(1)Ovim se Zakonom utvrđuju mjere za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način smanjenja količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te se uređuje gospodarenje otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada.

(2)Odredbe ovoga Zakona utvrđuju sustav gospodarenja otpadom uključujući red prvenstva gospodarenja otpadom, načela, ciljeve i način gospodarenja otpadom, strateške i programske dokumente u gospodarenju otpadom, nadležnosti i obveze u gospodarenju otpadom, lokacije i građevine za gospodarenje otpadom, djelatnosti gospodarenja otpadom, prekogranični promet otpada, informacijski sustav gospodarenja otpadom te upravni i inspekcijski nadzor nad gospodarenjem otpadom. Primjena pravne stečevine Europske unije Članak 2.

(1)Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije: – Direktiva 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o otpadu i ukidanju određenih direktiva (SL L 312,

2. 2008.) – Direktiva 2010/75/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334,
4. 2010.) – Direktiva Vijeća 1999/31/EZ o odlaganju otpada (SL L 182,
6. 1999.) – Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i o izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2006/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ-e) br. 1013/2006 (SL L 140,
8. 2009.) – Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
9. rujna
10. o baterijama i akumulatorima i otpadnim baterijama i akumulatorima kojom se ukida Direktiva 91/157/EEZ (SL L 266,
12. 2006.) – Direktiva 2004/12/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
13. veljače
14. koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 047 18/02/2004.) – Direktiva 2000/53/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od
15. rujna
16. o otpadnim vozilima (SL L 269,
18. 2000.) – Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
19. srpnja
20. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197,
22. 2012.).

(2)Ovim se Zakonom utvrđuje okvir za provedbu sljedećih akata Europske unije: – Uredba (EZ-

1. a)br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU-
2. e)br. 255/2013 kojom se, u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku, dopunjuju prilozi I.C, VII. i VIII. Uredbe (EZ-
3. a)br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada (SL L 79, 21.3.2013.) – Odluka Komisije 2000/532/EZ koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ koja donosi popis otpada u skladu s člankom 1. točkom (a), Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ koja donosi popis opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4., Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226,6.9.2000.) – Odluka Komisije 2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poštivanja ciljeva iz članka 11

(2)Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 25.11.2011.). Članak 3.

(1)Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na:

1. plinovite tvari koje se ispuštaju u atmosferu i ugljikov dioksid izdvojen i transportiran u svrhu geološkog skladištenja i geološki uskladišten u skladu s posebnim propisom kojim se uređuje geološko skladištenje ugljikovog dioksida,
2. zemlju/tlo (in situ) uključujući neiskopano onečišćeno tlo i građevine trajno povezane sa zemljištem,
3. neonečišćeno tlo i druge materijale iz prirode iskopane tijekom građevinskih aktivnosti ukoliko je nedvojbeno da će se taj materijal za građevinske svrhe koristiti u svojem prirodnom obliku na gradilištu s kojeg je iskopan te na višak iskopa koji sukladno zakonu kojim se uređuje rudarstvo predstavlja mineralnu sirovinu,
4. radioaktivni otpad,
5. eksplozivne tvari nepodesne za uporabu,
6. fekalije, ako nisu obuhvaćene stavkom
7. točkom
8. ovoga članka,
9. slamu i drugi prirodni neopasni poljoprivredni ili šumski materijal koji se nalazi u prirodi i koji se koristi u poljoprivredi, šumarstvu, osim ako se slama i drugi prirodni neopasni poljoprivredni materijal koristi kao biomasa ili gorivo u postupcima ili metodama za proizvodnju energije koji ne štete okolišu niti ugrožavaju ljudsko zdravlje.

(2)Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se, u mjeri u kojoj je to propisano drugim propisima, na:

1. otpadne vode,
2. nusproizvode životinjskoga podrijetla uključujući prerađene proizvode obuhvaćene posebnim propisom, osim proizvoda namijenjenih spaljivanju, odlaganju na odlagališta ili uporabi u postrojenjima za proizvodnju bioplina ili komposta,
3. strvine uginulih životinja koje nisu zaklane, uključujući životinje usmrćene radi istrebljenja epizootskih bolesti, koje se zbrinjavaju prema posebnom propisu,
4. otpad koji nastaje pri traženju, iskapanju, obrađivanju i skladištenju mineralnih sirovina te radu kamenoloma obuhvaćen posebnim propisima kojima se uređuje gospodarenje otpadom iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina,
5. sedimente koji se vade ili premještaju unutar korita i inundacijskih područja površinskih vodotoka i drugih voda radi njihova uređenja ili provedbe zaštite od štetnog djelovanja voda ili ublažavanja posljedica suša ili regeneracije zemljišta ako se dokaže da su ti sedimenti neopasni,
6. otpad od genetski modificiranih organizama,
7. otpad nastao redovitim radom plovnih objekata koji se predaje u prihvatne uređaje u lukama. Pojmovi Članak 4.

(1)Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. »biološki razgradivi otpad« je otpad koji se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim postupkom;
2. »biootpad« je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda;
3. »biorazgradivi komunalni otpad« je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede, šumarstva, a koji u svom sastavu sadrži biološki razgradiv otpad;
4. »centar za gospodarenje otpadom« je sklop više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina i uređaja za obradu komunalnog otpada;
5. »deklasifikacija« je postupak dokazivanja da je određeni otpad koji je, u skladu s Katalogom otpada, određen kao opasan u pojedinačnom slučaju neopasni otpad;
6. »djelatnost druge obrade otpada« je postupak pripreme prije oporabe ili zbrinjavanja otpada;
7. »djelatnost oporabe otpada« uključuje postupke oporabe propisane Dodatkom II. ovoga Zakona;
8. »djelatnost posredovanja u gospodarenju otpadom« uključuje postupak posredovanja u gospodarenju otpadom koji obuhvaća poslove posredništva i organizacije sakupljanja, oporabe, zbrinjavanja i druge obrade otpada, posredovanja u prijenosu prava i obveza u vezi otpada, vođenja evidencija i očevidnika u vezi gospodarenja otpadom za potrebe drugih;
9. »djelatnost prijevoza otpada« je prijevoz otpada za vlastite potrebe ili za potrebe drugih na teritoriju Republike Hrvatske;
10. »djelatnost sakupljanja otpada« uključuje postupke sakupljanja otpada i interventnog sakupljanja otpada i postupak sakupljanja otpada u reciklažno dvorište;
11. »djelatnost trgovanja otpadom« je kupovanje i prodavanje otpada sa ili bez preuzimanja otpada u posjed bez obzira na način prodaje;
12. »djelatnost zbrinjavanja otpada« uključuje postupke zbrinjavanja otpada propisane Dodatkom I. ovoga Zakona;
13. »gospodarenje otpadom« su djelatnosti sakupljanja, prijevoza, oporabe i zbrinjavanja i druge obrade otpada, uključujući nadzor nad tim postupcima te nadzor i mjere koje se provode na lokacijama nakon zbrinjavanja otpada, te radnje koje poduzimaju trgovac otpadom ili posrednik;
14. »građevina za gospodarenje otpadom« je građevina za sakupljanje otpada (skladište otpada, pretovarna stanica i reciklažno dvorište), građevina za obradu otpada i centar za gospodarenje otpadom. Ne smatra se građevinom za gospodarenje otpadom građevina druge namjene u kojoj se obavlja djelatnost oporabe otpada;
15. »građevni otpad« je otpad nastao prilikom gradnje građevina, rekonstrukcije, uklanjanja i održavanja postojećih građevina, te otpad nastao od iskopanog materijala, koji se ne može bez prethodne oporabe koristiti za građenje građevine zbog kojeg građenja je nastao;
16. »interventno sakupljanje otpada« je sakupljanje otpada uređajima i opremom u svrhu hitnog uklanjanja otpada s određene lokacije radi sprječavanja nastanka i/ili smanjenja na najmanju moguću mjeru onečišćenja okoliša, ugrožavanja ljudskog zdravlja, uzrokovanja šteta biljnom i životinjskom svijetu i drugih šteta;
17. »inertni otpad« je otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim i/ili biološkim promjenama;
18. »krupni (glomazni) komunalni otpad« je predmet ili tvar koju je zbog zapremine i/ili mase neprikladno prikupljati u sklopu usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i određen je naputkom iz članka
19. stavka
20. ovoga Zakona;
21. »komunalni otpad« je otpad nastao u kućanstvu i otpad koji je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, osim proizvodnog otpada i otpada iz poljoprivrede i šumarstva;
22. »materijalna oporaba« je svaki postupak oporabe koji ne uključuje energetsku oporabu i preradu u materijale koji će se koristiti kao gorivo;
23. »metoda« je način izvođenja tehnološkog procesa na određenoj lokaciji određenom opremom, uređajem, vozilom i ljudstvom, uključujući upravljački nadzor izvođenja tehnološkog procesa;
24. »miješani komunalni otpad« je otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i iz ustanova koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, iz kojeg posebnim postupkom nisu izdvojeni pojedini materijali (kao što je papir, staklo i dr.) te je u Katalogu otpada označen kao 20 03 01;
25. »mobilni uređaj za obradu otpada« je pokretna tehnička jedinica u kojoj se otpad obrađuje, u pravilu, na mjestu nastanka ili na mjestu ugradnje u materijale postupcima obrade, osim R1, D1, D2, D3, D4, D5, D6, D7, D10, D11 i D12 i postupaka R i D u kojima nastaje otpadna voda koja se ispušta u okoliš. Mobilnim uređajem za obradu otpada ne smatra se onaj uređaj koji se koristi duže od šest mjeseci na određenoj lokaciji, osim mobilnog uređaja kojim se koristi radi sanacije onečišćene lokacije;
26. »morski otpad« je otpad u morskom okolišu i obalnom području u neposrednom kontaktu s morem koji nastaje ljudskim aktivnostima na kopnu ili moru, a nalazi se na površini mora, u vodenom stupcu, na morskom dnu ili je naplavljen;
27. »nasipavanje otpada« je postupak oporabe pri kojem se odgovarajući otpad koristi za nasipavanje iskopanih površina ili u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju i kojim se otpad koristi kao zamjena za materijal koji nije otpad sukladno ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona;
28. »najbolje raspoložive tehnike« su najbolje raspoložive tehnike sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša;
29. »neopasni otpad« je otpad koji ne posjeduje niti jedno od opasnih svojstava određenih Dodatkom III. ovoga Zakona;
30. »neusklađeno odlagalište« je odlagalište koje ne ispunjava uvjete propisane pravilnikom iz članka
31. ovoga Zakona i određeno je odlukom iz članka
32. stavka
33. ovoga Zakona;
34. »notifikacijski postupak« je postupak prethodne pisane obavijesti i odobrenja u prekograničnom prometu otpada koji podliježe takvom postupku;
35. »obrada otpada« su postupci oporabe ili zbrinjavanja i postupci pripreme prije oporabe ili zbrinjavanja;
36. »odlagalište otpada« je građevina namijenjena odlaganju otpada na površinu ili pod zemlju (podzemno odlagalište), uključujući: a. interno odlagalište otpada na kojem proizvođač odlaže svoj otpad na samom mjestu proizvodnje, b. odlagalište otpada ili njegov dio koji se može koristiti za privremeno skladištenje otpada (npr. za razdoblje duže od jedne godine), c. iskorištene površinske kopove ili njihove dijelove nastale rudarskom eksploatacijom i/ili istraživanjem pogodne za odlaganje otpada
37. »odvojeno sakupljanje« je sakupljanje otpada na način da se otpad odvaja prema njegovoj vrsti i svojstvima kako bi se olakšala obrada i sačuvala vrijedna svojstva otpada;
38. »opasni otpad« je otpad koji posjeduje jedno ili više opasnih svojstava određenih Dodatkom III. ovoga Zakona;
39. »oporaba otpada« je svaki postupak čiji je glavni rezultat uporaba otpada u korisne svrhe kada otpad zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo uporabiti za tu svrhu ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu. U Dodatku II. ovoga Zakona sadržan je popis postupaka oporabe koji ne isključuje druge moguće postupke oporabe;
40. »otpad« je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpadom se smatra i svaki predmet i tvar čije su sakupljanje, prijevoz i obrada nužni u svrhu zaštite javnog interesa;
41. »otpadna ulja« su mineralna ili sintetička ulja za podmazivanje ili industrijska ulja koja su postala neprikladna za uporabu za koju su prvobitno namijenjena, primjerice ulja iz motora s unutarnjim izgaranjem i ulja reduktora, ulja za podmazivanje, ulja za turbine i hidraulička ulja;
42. »ovlaštenik« je pravna ili fizička osoba – obrtnik kojem je prema ovom Zakonu dana suglasnost za sklapanje ugovora s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u vezi gospodarenja posebnom kategorijom otpada;
43. »ponovna uporaba« je svaki postupak kojim se omogućava ponovno korištenje proizvoda ili dijelova proizvoda, koji nisu otpad, u istu svrhu za koju su izvorno načinjeni;
44. »posjednik otpada« je proizvođač otpada ili pravna i fizička osoba koja je u posjedu otpada;
45. »posrednik« je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja obavlja djelatnost posredovanja u gospodarenju otpadom, uključujući i posrednika koji ne preuzima otpad u neposredni posjed;
46. »postupci gospodarenja otpadom« su: sakupljanje otpada, interventno sakupljanje otpada, priprema za ponovnu uporabu, priprema prije oporabe i zbrinjavanja, postupci oporabe i zbrinjavanja, trgovanje otpadom, posredovanje u gospodarenju otpadom, prijevoz otpada, energetska oporaba određenog otpada, sakupljanje otpada u reciklažno dvorište i privremeno skladištenje vlastitog proizvodnog otpada;
47. »potapanje otpada« je postupak zbrinjavanja otpada koji uključuje odlaganje otpada s plovnih objekata ili zrakoplova u more te odlaganje, skladištenje ili ukopavanje otpada s plovnih objekata ili zrakoplova na morsko dno ili u morsko podzemlje;
48. »prethodna suglasnost« je obavijest kojom nadležno tijelo države polazišta najavljuje prekogranični promet otpada koji podliježe notifikacijskom postupku;
49. »pretovarna stanica« (transfer stanica) je građevina za skladištenje, pripremu i pretovar otpada namijenjenog prijevozu prema mjestu njegove oporabe ili zbrinjavanja;
50. »priprema za ponovnu uporabu« su postupci oporabe kojima se proizvodi ili dijelovi proizvoda koji su postali otpad provjerom, čišćenjem ili popravkom, pripremaju za ponovnu uporabu bez dodatne prethodne obrade;
51. »problematični otpad« je opasni otpad iz podgrupe 20 01 Kataloga otpada koji uobičajeno nastaje u kućanstvu te opasni otpad koji je po svojstvima, sastavu i količini usporediv s opasnim otpadom koji uobičajeno nastaje u kućanstvu pri čemu se problematičnim otpadom smatra sve dok se nalazi kod proizvođača tog otpada;
52. »proizvodni otpad« je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, osim ostataka iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača;
53. »proizvođač otpada« je svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada;
54. »proizvođač proizvoda« je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja na profesionalnoj osnovi razvija, proizvodi, prerađuje, obrađuje, prodaje, unosi ili uvozi, odnosno stavlja na tržište proizvode i/ili uređaje i/ili opremu;
55. »reciklažno dvorište« je nadzirani ograđeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju manjih količina posebnih vrsta otpada;
56. »reciklažno dvorište za građevni otpad« je građevina namijenjena razvrstavanju, mehaničkoj obradi i privremenom skladištenju građevnog otpada;
57. »recikliranje« je svaki postupak oporabe, uključujući ponovnu preradu organskog materijala, kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu osim uporabe otpada u energetske svrhe, odnosno prerade u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za zatrpavanje;
58. »regeneracija otpadnih ulja« označava svaki postupak oporabe kojim se bazna ulja mogu proizvesti rafiniranjem otpadnih ulja, posebno uklanjanjem nečistoća, proizvoda oksidacije i aditiva sadržanih u takvim uljima;
59. »sakupljanje otpada« je prikupljanje otpada, uključujući prethodno razvrstavanje otpada i skladištenje otpada u svrhu prijevoza na obradu;
60. »skladištenje otpada« je privremeni smještaj otpada u skladištu najduže do godinu dana;
61. »spaljivanje otpada« je postupak oporabe, odnosno zbrinjavanja otpada u kojem se spaljuje otpad sa ili bez oporabe topline proizvedene izgaranjem. To uključuje oksidacijsko spaljivanje otpada, kao i druge termičke procese, poput pirolize, rasplinjavanja ili plazma procesa, sve dok se rezultirajući produkti tih obrada nakon toga spaljuju;
62. »sprječavanje nastanka otpada« su mjere poduzete prije nego li je tvar, materijal ili proizvod postao otpad, a kojima se smanjuju: a) količine otpada uključujući ponovnu uporabu proizvoda ili produženje životnog vijeka proizvoda, b) štetan učinak otpada na okoliš i zdravlje ljudi ili c) sadržaj štetnih tvari u materijalima i proizvodima.
63. »stavljanje na tržište« je svaki postupak proizvođača proizvoda kojim određeni proizvod čini dostupan kupcu, neovisno o načinu prodaje na teritoriju Republike Hrvatske,
64. »suspaljivanje otpada« je postupak oporabe, odnosno zbrinjavanja otpada čija je prvenstvena svrha proizvodnja energije ili materijalnih produkata (proizvoda) i u kojem se otpad koristi kao redovno ili dopunsko gorivo ili u kojem se otpad termički obrađuje radi zbrinjavanja. To uključuje oksidacijsko spaljivanje otpada, kao i druge termičke procese, poput pirolize, rasplinjavanja ili plazma procesa, sve dok se rezultirajući produkti tih obrada nakon toga spaljuju;
65. »tehnološki procesi gospodarenja otpadom« (u daljnjem tekstu: tehnološki procesi) su određene funkcionalno-tehnološke cjeline gospodarenja otpadom kojima se opisuje materijalni tok otpada, a uključuju prikupljanje, prihvat, skladištenje, prethodno razvrstavanje i razvrstavanje, miješanje otpada, pakiranje, popravak, čišćenje, provjera budućeg proizvoda i u slučaju oporabe ili zbrinjavanja otpada tehnološke procese koje je odredio podnositelj zahtjeva za dozvolu za gospodarenje otpadom sukladno smjernicama;
66. »termička obrada otpada« su postupci spaljivanja, suspaljivanja i drugi postupci obrade otpada kojima se promjenom temperature otpada postiže promjena strukture i svojstva otpada;
67. »trgovac otpadom« je pravna ili fizička osoba koja u svoje ime i za svoj račun kupuje i prodaje otpad, uključujući trgovca otpadom koji ne preuzima otpad u neposredni posjed;
68. »vlasnik otpada« je osoba koja je nositelj materijalnih i drugih prava i obveza u vezi otpada;
69. »zbrinjavanje otpada« je svaki postupak koji nije oporaba otpada, uključujući slučaj kad postupak kao sekundarnu posljedicu ima obnovu tvari ili energije. U Dodatku I. ovoga Zakona sadržan je popis postupaka zbrinjavanja koji ne isključuje druge moguće postupke zbrinjavanja otpada.

(2)Izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe, uporabljeni su neutralno i odnose se na muške i ženske osobe. Ovlasti ministra Članak 5.

(1)Način rada u središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima, u vezi s provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, propisuje ministar nadležan za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: ministar) naputkom.

(2)Ovlašćuje se ministar da za potrebe izrade nacrta propisa koje je po ovom Zakonu ovlaštena donositi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) i ministar, za izradu i provedbu nacionalnih planova, programa i izvješća te za ocjenu o iznimci od primjene reda prvenstva gospodarenja otpadom osniva povjerenstva, imenuje članove povjerenstva te uređuje način njihova rada. Načela gospodarenja otpadom Članak 6.

(1)Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a osobito na sljedećim načelima:

1. »načelo onečišćivač plaća« – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;
2. »načelo blizine« – obrada otpada mora se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš;
3. »načelo samodostatnosti« – gospodarenje otpadom će se obavljati na samodostatan način omogućavajući neovisno ostvarivanje propisanih ciljeva na razini države, a uzimajući pri tom u obzir zemljopisne okolnosti ili potrebu za posebnim građevinama za posebne kategorije otpada;
4. »načelo sljedivosti« – utvrđivanje porijekla otpada s obzirom na proizvod, ambalažu i proizvođača tog proizvoda kao i posjed tog otpada uključujući i obradu.

(2)Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje otpad, odnosno proizvođač otpada snosi troškove gospodarenja tim otpadom. II. GOSPODARENJE OTPADOM Red prvenstva gospodarenja otpadom Članak 7.

(1)U svrhu sprječavanja nastanka otpada te primjene propisa i politike gospodarenja otpadom primjenjuje se red prvenstva gospodarenja otpadom, i to:

1. sprječavanje nastanka otpada,
2. priprema za ponovnu uporabu,
3. recikliranje,
4. drugi postupci oporabe npr. energetska oporaba i
5. zbrinjavanje otpada.

(2)Prilikom primjene reda prvenstva gospodarenja otpadom nadležna tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima koje obavljaju djelatnosti u vezi s okolišem i pravne osobe koje prema posebnim propisima obavljaju poslove zaštite okoliša:

1. poduzimaju mjere kojima se potiču rješenja koja nude najbolji ishod za okoliš što može uključivati i prilagodbu reda prvenstva za gospodarenje određenom vrstom otpada ako je to opravdano rezultatima analize životnog ciklusa ukupnih učinaka stvaranja i gospodarenja tom vrstom otpada,
2. uzimaju u obzir opća načela zaštite okoliša – načelo predostrožnosti i načelo održivosti, te tehničku izvedivosti i ekonomsku održivost i zaštitu resursa, kao i ukupne učinke na okoliš, ljudsko zdravlje, gospodarstvo i društvo u skladu sa člankom
3. ovoga Zakona,
4. uzimaju u obzir da povećani troškovi koji mogu nastati primjenom reda prvenstva gospodarenja otpadom u usporedbi s drugim načinom postupanja s otpadom ne budu nerazmjerni te da postoji tržište za dobivene materijale ili energiju ili da se takvo tržište može oformiti.

(3)Odluku o odstupanju od reda za pojedini tok otpada donosi ministar na prijedlog povjerenstva iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona.

(4)Povjerenstvo iz stavka 3. ovoga članka izrađuje prijedlog o odstupanju od reda prvenstva za pojedini tok otpada temeljem provedene analize životnog ciklusa ukupnih utjecaja od proizvodnje i gospodarenja tim otpadom.

(5)Razvijanje, proizvodnja, distribucija, potrošnja i uporaba proizvoda mora pridonijeti sprječavanju nastanka otpada i njegovog recikliranja i/ili oporabe. Članak 8.

(1)Otpad se mora oporabiti. Oporaba otpada provodi se u skladu s načelima i načinima gospodarenja otpadom iz ovoga Zakona.

(2)Tvar koja nastaje materijalnom oporabom otpada ili proizvod nastao ukidanjem statusa otpada ne smije uzrokovati veći rizik u smislu opasnog svojstava te tvari od rizika koji postoji kod odgovarajuće primarne sirovine ili proizvoda proizvedenog iz primarne sirovine.

(3)Iznimno od stavka

1. ovoga Zakona, otpad se može zbrinuti, a ne oporabiti, u sljedećim slučajevima:
2. stanje tehničke spoznaje ne omogućava oporabu otpada,
3. troškovi oporabe otpada su višekratno veći od troškova njegovog zbrinjavanja,
4. nema mogućnosti daljnje uporabe otpada ili dijelova otpada,
5. ako se zbrinjavanjem otpada manje opterećuje okoliš, nego njegovom oporabom, a osobito u odnosu na: – emisije tvari i energije u zrak, more, vodu i tlo, – korištenje prirodnih izvora, – energiju koju treba potrošiti ili koju je moguće obnoviti ili – opasne tvari sadržane u otpadu proizvedenom prilikom oporabe otpada.

(4)Drugi postupci zbrinjavanja otpada imaju prednost pred odlaganjem.

(5)Kod zbrinjavanja otpada odlaganjem u skladu s pravilnikom iz članka

1. ovoga Zakona ne primjenjuje se odredba stavka
2. točke
3. ovoga članka.

(6)Prilikom obrade otpada primjenjuje se načelo samodostatnosti kako bi se otpad obradio na najbližoj prikladnoj lokaciji izbjegavajući pri tom prijevoz otpada koji nije nužan.

(7)Ispunjavanje uvjeta iz stavaka 2.,

1. i
2. ovoga članka utvrđuje Ministarstvo temeljem odgovarajućeg elaborata sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša.

(8)Trošak izrade elaborata iz stavka 7. ovoga članka snosi zainteresirana strana. Način gospodarenja otpadom Članak 9.

(1)Gospodarenje otpadom provodi se na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i koji ne dovodi do štetnih utjecaja na okoliš, a osobito kako bi se izbjeglo sljedeće:

1. rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti,
2. pojava neugode uzorkovane bukom i/ili mirisom,
3. štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti te drugih vrijednosti koje su od posebnog interesa,
4. nastajanje eksplozije ili požara.

(2)U svrhu provedbe zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka može se ograničiti raspolaganje otpadom i propisati obvezno postupanje posjednika otpada sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3)Gospodarenjem otpadom mora se osigurati da otpad koji preostaje nakon postupaka obrade i koji se zbrinjava odlaganjem ne predstavlja opasnost za buduće generacije. Javni interes sakupljanja, prijevoza i obrade otpada Članak 10.

(1)Sakupljanje, prijevoz i obrada predmeta i/ili tvari koji se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa nužni su ako bi ne primjenjivanje istog moglo:

1. ugroziti zdravlje ljudi ili izazvati neprihvatljivo uznemiravanje ljudi,
2. izazvati rizik od onečišćenja voda, zraka, tla i/ili ugrožavanje životinja ili biljaka ili narušavanje njihovih prirodnih životnih uvjeta,
3. narušiti održivo korištenje voda ili tla,
4. onečistiti okoliš u većoj mjeri od neophodnog,
5. izazvati opasnosti od požara ili eksplozije,
6. izazvati prekomjernu buku,
7. pogodovati pojavi ili razmnožavanju uzročnika bolesti,
8. narušiti javni red i sigurnost ili
9. značajno narušiti izgled mjesta, krajolika i/ili kulturnog dobra.

(2)Sakupljanje, prijevoz i obrada iz stavka 1. ovoga članka u svrhu zaštite javnog interesa nisu nužni ako se predmet ili tvar, prema općem shvaćanju, smatra novim ili se koristi u određenu svrhu. Članak 11.

(1)Zabranjeno je odbacivanje otpada u okoliš.

(2)Zabranjeno je gospodarenje otpadom protivno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3)Zabranjeno je spaljivanje otpada u okolišu, uključujući spaljivanje otpada na moru te spaljivanje biljnog otpada iz poljoprivrede i šumarstva protivno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(4)Zabranjeno je potapanje otpada protivno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(5)Otpadom se gospodari na način koji omogućava daljnje gospodarenje otpadom u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona.

(6)Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno sakupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(7)Republika Hrvatska mjerama potiče visoko kvalitetno recikliranje kako bi se postigli nužni standardi kvalitete u pojedinim sektorima recikliranja, te se otpad treba odvojeno sakupljati kad je to prikladno i izvedivo uzevši u obzir tehničke, okolišne i ekonomske uvjete. Kategorizacija otpada Članak 12.

(1)Kategorizacija otpada obuhvaća određivanje svojstva, porijekla i mjesta nastanka otpada uzimajući u obzir sastav otpada i granične vrijednosti koncentracija opasnih tvari i opasna svojstva otpada, određivanje grupe, podgrupe i vrste otpada sukladno Katalogu otpada te određivanje otpada sukladno kategorizaciji za prekogranični promet otpadom.

(2)Kategorizaciju otpada dužan je osigurati posjednik otpada, osim za miješani komunalni otpad.

(3)Ako posjednik ne može kategorizirati otpad temeljem dostupnih podataka, dužan je osigurati kategorizaciju otpada putem ovlaštenog laboratorija iz članka 50. ovoga Zakona.

(4)Navod o određenoj tvari ili predmetu u Katalogu otpada ne podrazumijeva da je isti otpad u svim okolnostima. Otpadom se smatra samo tvar ili predmet koja udovoljava definiciji otpada iz članka 4. stavka 1. točke 35. ovoga Zakona.

(5)Otpad koji u Katalogu nije određen kao opasni smatra se opasnim otpadom ako se ispitivanjem utvrdi da posjeduje opasno svojstvo iz Dodatka III. ovoga Zakona.

(6)Katalog otpada na način propisan Odlukom Komisije 2000/532/EZ koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ koja donosi popis otpada u skladu sa člankom

1. točkom (a), Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ koja donosi popis opasnog otpada u skladu sa člankom
2. stavkom 4., Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu, kategorizaciju za prekogranični promet otpadom, posebne uvjete za deklasifikaciju otpada i količinu određenog otpada koja se smatra neznatnom propisuje ministar pravilnikom. Deklasifikacija otpada Članak 13.

(1)Posjednik otpada može deklasificirati određeni otpad ako ishodi od Ministarstva rješenje o deklasifikaciji tog otpada.

(2)Rješenje o deklasifikaciji otpada izdaje se na zahtjev posjednika otpada ako su za to ispunjeni posebni uvjeti za deklasifikaciju otpada propisani pravilnikom iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona i ako uz zahtjev dostavi:
3. dokaz da je otpad za koji traži deklasifikaciju neopasan, odnosno ocjenu o nepostojanju opasnog svojstva određenog otpada koju izrađuje ovlašteni laboratorij iz članka
4. ovoga Zakona,
5. izjavu o sastavu i postupanju s otpadom iz koje je razvidno kako otpad nije razrjeđivan ili miješan s drugim otpadom ili tvarima pri čemu su se smanjile početne koncentracije opasnih tvari do granične vrijednosti koja utvrđuje taj otpad opasnim.

(3)Rješenjem o deklasifikaciji otpada određuje se deklasificiranje određene količine i vrste otpada, odnosno deklasificiranje određenog proizvodnog otpada iz određenog proizvodnog procesa.

(4)Ministarstvo rješenjem odbija zahtjev za deklasifikacijom određenog otpada ako utvrdi da je taj otpad razrjeđivan ili miješan s drugim tvarima ili otpadom pri čemu su se smanjile početne koncentracije opasnih tvari do granične vrijednosti koja utvrđuje taj otpad opasnim.

(5)Protiv rješenja o zahtjevu za deklasifikaciju otpada nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6)Ministarstvo vodi evidenciju izdanih rješenja o deklasifikaciji otpada. Nusproizvod Članak 14.

(1)Posjednik tvari ili predmeta koji je nastao kao rezultat proizvodnog procesa čiji primarni cilj nije proizvodnja te tvari ili predmeta, može s istim postupati kao s nusproizvodom, a ne kao s otpadom ako ishodi potvrdu Ministarstva o upisu nusproizvoda u Očevidnik nusproizvoda.

(2)Ministarstvo, na zahtjev posjednika, izdaje potvrdu o upisu nusproizvoda u Očevidnik nusproizvoda ako utvrdi da tvari ili predmet iz stavka

1. ovoga članka, uzimajući u obzir smjernice Europske komisije o nusproizvodima, ispunjavaju sljedeće uvjete:
2. da je osigurana daljnja uporaba te tvari ili predmeta,
3. da se tvar ili predmet može upotrijebiti izravno bez dodatne obrade, osim uobičajenim industrijskim postupcima,
4. da tvar ili predmet nastaje kao sastavni dio proizvodnog postupka i
5. da je daljnja uporaba tvari ili predmeta dopuštena, odnosno da tvar ili predmet ispunjava sve relevantne zahtjeve u pogledu proizvoda, zaštite okoliša i zdravlja ljudi za tu konkretnu uporabu i neće dovesti do značajnih štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

(3)Ministarstvo rješenjem odbija upis u očevidnik iz stavka

1. ovoga članka ako utvrdi da je posebnim propisima kojima se uređuje postupanje s proizvodima ili gospodarenje otpadom, odnosno propisima Europske unije kojima se uređuje postupanje s proizvodima ili gospodarenje otpadom određeno da se s ostatkom proizvodnje postupa kao s otpadom ili je njegova daljnja uporaba zabranjena ili da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka
2. ovoga članka.

(4)Protiv rješenja o zahtjevu za upis u Očevidnik nusproizvoda ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5)Ministarstvo vodi evidenciju o upisu u očevidnik nusproizvoda. Podaci iz evidencije o upisu u očevidnik nusproizvoda vode se u sklopu Registra iz članka 139. ovoga Zakona. Ukidanje statusa otpada Članak 15.

(1)Određeni otpad prestaje biti otpad u smislu članka

1. stavka
2. točke
3. ovoga Zakona ako je prošao postupak oporabe, uključujući recikliranje i ako udovoljava posebnim kriterijima utvrđenim u skladu sa sljedećim uvjetima:
4. tvar ili predmet uobičajeno se koristi u posebne svrhe,
5. za takvu tvar ili predmet postoji tržište ili potražnja,
6. tvar ili predmet ispunjava tehničke zahtjeve za posebne svrhe i zadovoljava postojeće zakonodavstvo i norme koje važe za proizvode i
7. uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do štetnih učinaka na okoliš ili zdravlje ljudi.

(2)Na određivanje ukidanja statusa određene vrste otpada (papir, staklo, gumu, tekstil, agregat, metal) za koje su kriteriji utvrđeni na razini Europske unije, primjenjuju se propisi Europske unije kojima se utvrđuju kriteriji za ukidanje statusa te vrste otpada.

(3)Nadležno tijelo za provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 333/2011 o utvrđivanju kriterija za određivanje kada određene vrste otpadnih metala prestaju biti otpad sukladno Direktivi 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 333/2011) je Ministarstvo.

(4)Posjednik otpada za koji kriteriji za određivanje ukidanja statusa otpada nisu utvrđeni na razini Europske unije, može odrediti ukidanje statusa otpada za tu vrstu otpada ako ishodi potvrdu Ministarstva o upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada.

(5)Ministarstvo, na zahtjev posjednika, izdaje potvrdu o upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada ako utvrdi da su za određenu vrstu otpada iz stavka 4. ovoga članka ispunjeni posebni kriteriji za ukidanje statusa te vrste otpada, uzimajući u obzir obvezujuća pravna stajališta izražena u odgovarajućim presudama Europskog suda, Hrvatske norme i ostale propise koji se odnose na proizvode i pravila struke.

(6)O odbijanju upisa u Očevidnik iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo donosi rješenje.

(7)Protiv rješenja o zahtjevu za upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8)O ukidanju statusa otpada iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo obavještava Europsku komisiju na način određen propisom kojim se uređuju postupci obavješćivanja u području normi i tehničkih propisa.

(9)Sadržaj zahtjeva za upis u Očevidnik za ukidanje statusa otpada i Očevidnik nusproizvoda, posebne kriterije za ukidanje statusa otpada sukladno uvjetima iz stavka

1. ovoga članka, uključujući granične vrijednosti onečišćujućih tvari i štetan utjecaj tvari ili predmeta na okoliš, posebne kriterije za određivanje nusproizvoda sukladno uvjetima iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona, sadržaj potvrde o upisu u Očevidnik za ukidanje statusa otpada i Očevidnik nusproizvoda te način i uvjete provedbe propisa Europske unije kojima se utvrđuju kriteriji za ukidanje statusa pojedine vrste otpada i zadaće Ministarstva za provedbu tih propisa propisuje ministar pravilnikom. Gospodarenje otpadom u morskom okolišu Članak 16.

(1)Gospodarenje otpadom u morskom okolišu obuhvaća gospodarenje otpadom nastalim uslijed istraživanja i iskorištavanja epikontinentalnog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja, potapanje otpada s plovnog objekta i zrakoplova i gospodarenje morskim otpadom.

(2)Gospodarenje otpadom koji nastaje uslijed istraživanja, obrađivanja i skladištenja mineralnih sirovina epikontinentalnog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja, uvjete potapanja otpada na morsko dno, uvjete za ukopavanje otpada u morsko podzemlje s plovnog objekta ili zrakoplova te vrste tvari koje je dopušteno potapati u more temeljem dozvole iz članka 86. ovoga Zakona propisuje ministar pravilnikom iz članka 104. ovoga Zakona.

(3)Gospodarenje morskim otpadom propisuje ministar pravilnikom iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona. III. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske Članak 17.

(1)Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Plan) određuje i usmjerava gospodarenje otpadom te na temelju analize postojećeg stanja na području gospodarenja otpadom i ciljeva gospodarenja otpadom iz članaka 24., 25.,

1. i
2. ovoga Zakona i ciljeva za pojedine sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpadom propisanih pravilnikom iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona, određuju se mjere za unaprjeđivanje postupaka pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i drugih postupaka oporabe i zbrinjavanja otpada na kopnenom i morskom prostoru pod suverenitetom Republike Hrvatske, odnosno na prostoru na kojem Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju i sadrži osobito:
5. analizu i ocjenu stanja gospodarenja s otpadom i analizu i utvrđivanje lokacija onečišćenih otpadom,
6. osnovne ciljeve gospodarenja otpadom,
7. vrste, količine i porijeklo proizvedenog otpada na području Republike Hrvatske, otpad koji će se vjerojatno izvoziti ili uvoziti u Republiku Hrvatsku te procjenu budućih tokova otpada,
8. postojeće sustave i mrežu građevina i uređaja za gospodarenje otpadom uključujući sve programe/sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada,
9. procjenu razvoja tijeka otpada, potrebe i način uspostave novih sustava i mreže građevina i uređaja za gospodarenje otpadom,
10. kriterije za određivanje načelnih lokacija i potrebnih kapaciteta novih građevina i uređaja za gospodarenje otpadom,
11. opće tehničke zahtjeve za građevine i uređaje za gospodarenje s otpadom,
12. organizacijske aspekte gospodarenja otpadom i raspodjela odgovornosti između privatnih i javnih subjekata koji se bave gospodarenjem otpadom,
13. popis projekata Republike Hrvatske, jedinica regionalne samouprave i jedinica lokalne samouprave važnih za provedbu Plana,
14. izvore i visine financijskih sredstava za provedbu svih mjera gospodarenja otpadom,
15. procjenu korisnosti i prikladnosti uporabe ekonomskih i drugih instrumenata u gospodarenja otpadom uz nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta,
16. mjere i smjernice (politike) za provedbu Plana koje sadrže: – opće mjere za gospodarenje otpadom, – mjere za gospodarenje opasnim otpadom i sanaciju Planom utvrđenih lokacija onečišćenih otpadom, – mjere za gospodarenje posebnim kategorijama otpada, – opće smjernice (politike) gospodarenja otpadom i metode gospodarenja otpadom ili politike za otpad koji predstavlja posebne probleme u gospodarenju – smjernice za oporabu i zbrinjavanje otpada u skladu s načelima zaštite okoliša i gospodarskim načelima, – smjernice za osiguranje najpovoljnijih tehničkih, proizvodnih i gospodarskih mjera za postizanje ciljeva gospodarenja otpadom, – kriterije tehničke i ekonomske provedivosti u gospodarenju opasnim otpadom, – financiranje mjera za uspostavu sustava gospodarenja otpadom, – mjere potrebne radi primjene kampanja za podizanje svijesti javnosti i pružanje potrebnih informacija namijenjenih široj javnosti ili posebnoj skupini zainteresiranih potrošača, – mjere gospodarenja morskim otpadom.
17. način i rokovi izvršenja Plana.

(2)Plan sadrži i Kartu gospodarenja otpadom koja definira:

1. trenutne lokacije gospodarenja otpadom (odlagališta otpada koja su karakterizirana prema njihovom statusu, tvrtke i postrojenja koja se bave gospodarenjem otpadom),
2. načelni raspored budućih lokacija građevina za gospodarenje otpadom (centri za gospodarenje otpadom, pretovarne stanice, postrojenja za termičku obradu otpada, odlagališta opasnog i neopasnog inertnog otpada).

(3)Nositelj izrade Plana je Ministarstvo, a donosi ga Vlada.

(4)Plan se donosi za razdoblje od šest godina, a njegova izmjena i dopuna po potrebi.

(5)Plan se objavljuje u Narodnim novinama.

(6)Razvojni dokumenti pojedinih područja poslovnih djelatnosti ne smiju biti u suprotnosti s Planom.

(7)Nadzor nad provedbom Plana obavlja Ministarstvo.

(8)Ministarstvo je dužno podnositi Vladi trogodišnje izvješće o izvršenju utvrđenih obveza, ostvarenja ciljeva i učinkovitosti poduzetih mjera iz Plana.

(9)Ministarstvo izvještava Europsku komisiju o donošenju Plana i izmjenama i dopunama Plana. Plan sprječavanja nastanka otpada Članak 18.

(1)Plan sprječavanja nastanka otpada sastavni dio je Plana i sadrži osobito:

1. ciljeve sprječavanja nastanka otpada,
2. mjere potrebne za ostvarenje ciljeva smanjivanja ili sprječavanja nastanka otpada, koje se odnose na: – planiranje ili druge ekonomske instrumente kojima se promiče učinkovita uporaba sirovina i resursa, – promicanje istraživanja i razvoja na području postizanja čistijih tehnologija i proizvoda kao i promicanje i uporaba rezultata takvoga istraživanja i razvoja, – razvoj učinkovitih i sadržajnih pokazatelja pritisaka na okoliš povezanih s nastankom otpada u cilju doprinosa sprječavanju nastanka otpada na razini jedince lokalne samouprave i regionalne (područne) samouprave i na razini Republike Hrvatske, – promicanje ekodizajna (sustavne integracije aspekata zaštite okoliša u dizajn proizvoda s ciljem unaprjeđenja ponašanja proizvoda s obzirom na zaštitu okoliša u cijelom životnom vijeku proizvoda), – pružanje informacija o tehnikama sprječavanja nastanka otpada s ciljem jednostavnije primjene najboljih dostupnih tehnika u industriji, – organiziranje izobrazbe nadležnih tijela u pogledu uključivanja zahtjeva za sprječavanje nastanka otpada prilikom izdavanja dozvola, – uključivanje mjera za sprječavanje proizvodnje otpada u postrojenjima koja nisu obvezna ishoditi okolišnu dozvolu prema zakonu kojim se uređuje zaštita okoliša – mjere mogu obuhvaćati procjene ili planove sprječavanja nastanka otpada, – organiziranje kampanja za podizanje svijesti ili pružanje pomoći osobama u pogledu financijske potpore, savjeta kod donošenja odluka i drugo, – sklapanje dobrovoljnih sporazuma, organiziranje foruma potrošača/proizvođača ili sektorskih pregovora kako bi se relevantni poslovni ili industrijski sektori potakli na izradu vlastitih planova ili ciljeva sprječavanja nastanka otpada ili zamjenu proizvoda ili njihove ambalaže koji proizvode previše otpada, – promicanje provjerenih sustava za gospodarenje okolišem (EMS-a), uključujući EMAS i ISO 14001, – ekonomske instrumente za odgovornije ponašanje potrošača prema okolišu u smislu kupnje proizvoda sa što manje ambalaže, – organizacije kampanja podizanja svijesti i pružanje informacija usmjereno na širu javnost ili određenu kategoriju potrošača, – promicanje znaka zaštite okoliša, – postizanje dogovora s industrijom, putem studija o proizvodima poput onih koji se organiziraju u okviru integriranih politika za proizvode, ili s trgovcima na malo o dostupnosti informacija o sprječavanju nastanka otpada i dostupnosti proizvoda koji u manjoj mjeri utječu na okoliš, – integraciju kriterija zaštite okoliša i sprječavanja nastanka otpada u postupcima javnih i korporativnih nabava, – promicanje ponovne uporabe i/ili popravka odgovarajućih isluženih proizvoda ili njihovih komponenata, posebice kroz obrazovne, gospodarske, logističke i druge mjere.

(2)Za donesene mjere sprječavanja nastanka otpada određuju se odgovarajuća posebna kvalitativna i kvantitativna mjerila s ciljem praćenja i procjene napretka postignutih primjenom mjera, a u istu svrhu mogu se odrediti i posebni kvalitativni i kvantitativni ciljevi i pokazatelji. Članak

1. Ministarstvo može pripremati i provoditi Plan u suradnji s nadležnim tijelima država članica Europske unije i Europskom komisijom, prema potrebi u skladu sa člancima
2. i
3. ovoga Zakona. Članak 20.

(1)Jedinica lokalne samouprave dostavlja godišnje izvješće o provedbi Plana jedinici područne (regionalne) samouprave do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i objavljuje ga u svom službenom glasilu.

(2)Jedinica područne (regionalne) samouprave dostavlja godišnje izvješće o provedbi Plana i objedinjena izvješća iz stavka

1. ovoga članka Ministarstvu i Agenciji za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: Agencija) do
2. svibnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i objavljuje ga u svom službenom glasilu i na svojim mrežnim stranicama.

(3)Agencija objavljuje jednom godišnje objedinjena izvješća iz stavka 2. ovoga članka na svojim mrežnim stranicama. Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave Članak 21.

(1)Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave i Grada Zagreba sadrži najmanje sljedeće:

1. analizu, te ocjenu stanja i potreba u gospodarenju otpadom na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, uključujući ostvarivanje ciljeva,
2. podatke o vrstama i količinama proizvedenog otpada, odvojeno sakupljenog otpada, odlaganju komunalnog i biorazgradivog otpada te ostvarivanju ciljeva,
3. podatke o postojećim i planiranim građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom te statusu sanacije neusklađenih odlagališta i lokacija onečišćenih otpadom,
4. podatke o lokacijama odbačenog otpada i njihovom uklanjanju,
5. mjere potrebne za ostvarenje ciljeva smanjivanja ili sprječavanja nastanka otpada, uključujući izobrazno-informativne aktivnosti i akcije prikupljanja otpada,
6. opće mjere za gospodarenje otpadom, opasnim otpadom i posebnim kategorijama otpada,
7. mjere prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada,
8. mjere odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla i plastike te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada,
9. popis projekata važnih za provedbu odredbi Plana,
10. organizacijske aspekte, izvore i visinu financijskih sredstava za provedbu mjera gospodarenja otpadom,
11. rokove i nositelje izvršenja Plana.

(2)Jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb dužan je za prijedlog plana gospodarenja otpadom iz stavka 1. ovoga članka ishoditi prethodnu suglasnost upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave nadležnog za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: nadležnog upravnog tijela), odnosno Ministarstva za prijedlog plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba.

(3)Nadležno upravno tijelo, odnosno Ministarstvo izdaje prethodnu suglasnost ako utvrdi da je prijedlog Plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba usklađen s odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i Plana.

(4)Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

(5)Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba donosi se za razdoblje od šest godina, a njegove izmjene i dopune po potrebi.

(6)Plan gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Članak 22.

(1)Nacrt Plana i nacrt plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave i Grada Zagreba objavljuje se radi pribavljanja mišljenja, prijedloga i primjedbi javnosti.

(2)Posredstvom medija Ministarstvo, odnosno jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb izvješćuju javnost o mjestu na kojem je nacrt Plana i nacrt plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave i Grada Zagreba dostupan te načinu i vremenu iznošenja mišljenja, prijedloga i primjedbi.

(3)Rok u kojem javnost može iznositi primjedbe, prijedloge i mišljenja ne može biti kraći od 30 dana od dana objave. IV. NADLEŽNOSTI I OBVEZE U GOSPODARENJU OTPADOM Nadležnosti u gospodarenju otpadom Članak 23.

(1)Gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvatsku.

(2)Gospodarenje otpadom i učinkovitost gospodarenja otpadom osiguravaju Vlada i Ministarstvo propisivanjem mjera gospodarenja otpadom.

(3)Provedbena tijela na državnoj razini su Agencija i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond).

(4)Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

(5)Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu mjera gospodarenja otpadom. Ograničenja u vezi odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada Članak 24.

(1)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se godišnje smije odložiti na svim odlagalištima i neusklađenim odlagalištima u Republici Hrvatskoj u odnosu na masu biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u

1. godini iznosi:
2. 75 %, odnosno 567.131 tona do
3. prosinca
5. 50 %, odnosno 378.088 tona do
6. prosinca
8. 35 %, odnosno 264.661 tona do
9. prosinca 2020.

(2)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koji se u kalendarskoj godini smije godišnje odložiti na odlagalištu i neusklađenom odlagalištu jednaka je umnošku ukupne mase biorazgradivog komunalnog otpada kojeg je te godine dopušteno odložiti u Republici Hrvatskoj i koeficijenta odlagališta za biorazgradivi otpad iz stavka 3. ovoga članka.

(3)Koeficijent odlagališta za biorazgradivi otpad je omjer mase odloženog biorazgradivog komunalnog otpada na tom odlagalištu i ukupne mase odloženog biorazgradivog komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Zbroj koeficijenata svih odlagališta u Republici Hrvatskoj ne smije biti veći od jedan.

(4)Osoba koja upravlja odlagalištem dužna je dostaviti podatke o masi biorazgradivog komunalnog otpada odloženog na odlagalište Agenciji na propisanim obrascima dva puta godišnje u roku od 30 dana od isteka polugodišta. Ograničenja u vezi odlaganja otpada na neusklađenom odlagalištu Članak 25.

(1)Najveća dopuštena masa otpada koja se godišnje odlaže na svim neusklađenim odlagalištima u Republici Hrvatskoj iznosi:

1. 1.710.000 tona do
2. prosinca
4. 1.410.000 tona do
5. prosinca
7. 1.210.000 tona do
8. prosinca
10. 1.010.000 tona do
11. prosinca
13. 800.000 tona do
14. prosinca 2017.

(2)Zabranjeno je odlaganje otpada na neusklađenom odlagalištu u Republici Hrvatskoj nakon 31. prosinca 2017.

(3)Najveća dopuštena masa otpada koji se u kalendarskoj godini smije odložiti na neusklađeno odlagalište jednaka je umnošku ukupne mase otpada kojeg je te godine dopušteno odložiti u Republici Hrvatskoj na neusklađena odlagališta i koeficijenta neusklađenog odlagališta iz stavka 4. ovoga članka.

(4)Koeficijent neusklađenog odlagališta je omjer mase odloženog otpada na tom neusklađenom odlagalištu i ukupne mase odloženog otpada u Republici Hrvatskoj na svim neusklađenim odlagalištima u prethodnoj godini. Zbroj koeficijenata neusklađenih odlagališta za sva neusklađena odlagališta u Republici Hrvatskoj ne smije biti veći od jedan.

(5)Osoba koja upravlja odlagalištem dužna je dostaviti podatke o masi otpada odloženog na neusklađeno odlagalište Agenciji na propisanim obrascima dva puta godišnje u roku od 30 dana od isteka polugodišta.

(6)Sadržaj i izgled obrasca iz stavka

1. ovoga članka i članka
2. stavka
3. ovoga Zakona propisuje ministar pravilnikom iz članka
4. stavka
5. ovoga Zakona. Obveze osobe koja upravlja odlagalištem Članak 26.

(1)Osoba koja upravlja odlagalištem dužna je određivati masu otpada odgovarajućim uređajem umjerenim za određivanje mase povezanim sa sustavom identifikacije vozila (npr. sustav za praćenje registarskih oznaka vozila).

(2)Izračun najveće dopuštene mase biorazgradivog komunalnog otpada iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, koeficijenta iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona i najveće dopuštene mase otpada koja se smije odložiti na neusklađeno odlagalište iz članka
5. stavka
6. ovoga Zakona i koeficijenta iz članka
7. stavka
8. ovoga Zakona izrađuje Agencija i dostavlja Ministarstvu.

(3)Ministarstvo najmanje dva puta godišnje utvrđuje status usklađenosti odlagališta obzirom na zahtjeve propisane pravilnikom iz članka 104. ovoga Zakona.

(4)Podatke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama.

(5)Osoba koja upravlja odlagalištem, odnosno neusklađenim odlagalištem može, u odnosu na objavljene podatke iz stavka

1. ovoga članka, Ministarstvu, u roku od 30 dana od dana objave tih podataka, podnijeti prijedlog za drugačije uređenje raspodjele mase otpada iz članka
2. stavka
3. i članka 25 stavka
4. ovoga Zakona te koeficijenata iz članka
5. stavka
6. i članka
7. stavka
8. ovoga Zakona ako provedba prijedloga ne uzrokuje mogućnost odlaganja veće ukupne mase biorazgradivog otpada, odnosno mase otpada odloženog na neusklađena odlagališta od onih iz stavka
9. ovoga članka.

(6)Ministar temeljem izračuna iz stavka

1. ovoga članka, prijedloga iz stavka
2. ovoga članka, ako je podnesen te utvrđenog statusa usklađenosti odlagališta iz stavka
3. ovoga članka, odlukom određuje masu otpada iz članka
4. stavka
5. i članka 25 stavka
6. ovoga Zakona i koeficijente iz članka
7. stavka
8. i članka
9. stavka
10. ovoga Zakona za razdoblje od šest mjeseci.

(7)Osoba koja upravlja odlagalištem dužna je pridržavati se količina otpada određenih odlukom iz stavka 6. ovoga članka neovisno o ishođenim aktima kojima se uređuje rad odlagališta.

(8)Na temelju odluke iz stavka

1. ovoga članka osobe koje upravljaju odlagalištem, odnosno neusklađenim odlagalištem sklapaju ugovor kojim se uređuju prava i obveze u vezi raspodjele mase otpada iz članka
2. stavka 2., odnosno članka 25 stavka
3. ovoga Zakona te koeficijenata iz članka
4. stavka 3., odnosno članka
5. stavka
6. ovoga Zakona.

(9)Način određivanja udjela biorazgradivog komunalnog otpada u komunalnom otpadu propisuje ministar naputkom.

(10)Način i uvjete provedbe postupka utvrđivanja statusa usklađenosti odlagališta s obzirom na propisane zahtjeve, način utvrđivanja količine odloženog otpada na odlagalištu i neusklađenom odlagalištu i način obračuna naknade za odlaganje komunalnog otpada iz članka 27. ovoga Zakona propisuje Vlada uredbom. Naknada za odlaganje komunalnog otpada Članak 27.

(1)Ministarstvo najmanje jednom godišnje rješenjem utvrđuje usklađenost odložene količine otpada na odlagalištu ili neusklađenom odlagalištu u odnosu na količinu otpada propisanu odlukom iz članka 26. stavka 6. ovoga Zakona.

(2)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se osobi koja upravlja odlagalištem ili neusklađenim odlagalištem, jedinici lokalne samouprave na čijem području se nalazi to odlagalište ili neusklađeno odlagalište i Fondu.

(3)Ako se u postupku iz stavka

1. ovoga članka utvrdi da je odložena veća količina otpada od količine propisane odlukom iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona osoba koja upravlja tim odlagalištem ili neusklađenim odlagalištem je dužna platiti naknadu za odlaganje komunalnog otpada.

(4)Fond po službenoj dužnosti donosi rješenje o obvezi plaćanja naknade za odlaganje komunalnog otpada.

(5)Osnovica za obračun naknade za odlaganje komunalnog otpada je odložena masa otpada iznad dopuštene mase otpada određene odlukom iz članka 26. stavka 6. ovoga Zakona.

(6)Obveza plaćanja naknade za odlaganje komunalnog otpada nastaje temeljem izvršnog rješenja iz stavka 4. ovoga članka.

(7)Naknada za odlaganje komunalnog otpada se uplaćuje u korist Fonda radi usklađivanja neusklađenog odlagališta sa zahtjevima propisane pravilnikom iz članka 104. ovoga Zakona i sufinanciranja izgradnje reciklažnih dvorišta.

(8)Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(9)Na naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknade za odlaganje komunalnog otpada zajedno s pripadajućom kamatom sukladno zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje Fond. Obveze jedinice lokalne samouprave Članak 28.

(1)Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati:

1. javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada,
2. odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada,
3. sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan ovom Zakonu te uklanjanje tako odbačenog otpada,
4. provedbu Plana,
5. donošenje i provedbu plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba,
6. provođenje izobrazno-informativne aktivnosti na svom području i
7. mogućnost provedbe akcija prikupljanja otpada.

(2)Više jedinica lokalne samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničko ispunjenje jedne ili više obveza iz stavka 1. ovoga članka.

(3)Jedinica lokalne samouprave dužna je sudjelovati u sustavima sakupljanja posebnih kategorija otpada sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(4)Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati provedbu obveze iz stavka 1. ovoga članka na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tom javnost rada. Članak 29.

(1)Poticajna naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada je mjera kojom se potiče jedinica lokalne samouprave da, u okviru svojih ovlasti, provede mjere radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada koji nastaje na području te jedinice lokalne samouprave.

(2)Jedinica lokalne samouprave je obveznik plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka.

(3)Fond po službenoj dužnosti donosi rješenje o obvezi plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka.

(4)Obveza plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka nastaje temeljem izvršnog rješenja Fonda.

(5)Osnovica za obračun naknade iz stavka 1. ovoga članka je masa prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja je iznad propisane granične količine miješanog komunalnog otpada.

(6)Granična količina miješanog komunalnog otpada iz stavka

1. ovoga članka je dozvoljena količina miješanog komunalnog otpada po ekvivalent stanovniku u određenom razdoblju utvrđena uredbom Vlade iz stavka
2. ovoga članka.

(7)Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se u korist Fonda radi sufinanciranja odvojenog sakupljanja otpada.

(8)Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(9)Na naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknade iz stavka 1. ovoga članka zajedno s pripadajućom kamatom sukladno zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje Fond.

(10)Način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih člankom 28. i ovim člankom, granične količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.

(11)Popis vrsta predmeta i tvari koji se smatraju krupnim (glomaznim) komunalnim otpadom propisuje ministar naputkom. Javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada Članak 30.

(1)Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

(2)Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa.

(3)Područje pružanja javne usluge iz stavka

1. ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom iz stavka
2. ovoga članka odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.

(4)Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge).

(5)Korisnik usluge iz stavka

1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka
2. ovoga članka.

(6)Korisnik usluge iz stavka

1. ovoga članka dužan je:
2. koristiti javne usluge iz stavka
3. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona.
4. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,
5. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

(7)Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka

1. ovoga članka koja sadrži:
2. kriterij obračuna količine otpada,
3. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada,
4. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima,
5. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu,
6. područje pružanja javne usluge iz stavka
7. ovoga članka.
8. odredbe propisane uredbom iz članka
9. stavka
10. ovoga Zakona.
11. opće uvjete ugovora s korisnicima.

(8)Po donošenju odluke iz stavka 7. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je istu bez odlaganja dostaviti Ministarstvu i objaviti u službenom glasilu i na mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave.

(9)Iznos jedinične naknade za litru, odnosno kilogram otpada, ako se radi o slučaju propisanom člankom

1. stavkom
2. ovoga Zakona utvrđuje odlukom davatelj usluge po ishođenoj suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave. Članak 31.

(1)Javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona:

1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, odnosno udjela,
2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave,
3. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji.

(2)Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom dodijeliti obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pravnoj osobi iz stavka 1. točki 1. i 2. ovoga članka.

(3)Odluka iz stavka 2. ovoga članka donosi se za područje pružanja javne usluge.

(4)Iznimno od stavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave može za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada dati koncesiju na rok do 10 godina.

(5)Koncesija iz stavka

1. ovoga članka daje se za područje pružanja javne usluge sukladno odluci iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona.

(6)Kriterij za odabir najpovoljnije ponude su oni određeni propisom kojim se uređuju koncesije.

(7)Odluku o davanju koncesije iz stavka 4. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

(8)Odluka iz stavaka

1. i
2. ovoga članka dostavlja se Ministarstvu. Članak 32.

(1)Davatelj usluge dužan je:

1. udovoljavati uvjetima za prijevoz vrste i količine otpada kojeg prikuplja,
2. predati prikupljeni otpad osobi koja posjeduje dozvolu iz članka
3. ovoga Zakona,
4. snositi sve troškove gospodarenja prikupljenim otpadom,
5. raspolagati nužnim financijskim, ljudskim i tehničkim resursima potrebnim za obavljanje propisanih poslova.

(2)Davatelj usluge može sklopiti ugovor o pružanju javne usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona s pravnom i fizičkom osobom – obrtnikom na njegov zahtjev.

(3)Davatelj usluge koji osim pružanja usluga iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, obavlja i drugu djelatnost, mora osigurati knjigovodstveno vjerodostojno praćenje prihoda i rashoda djelatnosti i organizacijsko razdvajanje obavljanja djelatnosti.

(4)Direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem usluga:

1. mora posjedovati stručna znanja i sposobnosti u vezi obavljanja poslova gospodarenja otpadom i propisa o gospodarenja otpadom,
2. odgovorna je za stručno i učinkovito obavljanje poslova i s tim u vezi provedbu propisa koji uređuju gospodarenje otpadom,
3. mora posjedovati važeću potvrdu o obavljenoj izobrazbi iz članka
4. ovoga Zakona.

(5)Davatelj usluge dužan je izvješće o radu podnijeti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i dostaviti ga Agenciji. Članak 33.

(1)Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona i odluke iz članka
5. stavka
6. ovoga Zakona.

(2)Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona.

(3)Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

(4)Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona.

(5)Davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1.,

1. i
2. ovoga članka, uredbe iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona i odluke iz članka
5. stavka
6. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

(6)Davatelj usluge dužan je prije primjene cjenika, odnosno izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi.

(7)Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno se očitovati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za pribavljanje suglasnosti iz stavka 6. ovoga članka.

(8)Ako se izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave ne očituje u roku iz stavka 7. ovoga članka, smatra se da je suglasnost dana.

(9)Suglasnost iz stavka 6. ovoga članka nije upravni akt.

(10)Na javne usluge iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe o javnim uslugama iz zakona kojim se uređuje zaštita potrošača.

(11)Jedinica lokalne samouprave dužna je u roku od tri dana od dana primjene cjenika iz stavka 5. ovoga članka o tome obavijestiti Državni inspektorat, Agenciju i županijski ured u čijem su djelokrugu poslovi gospodarstva.

(12)Usklađenost cjenika s odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona i odluke iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona nadzire Državni inspektorat.

(13)Predstavničko tijelo jedince lokalne samouprave može odlukom odrediti korisniku usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona obvezu plaćanja namjenske naknade u skladu s Programom gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom, a koji je sastavni dio Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se donosi sukladno zakonu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Program gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i odluka o obvezi plaćanja namjenske naknade dostavlja se Agenciji.

(14)Program gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom sadrži osobito:

1. opis poslova s procjenom troškova potrebnih za ostvarenje projekata gradnje građevina za gospodarenje otpadom,
2. iskaz financijskih sredstava po razdobljima potrebnih za ostvarenje programa s naznakom izvora financiranja.

(15)Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je izvješće o izvršenju Programa iz stavka

1. ovoga članka podnijeti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave do
2. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i dostaviti ga Agenciji.

(16)Naknada iz stavka 13. ovoga članka može se odrediti u svrhu financiranja gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i sanacije neusklađenog odlagališta na području te jedinice lokalne samouprave.

(17)Odlukom iz stavka

1. ovoga članka detaljno se propisuje namjena kojoj služi prihod od naknade iz stavka
2. ovoga članka, nadzor nad obračunom i naplatom te naknade, a mogu se detaljno propisati obveznici i izuzeća od plaćanja.

(18)Naknada iz stavka

1. ovoga članka obračunava se putem računa za javnu uslugu iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona te se iskazuje zasebno.

(19)Naknada iz stavka

1. ovoga članka je javno davanje i prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave te se može koristiti samo za namjene propisane stavkom
2. ovoga članka.

(20)Način i uvjete obračuna i strukturu cijene javne usluge iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, način i uvjeti dostave podataka sukladno ovome članku, sadržaj zahtjeva za pribavljanje suglasnosti iz stavka
3. ovoga članka, način izdavanja suglasnosti iz stavka
4. ovoga članka, način i uvjete određivanja i obračuna naknade iz stavka
5. ovoga članka te način izrade izvješća iz članka
6. stavka
7. ovoga Zakona propisuje Vlada uredbom iz članka
8. stavka
9. ovoga Zakona. Članak
10. Tijelo nadležno za postupanje po prigovoru korisnika usluga – potrošača radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa protiv postupanja davatelja usluga, sukladno zakonu kojim se uređuje upravni postupak, je Državni inspektorat. Odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada Članak 35.

(1)Jedinica lokalne samouprave izvršava obvezu odvojenog prikupljanja problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na način da osigura:

1. funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2.,
2. i
3. ovoga članka,
4. postavljanje odgovarajućeg broja i vrsta spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, koji nisu obuhvaćeni sustavom gospodarenja posebnom kategorijom otpada, na javnoj površini,
5. obavještavanje kućanstava o lokaciji i izmjeni lokacije reciklažnog dvorišta, mobilne jedinice i spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila i
6. uslugu prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge.

(2)U smislu stavka

1. točke
2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave:
3. koja ima 1.500 stanovnika ili manje, a nije osigurala funkcioniranje reciklažnog dvorišta, dužna je osigurati funkcioniranje istog na svojem području posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem,
4. koja ima više od 1.500 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje jednog reciklažnog dvorišta i još po jedno na svakih idućih 25.000 stanovnika na svojem području,
5. koja ima više od 100.000 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje četiri reciklažna dvorišta i još po jedno na svakih idućih 30.000 stanovnika na svojem području,
6. dužna je u naseljima u kojima se ne nalazi reciklažno dvorište osigurati funkcioniranje istog posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem.

(3)Iznimno od stavka

1. točke
2. ovoga članka, Grad Zagreb dužan je osigurati funkcioniranje barem jednog reciklažnog dvorišta u svakoj gradskoj četvrti.

(4)Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati da prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, odnosno način rada mobilne jedinice omogućava pristupačno korištenje istih svim stanovnicima područja za koje su uspostavljena reciklažna dvorišta, odnosno mobilne jedinice.

(5)Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem otpada dužna je:

1. zaprimati bez naknade i voditi evidenciju o zaprimljenom sljedećem komunalnom otpadu nastalom u kućanstvu na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište: problematični otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni (glomazni) otpad,
2. odvojeno skladištiti otpad u odgovarajućim spremnicima,
3. predati otpad osobi ovlaštenoj za gospodarenje tom vrstom otpada,
4. sudjelovati u sustavima gospodarenja posebnom kategorijom otpada na način propisan propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(6)Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem utvrđuje, u suradnji s tijelima jedinice lokalne samouprave, pravo korištenja usluga reciklažnog dvorišta bez naknade u smislu odredbe stavka 5. točke 1. ovoga članka.

(7)Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je zatražiti na uvid osobni identifikacijski dokument od osobe koja predaje otpad radi ostvarenja prava iz stavka 5. točke 1. ovoga članka.

(8)Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem može zaprimati i otpad koji nije nastao na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište kao i otpad koji nije nastao u kućanstvu. Osoba koja predaje otpad snosi sve troškove gospodarenja tim otpadom.

(9)Zabranjeno je krupni (glomazni) otpad odbacivati i sakupljati na javnoj površini, osim putem spremnika.

(10)Obavljanje poslova reciklažnog dvorišta i prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge dužan je osigurati davatelj usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada.

(11)Troškovi gospodarenja otpadom koji nastaju provedbom stavka 8. ovoga članka ne smatraju se opravdanim troškovima održavanja i rada reciklažnog dvorišta.

(12)Uvjete prostornog razmještaja reciklažnih dvorišta u svrhu ispunjavanja kriterija pristupačnog korištenja reciklažnog dvorišta, način rada mobilne jedinice, način provedbe obveze iz stavka

1. ovoga članka, način izvješćivanja i obračuna opravdanih troškova održavanja i rada reciklažnog dvorišta i mobilne jedinice propisuje Vlada uredbom iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona. Uklanjanje odbačenog otpada Članak 36.

(1)Provedbu obveza iz članka

1. stavka
2. točke
3. ovoga Zakona osigurava osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar):
4. mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada
5. mjerama za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš što uključuje i uklanjanje naplavljenog morskog otpada.

(2)Mjere iz stavka

1. točke
2. ovoga članka uključuju:
3. uspostavu sustava za zaprimanje obavijesti o nepropisno odbačenom otpadu,
4. uspostava sustava evidentiranja lokacija odbačenog otpada,
5. provedbu redovitog godišnjeg nadzora područja jedinice lokalne samouprave radi utvrđivanja postojanja odbačenog otpada, a posebno lokacija na kojima je u prethodne dvije godine evidentirano postojanje odbačenog otpada,
6. druge mjere sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave iz stavka
7. ovoga članka.

(3)Radi provedbe mjera iz stavka

1. točke
2. ovoga članka komunalni redar rješenjem naređuje vlasniku, odnosno posjedniku nekretnine, ako vlasnik nije poznat, na kojem je nepropisno odložen otpad uklanjanje tog otpada, odnosno osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru).

(4)Rješenjem iz stavka 3. ovoga članka određuje se: lokacija odbačenog otpada, procijenjena količina otpada, obveznik uklanjanja otpada, te obveza uklanjanja otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada u roku koji ne može biti duži od 6 mjeseca od dana zaprimanja rješenja.

(5)Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba nadležnom upravnom tijelu, a protiv rješenja komunalnog redara Grada Zagreba može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(6)Istekom roka određenog rješenjem iz stavka

1. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka
2. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada.

(7)Ako komunalni redar utvrdi postojanje opravdane sumnje da je opasni ili drugi otpad odbačen na nekretnini čiji vlasnik, odnosno posjednik, ako vlasnik nekretnine nije poznat, odnosno osoba koja, sukladno posebnom propisu, upravlja određenim područjem (dobrom), ne dopušta pristup radi utvrđivanja činjeničnog stanja u vezi odbačenog otpada, komunalni redar ovlašten je zatražiti nalog suda i asistenciju djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi pristupa na nekretninu u svrhu utvrđivanja činjenica.

(8)Jedinica lokalne samouprave dužna je podatke utvrđene rješenjem iz stavka

1. ovoga članka mjesečno unositi u mrežnu aplikaciju sustava evidentiranja lokacija odbačenog otpada iz članka
2. stavka
3. točke
4. ovoga Zakona.

(9)Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je izvješće o lokacijama i količinama odbačenog otpada, troškovima uklanjanja odbačenog otpada i provedbi mjera iz stavka

1. ovoga članka podnijeti predstavničkom tijelu te jedinice do
2. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(10)Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je, temeljem izvješća iz stavka 9. ovoga članka, donijeti odluku o provedbi posebnih mjera sprječavanja odbacivanja otpada u odnosu na lokacije na kojima je u više navrata utvrđeno nepropisno odbacivanje otpada.

(11)Sredstva za provedbu mjera iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u proračunu jedinice lokalne samouprave.

(12)Jedinica lokalne samouprave ima pravo na naknadu troška uklanjanja otpada iz stavka 6. ovoga članka od vlasnika, odnosno posjednika nekretnine, ako vlasnik nije poznat, odnosno od osobe koja, sukladno posebnom propisu, upravlja određenim područjem (dobrom), na kojem se otpad nalazio.

(13)Način provedbe mjera propisanih ovim člankom uređuju se odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o mjerama za sprječavanje nepropisnog odbacivanja otpada i mjerama za uklanjanje odbačenog otpada, koja se odmah po donošenju dostavlja Ministarstvu, te objavljuje u službenom glasilu i na mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave. Sanacija lokacije onečišćene otpadom Članak 37.

(1)Sanaciju okoliša na lokaciji onečišćenoj otpadom utvrđenim Planom osigurava onečišćivač.

(2)Ako je onečišćivač nepoznat ili je prestao postojati, a nema pravnog slijednika, sanaciju osigurava vlasnik, odnosno posjednik nekretnine na lokaciji iz stavka 1. ovoga članka.

(3)Ako Republika Hrvatska sufinancira i/ili financira sanaciju lokacije iz stavaka

1. i
2. ovoga članka ima pravo povrata troškova sanacije od budućeg vlasnika. Članak 38.

(1)Ako onečišćivač nije obavio sanaciju lokacije onečišćene otpadom iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, sanaciju provodi Republika Hrvatska.

(2)Republika Hrvatska ima pravo na naknadu svih troškova izvršene sanacije. Radi osiguranja naplate troškova izvršene sanacije Republika Hrvatska na temelju ovoga Zakona stječe zakonsko založno pravo na nekretnini na kojoj je izvršena sanacija do visine troškova sanacije.

(3)Prije postupka sanacije zemljišnoknjižni sud će na prijedlog Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi izvršiti zabilježbu namjere sanacije i posljedice sanacije.

(4)Nadležni zemljišnoknjižni sud provest će u korist Republike Hrvatske uknjižbu založnog prava na temelju računa o izvršenoj sanaciji osobe koja je izvela radove sanacije za Republiku Hrvatsku.

(5)Sve poslove u vezi sa sanacijom u ime i za račun Republike Hrvatske obavlja Fond na temelju odluke o sanaciji koju donosi ministar u skladu s Planom.

(6)Odlukom o sanaciji utvrđuju se sve mjere i aktivnosti koje se trebaju poduzeti u postupku sanacije lokacije onečišćene opasnim otpadom.

(7)Fond može sufinancirati projekte sanacije neusklađenog odlagališta otpada ako su ispunjeni uvjeti propisani pravilnikom iz članka 104. ovoga Zakona.

(8)Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na pravne osobe nad kojima se provodi stečajni postupak, kao i na nekretnine u vlasništvu tih pravnih osoba, u kom se slučaju troškovi sanacije prijavljuju u stečajnom postupku. Izobrazno-informativne aktivnosti Članak 39.

(1)Jedinica lokalne samouprave dužna je o svom trošku, na odgovarajući način osigurati godišnje provedbu izobrazno-informativnih aktivnosti u vezi gospodarenja otpadom na svojem području, a osobito javne tribine, informativne publikacije o gospodarenju otpadom i objavu specijaliziranih priloga u medijima kao što su televizija i radio.

(2)Jedinica lokalne samouprave dužna je u sklopu mrežne stranice uspostaviti i ažurno održavati mrežne stranice s informacijama o gospodarenju otpadom na svojem području.

(3)Prioritetno područje izobrazno-informativnih aktivnosti gospodarenja otpadom i sadržaj obveznih informacija na godišnjoj razini u svezi gospodarenja otpadom propisuje ministar naputkom.

(4)Obvezne informacije koje se objavljuju na mrežnoj stranici jedince lokalne samouprave propisane su pravilnikom iz članka 137. stavka 8. ovoga Zakona.

(5)Izvješće o provedbi izobrazno-informativnih aktivnosti sastavni je dio godišnjeg izvješća o provedbi plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave. Akcija prikupljanja otpada Članak 40.

(1)Pravna i fizička osoba – obrtnik može, u suradnji s osobom koja posjeduje važeću dozvolu iz članka 86. ovoga Zakona za gospodarenje vrstom otpada koji će se prikupljati akcijom, organizirati akciju prikupljanja određenog otpada u svrhu provedbe sportskog, edukativnog, ekološkog ili humanitarnog sadržaja ako je ishodila suglasnost upravnog odjela jedinice lokalne samouprave nadležnog za poslove zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: nadležni upravni odjel).

(2)Zahtjev za suglasnost iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najmanje dva mjeseca prije početka akcije.

(3)Suglasnost iz stavka

1. ovoga članka određuje:
2. vrijeme trajanja akcije,
3. vrstu otpada koji se prikuplja,
4. način, uvjete i svrhu provedbe akcije,
5. rok za dostavu izvješća o provedenoj akciji.

(4)Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt.

(5)Osoba kojoj je izdana suglasnost iz stavka

1. ovoga članka dužna je osigurati predaju prikupljenog otpada akcijom osobi koja posjeduje važeću dozvola iz članka
2. ovoga Zakona.

(6)Nadležni upravni odjel će najkasnije mjesec dana prije početka akcije osigurati dostavu podataka o akciji u informacijski sustav gospodarenja otpadom.

(7)Trajanje akcije iz stavka 1. ovoga članka ograničeno je na najviše 30 dana.

(8)Osoba koja organizira akciju iz stavka 1. ovoga članka smatra se vlasnikom prikupljenog otpada tijekom trajanja akcije.

(9)Nadzor nad provedbom akcije iz stavka 1. ovoga članka prikupljanja otpada obavlja komunalni redar.

(10)Osoba koja organizira akciju obvezna je u roku osam dana od završetka akcije iz stavka 1. ovoga članka dostaviti nadležnom upravnom odjelu izvješće o provedenoj akciji.

(11)Nadležni upravni odjel dužan je dostaviti izvješće o provedenim akcijama iz stavka

1. ovoga članka na svojem području Agenciji do
2. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(12)Temeljem dostavljenih izvješća iz stavka 11. ovoga članka i stručne analize, Agencija izrađuje i na svojim mrežnim stranicama objavljuje godišnje izvješće o provedenim akcijama u Republici Hrvatskoj.

(13)Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka organizira do dvije akcije prikupljanja određenog otpada u istoj kalendarskoj godini u dvije različite jedinice lokalne samouprave, ne smatra se da obavlja djelatnost gospodarenja otpadom. Naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta Članak 41.

(1)Vlasnik postojeće stambene, odnosno stambeno-poslovne građevine koju koristi za stalno stanovanje, koja se nalazi na udaljenosti do 500 metara mjereći od vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi neusklađeno odlagalište do vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi stambena i stambeno-poslovne građevine, uz uvjet da je vlasništvo nad nekretninom stekao prije početka građenja te građevine za odlaganje otpada, ima pravo na novčanu naknadu zbog blizine neusklađenog odlagališta.

(2)Obveznik plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka je pravna osoba koja upravlja neusklađenim odlagalištem.

(3)Na zahtjev vlasnika nekretnine iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi neusklađeno odlagalište donosi rješenje kojim utvrđuje pravo na naknadu i visinu novčane naknade zbog blizine neusklađenog odlagališta.

(4)Protiv rješenja o zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(5)Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknada iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom. Obveze proizvođača proizvoda Članak 42.

(1)Proizvođač proizvoda dužan je planirati razvoj, proizvodnju i oglašavanje proizvoda i ambalaže za proizvode na način da se proizvodnja unapređuje primjenom čistih tehnologija, te na način koji omogućuje učinkovitu uporabu materijala i energije, potiče ponovnu uporabu i reciklažu proizvoda (ako je to po svojstvu proizvoda moguće) uz najprimjereniji postupak oporabe i/ili zbrinjavanja proizvoda kojem je istekao rok, odnosno vijek trajanja, kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću mjeru.

(2)Proizvođač proizvoda dužan je koristiti sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji smanjuju uporabu energije, materijala i učinke na okoliš, te smanjuju nastajanje otpada prilikom proizvodnje i naknadnog korištenja proizvoda.

(3)Proizvođač proizvoda dužan je u najvećoj mogućoj mjeri uvoditi i koristiti povratnu ambalažu koja smanjuje opterećenja okoliša otpadom u odnosu na ambalažu za jednokratnu uporabu.

(4)Proizvođač proizvoda dužan je izbjegavati uporabu materijala, tvari i/ili predmeta koji sadrže opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi i/ili na okoliš u procesu proizvodnje i uporabe proizvoda kao i za vrijeme gospodarenja otpadom koji nastaje od tog proizvoda. Uvjete i ograničenja prilikom korištenja određenih tvari u pojedinim vrstama proizvoda i ambalaži propisuje ministar pravilnikom.

(5)Zabranjeno je stavljanje na tržište proizvoda i ambalaže koja sadrži materijale i opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi ili okoliš.

(6)Proizvođač proizvoda dužan je označavanjem obavještavati potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže, te o načinu gospodarenja s proizvodom i ambalažom kada postanu otpad na način propisan propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(7)Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje posebna kategorija otpada, dužan je sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, kupcu i/ili korisniku proizvoda osigurati:

1. mogućnost povrata uporabljenog proizvoda i/ili ambalaže,
2. mogućnost zaprimanja otpada nastalog od te vrste proizvoda,
3. informaciju u kojoj je mjeri proizvod moguće ponovo koristiti i reciklirati.

(8)Proizvođač proizvoda dužan je:

1. osigurati i snositi troškove dokazivanja da proizvod i ambalaža udovoljavaju propisanim uvjetima,
2. upisati se u Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada najkasnije osam dana prije početka stavljanja na tržište proizvoda za kojeg je ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona propisana obveza ispunjavanja cilja iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona,
5. dostavljati u Registar gospodarenja posebnim kategorijama informacije o količini proizvoda stavljenog na tržište, dokaze o ispunjavanja propisanih uvjeta kojima proizvod mora udovoljavati i ostale informacije o proizvodu sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada,
6. sudjelovati u sustavu gospodarenja posebnom kategorijom otpada na način propisan propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, a sukladno pravilniku iz članka
7. stavka
8. ovoga Zakona,
9. na ambalažu proizvoda, odnosno u prateću dokumentaciju uz proizvod staviti uputu kojom se potrošač obavještava o utjecaju proizvoda i ambalaže na okoliš te upućuje na način postupanja s proizvodom i ambalažom nakon uporabe sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(9)Proizvođač proizvoda od kojeg nastaje posebna kategorija otpada dužan je ispunjavati obveze razmjerno količini proizvoda kojeg je stavio na tržište u skladu sa člankom 64. ovoga Zakona.

(10)Proizvođač koji prodaje proizvod od kojeg nastaje posebna kategorija otpada dužan je osigurati mogućnost preuzimanja tog otpada na lokaciji na kojoj prodaje taj proizvod bez troškova po kupca sukladno pravilniku kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona. U slučaju kataloške prodaje, prodaje putem Interneta i drugog sličnog načina prodaje, proizvođač proizvoda je obvezan na svojim mrežnim stranicama obavijestiti kupca o lokaciji na kojoj je osigurao mogućnost preuzimanja otpada koji nastaje od tih proizvoda na području jedinice lokalne samouprave u kojoj kupac prebiva bez troškova po kupca.

(11)Obveze proizvođača proizvoda propisane ovim člankom nastaju u trenutku stavljanja proizvoda na tržište i primjenjuju se neovisno o drugim propisanim obvezama i nadležnostima iz gospodarenja otpadom, postojećim posebnostima tokova otpada te posebnim propisima o proizvodima. Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada Članak 43.

(1)Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada vodi Fond.

(2)Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada sadrži podatke o proizvodima i njihovim svojstvima u vezi gospodarenja otpadom kako bi se osigurala primjena načela iz članka

1. stavka
2. točaka
3. i
4. ovoga Zakona, a posebice podatke o:
5. proizvođačima proizvoda od kojeg nastaje posebna kategorija otpada,
6. proizvodima od kojih nastaje posebna kategorija otpada,
7. ispunjavanju propisanih uvjeta sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, te pravilnika koji uređuju uvjete i ograničenja prilikom korištenja određenih tvari u pojedinim vrstama proizvoda i ambalaži,
8. ispunjavanju obveza u vezi označavanja proizvoda i ambalaže,
9. obradi, odnosno gospodarenju otpadom,
10. količinama proizvoda koji su stavljeni na tržište, odnosno koji su izvezeni,
11. ispunjavanju obveza propisanih člankom
12. stavkom
13. ovoga Zakona,
14. provedenim nadzorima.

(3)Proizvođač proizvoda koji je upisan u Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada dužan je prijaviti Fondu prestanak poslovanja, statusnu promjenu, promjenu djelatnosti i svaku drugu promjenu podataka iz stavka 2. ovoga članka, u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.

(4)Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada se vodi putem elektroničkog programskog rješenja koje omogućuje mrežni unos, obradu i prikaz podataka.

(5)Oblik, sadržaj, način vođenja i prijave podataka u Registar gospodarenja posebnim kategorijama otpada propisuje ministar pravilnikom. Obveze proizvođača otpada i posjednika otpada Članak 44.

(1)Proizvođač otpada i drugi posjednik otpada dužan je predati svoj otpad osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, proizvođač otpada i drugi posjednik otpada može obraditi svoj otpad ako:
2. sam obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu,
3. kao fizička osoba biološki razgradivi otpad iz svog vrta obrađuje biološkom aerobnom obradom (kompostiranje) u skladu sa člankom
4. stavkom
5. ovoga Zakona.

(3)Proizvođač i/ili posjednik otpada dužan je osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu uz otpad predati prateći list te je odgovoran je za točnost podataka o otpadu navedenih u pratećem listu.

(4)Odgovornost posjednika otpada za predani otpad prestaje nakon što osoba kojoj je otpad predan na propisani način preuzme otpad i ovjeri prateći list ili dokument o prometu ako je otpad izvezen.

(5)Podaci o postupanju s otpadom čuvaju se najmanje 5 godine, odnosno 12 mjeseci ako se radi o prijevozu opasnog otpada, te se dokazi i ostali relevantni podaci o poduzetim radnjama moraju učiniti dostupnim na uvid na zahtjev nadležnih tijela ili prethodnog posjednika otpada.

(6)Obrazac pratećeg lista propisuje ministar pravilnikom iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona. Očevidnik o nastanku i tijeku otpada Članak 45.

(1)Osoba koja obavljanjem svoje djelatnosti proizvodi otpad i osoba koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada.

(2)Očevidnik o nastanku i tijeku otpada sastoji se od obrasca očevidnika i pratećih listova za pojedinu vrstu otpada.

(3)Osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je ažurno i potpuno unositi podatke u očevidnik o nastanku i tijeku otpada nakon svake nastale promjene stanja, te podatke iz očevidnika čuvati pet godina.

(4)Osoba koja je ishodila dozvolu iz članka

1. ovoga Zakona, trgovac otpadom, osoba upisana u očevidnik reciklažnih dvorišta, davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada dužna je voditi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada (e-onto) putem mrežne aplikacije iz članka
2. ovoga Zakona.

(5)Osoba iz stavka

1. ovoga članka, osim osoba iz stavka
2. ovoga članka, vodi Očevidnik o nastanku i tijeku otpada u pisanom obliku, a može ga, na vlastiti zahtjev, voditi putem mrežne aplikacije iz stavka
3. ovoga članka.

(6)Osoba koja unosi podatke u Očevidnik o nastanku i tijeku otpada odgovorna je za istinitost podataka koje je unijela.

(7)Troškove koji nastaju radom mrežne aplikacije iz članka 137. ovoga Zakona dužni su snositi korisnici te aplikacije.

(8)Oblik, izgled i način vođenja očevidnika o nastanku i tijeku otpada, način vođenja i dostave podataka, rokove za dostavu podataka i način obračuna troškova koji nastaju radom mrežne aplikacije propisuje ministar pravilnikom iz članka 86. stavka 4. ovoga Zakona. Povjerenik za otpad Članak 46.

(1)Pravna osoba koja je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više osoba dužna je imenovati:

1. povjerenika za otpad (u daljnjem tekstu: povjerenik),
2. zamjenika povjerenika, koji će u slučaju spriječenosti povjerenika izvršavati njegove obveze.

(2)Povjereniku se radi obavljanja obveza, mora osigurati dostatno vrijeme tijekom radnog vremena, mogućnost stručnog informiranja i usavršavanja i odgovarajuća sredstva za rad.

(3)Povjerenik je dužan:

1. nadzirati provedbu propisa o gospodarenju otpadom, utvrđivati nedostatke i obavještavati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka
2. ovoga članka o utvrđenim nedostatcima
3. organizirati provedbu propisa o otpadu kod pravne osobe iz stavka
4. ovoga članka na odgovarajući način,
5. savjetovati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz stavka
6. ovoga članka u svim pitanjima gospodarenja otpadom koja se tiču te pravne osobe.

(4)Na povjerenika se ne smije prenijeti odgovornost za provedbu propisanih obveza o otpadu.

(5)Imenovanje povjerenika ne utiče na odgovornosti pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka u izvršavanju propisanih obveza u vezi gospodarenja otpadom.

(6)Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dostavlja informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika povjerenika Agenciji. Skladištenje vlastitog proizvedenog otpada Članak 47.

(1)Proizvođač otpada dužan je skladištiti vlastiti proizvedeni otpad na mjestu nastanka odvojeno po vrstama otpada, na način koji ne dovodi do miješanja otpada i koji omogućuje obradu otpada, u skladištu vlastitog proizvedenog otpada u skladu sa člankom 114. ovoga Zakona.

(2)Proizvođač otpada smije skladištiti vlastiti proizvodni otpad do jedne godine od njegova nastanka. Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada Članak 48.

(1)Proizvođač otpada koji stvara 200 ili više kilograma opasnog otpada godišnje na određenoj lokaciji, dužan je izraditi plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada za određenu lokaciju.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, proizvođač otpada nije dužan izraditi plan iz stavka
2. ovoga članka ako:
3. posjeduje važeću izjavu o okolišu sukladno propisu o uključivanju organizacija u sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) ili ISO 14001 ili
4. posjeduje važeću dozvolu iz članka
5. ovoga Zakona.

(3)Proizvođač otpada dužan je izraditi plan iz stavka 1. ovoga članka u roku od godine dana od dana početka rada, odnosno u roku od tri mjeseca nakon što je prvi put proizveo 200 i više kilograma opasnog otpada u godinu dana.

(4)Plan iz stavka

1. ovoga članka se izrađuje na obrascu i sadrži:
2. podatke o lokaciji i postrojenju,
3. podatke o tehnološkom procesu,
4. mjere upravljanja radi provedbe obveza o gospodarenju otpadom,
5. podatke o planiranom radu i razvoju u smislu gospodarenja otpadom,
6. popis propisanih obveza u vezi gospodarenja otpadom.

(5)Plan iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se nadležnom upravnom tijelu radi provjere usklađenosti sadržaja s odredbama propisa o gospodarenju otpadom, ako je to moguće u digitalnom obliku.

(6)U slučaju neusklađenosti plana s odredbama propisa o gospodarenju otpadom nadležno upravno tijelo naložit će rješenjem izmjenu plana u roku ne dužem od 15 dana.

(7)Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(8)Proizvođač otpada je obvezan izmijeniti, odnosno revidirati plan iz stavka 1. ovoga članka svakih pet godina, te u slučaju značajne promjene u radu na lokaciji.

(9)Obrazac plana iz stavka

1. ovoga članka propisuje ministar propisom iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona.

(10)Nadležno upravno tijelo izrađuje popis obveznika izrade plana iz stavka

1. ovoga članka i popis obveznika koji su izradili plan na području jedinice područne (regionalne) samouprave i dostavlja ga Agenciji do
2. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.

(11)Agencija izrađuje godišnje izvješće o provedbi obveze izrade plana iz stavka 1. ovoga članka. Članak 49.

(1)Proizvodnja, sakupljanje i prijevoz opasnog otpada, kao i njegovo skladištenje i obrada, moraju se obavljati sukladno člancima

1. i
2. ovoga Zakona uz primjenu mjera kojima se osigurava sljedivost od proizvodnje do njegove obrade, kao i nadzor toka opasnog otpada.

(2)Ako posjednik opasnog otpada osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu predaje opasni otpad za koji ne posjeduje deklaraciju o svojstvima otpada ili je količina otpada veća od jedne tone, dužan je, uz prateći list, predati i izvješće o ispitivanju svojstava tog otpada ne starije od 12 mjeseci računajući od dana kada je provedeno ispitivanje svojstava otpada, ako nije drukčije propisano propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(3)Ako je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od jedne tone, posjednik opasnog otpada dužan je uz prateći list ovlaštenoj osobi predati i deklaraciju o svojstvima otpada propisanu pravilnikom iz članka 51. stavka 8. ovoga Zakona. Ovlašteni laboratorij Članak 50.

(1)Pravna osoba može obavljati uzorkovanje i ispitivanja svojstava otpada, kategorizaciju otpada, karakterizaciju otpada u svrhu odlaganja, ispitivanje proizvoda i ambalaže, te ocjenu o nepostojanju opasnog svojstva određenog otpada ako ishodi potvrdu Ministarstva o upisu u Očevidnik laboratorija za ispitivanje otpada (u daljnjem tekstu: ovlašteni laboratorij).

(2)Ministarstvo, na zahtjev pravne osobe, izdaje potvrdu o upisu u Očevidnik laboratorija za ispitivanje otpada i unosi propisane podatke u mrežnu aplikaciju iz članka

1. ovoga Zakona ako utvrdi da je:
2. registrirana za obavljanje djelatnosti ispitivanja i analize,
3. akreditirana prema zahtjevima odgovarajuće norme za svaku referentnu metodu ispitivanja sukladno potvrdi o akreditaciji koju je izdalo akreditacijsko tijelo ili potvrdi o ekvivalentnosti metode ispitivanja s referentnom metodom koju je izdao referentni laboratorij.

(3)O odbijanju upisa u Očevidnik laboratorija za ispitivanje otpada Ministarstvo donosi rješenje.

(4)Potvrda iz stavka 2. ovoga članka se izdaje na rok važenja akreditacije za određenu metodu ispitivanja, ali ne duže od pet godina.

(5)Ovlašteni laboratorij dužan je:

1. izdati nalaz ispitivanja na obrascu putem mrežne aplikacije koja je sastavni dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom,
2. obavljati ispitivanje odgovorno i kvalitetno, u skladu s pravilima struke,
3. obavijestiti Ministarstvo o svakoj promjeni uvjeta u roku od osam dana od nastale promjene.

(6)Ovlašteni laboratorij odgovoran je za istinitost i stručnu utemeljenost ispitivanja, podataka i njihove interpretacije.

(7)Ministarstvo donosi rješenje kojim se ovlašteni laboratorij briše iz očevidnika ako, na temelju inspekcijskog nadzora ili na drugi način, utvrdi da ne ispunjava uvjete temeljem kojih je stekla pravo na upis.

(8)Protiv rješenja o zahtjevu za upis u Očevidnik laboratorija za ispitivanje otpada i rješenja iz stavka 7. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Referentni laboratorij Članak 51.

(1)Osiguranje kvalitete ispitivanja otpada i provjera načina provođenja ispitivanja svojstava otpada, ispitivanje ekvivalentnosti određene metode s referentnom metodom ispitivanja, provjera tehničkih karakteristika opreme za ispitivanje svojstava otpada te obrada, prikaz i interpretacija rezultata mjerenja za određenu metodu obavlja pravna osoba koja je s Ministarstvom sklopila ugovor o obavljanju poslova referentnog laboratorija.

(2)Ministarstvo raspisuje javni poziv za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora za referentni laboratorij, koji se objavljuje se u Narodnim novinama i na mrežnim stranicama Ministarstva.

(3)Ugovor o obavljanju poslova referentnog laboratorija sklapa se na pet godina i sadrži posebno:

1. ciljeve, obveze i rokove za ispunjenje ciljeva i obveza,
2. način praćenja i izvješćivanja o ispunjavanju ciljeva i obveza,
3. uvjete za raskid ugovora u slučaju neispunjenja ciljeva.

(4)Referentni laboratorij izdaje potvrdu o ekvivalentnosti određene metode s referentnom metodom ispitivanja.

(5)Iznimno od stavka 4. ovoga članka, ako u Republici Hrvatskoj za određenu referentnu metodu ispitivanja ne postoji referentni laboratorij, priznaje se potvrda o ekvivalentnosti određene metode s referentnom metodom ispitivanja referentnog laboratorija države članice Europske unije. Potvrda mora biti prevedena na hrvatski jezik po ovlaštenoj osobi.

(6)Sredstva za troškove obavljanja obveznih poslova referentnog laboratorija osiguravaju se u državnom proračunu.

(7)Referentni laboratorij ne smije obavljati na tržištu poslove ovlaštenog laboratorija iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona za koje ima sklopljen ugovor o obavljanju poslova referentnog laboratorija.

(8)Referentne metode i metode kategorizacije, uzorkovanja i ispitivanja svojstava otpada, način ocjene nepostojanja opasnog svojstva određenog otpada te način obavljanja poslova ovlaštenog laboratorija i odgovarajuće obvezne norme, sadržaj i obrazac deklaracije o svojstvima otpada i sadržaj i obrasce nalaza o ispitivanju otpada te uvjete kojim mora udovoljavati referentni laboratorij, poslove i način obavljanja poslova referentnog laboratorija propisuje ministar pravilnikom. Izobrazba o gospodarenju otpadom Članak 52.

(1)Povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička osoba koja upravlja davateljem javnih usluga iz članka 30. ovoga Zakona, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja otpadom dužna je ishoditi potvrdu Ministarstva o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom.

(2)Ministarstvo izdaje potvrdu o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom osobi iz stavka 1. ovoga članka koja je ispunila obveze sukladno Programu izobrazbe o gospodarenju otpadom, na rok od pet godina.

(3)Sadržaj i način provedbe izobrazbe u gospodarenju otpadom uređuje se Programom izobrazbe o gospodarenju otpadom kojeg donosi Ministarstvo. Posebne kategorije otpada Članak 53.

(1)Posebnom kategorijom otpada smatra se: biootpad, otpadni tekstil i obuća, otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpad koji sadrži azbest, medicinski otpad, otpadni električni i elektronički uređaji i oprema, otpadni brodovi, morski otpad, građevni otpad, otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, otpad iz proizvodnje titan dioksida, otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili.

(2)Posebnom kategorijom otpada smatra se i:

1. određeni otpad za kojeg, temeljem analize postojećeg stanja o gospodarenju tim otpadom, ministar odlukom utvrdi da je radi ispunjavanja zahtjeva iz članaka 6.,
2. i
3. ovoga Zakona potrebno odrediti poseban način gospodarenja tim otpadom,
4. određeni otpad za kojeg je propisom Europske unije uređen način gospodarenja.

(3)Postupke i ciljeve za pojedine sustave gospodarenja posebnim kategorijama otpada, uvjete gospodarenja posebnom kategorijom otpada, vrste otpada koje se moraju sakupljati odvojeno i način obrade te vrste otpada, zahtjeve u pogledu sakupljanja, skladištenja i prijevoza otpada uključujući i označavanje i opremanje vozila, zahtjeve u pogledu obrade otpada, zahtjeve u pogledu otpada koji nastaje obradom i s tim povezane mjerne postupke, sadržaj programa za obavljanje usluge sakupljanja posebne kategorije otpada, obveze vođenja evidencija, dokazivanja i dojavljivanja, metode provedbe analize životnog ciklusa i uvjete za odstupanje od reda prvenstva, obveze i način ispunjavanja obveza proizvođača proizvoda, zahtjeve u pogledu proizvoda, način i uvjete označavanja proizvoda i ambalaže, popis vrsta proizvoda za koje je obvezna registracija u Registar gospodarenja posebnim kategorijama, popis vrsta proizvoda za koje se može dozvoliti pojedinačno ispunjavanje obveze cilja, najmanje količine određene vrste proizvoda iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona, način obveznog postupanja proizvođača proizvoda i posjednika otpada, uvjete za tehnološki proces miješanja određenog otpada, propisuje ministar pravilnikom.

(4)Način izvršenja obveze postizanja propisanog cilja u vezi gospodarenja posebnom kategorijom otpada sustavom kojim upravlja Fond te sustavom kojim upravlja organizacija, način izračuna i iznos naknade gospodarenja posebnom kategorijom otpada, način izračuna i iznos naknade za rad sustava gospodarenje posebnom kategorijom otpada, iznos povratne naknade za određene kategorije otpada, način izračuna troškova za povratnu naknadu, način izračuna jamstva i uvjete jamstva izvršenja povjerenih poslova organizacije, način izračuna troškova iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona, iznos najviše dopuštene naknade iz članka 75. stavka 6. ovoga Zakona i osnovne odrednice programa rada organizacije propisuje Vlada uredbom.

(5)Gospodarenje otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, u suradnji s ministrom nadležnim za vodno gospodarstvo, propisuje ministar pravilnikom. Obveze odvojenog sakupljanja otpada Članak 54.

(1)Otpad koji je određen da se smatra posebnom kategorijom otpada mora se odvajati na mjestu nastanka, odvojeno sakupljati i skladištiti u skladu s načinom propisanim propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(2)Do

1. siječnja
2. Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati odvojeno sakupljanje sljedećih vrsta otpada: papir, metal, plastika i staklo, električni i elektronički otpad, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadne gume, otpadna ulja, otpadni tekstil i obuća i medicinski otpad. Obveze pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu Članak 55.

(1)Do

1. siječnja
2. Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje sljedećih otpadnih materijala: papir, metal, plastika i staklo iz kućanstva, a po mogućnosti i iz drugih izvora ako su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstva, u minimalnom udjelu od 50% mase otpada.

(2)Do

1. siječnja
2. Republika Hrvatska će putem nadležnih tijela osigurati pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući postupke zatrpavanja i nasipavanja, u kojima se otpad koristi kao zamjena za druge materijale, neopasnog građevnog otpada, isključujući materijal iz prirode utvrđen ključnim brojem 17 05 04 – zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03, u minimalnom udjelu od 70% mase otpada.

(3)Za izračunavanje ostvarivanja ciljeva iz stavaka

1. i
2. ovoga članka primjenjuje se Odluka Komisije 2011/753/EU o uspostavi pravila i metoda izračuna za provjeru poštivanja ciljeva iz članka 11

(2)Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. Biootpad Članak 56.

(1)Osoba koja je aktima donesenim temeljem ovoga Zakona ovlaštena gospodariti biootpadom, te jedinica lokalne samouprave dužni su u dokumentima koje donose temeljem ovoga Zakona osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada.

(2)Osoba koja obavlja obradu biootpada mora ju obavljati na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša.

(3)Kriterije za uporabu materijala proizvedenih iz biootpada koji su sigurni za okoliš, u suradnji s ministrom nadležnim za poljoprivredu, propisuje ministar pravilnikom iz članka 53. stavka 3. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje biootpadom. Otpadna ulja Članak 57.

(1)Svrha sustava gospodarenja otpadnim uljem je osiguranje odvojenog sakupljanja otpadnog ulja.

(2)Posjednik otpadnih ulja različitih kategorija, ako je to tehnički izvedivo, ne smije ih miješati međusobno i ne smije ih miješati s drugim vrstama otpada ili tvarima, ako to miješanje sprječava i/ili onemogućuje njihovu obradu u skladu sa člancima 7. i 9. ovoga Zakona.

(3)Ako je regeneracija otpadnog ulja tehnički izvediva i ekonomski opravdana na teritoriju Republike Hrvatske zabranjen je izvoz tog otpadnog ulja radi obrade spaljivanjem ili suspaljivanjem.

(4)Uvjete za ocjenjivanje tehničke izvodivosti i ekonomske opravdanosti regeneracije otpadnog ulja i ostale uvjete gospodarenja otpadnim uljima propisuje ministar pravilnikom iz članka 53. stavka 3. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadnim uljima. Građevni otpad Članak 58.

(1)Naknada za odlaganje građevnog otpada je mjera kojom se potiče povećanje količina oporabljenog građevnog otpada i smanjenje količina građevnog otpada koji se odlaže na odlagališta i neusklađena odlagališta u Republici Hrvatskoj.

(2)Osoba koja odlaže građevni otpad dužna je plaćati naknadu za odlaganje građevnog otpada.

(3)Osoba koja odlaže građevni otpad dužna je podatke o masi/količini odloženog građevnog otpada dostaviti Fondu do 31. ožujka tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(4)Osnovica za obračun naknade za odlaganje građevnog otpada je masa odloženog građevnog otpada.

(5)Fond rješenjem utvrđuje iznos naknade za odlaganje građevnog otpada na temelju podataka o masi odloženog građevnog otpada iz stavka

1. ovoga članka i podataka iz Registra onečišćavanja okoliša do
2. prosinca tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu.

(6)Protiv rješenja Fonda može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(7)Naknada za odlaganje građevnog otpada uplaćuje se u korist Fonda radi sufinanciranja izgradnje reciklažnih dvorišta za građevni otpad i troškova sustava gospodarenja građevnim otpadom koji sadrži azbest.

(8)Na naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknade za odlaganje građevnog otpada zajedno s pripadajućom kamatom sukladno zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje Fond.

(9)Način izračuna naknade za odlaganje građevnog otpada, obveze osobe koja odlaže građevni otpad i uvjete za provedbu tih obveza propisuje Vlada uredbom kojom se uređuje gospodarenje građevnim otpadom iz članka 53. stavka 4. ovoga Zakona.

(10)Posjednik građevnog otpada koji nastaje tijekom gradnje ili uklanjanja građevine, odnosno tijekom izvođenja radova gradnje, rekonstrukcije ili održavanja, dužan je gospodariti tim otpadom na način propisan pravilnikom iz članka 53. stavka 3. ovoga Zakona.

(11)Kod uklanjanja građevine, odnosno njezinog dijela na temelju izvršnog upravnog akta građevnog inspektora putem druge osobe donesenog u skladu s propisom kojim se uređuje građenje, nastali građevni otpad obrađuje se na trošak i odgovornost izvršenika, odnosno trošak obrade namiruje se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Građevni otpad koji sadrži azbest Članak 59.

(1)Zbrinjavanje građevnog otpada koji sadrži azbest koji je nastao na teritoriju Republike Hrvatske od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku.

(2)Zbrinjavanje otpada koji sadrži azbest koji je nastao tijekom izvođenja radova gradnje, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja građevine ili dijela građevine obavlja se na posebno izgrađenim plohama odlagališta i neusklađenih odlagališta – kazetama za zbrinjavanje azbesta.

(3)Jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je u dokumentima prostornog uređenja odrediti lokaciju kazete za zbrinjavanje azbesta.

(4)Fond na zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave financira gradnju kazeta za zbrinjavanje otpada iz stavka 2. ovoga članka.

(5)Troškove prijevoza i zbrinjavanja građevnog otpada koji sadrži azbest koji je nastao tijekom izvođenja radova gradnje, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja građevine ili dijela građevine u vlasništvu fizičke osobe osiguravaju zajednički jedinica lokalne samouprave na čijem području je takav otpad nastao i Fond iz sredstava prikupljenih prema članku 58. ovoga Zakona i drugih sredstava Fonda.

(6)Za potrebe financiranja troškova iz stavka 5. ovoga članka Fond vodi očevidnik o količinama građevnog otpada koji sadrži azbest i lokacijama na kojima je takav otpad nastao.

(7)Fond godišnje objavljuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora o prijevozu građevnog otpada koji sadrži azbest na odlagališta s posebno izgrađenim plohama-kazetama za zbrinjavanje azbesta.

(8)Izvođač radova dužan je građevni otpad koji sadrži azbest predati osobi ovlaštenoj za preuzimanje takvog otpada. U slučaju otpada koji je nastao obavljanjem radova iz stavka

1. ovoga članka na građevini u vlasništvu fizičke osobe izvođač radova je dužan takav otpad predati osobi s kojom je Fond sklopio ugovor iz stavka
2. ovoga članka.

(9)Osoba s kojom je sklopljen ugovor iz stavka 7. ovoga članka dužna je prevesti taj otpad do najbližeg odlagališta s posebno izgrađenim kazetama za zbrinjavanje azbesta.

(10)Osoba koja upravlja odlagalištem ili neusklađenim odlagalištem u sklopu kojeg je izgrađena kazeta za zbrinjavanja azbesta dužna je prihvatiti i zbrinuti građevni otpad koji sadrži azbest.

(11)Kazetom za zbrinjavanje azbesta upravlja pravna osoba u većinskom vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

(12)Način obračuna troškova zbrinjavanja građevnog otpada koji sadrži azbest, postupak u vezi sklapanja ugovora o prijevozu otpada koji sadrži azbest i ugovorima Fonda o poslovima zbrinjavanja otpada iz stavka 2. ovoga članka propisuje Vlada uredbom iz članka 53. stavka 4. ovoga Zakona. Otpadna vozila Članak 60.

(1)Svrha sustava gospodarenja otpadnim vozilima je osiguravanje postizanja ciljeva sakupljanja i obrade otpadnih vozila određenih pravilnikom iz članka 53. stavka 3. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadnim vozilima.

(2)Vlasnik vozila je dužan ishoditi potvrdu o predaji otpadnog vozila ovlaštenoj osobi, te prije odjave vozila predati potvrdu središnjem tijelu državne uprave nadležnom za unutarnje poslove.

(3)Postupak izdavanja potvrde iz stavka

1. ovoga članaka i način proglašavanja vozila otpadom propisuje ministar pravilnikom iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadnim vozilima. Otpadne baterije i akumulatori Članak
4. Svrha sustava gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima je osiguravanje postizanja ciljeva sakupljanja i obrade otpadnih baterija i akumulatora određenih pravilnikom iz članka
5. stavka
6. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadnim baterijama i akumulatorima. Otpadni električki i elektronički uređaji i oprema Članak
7. Svrha sustava gospodarenja električnim i elektroničkim otpadom je osiguravanje postizanja ciljeva sakupljanja i obrade električkog i elektroničkog otpada određenih pravilnikom iz članka
8. stavka
9. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje električnim i elektroničkim otpadom. Otpadna ambalaža Članak
10. Svrha sustava sakupljanja i obrade otpadne ambalaže je osiguravanje postizanja ciljeva sakupljanja i obrade otpadne ambalaže određenih pravilnikom iz članka
11. stavka
12. ovoga Zakona kojim se uređuje gospodarenje otpadnom ambalažom. Utvrđivanje i ispunjavanje cilja za posebnu kategoriju otpada Članak 64.

(1)Do 31. siječnja tekuće godine Fond će u suradnji s Agencijom, temeljem ovoga Zakona i propisa koji uređuju gospodarenje posebnim kategorijama otpada, na razini Republike Hrvatske, utvrditi okvirni cilj za odgovarajuću posebnu kategoriju otpada kojeg su u toj kalendarskoj godini dužni ispuniti proizvođači proizvoda.

(2)Do 31. siječnja tekuće godine Fond će, nakon ishođene prethodne suglasnost Ministarstva, na razini Republike Hrvatske, temeljem podataka o količini proizvoda stavljenog na tržiš