Obiteljski zakon

(1)Ovim se Zakonom uređuju brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca, odnosi roditelja i djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje, obvezno savjetovanje i obiteljska medijacija te postupci u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

(2)Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol. Članak

1. Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije: Direktivom Vijeća 2004/83/EZ od
2. travnja
3. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (SL L 304,
5. 2004.) i Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
6. prosinca
7. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335,
9. 2011.). Temeljna načela Načelo ravnopravnosti žene i muškarca Članak
10. Žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb. Načelo solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji Članak 4.

(1)Solidarnost je temeljno načelo obiteljskog života. Svi članovi obitelji moraju se uzajamno poštovati i jedan drugom pomagati.

(2)Nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu načela iz stavka 1. ovoga članka. Prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji uređuje se posebnim zakonom. Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta Članak 5.

(1)Sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

(2)Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja ako to nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Načelo prvenstvenoga prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruža pomoć Članak

1. Roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe. Načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život Članak
2. Mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive su samo ako se zaštita ne može osigurati poduzimanjem blažih mjera te pružanjem preventivne pomoći i potpore obitelji. Načelo skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe koja nije sposobna brinuti se o sebi Članak
3. Skrbnička zaštita djeteta bez roditeljske skrbi, odrasle osobe s invaliditetom i odrasle osobe koja se iz drugih razloga nije sposobna sama brinuti o sebi i o svojim pravima i interesima mora biti primjerena uz obvezu poštivanja temeljnih ljudskih prava, kao i prava djeteta te dobrobiti osobe pod skrbništvom. Načelo sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa Članak
4. Poticanje sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa zadaća je svih koji obitelji pružaju stručnu pomoć ili odlučuju o obiteljskim odnosima. Načelo žurnosti u rješavanju obiteljsko-pravnih stvari u vezi s djetetom Članak
5. U svim postupcima u obiteljsko-pravnim stvarima u vezi s djetetom nadležna tijela moraju postupati žurno uz istodobnu zaštitu djetetove dobrobiti. Izvanbračna zajednica Članak 11.

(1)Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

(2)Izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

(3)Nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za ostvarenje istih predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa.

(4)Različito postupanje propisano člankom

1. ovoga Zakona ne predstavlja nepovoljno postupanje iz stavka
2. ovoga članka. Drugi dio BRAK Brak Članak
3. Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. I. SKLAPANJE BRAKA Oblici sklapanja braka Članak 13.

(1)Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.

(2)Brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.

(3)Brak se u vjerskom obliku s učincima građanskoga braka sklapa pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose. 1. Sklapanje braka u građanskom obliku Prijava namjere sklapanja braka Članak 14.

(1)Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.

(2)Nevjesta i ženik dužni su dostaviti odgovarajuće isprave ako to matičar zahtijeva.

(3)Azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilažu potvrdu nadležnog tijela o odobrenju azila odnosno supsidijarne zaštite te odgovarajući dokaz o nepostojanju drugog braka.

(4)Odgovarajućim dokazom o nepostojanju drugog braka smatra se izjava dana kod javnog bilježnika. Dužnosti matičara prije sklapanja braka Članak 15.

(1)Matičar će na temelju izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka.

(2)Ako je za sklapanje braka potrebna sudska odluka, matičar će nevjestu i ženika uputiti da je pribave.

(3)Ako matičar utvrdi da nije ispunjena koja od pretpostavki za sklapanje braka, usmeno će priopćiti nevjesti i ženiku da nije dopušteno sklopiti brak i o tome sastaviti bilješku u prijavi namjere sklapanja braka.

(4)Kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će uzeti izjave koje sadrže sporazum nevjeste i ženika o izboru prezimena.

(5)Nevjesta i ženik svojim će potpisom potvrditi da su upoznati s osobnim pravima i dužnostima u braku te mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona. Utvrđivanje dopustivosti sklapanja braka po zahtjevu nevjeste i ženika Članak 16.

(1)Nevjesta i ženik mogu u roku od osam dana od dana priopćenja o nedopustivosti sklapanja braka nadležnom uredu za poslove opće uprave podnijeti zahtjev za utvrđivanje ispunjavaju li pretpostavke za sklapanje braka.

(2)Nadležni ured obvezan je odlučiti o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva. Određivanje dana sklapanja braka Članak 17.

(1)Matičar će u dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku dan za sklapanje braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetoga do četrdeset petoga dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako za to postoje opravdani razlozi, matičar može odobriti sklapanje braka prije tridesetoga te najkasnije do devedesetoga dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

(3)Matičar će nevjesti i ženiku preporučiti da do dana sklapanja braka posjete savjetovalište za brak i obitelj. Mjesto i dan sklapanja braka Članak 18.

(1)Brak se sklapa na svečan način u službenoj prostoriji, a iznimno na drugom prikladnom mjestu prema odluci matičara i uz plaćanje posebne naknade za sklapanje braka izvan službene prostorije.

(2)Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka koji moraju biti punoljetni i poslovno sposobni.

(3)Ako na dan određen za sklapanje braka ne pristupe nevjesta, ženik ili oboje, a izostanak ne opravdaju, smatrat će se da je prijava namjere sklapanja braka povučena.

(4)Ministar nadležan za poslove uprave pravilnikom će propisati mjerila za određivanje iznosa naknade iz stavka 1. ovoga članka te namjenu prihoda ostvarenih od posebne naknade. Dužnosti matičara na dan sklapanja braka i trenutak sklapanja braka Članak 19.

(1)Na dan i u vrijeme određeno za sklapanje braka matičar će objaviti da su osobno nazočni nevjesta, ženik i svjedoci te da nema zapreka za sklapanje braka.

(2)Matičar će prigodnim govorom upoznati nevjestu i ženika s odredbama ovoga Zakona o njihovim pravima i dužnostima i istaknuti značenje braka, a posebice da je skladan brak od najveće važnosti za obiteljski život.

(3)Nevjestu i ženika matičar će poimence upitati pristaju li međusobno sklopiti brak.

(4)Brak je sklopljen kad nevjesta i ženik izjave svoj pristanak.

(5)Nakon pristanka matičar će objaviti da je među ženom i muškarcem, navedenim njihovim osobnim imenima, sklopljen brak.

(6)Sklopljeni brak matičar će upisati u maticu vjenčanih.

(7)Odmah nakon upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima uručiti izvadak iz matice vjenčanih. 2. Sklapanje braka u vjerskom obliku s građanskopravnim učincima Dužnosti matičara pri sastavljanju potvrde o ispunjenju pretpostavki za sklapanje braka Članak 20.

(1)Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara nadležnog za mjesto u kojemu žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju pretpostavaka za sklapanje braka propisanih ovim Zakonom.

(2)U postupku izdavanja potvrde iz stavka

1. ovoga članka matičar će na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka
2. i
3. ovoga Zakona.

(3)U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka matičar će navesti da je nevjestu i ženika upoznao s osobnim pravima i dužnostima u braku, s mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona te njihove sporazumne izjave o izboru prezimena.

(4)Potvrda iz stavka 1. ovoga članka vrijedi tri mjeseca od dana izdavanja.

(5)Matičar će upozoriti nevjestu i ženika da upisom u državnu maticu vjenčanih njihov brak sklopljen u vjerskom obliku ima učinke građanskoga braka.

(6)Ministar nadležan za poslove uprave pravilnikom će propisati sadržaj i oblik potvrde iz stavka 1. ovoga članka. Dužnosti službenika vjerske zajednice i matičara nakon sklapanja braka Članak 21.

(1)Službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će matičaru iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice kojom potvrđuje da je brak sklopljen.

(2)Isprava iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja braka.

(3)Brak sklopljen u vjerskom obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od tri dana od dana primitka isprave iz stavka 1. ovoga članka.

(4)Odmah nakon upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima dostaviti izvadak iz matice vjenčanih. Građanskopravni učinci braka sklopljenoga u vjerskom obliku Članak

1. Brak sklopljen u vjerskom obliku, sukladno odredbama članka
2. stavka
3. i članka
4. stavaka
5. i
6. ovoga Zakona, ima od dana sklapanja sve učinke građanskoga braka propisane ovim Zakonom. II. PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA
7. Pretpostavke za postojanje braka Različitost spolova, izjava i postupak sklapanja braka Članak 23.

(1)Za postojanje braka potrebno je:

1. da su nevjesta i ženik osobe različita spola
2. da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen prema odredbama članka
4. stavka
5. i članka
6. stavaka
7. i
8. ovoga Zakona.

(2)Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavaka iz stavka

1. ovoga članka, ne nastaju pravni učinci braka. Utvrđivanje postojanja braka Članak
2. Pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji ima svaka osoba koja za to ima pravni interes te centar za socijalnu skrb.
3. Pretpostavke za valjanost braka Punoljetnost Članak 25.

(1)Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(2)Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak te da je sklapanje braka u skladu s dobrobiti te osobe. Poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje Članak 26.

(1)Brak ne može sklopiti osoba nesposobna za rasuđivanje.

(2)Brak može sklopiti osoba lišena poslovne sposobnosti u davanju izjava koje se odnose na strogo osobna stanja, uz odobrenje skrbnika.

(3)Ako skrbnik iz stavka

1. ovoga članka odbije dati odobrenje za sklapanje braka, osoba lišena poslovne sposobnosti u davanju izjava koje se odnose na strogo osobna stanja može podnijeti prijedlog sudu u izvanparničnom postupku sukladno članku
2. stavku
3. ovoga Zakona. Nepostojanje srodstva Članak 27.

(1)Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi sestra i brat, polusestra i polubrat, dijete sa sestrom ili polusestrom, ili bratom, ili polubratom svojega roditelja, djeca sestara i braće te polusestara i polubraće.

(2)Odredba stavka

1. ovoga članka primjenjuje se i na odnose nastale posvojenjem. Nepostojanje drugog braka Članak
2. Brak ne može sklopiti osoba koja je u braku ili u registriranom životnom partnerstvu. Mogućnost poništaja braka koji nije valjan Članak
3. Brak sklopljen protivno odredbama članaka
4. do
5. ovoga Zakona nije valjan i na njega će se primijeniti odredbe o poništaju braka. III. OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA Izbor prezimena Članak 30.

(1)Prigodom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu se sporazumjeti:

1. da svatko zadrži svoje prezime
2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednoga od njih
3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena
4. da jedan ili oboje uz svoje prezime uzmu i prezime bračnog druga.

(2)U slučaju sporazuma o prezimenu iz stavka

1. točaka
2. i
3. ovoga članka nevjesta i ženik odlučit će koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.

(3)Izjave koje sadrže sporazum o izboru prezimena moraju biti u skladu s odredbama posebnog zakona. Ravnopravnost, solidarnost i sporazumijevanje Članak 31.

(1)U braku su bračni drugovi ravnopravni.

(2)Bračni drugovi dužni su jedan drugomu biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

(3)Bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici. Obiteljski dom i zaštita prava na stanovanje Članak 32.

(1)Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću ili stan u kojem će stanovati s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb i koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu.

(2)Bračni drug ne smije za trajanja braka otuđiti ili opteretiti obiteljsku kuću ili stan koji predstavlja bračnu stečevinu i obiteljski dom u kojem stanuje drugi bračni drug i njihova djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, bez pisane suglasnosti drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

(3)Ako je jedan bračni drug najmoprimac stana u kojem bračni drugovi stanuju zajedno s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, on ne može otkazati ugovor o najmu stana bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga, osim ako se radi o službenom stanu sukladno posebnim propisima.

(4)Ako jedan bračni drug bez opravdanog razloga odbije dati drugom bračnom drugu suglasnost iz stavaka

1. i
2. ovoga članka, sud može na prijedlog bračnog druga u izvanparničnom postupku donijeti odluku koja zamjenjuje suglasnost drugog bračnog druga. Sud je pritom dužan voditi računa o stambenim potrebama obaju bračnih drugova i djece koja s njima stanuju te o drugim okolnostima slučaja. Izbor rada i zanimanja Članak
3. Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svojega rada i zanimanja. IV. IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA
4. Zakonsko uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova Zakonsko uređenje imovinskih odnosa Članak
5. Na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom. Bračna stečevina i vlastita imovina Članak
6. Sukladno odredbama ovoga Zakona, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina Članak 36.

(1)Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

(2)Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina.

(3)Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

(4)Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina provodi se na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili. Upravljanje bračnom stečevinom Članak 37.

(1)Ako se ne dokaže suprotno, smatra se da je drugi bračni drug dao svoj pristanak za poslove redovite uprave na nekretninama i pokretninama poput redovitoga održavanja, iskorištavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, ako ne izazivaju izvanredno velike troškove, a u interesu su obaju bračnih drugova.

(2)Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisani pristanak drugoga bračnog druga ovjeren od strane javnog bilježnika.

(3)Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka

1. i
2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka
3. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je time uzrokovana od strane drugog bračnog druga. Primjena stvarnopravnih i obveznopravnih propisa Članak
4. Na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Vlastita imovina Članak 39.

(1)Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.

(2)Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona.

(3)Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio. 2. Ugovorno uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova Bračni ugovor Članak 40.

(1)Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.

(2)Prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje prava ili stvar ne može biti u upotrebi bez takvoga upisa.

(3)Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Bračni ugovor osobe lišene poslovne sposobnosti Članak 41.

(1)U ime bračnog druga koji je lišen poslovne sposobnosti za sklapanje izvanrednih imovinskih pravnih poslova bračni ugovor može sklopiti njegov skrbnik s prethodnim odobrenjem centra za socijalnu skrb.

(2)Ugovor iz stavka

1. ovoga članka sklapa se u obliku javnobilježničke isprave. Ograničenje pri sklapanju bračnog ugovora Članak
2. Nije dopušteno bračnim ugovorom ugovoriti primjenu stranoga prava na imovinskopravne odnose.
3. Odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama Pojedinačne obveze bračnih drugova Članak 43.

(1)Za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug.

(2)Za obveze iz stavka 1. ovoga članka bračni drug koji je obveze preuzeo odgovara svojom vlastitom imovinom i svojim dijelom bračne stečevine. Solidarne obveze bračnih drugova Članak 44.

(1)Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

(2)Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

(3)Smatra se da su bračni drugovi za obveze iz stavka

1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.
2. Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka ili bračne zajednice Načini uređenja imovinskih odnosa Članak 45.

(1)Ako bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom ili poništajem, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, imovinski odnosi uređuju se sudskom odlukom.

(2)Kad nije sklopljen bračni ugovor, na uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova nakon prestanka braka ili bračne zajednice primjenjuju se odredbe ovoga Zakona, a ako nisu uređeni ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju obveznopravni, stvarnopravni i drugi imovinskopravni odnosi.

(3)Sudskom odlukom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se obveze bračnih drugova, kako međusobne tako i one prema trećima, utvrđuje se suvlasništvo na bračnoj stečevini, a s obzirom na okolnosti slučaja uzimaju se u obzir i druga imovinska prava i obveze. Posebne odredbe o zaštiti dobrobiti djece i obiteljskog doma Članak 46.

(1)Pokretne stvari koje pretežito koriste maloljetna djeca ne uzimaju se u obzir prigodom razvrgnuća bračne stečevine, već ostaju u posjedu djece, odnosno onog roditelja s kojim će djeca stanovati.

(2)Sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb.

(3)Pravo stanovanja iz stavka 2. ovoga članka može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom.

(4)Kad odlučuje o pravu stanovanja iz stavka 2. ovoga članka, sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji s djecom ostaje stanovati u obiteljskom domu obvezu plaćanja paušalnog iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje režijskih troškova nekretnine koja predstavlja obiteljski dom.

(5)Kad odlučuje o pravu stanovanja iz stavka

1. ovoga članka i najamnini iz stavka
2. ovoga članka, sud mora voditi računa o načelu razmjernosti, štititi pravo djece na stanovanje u obiteljskom domu i istodobno postupati pravedno prema onom roditelju na čiji teret će se ostvarivati pravo stanovanja.

(6)Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odbiti zahtjev za stanovanje iz stavka 2. ovoga članka u obiteljskom domu ako ukupni prihodi bračnih drugova ne bi mogli osigurati troškove odvojenoga stanovanja i života bračnih drugova i djece.

(7)Roditelji mogu tražiti izmjenu odluke iz stavka

1. i
2. ovoga članka ako se promijene okolnosti na temelju kojih je odluka bila donesena. V. PRESTANAK BRAKA Prestanak i vrijeme prestanka braka Članak 47.

(1)Bez obzira na oblik u kojemu je sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestala bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom.

(2)Brak prestaje poništajem ili razvodom kad presuda suda o poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna.

(3)Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga.

(4)Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema odredbi stavka

1. ovoga članka, prestanak braka ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen. Pravo na zadržavanje prezimena Članak
2. U slučaju poništaja ili razvoda braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku prestanka braka.
3. Poništaj braka Pravo na tužbu za poništaj braka Članak 49.

(1)Tužbu za poništaj braka može podnijeti:

1. bračni drug
2. centar za socijalnu skrb i
3. osoba koja ima pravni interes.

(2)Pravo na tužbu za poništaj braka imaju roditelji maloljetnika ako je brak sklopilo dijete starije od šesnaest godina, ali bez odobrenja suda.

(3)Pravo na tužbu za poništaj braka ne prelazi na nasljednike, ali nasljednici umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu za poništaj braka mogu nastaviti postupak poništaja.

(4)Rokovi za podnošenje tužbe za poništaj braka i za nastavak postupka propisani su odredbama članaka

1. do
2. ovoga Zakona.
3. Razvod braka Pokretanje postupka radi razvoda braka Članak 50.

(1)Razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumni razvod braka.

(2)Pravo na podnošenje tužbe radi razvoda braka ima i osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, a sud je dužan u povodu tužbe te osobe postupiti u skladu s člankom 364. ovoga Zakona.

(3)Muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. Pravna osnova razvoda braka Članak

1. Sud će razvesti brak:
2. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma
3. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili
4. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka Članak 52.

(1)Bračni drugovi se mogu sporazumjeti o sljedećim pravnim posljedicama razvoda braka:

1. mjestu stanovanja djeteta, obiteljskoj kući ili stanu koji će predstavljati obiteljski dom, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom
2. uzdržavanju djeteta
3. uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i
4. uzdržavanju bračnog druga.

(2)Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka iz stavka

1. točaka
2. i
3. ovoga članka sastavni je dio plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka
4. ovoga Zakona.

(3)Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka iz stavka

1. točaka
2. i
3. ovoga članka mora biti u pisanom obliku. Sporazum o uzdržavanju bračnog druga mora biti odobren u sudskom postupku sukladno odredbama ovoga Zakona. Uređivanje pravnih posljedica razvoda braka Članak 53.

(1)Ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u vezi s pravnim posljedicama razvoda braka iz članka

1. stavka
2. točaka
3. i
4. ovoga Zakona, odluku o tim pitanjima sud će donijeti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom.

(2)Ako bračni drugovi ne postignu sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka iz članka

1. stavka
2. točaka
3. i
4. ovoga Zakona, odluku o tome donijet će sud na zahtjev bračnih drugova. Razvod braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu Članak 54.

(1)Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu dužni su prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju sukladno odredbama članaka 321. do 328. ovoga Zakona.

(2)Ako se bračni drugovi namjeravaju razvesti na temelju sporazuma, dužni su sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga Zakona.

(3)Ako ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do okončanja obveznog savjetovanja, bračni drugovi su dužni pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije, osim u slučajevima iz članka 332. ovoga Zakona.

(4)Bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske medijacije sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka.

(5)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, bračni drugovi imaju pravo na tužbu radi razvoda braka u slučaju okolnosti iz članka
2. ovoga Zakona. Prilozi uz prijedlog za sporazumni razvod braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu Članak 55.

(1)Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu prijedlogu za sporazumni razvod braka dužni su priložiti:

1. izvješće o provedenom obveznom savjetovanju iz članka
2. ovoga Zakona i
3. plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka
4. ovoga Zakona.

(2)Izvješće o obveznom savjetovanju iz stavka

1. podstavka
2. ovoga članka ne smije biti starije od šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje. Sadržaj tužbe radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu Članak
3. Tužba radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu mora sadržavati prijedlog:
4. s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi
5. o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i
6. o uzdržavanju djeteta. Obvezni prilozi uz tužbu radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu Članak 57.

(1)Uz tužbu radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu tužitelj je dužan priložiti izvješće o provedenu obveznom savjetovanju prije razvoda braka, sukladno odredbi članka 324. ovoga Zakona.

(2)Ako su bračni drugovi iz stavka 1. ovoga članka pokušali postići sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u postupku obiteljske medijacije, uz tužbu za razvod braka dužni su priložiti i potvrdu obiteljskog medijatora o pokušaju postizanja sporazuma.

(3)Izvješće o obveznom savjetovanju iz stavka

1. ovoga članka ne smije biti starije od šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje. Treći dio PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE I. MAJČINSTVO I OČINSTVO
2. Utvrđivanje majčinstva Presumpcija majčinstva Članak
3. Djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila. Utvrđivanje majčinstva sudskom odlukom Članak
4. Majčinstvo žene koja nije upisana u maticu rođenih utvrđuje se sudskom odlukom samo u sudskim postupcima u kojima se ujedno osporava majčinstvo žene koja je upisana u maticu rođenih kao majka djeteta.
5. Utvrđivanje očinstva Načini utvrđivanja očinstva Članak
6. Očinstvo se može utvrditi: a. presumpcijom bračnog očinstva b. priznanjem c. u sudskom postupku. a. Presumpcija bračnog očinstva Presumpcija bračnog očinstva i iznimke Članak 61.

(1)Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka.

(2)Ako je majka djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka smrću, sklopila kasniji brak, muž majke iz posljednjega sklopljenog braka smatra se ocem djeteta.

(3)U slučajevima iz stavka

1. i
2. ovoga članka, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može, uz pristanak majke i majčina muža, priznati dijete.

(4)Na priznanje očinstva iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o priznanju očinstva. b. Priznanje očinstva i postupak priznanja Priznanje očinstva Članak 62.

(1)Očinstvo se može priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom. Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih.

(2)Ako priznanje očinstva ili pristanak na priznanje daje dijete ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, tada se izjava daje pred centrom za socijalnu skrb nadležnim prema prebivalištu, odnosno boravištu djeteta ili osobe koja je lišena poslovne sposobnosti.

(3)Očinstvo se može priznati i u oporuci.

(4)Očinstvo se može priznati i na zapisnik u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu Republike Hrvatske koje obavlja konzularne poslove. Odredbe o muškarcu koji priznaje očinstvo Članak 63.

(1)Očinstvo može priznati:

1. punoljetna osoba neovisno o svojoj poslovnoj sposobnosti
2. maloljetna osoba koje je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i posljedice priznanja
3. dijete mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njegovog zakonskog zastupnika.

(2)Za priznanje očinstva djeteta iz stavka

1. točke
2. ovoga članka potrebno je odobrenje roditelja koji imaju pravo zajednički zastupati dijete sukladno članku
3. ovoga Zakona. Pristanci i odobrenja na priznanje očinstva Članak 64.

(1)Za upis priznanja očinstva ovisno o okolnostima slučaja potrebni su sljedeći pristanci i odobrenja:

1. pristanak punoljetne majke neovisno o njezinoj poslovnoj sposobnosti
2. pristanak majke koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i posljedice pristanka
3. pristanak maloljetne majke mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njezina zakonskog zastupnika
4. pristanak djeteta koje je navršilo četrnaest godina, a kojemu se priznaje očinstvo
5. pristanak majke i njezina muža ako očinstvo priznaje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rođenog za trajanja parnice radi razvoda ili poništaja braka prema članku
6. stavku
7. ovoga Zakona.

(2)Za pristanak na priznanje očinstva iz stavka

1. točke
2. ovoga članka potrebno je odobrenje roditelja koji imaju pravo zajednički zastupati dijete sukladno članku
3. ovoga Zakona.

(3)Ako majka nije živa ili joj je nepoznato prebivalište, odnosno boravište, dulje od dva mjeseca, za upis priznanja očinstva potrebni su:

1. pristanak djetetova skrbnika uz odobrenje centra za socijalnu skrb i
2. pristanak djeteta koje je navršilo četrnaest godina, a kojemu se priznaje očinstvo. Posebne odredbe o priznanju očinstva Članak 65.

(1)Priznanje očinstva je neopozivo.

(2)Priznanje očinstva začetog, a još nerođenog djeteta proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.

(3)Očinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.

(4)Iznimno se može priznati očinstvo mrtvorođenu djetetu ili djetetu koje je umrlo pri rođenju, uz vlastoručno napisan i potpisan pristanak majke, a u slučaju da majka zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti vlastoručno napisati i potpisati pristanak, pristanak majke će biti valjan ako je izjavljen usmeno u nazočnosti dvaju svjedoka. Postupanje matičara kad primi izjavu o priznanju očinstva Članak 66.

(1)Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva odnosno oporuku bez pristanaka i odobrenja propisanih člancima

1. i
2. ovoga Zakona, matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih dužan je zatražiti pristanke i odobrenja koji su potrebni s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja.

(2)Pozive kojima se traže pristanci i odobrenja punoljetnih i poslovno sposobnih osoba matičar dostavlja sukladno pravilima o osobnoj dostavi. Rok za davanje pristanaka i odobrenja je petnaest dana od dana dostave poziva.

(3)Pristanke i odobrenja koji se traže od djeteta ili osobe lišene poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnose na strogo osobna stanja matičar traži posredstvom centra za socijalnu skrb nadležnog prema prebivalištu, odnosno boravištu osoba od kojih se pristanci i odobrenja traže.

(4)Rok za davanje pristanka i odobrenja iz stavka 3. ovoga članka je petnaest dana od dana dostave poziva osobama od kojih se pristanak ili odobrenje traži.

(5)Matičar će u roku od trideset dana od dana priznanja očinstva osobu koja je priznala očinstvo i njezine zakonske zastupnike obavijestiti jesu li pribavljeni propisani pristanci, odnosno odobrenja.

(6)Matičar će roditelje koji trajno ne žive zajedno upoznati s dužnošću uređivanja ostvarivanja roditeljske skrbi o djetetu planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku

1. ovoga Zakona, odlukom suda sukladno članku
2. ovoga Zakona, odnosno privremenom mjerom sukladno članku
3. ovoga Zakona. Postupanje matičara kad nema podatka o ocu Članak 67.

(1)Ako prigodom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovu ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava.

(2)Majka može matičaru izjaviti na zapisnik koga smatra djetetovim ocem. Ova se izjava smatra pristankom na priznanje očinstva.

(3)Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovu ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb nadležan prema prebivalištu, odnosno boravištu majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi iz stavka 2. ovoga članka. Postupanje centra za socijalnu skrb kad nema podatka o ocu Članak 68.

(1)Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona pozvati majku da izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.

(2)Majka će se upozoriti da bi radi dobrobiti djeteta trebala imenovati osobu koju smatra ocem te će joj se ponuditi pomoć u ostvarivanju djetetovih prava. Ako majka djeteta da pisanu suglasnost, centar za socijalnu skrb će kao zastupnik djeteta pokrenuti postupak radi utvrđivanja očinstva.

(3)Majčina izjava pred centrom za socijalnu skrb o tome koga smatra djetetovim ocem ima značenje njezina pristanka na priznanje očinstva. Postupanje centra za socijalnu skrb kad ima podatak o ocu Članak 69.

(1)Kad primi majčinu izjavu o ocu djeteta, centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, sukladno pravilima o osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.

(2)Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.

(3)Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.

(4)Kad su za utvrđivanje očinstva priznanjem potrebni pristanci, odnosno odobrenja zakonskih zastupnika iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona, centar za socijalnu skrb je dužan zakonskim zastupnicima uputiti poziv sukladno stavku
3. ovoga članka i tražiti propisane pristanke odnosno odobrenja.

(5)Ako se očinstvo djeteta ne utvrdi priznanjem, centar za socijalnu skrb o tome obavješćuje majku, a ako je majka maloljetna ili lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, tada nju i njezine zakonske zastupnike upoznaje s mogućnošću utvrđivanja očinstva sudskom odlukom.

(6)Ako se očinstvo djeteta, čiji su majka ili mogući otac osobe lišene poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, nije uspjelo utvrditi priznanjem, skrbnik majke ili oca, ovisno o okolnostima slučaja, dužan je pokrenuti postupak radi utvrđivanja očinstva sudskom odlukom u roku od trideset dana od dana primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak odnosno od dana uskrate odobrenja iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona. c. Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom Članak
3. Ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku. Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva Članak
4. Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti:
5. dijete
6. majka djeteta
7. muškarac koji sebe smatra ocem djeteta i
8. centar za socijalnu skrb. Pravo na tužbu nakon smrti muškarca za kojega se tvrdi da je otac Članak
9. U slučaju smrti muškarca za kojeg se tvrdi da je otac djeteta, tužba radi utvrđivanja očinstva podnosi se protiv njegovih nasljednika. Rokovi za pokretanje sudskog postupka Članak
10. Rokovi za podnošenje tužbe radi utvrđivanja očinstva propisani su odredbama članaka
11. do
12. ovoga Zakona. Troškovi trudnoće i poroda izvanbračnog djeteta Članak
13. Troškove nastale trudnoćom i porodom izvanbračnog djeteta namiruju majka i otac u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.
14. Osporavanje majčinstva Pravo na tužbu radi osporavanja majčinstva Članak 75.

(1)Tužbu radi osporavanja majčinstva ženi upisanoj u maticu rođenih može podnijeti:

1. dijete
2. žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka i
3. žena koja sebe smatra majkom djeteta, ako istodobno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.

(2)Osoba koja ima pravni interes može nastaviti postupak osporavanja majčinstva. Rokovi za pokretanje sudskog postupka Članak

1. Rokovi za podnošenje tužbe radi osporavanja majčinstva propisani su odredbama članaka
2. do
3. ovoga Zakona. Nedopuštenost osporavanja majčinstva Članak 77.

(1)Ako je majčinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.

(2)Osporavanje majčinstva nije dopušteno nakon djetetove smrti. Djelovanje presude o osporavanju majčinstva Članak

1. Pravomoćnom odlukom o osporavanju majčinstva smatra se osporenim i očinstvo majčina muža, odnosno muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjem.
2. Osporavanje očinstva Pravo na tužbu radi osporavanja očinstva Članak 79.

(1)Tužbu radi osporavanja bračnog očinstva može podnijeti:

1. dijete
2. majčin muž i
3. majka djeteta.

(2)Tužbu radi osporavanja očinstva utvrđenog priznanjem može podnijeti:

1. dijete
2. muškarac koji je upisan u maticu rođenih kao otac djeteta i
3. muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.

(3)Osoba koja ima pravni interes može nastaviti postupak osporavanja očinstva. Rokovi za pokretanje sudskog postupka Članak

1. Rokovi za podnošenje tužbe radi osporavanja očinstva propisani su odredbama članaka
2. do
3. ovoga Zakona. Nedopuštenost osporavanja očinstva Članak 81.

(1)Ako je očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.

(2)Osporavanje očinstva nije dopušteno nakon djetetove smrti. 5. Majčinstvo i očinstvo djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom Majčinstvo djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom Članak 82.

(1)Majka djeteta začetog darovanom jajnom stanicom ili darovanim zametkom u postupku medicinski pomognute oplodnje jest žena koja ga je rodila.

(2)Nije dopušteno osporavati majčinstvo djeteta začetog u postupku medicinski pomognutom oplodnjom ako su dani pristanci za tu vrstu oplodnje prema odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja.

(3)Ako je dijete začeto u postupku medicinski pomognutom oplodnjom bez pristanaka koji se traže prema odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja, žena koja je upisana u maticu rođenih kao majka djeteta i žena koja sebe smatra majkom djeteta mogu osporavati majčinstvo sukladno odredbama članaka 394. i 395. ovoga Zakona. Očinstvo djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom Članak 83.

(1)Ocem djeteta začetog darovanim sjemenom ili darovanim zametkom u postupku medicinski pomognutom oplodnjom smatra se muž majke, ako je dijete rođeno za trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka i ako je dao pristanak za tu vrstu oplodnje prema odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja.

(2)Ocem djeteta začetog darovanim sjemenom ili darovanim zametkom u postupku medicinski pomognutom oplodnjom smatra se izvanbračni drug majke koji je dao pisani pristanak za tu vrstu oplodnje i izjavu o priznanju djeteta prema odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja.

(3)Nije dopušteno osporavati očinstvo djeteta utvrđeno prema stavcima 1. i 2. ovoga članka.

(4)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, ako je dijete začeto u postupku medicinski pomognutom oplodnjom bez pristanaka koji se traže za tu vrstu oplodnje prema odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja, očinstvo se može osporavati uz odgovarajuću primjenu odredbi članaka 401.,
2. i
3. ovoga Zakona.

(5)Ako drugi muškarac osporava očinstvo muškarcu koji je upisan kao otac djeteta, tužba se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja da je do oplodnje došlo bez njegova pristanka sukladno odredbama propisa kojima se uređuje medicinski pomognuta oplodnja, a najkasnije do sedme godine života djeteta. II. PRAVA DJETETA I PRAVNI ODNOS RODITELJA I DJETETA 1. Prava i dužnosti djeteta te stjecanje poslovne sposobnosti Osobna prava djeteta Članak 84.

(1)Dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje.

(2)Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama.

(3)Dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja.

(4)Dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5)Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti. Pravo djeteta na poduzimanje pravnih radnji Članak 85.

(1)Dijete od navršenih petnaest godina života koje zarađuje može samostalno poduzimati pravne radnje, odnosno sklapati pravne poslove i preuzimati obveze u visini iznosa koji zarađuje te raspolagati svojom zaradom pod uvjetom da ne ugrožava svoje uzdržavanje.

(2)Ako pravne radnje i pravni poslovi djeteta iz stavka 1. ovoga članka bitno utječu na njegova osobna i imovinska prava, za njihovo poduzimanje potrebno je odobrenje roditelja ili drugog zakonskog zastupnika djeteta. Pravo djeteta na izražavanje mišljenja i pokretanje postupaka Članak 86.

(1)Roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

(2)U svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

(3)Dijete koje je navršilo četrnaest godina ima pravo samostalno i osobno pokrenuti postupke pred nadležnim tijelima u vezi s ostvarivanjem svojih prava i interesa sukladno članku 359. ovoga Zakona.

(4)Dijete ima pravo na posebnog skrbnika sukladno članku

1. ovoga Zakona. Pravo djeteta na izbor u vezi s vjerskom pripadnošću Članak
2. Dijete koje je navršilo četrnaest godina može samostalno odlučiti o izboru ili promjeni vjerske pripadnosti. Informirani pristanak djeteta na medicinske zahvate Članak 88.

(1)Dijete koje je navršilo šesnaest godina i koje je prema ocjeni doktora medicine dovoljno zrelo za donošenje odluke o preventivnom, dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi sa svojim zdravljem ili liječenjem, može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ili medicinski zahvat (u daljnjem tekstu: informirani pristanak).

(2)Ako se radi o medicinskom zahvatu koji je povezan s rizicima teških posljedica za fizičko ili psihičko zdravlje djeteta pacijenta, uz pristanak djeteta iz stavka 1. ovoga članka potrebno je i odobrenje djetetovih roditelja ili drugog zakonskog zastupnika.

(3)U slučaju spora između djeteta i roditelja o poduzimanju medicinskog zahvata iz stavka

1. ovoga članka odluku donosi sud u izvanparničnom postupku. Dužnost djeteta u obitelji Članak
2. Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji. Dužnost djeteta pridonositi uzdržavanju Članak
3. Dijete koje je navršilo petnaest godina i stječe imovinu radom dužno je pridonositi svojem uzdržavanju i školovanju.
4. Roditeljska skrb Pojam roditeljske skrbi Članak 91.

(1)Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

(2)Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb.

(3)Roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Temeljni sadržaj roditeljske skrbi Članak 92.

(1)U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na:

1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu
2. odgoj, obrazovanje i školovanje
3. ostvarivanje osobnih odnosa te
4. određivanje mjesta stanovanja.

(2)U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom.

(3)U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost na zastupanje djetetovih interesa glede njegovih osobnih i imovinskih prava. Zdravlje, razvoj, njega i zaštita djeteta Članak 93.

(1)Roditelji su dužni i odgovorni skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za čuvanje, unapređenje i vraćanje zdravlja, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima medicinske znanosti.

(2)Roditelji su dužni i odgovorni čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama.

(3)Roditelji su dužni štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnoga kažnjavanja drugih osoba.

(4)Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina.

(5)Roditelji su dužni i odgovorni djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.

(6)Noćnim izlaskom iz stavka 5. ovoga članka smatra se vrijeme od 23 do 5 sati. Odgoj, obrazovanje i školovanje djeteta Članak 94.

(1)Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelošću te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.

(2)Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba.

(3)Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom, redovitom, a prema svojim mogućnostima i daljnjem obrazovanju svojeg djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, sportske i druge interese.

(4)Roditelji su dužni i odgovorni odzivati se sastancima ili pozivu odgojno-obrazovne ustanove u vezi s odgojem i obrazovanjem djeteta.

(5)Roditelji ne smiju prisiljavati dijete na školovanje koje nije u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima.

(6)U slučaju spora između djeteta i roditelja vezanog za školovanje djeteta rješenje donosi sud u izvanparničnom postupku.

(7)Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati način sudjelovanja djece u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim, sportskim i sličnim aktivnostima. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom Članak 95.

(1)Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

(2)Roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

(3)Roditelji su dužni omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s osobama koje su mu osobito bliske.

(4)Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s djetetovom dobrobiti. Određivanje mjesta stanovanja djeteta Članak 96.

(1)Djetetovo mjesto stanovanja jest prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja.

(2)Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

(3)Pravo roditelja da određuju djetetovo mjesto stanovanja može biti ograničeno samo odlukom suda.

(4)Dijete ne može stanovati kod roditelja koji ne ostvaruje roditeljsku skrb o osobnim pravima djeteta ili je lišen prava na roditeljsku skrb. Upravljanje imovinom djeteta Članak 97.

(1)Roditelji imaju dužnost, pravo i odgovornost upravljati imovinom i imovinskim pravima djeteta s pažnjom odgovornog roditelja na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju.

(2)Troškovi upravljanja imovinom djeteta padaju na teret te imovine.

(3)Prihodi od imovine djeteta mogu se koristiti samo za uzdržavanje djeteta. Imovina djeteta se može otuđiti samo ako roditelji nemaju dovoljno vlastitih sredstava za djetetovo uzdržavanje, liječenje ili školovanje, a sredstva za to ne mogu se osigurati na drugi način.

(4)Prihodi od imovine djeteta mogu se u iznimnim slučajevima koristiti za potrebe liječenja roditelja ili braće i sestara djeteta ako se ne koriste za uzdržavanje, liječenje i školovanje djeteta, za što je potrebno i odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

(5)Roditelji zastupaju dijete glede imovinskih prava u skladu s odredbama članaka

1. i
2. ovoga Zakona. Ograničavanje prava na upravljanje imovinom djeteta Članak 98.

(1)Roditelji ne smiju upravljati imovinom djeteta koju je dijete naslijedilo ili mu je darovana ako je ostavitelj ili darovatelj svojom voljom tako odredio.

(2)Roditelji ne smiju upravljati sredstvima koja su stečena djetetovim radom.

(3)Za raspolaganje vrjednijom imovinom odnosno imovinskim pravima djeteta roditelji moraju zatražiti odobrenje suda u izvanparničnom postupku sukladno članku 101. ovoga Zakona. Zastupanje djeteta Članak 99.

(1)Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema trećima u osobnim i imovinskim pravima.

(2)Ako roditelji žive zajedno s djetetom, smatra se da je jedan roditelj dao svoj pristanak drugom roditelju da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja sukladno odredbama članaka 100. i 101. ovoga Zakona.

(3)Jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama ovoga Zakona ili na temelju odluke suda u tome ograničen.

(4)U žurnim slučajevima, kad prijeti opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo poduzeti nužne pravne radnje u skladu s dobrobiti djeteta i o tome odmah obavijestiti drugog roditelja.

(5)Roditelji ne zastupaju dijete prigodom poduzimanja pravnih radnji, odnosno sklapanja pravnih poslova prema članku 85. ovoga Zakona.

(6)Roditelji ne zastupaju dijete u slučajevima u kojima se djetetu imenuje posebni skrbnik po službenoj dužnosti. Zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta Članak 100.

(1)Bitna osobna prava djeteta odnose se na:

1. promjenu djetetova imena
2. promjenu mjesta stanovanja djeteta
3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti
4. davanje izjave (priznanja i pristanci) u vezi s priznavanjem očinstva djeteta koje nije rođeno u braku.

(2)Zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz stavka 1. ovoga članka valjano je ako roditelj koji zastupa dijete u tim stvarima ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji također ima pravo zastupati dijete.

(3)Suglasnost iz stavka 2. ovoga članka u vezi s promjenom mjesta stanovanja djeteta nije potrebna ako preseljenje bitno ne utječe na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, pod uvjetom da je roditelj pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb.

(4)Ako roditelj, koji zastupa dijete u stvarima iz stavka 1. ovoga članka, ne može pribaviti suglasnost drugog roditelja, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete. Zastupanje djeteta u vezi s vrjednijom imovinom odnosno imovinskim pravima Članak 101.

(1)Zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom odnosno imovinskim pravima valjano je ako roditelj koji zastupa dijete dobije:

1. pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i
2. odobrenje suda u izvanparničnom postupku.

(2)Zastupanjem iz stavka 1. ovoga članka smatraju se zastupanja prigodom otuđenja i opterećenja nekretnina, pokretnina koje se upisuju u javne upisnike ili pokretnina veće vrijednosti, raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima, raspolaganja nasljedstvom, prihvaćanja darova s teretom ili odbijanja ponuđenih darova te raspolaganja drugim vrjednijim imovinskim pravima, ovisno o okolnostima pojedinoga slučaja.

(3)Za sklapanje ugovora između djeteta i fizičkih ili pravnih osoba kojima je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim sportskim, umjetničkim ili sličnim aktivnostima, za dijete mlađe od četrnaest godina potrebna je suglasnost obaju roditelja koji imaju pravo zastupati dijete. Za dijete koje je navršilo četrnaest godina oba roditelja koji imaju pravo zastupati dijete moraju dati odobrenje sukladno članku 85. stavku 2. ovoga Zakona.

(4)Za sklapanje ugovora iz stavka 3. ovoga članka potrebno je i prethodno odobrenje suda radi posebne zaštite djetetovih imovinskih prava i interesa.

(5)Ugovorene obveze iz stavka

1. ovoga članka mogu trajati najdulje do punoljetnosti djeteta.
2. Ostvarivanje roditeljske skrbi Osobe koje ostvaruju roditeljsku skrb o djetetu Članak 102.

(1)Osobe koje imaju pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu odnosno sadržaje roditeljske skrbi su:

1. roditelji djeteta
2. druge fizičke ili pravne osobe zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja na temelju odluke suda i
3. druge osobe kojima su roditelji privremeno povjerili ostvarivanje roditeljske skrbi nad djetetom sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2)Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje imaju pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu dužne su je ostvarivati u skladu s odredbama ovoga Zakona kojima se uređuje roditeljska skrb i ostvarivanje roditeljske skrbi. Privremeno povjeravanje skrbi o djetetu drugim osobama Članak 103.

(1)Oba roditelja suglasno ili roditelj koji sam ostvaruje skrb o djetetu mogu ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu djelomice ili u cijelosti privremeno povjeriti osobi koja ispunjava pretpostavke koje su odredbama ovoga Zakona propisane za skrbnika.

(2)Ako se roditeljska skrb o djetetu povjerava na vrijeme dulje od trideset dana, izjava roditelja mora biti ovjerena od strane javnog bilježnika.

(3)Roditelji iz stavka 1. ovoga članka mogu svakodnevnu skrb o djetetu, uključujući smještaj djeteta, povjeriti ustanovi socijalne skrbi, drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, odnosno udomiteljskoj obitelji u skladu s propisima kojima se uređuje socijalna skrb.

(4)Ako smještaj djeteta iz stavka 3. ovoga članka traje dulje od šest mjeseci od kada je roditelj dao suglasnost za njegov smještaj, centar za socijalnu skrb će u daljnjem roku od trideset dana učiniti procjenu opravdanosti produljenja ove vrste smještaja ili podnijeti sudu prijedlog za izricanje odgovarajuće sudske mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta zajedno s individualnim planom i stručnom obiteljskom procjenom. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi Članak 104.

(1)Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

(2)Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga Zakona.

(3)Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

(4)Roditelji su dužni u slučaju različitih mišljenja prilikom ostvarivanja roditeljske skrbi pokušati sporna pitanja riješiti sporazumno. Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi Članak 105.

(1)Jedan roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb bez sudske odluke u cijelosti ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim, a roditelji su prije smrti jednoga od njih roditeljsku skrb ostvarivali zajednički, ili kad je drugi roditelj odsutan i nepoznatog boravišta.

(2)Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke.

(3)Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

(4)Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta.

(5)Samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi mora biti u skladu s djetetovom dobrobiti.

(6)Kad sud donosi odluku o samostalnoj roditeljskoj skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb zastupati dijete u bitnim osobnim pravima sam ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi Članak 106.

(1)Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici.

(2)Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:

1. mjesto i adresa djetetova stanovanja
2. vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja
3. način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti i pristanaka pri donošenju odluka bitnih za dijete, sukladno odredbama članaka
4. i
5. ovoga Zakona, te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom iz članka
6. ovoga Zakona
7. visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i
8. način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

(3)Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mogu se urediti i druga pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna sukladno članku 108. stavku 3. ovoga Zakona.

(4)Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te ga poštovati u skladu s djetetovom dobrobiti.

(5)Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelji mogu sastaviti samostalno, u postupku obveznog savjetovanja, kao i u postupku obiteljske medijacije. Provjera plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i promjena plana Članak 107.

(1)Kako bi stekao svojstvo ovršne isprave, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja te odobravanja sukladno odredbama članaka 461. do 467. i članka 469. ovoga Zakona.

(2)Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti.

(3)Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati obvezan sadržaj obrasca plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Sporazumno donošenje odluka bitnih za dijete Članak 108.

(1)Kad roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, odluke koje su bitne za dijete, kao i pristanke dužni su donijeti sporazumno.

(2)Odluke koje su bitne za dijete odnose se na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta prema članku

1. ovoga Zakona i zastupanje u vezi s vrjednijom imovinom i imovinskim pravima djeteta prema članku
2. ovoga Zakona.

(3)Odluke koje su bitne za dijete mogu biti i druge odluke koje mogu znatno utjecati na život djeteta kao što je ostvarivanje osobnih odnosa s djetetu bliskim osobama, izvanredni medicinski zahvati ili liječenje te izbor škole, za koje se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost. Neslaganje roditelja o odlukama koje su bitne za dijete Članak 109.

(1)Kada se roditelji koji imaju pravo zastupati dijete ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. ovoga Zakona, sud može u izvanparničnom postupku jednomu od roditelja povjeriti pravo i dužnost za donošenje pojedine odluke bitne za dijete.

(2)Prije pokretanja postupka iz stavka

1. ovoga članka roditelji su dužni sudjelovati u postupku obveznog savjetovanja sukladno članku
2. ovoga Zakona.

(3)Ako roditelji postupke iz stavka 1. ovoga članka pokreću učestalo, sud može na zahtjev roditelja povjeriti ostvarivanje roditeljske skrbi djelomice ili u potpunosti samo jednom roditelju. Samostalnost roditelja pri donošenju odluka u vezi s djetetom Članak 110.

(1)Roditelji, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, imaju pravo svakodnevne odluke u vezi s djetetom za vrijeme kad se dijete nalazi kod jednoga od njih donositi samostalno.

(2)Roditelji iz stavka

1. ovoga članka dužni su međusobno poštovati roditeljsku samostalnost u donošenju odluka iz stavka
2. ovoga članka i roditeljski autoritet u vrijeme kad se dijete nalazi kod drugog roditelja.

(3)U hitnim slučajevima, kad prijeti neposredna opasnost za dijete, svaki od roditelja ima pravo donijeti hitne odluke o poduzimanju nužnih radnji u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome odmah obavijestiti drugog roditelja.

(4)Svakodnevne odluke iz stavka 1. ovoga članka može donositi i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom uz pristanak roditelja.

(5)Hitne odluke iz stavka 3. ovoga članka može donijeti i drugi član obitelji koji stanuje s djetetom. Dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom Članak 111.

(1)Roditelji su dužni, bez obzira na to ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta. Razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

(2)Roditelji ne smiju dužnost suradnje iz stavka 1. ovoga članka koristiti s ciljem kontrole drugog roditelja. Prava roditelja kojem je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi Članak 112.

(1)Roditelj kojemu je ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi potpuno ili djelomice ima:

1. pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te u vezi s tim pravo na donošenje svakodnevnih odluka u vezi s djetetom iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona i hitnih odluka u slučaju neposredne opasnosti iz članka
4. stavka
5. ovoga Zakona za dijete i
6. pravo na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta.

(2)Prava roditelja iz stavka 1. ovoga članka mogu biti ograničena ili oduzeta samo odlukom suda ako je to nužno radi zaštite djetetove dobrobiti.

(3)Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsku skrb nad djetetom ima pravo zahtijevati od drugog roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu informacije iz stavka

1. točke
2. ovoga članka ako za to ima opravdani pravni interes i u mjeri u kojoj to nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.

(4)U slučaju spora u vezi s ostvarivanjem prava iz stavka

1. ovoga članka rješenje donosi sud u izvanparničnom postupku. Vraćanje prava na ostvarivanje roditeljske skrbi Članak
2. Sud može u izvanparničnom postupku donijeti rješenje kojim se roditelju djelomično ili u potpunosti vraća pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi ako okolnosti na temelju kojih je odluka o oduzimanju prava na ostvarivanje roditeljske skrbi bila donesena prestanu postojati, a ponovno povjeravanje ostvarivanja roditeljske skrbi je za dobrobit djeteta.
3. Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, smrt roditelja i prestanak roditeljske skrbi Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka Članak 114.

(1)Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka nastupa u slučajevima kad je roditelj djeteta maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu u kojem nije u stanju ostvarivati roditeljsku skrb.

(2)Roditelj iz stavka 1. ovoga članka ne može zastupati dijete, a ako je lišen poslovne sposobnosti, ne može ga zastupati u dijelu u kojem je lišen poslovne sposobnosti. Dijete zastupa zakonski zastupnik koji je dužan poštovati mišljenje djetetova roditelja.

(3)U slučaju neslaganja roditelja i zakonskog zastupnika djeteta oko zastupanja djeteta u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. ovoga Zakona odluku o tome donosi sud u izvanparničnom postupku na zahtjev djeteta, roditelja i zakonskog zastupnika djeteta.

(4)Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi iz stavka

1. ovoga članka, skrb o osobnim pravima djeteta samostalno ili zajedno s roditeljem iz stavka
2. ovoga članka ostvaruje drugi roditelj ili druga osoba kojoj sud ili centar za socijalnu skrb povjeri ostvarivanje roditeljske skrbi, odnosno skrbništvo nad djetetom.

(5)Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka prestaje kad prestanu postojati razlozi zbog kojih ostvarivanje roditeljske skrbi miruje.

(6)Iznimno od odredbi ovoga članka, maloljetni roditelj može odrediti osobno ime djetetu. Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog stvarnih zapreka Članak 115.

(1)Sud može u izvanparničnom postupku donijeti rješenje o mirovanju ostvarivanja roditeljske skrbi ako je roditelj spriječen iz objektivnih razloga dulje vrijeme ostvarivati roditeljsku skrb.

(2)Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi iz stavka 1. ovoga članka, roditelj nema pravo na njezino ostvarivanje.

(3)Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi iz stavka 1. ovoga članka, roditeljsku skrb ostvaruje drugi roditelj samostalno ili druga osoba kojoj sud povjerava ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu.

(4)Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi iz stavka 1. ovoga članka zbog stvarnih zapreka prestaje rješenjem suda kad prestanu postojati razlozi zbog kojih je rješenje o mirovanju roditeljske skrbi doneseno. Roditeljska skrb u slučaju smrti roditelja Članak 116.

(1)Ako roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i jedan od njih umre, preživjeli roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb.

(2)Ako roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb umre, ostvarivanje roditeljske skrbi se rješenjem suda u izvanparničnom postupku povjerava drugom roditelju ili drugoj osobi, po mogućnosti srodniku, odnosno onoj osobi s kojom je dijete najviše blisko, ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

(3)Do donošenja rješenja iz stavka 2. ovoga članka sud će na prijedlog centra za socijalnu skrb ili druge osobe koja je bliska s djetetom, ako je to potrebno, žurno odlučiti koja osoba će privremeno ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu.

(4)U slučaju smrti oba roditelja centar za socijalnu skrb će dijete staviti pod skrbništvo.

(5)Roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb može za života u oporuci ili u obliku javnobilježničke isprave (anticipirana naredba) imenovati osobu za koju smatra da bi se u slučaju njegove smrti najbolje skrbila o djetetu.

(6)Kad se u slučaju smrti roditelja ostvarivanje roditeljske skrbi povjerava drugoj osobi ili se djetetu imenuje skrbnik, prije svega se uzima u obzir volja roditelja iz stavka 5. ovoga članka i mišljenje djeteta, osim ako se procijeni da to ne bi bilo u skladu s djetetovom dobrobiti. Prestanak roditeljske skrbi Članak 117.

(1)Roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, posvojenjem djeteta i smrću roditelja.

(2)Potpunu poslovnu sposobnost dijete stječe s navršenih osamnaest godina života ili sklapanjem braka. Dužnost osoba koje su ostvarivale roditeljsku skrb o djetetu Članak

1. Nakon što dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, osobe koje su ostvarivale roditeljsku skrb o djetetu dužne su mu predati sve osobne i druge isprave koje se odnose na dijete te mu prepustiti upravljanje njegovom imovinom.
2. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja Članak 119.

(1)Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

(2)Roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i ostvaruju skrb o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem iz stavka 1. ovoga članka te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

(3)Roditelj iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta sa srodnicima i drugim osobama Članak 120.

(1)Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, (polu)braća i (polu)sestre te bake i djedovi.

(2)Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete i druge osobe ako su dulje vrijeme živjele u obitelji s djetetom, kroz to se vrijeme brinule o djetetu i s njim imaju razvijen emocionalni odnos.

(3)Roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i ostvaruju skrb o djetetu dužne su djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

(4)Osobe iz stavaka

1. i
2. ovoga članka nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Oblici ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom Članak 121.

(1)Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

(2)Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

(3)Osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati davanjem informacija u vezi s osobnim pravima djeteta, osobi koja na to ima pravo i djetetu.

(4)Informacija se može zahtijevati od svake osobe koja ostvaruje skrb o djetetu, ako za to postoji pravni interes i ako to ne bi bilo na štetu djetetove dobrobiti.

(5)U slučaju spora između osobe koja ima pravo na informaciju i osobe koja je dužna dati informaciju odluku donosi sud u izvanparničnom postupku. Sporazum, provjera sporazuma i potvrda ovršnosti Članak 122.

(1)Roditelji, srodnici i druge osobe iz članka 120. ovoga Zakona mogu sklopiti sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

(2)Sporazum iz stavka

1. ovoga članka može biti sastavni dio plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka
2. ovoga Zakona.

(3)Sporazum iz stavka 1. ovoga članka mora biti sastavljen u pisanoj formi, sadržati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, kao i eventualnu nazočnost drugoga roditelja ili treće osobe, te podjelu troškova u vezi s ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, ako je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno.

(4)Na sporazum o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom na odgovarajući način se primjenjuje članak

1. stavci
2. i
3. ovoga Zakona. Ograničenje ili zabrana ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom Članak 123.

(1)Sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

(2)Kad donosi odluku iz stavka

1. ovoga članka, sud je dužan:
2. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta
3. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i
4. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

(3)Odlukom iz stavka 1. ovoga članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom Članak 124.

(1)Sud može odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje centar za socijalnu skrb.

(2)U odluci kojom određuje mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud određuje vrijeme te mjesto ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom koje mora biti prikladno za dijete, ali i neutralno ako to zahtijevaju okolnosti slučaja, a može se odrediti i nazočnost drugog roditelja ili djetetu bliske osobe.

(3)Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti samo privremeno, u trajanju do šest mjeseci te najmanje po dva sata tjedno računajući od dana kada centar za socijalnu skrb imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

(4)U iznimno opravdanim okolnostima mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom iz stavka 3. ovoga članka može se produžiti za idućih šest mjeseci. Dužnosti stručne osobe koja obavlja nadzor Članak 125.

(1)Ako je nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom određen jer se osobni odnosi s djetetom nisu ostvarivali dulje vrijeme, stručna osoba iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona dužna je prethodno pripremiti dijete za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom te djetetu i roditelju savjetovanjem pomagati kako bi se ostvarivanje osobnih odnosa uspostavilo.

(2)Stručna osoba iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona dužna je pratiti napredak i razvoj osobnog odnosa s djetetom te jednom mjesečno dostavljati centru za socijalnu skrb izvješća o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

(3)Centar za socijalnu skrb je dužan izvješća iz stavka 2. ovoga članka zajedno sa stručnom procjenom dostaviti sudu u roku od petnaest dana prije isteka roka na koji je nadzor određen te predložiti sudu donošenje rješenja o prestanku nadzora, izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ili zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

(4)Ako stručna osoba koja obavlja nadzor ustanovi da ostvarivanje osobnih odnosa predstavlja za dijete intenzivan psihološki stres ili da su ugroženi djetetov tjelesni ili mentalni razvoj, dužna je bez odgode o tome izvijestiti centar za socijalnu skrb. Centar za socijalnu skrb dužan je bez odgode predložiti sudu u izvanparničnom postupku izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ili zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom i prije isteka roka na koji je nadzor određen.

(5)Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati stručnu osposobljenost osobe koja obavlja nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, dužnosti stručne osobe, mjesto i prostor održavanja osobnih odnosa pod nadzorom, naknadu troškova u vezi s nadzorom ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom te visinu iznosa i način isplate naknade za provođenje nadzora. Pravo na naknadu štete Članak

1. Osoba koja je obvezna roditelju ili drugoj osobi omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom dužna je roditelju ili drugoj osobi koje imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom nadoknaditi štetu uzrokovanu nepoštivanjem sudske odluke, odobrenoga plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili odobrenoga sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa iz neopravdanih razloga prema propisima obveznoga prava. III. MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA
2. Opće odredbe Prvenstvena dužnost roditelja i podredna dužnost nadležnih tijela štititi dijete Članak 127.

(1)Roditelji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta, a u određenim slučajevima i drugi članovi bliže obitelji.

(2)Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se roditeljima i drugim osobama kojima je djelomice ili u cijelosti povjereno pravo na ostvarivanje skrbi o djetetu. Obveza određivanja najblaže mjere Članak 128. Tijelo koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta. Izdvajanje djeteta iz obitelji Članak 129.

(1)Izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta.

(2)Pod izdvajanjem djeteta iz obitelji podrazumijeva se svaka mjera na temelju koje se dijete izdvaja iz obitelji i smješta u ustanovu socijalne skrbi, kod druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ili u udomiteljsku obitelj.

(3)Svrha izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti zaštita djetetova života, zdravlja i razvoja, osiguravanje primjerene skrbi o djetetu izvan obitelji i stvaranje uvjeta za djetetov povratak obitelji, odnosno priprema drugog trajnog oblika skrbi o djetetu.

(4)Izdvajanje djeteta iz obitelji ne smije trajati dulje negoli je to nužno da bi se zaštitila prava i dobrobit djeteta.

(5)Mjera izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti redovito preispitivana, a roditelji imaju pravo na pomoć i potporu da bi se uklonili uzroci izdvajanja i dijete vratilo u obitelj u skladu s njegovom dobrobiti. Pravo na sudjelovanje u postupcima određivanja mjera za zaštitu djeteta Članak 130.

(1)Dijete ima pravo sudjelovati u svim postupcima procjenjivanja i odlučivanja o mjerama kojima se štite njegova prava i dobrobit.

(2)Tijela koja izriču mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužna su djetetu koje je navršilo četrnaest godina omogućiti sudjelovanje u postupku, a sudjelovanje djeteta mlađega od četrnaest godina procjenjuje se i ostvaruje u skladu s djetetovom dobi i razvojnim mogućnostima.

(3)U postupcima u kojima se izriču mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta tijela koja izriču mjere rješenjem će dopustiti djetetu koje je navršilo četrnaest godina da iznosi činjenice, predlaže dokaze, podnosi pravne lijekove i poduzima druge radnje u postupku ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

(4)U postupak odlučivanja o mjerama za zaštitu djeteta mogu se uključiti i druge osobe koje su važne u djetetovu životu na zahtjev djeteta, roditelja ili druge osobe koja zastupa dijete. Opće pretpostavke za određivanje mjera za zaštitu djeteta Članak 131.

(1)Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi.

(2)Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u djetetovu odrastanju ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći.

(3)Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati uvjete stručne osposobljenosti radnika, edukaciju radnika za provođenje mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, način provođenja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, kriterije za stručnu procjenu i provedbu mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, kao i visinu iznosa i način isplate naknade za provedbu mjera stručne pomoći i potpore obitelji u ostvarivanju skrbi o djetetu te intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. Dužnost prijave i suradnje radi zaštite djeteta Članak 132.

(1)Svatko je dužan prijaviti centru za socijalnu skrb povredu djetetovih osobnih i imovinskih prava. Povreda osobnih prava podrazumijeva osobito: tjelesno ili mentalno nasilje, spolne zlouporabe, zanemarivanje ili nehajno postupanje, zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta.

(2)Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku prijave iz stavka 1. ovoga članka ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava te o tome obavijestiti podnositelja prijave.

(3)Sud i centar za socijalnu skrb, roditelji i druge osobe ili ustanove socijalne skrbi kojima je povjereno ostvarivanje skrbi o djetetu dužni su međusobno surađivati i obavještavati se o radnjama poduzetima na temelju prijave iz stavka 1. ovoga članka.

(4)Sud pred kojim se vodi prekršajni postupak ili kazneni postupak, državni odvjetnik, kao i policija dužni su o pokretanju postupka u vezi s povredom nekoga djetetova prava ili o noćnim izlascima djeteta mlađeg od šesnaest godina u roku od dvadeset i četiri sata obavijestiti centar za socijalnu skrb koji je nadležan prema djetetovu prebivalištu, odnosno boravištu.

(5)Centar za socijalnu skrb dužan je odmah po primitku obavijesti iz stavka 4. ovoga članka ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava te o tome obavijestiti podnositelja obavijesti. Dužnost suradnje roditelja Članak 133.

(1)Roditelji i druge osobe koje se skrbe o djetetu dužne su u postupcima radi zaštite prava i dobrobiti djeteta surađivati te omogućiti centru za socijalnu skrb uvid u stambene prilike, davati istinite osobne i obiteljske podatke, kao i podatke o prihodima i imovini.

(2)Roditelji i druge osobe koje ostvaruju skrb o djetetu dužne su u vezi s postupcima radi zaštite prava i dobrobiti djeteta obavještavati nadležni centar za socijalnu skrb o svakoj promjeni adrese stanovanja.

1. Mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb Vrste mjera u nadležnosti centra za socijalnu skrb Članak
2. Centar za socijalnu skrb može odrediti: a. žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji b. upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu c. mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu d. mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. a. Žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji Pretpostavke za izricanje mjere Članak 135.

(1)Ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, centar za socijalnu skrb će odlučiti o žurnom izdvajanju djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi.

(2)U rješenju iz stavka

1. ovoga članka centar za socijalnu skrb će odlučiti i o privremenom smještaju djeteta kod druge osobe koja zadovoljava pretpostavke za skrbnika, kod ustanove socijalne skrbi, druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, odnosno udomiteljske obitelji. Podnošenje prijedloga Članak
2. Rješenje o žurnom izdvajanju djeteta centar za socijalnu skrb donosi po službenoj dužnosti, na prijedlog djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja ostvaruje skrb o djetetu. Odlučivanje o mjeri Članak 137.

(1)Rješenje o žurnom izdvajanju djeteta centar za socijalnu skrb donosi u upravnom postupku, a prigodom izvršenja rješenja može zatražiti pomoć policije.

(2)Kad centar za socijalnu skrb o žurnom izdvajanju djeteta odluči usmenim rješenjem, tada je dužan roditelju ili drugoj osobi koja se skrbi o djetetu u roku od sedamdeset i dva sata računajući od trenutka izricanja usmenog rješenja otpraviti rješenje u pisanom obliku. Protiv rješenja o žurnom izdvajanju djeteta žalba nije dopuštena.

(3)Centar za socijalnu skrb je dužan u roku od sedamdeset i dva sata od oduzimanja djeteta dostaviti sudu neposredno ili elektroničkim putem prijedlog da u izvanparničnom postupku donese rješenje o privremenom povjeravanju skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi, drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, odnosno udomiteljskoj obitelji, sukladno članku 150. stavku 1. točki 1. ovoga Zakona ili koju drugu mjeru, ako je to potrebno. Trajanje mjere i daljnje postupanje suda Članak 138.

(1)Mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji može trajati najdulje petnaest dana od dana oduzimanja djeteta.

(2)O prijedlogu centra za socijalnu skrb iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona sud mora odlučiti u roku od deset dana od dana dostave prijedloga.

(3)Mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji prestaje važiti ako centar za socijalnu skrb u roku od sedamdeset i dva sata, od trenutka oduzimanja djeteta, ne podnese sudu prijedlog iz članka 137. stavka 3. ovoga Zakona ili ako sud u roku iz stavka 2. ovoga članka ne odluči o prijedlogu centra za socijalnu skrb.

(4)O prijedlogu centra za socijalnu skrb iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona sud će odlučiti u roku iz stavka
3. ovoga članka neovisno o tome je li strankama dostava poziva na ročište bila uredna.

(5)Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako sud ne donese odluku u propisanom roku, a i dalje postoji opasnost za život, zdravlje i dobrobit djeteta, centar za socijalnu skrb će produljiti trajanje žurne mjere izdvajanja djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi, a najdulje za dodatnih osam dana od dana isteka trajanja mjere.

(6)U slučaju iz stavka

1. ovoga članka centar za socijalnu skrb dužan je u roku od sedamdeset i dva sata obavijestiti predsjednika suda o propuštanju suca da donese odluku u propisanom roku te ponovno podnijeti prijedlog iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona. b. Upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu Pretpostavke za određivanje mjere Članak 139.

(1)Centar za socijalnu skrb će pisanim putem upozoriti roditelje na nedostatke u skrbi o djetetu koji su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a posljedice za dijete su blažega karaktera. Pritom centar može roditelje uputiti na zdravstvene, edukativne i druge stručne programe i usluge za potporu roditeljstva i razvoja djeteta.

(2)O upozorenju iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb će u pravilu prethodno provesti neposredno savjetovanje te o tome sastaviti zapisnik. c. Stručna pomoć i potpora u ostvarivanju skrbi o djetetu Pretpostavke za određivanje mjere Članak 140.

(1)Centar za socijalnu skrb će roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu ako se utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta.

(2)Mjeru iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb odredit će samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi. Odlučivanje o mjeri Članak 141.

(1)Rješenje o mjeri stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu mora sadržati svrhu izricanja mjere, vrijeme trajanja mjere, ime voditelja mjere te upozorenje o pravnim posljedicama nesuradnje pri provođenju mjere.

(2)Na temelju rješenja iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb će u roku od trideset dana od donošenja rješenja izraditi individualni plan i program provođenja mjere.

(3)Centar za socijalnu skrb, roditelji i dijete koje je navršilo četrnaest godina međusobno surađuju u postizanju dogovora o načinu rada i sadržaju mjere.

(4)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati uputu roditeljima i djetetu da zatraže psihijatrijsko liječenje, liječenje ovisnosti o alkoholu ili narkoticima, kao i da se uključe u druge zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe.

(5)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati upućivanje djeteta u dom za djecu ili udomiteljsku obitelj vikendom, u poludnevni ili cjelodnevni boravak.

(6)O žalbi protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

(7)Žalba iz stavka 6. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. Trajanje mjere Članak 142.

(1)Mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu određuje se u neprekidnom trajanju od šest mjeseci do godine dana, a može se odrediti uvijek kad je to potrebno, bez obzira na vrstu prethodno određene mjere.

(2)Mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu može se produljivati ako za to postoje opravdani razlozi. Dužnosti voditelja mjere i centra za socijalnu skrb te predlaganje drugih mjera Članak 143.

(1)Voditelj mjere iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona dužan je posjećivati obitelj i pružati potporu roditeljima i djetetu u skladu s rješenjem o određivanju mjere odnosno individualnim planom te jednom mjesečno dostavljati centru za socijalnu skrb izvješće o provedbi mjere. Voditelj mjere će u roku od petnaest dana prije isteka roka na koji je mjera određena izraditi i dostaviti centru za socijalnu skrb završno izvješće o provedbi mjere.

(2)Ako roditelji nisu pokazali spremnost na suradnju ili ako završno izvješće pokazuje da nema napretka nakon provedene mjere, centar za socijalnu skrb predložit će sudu određivanje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u roku od petnaest dana od isteka vremena na koje je mjera određena, odnosno odmah nakon što se pokaže da roditelji nisu spremni prihvatiti pruženu pomoć i potporu.

(3)Centar za socijalnu skrb dužan je uz prijedlog za određivanje druge mjere sudu dostaviti rješenje o određivanju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, završno izvješće o provedenoj mjeri, odnosno o nesuradnji roditelja.

(4)Centar za socijalnu skrb je dužan roditelje i dijete koje je navršilo četrnaest godina upoznati sa završnim izvješćem, stručnom procjenom, kao i eventualnom potrebom poduzimanja drugih odgovarajućih mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. Praćenje obiteljskih prilika nakon prestanka mjere Članak 144. Centar za socijalnu skrb dužan je prije isteka godine dana od dana prestanka provođenja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu procijeniti obiteljske prilike te o tome sastaviti izvješće. d. Intenzivna stručna pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu Pretpostavke za određivanje mjere Članak 145.

(1)Centar za socijalnu skrb će roditeljima odrediti mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji su:

1. spremni i sposobni u kraćem vremenu promijeniti svoje ponašanje kako bi se spriječilo izdvajanje djeteta iz obitelji i
2. spremni poštovati jasne upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu.

(2)Mjeru iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb odredit će samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi. Odlučivanje o mjeri, dužnosti voditelja mjere i centra za socijalnu skrb te predlaganje drugih mjera Članak 146.

(1)Na odlučivanje o mjeri intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, sadržaj rješenja o izricanju mjere, dužnosti voditelja mjere i centra za socijalnu skrb te predlaganje drugih mjera na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članaka 141. i 143. ovoga Zakona.

(2)Rješenjem o mjeri intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu roditeljima se moraju odrediti učestaliji posjeti i pojačana pomoć voditelja mjere stručne pomoći te jasne upute i posljedice koje mogu uslijediti zbog nepoštivanja uputa i neprihvaćanja pomoći.

(3)Mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu provode stručne osobe zaposlene u centru za socijalnu skrb ili drugi stručnjaci koje centar za socijalnu skrb ovlasti kao voditelje mjere. Trajanje mjere Članak 147.

(1)Mjera stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu određuje se u trajanju od tri do šest mjeseci, ovisno o razlozima zbog kojih se mjera određuje.

(2)Mjera stručne pomoći i nadzora može se odrediti višekratno ako se pokažu pozitivne promjene na strani roditelja te napredak na strani djeteta, ali najdulje u uzastopnom trajanju do godine dana. Praćenje obiteljskih prilika nakon prestanka mjere Članak 148. Centar za socijalnu skrb je dužan prije isteka godine dana od dana prestanka mjere stručne pomoći i nadzora procijeniti obiteljske prilike i o tome sastaviti izvješće. 3. Mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda Vrste mjera u nadležnosti suda Članak 149. Sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta donijeti odluku o:

1. a)privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji
2. b)zabrani približavanja djetetu
3. c)oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji
4. d)povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji i
5. e)lišenju prava na roditeljsku skrb.
6. a)Privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji Pretpostavke za određivanje mjere Članak 150. Sud će donijeti odluku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji: 1. na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama članaka 135. do 138. ovoga Zakona i 2. u drugim slučajevima ako se utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. Podnošenje prijedloga i prilozi Članak 151.

(1)Odluku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja ostvaruje skrb o djetetu.

(2)Kad centar za socijalnu skrb podnosi sudu prijedlog iz stavka 1. ovoga članka, dužan je uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta.

(3)Kad su predlagatelji mjere druge osobe iz stavka 1. ovoga članka, procjenu ugroženosti djeteta i prijedlog o smještaju djeteta centar za socijalnu skrb dužan je dostaviti sudu u roku od osam dana od dana od kad sud to od njega zahtijeva.

(4)Centar za socijalnu skrb u prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka nije dužan navesti adresu na kojoj će dijete biti smješteno ako istodobno predlaže sudu da donese odluku o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom. Odlučivanje i trajanje mjere Članak 152.

(1)Sud će odlukom o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji odlučiti i o:

1. smještaju djeteta
2. ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno nadzoru ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom ako je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno.

(2)Kad donosi odluku o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, sud može u odluci o privremenom povjeravanju i smještaju djeteta radi zaštite djetetove sigurnosti izostaviti adresu na kojoj će dijete biti smješteno.

(3)Mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji i smještaja djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, a u posebno opravdanim okolnostima može se produljiti za daljnjih trideset dana.

(4)Centar za socijalnu skrb dužan je najkasnije pet dana prije isteka roka iz stavka 3. ovoga članka izraditi obiteljsku procjenu i dostaviti je sudu neposredno ili elektroničkim putem zajedno s prijedlogom za ukidanje odluke o privremenom povjeravanju i smještaju djeteta ili prijedlogom za donošenje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.

(5)Sud može mjeru privremenog povjeravanja i smještaja djeteta ukinuti i prije isteka roka od trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, ako prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena, na zahtjev centra za socijalnu skrb, roditelja ili druge osobe koja je u trenutku donošenja odluke ostvarivala skrb o djetetu ili djeteta koje je navršilo četrnaest godina. Prava i dužnosti roditelja i drugih osoba Članak 153.

(1)Roditelji imaju sva prava i dužnosti u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera privremenog povjeravanja i smještaja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji.

(2)Dok traje mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom.

(3)Za vrijeme trajanja mjere privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom imaju i druge osobe u skladu s člankom 120. ovoga Zakona na temelju odluke suda. b) Zabrana približavanja djetetu Članak 154.

(1)Sud može zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, odnosno polusestri ili polubratu, drugom članu obitelji koji ne stanuje s djetetom i drugim osobama iz članka 120. ovoga Zakona da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost i da ga uznemiruje na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili uhođenjem.

(2)Postupak iz stavka 1. ovoga članka može pokrenuti centar za socijalnu skrb, roditelj ili druga osoba koja ostvaruje skrb o djetetu, ili dijete koje je navršilo četrnaest godina.

(3)Sud će o pokretanju postupka iz stavka

1. ovoga članka obavijestiti centar za socijalnu skrb odnosno druge osobe iz stavka
2. ovoga članka. Odluku o zabrani približavanja i uznemirivanja djeteta sud će dostaviti centru za socijalnu skrb i policiji.

(4)Sud će donijeti odluku u postupku iz stavka 1. ovoga članka bez odgode, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana podnošenja prijedloga.

(5)Sud će donijeti odluku u roku iz stavka 4. ovoga članka, neovisno o tome je li dostava poziva za ročište strankama bila uredna.

(6)Provjeru izvršavanja mjere zabrane približavanja djetetu iz stavka 1. ovoga članka provode policijski službenici za mladež policijske postaje nadležne prema mjestu na kojem se nalazi dijete sukladno propisu kojim se uređuju policijski poslovi i ovlasti. c) Oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu Pretpostavke za određivanje mjere Članak 155.

(1)Sud će roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji:

1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili
2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno izrečenih mjera za zaštitu djeteta.

(2)Oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu. Podnošenje prijedloga i prilozi Članak 156.

(1)Odluku o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu.

(2)Osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo predložiti produljenje, ukidanje i promjenu sudske odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji.

(3)Kad centar za socijalnu skrb podnosi prijedlog za donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan je predložiti i smještaj djeteta te uz prijedlog dostaviti obiteljsku procjenu, individualne planove i završna izvješća iz prethodno izrečenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

(4)Kad postupak pred sudom pokreću ostale osobe iz stavka

1. ovoga članka, priloge iz stavka
2. ovoga članka i prijedlog o smještaju djeteta centar za socijalnu skrb podnosi u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva suda za dostavu priloga. Odlučivanje o mjeri Članak 157.

(1)Sud će odlukom o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji ujedno odlučiti o smještaju djeteta, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nadzoru nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, odnosno zabrani ostvarivanja osobnih odnosa kad je to potrebno.

(2)Sud će odlukom iz stavka 1. ovoga članka obvezati roditelja da obavještava nadležni centar za socijalnu skrb o svakoj promjeni adrese stanovanja.

(3)Sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odlukom iz stavka 1. ovoga članka roditelju ograničiti pravo na ostvarivanje pojedinih dijelova roditeljske skrbi o djetetu i ostvarivanje toga dijela skrbi o djetetu povjeriti drugoj osobi.

(4)Odluka iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati uputu roditeljima i djetetu da zatraže psihijatrijsko liječenje, liječenje ovisnosti o alkoholu ili narkoticima, kao i da se uključe u druge zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe kako bi nakon završetka liječenja ili terapije mogli iznova samostalno preuzeti skrb o djetetu.

(5)Ako se obiteljskom procjenom utvrdi da je slaba vjerojatnost povratka djeteta u obitelj, centar za socijalnu skrb i sud će voditi računa da povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu i smještaj djeteta budu trajnije naravi. Trajanje mjere Članak 158.

(1)Mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji određuje se u trajanju do godine dana.

(2)Sud može produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu, a nakon toga mjera iznimno može trajati do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka na posvojenje, lišenja roditeljske skrbi odnosno postupka imenovanja skrbnika.

(3)Centar za socijalnu skrb će najkasnije 30 dana prije isteka vremena iz stavaka

1. i
2. ovoga članka podnijeti sudu završno izvješće o djetetu i roditelju kojemu je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom.

(4)Sud može ukinuti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji i prije isteka vremena iz stavaka

1. i
2. ovoga članka, ako prema izvješću centra za socijalnu skrb prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera izrečena. Promjena odluke Članak 159.

(1)Sud može promijeniti odluku o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji ako za to postoje opravdane okolnosti.

(2)U iznimnim slučajevima, kad je potrebna žurna promjena djetetova smještaja ili promjena osobe kojoj je povjerena svakodnevna skrb o djetetu, centar za socijalnu skrb može o tome donijeti rješenje. Centar za socijalnu skrb je dužan u roku od sedamdeset i dva sata od donošenja rješenja o promjeni djetetova smještaja ili promjeni osobe kojoj je povjerena svakodnevna skrb o djetetu dostaviti sudu to rješenje neposredno ili elektroničkim putem, zajedno s prijedlogom za izmjenu sudske odluke o djetetovu smještaju odnosno sudske odluke u dijelu u kojem se svakodnevna skrb o djetetu povjerava drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji. Dužnosti i prava osoba kojima je povjerena skrb o osobnim pravima djeteta Članak 160.

(1)Dužnosti osobe, ustanove socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji kojima je povjerena svakodnevna skrb o djetetu uređene su posebnim propisima.

(2)Sud može u izvanparničnom postupku na zahtjev udomitelja, roditelja ili drugih osoba koje ostvaruju skrb o djetetu ili djeteta koje je navršilo četrnaest godina ostvarivanje roditeljske skrbi djelomice ili u cijelosti povjeriti udomiteljima ako dijete dulje vrijeme živi u udomiteljskoj obitelji.

(3)Rješenje iz stavka 2. ovoga članka donosi se uz pristanak roditelja i djeteta koje je navršilo četrnaest godina. Dužnosti centra za socijalnu skrb Članak 161.

(1)Centar za socijalnu skrb na čijem području je dijete smješteno će u roku od petnaest dana od smještaja djeteta prijaviti djetetovo boravište na temelju sudske odluke.

(2)Centar za socijalnu skrb nadležan prema djetetovu boravištu će uz stručnu podršku i suradnju s centrom za socijalnu skrb nadležnim prema prebivalištu, odnosno boravištu roditelja nadzirati skrb o djetetu i osiguravati mu potporu. Roditelju i djetetu centar za socijalnu skrb davat će upute i pomagati im da se uklone uzroci koji su doveli do izdvajanja djeteta iz obitelji te svaka tri mjeseca procjenjivati primjerenost skrbi o djetetu i ponašanje roditelja i djeteta.

(3)S obzirom na okolnosti slučaja, pomoć i potpora mogu biti planirani tako da budu više usmjereni na jačanje djetetove neovisnosti negoli na jačanje roditeljskih sposobnosti da se skrbi o djetetu ako je to razmjerno djetetovoj dobi, stupnju razvoja te potrebama i mogućnostima.

(4)Centar za socijalnu skrb će poticati ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta, roditelja i drugih članova djetetove obitelji ili djetetu bliskih osoba, u skladu s djetetovom dobrobiti te, s obzirom na okolnosti slučaja, pokrenuti postupak radi uzdržavanja djeteta. Prava i dužnosti roditelja i djeteta Članak 162.

(1)Roditelji imaju sva prava i dužnosti u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera.

(2)Roditelj je dužan osigurati uvjete za povratak djeteta u obitelj te nadležni centar za socijalnu skrb obavijestiti o svakoj promjeni adrese stanovanja.

(3)Roditelji mogu odlukom o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju djeteta drugoj osobi biti ograničeni i u ostvarivanju drugih sadržaja roditeljske skrbi.

(4)Roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom i plaćati djetetovo uzdržavanje na način utvrđen sudskom odlukom.

(5)Ustanova socijalne skrbi može dati pisane upute u vezi s ostvarivanjem skrbi o djetetu i ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, a roditelj i dijete dužni su se ponašati u skladu s tim uputama. Izvješće, povratak djeteta u obitelj ili predlaganje druge mjere Članak 163.

(1)Centar za socijalnu skrb će trideset dana prije isteka roka na koji je mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom određena izraditi izvješće o djetetu i roditelju te u skladu s rezultatima izvješća predložiti sudu ukidanje mjere i povratak djeteta u obitelj, ili produljenje mjere za iduću godinu dana, ili lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb.

(2)Sud može iznimno nakon šest mjeseci od određivanja mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom ukinuti određenu mjeru i roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb ako prema izvješću centra za socijalnu skrb postoji vjerojatnost da se neće postići svrha mjere te da bi povratak djeteta u obitelj predstavljao opasnost za njegov život, zdravlje i razvoj.

(3)Izvješća iz stavaka

1. i
2. ovoga članka centar za socijalnu skrb dostavlja roditeljima, odnosno drugim osobama kojima je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom, kao i posebnom skrbniku djeteta.

(4)Roditelji i druge osobe kojima je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom, kao i posebni skrbnik djeteta imaju pravo podnijeti prigovor na izvješće iz stavka 3. ovoga članka sudu putem centra za socijalnu skrb.

(5)O prigovorima na izvješće centra za socijalnu skrb odlučuje sud u postupcima iz stavaka

1. i
2. ovoga članka. d) Povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju Pretpostavke za određivanje mjere Članak 164.

(1)Sud će donijeti odluku o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji zbog djetetova ponašanja kojim ozbiljno ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese članova obitelji ili drugih osoba.

(2)Sud će odluku iz stavka 1. ovoga članka donijeti ako roditelji ili druge osobe koje se skrbe o djetetu u većoj mjeri zanemaruju odgoj djeteta ili ga nisu u mogućnosti valjano odgajati, pri čemu promjenu ponašanja djeteta i roditelja nije moguće postići niti jednom drugom blažom mjerom. Podnošenje prijedloga i prilozi Članak 165.

(1)Odluku o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, državnoga odvjetnika za mladež, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu.

(2)Kad centar za socijalnu skrb pokreće postupak, dužan je uz prijedlog priložiti stručnu procjenu obitelji i djeteta te prijedlog o smještaju djeteta. Odlučivanje o mjeri Članak 166.

(1)Sud će odlukom o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju odlučiti o smještaju djeteta i povjeravanju svakodnevne skrbi i odgoja djeteta ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, pri čemu istom odlukom može odrediti i druge mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta propisane ovim Zakonom.

(2)Sud će odlukom iz stavka 1. ovoga članka odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nadzoru ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa.

(3)Odluka iz stavka 1. ovoga članka može sadržavati upućivanje djeteta s problemima u ponašanju ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji vikendom, u poludnevni ili cjelodnevni boravak.

(4)U postupku koji prethodi donošenju odluke iz stavka

1. ovoga članka sud može odrediti da se dijete uključi u multidisciplinarni dijagnostički postupak, ako je to potrebno radi donošenja odluke iz stavka
2. ovoga članka.

(5)Odluka iz stavka 1. ovoga članka može sadržati uputu djetetu da zatraži psihijatrijsko liječenje, liječenje ovisnosti o alkoholu ili narkoticima, kao i da se uključi u druge zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe. Trajanje mjere i promjena odluke Članak 167.

(1)Mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju određuje se u trajanju od jedne godine.

(2)Sud može u posebno opravdanim okolnostima produljiti trajanje ove mjere na prijedlog centra za socijalnu skrb, državnog odvjetnika za mladež, roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu ili djeteta koje je navršilo četrnaest godina.

(3)Centar za socijalnu skrb dužan je najkasnije trideset dana prije isteka roka iz stavaka

1. i
2. ovoga članka podnijeti sudu završno izvješće o djetetu.

(4)Sud može na prijedlog centra za socijalnu skrb ili drugih osoba iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona ukinuti mjeru povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju i prije isteka vremena iz stavaka
3. i
4. ovoga članka ako prema izvješću o djetetu i roditeljima prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena. Prava i dužnosti roditelja i djeteta Članak 168.

(1)Dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju, roditelji imaju sva prava i dužnosti na ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu.

(2)Roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom i plaćati djetetovo uzdržavanje dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju.

(3)Dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju, dijete ima dužnost ponašati se u skladu s odlukom suda i uputama osoba kojima je povjerena svakodnevna skrb, odgoj i liječenje djeteta.

(4)Dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju, dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama sukladno odluci suda i uputama osoba kojima je povjerena svakodnevna skrb, odgoj i liječenje djeteta. Dužnosti centra za socijalnu skrb, izvješće o djetetu i prijedlozi Članak 169.

(1)Centar za socijalnu skrb će trideset dana prije isteka roka na koji je mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju određena izraditi izvješće o djetetu, a po potrebi i o roditeljima, te u skladu s rezultatima izvješća predložiti sudu ukidanje mjere i povratak djeteta u obitelj ili produljenje mjere za iduću godinu dana.

(2)Izvješće iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb dostavlja roditeljima, odnosno drugim osobama koje imaju pravo ostvarivati skrb o djetetu, posebnom skrbniku djeteta i državnom odvjetniku za mladež ako je postupak bio pokrenut na njegov prijedlog.

(3)Roditelji i druge osobe koje imaju pravo ostvarivati skrb o djetetu, kao i posebni skrbnik djeteta te državni odvjetnik za mladež ako je postupak bio pokrenut na njegov prijedlog imaju pravo podnijeti prigovor na izvješće iz stavka 2. ovoga članka sudu putem centra za socijalnu skrb.

(4)O prigovorima na izvješće iz stavka

1. ovoga članka odlučuje sud u postupcima iz stavka
2. ovoga članka.

(5)Centar za socijalnu skrb je dužan s obzirom na okolnosti slučaja pokrenuti postupak radi uzdržavanja djeteta. e) Lišenje prava na roditeljsku skrb Opća pretpostavka za određivanje mjere Članak

1. Sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Posebne pretpostavke za određivanje mjere Članak
2. Osim u slučaju iz članka
3. ovoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb:
4. ako je napustio dijete
5. ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji
6. na temelju izvješća centra za socijalnu skrb da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud
7. na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj i
8. na temelju pravomoćne presude kojom je roditelj osuđen za neko od sljedećih kaznenih djela počinjenih na štetu svog djeteta: – kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), osim kaznenih djela: povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209., oduzimanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 210., promjene obiteljskog stanja iz članka
9. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/
10. i 77/11.) – kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), osim kaznenih djela: dvobračnosti iz članka 167., omogućavanja sklapanja nedozvoljenog braka iz članka 168., omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170., povrede dužnosti i uzdržavanja iz članka 172., promjene obiteljskog stanja iz članka
11. i povrede privatnosti djeteta iz članka
12. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/
13. i 144/12.)
14. ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta. Podnošenje prijedloga i prilozi Članak 172.

(1)Odluku o lišenju prava na roditeljsku skrb sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, djeteta koje je navršilo četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja se skrbi o djetetu, te državnog odvjetnika za mladež.

(2)Centar za socijalnu skrb je uz prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb dužan sudu dostaviti izvješća i procjene na kojima temelji svoj zahtjev, a državni odvjetnik za mladež, pravomoćnu presudu na temelju koje je roditelj osuđen za kaznena djela iz članka

1. točke
2. ovoga Zakona. Odluka o mirovanju roditeljske skrbi Članak
3. U postupku odlučivanja o lišenju prava na roditeljsku skrb sud može, ovisno o okolnostima slučaja, donijeti odluku o mirovanju roditeljske skrbi odgovarajućom primjenom odredbi članka
4. ovoga Zakona. Odlučivanje o mjeri Članak 174.

(1)Sud će odlukom o lišenju