prekršajnog postupka koji se vodio zbog toga što se prilikom istog događaja nalazila pod utjecajem alkohola, zbog čega je prekršajno kažnjena, bilo povrijeđeno pravilo ‘ne bis in idem’, provedbom kaznenog postupka za inkriminirano kazneno djelo, jer se prekršajni postupak vodio samo zbog prekršaja iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i samo za taj prekršaj joj je, na temelju odredbe st. 6. čl. 199. ZoSPC izrečena sankcija i to ublažena novčana kazna u iznosu od 1.000 kuna, iako je za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od najmanje od 2.000 kuna. (...)« Ocjena je Županijskog suda da je podnositeljica proglašena krivom u prekršajnom postupku samo i isključivo za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 1. ZoSPC-a zbog upravljanja osobnim vozilom pod nedopuštenim utjecajem alkohola, dok je prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru osuđena za kazneno djelo iz članka 272. stavka 1. KZ-a, iz čega proizlazi da za takvo postupanje koje predstavlja kazneno djelo nije donesena pravomoćna sudska odluka.

5.Uvidom u rješenje Prekršajnog suda u Zadru, Ustavni sud je utvrdio da je u prekršajnom postupku vođenom od strane Prekršajnog suda u Zadru podnositeljica proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 199. stavka 1., u svezi članka 6. ZoSPC-a te je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn. Podnositeljici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima »B« kategorije u trajanju od tri mjeseca i tri negativna boda.

Prekršajni sud je utvrdio da je podnositeljica upravljala osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 0,97 g/kg. Time je, prema ocjeni Prekršajnog suda, podnositeljica povrijedila materijalnu odredbu članka 199. stavka 1. ZoSPC-a.

6.Analizom navoda ustavne tužbe, navoda i razloga istaknutih u osporenim odlukama sudova, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljici u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje povredom načela »ne bis in idem«.

Pri takvom je stajalištu Ustavni sud pošao od članka 29. stavka 1. i članka 31. stavka 2. Ustava, kao i od članka 4. stavka 1. Protokola broj: 7 uz Konvenciju.

Članak 29stavak 1. Ustava, u vezi s člankom 31. stavkom 2. Ustava, glase

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. (...)« »Članak 31. (...) Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom. (...)«

Članak 4stavak 1. Protokola broj: 7 uz Konvenciju glasi

»PRAVO DA SE NE BUDE DVA PUTA SUĐEN ILI KAŽNJEN U ISTOJ STVARI

Članak 4

1.Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. (...)« 6.1. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud podsjeća da je sadržaj ustavnog prava, propisanog navedenom ustavnom odredbom, ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja pa Ustavni sud, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, ispituje eventualno postojanje postupovnih povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak, razmatran kao jedinstvena cjelina, bio vođen na način koji je podnositelju osigurao pravično suđenje.

Iz navedenih odredaba Ustava i Protokola broj: 7 uz Konvenciju razvidno je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.

U konkretnom slučaju, krivnja podnositeljice utvrđena je u kaznenom postupku nakon provedenog dokaznog postupka pred nadležnim prvostupanjskim sudom. Iz osporenih presuda i spisa predmeta razvidno je da je dokazni postupak proveden na način utvrđen mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., u daljnjem tekstu: ZKP), dok je drugostupanjski sud meritorno odgovorio na žalbene navode podnositeljice u odnosu na postojanje povrede načela ne bis in idem, a posebno glede značaja pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zadru od 15. svibnja 2007.

Članak 199stavci 1. i 6. ZoSPC-a glase

»(1) Vozač i instruktor vožnje ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako u organizmu ima alkohola ili opojnih droga. (...)

(6)Novčanom kaznom od najmanje 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako ima u organizmu alkohola iznad 0,5 do 1,50 g/kg ili miligrama u litri izdahnutog zraka, izreći će mu se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje tri mjeseca i odrediti tri negativna boda. (...)« U skladu s navedenim, u prekršajnom postupku odlučivano je samo o prekršaju počinjenom zbog podnositeljičine vožnje pod utjecajem alkohola, kako to i određuje članak 199. stavak 1. ZoSPC-a. U skladu s tom težinom prekršaja, a koji ne obuhvaća i pitanje i ocjenu težine posljedica koje su zbog nepoštivanja ove odredbe proizašle, zapriječena je i sankcija – novčana kazna.

Naprotiv, mada se radi o istoj prometnoj nezgodi, u kaznenom postupku podnositeljici je stavljeno na teret te je proglašena krivom za kazneno djelo iz članka 272. stavka 1. KZ-a, koji glasi: »IZAZIVANJE PROMETNE NESREĆE

Članak 272Tko kršenjem propisa o sigurnosti

prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (...)« Ustavni sud napominje da je u presudi Maresti protiv Hrvatske od 25. lipnja 2009. (Zahtjev br. 55759/07) Europski sud za ljudska prava utvrdio povredu članka 4. Protokola broj: 7., zaključivši da su činjenice koje predstavljaju prekršaj za koji je podnositelj zahtjeva osuđen u biti iste kao i one koje predstavljaju kazneno djelo za koje je također osuđen. Europski sud je u tom pogledu prethodno postavio mjerodavna načela u presudi Sergey Zolotukhin v. Russia od 10. veljače 2009. (zahtjev, br. 14939/03), na koja se je pozvao i u presudi Maresti protiv Hrvatske. Međutim, Europski sud je istaknuo da se članak 4. Protokola broj: 7. nužno ne proteže na sve postupke pokrenute u odnosu na isto djelo (presuda Falkner v. Austria /dec./, zahtjev, br. 6072/02, 30. rujna 2004.).

U konkretnom slučaju, ocjena je Ustavnog suda da se ne radi o povredi načela ne bis in idem u smislu njegovog sadržaja, određenog stajalištem Europskog suda, izraženim u navedenim presudama, jer je podnositeljici u prekršajnom, odnosno kaznenom postupku suđeno u skladu s nadležnostima tih sudova i za djela različitih zakonskih opisa i pravne kvalifikacije.

7.Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

8.Objava odluke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4880/2010 Zagreb, 10. studenoga 2011.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjedniica Vijeća Snježana Bagić, v. r.

Odluka, NN 136/2011-2745 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 136/2011 Broj dokumenta u izdanju: 2745 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 28.11.2011.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Vožnja pod utjecajem alkohola: promili i kazne

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.