Zakon o parničnom postupku (pročišćeni tekst) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o parničnom postupku (pročišćeni tekst) NN 148/2011 (20.12.2011.), Zakon o parničnom postupk

u (pročišćeni tekst) ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO HRVATSKOGA SABORA 2993 Na temelju svoje nadležnosti utvrđene člankom 59. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine« br. 71/00., 129/00., 117/01., 6/02. – pročišćeni tekst, 41/02., 91/03., 58/04., 69/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2007., 39/08. i 86/08. Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora na 137. sjednici održanoj 11. listopada 2011. utvrdio je pročišćeni tekst Zakona o parničnom postupku. Pročišćeni tekst Zakona o parničnom postupku obuhvaća Zakon o parničnom postupku, objavljen u SL SFRJ, br. 4/77. i 36/77. (ispr.) te njegove izmjene i dopune objavljene u SL SFRJ, br. 6/80., 36/80., 43/82., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90. i 35/91., Zakon o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 53/91. (stupio na snagu 8. listopada 1991.), Zakon o izmjenama Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 91/92. (stupio na snagu 8. siječnja 1993.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 112/99. (stupio na snagu 6. studenoga 1999.), članak 50. Zakona o arbitraži, objavljen u NN, br. 88/01. (stupio na snagu 19. listopada 2001.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen NN, br. 117/03. (stupio na snagu 1. prosinca 2003.), članak 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, objavljen u NN, br. 88/05. (stupio na snagu 28. srpnja 2005.), Odluku USRH, br. U-I-1569/04. i dr., objavljena u NN, br. 2/07. i 96/08., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 84/08. (stupio na snagu 1. listopada 2008., osim odredbe čl. 49. koja stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju), ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 123/08.) te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljen u NN, br. 57/11. (stupio na snagu 2. lipnja 2011., osim odredbi čl. 14., čl. 29. u dijelu koji se odnosi na Europski sud i čl. 49. koje stupaju na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju). Klasa: 021-17/08-02/137 Zagreb, 11. listopada 2011. Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora Emil Tomljanović, dipl. pravnik, v. r. ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU (pročišćeni tekst) Dio prvi OPĆE ODREDBE Glava prva OSNOVNE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. Člankom 1. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 1. izmijenjen. Članak 2. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan. Članak 3. Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka. One se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Članak 4. Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Članak 5. Sud će svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Samo kad je to ovim Zakonom određeno, sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. Članak 6. Parnični postupak vodi se na hrvatskom jeziku i uz uporabu latiničnog pisma ako za uporabu u pojedinim sudovima nije zakonom uveden koji drugi jezik ili koje drugo pismo. Članak 7. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno. Sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Člankom 2. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 7. izmijenjen. Članak 8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 9. Stranke i umješači su dužni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom. Člankom 3. ZIDPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 9. iza riječi: »Stranke« dodane su riječi: »i umješači« a riječ: »dužne« zamijenjena riječju: »dužni«. Članak 10. Člankom 4. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 10. izmijenjen. Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka može se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava. Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća. Ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena. U slučaju iz stavka 5. ovoga članka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu iz stavka 5. ovoga članka. Ako kažnjena osoba ne plati izrečenu novčanu kaznu u ostavljenom roku, sud će u daljnjem roku od petnaest dana dostavom rješenja iz stavka 2. ovoga članka o neplaćenoj novčanoj kazni obavijestiti ispostavu Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području prebivalište, odnosno sjedište kažnjene osobe, radi naplate novčane kazne prisilnim putem, uz naznaku u čiju korist i na koji račun treba naplatiti izrečenu novčanu kaznu, sve uz dostavu obavijesti o neplaćenoj novčanoj kazni kažnjenoj osobi. Člankom 1. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 7. izmijenjen, te su dodani stavci 8. – 12. Kada kažnjena osoba nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, sud koji je izrekao kaznu će obavijest iz stavka 7. ovoga članka uz rješenje iz stavka 2. ovoga članka dostaviti ispostavi Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija na čijem se području nalazi taj sud ili imovina kažnjene osobe. Nakon što primi obavijest i rješenje, nadležna ispostava iz stavka 7. ovoga članka donijet će rješenje kojim će kažnjenoj osobi narediti da u roku od osam dana od dana prijama rješenja plati izrečenu novčanu kaznu, a ako kažnjena osoba u tom roku ne plati novčanu kaznu, pristupit će se prisilnoj naplati izrečene novčane kazne prema propisima o prisilnoj naplati poreza. Naplaćena novčana kazna uplaćuje se na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o izvršenoj naplati obavijestiti sud. Žalba izjavljena protiv rješenja o novčanoj kazni, ne odgađa provedbu tog rješenja. Ako u roku od godine dana od prijama obavijesti iz stavka 7. ovoga članka i rješenja iz stavka 2. ovoga članka ne uspije naplatiti novčanu kaznu, nadležna ispostava Područnog ureda Porezne uprave Ministarstva financija će o nenaplaćenoj novčanoj kazni za fizičku osobu obavijestiti sud koji joj je dostavio obavijest iz stavka 7. ovoga članka, nakon čega će se izrečena novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora, o čemu će odluku donijeti sud koji je izrekao novčanu kaznu. Ako se od kažnjene pravne osoba ne naplati izrečena novčana kazna u roku od godine dana od prijama obavijesti iz stavka 7. ovoga članka, ta će se kazna prisilno naplatiti po pravilima kaznenog prava. Članak 11. Stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti. Članak 12. Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Članak 13. Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 13. izmijenjen. Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi parnični postupak, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena na temelju prijedloga sudskog savjetnika. Ako ne prihvati prijedlog kojeg mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak. Sudski savjetnici u parničnom postupku su ovlašteni provoditi postupak i predlagati sucu odluku u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna. U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka. Članak 14. Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parnične radnje u pisanom obliku izvan ročišta ili usmeno na ročištu. Glava druga NADLEŽNOST I SASTAV SUDA 1. Zajedničke odredbe Članak 15. Sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. Člankom 6. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječ: »prema« zamijenjena riječju: »po«. To ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate. Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno. Člankom 6. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 3. izmijenjen. Članak 16. Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost. Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječi: »u tijeku cijelog postupka« zamijenjene riječima: »do pravomoćnosti odluke«. Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak. Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. i 3. iza riječi: » postupka« dodane riječi: »do pravomoćnosti odluke«. Članak 17. Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 2. izmijenjen. Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stupnja iste vrste nije dopuštena žalba. Ako je već održano pripremno ročište, ili, ako ono nije održano, nakon što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika podnesenog nakon pripremnog ročišta ili, ako ono nije održano, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno. Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4. Članak 18. Kad sudsko vijeće u tijeku postupka ili predsjednik vijeća na pripremnom ročištu, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka, utvrdi da je riječ o sporu koji treba da sudi sudac pojedinac istog suda, postupak će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti pred sucem pojedincem, i to po mogućnosti pred predsjednikom tog vijeća kao sucem pojedincem. Sudac pojedinac vezan je za pravomoćnu odluku kojom mu se predmet ustupa u nadležnost. U slučaju iz stavka 1. ovog članka vijeće može, prema stanju postupka, odlučiti da predmet ne ustupi sucu pojedincu, već da ono samo provede postupak. Protiv te odluke vijeća nije dopuštena žalba. Odredbe st. 1. i 2. ovog članka primjenjivat će se i kad se u tijeku postupka pred vijećem promijene okolnosti ili tužitelj smanji tužbeni zahtjev, tako da bi spor trebalo da sudi sudac pojedinac. Ako je vijeće donijelo odluku o sporu koji je trebalo da sudi sudac pojedinac, ta se odluka ne može pobijati zbog toga što odluku o sporu nije donio sudac pojedinac. Kad sudac pojedinac u tijek u postupka, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka, nađe da je za suđenje nadležno vijeće istog suda, postupak će se nastaviti pred vijećem. Protiv tog rješenja suca pojedinca nije dopuštena žalba. Člankom 9. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 5. riječ: »dužnost« zamijenjena riječju: »dužnosti«. Članak 19. Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom. Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku. Članak 20. Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. Člankom 10. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. i 2. riječ: »privremenom« zamijenjena riječju: »pripremnom«. Članak 21. Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim (članak 17. i 20.) sud će ustupiti predmet nadležnom sudu ili jednom od više izberivo nadležnih sudova. Člankom 11. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na glavnoj raspravi, sud kome je predmet ustupljen zakazat će glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred sudom u izmijenjenom sastavu (članak 315. stavak 3). Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na pripremnom ročištu, neće se zakazati novo pripremno ročište ako predsjednik vijeća smatra da ono nije potrebno s obzirom na radnje poduzete na prijašnjem pripremnom ročištu. Člankom 11. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 3. riječi: »izmijenjenom vijeću« zamijenjene su riječima: »sudom u izmijenjenom sastavu«. Parnične radnje nenadležnog suda (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležni sud. Članak 22. Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba da riješi taj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je da bude ustupljen kojem drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio. Sud iz stavka 1. ovoga članka kome je predmet ustupljen kao nadležnom može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje od stranaka, postupiti u skladu s tom odredbom najkasnije na prvom ročištu koje je održao nakon što mu je predmet ustupljen. Člankom 12. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 2., a dosadašnji stavci 2. i 3. postali stavci 3. i 4. Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostupanjski sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je drugostupanjski sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Članak 23. Sukob nadležnosti između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob nadležnosti između sudova razne vrste rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sukob nadležnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka rješava sudac pojedinac nadležnog suda. Člankom 13. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 3. Članak 24. O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadležnosti. Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba. Članak 25. Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali iznimno, iz opravdanih razloga, sud može poduzeti pojedine radnje i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem je području poduzeta radnja. Člankom 14. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 25. izmijenjena prva rečenica. Članak 26. U pogledu nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje strancima koji uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj i za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama važe pravila međunarodnog prava. U slučaju sumnje o postojanju i opsegu prava imuniteta objašnjenje daje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Člankom 8. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) pojedini pojmovi u članku 26. stavku 1. i 2. su izmijenjeni. Člankom 15. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) pojedini pojmovi u članku 26. su izmijenjeni. 2. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom Članak 27. Sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Člankom 9. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) pojedini pojmovi u članku 27. su izmijenjeni. Članci 28. do 32. prestali važiti Članci 28. do 32. prestali su važiti 1. siječnja 1983. na temelju odredbi čl. 108. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (SL SFRJ, br. 43/82.) 3. Stvarna nadležnost Članak 33. U parničnom postupku sudovi u Republici Hrvatskoj sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom. Članak 34. Člankom 11. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 34. brisan. Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 34. Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima: 1. o uzdržavanju, 2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka, 3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva, 4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka, 5. o stvarnim i osobnim služnostima, 6. zbog smetanja posjeda, 7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.), 8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije, 9. za zaštitu od nezakonite radnje, 10. iz radnih odnosa. Člankom 1. ZIDZPP-a (NN 57/11. – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) točka 10. izmijenjena. Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. Na području županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može odrediti da u određenoj vrsti sporova iz djelokruga općinskog suda na području istog županijskog suda sude samo neki od općinskih sudova. Općinski sudovi obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije određeno. Članak 34.a Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 34.a. Županijski sudovi u parničnom postupku: 1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom, 2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi, 3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju, 4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom. Članak 34.b Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 34.b. Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude: 1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda, Člankom 2. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) koji se ne primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovog Zakona, točka 1. izmijenjena. 2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu, 3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo, 4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva, 5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečaja dovršit će se pred sudovima pred kojima su pokrenuti, Člankom 2. ZIDZPP-a (NN 57/11. – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) točka 5. izmijenjena. 6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika, 7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika, 8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, 9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske, 10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe. Članak 34.c Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 34. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom, 2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju, 3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova, 4. obavlja druge poslove određene zakonom. Članak 34.d Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 34.d. Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije određeno, 2. odlučuje o reviziji, 3. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud, 4. obavlja druge poslove određene zakonom. Utvrđivanje vrijednosti predmeta spora Članak 35. Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Članak 36. Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Članak 37. Člankom 17. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 37. izmijenjen. Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Članak 38. brisan Člankom 18. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 38. briše se. Članak 39. Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba osigurati. Ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga. Članak 40. Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 3. izmijenjen. Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Člankom 19. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 5. Člankom 3. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodani stavak 5. izmijenjen. 4. Sastav suda Članak 41. U parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako zakonom nije određeno da sudi vijeće. Člankom 20. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno. Člankom 20. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 2. izmijenjen. U povodu revizije sudovi odlučuju u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno. Člankom 20. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 3. Predsjednik vijeća može poduzimati samo one radnje u postupku i donositi samo one odluke za čije je poduzimanje odnosno donošenje ovlašten ovim Zakonom. Člankom 20. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4., a dosadašnji stavak 5. briše se. Članak 42. Člankom 21. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 42. izmijenjen. Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. Članak 43. brisan Člankom 22. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 43. briše se. Članak 44. Člankom 23. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na pravne lijekove koji su u drugostupanjskom, odnosno revizijskom sudu primljeni nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, članak 44. izmijenjen. Kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. U tom sastavu viši sud odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije drugačije određeno. O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca. Članak 45. brisan Člankom 14. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 45. briše se. 5. Mjesna nadležnost

1. a)Općemjesna nadležnost Članak 46. Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom Zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud. Članak 47. Za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, općemjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Člankom 15. ZPZPP-a (NN 53/91. stupio na snagu 8. listopada 1991.) stavak 2. je izmijenjen. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika. Članak 48. Člankom 24. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 48. je izmijenjen. Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo. Za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor. Članak 49. Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Hrvatske koji stalno živi u inozemstvu, kamo je upućen na službu ili na rad od državnog organa ili pravne osobe, općemjesno je nadležan sud njegova posljednjeg prebivališta u Republici Hrvatskoj. Člankom 57. ZPZPP-a (NN 53/91. stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 49. riječ: »SFRJ.« zamijenjena riječima: »Republika Hrvatska« u odgovarajućem padežu.
2. b)Posebna mjesna nadležnost Nadležnost za suparničare Članak 50. Ako je jednom tužbom tuženo više osoba (članak 196. stavak 1. točka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih obveznika. Nadležnost u sporovima za zakonsko uzdržavanje Članak 51. Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima za zakonsko uzdržavanje s međunarodnim elementom sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u sporovima o zakonskom uzdržavanju postoji zato što tuženik ima imovinu u Republici Hrvatskoj iz koje se može naplatiti uzdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi ta imovina. Nadležnost u sporovima za naknadu štete Članak 52. Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Člankom 25. ZIDZPP-a (NN 117/03. stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječi: »ili sud na čijem je području štetna radnja učinjena« brisane su, u stavku 2. riječ: »teške« brisana je. Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Odredbe st. 1. i 2. ovog članka primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog članka i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika. Člankom 2. ZIZPP-a (NN 91/92. stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 3. riječ: »Zajednice« zamijenjena riječju: »društva« u odgovarajućim padežima. Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na temelju jamstva proizvođača Članak 53. Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na temelju pisanog jamstva protiv proizvođača koji je jamstvo dao nadležan je, osim suda općemjesne nadležnosti za tuženika, i sud općemjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji stvari uručio kupcu pisano jamstvo proizvođača. Nadležnost u bračnim sporovima Članak 54. Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako je u bračnim sporovima sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Članak 54.a Člankom 14. ZIDZPP-a (SL SFRJ, br. 27/90. – stupio na snagu 1. srpnja 1990.) dodan članak 54.a. Ako je u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u Republici Hrvatskoj ili zato što tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište u vrijeme podnošenja tužbe. Člankom 17. Zakona (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 54.a riječi: »jugoslavenski sud« zamijenjene riječima: »sud u Republici Hrvatskoj«, a riječi: »Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji« zamijenjene riječima: »Republici Hrvatskoj«. Nadležnost u sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva Članak 55. U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dijete može podići tužbu bilo pred sudom općemjesne nadležnosti bilo pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva sud u Republici Hrvatskoj nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište. Nadležnost u sporovima o nekretninama i zbog smetanja posjeda Članak 56. Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Člankom 26. ZIDZPP-a (NN 17/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova. Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem se području dogodilo smetanje. Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu Članak 57. Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan. Člankom 3. ZIZPP-a (NN 91/92. stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u stavku 1. riječ: »građanskih« brisana je. Člankom 27. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima iz stavka 1. ovog članka nadležan sud u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno zrakoplov upisan i sud na čijem se području dogodilo smetanje. Člankom 18. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 1. i 2. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Nadležnost za osobe koje nemaju općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj Članak 58. Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u Republici Hrvatskoj može se podnijeti svakome sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala. U sporovima protiv osobe koja u Republici Hrvatskoj nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Republici Hrvatskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti. Člankom 19. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) međunaslov iznad članka 58. je izmijenjen, a u stavku 1., 2. i 3. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe Članak 59. Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Člankom 28. ZIDZPP-a (NN 117/03. stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 59. djelomično je izmijenjen. Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Republici Hrvatskoj Članak 60. U sporovima protiv fizičke ili pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu u pogledu obveza koje su zasnovane u Republici Hrvatskoj ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Hrvatskoj na čijem se području nalazi njezino stalno zastupništvo za Republiku Hrvatsku ili sjedište tijela kome je povjereno da obavlja njezine poslove. Člankom 20. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 60. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Nadležnost za sporove iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske Članak 61. U sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske. Člankom 4. ZIDZPP-a (NN 84/08. – stupio na snagu 1. listopada 2008.) članak 61. i naslov iznad njega izmijenjeni. Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa Članak 62. Dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa te u sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostaviocu, pored suda općemjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. Nadležnost za sporove u ovršnom i stečajnom postupku Člankom 29. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u naslovu članka 63. riječ: »izvršnom« zamijenjena riječju: »ovršnom«. Članak 63. Za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak. odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha. Člankom 29. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 63. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Članak 63.a Člankom 30. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dodan članak 63.a. U sporovima u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak, mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u sporovima iz te odredbe o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju tražbina prema stečajnom dužniku, o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga dužnika. Nadležnost po mjestu plaćanja Članak 64. Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda općemjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja. Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa Članak 65. Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Uzajamna nadležnost za tužbe protiv stranih državljana Članak 66. Ako u stranoj državi državljanin Republike Hrvatske može biti tužen pred sudom koji, prema odredbama ovog Zakona, ne bi bio mjesno nadležan za suđenje u toj građanskopravnoj stvari, ista će nadležnost važiti i za suđenje državljaninu te strane države pred sudom u Republici Hrvatskoj. Člankom 22. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 66. pojedini pojmovi su izmijenjeni.
3. c)Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda Članak 67. Člankom 31. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 67. djelomično je dopunjen. Ako nadležni sud zbog izuzeća suca ili iz drugih razloga ne može postupati, obavijestit će o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja. Članak 68. Člankom 23. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 1991.) u članku 68. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Člankom 32. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 68. izmijenjen. Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. O prijedlogu stranke iz stavka 1. ovoga članka odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste. Nadležni drugostupanjski sud može sam ili u povodu prijedloga stranke zatražiti od Vrhovnog suda Republike Hrvatske da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. U tom se slučaju stavci 2. i 3. ovoga članka primjenjuju na odgovarajući način. Člankom 3. ZIDZPP-a (NN 57/11. – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) dodan stavak 4. Člankom 24. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 69. je izmijenjen. Članak 69. Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Hrvatskoj, ali se prema odredbama ovoga Zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na prijedlog stranke odredit će koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan.
4. d)Sporazum o mjesnoj nadležnosti Članak 70. Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud. Taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Člankom 25. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 70. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Člankom 33. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 4., a dosadašnji stavak 4. postao stavak 5. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. Glava treća IZUZEĆE Članak 71. Sudac ne može obavljati sudačku dužnost: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak; 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku; Člankom 4. ZIZPP-a (NN 91/92. – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u točki 2. pojedine riječi su brisane. 3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije; 4) ako je skrbnik, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika; 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom; 6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća, 7) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Člankom 34. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 71. u uvodnoj rečenici brisane riječi: »ili sudac porotnik«, u točki 3. dodane riječi: »izvanbračni drug«, točka 5. izmijenjena te dodana nova točka 6. Članak 72. Sudac, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz članka 71. toč. 1. do 6. ovog Zakona, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudaca tog suda, a ako to nije moguće, postupit će prema članku 67. ovog Zakona. Ako sudac smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost (članak. 71. točka 7.), obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Člankom 35. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 72. brisane riječi: »ili sudac porotnik«. Članak 73. Člankom 36. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 73. izmijenjen. Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti. Nije dopušten zahtjev za izuzeće: 1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, 2) o kojem je već odlučeno, 3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće. Zahtjeve iz stavka 2. ovoga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka posebna žalba nije dopuštena. Ako je zahtjev za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka istaknut u pravnom lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda. Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek. Članak 74. O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Člankom 37. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. dodane riječi: »ako zakonom nije drugačije određeno«. Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda. Člankom 26. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) stavak 3. je izmijenjen. Člankom 37. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 3. riječi: »opća sjednica« zamijenjene riječima: »vijeće sastavljeno od pet sudaca«. Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi obavit će se i drugi izviđaji. Člankom 37. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 4. brisane riječi: »ili suca porotnika«. Člankom 37. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 5. Člankom 4. ZIDZPP-a (NN 57/11. – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) briše se dodani stavak 5. Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje ili odbija nije dopuštena posebna žalba. Člankom 37. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 5. (tada stavak 6.) dodane riječi: »odbacuje ili«. Članak 75. Člankom 38. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 75. izmijenjen. Kad sudac pojedinac, predsjednik vijeća, član vijeća ili predsjednik suda sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je izuzeće zatraženo zbog razloga iz članka 71. točke 7. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka. U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sudac pojedinac ili predsjednik vijeća će odrediti da se spis predmeta umnoži te da se prijepis spisa zajedno sa zahtjevom za izuzeće proslijedi na odlučivanje. Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene u smislu stavka 2. i 3. ovoga članka ukinut će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti vođenje postupka. Sud će novčano kazniti, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 10. ovoga Zakona, stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka. Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a na temelju njega ovrha se može tražiti i prije njegove pravomoćnosti. Članak 76. Odredbe o izuzeću sudaca primjenjivat će se na odgovarajući način i na sudske savjetnike i zapisničare. Člankom 39. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća. Člankom 39. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 2. izmijenjen. Glava četvrta STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI Članak 77. Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Posebnim propisima određuje se tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba. Parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost prema odredbama st. 1. i 2. ovog članka ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha. Protiv rješenja iz stavka 3. ovog članka kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici nije dopuštena posebna žalba. Člankom 40. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 3. riječi: »društvenim sredstvima« su brisane, a riječ: »izvršenje« zamijenjena riječju: »ovrhom«. Članak 78. Člankom 27. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 78. je izmijenjen. Člankom 41. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 78. je izmijenjen. Kad su državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo zakonom ovlašteni pokrenuti parnični postupak oni mogu poduzimati radnje u postupku potrebne za ostvarivanje svojih ovlasti. Članak 79. Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Članak 80. Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnoga državnog organa donesenim na temelju zakona. Članak 81. Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako ima takvo ovlaštenje. Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je zakonski zastupnik. Kad je za poduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik dužan je dokazati da ima takvo ovlaštenje. Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome centar za socijalnu skrb. Ako bi zbog propuštanja zastupnika mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se odredi drugi zakonski zastupnik. Članak 82. U tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno. Članak 83. Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će da nadležni centar za socijalnu skrb postavi skrbnika parnično nesposobnoj osobi odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlaštenje ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana. Sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice. Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba. Članak 84. Ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti privremenog zastupnika. Uz uvjet iz stavka 1. ovog članka sud će postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u ovim slučajevima: 1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika; 2) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika; 3) ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika; 4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika; 5) ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti. O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti centar za socijalnu skrb, a i stranke kad je to moguće. Sud može privremenoga zastupnika postaviti i pravnoj osobi, primjenjujući na odgovarajući način odredbe prethodnih stavaka ovoga članka. Člankom 42. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4. Ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja ostvare razlozi zbog kojih je prema prethodnim odredbama ovoga članka moguće tuženiku postaviti privremenoga zastupnika, sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju. Člankom 42. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 5. Članak 85. Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika. Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika. Člankom 43. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. riječ: »tuženik« zamijenjena riječju: »stranka«, a riječ: »njegov« zamijenjena riječju: »njezin«. Članak 86. Ako je privremeni zastupnik postavljen stranci iz razloga navedenih u članku 84. stavku 2. toč. 4. i 5. ovog Zakona, sud će izdati oglas koji će objaviti u »Narodnim novinama« i na oglasnoj ploči suda, a prema potrebi i na drugi prikladan način. Člankom 28. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 1. riječi: »odnosno pokrajinskom« brisane su. Oglas treba da sadrži: naznaku suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonsku osnovu, ime stranke kojoj se postavlja zastupnik, predmet spora, ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište te upozorenje da će zastupnik zastupati stranku u postupku sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika. Člankom 44. ZIDZPP-a (NN 117/03. – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 86. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Članak 87. brisan Člankom 29. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 87. briše se. Članak 88. Strani državljanin koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban prema zakonu Republike Hrvatske, može sam poduzimati radnje u postupku. Zakonski zastupnik može poduzimati radnje u postupku samo dok strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice. Člankom 30. ZPZPP-a (NN 53/91. – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u članku 88. pojedini pojmovi su izmijenjeni. Glava peta PUNOMOĆNICI Članak 89. Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici. Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika. Članak 89.a Člankom 45. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, dodan članak 89.a. Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno. Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna. Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Članak 90. Člankom 46. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 90. izmijenjen. Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom prema odredbama članka 89.a ovoga Zakona, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome obavijestiti stranku. Žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja. Članak 91. Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit. Člankom 5. ZIZPP-a (NN 91/92 – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u članku 91. riječi: »25.000 dinara« zamijenjene su riječima: »200.000 hrvatskih dinara«. Člankom 2. ZIDZPP-a (NN 112/99 – stupio na snagu 7. studenoga 1999.) u članku 91. riječi: »800.000 hrvatskih dinara« zamijenjene riječima: »50.000,00 kuna«. Članak 91.a Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan članak 91.a. Stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit. Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku. Članak 92. Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. Članak 93. Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava dana. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu kome stranka nije prisustvovala ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema članku 221. stavku 2. ovog Zakona. Članak 94. Opseg punomoći određuje stranka. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Članak 95. Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći: 1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja; 2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva; Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. točki 2. riječ: »izvršenje« zamijenjena riječju: »ovrha«. 3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove; 4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci. Odvjetnički vježbenik bez položenoga pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna. Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 3. izmijenjen. Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih ograničenja. Člankom 47. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4. Članak 95.a Člankom 6. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan članak 95.a. Ako je odvjetniku privremeno obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, tada ga zamjenjuje privremeni zamjenik kojem pripadaju sva prava koja ima odvjetnik kojeg zamjenjuje i bez punomoći stranaka. Privremeni zamjenik je dužan sudu podnijeti rješenje o postavljanju za privremenog zamjenika prigodom obavljanja prve radnje u postupku. Ako odvjetnik prestane obavljati odvjetništvo, tada je preuzimatelj njegova ureda dužan bez posebne punomoći zastupati stranku najdulje šest mjeseci od dana kada je odvjetnik prestao obavljati odvjetništvo. Preuzimatelj ureda dužan je o tome, bez odgode, obavijestiti sud i stranku koju zastupa. Članak 96. Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije odvjetnik može, na temelju takve punomoći, obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu te za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova. Članak 97. Stranka izdaje punomoć u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod suda. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je prisutnost dvojice svjedoka koji će se potpisati na punomoći. Ako posumnja u istinitost pisane punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Članak 98. Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći. Sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Članak 99. Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Opozivanje odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od časa kad joj je saopćen. Poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Članak 100. Ako je punomoćniku dano ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka izgubi parničnu sposobnost, odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili izgubi poslovnu sposobnost, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć. Člankom 48. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. U slučajevima navedenim u stavku 1. ovog članka punomoćniku koji nije odvjetnik uvijek prestaju ovlaštenja koja se u punomoći moraju izričito navesti (članak 96). Članak 101. Smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala. Člankom 49. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 1. izmijenjen. U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, ako zakonom nije drugačije određeno. Člankom 49. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. dodane riječi: »ako zakonom nije drugačije propisano«. Iznimno od odredaba st. 1. i 2. ovog članka, punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu. Glava šesta JEZIK U POSTUPKU Članak 102. Stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih sudionika u postupku, osigurat će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja. Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača. Oni se mogu odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na kojem se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da im je dana pouka te izjave stranaka odnosno sudionika. Prevođenje obavljaju tumači. Troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču. Člankom 50. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan stavak 4. Članak 103. Člankom 31. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 103. je izmijenjen. Pozivi, odluke i druga pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima u postupku na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Člankom 51. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 2. brisan je. Članak 104. Stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Člankom 32. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 104. je izmijenjen. Člankom 52. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) riječi: »jeziku koji je u službenoj uporabi u sudu« zamijenjene su riječima: »hrvatskom jeziku i latiničnom pismu«. Članak 105. Člankom 33. ZPZPP-a (NN 53/91 stupio na snagu 8. listopada 1991.) članak 105. je izmijenjen. Člankom 53. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 105. je izmijenjen. Uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u parničnom postupku uređuje se posebnim zakonom. Troškovi prevođenja na jezik nacionalne manjine koji nastanu primjenom odredaba Ustava Republike Hrvatske, ovoga Zakona te drugih zakona o pravu pripadnika nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika padaju na teret sredstava suda. Glava sedma PODNESCI Članak 106. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se u pisanom obliku (podnesci). Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Oni osobito treba da sadrže: oznaku suda, ime, zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca. Stranka, odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju. Člankom 54. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na podneske predane sudu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dodan novi stavak 3., a dosadašnji stavci 3. i 4. postali stavci 4. i 5. Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba da u podnesku navede činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kad je to potrebno. Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda. Članak 107. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak podnose prilozi. Ako je na protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkoga zakonskog zastupnika ili punomoćnika mogu se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku. Članak 108. Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu. Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je, razgleda. Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prijepis isprave. Ako je isprava priložena u prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u kojem se isprava ima predati odnosno pregledati. Protiv tih rješenja nije dopuštena žalba. Članak 109. Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 1. izmijenjen. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti rok za ponovno podnošenje podneska. Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 2. izmijenjen. Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se. Člankom 7. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u stavku 4. iza riječi: »roku« dodane riječi: »i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda.«. Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama. Člankom 55. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) stavak 5. izmijenjen. Članak 110. Člankom 56. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 110. izmijenjen. Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda. Člankom 6. ZIZPP-a (NN 91/92 – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u članku 1. riječi: »500 dinara« zamjenjuju se riječima: »200.000 hrvatskih dinara«. Odredbe članka 10. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka. Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu po odredbama ovoga Zakona, osim ako što drugo nije izričito predviđeno za pojedine slučajeve. Glava osma ROKOVI I ROČIŠTA Rokovi Članak 111. Ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja. Rok koji sud odredi može se produljiti na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži. Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba. Članak 112. Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana. Člankom 57. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 4. riječ: »praznik« zamijenjena riječju: »blagdan«. Članak 113. Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne predan nadležnom sudu. Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen. Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti. Za osobe koje se nalaze na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske dan predaje podneska ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra se danom predaje sudu. Člankom 34. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 4. i 5. određene riječi su brisane. Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 4. izmijenjen. Odredba stavka 4. ovoga članka odnosi se i na ostale osobe koje se nalaze u službi u ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske u mjestima u kojima ne postoji redovita pošta. Člankom 8. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) stavak 5. izmijenjen. Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno-popravnog doma smatra se danom predaje sudu. Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca. Odredbe st. 1. do 7. ovog članka primjenjuju se i na rok u kojem se prema posebnim propisima mora podići tužba a i na rok zastare potraživanja ili kakva drugog prava. Ročišta Članak 114. Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka. Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba. Sud će na ročište pravodobno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra potrebnom. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta; a u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne dostavlja podnesak, u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu obaviti. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta. Članak 115. Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takva rješenja nije dopuštena žalba. Članak 116. Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Kad se ročište odgodi, sud će u pravilu prisutnima odmah priopćiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Člankom 9. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u stavku 2. riječi: »po mogućnosti« zamijenjene riječima: »u pravilu«, a riječ. »saopćiti« riječju: »priopćiti«. Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba. Povrat u prijašnje stanje Članak 117. Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek. Člankom 58. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 2., a dosadašnji stavak 2. postao stavak 3. Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio. Članak 118. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju. Prijedlog se mora podnijeti u roku od petnaest dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je za to saznala. Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana. Člankom 59. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje ako je poziv stranci dostavljan nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dodan novi stavak 3., a dosadašnji stavi 3. i 4. postali stavci 4. i 5. Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju. Članak 119. Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Članak 120. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu. Ako je sud donio odluku da se postupak prekine, a pred višim je sudom u tijeku postupak u povodu žalbe, obavijestit će se viši sud o toj odluci. Članak 121. Nepravodobne i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem. Člankom 60. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. iza riječi: »će« dodane riječi: »sudac pojedinac, odnosno«. U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate. Članak 122. Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. i članku 119. ovog Zakona ili prijedlog koji je nepravodobno podnesen. Člankom 61. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 122. iza riječi: »protivno« dodane su riječi: »članku 117. stavku 2. i«. Članak 122.a Člankom 62. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 122.a. Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti. Glava deveta ZAPISNICI Članak 123. Zapisnik se sastavlja o radnjama poduzetim na ročištu. Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo staviti službena bilješka na spisu. Zapisnik piše zapisničar. Članak 124. U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika. Člankom 63. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječ: »čas« zamijenjena je riječju: »sat«. Zapisnik treba sadržavati bitne podatke o sadržaju poduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi osobito će se unijeti: je li rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržaj izjava stranaka, njihovi prijedlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržaja iskaza svjedoka i vještaka te odluke suda donesene na ročištu. Članak 125. Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Članak 126. Zapisnik se sastavlja tako da sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Člankom 64. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. iza riječi: »da« dodane riječi: »sudac pojedinac, odnosno«. Stranke imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. To pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik ali samo u vezi s onim dijelom zapisnika koji sadrži njihovu izjavu. Ispravci ili dodaci u pogledu sadržaja zapisnika koje treba provesti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet će se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni. Članak 126.a Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 57/11 – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) dodan članak 126.a. Ročišta pred sudom mogu se tonski snimati. O tonskom snimanju rješenjem odlučuje sud sam ili na prijedlog stranaka. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena. Tonska snimka ročišta dostavlja se strankama. Članak 126.b Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 57/11 – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) dodan članak 126.b. Tonska snimka ročišta dio je spisa sudskog predmeta. Način pohrane i prijenosa tonske snimke, tehnički uvjeti i način snimanja uređuju se Sudskim poslovnikom. Članak 126.c Člankom 5. ZIDZPP-a (NN 57/11 – stupio na snagu 2. lipnja 2011.) dodan članak 126.c. Tonska snimka prenijet će se i u pisani oblik u roku od osam dana od dana snimanja. Tonska snimka u pisanom obliku sačinjava se u skladu s odredbom članka 124. ovoga Zakona i mora sadržavati sve što je snimljeno u tonskoj snimci. Stranke mogu tražiti prijepis tonske snimke u skladu s odredbama ovoga Zakona. Prijepis tonske snimke stranke mogu zatražiti u roku od osam dana od dana kada je tonska snimka sačinjena. Ako se prijepis tonske snimke i tonska snimka u bitnome razlikuju, stranka ima pravo podnijeti prigovor u roku od osam dana od dana dostave prijepisa. Prigovor mora biti obrazložen. Sud će po prigovoru stranke iz prethodnog stavka u roku od tri dana rješenjem prihvatiti i izmijeniti prijepis tonske snimke ili prigovor odbiti. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Članak 127. Zapisnik potpisuju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, zapisničar, stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici i tumač. Člankom 65. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. iza riječi: »potpisuju« dodane riječi: »sudac pojedinac, odnosno«, u stavku 4. riječ: »ne želi« zamijenjena je riječju: »neće«. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se oni saslušavaju pred zamoljenim sucem ili predsjednikom vijeća. Nepismena osoba ili osoba koja se ne može potpisati stavit će na zapisnik otisak kažiprsta, a zapisničar će ispod otiska upisati njezino ime i prezime. Ako se koja stranka, njezin zakonski zastupnik ili punomoćnik, svjedok ili vještak udalji prije potpisivanja zapisnika ili neće potpisati zapisnik, zabilježit će se to u zapisnik i navesti razlog koji je iznesen. Članak 128. O vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, neće se sastaviti zapisnik, nego će se na izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju. Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tijek glasanja i odluku koja je donesena. Odvojena mišljenja priključuju se zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u sam zapisnik. Zapisnik odnosno bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan. Glava deseta DONOŠENJE ODLUKA Članak 129. Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje rješenjem. U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev donosi se u obliku platnog naloga. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem. Članak 130. Odluke vijeća donose se nakon vijećanja glasanjem. U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može odluku donijeti i u samom zasjedanju. Članak 131. Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On se brine da se o svim pitanjima svestrano i potpuno raspravlja. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti. Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina. Ako se u pogledu visine novčane svote ili količine glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje, pa ako se i nakon toga ne može postići većina, glasovi dani za najveću novčanu svotu ili količinu dodat će se glasovima danim za najbližu manju novčanu svotu ili količinu dok se ne postigne većina. Članak 132. Prije odlučivanja o glavnoj stvari sud odlučuje je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Ako pri rješavanju o glavnoj stvari treba odlučiti o više zahtjeva, glasat će se o svakom zahtjevu napose. Glava jedanaesta DOSTAVA PISMENA I RAZMATRANJE SPISA Način dostave Članak 133. Člankom 66. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) članak 133. izmijenjen. Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom. Člankom 10. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u stavku 1. iza riječi: »sudu« dodane riječi: »odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom«. Ako se dostava ne obavlja preko pošte, osoba koja obavlja dostavu dužna je osobi kojoj se dostava obavlja, na njezin zahtjev, dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe. Osobe koje dostavljač iz stavka 1. ovoga članka zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti dužne su, na njegov zahtjev, dokazati svoju istovjetnost. Kad je to potrebno, dostavljač je ovlašten zatražiti pomoć policije radi utvrđivanja istovjetnosti osobe koju zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti te radi obavljanja drugih radnji dostave. Troškovi koji time nastanu ulaze u troškove postupka. Članak 133.a Člankom 67. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 133.a. Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri javnome bilježniku. U tom će slučaju sud pismeno koje treba dostaviti zajedno sa svojim rješenjem staviti u posebnu omotnicu koju će predati toj stranci. Javni bilježnik od koga stranka zatraži obavljanje radnje dostave dužan ju je obaviti po pravilima ovoga Zakona o dostavi. Prigodom dostave pismena iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik ima prava i dužnosti sudskoga dostavljača. Javnog bilježnika u obavljanju poslova dostave može zamjenjivati i javnobilježnički prisjednik ili javnobilježnički vježbenik. O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni bilježnik sastavit će zapisnike. Ovjerovljeni prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave te potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o dostavi, odnosno nedostavljeno pismeno zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o poduzetim radnjama javni bilježnik dostavit će bez odgode izravno sudu. Troškove izazvane javnobilježničkom dostavom stranka izravno podmiruje javnom bilježniku. Javni bilježnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije dužan dostavu obaviti, o čemu će javni bilježnik sastaviti zapisnik i o tome izravno obavijestiti sud. Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe. Troškovi dostave putem javnoga bilježnika ulaze u parnične troškove, ako sud ocijeni da su oni bili nužni. Članak 133.b Člankom 67. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 133.b. Ako se tuženik prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom s tužiteljem suglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi obavlja na određenoj adresi u Republici Hrvatskoj ili preko određene osobe u Republici Hrvatskoj, tužba i druga pismena u postupku tuženiku će se, na prijedlog tužitelja, dostavljati na toj adresi ili toj osobi. Smatrat će se da je dostava tuženiku obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u sporazumu. Ako se dostava iz stavka 1. ovoga članka nije mogla obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave tuženiku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Tužitelj je dužan uz tužbu priložiti sporazum iz stavka 1. ovoga članka ako u njoj predlaže da se dostava obavlja na adresi ili preko osobe iz toga sporazuma. Tužitelj koji u tužbi nije predložio da se dostava obavlja na adresi ili preko osobe iz sporazuma može i kasnije tijekom postupka predložiti da se tuženiku dostava obavlja na toj adresi ili preko te osobe ako mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tužbi. Sporazum iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti glede određenog spora koji je već nastao ili glede budućih sporova koji mogu nastati iz određenoga pravnog odnosa. Ako je tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stavka 1. ovoga članka valjan je samo ako je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen. Ako tuženik fizička osoba obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stavka 1. ovoga članka u vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti pravno je valjan samo ako je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen. Ako tuženik nakon što mu je tužba dostavljena zatraži da mu se dostava obavlja na novoj adresi u Republici Hrvatskoj, dostava će mu se obavljati na toj adresi ako uvjeti uz koje se treba obavljati nisu bitno teži od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu iz stavka 1. ovoga članka. O zahtjevu tuženika za obavljanje dostave na novu adresu sud odlučuje rješenjem nakon što tužitelju omogući da se o tom zahtjevu izjasni. Dok sud ne odluči o zahtjevu iz stavka 6. ovoga članka, dostava će se obavljati na adresu, odnosno osobi iz sporazuma iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja suda kojim zahtjev iz stavka 6. ovoga članka prihvaća ili ga odbija žalba nije dopuštena. Dostava toga rješenja obavlja se na adresi, odnosno osobi iz stavka 1. ovoga članka. Troškove izazvane prijedlogom tuženika iz stavka 6. ovoga članka snosi tuženik bez obzira na ishod spora. Članak 133.c Člankom 67. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 133.c. Ako se stranke s time suglase tijekom postupka, sud će odlučiti da one izravno upućuju jedna drugoj podneske i druga pismena, i to preporučeno preko pošte uz povratnicu. Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s registriranom djelatnošću, pismena iz stavka 1. ovoga članka mogu joj se predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke ovjerovljenu njenim pečatom. U parnici u kojoj obje stranke zastupaju odvjetnici ili državni odvjetnici sud može odrediti da zastupnici stranaka izravno upućuju podneske jedni drugima – poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju uredu, odnosno pisarnici. Članak 134. Dostava državnim tijelima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji. Kad pismeno treba dostaviti državnom odvjetništvu, dostava se obavlja predajom pismena njegovoj pisarnici. Danom dostave smatra se dan predaje pismena pisarnici. Člankom 35. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 2. riječi: »društveni pravobranilac« brisane su. Člankom 68. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) riječi: »javnom tužiteljstvu« zamijenjene riječima: »državnom odvjetništvu«, a riječi: »ili javnom pravobraniteljstvu« brisane su. Dostava prema odredbama stavka 1. ovog članka obavlja se i kad su stranke, navedene u tom stavku, za svog punomoćnika odredile osobu koja je njihov radnik. Članak 134.a Člankom 69. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 134.a. Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ako je adresa upisanog sjedišta pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka adresa navedena u tužbi, dostava iz stavka 1. ovog članka neće se ponoviti na tu adresu, već će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Člankom 11. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan novi stavak 2. Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu registriranu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici i dr.) kada se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću. Člankom 11. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 3., izmijenjen je. Članak 134.b Člankom 69. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan članak 134.b. Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena osoba suda. Predsjednik suda može rješenjem donesenim u upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području njegovog suda, sudska pismena primaju preko pretinaca iz stavka 1. ovoga članka. Protiv toga rješenja odvjetnik ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana. Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena položena u pretinac. Na svako pismeno koje se dostavlja na način predviđen u stavcima 1. i 2. ovoga članka naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako obavlja. U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka su dužne pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana na način određen stavkom 3. i 4. ovoga članka. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Člankom 12. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u stavku 5. riječ: »odvjetnici« zamijenjena riječima: »osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka«. Valjana je dostava koja je u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka umjesto preko pretinca obavljena na drugi zakonom predviđen način. Predsjednik suda povući će odobrenje iz stavka 1. ovoga članka ako utvrdi da osoba kojoj je ono dano neredovito preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave. Članak 135. Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima kopnenoga, riječnoga, pomorskoga i zračnog prometa poziv se dostavlja preko njihova zapovjedništva odnosno neposrednog zapovjednika, a prema potrebi mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena. Člankom 7. ZIZPP-a (NN 91/92 – stupio na snagu 8. siječnja 1993.) u članku 135. određene riječi su izmijenjene. Člankom 13. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) u članku 135. riječi: »njihove komande« zamijenjene riječima: »njihova zapovjedništva«, a riječ: »starješine« riječju: »zapovjednika«. Članak 136. Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima, koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu (članak 146.) nije što drugo određeno. Ako se dostava pismena ima obaviti državljanima Republike Hrvatske u inozemstvu, to se može učiniti preko nadležnoga konzularnog predstavnika ili diplomatskog predstavnika Republike Hrvatske koji obavlja konzularne poslove u toj stranoj državi. Takva dostava pravovaljana je samo ako osoba kojoj se pismeno dostavlja pristane da ga primi. Člankom 57. ZPZPP-a (NN 53/91 – stupio na snagu 8. listopada 1991.) u stavku 2. riječ: »SFRJ« zamijenjena je riječima: »Republika Hrvatska« u odgovarajućem padežu. Članak 137. Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, kazneno-popravne ustanove ili odgojno-popravnog doma. Članak 138. Kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno. Ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. Članak 139. Dostava odvjetniku kao punomoćniku može se obaviti i predajom pismena osobi koja radi u odvjetničkom uredu. Člankom 70. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u članku 139. riječi: »njegovu namješteniku« zamijenjene riječima: »osobi koja radi«. Članak 140. Dostava se obavlja radnim danom, i to od sedam do dvadeset sati, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne. Člankom 71. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 1. riječ: »danju« zamijenjena riječima: »od sedam do dvadeset sati«. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti. Člankom 71. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) u stavku 2. brisane su riječi: »ili na temelju posebne odluke suda koju je dostavljač dužan na zahtjev pokazati«. Ako ocijeni da je to potrebno, sud će odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. Prigodom takve dostave osobi kojoj se dostava obavlja predat će se primjerak rješenja suda kojim je ona određena. To rješenje ne mora biti obrazloženo. Člankom 71. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dodan novi stavak 3. Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom u vrijeme određeno u stavku 1. ovoga članka ne važi za dostavu poštom ili putem javnoga bilježnika. Člankom 71. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.) dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. izmijenjen je. Članak 141. Člankom 14. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) članak 141. izmijenjen. Ako se fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati nekome od njezinih poslovno sposobnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, na koji način je dostava obavljena. Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane primiti pismeno. Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti. Osobe kojima se prema odredbama prethodnih stavaka dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi. Članak 142. Člankom 15. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) članak 142. izmijenjen. Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostavit će se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kada je to ovim Zakonom izričito predviđeno ili kada sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća opreznost. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1., 2. ili 3. ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovoga Zakona, na koji način je dostava obavljena. Ako pismeno iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u vezi s tom djelatnošću, dostava se obavlja prema odredbama članka 134. i 134.a ovoga Zakona, ako posebnim odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno. Članak 143. Člankom 16. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) članak 143. izmijenjen. Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona dostava ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova. Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona ponovna dostava prema odredbama tih članaka ne uspije obaviti ni na adresi iz stavka 1. ovoga članka, dostava će se tim osobama pokušati još jednom obaviti prema odredbama tih članaka nakon isteka roka od trideset dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba iz stavka 1. ovoga članka prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će se toj osobi prema odredbi stavka 1. ovoga članka pokušati obaviti na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (članak 143.a). Ako dostava ne uspije ni na adresi boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način, postupit će se prema odredbi stavka 2. ovoga članka. Ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu boravišta u Republici Hrvatskoj, odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će joj se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe nakon isteka roka od petnaest dana prema odredbama članka 141. ili 142. ovoga Zakona. Ako ni ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti prema odredbi stavka 2. ovoga članka. Članak 143.a Člankom 17. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan članak 143.a. Svaka fizička osoba, neovisno o tome obavlja li ili ne obavlja registriranu djelatnost, ovlaštena je zatražiti od policijske uprave nadležne prema mjestu njena prijavljena prebivališta ili boravišta da u svojim evidencijama o prebivalištu i boravištu građana zabilježi njezinu izjavu da se dostave za nju u sudskim postupcima obavljaju na određenoj adresi ili određenim osobama na određenoj adresi u Republici Hrvatskoj. Kao osoba kojoj se umjesto fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka može obavljati dostava, može se naznačiti određeni javni bilježnik, odvjetnik ili bilo koja poslovno sposobna fizička osoba, odnosno pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti primanja pismena za druge osobe. Takva pravna osoba može biti i pošta. Fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je uz izjavu iz stavka 1. ovoga članka priložiti i izjavu s ovjerenim potpisom osobe iz stavka 2. ovoga članka o tome da pristaje obavljati poslove preuzimanja pismena u sudskim postupcima za tu fizičku osobu, osim ako takvu izjavu daje javni bilježnik, odvjetnik ili pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti primanja pismena za druge osobe. Dostava osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena obavlja se po pravilima ovoga Zakona o dostavi onoj vrsti fizičkih ili pravnih osoba kojoj pripadaju. Dostava javnom bilježniku ili odvjetniku kao osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena, obavlja se po pravilima o dostavi fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost. Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka odbije primiti pismeno, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je pismeno dostavljeno istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Ministar nadležan za unutarnje poslove posebnim će pravilnikom propisati način zaprimanja izjava iz ovoga članka, te načine davanja podataka o prebivalištu, boravištu, odnosno drugom mjestu ili načinu dostave fizičkih osoba protiv kojih se namjerava pokrenuti sudski postupak iz članka 143.b ovoga Zakona. Članak 143.b Člankom 17. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) dodan članak 143.b. Od policijske uprave se, uz predočenje dokaza o postojanju pravnog interesa, može zatražiti podatak o prebivalištu ili boravištu osobe kojoj je potrebno izvršiti dostavu u parničnom postupku. Policijska uprava će zaprimljeni pisani zahtjev riješiti prema odredbama posebnog propisa. Odbijanje primitka Članak 144. Člankom 18. ZIDZPP-a (NN 84/08 – stupio na snagu 1. listopada 2008.) članak 144. izmijenjen. Kad osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno poslovno sposobni član njezina kućanstva, odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog tijela, fizičke ili pravne osobe bez zakonitog razloga odbije primiti pismeno, dostavljač će to naznačiti na pismenu i vratiti ga sudu, a u stanu ili prostorijama gdje ta osoba radi, odnosno u sandučiću će ostaviti obavijest o pokušanoj dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Promjena adrese Članak 145. Člankom 76. ZIDZPP-a (NN 117/03 – stupio na snagu 1. prosinca 2003.), koji se primjenjuje samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, članak 145. i naslov iznad njega izmijenjeni. Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena, odnosno nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava odmah obavijestiti sud o svakoj promjeni svoje adrese. Ako protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka bude izjavljena revizija, taj se rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje. Ako je protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava. Ako u povodu izvanrednoga pravnoga lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stavka 1. ovoga članka nije ni počeo teći. Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu. Dostava iz stavka 5. ovoga članka smatra se obavlj