Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja

Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja NN 45/2013 (16.4.2013.), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 877 Na temelju članka 13. stavka 2. i članka 34. stavka 3. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine« broj 109/07) te članka 16. Pravilnika o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog izvještavanja donio je na sjednici održanoj 5. ožujka 2013. ODLUKU O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O OBJAVLJIVANJU MEĐUNARODNIH STANDARDA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA Članak 1. U Odluci o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (»Narodne novine« broj 136/09, 8/10, 18/10, 27/10, 65/10, 120/10, 58/11, 140/11, 15/12 i 118/12) u Međunarodnom računovodstvenom standardu 12 – Porezi na dobit naslovi iznad točke i točka 10. mijenja se i glasi: »DEFINICIJE Porezna osnovica 10. Kad porezna osnovica neke stavke imovine ili obveze nije odmah očigledna, korisno je razmotriti temeljno načelo na kojem se zasniva ovaj standard, a ono je da je subjekt, uz određene ograničene iznimke, dužan priznati odgođenu poreznu obvezu (imovinu) kad god bi povratom ili podmirenjem knjigovodstvene vrijednosti stavke imovine ili obveze moglo uvećati (umanjiti) buduća plaćanja poreza nego što bi to bio slučaj da povrat, odnosno podmirenje nema nikakve porezne posljedice. Primjer C iza točke 52. prikazuje okolnosti u kojima može biti korisno razmotriti navedeno temeljno načelo, primjerice, kada porezna osnovica imovine ili obveze ovisi o očekivanom načinu povrata, odnosno podmirenja.« Točka 52. postaje točka 51.A i glasi: »MJERENJE 51.A U nekim jurisdikcijama način na koji subjekt ostvaruje povrat (podmiruje) knjigovodstvenu vrijednost neke stavke imovine (obveze) može utjecati na jedan ili oba sljedeća elementa:

a)poreznu stopu koja se primjenjuje kad subjekt ostvaruje povrat (namiruje) knjigovodstvenu vrijednost imovine (obveze) i
b)poreznu osnovicu imovine (obveze). U tom slučaju subjekt mjeri odgođene porezne obveze i odgođenu poreznu imovinu koristeći poreznu stopu i porezne osnovice koje su u skladu s očekivanim načinom povrata, odnosno namire.« Primjeri iza točke 51.A mijenjaju se i glase: »Primjer A Knjigovodstvena vrijednost stavke u sklopu nekretnina, postrojenja i opreme je 100, a porezna osnovica 60. Porezna stopa od 20% bi se primijenila kad bi se imovina prodavala, a porezna stopa od 30% vrijedila bi za drugu dobit. Subjekt priznaje odgođenu poreznu obvezu u iznosu 8 (20% od 40) ako očekuje prodati imovinu bez daljnje uporabe i odgođenu poreznu obvezu u iznosu 12 (30% od 40) ako očekuje zadržati imovinu i upotrebom povratiti njezinu knjigovodstvenu vrijednost. Primjer B Stavka u sklopu nekretnina, postrojenja i opreme nabavne vrijednosti 100 i knjigovodstvene vrijednosti 80 revalorizirana je na 150. Nije provedeno nikakvo istovjetno usklađenje za porezne svrhe. Kumulativna amortizacija za porezne svrhe iznosi 30, a porezna stopa je 30 %. Ako se imovina proda po cijeni višoj od nabavne vrijednosti, ukupna amortizacija za porezne svrhe u iznosu 30 uračunava se u oporezivu dobit, ali prihodi od prodaje iznad nabavne vrijednosti neće biti oporezivi. Porezna osnovica predmetne stavke je 70, a privremena oporeziva razlika 80. Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost uporabom imovine, mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu 70. Po toj osnovi postoji odgođena porezna obveza u iznosu 24 (30% od 80). Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost trenutačnom prodajom stavke za prihod od 150, odgođena porezna obveza se izračunava na sljedeći način: Oporeziva privremena razlika Porezna stopa Odgođena porezna obveza Kumulativna porezna amortizacija 30 30% 9 Prihod iznad nabavne vrijednosti 50 Ukupno 80 9 (Napomena: sukladno točki 61A, dodatni odgođeni porez nastao revalorizacijom iskazuje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti) Primjer C Vrijednosti su iste kao u primjeru B, osim što je imovina prodana po cijeni višoj od nabavne vrijednosti (troška), kumulativna porezna amortizacija ući će u oporezivu dobit (po stopi od 30%), a prihod od prodaje će biti oporezovan stopom od 40%, nakon odbitka troška indeksiranog inflacijom koji iznosi 110. Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost uporabom imovine, mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu 70. Po toj osnovi, porezna osnovica je 70, oporeziva privremena razlika je 80 i odgođena porezna obveza iznosi 24 (30% od 80), kao u primjeru B. Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost trenutačnom prodajom stavke za prihod od 150, bit će u mogućnosti odbiti indeksirani trošak u iznosu 110. Neto prihod u iznosu 40 oporezovat će se stopom od 40%. Uz to, ukupna porezna amortizacija u iznosu 30 bit će uračunana u oporezivu dobit i oporezovana stopom od 30 %. Po toj osnovi, porezna osnovica je 80 (110 manje 30), oporeziva privremena razlika je 70 i odgođena porezna obveza iznosi 25 (40 po stopi od 40% više 30 po stopi od 30%). Ako porezna osnovica u ovom primjeru nije odmah jasna, može pomoći razmatranje načela iz točke 10. (Napomena: u skladu s točkom 61.A., dodatni odgođeni porez koji nastaje revalorizacijom izravno tereti ostalu sveobuhvatnu dobit).« Dodaju se točke 51.B, 51.C i primjeri iza točke 51.C, 51.D, 51.B, 98. i 99. koje glase: »51.B Ako po osnovi imovine koja se ne amortizira i koja je mjerena revalorizacijskim modelom iz MRS-a 16 nastane odgođena porezna obveza ili odgođena porezna imovina, mjerenjem odgođene porezne obveze, odnosno odgođene porezne imovine treba obuhvatiti porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti navedene imovine njenom prodajom, neovisno o osnovi po kojoj je iskazana knjigovodstvena vrijednost te imovine. Prema tome, ako porezni zakon propisuje primjenu određene porezne stope na oporeziv iznos kod prodaje imovine koja se razlikuje od porezne stope primjenjive na oporeziv dio izveden iz uporabe imovine, odgođena porezna obveza, odnosno odgođena porezna imovina koja se odnosi na imovinu koja se ne amortizira, mjeri se primjenom prve stope. 51.C Ako odgođena porezna obveza ili imovina proizlazi iz ulaganja u nekretninu koje je mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40., postoji oboriva pretpostavka da je knjigovodstvenu vrijednost moguće povratiti prodajom. Prema tome, osim ako pretpostavka ne bude oborena, mjerenjem odgođene porezne obveze, odnosno odgođene porezne imovine treba obuhvatiti porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretninu njegovom prodajom. Pretpostavka je oborena ako se na ulaganje u nekretninu primjenjuje amortizacija i ako se u sklopu poslovnog modela koji ima za cilj iscrpiti gotovu svu ekonomsku korist povezanu s ulaganjem kroz vrijeme umjesto prodajom. Ako je pretpostavka oborena, postupa se prema zahtjevima iz točaka 51. i 51.A. Primjer za ilustraciju točke 51.C Nabavna vrijednost ulaganja u nekretninu je 100, a njegova fer vrijednost je 150. Ulaganje je mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40. Ono obuhvaća zemljište nabavne vrijednosti 40 i fer vrijednosti 60 te zgradu nabavne vrijednosti 60 i fer vrijednosti 90. Zemljište ima neograničen vijek trajanja. Kumulativna amortizacija zgrade za svrhu oporezivanja je 30. Nerealizirane promjene fer vrijednosti ulaganja u nekretninu ne utječu na oporezivu dobit. Ako se ulaganje u nekretninu proda za iznos viši od njegove nabavne vrijednosti, stornirana ukupna porezna amortizacija u iznosu 30 uračunava se u oporezivu dobit i oporezuje redovnom stopom od 30 %. Porezni zakon propisuje primjenu stope od 25 % na prihode od prodaje iznad nabavne vrijednosti imovine koja se držala manje od dvije godine i stope od 20 % na imovinu koja se držala dvije ili više godina. Budući da je ulaganje u nekretninu mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40, postoji oboriva pretpostavka da će subjekt prodajom povratiti cijelu knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u nekretninu. Ako pretpostavka nije oborena, odgođeni porez odražava porezne posljedice povrata cijele knjigovodstvene vrijednosti prodajom, čak i ako subjekt očekuje da će prije prodaje ostvarivati prihode davanjem nekretnine u zakup. Porezna osnovica zemljišta je 40, a privremena oporeziva razlika 20 (60 – 40). Porezna osnovica zgrade u slučaju prodaje je 30 (60 – 30), a privremena oporeziva razlika 60 (90 – 30). Prema tome, ukupna oporeziva privremena razlika koja se odnosi na ulaganje u nekretninu je 80 (20 + 60). Sukladno točki 47., porezna stopa je stopa za koju se očekuje da će biti u primjeni u razdoblju u kojem se ulaganje u nekretninu realizira. Dakle, iz toga nastala odgođena porezna obveza, ako subjekt odluči prodati nekretninu nakon više od dvije godine, izračunava se kako slijedi: Oporeziva privremena razlika Porezna stopa Odgođena porezna obveza Kumulativna porezna amortizacija 30 30% 9 Prihod iznad nabavne vrijednosti 50 20% 10 Ukupno 80 19 Ako subjekt očekuje da će nekretninu prodati u roku kraćem od dvije godine, gornji račun se mijenja na način da se na prihode ostvarene iznad nabavne vrijednosti umjesto porezne stope od 20% primijeni stopa od 25%. Ako subjekt umjesto toga drži zgradu u sklopu poslovnog modela koji ima za cilj iskoristiti gotovo sve ekonomske koristi povezane sa zgradom kroz vrijeme a ne njenom prodajom, navedena pretpostavka bila bi osporena za zgradu. Međutim, zemljište se ne amortizira. Prema tome, pretpostavka o povratu prodajom ne bi bila osporena kod zemljišta. Iz toga slijedi da bi odgođena porezna obveza odrazila porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti zgrade njenom uporabom, a knjigovodstvene vrijednosti zemljišta njegovom prodajom. Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje je 30, a privremena oporeziva razlika je 60 (90 – 30), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu 18 (30% od 60). Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje je 40, a privremena oporeziva razlika je 20 (60 – 40), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu 4 (20% od 20). Prema tome, ako je pretpostavka o povratu prodajom osporena kod zgrade, odgođena porezna obveza koja se odnosi na ulaganje u nekretninu iznosi 22 (18 + 4). 51.D. Oboriva pretpostavka iz točke 51.C. također se primjenjuje na odgođenu poreznu obvezu ili odgođenu poreznu imovinu proizašlu iz mjerenja ulaganja u nekretninu u sklopu poslovnog spajanja ako će subjekt to ulaganje u nekretninu kasnije mjeriti po modelu fer vrijednosti. 51.E. Točkama 51.B.–51.D. se ne mijenjaju zahtjevi za primjenom načela iz točaka 24.–33. (oporezive privremene razlike) i točaka 34.–36. (neiskorišteni porezni gubici i krediti) ovoga standarda u priznavanju i mjerenju odgođene porezne imovine. DATUM STUPANJA NA SNAGU 98. Izmjenama i dopunama pod naslovom »Odgođeni porezi: povrat povezane imovine«, objavljenima u prosincu 2010. godine, točka 52. postala je točka 51.A,. izmijenjeni i dopunjeni su točka 10. i primjeri iza točke 51.A . i dodane su točke 51.B. i 51.C. te primjer koji slijedi, kao i točke 51.D., 51.E. te 99. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2012. godine. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt primjenjuje spomenute izmjene i dopune na neko ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. POVLAČENJE TUMAČENJA SIC br. 21 99. Izmjene i dopune pod naslovom »Odgođeni porezi: povrat povezane imovine«, izdane u prosincu 2010. godine, zamjenjuju Tumačenje SIC-a br. 21 »Porez na dobit – nadoknada revalorizirane imovine koja se ne amortizira«.« Članak 2. Međunarodni računovodstveni standard 27 – Konsolidirani i pojedinačni financijski izvještaji mijenja se i glasi: »MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji CILJ 1. Cilj ovoga standarda je propisati zahtjeve koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija o ulaganjima u ovisne subjekte, zajedničke pothvate i pridružene subjekte kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje. DJELOKRUG 2. Ovaj standard primjenjuje se u računovodstvenom iskazivanju ulaganja u ovisne subjekte, zajedničke pothvate i pridružene subjekte kad subjekt odluči ili je temeljem nacionalnih propisa dužan prikazati nekonsolidirane financijske izvještaje. 3. Ovaj standard ne propisuje subjekte koji su dužni izraditi nekonsolidirane financijske subjekte, već se primjenjuje kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje koji su sukladni Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. DEFINICIJE 4. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju: Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini. Nekonsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji koje prezentira matica (tj. ulagatelj koji ima kontrolu u ovisnom subjektu) ili ulagatelj koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja i u kojima se navedena ulaganja iskazuju po trošku ili sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«. 5. Sljedeći pojmovi definirani su u Dodatku A MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, Dodatku A MSFI-ja 11 »Zajednički poslovi« i točki 3. MRS-a 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«: – pridruženi subjekt – kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja – grupa – zajednička kontrola – zajednički pothvat – zajednički pothvatnik – matica – značajan utjecaj – ovisni subjekt. 6. Nekonsolidirani financijski izvještaji su oni koji se prikazuju uz konsolidirane financijske izvještaje ili uz financijske izvještaje u kojima su udjeli u pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima iskazani metodom udjela, osim u okolnostima koje su opisane u točki 8. Nekonsolidirani financijski izvještaji ne moraju biti priloženi tim izvještajima. 7. Financijski izvještaji u kojima je primijenjena metoda udjela nisu nekonsolidirani financijski izvještaji. Jednako tako, financijski izvještaji subjekta koji nema ovisni subjekt, pridruženi subjekt niti udjel u zajedničkom pothvatu zajednički pothvat nisu nekonsolidirani financijski izvještaji. 8. Subjekt na koji se primjenjuje izuzeće iz obveze konsolidacije iz točke 4.
a)MSFI-ja 10 ili primjene metode udjela iz točke 17. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) smije prikazati nekonsolidirane financijske izvještaje kao svoje jedine financijske izvještaje. SASTAVLJANJE NEKONSOLIDIRANIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA 9. Nekonsolidirani financijski izvještaji sastavljaju se sukladno svim važećim MSFI-jevima, izuzev kako je navedeno u točki 10. 10. Kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje, dužan je udjele u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima iskazati ili:
a)po trošku, ili
b)sukladno MSFI-ju 9. Subjekt je dužan isti način računovodstvenog obračunavanja primjenjivati na svaku kategoriju ulaganja. Ulaganja obračunana po trošku iskazuju se sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« kad su razvrstana kao namijenjena prodaji (ili uključena u skupinu koja se drži radi prodaje). U tim okolnostima ne mijenja se se mjerenje ulaganja obračunanih sukladno MSFI-ju 9. 11. Ako subjekt sukladno točki 18. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) odluči svoje udjele u pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima mjeriti po fer vrijednosti sukladno MSFI-ju 9, dužan ih je na isti način iskazati i u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima. 12. Subjekt je dužan u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima iskazati dividende, tj. udjele u dobiti primljene od ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta u dobiti i gubitku kad je utvrđeno da ima pravo primiti dividendu. 13. Kad matica reorganizira svoju grupu osnivanjem novog subjekta kao matice grupe na način koji ispunjava sljedeće kriterije:
a)nova matica stječe kontrolu nad prvobitnom maticom izdavanjem glavničkih instrumenata u zamjenu za postojeće glavničke instrumente prvobitne matice
b)imovina i obveze nove grupe i prvobitne druge su neposredno prije i nakon reorganizacije jednaki i
c)vlasnici prvobitne matice prije restrukturiranja imaju iste apsolutne i relativne udjele u neto imovini prvobitne grupe neposredno prije i nakon reorganizacije i takva nova matica svoje udjele u prvobitnoj matici u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima iskazuje točki 10.a), nova matica je dužna trošak mjeriti u visini knjigovodstvene vrijednosti svog udjela u stavkama vlasničke glavnice prikazanima u nekonsolidiranim financijskim izvještajima prvobitne matice na datum reorganizacije. 14. Slično tome, subjekt koji nije matica može osnovati nov subjekt kao svoju maticu na način koji ispunjava kriterije iz točke 13. Kriteriji iz točke 13. jednako se primjenjuju na svaku reorganizaciju ove vrste. U tom slučaju spominjanje prvobitne matice i prvobitne grupe znači prvobitni subjekt. OBJAVLJIVANJE 15. Subjekt je u objavljivanju informacija u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima dužan primijeniti sve važeće MSFI-jeve, što uključuje i zahtjeve iz točaka 16. i 17. 16. Kad matica sukladno članku 4.
a)MSFI-ja 10 odluči ne sastavljati konsolidirane financijske izvještaje i umjesto njih sastavi nekonsolidirane financijske izvještaje, dužna je u njima objaviti:
a)činjenicu da su financijski izvještaji nekonsolidirani financijski izvještaji, da je primijenila izuzeće iz obveze konsolidacije, naziv i poslovno sjedište (te, ako je različita, državu osnutka) subjekta čiji konsolidirani financijski izvještaji sukladni MSFI-jevima su izrađeni za javnost i adresu na kojoj se konsolidirani financijski izvještaji mogu dobiti.
b)popis značajnih ulaganja/udjela u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima, uključujući: (
i)nazive tih subjekata (
ii)poslovna sjedišta subjekata (i države osnutka ako su različite) (iii) svoj udjel u vlasništvu (i u glasačkim pravima ako je različit) u tim subjektima
c)opis metoda korištenih za obračunavanje ulaganja, tj. udjela pod b). 17. Kad matica, koja nije matica obuhvaćena točkom 16., ili neki ulagatelj sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u subjektu koji je predmetom ulaganja sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje, dužna je, odnosno dužan je navesti financijske izvještaje sastavljene sukladno MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 ili MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) na koje se oni odnose. Matica, odnosno ulagatelj također je dužan u svojim nekonsolidiranim izvještajima objaviti:
a)činjenicu da su oni nekonsolidirani financijski izvještaji te razloge zašto su oni sastavljeni ako to nije zakonska obveza
b)popis značajnih ulaganja/udjela u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima, uključujući: (
i)nazive tih subjekata (
ii)poslovna sjedišta subjekata (i države osnutka ako su različite) (iii) svoj udjel u vlasništvu (i u glasačkim pravima ako je različit) u tim subjektima
c)opis metoda korištenih za obračunavanje ulaganja, tj. udjela pod b). Matica, odnosno ulagatelj dužan je također navesti financijske izvještaje sastavljene sukladno MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 ili MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) na koje se oni odnose. DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE 18. Subjekt je ovaj standard dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima« i MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.). Pozivanje na MSFI 9 C14. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. POVLAČENJE MRS-a 27 IZ 2008. 20. Ovaj standard izdan je paralelno s MSFI-jem 10. Navedena dva standarda zajedno zamjenjuju MRS 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji« (s izmjenama i dopunama iz 2008.).« Članak 3. Međunarodni računovodstveni standard 28 – Ulaganje u pridružene subjekte mijenja se i glasi: »MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 28 Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima CILJ 1. Cilj ovoga standarda je propisati računovodstvo udjela u pridruženim subjektima i propisati zahtjeve koji se tiču primjene metode udjela na udjele u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima. DJELOKRUG 2. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti koji su ulagatelji sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u subjektu koji je predmetom ulaganja. DEFINICIJE 3. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju: Pridruženi subjekt je subjekt u kojem ulagatelj ima značajni utjecaj. Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini. Metoda udjela je računovodstvena metoda kojom se ulaganje, tj. udjel prvobitno iskazuje po trošku i zatim usklađuje da bi se obuhvatile promjene nastale u ulagateljevom udjelu u neto imovini subjekta koji je predmetom ulaganja nakon stjecanja. U dobit i gubitak ulagatelja ulazi njegov udjel u dobiti i gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja, a ostala sveobuhvatna dobit ulagatelja uključuje njegov udjel u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti subjekta koji je predmet ulaganja. Zajednički posao je posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba. Zajednička kontrola je ugovorena podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kad je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu. Zajednički pothvat je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu iz predmetnog posla. Zajednički pothvatnik je strana u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim pothvatom. Značajan utjecaj je moć sudjelovanja u donošenju odluka o financijskim i poslovnim politikama u društvu koje je predmetom ulaganja, ali ne i kontrola ili zajednička kontrola nad tim politikama. 4. Sljedeći pojmovi definirani su u točki 4. MRS-a 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« i Dodatku A MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i u ovome se standardu rabe u tim standardima utvrđenim značenjima: – kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja – grupa – matica – nekonsolidirani (odvojeni) financijski izvještaji – ovisni subjekt. ZNAČAJAN UTJECAJ 5. Ako subjekt u subjektu koji je predmetom ulaganja ima, neposredno ili posredno (tj. putem ovisnih subjekata) 20 posto ili više glasačke moći, pretpostavlja se da subjekt ima značajan utjecaj, osim ako nije moguće nedvojbeno dokazati da to nije slučaj. Nasuprot tome, ako subjekt ima, neposredno ili posredno (tj. putem ovisnih subjekata), manje od 20 posto glasačke moći u subjektu koji je predmetom ulaganja, pretpostavlja se da nema značajan utjecaj, osim ako značajan utjecaj nije moguće nedvojbeno dokazati. Znatno ili većinsko vlasništvo drugog ulagatelja ne znači nužno da subjekt nema značajan utjecaj. 6. Postojanje značajnog utjecaja nekog subjekta u pravilu se dokazuje na jedan ili više sljedećih načina:
a)predstavnicima u upravi ili istovjetnom upravnom tijelu subjekta koji je predmetom ulaganja
b)sudjelovanjem u procesima donošenja politika, što uključuje i sudjelovanje o donošenju odluka o dividendama, tj. isplati dobiti i drugim isplatama
c)materijalnim transakcijama između subjekta i subjekta koji je predmetom ulaganja
d)razmjenom rukovoditelja ili
e)davanjem bitnih tehničkih informacija. 7. Subjekt može imati u vlasništvu dioničke varante, opcije na kupnju dionica, dužničke ili glavničke instrumente koji se mogu konvertirati u redovne dionice ili druge slične instrumete koji, ako se izvrše, odnosno konvertiraju, daju dodatnu glasačku moć u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama drugog subjekta (tj. potencijalna glasačka prava). Postojanje i utjecaj potencijalnih glasačkih prava koja se u sadašnjosti mogu primijeniti ili konvertirati, što uključuje potencijalna glasačka prava koja drže drugi subjekti, uzimaju se u obzir pri utvrđivanju da li subjekt ima značajan utjecaj. Potencijalna glasačka prava ne mogu se primijeniti, odnosno konvertirati u sadašnjosti kad ih nije moguće primijeniti, odnosno konvertirati do nekog datuma u budućnosti ili do nastanka nekog budućeg događaja. 8. U ocjenjivanju da li potencijalna glasačka prava pridonose značajnom utjecaju, subjekt ispituje sve činjenice i okolnosti (uključujući uvjete eventualnih ugovornih sporazuma, bilo da se razmatraju odvojeno ili u kombinaciji) koje utječu na potencijalna prava, osim nakane uprave da ta potencijalna prava izvrši, odnosno konvertira i financijske sposobnosti za to. 9. Subjekt gubi značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja kad gubi moć sudjelovanja u financijskim i poslovnim politikama toga subjekta. Do gubitka značajnog utjecaja može doći s promjenom apsolutnog ili relativnog udjela u vlasništvu ili bez nje. Moguće je, primjerice, da pridruženi subjekt potpadne pod kontrolu vlade, suda, stečajnog upravitelja ili regulatora. Moguće je i da se to dogodi kao posljedica nekog ugovornog sporazuma. METODA UDJELA 10. Metodom udjela se kod prvog knjiženja ulaganje u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat iskazuje po trošku, a njegova knjigovodstvena vrijednost uvećava se ili umanjuje po osnovi priznavanja udjela ulagatelja u dobiti i gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja nakon datuma stjecanja. Ulagateljev udjel u dobiti ili gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja uračunava se u dobit i gubitak ulagatelja. Iznosi koje je subjekt koji je predmetom ulaganja isplatio izvještajnom subjektu smanjuju knjigovodstvenu vrijednost ulaganja. Usklađenja knjigovodstvene vrijednosti mogu biti nužna zbog promjena razmjernog udjela ulagatelja temeljem promjena ostale sveobuhvatne dobiti subjekta koji je predmetom ulaganja. U takve promjene ubraju se i one koje proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme te tečajnih razlika. Ulagatelj svoj udjel u tim promjenama iskazuje unutar ostale sveobuhvatne dobiti (v. MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«). 11. Priznavanje prihoda temeljem isplata subjekta koji je predmetom ulaganja ne mora biti adekvatna mjera prihoda kojeg je ulagatelj ostvario po svom udjelu u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat jer su te isplate tek neznatno povezane s uspješnošću pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata. Budući da ulagatelj ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, ima udjel u uspješnosti njihovog poslovanja, a time i u prinosu na svoje ulaganje. Ulagatelj svoj udjel obračunava šireći obuhvat svojih financijskih izvještaja na način da u njih uvrsti svoj udjel u dobiti i gubicima takvog subjekta. Prema tome, primjenom metode udjela dobiva se više informacija o neto imovini te dobiti ili gubitku ulagatelja. 12. Kad postoje potencijalna glasačka prava ili druge izvedenice koje sadrže potencijalna glasačka prava, subjektov udjel u dobiti ili gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata utvrđuje se isključivo na temelju postojećih vlasničkih udjela i ne odražava mogućnost primjene ili konverzije potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica, osim kod primjene točke 13. 13. U nekim okolnostima subjekt ima postojeći vlasnički udjel temeljem transakcije koji mu u sadašnjosti donosi prinos povezan s vlasničkim udjelom. U takvim okolnostima se dio koji pripada subjektu utvrđuje uzimajući u obzir mogućnost primjene potencijalnih glasačkih prava i korištenja drugih izvedenica po kojima je subjektu u sadašnjosti dostupan prinos. 14. MSFI 9 »Financijski instrumenti« ne primjenjuje se na udjele u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima obračunanim metodom udjela. Kad je prinos po osnovi vlasničkog udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu dostupan u sadašnjosti po osnovi instrumenata koji sadrže potencijalna glasačka prava, na te se instrumente MSFI 9 ne primjenjuje. U svim drugim slučajevima se instrumenti koji sadrže potencijalna glasačka prava u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu obračunavaju sukladno MSFI-ju 9. 15. Osim udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu ili dijela udjela koji je sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« namijenjen prodaji, udjeli ili eventualno zadržani udjeli u tim subjektima ne smiju se razvrstati u portfelj namijenje prodaji, već se klasificiraju kao dugotrajna imovina. PRIMJENA METODE UDJELA 16. Subjekt koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, obračunava svoj udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu metodom udjela, osim onih udjela koji zadovoljavaju kriterije za primjenu izuzeća iz točaka 17. – 19. Izuzeća od primjene metode udjela 17. Subjekt ne mora na svoj udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu primijeniti metodu udjela ako je matica koja je izuzeta od obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja prema izuzeću iz djelokruga iz točke 4.
a)MSFI-ja 10 ili u sljedećim slučajevima:
a)subjekt je ovisni subjekt u potpunom ili djelomičnom vlasništvu nekog drugog subjekta i svih njegovih drugih vlasnika, što uključuje one koji inače nemaju pravo glasa, koji su obaviješteni da subjekt ne primjenjuje metodu udjela i tome se ne protive
b)subjektovim dužničkim ili glavničkim instrumentima se ne trguje na javnom tržištu (nacionalnoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta)
c)subjekt nije podnio niti je u postupku podnošenja svojih financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili nekoj drugoj regulatornoj agenciji radi izdavanja bilo koje klase instrumenata na javnom tržištu i
d)krajnja ili neposredna matica subjekta sastavlja konsolidirane financijske izvještaje prema MSFI-jevima za javnost. 18. Kad udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu drži subjekt koji je organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele i sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, ili se on drži putem takvih subjekata, subjekt može odlučiti da svoja ulaganja u takve pridružene subjekte i zajedničke pothvate mjeri po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9. 19. Kad subjekt ima udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu dio kojeg drži posredstvom organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamnog fonda, investicijskog uzajamnog fonda na udjele ili sličnog subjekta, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, može odabrati da taj dio udjela mjeri po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9, neovisno o tome da li organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele, odnosno sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, ima značajan utjecaj u tom dijelu udjela ili ne. Ako subjekt tako odabere, dužan je metodu udjela primijeniti na preostali dio svog udjela u pridruženom subjektu kojeg ne drži organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele, odnosno sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova. Razvrstavanje u portfelj namijenjen prodaji 20. Subjekt je dužan na udjel ili dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji ispunjava kriterije za razvrstavanje u portfelj namijenjen prodaji primijeniti MSFI 5. Svaki zadržani dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji nije razvrstan u portfelj namijenjen prodaji obračunava se metodom udjela sve do prodaje dijela udjela razvrstanog u portfelj namijenjen prodaji. Nakon prodaje, subjekt je dužan svaki zadržani udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu obračunavati sukladno MSFI-ju 9, izuzev zadržanog udjela koji i nakon prodaje ostaje pridruženi subjekt ili zajednički pothvat, u kom slučaju subjekt koristi metodu udjela. 21. Kad neki udjel ili dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji je ranije bio razvrstan u portfelj namijenjen prodaji više ne ispunjava uvjete za klasifikaciju u taj portfelj, obračunava se metodom udjela retrospektivno od datuma na koji je bio razvrstan u portfelj namijenjen prodaji. Sukladno tome mijenjaju se i financijski izvještaji razdoblja od razvrstavanja u portfelj namijenjen prodaji. Prestanak primjene metode udjela 22. Subjekt je dužan prestati primjenjivati metodu udjela od datuma na koji njegov udjel prestaje biti pridruženi subjekt ili zajednički pothvat kako slijedi:
a)ako udjel preraste u ovisni subjekt, subjekt ga je dužan obračunavati sukladno MSFI-ju 3 »Poslovna spajanja« i MSFI-ju 10
b)ako je zadržani udjel u bivšem ovisnom subjektu ili zajedničkom pothvatu financijska imovina, dužan ga je mjeriti po fer vrijednosti. Za fer vrijednost zadržanog udjela uzima se njegova fer vrijednost kod prvog knjiženja kao financijske imovine sukladno MSFI-ju 9. Subjekt je dužan u dobit i gubitak uračunati svaku razliku između: (
i)fer vrijednosti eventualno zadržanog udjela i prihoda ostvarenih otuđenjem dijela udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu i (
ii)knjigovodstvene vrijednost udjela na datum na koji je prestao primjenjivati metodu udjela.
c)Kad subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, dužan je sve iznose prethodno iskazane u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s tim udjelom obračunati po istoj osnovi koja bi vrijedila da je subjekt koji je predmetom ulaganja izravno otuđio povezanu imovinu ili povezane obveze. 23. Prema tome, kad bi se dobit, odnosno gubitak ranije iskazan u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti subjekta koji je predmetom ulaganja po osnovi otuđenja povezanog sredstva ili povezane obveze preknjižio u dobit i gubitak od otuđenja, subjekt tu dobit, odnosno taj gubitak prenosi (kao reklasifikacijsku uskladu) s vlasničke glavnice u dobit i gubitak kad prestane primjenjivati metodu udjela. Primjerice, ako pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ima kumulativne tečajne razlike po inozemnom poslovanju i subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, subjekt je dužan prenijeti u dobit i gubitak sve što je ranije bilo iskazano u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i odnosi se na inozemno poslovanje. 24. Ako udjel u pridruženom subjektu postane udjel u zajedničkom pothvatu ili ako udjel u zajedničkom pothvatu postane udjel u pridruženom subjektu, subjekt nastavlja primjenjivati metodu udjela i povezani udjel ne podvrgava ponovnom mjerenju. Promjene vlasničkog udjela 25. Ako se smanji vlasnički udjel subjekta u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu, ali subjekt i dalje nastavi primjenjivati metodu udjela, dužan je dio dobiti i gubitka ranije priznatog u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti po osnovi smanjenja vlasničkog udjela prenijeti u dobit i gubitak kad bi se ta dobit, odnosno taj gubitak ionako obvezno prenosio u dobit i gubitak prilikom otuđenja povezane imovine ili povezanih obveza. Postupci u sklopu metode udjela 26. Mnogi postupci primjereni u primjeni metode udjela nalikuju postupcima konsolidacije iz MSFI-ja 10. Nadalje, koncepti na kojima se zasnivaju postupci računovodstvenog iskazivanja stjecanja ovisnog subjekta također su uvršteni u primjenu računovodstva stjecanja udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu. 27. Udjel grupe u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu je zbroj udjela matice i njenih ovisnih subjekata u pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu. Udjeli drugih pridruženih subjekata ili zajedničkih pothvata grupe se zanemaruju. Kad neki pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ima ovisne subjekte, pridružene subjekte ili zajedničke pothvate, u primjeni metode udjela uzimaju se u obzir njihova dobit i gubitak, ostala sveobuhvatna dobit i neto imovina kako su iskazani u financijskim izvještajima pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata (uključujući njihov udjel u dobiti i gubitku, ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i neto imovini njihovih pridruženih subjekata i zajedničkih pothvata) nakon provedbe svih usklađenja koja su potrebna u smislu primjene istih računovodstvenih politika (v. točke 35. i 36.). 28. Dobici i gubici iz tzv. upstream i downstream transakcija između subjekta (uključujući njegove konsolidirane ovisne subjekte) i njegovog pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata iskazuju se u financijskim izvještajima subjekta samo do visine udjela nepovezanih ulagatelja u tom pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu. ‘Upstream’ transakcije su primjerice transakcije u kojima pridruženi subjekt ili zajednički pothvat prodaje imovinu ulagatelju. ‘Downstream’ transakcije su primjerice transakcije u kojima ulagatelj prodaje imovinu svom pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu ili ju unosi u njih. Udjel ulagatelja u dobiti i gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata iz ove vrste transakcija se eliminira. 29. Kad downstream transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja s prodaje ili unosi ili o gubicima uslijed smanjene vrijednosti te imovine, ulagatelj je dužan priznati sve gubitke po tim osnovama u punom iznosu. Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja se kupuje ili njenoj umanjenoj vrijednosti, ulagatelj priznaje svoj udjel u gubicima po tim osnovama. 30. Unos nenovčane imovine u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat u zamjenu za udjel u kapitalu takvog subjekta obračunava se sukladno točki 28., izuzev unosa bez komercijalnog sadržaja kako je opisan u MRS-u 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema«. Ako imovina koja se unosi nema komercijalni sadržaj, dobit ili gubitak se smatra nerealiziranim, osim ako se ne primjenjuje i točka 31. Takvi nerealizirani dobici i gubici eliminiraju se u odnosu na udjel obračunan metodom udjela i ne iskazuju se kao odgođeni dobici i gubici u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju subjekta ili u izvještaju o financijskom položaju subjekta u kojem su udjeli iskazani metodom udjela. 31. Ako subjekt, uz dobivanje udjela u kapitalu pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata, dobije novčanu ili nenovčanu imovinu, dužan je u dobit i gubitak uračunati cijeli iznos dobiti i gubitka po dijelu dobiti i gubitaka iz nenovčanog uloga koji se odnosi na primljenu novčanu ili nenovčanu imovinu. 32. Ulaganje se obračunava metodom udjela od datuma na koji je postalo pridruženi subjekt ili zajednički pothvat. Stjecanjem ulaganja, svaka razlika između troška ulaganja i udjela subjekta u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza subjekta koji je predmetom ulaganja, obračunava se kako slijedi:
a)goodwill koji se odnosi na pridruženi subjekt ili zajednički pothvat uračunava se u knjigovodstvenu vrijednost ulaganja i njegova amortizacija nije dopuštena
b)svaki višak subjektovog udjela u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza subjekta koji je predmetom ulaganja iznad troška ulaganja ulazi u prihod prilikom utvrđivanja subjektovog udjela u dobiti i gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata u razdoblju stjecanja ulaganja. Nakon stjecanja provodi se usklađenje subjektovog udjela u dobiti i gubitku pridruženog subjekta odnosno zajedničkog pothvata da bi se uzela u obzir npr. amortizacija imovine koja podliježe amortizacije na osnovi njihovih fer vrijednosti na datum stjecanja. Slično tome, subjektov udjel u dobiti i gubitku pridruženog subjekta odnosno zajedničkog pothvata nakon stjecanja usklađuje za gubitke zbog smanjene vrijednosti goodwilla ili nekretnina, postrojenja i opreme. 33. Subjekt u primjeni metode udjela koristi najnovije dostupne financijske izvještaje pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata. Kad se kraj izvještajnog razdoblja subjekta razlikuje od onoga pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata, pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat sastavlja za subjekt financijske izvještaje s istim datumom s kojim se sastavljaju i financijski izvještaji subjekta, osim ako to nije izvedivo. 34. Kad se, sukladno točki 33., financijski izvještaji pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata koji se koriste radi primjene metode udjela sastavljaju na datum koji se razlikuje od datuma kojeg koristi subjekt, značajne transakcije usklađuju se temeljem utjecaja značajnih transakcija ili događaja u razdoblju između toga datuma i datuma financijskih izvještaja subjekta. U svakom slučaju, razlika između kraja izvještajnog razdoblja pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata i kraja izvještajnog razdoblja subjekta ne smije biti veća od tri mjeseca i duljina izvještajnog razdoblja, kao i eventualne razlike između datuma financijskih izvještaja trebaju biti isti iz razdoblja u razdoblje. 35. Subjekt je dužan svoje financijske izvještaje sastavljati primjenjujući iste računovodstvene politike na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima. 36. Ako pridruženi subjekt ili zajednički pothvat primjenjuje računovodstvene politike koje se razlikuju od onih koje subjekt primjenjuje na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima, u pripremi financijskih izvještaja pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata obvezno se provode usklađenja da bi se zajamčila sukladnost računovodstvenih politika pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata s računovodstvenim politikama koje koristi subjekt primjenjujući metodu udjela. 37. Pridruženi subjekt ili zajednički pothvat koji ima izdane kumulativne povlaštene dionice koje su razvrstane u vlasničku glavnicu i drže ih druge osobe, a ne drži ih subjekt, dužan je svoju dobit, odnosno svoj gubitak izračunati nakon usklađenja dividende po tim dionicama, neovisno o tome je li dividenda objavljena ili ne. 38. Ako je udjel subjekta u dobiti i gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata jednak njegovom udjelu u njima ili veći od njega, subjekt prestaje priznavati svoj udjel u daljnjim gubicima. Udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu je knjigovodstvena vrijednost ulaganja u tom subjektu utvrđena metodom udjela, zajedno s eventualnim dugoročnim udjelima koji sačinjavaju dio subjektovog neto ulaganja u pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat. Primjerice, stavka namira koja nije ni planirana ni vjerojatna u doglednoj budućnosti je povećanje udjela subjekta u tom pridruženom društvu, odnosno zajedničkom pothvatu. U takve stavke ubrajaju se povlaštene dionice i dugoročna potraživanja ili dugoročni zajmovi, ali ne i potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima ili bilo koje dugoročno potraživanje za koje postoji odgovarajući kolateral, kao što su osigurani krediti. Primjenom metode udjela priznati gubici iznad ulaganja subjekta u redovne dionice primjenjuju se na druge komponente subjektovog udjela u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu obrnutim redoslijedom (tj. prema redoslijedu naplate u likvidaciji). 39. Nakon što subjektov udjel bude sveden na nulu, dodatni gubici se iskazuju i priznaje se obveza samo do visine subjektove zakonske ili izvedene obveze plaćanja u ime pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata. Ako takav pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat kasnije iskaže dobit, subjekt svoj udjel u dobiti ponovno počinje priznavati tek nakon što njegov udjel u dobiti bude jednak udjelu u nepriznatim gubicima. Gubici zbog smanjene vrijednosti 40. Nakon primjene metode udjela, uključujući priznavanje gubitaka pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata sukladno točki 28., subjekt primjenjuje MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« da bi utvrdio eventualnu potrebu za priznavanjem dodatnih gubitaka zbog smanjene vrijednosti svog neto ulaganja u pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat. 41. Subjekt primjenjuje MRS 39 i da bi utvrdio da li su priznati dodatni gubici zbog smanjene vrijednosti njegovog udjela u pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu koji nisu dio njegovog neto ulaganja te iznos tih gubitaka. 42. Budući da se goodwill uračunan u knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ne iskazuje odvojeno, on se niti ne podvrgava odvojenoj provjeri umanjenja prema zahtjevima za provjeru umanjenja goodwilla iz MRS-a 36 »Umanjenje imovine«. Umjesto toga, provjeri umanjenja sukladno MRS-u 36 podvrgava se cijela knjigovodstvena vrijednost udjela, uključujući goodwill, kao jedno sredstvo usporedbom njegovog nadoknadivog iznosa, a to je viši iznos od uporabne vrijednosti i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje, s njegovom knjigovodstvenom vrijednosti kad god primjena MRS-a 39 ukazuje na moguće umanjenje vrijednosti ulaganja. Gubitak uslijed umanjenja vrijednosti priznat u takvim okolnostima ne raspoređuje se ni na koju imovinu, dakle ni na goodwill, koja je dio knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat. Prema tome, poništenje gubitka uslijed umanjenja vrijednosti priznaje se u skladu s MRS-om 36 do iznosa za koji se nadoknadivi iznos udjela kasnije povećao. U procjenjivanju vrijednosti u uporabi, subjekt procjenjuje:
a)svoj udjel u sadašnjoj vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju kod pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata, uključujući novčane tokova iz njihovog poslovanja i prihoda od konačnog otuđenja ulaganja ili
b)sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju primitkom dividende na ulaganje i od konačnog otuđenja ulaganja. Ako se koriste primjerene pretpostavke, isti rezultat dobiva se objema metodama. 43. Nadoknadivi iznos ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat procjenjuje se obvezno za svaki takav subjekt, osim za pridružene subjekte i zajedničke pothvate koji ne ostvaruju novčane priljeve stalnom uporabom i koji bi većim dijelom bili neovisni od ostale imovine subjekta. NEKONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI 44. Udjeli u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu iskazuju se u nekonsolidiranim financijskim izvještajima subjekta sukladno točki 10. MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.). DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE 45. Subjekt je ovaj standard dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima« i MRS 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.). Pozivanje na MSFI 9 46. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39. POVLAČENJE MRS-a 28 IZ 2003. 47. Ovaj standard zamjenjuje MRS 28 »Ulaganja u pridružene subjekte« (prerađen 2003.).« Članak 4. U Međunarodnom računovodstvenom standardu 32 – Financijski instrumenti: prezentiranje točka 43. mijenja se i glasi: »43. Ovaj standard propisuje prikaz financijske imovine i financijskih obveza u neto iznosima kad takav način prikaza odražava buduće novčane tokove koje subjekt očekuje da bi namirio dva odvojena financijska instrumenta ili više njih. Kad subjekt ima pravo primiti ili platiti jedan iznos na neto osnovi i isto namjerava učiniti, zapravo ima samo jednu financijsku imovinu, odnosno jednu financijsku obvezu. U drugim okolnostima, financijska imovina i financijske obveze prikazuju se odvojeno jedni od drugih prema njihovim obilježjima kao resursa, odnosno obveza subjekta. Subjekt je dužan informacije propisane točkama 13B–13E MSFI-ja 7 objavljivati o financijskim instrumentima koje je priznao i na koje se primjenjuje točka 13A MSFI-ja 7.« Dodaje se točka 97.L koja glasi: »97.L Izmjenama i dopunama MRS-a 32 pod naslovom »Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«, izdanima u prosincu 2011. godine, brisana je točka VP38 i dodane su točke VP38.A-VP38.F. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2014. godine. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti retroaktivno. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji navedene izmjene i dopune primijeni na neki raniji datum, dužan je objaviti tu činjenicu, kao i informacije propisane izmjenama i dopunama MSFI-ja 7 iz prosinca 2011. godine pod naslovom »Objavljivanje – prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«. U Vodiču za primjenu briše se točka VP38 neposredno iza naslova »Prijeboj financijske imovine i financijske obveze« (točke 42. – 50.). Dodaju se naslovi i točke VP38a-VP38F koje glase: »Kriterij da subjekt »u sadašnjem trenutku ima zakonski provedivo pravo na prijeboj priznatih iznosa« (točka 42.
a)VP38.A Pravo na prijeboj može biti dostupno u sadašnjem trenutku ili uvjetovano nekim događajem u budućnosti (primjerice, pravo može biti aktivirano ili postati ostvarivo samo nakon određenog događaja u budućnosti kao što je neplaćanje, nesolventnost ili stečaj druge ugovorne strane). Čak i ako pravo na prijeboj nije uvjetovano nekim događajem u budućnosti, ono može biti zakonski provedivo isključivo u sklopu redovnog poslovanja ili, ako je riječ o neplaćanju, u slučaju nesolventnosti ili stečaja svih drugih ugovornih strana ili jedne od njih. VP38.B Da bi bio ispunjen kriterij iz točke 42.a), subjekt mora u sadašnjem trenutku imati zakonski provedivo pravo na prijeboj. To znači da pravo na prijeboj:
a)ne smije biti uvjetovano nekim događajem u budućnosti i
b)da mora biti zakonski provedivo u svim sljedećim okolnostima: (
i)u sklopu redovnog poslovanja (
ii)u slučaju neplaćanja i (iii) u slučaju nesolventnosti ili stečaja subjekta i svih drugih ugovornih strana. VP38.C Narav i doseg prava na prijeboj, što uključuje sve uvjete povezane s njegovom realizacijom, kao i da li ono ostaje u slučaju neplaćanja ili nesolventnosti ili stečaja, može se razlikovati od jurisdikcije do jurisdikcije. Prema tome, ne može se pretpostaviti da je pravo na prijeboj automatski dostupno izvan redovnog poslovanja. Primjerice, zakonske odredbe neke države o stečaju ili nesolventnosti mogu u određenim okolnostima braniti ili ograničavati pravo na prijeboj u slučaju stečaja ili nesolventnosti. VP38.D Potrebno je razmotriti zakonske odredbe koji se primjenjuju na odnose među ugovornim stranama (primjerice, odredbe ugovora, zakona koji reguliraju ugovorne odnose ili neplaćanje, nesolventnost ili stečaj a koje se primjenjuju na ugovorne strane) da bi se potvrdila provedivost prava na prijeboj u sklopu redovnog poslovanja, u slučaju neplaćanja, nesolventnosti ili stečaja subjekta i svih njegovih drugih ugovornih strana (kako je utvrđeno u članku VP8B.b)). Kriterij da subjekt »namjerava ili namiriti neto iznos, ili realizirati sredstvo i istovremeno namiriti obvezu« (točka 42.
b)VP38.E Da bi subjekt ispunio kriterij iz točke 42.b), mora imati namjeru ili provesti namiru u neto iznos, ili realizirati sredstvo i istovremeno namiriti obvezu. Iako subjekt može imati pravo na namiru neto iznosa, još uvijek može realizirati predmetno sredstvo i namiriti predmetnu obvezu odvojeno. VP38.F Ako subjekt može iznose namiriti na način da konačan ishod bude zapravo istovjetan neto namiri, subjekt ispunjava uvjete namire neto iznosa iz točke 42.b). To je moguće onda, i samo onda ako mehanizam namire bruto iznosa ima obilježja kojima se poništavaju ili iz kojih proizlaze zanemarivi kreditni i likvidnosni rizici te kojim se potraživanja i obveze obrađuju u jednom procesu ili ciklusu namire. Primjerice, onaj mehanizam namire u bruto iznosu koji ima sva sljedeća obilježja, ispunjava kriterij namire u neto iznosu iz točke 42.b):
a)financijska imovina i financijske obveze koje se smiju prebijati istovremeno ulaze u proces obrade
b)nakon što su financijska imovina i financijske obveze ušle u proces obrade, ugovorne strane su se obvezale na ispunjenje obveze namire
c)ne postoji mogućnost promjene novčanih priljeva po imovini i odljeva po obvezama nakon što su predmetna imovina i obveze ušle u obradu (osim ako obrada propadne, v. točku
d)u nastavku)
d)imovina i obveze koje su osigurane vrijednosnim papirima namiruju se prijenosom vrijednosnih papira ili sličnim sustavom (primjerice, isporuka po plaćanju), tako da obrada povezanih potraživanja i obveza osiguranih vrijednosnicama propada ako propadne prijenos vrijednosnica propadne (i obrnuto)
e)transakcije koje propadnu kako je opisano pod d), ponovno ulaze u obradu sve do njihove namire
f)namira se provodi putem iste institucije za poravnanje (primjerice banke za poravnanje, središnje banke ili središnje depozitarne agencije) i
g)postoji dnevni kredit koji omogućuje dopušteno prekoračenje u iznosima koji su dovoljni za obradu plaćanja na datum namire kod svih ugovornih strana i gotovo je sigurno da će dnevni kredit biti isplaćen na poziv.« Članak 5. U Međunarodnom standardu financijskog izvještavnja 1 – Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja iza točke 31.B dodaju se naslov i točka točka 31.C koji glase: »PREZENTIRANJE I OBJAVLJIVANJE Pojašnjenje uz prijelaz na MSFI-jeve Korištenje surogatnog troška nakon ozbiljne hiperinflacije 31.C Ako subjekt odluči imovinu i obveze mjeriti po fer vrijednosti i tu fer vrijednost zbog ozbiljne hiperinflacije (v. točke D26. – D30.) u svom početnom izvještaju o financijskom položaju prema MSFI-jevima koristiti kao surogatni trošak, dužan je u svojim prvim financijskim izvještajima prema MSFI-jevima obrazložiti kako i zašto je imao i zatim prestao imati funkcijsku valutu koja ima oba sljedeća obilježja:
a)svim subjektima s transakcijama i stanjima u predmetnoj valuti nije dostupan pouzdan opći indeks cijena
b)ne postoji mogućnost razmjene te valute za relativno stabilnu valutu. U Dodatku B točka B.2. mijenja se i glasi: »Prestanak priznavanja financijske imovine i financijskih obveza B.2 Osim ako nije dopušteno točkom B.3., prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« koji se odnose na prestanak priznavanja na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja). U Dodatku D točke D.1 i D.20 mijenjaju se i glase: »D.1 Subjekt može birati između primjene jednog ili više sljedećih izuzeća:
a)…
o)prijenos imovine s kupaca (točka D24)
p)zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima (točka D25) i
q)ozbiljna hiperinflacija (točke D26 – D30). Subjekt ne smije ova izuzeća analogijom primjenjivati na druge stavke. D.20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke VP76. i iz točke VP76.A MRS-a 39 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.« Dodaju se naslov i točke D.26 – D.30 koje glase: »Ozbiljna hiperinflacija D.26 Ako subjekt ima funkcijsku valutu koja je bila ili jest valuta gospodarstva u uvjetima hiperinflacije, dužan je utvrditi da li je ozbiljnoj hiperinflaciji bio izložen prije datuma prijelaska na MSFI-jeve. Isto vrijedi i za subjekte koji prvi puta primjenjuju MSFI-jeve, kao i za subjekte koji MSFI-jeve primjenjuju od ranije. D.27 Valuta gospodarstva u uvjetima hiperinflacije podliježe ozbiljnoj hiperinflaciji ako ima oba sljedeća obilježja:
a)svim subjektima s transakcijama i stanjima u predmetnoj valuti nije dostupan pouzdan opći indeks cijena
b)ne postoji mogućnost razmjene te valute za relativno stabilnu valutu. D.28 Funkcijska valuta subjekta prestala je biti izložena ozbiljnoj hiperinflaciji na datum normalizacije funkcijske valute. To je datum na koji funkcijska valuta ima bilo koje obilježje ili oba obilježja iz točke D.27. ili na koji je funkcijska valuta subjekta zamijenjena valutom koja ne podliježe ozbiljnoj hiperinflaciji. D.29 Kad datum subjektovog prijelaska na MSFI-jeve pada na datum ili nakon datuma normalizacije funkcijske valute subjekt može odlučiti da svu imovinu i sve obveze koje je držao prije datuma normalizacije funkcijske valute mjeri po fer vrijednosti na datum prijelaska na MSFI-jeve. Subjekt može tu fer vrijednost u svom početnom izvještaju o financijskom položaju prema MSFI-jevima primijeniti kao surogatni trošak imovine i obveza. D.30 Kad datum normalizacije funkcijske valute pada unutar usporednog dvanaestomjesečnog razdoblja, usporedno razdoblje smije biti kraće od dvanaest mjeseci, uz uvjet da za to kraće razdoblje postoje kompletni financijski izvještaji (kako su propisani točkom 10. MRS-a 1).« Dodaje se točka 39.H koja glasi: »39.H Izmjenama i dopunama pod naslovom »Ozbiljna hiperinflacija i ukidanje fiksnih datuma za prve primjenitelje« (izmjene i dopune MSFI-ja 1), objavljene u prosincu 2010. godine, izmijenjene su i dopunjene točke B.2, D.1 i D.20 i dodane točke 31.C. i D.26 – D.30 Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. srpnja 2011. godine. Dopuštena je ranija primjena. MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u studenome 2009.) Točka C.2 mijenja se i glasi: »C.2 U Dodatku B mijenjaju se točke B.1, B.2 i B.5. B.2 Osim ako nije dopušteno točkom B.3., prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« koji se odnose na prestanak priznavanja na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja).« Točka C.3 izmijenjena je dodavanjem točke D.20 koja glasi: »C3. Mijenjaju se točke D.19 i D.20 u Dodatku D (izuzeća od drugih MSFI-jeva)… D20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke VP76 i iz točke VP76.A MRS-a 39 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.« MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u listopadu 2010.) Točke C2. i C3. mijenjaju se i glase: »Izmjenom točke C2. mijenja se točka B2. i glasi: B2. Osim ako nije dopušteno točkom B.3, prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MSFI-ja 9 »Financijski instrumenti« na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja). Izmjenom točke C3. mijenja se točka D20. i glasi: D20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke B5.4.8 i iz točke B5.4.9 MSFI-ja 9 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.« Članak 6. U Međunarodnom standardu financijskog izvještavanja 7 – Financijski instrumenti: objavljivanje iza točke 13. dodaju se naslov i točke 13.A – 13.F koji glase: »Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza 13.A Podaci koji se objavljuju sukladno točkama 13B-13E nadopuna su drugim objavama propisanima ovim MSFI-jem i obvezni su za sve priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Navedeni podaci za objavu vrijede i za priznate financijske instrumente koji su predmetom provedivih glavnog sporazuma prijeboju ili sličnih sporazuma, neovisno o tome da li se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. 13.B Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju da ocijene učinak ili mogući učinak sporazuma o prijeboju na njegov financijski položaj. Oni uključuju učinke ili moguće učinke prava na prijeboj povezanih s priznatom imovinom i priznatim obvezama subjekta na koje se primjenjuje točka 13A. 13.C Radi ispunjenja cilja točke 13B., subjekt je dužan na kraju izvještajnog razdoblja odvojeno objaviti sljedeće kvantitativne informacije o priznatoj financijskoj imovini i priznatim financijskim obvezama na koje se primjenjuje točka 13A:
a)bruto iznos gore navedene priznate financijske imovine i priznatih financijskih obveza
b)iznose koji se prebijaju po kriterijima iz točke 42. MRS-a 32 kad se utvrđuju neto iznosi prikazani u izvještaju o financijskom položaju
c)neto iznose prikazane u izvještaju o financijskom položaju
d)iznose koji su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma koji nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13C.b), uključujući: i. iznose koji se odnose na financijske instrumente koji ne ispunjavaju neki ili ni jedan kriterij za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32 ii. iznose koji se odnose na financijske instrumente osiguranja (uključujući novčana sredstva kao instrument osiguranja) te
e)neto iznos nakon oduzimanja iznosa pod
d)od iznosa pod
c)iz ove točke. Informacije propisane ovom točkom objavljuju se u tabličnom obliku, odvojeno za financijsku imovinu i financijske obveze, osim ako neki drugi format ne bi bio prikladniji. 13.D Ukupan iznos objavljen sukladno točki 13C.
d)za pojedinačni instrument ograničen je na iznos toga instrumenta prema točki 13C.c). 13.E Subjekt je dužan navesti opis uz podatke objavljene o prijeboju prava povezanih s financijskom imovinom i financijskim obvezama koje je priznao i koje su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma koji se objavljuju sukladno točki 13C.d), što uključuje i narav takvih prava. 13.F Ako se informacije propisane točkama 13.B – 13.E objavljuju u više bilježaka uz financijske izvještaje, subjekt je dužan te bilješke međusobno povezati natuknicama.« DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE Dodaje se točka 44.R koja glasi: »44.R Izmjenama i dopunama MSFI-ja 7 pod naslovom »Objavljivanje – prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«, izdanima u prosincu 2011. godine, dodane su točke UV9., 13A – 13F i B40 – B53. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine te razdoblja unutar ovih godišnjih razdoblja. Subjekt je dužan retroaktivno objaviti informacije propisane izmjenama i dopunama.« Iza točke B.39 dodaju se naslovi i točke B.40 – B.53 koje glase: »Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza (točke 13.A – 13.F) Djelokrug (točka 13.A) B.40 Podaci koji se objavljuju sukladno točkama 13.B – 13.E obvezni su za sve priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Uz to, na financijske instrumente primjenjuje se obveza objavljivanja informacija iz točaka 13B – 13E ako su oni predmetom provedivog glavnog sporazuma o prijeboju ili sličnog sporazuma koji obuhvaća slične financijske instrumente i transakcije, neovisno o tome da li se ti financijski instrumenti prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32 ili ne. B.41 U slične sporazume spomenute u točkama 13A i B40 ubrajaju se sporazumi o kliringu izvedenica, globalni glavni sporazumi o otkupu, globalni glavni sporazumi o pozajmljivanju vrijednosnica te sva prava povezana s financijskim osiguranjem. U takve slične financijske instrumente i transakcije koji se spominju u točki B.40 ubrajaju se i izvedenice, sporazumi o prodaji i povratnoj kupnji, ugovor o obratnoj prodaji i povratnoj kupnji te sporazume o uzamljivanju i pozajmljivanju vrijednosnica. Primjeri financijskih instrumenata koji ne potpadaju u djelokrug točke 13A su zajmovi i depoziti klijenata u istoj instituciji (osim ako nisu međusobno prebijeni u izvještaju o financijskom položaju) te financijski instrumenti koji su predmetom samo nekog ugovora o osiguranju tražbina. Objavljivanje kvantitativnih informacija o priznatoj financijskoj imovini i priznatim financijskim obvezama na koje se primjenjuje točka 13A. (točka 13C.) B.42 Financijski instrumenti objavljeni sukladno točki 13C mogu biti predmetom različitih zahtjeva koji se tiču mjerenja (primjerice, obveza iz ugovora o povratnoj kupnji može biti mjerena po amortiziranom trošku, dok će izvedenica biti mjerena po fer vrijednosti). Subjekt je dužan instrumente iskazati u iznosima u kojima ih je priznao i sve razlike u njihovom mjerenju opisati u pripadajućim bilješkama. Objavljivanje bruto iznosa priznate financijske imovine i priznatih financijskih obveza na koje se primjenjuje točka 13A. (točka 13C.
a)B.43 Podaci koji se objavljuju sukladno točki 13C.
a)odnose se na priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Iznosi propisani točkom 13C.
a)također se odnose na priznate financijske instrumente koji su predmetom provedivih globalnih glavnih sporazuma o prijeboju ili sličnih sporazuma, neovisno o tome da li ispunjavaju kriterije za prijeboj ili ne. Međutim, objavljivanje informacija propisanih točkom 13C.
a)ne odnosi se na iznose iskazane temeljem ugovora o osiguranju tražbina koji ne ispunjavaju kriterije za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32, za koje je propisana obveza objavljivanja sukladno točki 13C.d). Objavljivanje iznosa koji se prebijaju po kriterijima iz točke 42. MRS-a 32 (točka 13C.
b)B.44 Točka 13c.
b)propisuje subjektima obvezu objavljivanja iznosa koji su prebijeni sukladno točki 42. MRS-a 32 radi utvrđivanja neto iznosa iskazanih u izvještaju o financijskom položaju. I iznosi priznate financijske imovine, i iznosi priznatih financijskih obveza koje su predmetom prijeboja u sklopu istog sporazuma objavljuju se i u sklopu informacija koje se objavljuju o financijskoj imovini, i u sklopu onih koje se objavljuju o financijskim obvezama. Međutim, objavljeni iznosi (u npr. tablici) ograničeni su na one koji se prebijaju. Primjerice, subjekt može imati priznatu izvedenu imovinu i priznatu izvedenu obvezu koje udovoljavaju kriterijima za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32. Ako je bruto iznos izvedene imovine viši od bruto iznosa izvedene obveze, u tablici koja prikazuje financijsku imovinu bit će prikazan ukupni iznos izvedene imovine (sukladno točki 13C.a)) i ukupni iznos izvedene obveze (sukladno točki 13C.b)). Međutim, dok će u tablicu koja prikazuje financijsku obvezu biti uključen njen ukupan iznos (sukladno točki 13C.a)), on će uključiti samo iznos izvedene imovine (sukladno točki 13C.b)) koji je jednak iznosu izvedene obveze. Objavljivanje neto iznosa prikazanih u izvještaju o financijskom položaju (točka 13C.
c)B.45 Ako subjekt ima instrumente koji potpadaju pod ovdje propisane objave (kako je to utvrđeno u točki 13A), ali ne ispunjavaju kriterije za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32, iznosi koji se objavljuju sukladno točki 13C.
c)jednaki su iznosima koji se objavljuju sukladno točki 13C.a). B.46 Iznosi koji se objavljuju sukladno točki 13C.
c)moraju se uskladiti s pojedinačnim stavkama iskazanima u izvještaju o financijskom položaju. Primjerice, ako subjekt procijeni da bi objedinjavanjem ili raščlanjivanjem iznosa pojedinih stavki financijskih izvještaja pružio relevantnije informacije, dužan je objedinjene, odnosno raščlanjene iznose iz točke 13C.
c)uskladiti s pojedinačnim stavkama prikazanima u izvještaju o financijskom položaju. Objavljivanje iznosa koji su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13.C
b)(točka 13.C
d)B.47 Točkom 13.Cd) je subjektima propisana obveza objavljivanja iznosa koji su predmetom pravno provedivih glavnih sporazuma o prijeboju ili sličnih sporazuma i nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13C.b). Točka 13C.d).(
i)odnosi se na iznose povezane s priznatim financijskim instrumentima koji ne ispunjavaju neki ili ni jedan kriterij za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32 (primjerice, postojeća prava na prijeboj koja ne ispunjavaju kriterij iz točke 42.
b)MRS-a 32 ili uvjetna prava na prijeboj koja su provediva i ostvariva samo u slučaju neplaćanja ili nesolventnosti ili stečaja bilo koje strane ugovora). B.48 Točka 13.Cd.).(
ii)odnosi se na iznose po osnovi instrumenata financijskog osiguranja, uključujući novčana sredstva, i onih primljenih, i onih danih kao zalog. Subjekt je dužan objaviti fer vrijednost onih financijskih instrumenata koji su založeni ili primljeni kao osiguranje. Iznosi objavljeni sukladno točki 13.C.d).(
ii)odnose se na stvarno primljene ili založene instrumente osiguranja, a ne ni na kakve obveze ili potraživanja koja iz njih proizlaze i priznata su po osnovi njihovog povrata. Ograničenja iznosa koji se objavljuju sukladno točki 13C.
d)(točka 13D) B.49 Kod objavljivanja iznosa sukladno točki 13C.d), subjekt je dužan uzeti u obzir učinke razlike iznad iznosa za naplatu putem financijskog instrumenta kao osiguranja. Da bi to učinio, subjekt mora prvo od iznosa objavljenih sukladno točki 13C.
c)oduzeti iznose objavljene sukladno točki 13C.d).(i). Nakon toga je dužan iznose objavljene sukladno točki 13C.d).(
ii)svesti na preostali iznos predmetnog financijskog instrumenta iz točke 13C.c). No, ako se prava na instrument osiguranja mogu provesti po financijskim instrumentima, ona mogu biti uključena u informacije koje se objavljuju sukladno točki 13D. Opis prava na prijeboj koja su predmetom provedivih globalnih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma (točka 13E) B.50 Subjekt je dužan opisati vrste prava na prijeboj i sličnih sporazuma objavljenih sukladno točki 13.C.d), uključujući i narav tih prava. Primjerice, subjekt je dužan opisati svoja uvjetna prava. Kod instrumenata koji su predmetom prava na prijeboj i nisu uvjetovani nekim budućim događajem, ali koji ne ispunjavaju preostale kriterije iz točke 42. MRS-a 32, subjekt je dužan opisati razloge iz kojih ti kriteriji nisu ispunjeni. Za svaki financijski instrument dan ili dobiven kao instrument osiguranja naplate subjekt je dužan navesti opis uvjeta ugovora o instrumentu osiguranja (primjerice, kad je instrument osiguranja ograničen). Objavljivanje po vrstama financijskih instrumenata ili ugovornim stranama B.51 Kvantitativne informacije propisane točkama 13.Ca) do 13.Ce) mogu se grupirati po vrstama financijskih instrumenata ili transakcija (primjerice, izvedenice, sporazumi o povratnoj kupnji te o obrnutoj povratnoj kupnji ili o uzajmljivanju i pozajmljivanju vrijednosnica). B.52 Alternativno, subjekt može kvantitativne informacije propisane točkama 13C.
a)– 13.C.
c)grupirati po vrstama financijskih instrumenata, a kvantitativne informacije propisane točkama 13.C.
c)– 13.C.
e)po stranama s kojima ih je ugovorio. Ako subjekt propisane informacije prikazuje po ugovornim stranama, nije dužan navesti nazive, tj. imena ugovornih strana. No, dužan je radi usporedivosti očuvati način označavanja ugovornih strana u godinama koje prikazuje (npr. ugovorna strana A, ugovorna strana B, ugovorna strana C itd.). Kvalitativne informacije razmatraju se da bi bilo moguće iznijeti daljnje informacije o vrstama ugovornih strana. Kad su iznosi propisani točkama 13C.
c)– 13C.
e)prikazani po ugovornim stranama, pojedinačno značajni iznosi u odnosu na ukupan iznos prikazan po kriteriju ugovornih strana objavljuju se odvojeno, a preostali iznosi po tom kriteriju koji nisu značajni zbrajaju se i iskazuju kao jedna stavka. Ostalo B.53 Informacije za objavu utvrđene u točkama 13C – 13E predstavljaju minimalnu obvezu. Radi ispunjenja cilja iz točke 13B moguće je da će ih subjekt morati nadopuniti dodatnim (kvalitativnim) informacijama, zavisno od uvjeta provedivih glavnih ugovora o prijeboju i povezanih sporazuma, što uključuje i narav prava na prijeboj, i njihov utjecaj ili mogući utjecaj na financijski položaj subjekta.« Članak 7. Iza Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 8 – Poslovni segmenti dodaje se Međunarodni standard financijskog izvještavanja 10 – Konsolidirani financijski izvještaji koji glasi: »MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 10 Konsolidirani financijski izvještaji CILJ 1. Cilj ovoga MSFI-ja jest utvrditi načela prikaza i sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja subjekta koji ima moć raspolaganja jednim ili više subjekata. Postizanje cilja 2. Kako bi cilj i 1. točke bio ispunjen, ovaj MSFI:
a)propisuje subjektu koji ima kontrolu (matica) nad jednim ili više subjekata (ovisna društva) obvezu prezentiranja konsolidiranih financijskih izvještaja
b)definira načelo kontrole i kontrolu postavlja kao osnovu za konsolidaciju
c)opisuje kako primijeniti načelo kontrole da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u kojem ima udjele, a time i obvezu konsolidirati takav subjekt
d)navodi zahtjeve koji se tiču računovodstva u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja. 3. Ovaj MSFI ne obrađuje računovodstvene zahtjeve koji se odnose na poslovna spajanja niti njihov utjecaj na konsolidaciju, što obuhvaća i goodwill nastao poslovnim spajanjem (v. MSFI 3 »Poslovna spajanja«). DJELOKRUG 4. Subjekt koji je matica, dužan je prezentirati konsolidirane financijske izvještaje. Ovaj MSFI primjenjuje se na sve subjekte, izuzev:
a)na maticu koja nije dužna prezentirati financijske izvještaje ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
i)ovisno je društvo u potpunom ili djelomičnom vlasništvu nekog drugog subjekta i svih njegovih drugih vlasnika, što uključuje one koji inače nemaju pravo glasa, koji su obaviješteni da matica ne prezentira konsolidirane financijske izvještaje i tome se ne protive; (
ii)čijim dužničkim ili glavničkim instrumentima se ne trguje na javnom tržištu (nacionalnoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta) (iii) koja podnosi ili je u postupku podnošenja (konsolidiranih) financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili nekoj drugoj regulatornoj agenciji radi izdavanja bilo koje klase instrumenata na javnom tržištu i (
iv)njena krajnja ili posredna matica izrađuje konsolidirane financijske izvještaje koji su dostupni javnosti i sukladni su MSFI-jevima.
b)na planove, tj. fondove primanja nakon prestanka radnog odnosa ili druge planove dugoročnih primanja zaposlenih na koje se primjenjuje MRS 19 »Primanja zaposlenih«. Kontrola 5. Ulagatelj je dužan, neovisno o naravi svog sudjelovanja u nekom subjektu (subjektu u kojem ima sudjelujući interes) utvrditi da li je matica na način da ocijeni da li ima kontrolu nad njim. 6. Ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u ako je temeljem svog sudjelovanja u njemu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima prava na njih te sposobnost utjecati na prinos svojom prevlašću u tom subjektu. 7. Dakle, ulagatelj kontrolira neki subjekt onda, i samo onda ako ima sve niže navedeno:
a)moć raspolaganja tim subjektom (v. točke 10. – 14.)
b)izloženost ili prava u odnosu na varijabilni prinos na svoje sudjelovanje u tom subjektu (v. točke 15. i 16.) i
c)sposobnost primjene svojih ovlasti u subjektu na način da utječe na visinu svog prinosa (v. točke 17. i 18.). 8. U procjeni postojanja kontrole nad subjektom u kojem je izvršeno ulaganje, ulagatelj je dužan razmotriti sve činjenice i okolnosti. Ulagatelj je dužan ponovno procijeniti da li ima kontrolu ako činjenice i okolnosti ukazuju na to da je došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole navedenih u točki 7. (v. točke B80. – B85.). 9. Dva ili više ulagatelja zajedno kontroliraju subjekt u kojem imaju udjele kad moraju zajednički voditi relevantne poslove. U tom slučaju, budući da ni jedan ulagatelj ne smije samostalno voditi poslove bez suradnje s drugima, ni jedan ulagatelj nema samostalnu kontrolu nad takvim subjektom. Svaki ulagatelj bi svoj udjel u takvom subjektu obračunavao sukladno mjerodavnim MSFI-jevima, kao što su MSFI 11 »Zajednički poslovi«, MRS 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«, odnosno MSFI 9 »Financijski instrumenti«. Moć raspolaganja 10. Ulagatelj ima moć raspolaganja subjektom kad ima postojeća prava koja mu u sadašnjosti omogućuju vođenje relevantnih poslova, tj. poslova koji bitno utječu na prinos samoga subjekta. 11. Moć raspolaganja proizlazi iz prava. Ponekad je moguće moć raspolaganja nedvojbeno utvrditi, kao što je moć raspolaganja koja se zasniva isključivo na glasačkim pravima utemeljenima na glavničkim instrumentima kao što su dionice i moguće ju je procijeniti uzimajući u obzir glasačka prava temeljem udjela, tj. dionica koje se drže. U drugom slučaju, procjena može biti kompleksnija i nalagati razmatranje većeg broja čimbenika, primjerice kad moć raspolaganja proizlazi iz jednog ugovornog sporazuma ili više njih. 12. Ulagatelj koji ima sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove ima moć raspolaganja, čak i ako njegova prava na vođenje tek trebaju biti iskorištena. Dokaz o tome da je ulagatelj vodio relevantne poslove može biti od pomoći pri utvrđivanju da li ulagatelj ima moć raspolaganja, ali nije sam za sebe odlučujuć za izvođenje zaključka o tome da ulagatelj ima moć raspolaganja nekim subjektom. 13. Ako dva ili više ulagatelja imaju postojeća prava temeljem kojih svaki od njih ima jednostranu sposobnost voditi različite relevantne poslove, ulagatelj koji ima sadašnju sposobnost vođenja onih poslova koji imaju najbitniji utjecaj na prinos subjekta, ima moć raspolagati tim subjektom. 14. Ulagatelj može imati moć raspolaganja u subjektu, čak i ako drugi subjekti imaju postojeća prava temeljem kojih imaju sadašnju sposobnost sudjelovanja u vođenju relevantnih poslova, primjerice, kad neki drugi subjekt ima značajan utjecaj. Međutim, ulagatelj koji ima samo zaštitna prava, nema moć raspolaganja u subjektu (v. točke B26. – B28.), a time niti kontrolu nad njim. Prinos 15. Ulagatelj je izložen varijabilnom prinosu temeljem svog sudjelovanja u subjektu koji je predmet njegovog ulaganja, odnosno ima pravo na prinos kad njegov prinos temeljem sudjelovanja može varirati zavisno od uspješnosti poslovanja toga subjekta. Prinos ulagatelja može biti samo pozitivan, samo negativan ili i pozitivan i negativan. 16. Iako samo jedan ulagatelj može kontrolirati subjekt koji je predmetom ulaganja, više strana može dijeliti prinos takvog subjekta. Primjerice, imatelji nekontrolirajućih udjela mogu sudjelovati u dobiti ili isplatama subjekta koji je predmetom ulaganja. Veza između moći raspolaganja i prinosa 17. Ulagatelj kontrolira neki subjekt koji je predmet ulaganja ako ima ne samo moć raspolaganja subjektom i izložen je ili ima pravo na varijabilni prinos temeljem svog sudjelovanja u njemu nego i sposobnost primijeniti svoju moć raspolaganja na način da utječe na svoj prinos temeljem svog sudjelovanja u subjektu. 18. Prema tome, ulagatelj koji ima pravo odlučivanja određuje da li nastupa kao principal ili agent. Ulagatelj koji je prema točkama B58. – B72. agent nema kontrolu nad subjektom koji je predmet ulaganja kad primjenjuje svoja prava odlučivanja koja su mu prenesena. RAČUNOVODSTVENI ZAHTJEVI 19. Matica je dužna sastaviti konsolidirane financijske izvještaje primjenjujući jedinstvene računovodstvene politike na slične transakcije i druge događaje u sličnim okolnostima. 20. Konsolidacija subjekta koji je predmetom ulaganja započinje od datuma na koji ulagatelj stječe kontrolu nad tim subjektom i prestaje kad ulagatelj izgubi kontrolu nad njim. 21. Upute za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja navedene su u točkama B86. – B93. Nekontrolirajući udjeli 22. Matica je dužna nekontrolirajuće udjele u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju prikazati u sklopu vlasničke glavnice odvojeno od dijela vlasničke glavnice koji pripada vlasnicima matice. 23. Promjene vlasničkog udjela matice u ovisnom društvu koje nemaju za posljedicu gubitak kontrole, obračunavaju se kao transakcije vlasničkim kapitalom, tj. transakcije s vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika. 24. Upute o načinu računovodstvenog iskazivanja nekontrolirajućih udjela u konsolidiranim financijskim izvještajima navedene su u točkama B94. – B96. Gubitak kontrole 25. Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, ona:
a)prestaje iskazivati imovinu i obveze bivšeg ovisnog subjekta u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju
b)počinje iskazivati svaki zadržani udjel u bivšem ovisnom subjektu po fer vrijednosti od trenutka gubitka kontrole i kasnije ga obračunavati, kao i sve iznose potraživanja od bivšeg ovisnog subjekta ili obveza prema njemu, sukladno mjerodavnim MSFI-jevima. Fer vrijednost se uzima kao fer vrijednosti kod prvog iskazivanja financijske imovine sukladno MSFI-ju 9 ili, ako je to slučaj, kao trošak kod prvog iskazivanja udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu;
c)prestaje iskazivati dobit ili gubitak povezan s gubitkom kontrole temeljem prvobitnog kontrolirajućeg udjela. 26. Upute o načinu računovodstvenog iskazivanja gubitka kontrole navedene su u točkama B97. – B99. DODATAK A DEFINICIJE Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja Konsolidirani financijski izvještaji Financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini. Kontrola nad subjektom Ulagatelj ima kontrolu nad subjektom ako je temeljem svog sudjelovanja u njemu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima prava na njih te sposobnost utjecati na prinos svojom prevlašću u tom subjektu. Donositelj odluka Subjekt s pravom odlučivanja koji je ili principal, ili agent drugih strana. Grupa Sastoji se od matice i njenih ovisnih društava. Nekontrolirajući udjel Udjel u vlasničkom kapitalu ovisnog društva koji ne pripada, ni neposredno, ni posredno, nekoj matici. Matica Subjekt koji kontrolira jedan subjekt ili više njih. Moć raspolaganja Postojeća prava temeljem kojih postoji sadašnja sposobnost vođenja relevantnih poslova. Zaštitna prava Prava namijenjena zaštiti interesa strane koja ih ima, bez da toj strani daje moć raspolaganja subjektom na kojeg se prava odnose. Relevantni poslovi U ovome MSFI-ju relevantni poslovi definirani su kao poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja koji bitno utječu na njegov prinos. Pravo opoziva Pravo oduzimanja ovlasti odlučivanja donositelju odluka. Ovisni subjekt Subjekt koji je pod kontrolom nekog drugog subjekta. Sljedeći izrazi definirani su u MSFI-ju 11, MSFI-ju 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima«, MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) ili MRS-u 24 »Objavljivanje povezanih osoba« i u ovome se MSFI-ju koriste u značenjima utvrđenima u tim standardima: – pridruženi subjekt – udjel u drugom subjektu – zajednički pothvat – ključno upravljačko osoblje – povezana osoba – značajan utjecaj. DODATAK B VODIČ ZA PRIMJENU Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja. U njemu je opisana primjena točaka 1.-26. i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi ovoga MSFI-ja. B.1 Primjeri iz ovoga dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 10 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti. PROCJENA POSTOJANJA KONTROLE B.2 Da bi utvrdio da li kontrolira neki subjekt, ulagatelj je dužan ocijeniti da li ima sve od niže navedenog: B.3 U utvrđivanju prethodnog može biti od pomoći razmotriti sljedeće čimbenike:
a)svrha i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja (v. točke B5. – B8.)
b)koji su relevantni poslovi i kako se donose odluke o njima (v. točke B11. – B13.)
c)ima li ulagatelj temeljem svojih prava sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove (v. točke B14. – B54.)
d)je li ulagatelj temeljem svog sudjelovanja u subjektu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima li pravo na njega (v. točke B55. – B57.) i
e)ima li ulagatelj sposobnost primjene svojih ovlasti u subjektu na način da utječe na visinu svog prinosa (v. točke B578. – B72.). B.4 Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad nekim subjektom koji je predmet ulaganja, ulagatelj je dužan razmotriti narav svog odnosa s drugim osobama (v. točke B73. – B75.). Svrha i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja B.5 Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad subjektom ulagatelj je dužan uzeti u obzir svrhu i ustroj subjekta da bi mogao odrediti relevantne poslove, način na koji se donose odluke o njima te tko ima sadašnju sposobnost vođenja tih poslova te tko ostvaruje prinos od tih poslova. B.6 Promatrajući svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja, može biti očigledno da je subjekt pod kontrolom temeljem glavničkih instrumenata koji imatelju daju pravo na razmjerna glasačka prava, kao što su redovne dionice. U tom slučaju, ako ne postoje dodatni sporazumi koji utječu na odlučivanje, ocjenjivanje postojanja kontrole usmjerava se na osobu koja je sposobna primijeniti svoja glasačka prava u dovoljnoj mjeri da bi odredila poslovne i financijske politike subjekta koji je predmetom ulaganja ako takva osoba postoji (v. točke B34. – B50.). U situaciji koja je jednostavna, ulagatelj koji ima većinu glasačkih prava je onaj koji kontrolira subjekt ako ne postoje drugi čimbenici. B.7 Radi utvrđivanja da li ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u složenijim situacijama, može biti neophodno razmotriti neke ili sve druge čimbenike iz točke B3. B.8 Subjekt koji je predmetom ulaganja može biti ustrojen na način da glasačka prava nisu prevladavajući čimbenik u odlučivanju o tome tko u njemu ima kontrolu, kao što je slučaj kad se neka glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i kad se relevantni poslovi vode temeljem ugovornih sporazuma. U tom slučaju ulagatelj je dužan u razmatranje svrhe i ustroja subjekta koji je predmet ulaganja, uključiti i promatranje rizika kojima je subjekt temeljem ustroja izložen, rizika koji su temeljem ustroja trebali prijeći na osobe koje sudjeluju u subjektu te da li je ulagatelj izložen nekim ili svim tim rizicima. Razmatranje rizika ne znači samo rizik povezan s nižim prinosom od očekivanog, već i rizik većeg prinosa od očekivanog. Moć raspolaganja B.9 Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Za potrebe utvrđivanja moći raspolaganja, razmatraju se samo materijalna prava i prava koja nisu zaštićena (v. točke B22. – B28.). B.10 Utvrđivanje da li neki ulagatelj ima moć raspolaganja zavisi od relevantnih poslova, načinu na koji se donose odluke o njima te o pravima ulagatelja i drugih osoba u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja. Relevantni poslovi i vođenje relevantnih poslova B.11 Kod mnogih subjekata koji su predmetom ulaganja na njihov prinos znatno utječe niz poslovnih i financijskih aktivnosti. Primjeri poslova koji, zavisno od okolnosti, mogu biti relevantni uključuju, ali nisu ograničeni na:
a)kupoprodaju dobara ili usluga
b)upravljanje financijskom imovinom kroz njihov rok (što uključuje i izostanak plaćanja)
c)odabir, pribavljanje ili otuđenje imovine
d)istraživanje i razvoj novih proizvoda i procesa i
e)utvrđivanje strukture financiranja ili pribavljanje sredstava za financiranje. B.12 Primjeri odluka o relevantnim poslovima uključuju, ali nisu ograničeni na:
a)donošenje odluka o poslovanju i kapitalu subjekta koji je predmetom ulaganja, uključujući one o financijskim planovima (proračunima) i
b)imenovanje i utvrđivanje naknade za ključne rukovoditelje subjekta koji je predmetom ulaganja ili njegove davatelje usluga te otkazivanje radnog odnosa, odnosno usluga. B.13 U nekim situacijama relevantni poslovi mogu biti oni i prije i nakon određenog stjecaja okolnosti ili događaja. Kad dva ili više ulagatelja imaju sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove i ti se poslovi odvijaju u različito vrijeme, ulagatelji su dužni utvrditi koji od njih je sposoban voditi one poslove koje najbitnije utječu na prinose, pri čemu se uzima u obzir način na koji se primjenjuju paralelna prava odlučivanja (v. točku 13.). Ulagatelji su dužni vremenom preispitivati svoju ocjenu kad dođe do promjene relevantnih činjenica ili okolnosti. Primjeri za primjenu Primjer 1. Dva ulagatelja osnuju neki subjekt radi razvoja i plasmana medicinskog proizvoda. Jedan je zadužen za razvoj i pribavljanje svih suglasnosti i dozvola za medicinski proizvod – što obuhvaća i jednostranu sposobnost donošenja svih odluka koje se tiču razvoja proizvoda i pribavljanja suglasnosti. Nakon što je nadležno tijelo odobrilo proizvod, drugi ulagatelj zadužen je za proizvodnju i prodaju proizvoda – što znači da ima jednostranu sposobnost donositi sve odluke o proizvodnji i marketingu projekta. Ako su svi poslovi – razvoj i pribavljanje suglasnosti nadležne regulatorne agencije, kao i proizvodnja i marketing medicinskog proizvoda – relevantni poslovi, svaki ulagatelj treba utvrditi da li je sposoban voditi one poslove koji imaju najbitniji utjecaj na prinos subjekta. Prema tome, svaki ulagatelj treba razmotriti da li je razvoj i pribavljanje suglasnosti nadležne agencije ili proizvodnja i marketing medicinskog proizvoda onaj posao koji najbitnije utječe na prinos subjekta te da li ga je sposoban voditi. Prilikom utvrđivanja koji ulagatelj ima moć raspolaganja, ulagatelji bi razmatraili:
a)svrhu i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja
b)čimbenike na temelju kojih se utvrđuju dobitna marža, prihodi i vrijednost subjekta koji je predmetom ulaganja, kao i vrijednost medicinskog proizvoda
c)utjecaj ovlasti svakog ulagatelja da odlučuje o čimbenicima pod
b)na prinos subjekta
d)izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa. U konkretnom primjeru, ulagatelji bi razmatrali i:
e)neisgurnost dobivanja suglasnosti nadležne regulatorne agencije i napore koje treba uložiti za njeno ishođenje (imajući u vidu uspješnost ulagatelja u razvoju medicinskih proizvoda i pribavljanju suglasnosti za njih u ranijim razdobljima) i
f)koji od njih kontrolira medicinski proizvod nakon uspješnog okončanja faze razvoja. Primjer 2. Osniva se investicijski subjekt (subjekt koji je predmetom ulaganja) koji se financira dužničkim instrumentom nekog ulagatelja (ulagatelj dužničkog instrumenta) i glavničkim instrumentima nekolicine drugih ulagatelja. Dio kapitala po glavničkim instrumentima namijenjen je pokriću prvih gubitaka te isplati eventualnog prinosa od subjekta. Jedan od ulagatelja koji je ima 30-postotni udjel u kapitalu temeljem glavničkog instrumenta, istovremeno je i upravitelj imovinom. On svoje prihode koristi za otkup portfelja financijske imovine, čime subjekt izlaže kreditnom riziku povezanom s mogućim izostankom plaćanja glavnice i kamata po imovini. Transakcija je ulagatelju dužničkog instrumenta prikazana kao ulaganje minimalne izloženosti kreditnom riziku povezanom s mogućim izostankom plaćanja po imovini u portfelju zbog same naravi imovine i zato što je dio kapitala po glavničkim instrumentima namijenjen pokriću prvih gubitaka subjekta. Na prinose subjekta znatno utječe upravljanje portfeljem njegove imovine, što uključuje i odluke o izboru, pribavljanju i otuđenju imovine unutar portfeljnih smjernica te upravljanje po izostanku plaćanja u bilo kojem portfelju imovine. Sve navedene poslove vodi upravitelj imovinom do trenutka u kojem izostala plaćanja ne dosegnu točno utvrđenu vrijednost portfelja (tj. vrijednost portfelja koja bi iscrpila dio kapitala zastupljenog glavničkim instrumentima). Od tog trenutka, imovinom upravlja treća osoba kao povjerenik prema uputama ulagatelja koji je u kapital uložio dužnički instrument. Upravljanje imovinskim portfeljem subjekta relevantan je posao ulagatelja. Upravitelj imovinom koji ima sposobnost voditi relevantne poslove do trenutka u kojem imovina po kojoj su izostala plaćanja ne dosegne točno utvrđen dio vrijednosti portfelja; ulagatelj koji je uložio dužnički instrument ima sposobnost voditi relevantne poslove kad vrijednost imovine po kojoj su plaćanja izostala premaši utvrđen dio vrijednosti portfelja. I upravitelj imovinom i ulagatelj dužničkog instrumenta trebaju utvrditi da li su sposobni voditi poslove koji najbitnije utječu na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, što uključuje razmatranje svrhe i ustroja subjekta, kao i izloženost svake strane varijabilnosti prinosa. Prava koja ulagatelju daju moć raspolaganja u subjektu koji je predmetom ulaganja B.14 Moć raspolaganja proizlazi iz prava. Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Prava po kojima ulagatelj može imati moć raspolaganja mogu se razlikovati od subjekta do subjekta koji je predmetom ulaganja. B.15 Slijede primjeri prava koja, bilo pojedinačno, bilo skupno, ulagatelju mogu dati moć raspolaganja, ali nisu ograničeni na:
a)prava u obliku glasačkih prava (ili potencijalnih glasačkih prava) u subjektu koji je predmetom ulaganja (v. točke B34. – B50.)
b)pravo imenovanja, premještanja ili opoziva ključnih rukovoditelja subjekta koji je predmetom ulaganja koji su sposobni voditi relevantne poslove
c)pravo imenovanja ili opoziva nekog drugog subjekta koji vodi relevantne poslove
d)pravo navoditi subjekt koji je predmetom ulaganja na zaključenje transakcija u korist ulagatelja ili staviti veto na promjene takvih transakcija i
e)druga prava (kao što su prava odlučivanja utvrđena u ugovoru o upravljanju) nositelj kojih ima sposobnost izravno voditi relevantne poslove. B.16 Općenito, kad ulagatelj ima niz poslovnih i financijskih aktivnosti koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmet ulaganja i kad postoji stalna potreba donositi materijalne odluke o tim aktivnostima, glasačka ili slična prava su ona prava koja ulagatelju daju moć raspolaganja, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim sporazumima. B.17 Kad glasačka prava ne mogu bitno utjecati na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, kao što je slučaj kad se glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i relevantni poslovi vode se temeljem ugovornih sporazuma, ulagatelj treba ocijeniti ugovorne sporazume da bi utvrdio da li ima prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom. Radi utvrđivanja dostatnosti prava koja daju moć raspolaganja, ulagatelj je dužan je razmotriti svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja (v. točke B5. – B8.) te kriterije propisane točkama B51. – B54., kao i točke B18. – B20. B.18 U nekim okolnostima može biti otežano utvrditi koji ulagatelj ima dostatna prava koja mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja. U tom slučaju, da bi bilo moguće procijeniti moć raspolaganja, ulagatelj je dužan razmotriti dokaze u prilog tome da praktički ima sposobnost jednostrano voditi relevantne poslove. U razmatranje treba ući, ali ne isključivo, sljedeće, što, zajedno s promatranjem prava i pokazatelja iz točke B19. i B20., može pružiti dokaz o tome da su prava ulagatelja dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom:
a)ulagatelj može, bez tako ugovorenog prava, imenovati ili davati svoju suglasnost na imenovanje ključnih rukovoditelja koji imaju sposobnost voditi relevantne poslove.
b)ulagatelj može, bez tako ugovorenog prava, navoditi subjekt koji je predmetom ulaganja da zaključuje značajne transakcije u korist ulagatelja ili stavljati veto na promjene takvih transakcija
c)ulagatelj može imati prevlast ili u postupku imenovanja za izbor članova upravnih tijela ili pribavljanjem punomoći od drugih nositelja glasačkih prava
d)ključni rukovoditelji subjekta koji je predmet ulaganja su povezane osobe ulagatelja (primjerice, ista osoba obnaša dužnost glavnog izvršnog direktora u subjektu i glavnog izvršnog direktora u ulagatelju)
e)većina članova upravnog tijela subjekta koji je predmet ulaganja su povezane strane ulagatelja. B.19 Ponekad će postojati indicije da ulagatelj ima poseban odnos sa subjektom koji je predmet ulaganja, što ukazuje na to da ulagatelj nema samo pasivan udjel u tom subjektu. Postojanje svakog pojedinačnog pokazatelja ili određene kombinacije pokazatelja ne znači nužno da je ispunjen kriterij moći raspolaganja. Međutim, sve što je iznad pasivnog udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja može ukazivati na to da ulagatelj ima druga s tim udjelom povezana prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja ili kao dokaz o postojećoj moći raspolaganja subjektom. Tako primjeri koji slijede, ukazuju na to da ulagatelj nema samo pasivni udjel u subjektu koji je predmet ulaganja i mogu, u kombinaciji s drugim pravima, ukazivati na moć raspolaganja:
a)ključni rukovoditelji koji imaju sposobnost vođenja relevantnih poslova su ulagateljevi postojeći ili bivši zaposlenici
b)poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja ovise o ulagatelju, kao što je to slučaj u sljedećim situacijama: (
i)subjekt koji je predmetom ulaganja ovisan je o ulagateljevom financiranju znatnog dijela subjektovog poslovanja (
ii)ulagatelj jamči za značajan dio obveza subjekta koji je predmetom ulaganja (iii) subjekt koji je predmetom ulaganja ovisi o ulagatelju u pogledu kritičnih usluga, tehnologije, zaliha sirovina i materijala (
iv)ulagatelj kontrolira imovinu kao što su licencije ili trgovački žigovi koji su kritični za poslovanje subjekta koji je predmetom ulaganja (
v)subjekt koji je predmetom ulaganja ovisan je o ulagatelju u pogledu ključnih rukovoditelja, kao što su osobe ulagatelja sa specijalističkim znanjima o poslovanju subjekta
c)ulagatelj sudjeluje u značajnom dijelu poslova subjekta koji je predmetom ulaganja ili se značajan dio poslova subjekta vodi u ime ulagatelja
d)ulagateljeva izloženost prinosu temeljem njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja ili njegovo pravo na prinos nesrazmjerno je veće od njegovih glasačkih ili sličnih prava. Primjerice, moguće su situacije u kojima ulagatelj ima pravo na više od polovice prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja ili je izložen više od polovici prinosa, iako ima manje od polovice glasačkih prava u subjektu. B.20 Što je izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa temeljem njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja veća, odnosno što su veća prava na isto, to je veći poticaj za ulagatelja da stekne prava dostatna da bi imao moć raspolaganja. Prema tome, velika izloženost varijabilnosti prinosa jedan je od pokazatelja da bi ulagatelj mogao imati moć raspolaganja. Međutim, visina ulagateljeve izloženosti nije sama za sebe odlučujuća za izvođenje zaključka o tome da li ulagatelj ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja ili ne. B.21 Kad se čimbenici iz točke B18. i indicije iz točke B19. i B20. promatraju zajedno s pravima ulagatelja, prevagu imaju dokazi o moći raspolaganja iz točke B18. Materijalna prava B.22 U ocjenjivanju postojanja moći raspolaganja, ulagatelj razmatra samo materijalna prava (svoja i drugih) u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja. Da bi neko pravo bilo materijalno, njegov imatelj mora imati sposobnost primijeniti to pravo u praksi. B.23 Utvrđivanje da li je neko pravo materijalno, nalaže prosudbu uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti. Čimbenici koje za tu svrhu valja razmotriti uključuju, ali nisu ograničeni na sljedeće:
a)postojanje eventualnih zapreka (gospodarskih ili drugih) koje sprječavaju nositelje prava u primjeni tih prava U primjere zapreka mogu se ubrojiti, ali ne isključivo: (
i)kazne i poticaji financijske naravi koji bi nositelja prava mogli spriječiti u primjeni ili ga odvratiti od primjene njegovih prava (
ii)izvršna cijena ili cijena konverzije kojom nastaje financijska barijera koja bi nositelja prava mogli spriječiti u primjeni ili ga odvratiti od primjene njegovih prava. (iii) uvjeti koji daju male izglede za primjenu prava, primjerice, uvjeti koji bitno sužavaju razdoblje sposobnosti primjene prava (
iv)nepostojanje izričitog, razboritog mehanizma u osnivačkim aktima subjekta koji je predmetom ulaganja ili u mjerodavnim zakonima ili propisima koji bi nositelju omogućio primjenu njegovih prava (
v)nemogućnost nositelja prava da pribavi informacije koje su neophodne za primjenu njegovih prava (
vi)poslovne zapreke ili poticaji koji bi nositelja spriječili u primjeni ili odvratili od primjene njegovih postojećih prava (npr. nepostojanje drugih rukovoditelja koji bi bili voljni ili sposobni pružiti specijalizirane usluge ili točno određene usluge i preuzeti druge udjele koje ima postojeći rukovoditelj) (vii) zakonski ili regulatorni uvjeti koji nositelja prava sprječavaju u primjeni njegovih prava (npr. kad je inozemnom ulagatelju zabranjeno primijeniti njegova prava)
b)Kad je radi primjene, tj. korištenja prava potrebna suglasnost više osoba ili kad prava ima više osoba, da li postoji mehanizam koji tim osobama praktički omogućuje primjenu njihovih prava na skupnoj osnovi ako tako odluče. Nepostojanje takvoh mehanizma ukazuje na to da prava možda nisu materijalna. Što je veći broj osoba koje se trebaju usuglasiti oko primjene prava, to je manja vjerojatnost da je riječ o materijalnim pravima. No, nadzorni odbor ili tijelo članovi kojeg nisu povezani s donositeljem odluka može brojnim ulagateljima poslužiti kao mehanizam skupnog djelovanja u primjeni njihovih prava. Prema tome, veća je vjerojatnost da će pravo opoziva koje može primijeniti neovisni nadzorni odbor biti materijalno pravo nego što bi to bio slučaj kad bi isto to pravo pojedinačno primijenio velik broj ulagatelja.
c)Da li bi osoba ili osobe kao nositelji prava imali koristi od primjene tih prava. Primjerice, nositelj potencijalnih glasačkih prava u subjekti koji je predmetom ulaganja (v. točke B47.–B50.) dužan je razmotriti izvršnu cijenu ili cijenu konverzije predmetnog instrumenta. Veća je vjerojatnost da uvjeti potencijalnih glasačkih prava budu materijalno pravo kad je cijena instrumenta unutar tržišnog raspona ili kad bi ulagatelj izvršenjem ili konverzijom instrumenta ostvario koristi po nekoj drugoj osnovi (npr. postizanjem sinergijskih učinaka između ulagatelja i subjekta koji je predmetom ulaganja). B.24 Da bi prava bila materijalna, moraju biti primjenjiva u trenutku u kojem je potrebno donijeti odluke o vođenju relevantnih poslova. U pravilu, da bi prava bila materijalna, trebaju biti izvršiva, tj. primjenjiva u sadašnjem trenutku. No, prava ponekad mogu biti materijalna, čak i ako nisu primjenjiva u sadašnjem trenutku. Primjeri za primjenu Primjer 3. Ulaganju predstoji godišnja skupština dioničara na kojoj će se odlučivati o vođenju relevantnih poslova. Iduća skupština zakazana je za osam mjeseci. No, dioničari koji pojedinačno ili skupno drže najmanje 5 posto glasačkih prava mogu sazvati izvanrednu skupštinu radi promjene postojećih politika koje se tiču relevantnih poslova, no obveza informiranja drugih dioničara znači da se izvanredna sjednica ne može održati najmanje u idućih 30 dana. Politike koje se tiču relevantnih poslova moguće je mijenjati samo na izvanrednim ili već zakazanim skupštinama dioničara. To se odnosi i na odobrenje prodaje bitne imovine, kao i na značajna ulaganja, odnosno prodaju udjela. Gore opisano činjenično stanje vrijedi za primjere 3A – 3D koji slijede. Svaki primjer promatra se zasebno. Primjer 3A Ulagatelj ima većinu glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Glasačka prava ulagatelja su materijalna prava jer je on u mogućnosti donijeti odluke koje se tiču vođenja relevantnih poslova u trenutku u kojem ih je potrebno donijeti. Činjenica da je potrebno proteći 30 dana prije nego što ulagatelj može primijeniti svoja glasačka prava nije zapreka njegovoj sadašnjoj sposobnosti vođenja relevantnih poslova od trenutka u kojem je stekao svoj udjel. Primjer 3B Ulagatelj je strana unaprijednog (eng. forward) ugovora o stjecanju većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja. Rok namire unaprijednog ugovora je 25 dana. Postojeći dioničari nisu u mogućnosti promijeniti postojeće politike za vođenje relevantnih poslova jer izvanrednu sjednicu nije moguće održati najmanje 30 dana, u kom trenutku će unaprijedni ugovor već biti namiren. Prema tome, ulagatelj ima prava koja su u bitnome istovjetna pravima većinskog dioničara iz primjera 3A (tj. ulagatelj koji drži unaprijedni ugovor može donositi odluke o vođenju relevantnih poslova u trenutku u kojem ih je potrebno donijeti). Ulagateljev unaprijedni ugovor je materijalno pravo temeljem kojeg on ima sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove, čak i prije nego što unaprijedni ugovor bude namiren. Primjer 3C Ulagatelj ima materijalnu opciju stjecanja većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja koja je izvršiva za 25 dana i čvrsto je unutar raspona tržišnih cijena. Zaključak je isti kao i u primjeru 3B. Primjer 3D Ulagatelj je strana unaprijednog (eng. forward) ugovora o stjecanju većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja bez ikakvih drugih s tim povezanih prava u odnosu na subjekt. Rok namire unaprijednog ugovora je šest mjeseci. Za razliku od prethodnih primjera, ulagatelj u ovom primjeru nema sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove. Postojeći dioničari imaju sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove jer mogu promijeniti postojeće politike za te poslove prije namire unaprijednog ugovora. B.25 Primjenjiva materijalna prava trećih mogu ulagatelja spriječiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja i na kojeg se ta prava odnose. Za materijalna prava ove vrste nije potrebno da njihovi nositelji imaju sposobnost inicirati odluke. Sve dok prava nisu samo zaštitne naravi (v. točke B26.–B28.), materijalna prava trećih mogu ulagatelja onemogućiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja, čak i ako ona njihovim nositeljima u sadašnjosti omogućuju da odobre ili blokiraju odluke koje se odnose na relevantne poslove. Zaštitna prava B.26 U ocjenjivanju da li prava daju moć raspolaganja subjektom, ulagatelj je dužan ocijeniti da li su njegova prava i prava trećih zaštitna prava. Zaštitna prava odnose se na temeljne promjene poslova subjekta koji je predmet ulaganja ili ona koja se primjenjuju u izvanrednim okolnostima. No, nisu sva prava koja vrijede u izvanrednim okolnostima ili koja su uvjetovana događajima zaštitna prava (v. točku B13. i točku B53.). B.27 Budući da su zaštitna prava namijenjena zaštiti interesa njegovog nositelja bez da mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja i na koja se ta prava odnose, ulagatelj koji ima samo zaštitna prava ne može imati moć raspolaganja niti spriječiti moć raspolaganja subjektom neke druge osobe (v. točku 14.). B.28 U primjere zaštitnih prava ubrajaju se, ali ona nisu ograničena na:
a)pravo vjerovnika da dužnika ograniči u poduzimanju poslova koji bi mogli značajno promijeniti kreditni rizik dužnika na štetu vjerovnika
b)pravo imatelja nekontrolirajućeg udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja da odobrava kapitalna ulaganja veća od onih koja su potrebna za redovno poslovanje ili da odobrava izdavanje glavničkih ili dužničkih instrumenata
c)pravo vjerovnika na zapljenu imovine dužnika ako dužnik ne ispuni utvrđene uvjete otplate zajma. Franšize B.29 Ugovor o franšizi u kojem subjekt koji je predmetom ulaganja kao primatelj franšize davatelju franšize često daje prava koja su namijenjena zaštiti marke koja je predmetom franšize. U pravilu, ugovori o franšizi daju davatelju franšize određena prava odlučivanja u pogledu poslovanja primatelja franšize. B.30 Općenito, prava davatelja franšize ne ograničavaju sposobnost strana koje nisu davatelj franšize da donose odluke koje bitno utječu na prinos primatelja franšize, niti davatelj franšize temeljem svojih prava iz ugovora o franšizi ima sadašnju sposobnost vođenja poslova koji bitno utječu na prinos primatelja franšize. B.31 Neophodno je razlikovati sadašnju sposobnost donošenja odluka koje bitno utječu na prinos primatelja franšize od sposobnosti donošenja odluka kojima se štiti marka koja je predmetom franšize. Davatelj franšize nema prevlast nad primateljem franšize ako druge strane imaju postojeća prava kojima su u sadašnjosti sposobna voditi relevantne poslove primatelja franšize. B.32 Sklapanjem ugovora o franšizi primatelj franšize donio je jednostranu odluku da svoje poslove vodi sukladno uvjetima ugovora, ali za svoj račun. B.33 Kontrolu nad temeljnim odlukama ove vrste kao što je pravni oblik franšize i strukturu njenog financiranja mogu odrediti druge osobe koje nisu davatelj franšize i ona može bitno utjecati na prinos primatelja franšize. Što su razina financijske potpore davatelja franšize i njegova izloženost varijabilnosti prinosa primatelja franšize niže, to je veća vjerojatnost da davatelj franšize ima samo zaštitna prava. Glasačka prava B.34 Ulagatelj često ima sadašnju mogućnost, temeljem glasačkih ili sličnih prava, vođenja relevantnih poslova. Ulagatelj razmatra kriterije iz ovoga dijela (točke B35. – B50.) ako se relevantni poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja vode temeljem glasačkih prava. Moć raspolaganja temeljem većine glasačkih prava B.35 Ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ima pravo raspolaganja u niže navedenim situacijama, osim ako se ne primjenjuje točka B36. ili točka 37.:
a)relevantni poslovi vode se glasom nositelja većine glasačkih prava ili
b)većina članova upravnog tijela koje vodi relevantne poslove imenovana je glasom nositelja većine glasačkih prava. Većina glasačkih prava bez moći raspolaganja B.36 Da bi ulagatelj koji u subjektu koji je predmetom ulaganja ima više od polovice glasačkih prava imao moć raspolaganja subjektom, njegova glasačka prava moraju biti materijalna kako je to utvrđeno u točkama B22. – B25. i moraju mu u sadašnjosti omogućavati vođenje relevantnih poslova, što je najčešće slučaj putem određivanja poslovnih i financijskih politika. Ako neki drugi subjekt ima postojeća prava vođenja relevantnih poslova i nije agent ulagatelja, ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. B.37 Ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, čak ni ako ima većinu glasačkih prava u tom subjektu, ako glasačka prava nisu materijalna. Primjerice, ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ne može imati moć raspolaganja ako se relevantni poslovi vode prema uputama vlade, suda, stečajnog upravitelja, likvidatora ili regulatornog tijela. Moć raspolaganja bez većine glasačkih prava B.38 Ulagatelj može imati moć raspolaganja, čak i ako ima manje od većine glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Primjerice, ulagatelj može imati moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja s manje od većine glasačkih prava u subjektu putem:
a)ugovornog sporazuma između ulagatelja i drugih osoba s pravom glasa (v. točku B39.)
b)prava koja proizlaze iz drugih ugovornih sporazuma (v. točku B40.)
c)glasačkih prava ulagatelja (v. točke B41. – B45.)
d)potencijalnih glasačkih prava (v. točke B47. – B50.) ili
e)kombinacije prava iz točaka
a)– d). Ugovorni sporazum s drugim osobama s pravom glasa B.39 Ugovorni sporazum između ulagatelja i drugih osoba s pravom glasa može ulagatelju omogućiti pravo da svoja glasačka prava iskoristi na način koji je dostatan da mu da moć raspolaganja, čak i ako ulagatelj nema glasačka prava dostatna da bi mu omogućila moć raspolaganja bez ugovornog sporazuma. No, ugovorni sporazum može ulagatelju zajamčiti mogućnost da druge osobe s pravom glasa navodi kako da glasuju da bi mu omogućili donošenje odluka o relevantnim poslovima. Prava iz drugih ugovornih sporazuma B.40 Druga prava odlučivanja, u kombinaciji s glasačkim pravima, mogu ulagatelju pružiti sadašnju mogućnost vođenja relevantnih poslova. Primjerice, prava utvrđena u ugovornom sporazumu zajedno s glasačkim pravima mogu biti dostatna da ulagatelju pruže sadašnju sposobnost vođenja proizvodnog procesa u subjektu koji je predmetom ulaganja ili drugih poslovnih ili financijskih aktivnosti toga subjekta koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja. No, ako ne postoje druga prava, gospodarska ovisnost subjekta koji je predmetom ulaganja o ulagatelju (kao što je odnos dobavljača s njegovim najvećim kupcem) ne dovodi do ulagateljeve moći raspolaganja subjektom. Glasačka prava ulagatelja B.41 Ulagatelj s manje od većine glasačkih prava ima prava dostatna za njegovu moć raspolaganja kad je praktički u mogućnosti jednostrano voditi relevantne poslove. B.42 Prilikom utvrđivanja da li su ulagateljeva glasačka prava dostatna za njegovu moć raspolaganja, ulagatelj razmatra sve činjenice i okolnosti, uključujući:
a)udjel svojih glasačkih prava u odnosu na veličinu i podjelu glasačkih prava drugih osoba s pravom glasa, imajući na umu da: (
i)što više glasačkih prava ima, to je vjerojatnije da ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove (
ii)što više glasačkih prava ima u odnosu na druge osobe s pravom glasa, to je vjerojatnije da ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove (
ii)što je veći broj osoba koje bi trebale djelovati zajedno da bi nadglasale ulagatelja, to je veća vjerojatnost da ulagatelj ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove
b)potencijalna glasačka prava ulagatelja, drugih osoba s pravom glasa ili drugih osoba (v. točke B47. – B50.)
c)prava koja proizlaze iz drugih ugovornih sporazuma (v. točku B40.) i
d)sve dodatne činjenice i okolnosti koje ukazuju na to da ulagatelj ima ili nema sadašnju mogućnost voditi relevantne poslove u vrijeme u koje je potrebno donijeti takve odluke, što uključuje kako se glasovalo na prethodnim skupštinama dioničara. B.43 Kad na vođenje relevantnih poslova presudan utjecaj ima većinski glas i ulagatelj ima znatno više glasačkih prava od druge pojedinačne osobe s pravom glasa ili organizirane skupine osoba s pravom glasa i ti su drugi udjeli u glasačkim pravima uvelike raspršeni, moguće je nedvojbeno zaključiti, nakon razmatranja samo onih čimbenika iz točke 42.
a)– c), da ulagatelj ima moć raspolagati subjektom koji je predmetom ulaganja. Primjeri za primjenu Primjer 4. Ulagatelj sječe 48 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Preostala glasačka prava podijeljena su na tisuće dioničara, od kojih ni jedan pojedinačno nema više od 1 posto glasačkih prava. Ni jedan dioničar nema nikakav sporazum o tome da se konzultira s drugim dioničarima ili s njima donosi zajedničke odluke. Kod procjene udjela glasačkih prava koja će biti stečena na temelju razmjernog udjela drugih dioničara, ulagatelj je utvrdio da bi mu za kontrolu bilo dovoljan udjel od 48 posto. U tom slučaju je ulagatelj na temelju svog apsolutnog udjela u glasačkim pravima i relativnog udjela drugih dioničara zaključio da je njegov udjel u glasačkim pravima dovoljno prevladavajuć da mu omogući ispunjenje uvjeta za moć raspolaganja bez potrebe da provjeri druge dokaze o moći raspolaganja. Primjer 5. Ulagatelj A ima 40 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja, dok dvanaestero drugih ulagatelja drži svaki 5 posto glasačkih prava u istom subjektu. Dioničarskim ugovorom je ulagatelj A dobio pravo imenovanja, razrješenja i određivanja naknada za rad rukovoditeljima zaduženima za vođenje relevantnih poslova. Za donošenje odluke o izmjeni ugovora potrebna je dvotrećinska većina glasova. U konkretnom slučaju, ulagatelj A zaključuje da je njegov apsolutni udjel u glasačkim pravima i relativan udjel u glasačkim pravima ostalih dioničara sami za sebe nisu dovoljni da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima dostatna prava koja mu omogućuju moć raspolaganja. No, ulagatelj A zaključuje da njegovo ugovorno pravo imenovanja, razrješenja i određivanja naknada rukovoditeljima dostatno za izvođenje zaključka o tome da ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Činjenica da ulagatelj A možda i nije iskoristio to svoje pravo ili vjerojatnost da će iskoristiti svoje pravo na izbor, imenovanje i razrješenje rukovoditelja ne ulazi u razmatranje postojanja moći raspolaganja ulagatelja A. B.44 U nekoj drugoj situaciji može biti nedvojbeno da ulagatelj nema moć raspolaganja razmatrajući samo čimbenike iz točke B42.
a)– c). Primjeri za primjenu Primjer 6. Ulagatelj A drži 45 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Druga dva ulagatelja drže svaki 26 posto glasačkih prava u istom subjektu. Preostala glasačka prava drže tri druga dioničara, i to svaki 1 posto. Ne postoje drugi sporazumi koji bi utjecali na odlučivanje. U konkretnom slučaju, veličina udjela ulagatelja A u glasačkim pravima i njegov udjel u glasačkim pravima u odnosu na glasačka prava drugih dioničara dostatni su za izvođenje zaključka o tome da ulagatelj A nema moć raspolaganja subjektom. Potrebna je suradnja samo drugih dvaju ulagatelja da bi se ulagatelju A onemogućilo vođenje relevantnih poslova subjekta koji je predmetom ulaganja. B.45 Međutim, čimbenici nabrojani u točki B42.
a)–
c)sami za sebe ne moraju biti presudni za donošenje zaključka. Ako nekom ulagatelju, nakon što je razmotrio te čimbenike, nije jasno da li ima moć raspolaganja, dužan je razmotriti dodatne činjenice i okolnosti, kao što je npr. da li je uloga drugih dioničara pasivna, kao što su to pokazala glasovanja na prethodnim skupštinama dioničara. Navedeno uključuje ocjenu čimbenika iz točke B18. te indicija iz točke B19. i B20. Što ulagatelj ima manje glasačkih prava i što je manje osoba potrebno zajedno djelovati da bi nadglasale ulagatelja, to u ocjeni moći raspolaganja ulagatelja temeljem njegovih prava veći naglasak treba staviti na dodatne činjenice i okolnosti. Kad se činjenice i okolnosti iz točaka B18. – B20. promatraju zajedno s pravima ulagatelja, veću težinu treba dati dokazima o moći raspolaganja iz točke B18. nego indicijama moći raspolaganja iz točke B19. i B20. Primjeri za primjenu Primjer 7. Ulagatelj ima 45 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Jedanaestero drugih dioničara drže svaki 5 posto glasačkih prava u istom subjektu. Ni jedan dioničar nema nikakav sporazum o tome da se konzultira s drugim dioničarima ili s njima donosi zajedničke odluke. U tom slučaju, ulagatelj A zaključuje da njegov apsolutni udjel u glasačkim pravima i relativan udjel glasačkih prava ostalih dioničara sami za sebe nisu dovoljni da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima dostatna prava koja mu omogućuju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Ob

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.