Odluka o donošenju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2016. – 2020.

Odluka o donošenju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje

–
Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o donošenju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
NN 22/2017 (13.3.2017.), Odluka o donošenju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
Vlada Republike Hrvatske 508 Na temelju članka
stavka
Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11, 119/14 i 93/16) i članka
stavka
Zakona o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj
ožujka
godine donijela ODLUKU O DONOŠENJU PROGRAMA ENERGETSKE OBNOVE ZGRADA JAVNOG SEKTORA ZA RAZDOBLJE
–
I. Donosi se Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
(u daljnjem tekstu: Program). Program je sastavni dio ove Odluke. II. Provedba Programa sufinancira se sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj, sukladno Prioritetnoj osi
Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, Investicijskom prioritetu 4c Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sektoru, Specifičnom cilju 4c1 Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora, Operativnog programa Konkurentnost i kohezija
–
III. Program se posebice odnosi na zgrade u vlasništvu Republike Hrvatske koje koriste središnja tijela državne uprave. Ovlašćuju se čelnici središnjih tijela državne uprave, koja koriste zgrade u vlasništvu Republike Hrvatske za potpisivanje ugovora o energetskom učinku u skladu s Programom. IV. Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 022-03/17-04/38 Urbroj: 50301-01/20-17-4 Zagreb,
ožujka
Predsjednik mr. sc. Andrej Plenković, v. r. PROGRAM ENERGETSKE OBNOVE ZGRADA JAVNOG SEKTORA ZA RAZDOBLJE
–
POPIS KRATICA APN Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama EED Direktiva o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
EFRR Europski fond za regionalni razvoj EPBD Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
svibnja
o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka) ESCO Energy Service Company ESI fondovi Europski strukturni i investicijski fondovi EU Europska unija FZOEU Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost G0EZ Zgrade gotovo nulte energije GBER General block exemption Regulation HAMAG BICRO Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, inovacije i investicije ISGE Nacionalni sustav gospodarenja energijom JPP Javno-privatno partnerstvo JRP(R)S Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave MGIPU Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja MGPO Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta MRRFEU Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije MZOE Ministarstvo zaštite okoliša i energetike NAPENU Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti NEEAP National energy efficiency action plan NEU Naručitelj energetske usluge NKD Zgrade klasificirane kao nepokretno kulturno dobro ili u zoni zaštite NKD Nacionalna klasifikacija djelatnosti NPV Netto present value (neto sadašnja vrijednost) OIE Obnovljivi izvori energije OPKK Operativni program »Konkurentnost i kohezija
– 2020.« PDV Porez na dodanu vrijednost PEPZEC Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (»Narodne novine«, br. 48/14, 150/14, 133/15, 22/16, 49/16 i 87/16) PEU Pružatelj energetske usluge PT1 Posredničko tijelo razine 1 Operativnog programa »Konkurentnost i kohezija
– 2020.« za Investicijski prioritet 4c: »Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog gospodarenja energijom i korištenje obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i zgrade stambenog sektora« Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja PT2 Posredničko tijelo razine 2 (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost) PTV Potrošna topla voda RES Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora 2009/28/EU RH Republika Hrvatska SAUZ Sustavi automatizacije i upravljanja zgradama SDU Centralna / središnja državna uprava SMIV Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda TPRUETZZ Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine«, broj 128/15) UFEU Ugovor o funkcioniranju Europske unije ZDP Zakon o državnim potporama (»Narodne novine«, broj 47/14) ZNP Zajednička nacionalna pravila ZOEU (ZUKE) Zakon o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14) ZOG Zakon o gradnji (»Narodne novine«, broj 153/13)
SAŽETAK Postojeći fond zgrada u Republici Hrvatskoj predstavlja pojedinačni sektor s najvećim potencijalom za uštedu energije što u fokus stavlja povećanje stope obnove zgrada s naglaskom na zgrade javnog sektora koje zbog svoje vidljivosti u javnom životu trebaju služiti kao uzor u primjeni mjera energetske učinkovitosti Cilj Programa energetske obnove zgrada javnog sektora je podizanje razine aktivnosti u energetskoj obnovi na 3% ukupnog fonda zgrada javnog sektora godišnje, smanjenje potrošnje energije za hlađenje/grijanje obnovljenih zgrada javnog sektora do 70%, odnosno godišnja ušteda od oko 50 GWh i ispunjenje ciljeva ušteda energije zgrada javnog sektora uključujući mjere alternativne politike određene u Trećem nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje
–
Program energetske obnove zgrada javnog sektora odnosi se na zgrade centralne države (ministarstva i tijela državne uprave) te zgrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno zgrade u vlasništvu javnog sektora, u kojima se obavljaju društvene djelatnosti (odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi), djelatnosti državnih tijela i organizacija kao i tijela i organizacija lokalne i područne (regionalne) samouprave, djelatnosti pravnih osoba s javnim ovlastima, zatim zgrade za stanovanje zajednica, zgrade udruga građana i vjerskih zajednica. Program osigurava kontinuitet ispunjenja zahtjeva sukladno Direktivi o energetskoj učinkovitosti, kojom se od država članica traži da od
siječnja
godine, svake godine obnove 3% ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti, odnosno da alternativnim pristupom postignu uštede energije u zgradama središnje vlasti jednak uštedama energije dobivenima putem stope obnove od 3%. Kako bi se iskoristio cjelokupni postojeći potencijal za uštedu energije cilj Programa je cjelovita obnova zgrada, uz maksimalno ulaganje privatnog kapitala na javnim zgradama, nastavak razvoja tržišta energetskih usluga i prenošenje iskustava sa zgrada javnog sektora na područje ugovaranja energetske usluge među privatnim subjektima. Potiču se investicije koje imaju pozitivan učinak na državni proračun, a kroz ESCO model se osigurava da se bez dodatnog trošenja proračunskih sredstava vlasnika/korisnika provedu mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u zgradama javnog sektora. Programom energetske obnove primjenjuju se ekonomski opravdane, energetski učinkovite tehnologije i mjere u zgradama javnog sektora na području Republike Hrvatske, a prednost se daje zgradama javnog sektora s najnižim energetskim svojstvima, odnosno najvećom potrošnjom energije. Program će doprinijeti smanjenju potrošnje energenata, fosilnih goriva i električne energije te povećanju korištenja obnovljivih izvora energije. Indirektno, Program energetske obnove javnih zgrada će rezultirati rastom aktivnosti građevinskog sektora te povećanim zapošljavanjem u obrtnom i građevinskom sektoru, inženjerskim djelatnostima kao i u proizvodnji građevinskih proizvoda. Program se sufinancira sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Prioritetne osi
Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, Investicijskom prioritetu 4c Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja OIE u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sektoru, Specifičnom cilju 4c1 Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora, Operativnog programa »Konkurentnost i kohezija
– 2020.« za koji je osigurano 211.810.805 eura što se prikazuje u Državnom proračunu RH na izvoru 563 Europski fond za regionalni razvoj. Na temelju analize dosadašnjih rezultata, iskustava, barijera i ograničenja s kojima se susreće javni sektor i pružatelji usluga u provedbi energetske obnove kroz provođenje Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
– 2015., te iskustava stečenih u provedbi Pilot projekta »Energetska obnova zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije u javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja« i »Izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije u javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja«, razrađen je model za nastavak Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
uz maksimalno angažiranje sredstava iz ESI fondova. Prema analiziranim scenarijima koji nisu međusobno isključivi predviđa se rast intenziteta energetske obnove zgrada na 327.000 do 473.000 m² s očekivanim kumulativnim uštedama u primarnoj energiji od 394 do 552 GWh do
godine.
PREGLED NACIONALNOG ZAKONODAVSTVA U KONTEKSTU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI 2.
Pregled nacionalnog zakonodavstva u području energetske učinkovitosti Nacionalno zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti obuhvaća nekoliko zakona u nadležnosti više ministarstava, a provedbeno je u nadležnosti više ustanova. Slika 2‑1 Zakonodavni okvir za energetsku učinkovitost u Hrvatskoj Osnovni zakon kojim se prenose odredbe Direktive o energetskoj učinkovitosti je Zakon o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14) koji uređuje područje učinkovitog korištenja energije, donošenje planova na lokalnoj, područnoj (regionalnoj) i nacionalnoj razini za poboljšanje energetske učinkovitosti te njihovo provođenje, mjere energetske učinkovitosti, obveze energetske učinkovitosti, obveze regulatornog tijela za energetiku, operatora prijenosnog sustava, operatora distribucijskog sustava i operatora tržišta energije u svezi s prijenosom, odnosno transportom i distribucijom energije, obveze distributera energije, opskrbljivača energije i/ili vode, a posebice djelatnost energetske usluge, utvrđivanje ušteda energije, te prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti. U pripremi i provođenju politike energetske učinkovitosti nadležno je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Sukladno Zakonu o energetskoj učinkovitosti, članku
MGIPU sudjeluje u izradi Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i izvještavanju o provedbi Nacionalnog akcijskog plana dok sukladno članku
priprema dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada RH do
godine. Strategija obuhvaća pregled nacionalnog fonda zgrada, utvrđivanje troškovno optimalnog pristupa obnovama zgrada, politike i mjere za poticanje troškovno učinkovitih velikih radova obnove zgrada, dugoročne smjernice o ulaganjima te procjenu očekivane uštede energije i širih koristi. Sukladno članku
Zakona o energetskoj učinkovitosti, zadatak Nacionalnog koordinacijskog tijela je vođenje Sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije kroz računalni sustav (SMIV) za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o energetskoj učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije u skladu s Pravilnikom o metodologiji za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije u neposrednoj potrošnji (»Narodne novine«, broj 77/12). U članku
pravilnika definirani su obveznici unosa podataka: obveznici planiranja, davatelji subvencija, pružatelji energetskih usluga i javni sektor. Sukladno članku
Zakona o energetskoj učinkovitosti definirana je energetska usluga kao okvir za provedbu projekata energetske učinkovitosti i ostalih povezanih aktivnosti, a temelji se na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenljivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda energije i/ili vode. Način ugovaranja energetske usluge za javni sektor, obveze pružatelja i naručitelja energetske usluge, podrobniji sadržaj ugovora te proračunsko praćenje energetske usluge za naručitelja iz javnog sektora, propisuje Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru (»Narodne novine«, broj 11/15). Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradarstvu u ime i za račun proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna RH, u skladu s Programom energetske obnove zgrada javnog sektora. Sukladno članku
Zakona o energetskoj učinkovitosti javni sektor je dužan upravljati potrošnjom energije i vode na energetski učinkovit način. Pravilnikom o sustavnom gospodarenju energijom u javnom sektoru (»Narodne novine«, br.18/15 i 6/16), definirane su obveze javnog sektora da u svakoj zgradi uspostavi upravljanje potrošnjom energije i vode, provodi analizu potrošnje i izvještava o potrošnji energije i vode kroz Nacionalni sustav gospodarenja energijom ISGE. Priprema i praćenje provedbe je u nadležnosti APN-a. Osnovni zakon kojim se prenose odredbe Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
svibnja
o energetskoj učinkovitosti zgrada je Zakon o gradnji (»Narodne novine«, broj 153/13) koji uređuje projektiranje, građenje, uporabu i održavanje građevina te provedba upravnih i drugih postupaka s tim u vezi, radi osiguranja zaštite i uređenja prostora, u skladu s propisima koji uređuju prostorno uređenje te osiguranje temeljnih zahtjeva za građevinu i drugih uvjeta propisanih za građevine Zakonom o gradnji, kao i propisima donesenim na temelju Zakona o gradnji. Za provođenje Zakona o gradnji nadležno je MGIPU. Zakonom o gradnji definiran je okvir za energetsko certificiranje zgrada: obavezu izrade energetskog certifikata s provođenjem energetskog pregleda s Izvješćem, obavezu redovitih pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije zgrade s Izvješćem, obavezu javnog izlaganja energetskog certifikata, osobe ovlaštene za provođenje energetskog certificiranja, energetskih pregleda zgrada i redoviti pregled sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije zgrade te njihove obaveze, provedba programa izobrazbe za ovlaštene osobe, neovisnu kontrolu energetskog certifikata i izvješća o redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije zgrade te Registar cijelog sustava. Ključna obaveza je izrada energetskog certifikata zgrade ili njezinog dijela kod prodaje i iznajmljivanja te za sve postojeće zgrade javne namjene ukupne površine poda veće od 250 m
Pravilnikom o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (»Narodne novine«, br. 48/14, 150/14, 133/15, 22/16, 49/16 i 87/16) propisuje se način i uvjeti provedbe energetskog pregleda zgrade i redovitog pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi, sadržaj izvješća o tim pregledima, način energetskog certificiranja, sadržaj i izgled energetskog certifikata i kriteriji za zgrade s malim energetskim potrebama, način gospodarenja energijom u zgradama koje troše energiju i vodu, utvrđivanje mjera poboljšanja energetske učinkovitosti i njihove isplativosti. Sukladno članku
Zakona o gradnji određen je, kao temeljni zahtjev, da građevine i njihove instalacije za grijanje, hlađenje, osvjetljenje i provjetravanje moraju biti projektirane i izgrađene tako da količina energije koju zahtijevaju ostane na niskoj razini, uzimajući u obzir korisnike i klimatske uvjete smještaja građevine. Također, građevine moraju biti energetski učinkovite i koristiti što je moguće manje energije tijekom građenja i razgradnje. Sukladno članku
svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana, izgrađena i održavana tako da tijekom uporabe ispunjava propisane zahtjeve energetske učinkovitosti, a zahtjevi su određeni Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine«, broj 128/15). U Tehničkom propisu su zahtjevi energetske učinkovitosti definirani za pojedine vrste zgrada, te uključuju minimalne zahtjeve za energetska svojstva zgrade i njezinih posebnih dijelova, definirani su način izračuna energetskog svojstva zgrade, minimalni obvezni udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije zgrade, kriteriji za zgrade gotovo nulte energije, sadržaj elaborata alternativnih sustava opskrbe energijom te drugi zahtjevi vezani uz energetsku učinkovitost zgrade, dostava izvješća Europskoj komisiji vezano za pretpostavke, izračune i rezultate troškovno optimalnih analiza. Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana i izgrađena tako da je moguće bez značajnih troškova osigurati individualno mjerenje potrošnje energije, energenata i vode s mogućnošću daljinskog očitanja za pojedine posebne dijelove zgrade. 2.
Nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetske učinkovitosti u zgradama javnog sektora Uredbom o ugovaranju i provedbi energetske usluge u zgradama javnog sektora propisani su uvjeti vezani uz ugovor o energetskom učinku za javni sektor, te je propisano: da se ugovor o energetskom učinku sklapa kada se sredstva uložena u energetsku obnovu vraćaju iz ostvarene uštede ugovor o energetskom učinku sklapa se kada postoji namjera korištenja zgrade u ugovornom razdoblju uštede se dokazuju u skladu sa pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije, a dokaze potvrđuje stručno povjerenstvo naručitelja energetske usluge pružatelj energetske usluge dužan je pratiti i održavati mjere poboljšanja energetske učinkovitosti i o tome redovito izvještavati naručitelja kada pružatelj energetske usluge jamči uštedu čija je vrijednost najmanje jednaka naknadi koju se javni naručitelj obvezuje plaćati pružatelju usluge, ugovor o energetskom učinku ne smatra se javnim dugom u smislu zakona kojim se uređuje područje proračuna naknada za energetsku uslugu evidentira se kao materijalni trošak po isteku ugovorenog razdoblja plaćanja usluge naručitelj provodi procjenu vrijednosti imovine na kojoj se ulagalo kako bi se ona revalorizirala za eventualnu rezidualnu vrijednost ulaganja nakon isteka razdoblja efektuiranja. U Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine«, broj 128/15) propisani su tehnički zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama koji su obavezni od
siječnja
godine: najveća dopuštena godišnja potrebna toplinska energija za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade najveća dopuštena godišnja primarna energija po jedinici ploštine korisne površine zgrade najveći dopušteni koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade sprječavanje pregrijavanja zbog djelovanja sunčeva zračenja tijekom ljeta dopuštena zrakopropusnost ovojnice zgrade najveći dopušteni koeficijent prolaska topline pojedinih građevinskih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade i pojedinih građevinskih dijelova između grijanih dijelova zgrade različitih korisnika smanjenje utjecaja toplinskih mostova najveća dopuštena kondenzacija vodene pare unutar građevnog dijela zgrade sprječavanje površinske kondenzacije vodene pare na građevnom dijelu zgrade učinkovitost tehničkih sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, klimatizacije i PTV najveća dopuštena godišnja potrebna energija za rasvjetu zgrade, osim obiteljskih stambenih zgrada s jednim stanom i višestambenih zgrada razred učinkovitosti sustava automatizacije i upravljanja zgrade udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji primarne energije. Najveće dopuštene godišnje vrijednosti za pojedine tehničke zahtjeve koje moraju zadovoljiti nove zgrade i zgrade gotovo nulte energije (tablica 2.1) te veće rekonstrukcije postojećih zgrada (tablica 2.2), utvrđuju se odvojeno i to prema namjeni i klimatskoj lokaciji zgrada. Utvrđuju se: godišnje potrebne toplinske energije za grijanje Q”H,nd kWh/(m²a), isporučene energije Edel kWh/(m²a) i primarne energije Eprim kWh/(m²a) za standardnu zgradu i za zgradu gotovo nulte potrošnje energije godišnje potrebne energije za hlađenje Q”C,nd kWh/(m²a) ≤50

(70)kWh/m2. ograničenje koeficijenta transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oplošja grijanog dijela zgrade H’tr,adj u W/(m²K) te minimalna toplinska zaštita kroz maksimalno dozvoljene vrijednosti koeficijenata prolaska topline za pojedine konstrukcije vanjske ovojnice U W/(m²K). Tablica 2.1. Najveće dopuštene vrijednosti za nove zgrade i zgrade gotovo nulte energije prema TPRUETZZ ZAHTJEVI ZA NOVE ZGRADE i G0EZ Q” H,nd [kWh/(m²a)] Eprim [kWh/(m²a)] Edel [kWh/(m²a)] KATEGORIJA ZGRADE NOVA ZGRADA i G0EZ NOVA G0EZ NOVA G0EZ kontinent, θ mm ≤ 3 °C primorje, θ mm > 3 °C kont, θ mm ≤ 3 °C prim, θ mm > 3 °C kont, θ mm ≤ 3 °C prim, θ mm > 3 °C kont, θ mm ≤ 3 °C prim, θ mm > 3 °C f0 ≤ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 f0 ≥ 1,05 f0 ≤ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 f0 ≥ 1,05 Višestambena 40,50 32,39 + 40,58·f0 75,00 24,84 19,86 + 24,89·f0 45,99 120 90 80 80 80 60 Obiteljska kuća 40,50 32,39 + 40,58·f1 75,00 24,84 17,16 + 38,42·f1 57,50 115 70 45 35 80 50 Uredska 16,94 8,82 + 40,58·f2 51,43 16,19 11,21 + 24,89·f2 37,34 70 70 35 25 40 40 Obrazovna 11,98 3,86 + 40,58·f3 46,48 9,95 4,97 + 24,91·f3 31,13 65 60 55 55 60 60 Bolnica 18,72 10,61 + 40,58·f4 53,21 46,44 41,46 + 24,89·f4 67,60 300 300 250 250 220 220 Hotel i restoran 35,48 27,37 + 40,58·f5 69,98 11,50 6,52 + 24,89·f5 32,65 130 80 90 70 90 50 Sportska dvorana 96,39 88,28 + 40,58·f6 130,89 37,64 32,66 + 24,91·f6 58,82 400 170 210 150 290 110 Trgovina 48,91 40,79 + 40,58·f7 83,40 13,90 8,92 + 24,91·f7 35,08 450 280 170 150 290 170 Ostale nestambene 40,50 32,39 + 40,58·f8 75,00 24,84 19,86 + 24,89·f8 45,99 150 100 / / 80 60 Tablica 2.2 Najveće dopuštene vrijednosti za rekonstrukcije postojećih zgrada prema TPRUETZZ ZAHTJEVI REKONSTRUKCIJA Q” H,nd [kWh/(m²a)] Eprim [kWh/(m²a)] Edel [kWh/(m²a)] KATEGORIJA ZGRADE kontinent, θ mm ≤ 3 °C primorje, θ mm > 3 °C kont, θ mm ≤ 3 °C prim, θ mm > 3 °C kont, θ mm ≤ 3 °C prim, θ mm > 3 °C f0 ≤ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 f0 ≥ 1,05 f0 ≤ 0,20 0,20 < f0 < 1,05 f0 ≥ 1,05 Višestambena 50,63 40,49 + 50,73·f0 93,75 27,00 21,59 + 27,06·f0 50,00 180 130 120 85 Obiteljska kuća 50,63 40,49 + 50,73·f1 93,75 27,00 19,24+38,82·f1 60,00 135 80 120 60 Uredska 21,18 11,03 + 50,73·f2 64,29 17,60 12,19 + 27,06·f2 40,60 75 75 40 40 Obrazovna 14,98 4,84 + 50,73·f3 58,10 10,81 5,40 + 27,06·f3 33,83 90 75 60 60 Bolnica 23,40 13,26 + 50,73·f4 66,51 50,48 45,06 + 27,06·f4 73,48 340 330 250 230 Hotel i restoran 44,35 34,21 + 50,73·f5 87,48 12,50 7,09 + 27,06·f5 35,50 145 115 90 80 Sportska dvorana 120,49 110,35 + 50,73·f6 163,61 40,91 35,50 + 27,06·f6 63,93 420 215 295 190 Trgovina 61,14 50,99 + 50,73·f7 104,25 15,11 9,71 + 27,06·f7 38,13 475 300 290 185 Ostale nestambene 50,63 40,49 + 50,73·f0 93,75 27,00 21,59 + 27,06·f8 50,00 180 130 / / Navedena su izuzeća od ispunjavanja navedenih zahtjeva: kada se najmanje 70% potrebne toplinske energije podmiruje obnovljivim izvorima energije kada se više od polovice toplinskih gubitaka nadoknađuje s unutarnjim izvorima topline ako je proračunata specifična vrijednost Edel i Eprim za zgradu niža za najmanje 20% od najvećih dopuštenih vrijednosti, znači da su ispunjeni uvjeti za Q”H,nd i Q”C,nd sukladno TPRUETZZ. Navedena je definicija zgrade gotovo nulte energije kroz zahtjev ispunjavanja specifičnih zahtjeva energetske učinkovitosti za namjenu i klimatsku lokaciju i dodatni zahtjev da najmanje 30% primarne energije bude proizvedeno iz obnovljivih izvora energije. Za zgrade koje kao vlasnici koriste tijela javne vlasti, glavni projekt za izdavanje građevinske dozvole mora biti izrađen u skladu s dopuštenim vrijednostima Q”H,nd i Eprim propisanim Tehničkim propisom ako je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnesen nakon 31. prosinca 2017. godine. Za sve ostale zgrade obaveza kreće nakon 31. prosinca 2019. godine. Za sve zgrade definirana je obaveza primjene obnovljivih izvora energije (članak 42. Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine«, broj 128/15)) u optimalnoj varijanti: ili najmanje 20% ukupne potrebne energije za rad sustava u zgradi podmireno energijom iz obnovljivih izvora energije ili je udio u ukupnoj isporučenoj energiji za grijanje i hlađenje zgrade i PTV: 1. najmanje 25% iz sunčeva zračenja 2. najmanje 30% iz plinovite biomase 3. najmanje 50% iz čvrste biomase 4. najmanje 70% iz geotermalne energije 5. najmanje 50% iz topline okoline 6. najmanje 50% iz kogeneracijskog postrojenja s visokom učinkovitošću u skladu s posebnim propisom ili je 50% energetskih potreba zgrade podmireno iz daljinskog grijanja koje zadovoljava prethodno navedene uvjete (sukladno članku 42. stavak 2. podstavak 2. TPRUETZZ). Određena su izuzeća od ispunjavanja obaveze korištenja obnovljivih izvora energije: Q”H,nd je za najmanje 20% niža od dopuštenih vrijednosti kod postojećih zgrada na kojima se provodi veća rekonstrukcija je najmanje 10% energetskih potreba zgrade podmireno iz OIE, a koji mogu uključivati daljinsko ili blokovsko grijanje koje se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora, osim u slučaju kada postizanje ovih uvjeta nije gospodarski, tehnički i funkcionalno izvedivo. Definiran je pojam veće rekonstrukcije postojeće zgrade što obuhvaća naknadnu ugradnju, obnovu ili zamjenu pojedinih dijelova ovojnice grijanog dijela zgrade na površini većoj od 25% (odnosi se pojedinačno na svaku geografsku orijentaciju pojedinog građevinskog dijela) pri čemu je obavezno provesti građevinski zahvat s koeficijentima prolaska topline sukladno važećem TPRUETZZ. Rekonstrukcija postojeće zgrade kojom se obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju dijelovi ovojnice grijanog dijela zgrade, te ako ti radovi obuhvaćaju jednako ili više od 75% ovojnice grijanog dijela zgrade, osim ispunjenja zahtjeva koeficijenta prolaska topline sukladno važećem TPRUETZZ, mora biti projektirana i izvedena, ovisno o kategoriji zgrade, na način da su ispunjena obavezna energetska svojstva: godišnja potrebna toplinska energija za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade, Q”H,nd [kWh/(m2a)], nije veća od dopuštenih vrijednosti utvrđenih u Tablici 9. važećem TPRUETZZ godišnja isporučena energija Edel, nije veća od dopuštenih vrijednosti utvrđenih u Tablici 2.2. i važećem TPRUETZZ godišnja primarna energija Eprim, koja uključuje energiju za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode te kod nestambenih zgrada i rasvjetu nije veća od dopuštenih vrijednosti utvrđenih u Tablici 2.2. i važećem TPRUETZZ moguće je izuzeće ispunjavanja energetskih svojstava Edel i Eprim ako su Q”H,nd i Q”C,nd za najmanje 20% niže od dopuštenih vrijednosti za odgovarajuću namjenu za rekonstrukciju postojeće zgrade prema Tablici 2.2. i važećem TPRUETZZ iznimno, nije potrebno ispuniti minimalne zahtjeve na energetsko svojstvo (Q”H,nd, Edel i Eprim) ako ispunjenje nije gospodarski isplativo, odnosno tehnički ili funkcionalno izvedivo što se utvrđuje u detaljnoj energetskoj studiji, odnosno u glavnom projektu kod zamjene i modernizacije tehničkih sustava (generator topline, energenta, ventilacija, rasvjeta) ugrađuju se sustavi istih karakteristika kao za nove zgrade, uz obavezno razmatranje primjene visokoučinkovitih alternativnih sustava i obnovljivih izvora energije u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo, također je potrebno razmotriti uvođenje inteligentnih mjernih sustava izuzeće je moguće za građevne dijelove zgrade ili zgradu u cjelini koja je upisana u Registar kulturnih dobara RH ili zgradu koja se nalazi u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar, uz suglasnost MGIPU, ako bi se njima narušila bitna spomenička svojstva zgrade. Specifični uvjeti za pojedine energetske tehničke sustave imaju cilj ostvariti racionalnu uporabu energije: Energetska učinkovitost sustava za pripremu potrošne tople vode ispunjava se izborom energetski učinkovitih spremnika tople vode ili protočnih sustava i pripadajućih elemenata, energetski učinkovitim razvodom, uravnoteženom regulacijom sustava u zgradi, pojedinim dijelovima ili prostorima Racionalna uporaba energije za rasvjetu se prvenstveno ostvaruje korištenjem dnevnog svjetla, a ako to nije moguće, treba koristiti energetski učinkovite svjetiljke sa učinkovitim i ekološki prihvatljivim izvorima svjetlosti i pripadne uređaje, kao i odgovarajuću regulaciju. Rasvjetljenost prostora projektirati u skladu s normom HRN EN 12464-1:2012, prema zahtijevanim vrijednostima iz tablica i tekstualno opisanim zahtjevima za pojedine svjetlotehničke veličine. Energetske zahtjeve za rasvjetu određuje norma HRN EN 15193:2008 i HRN EN 15193:2008/Ispr.1:2011, na temelju instalirane snage rasvjete i korištenja na godišnjoj razini, a prema vrsti zgrade, prisutnosti i načinu upravljanja rasvjetom. Dopuštene vrijednosti numeričkog indikatora energije rasvjete [kWh/(m2a)] iz dodatka F norme HRN EN 15193:2008 i HRN EN 15193:2008/Ispr.1:2011 se ne smiju prekoračiti. Ukoliko su zahtjevi za klasu svjetlo tehničkog rješenja visoki, pa je i ukupna instalirana snaga rasvjete velika, potrebno je primijeniti dodatne tehničke mogućnosti koje smanjuju godišnju potrošnju energije rasvjete Sustavi automatizacije i upravljanja zgrade (SAUZ) projektiraju se u skladu sa zahtjevima iz norme HRN EN 15232:2012. U novim zgradama i postojećim zgradama koje se rekonstruiraju, a u kojima se projektira sustav automatizacije i upravljanja, isti se mora projektirati i izvesti u razredu učinkovitosti A ili B ili C prema normi HRN EN 15232:2012. Sukladno Zakonu o energetskoj učinkovitosti kad se provodi postupak javne nabave za nabavu proizvoda povezanih s energijom, javni naručitelj dužan je koristiti kriterije za odabir ponude i tehničke specifikacije vezane uz povećanje energetske učinkovitosti u mjeri u kojoj je to u skladu s troškovnom učinkovitošću, gospodarskom izvedivošću, širom održivošću, tehničkom prikladnošću i dovoljnom razinom tržišnog natjecanja. Zahtjevi energetske učinkovitosti za proizvode i usluge koje je središnja vlast dužna primjenjivati su definirani u Pravilniku o zahtjevima energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom u postupcima javne nabave (»Narodne novine«, broj 70/15). Državna tijela su u svojim pozivima za podnošenje ponuda za ugovore o uslugama dužna zahtijevati da za pružanje predmetnih usluga pružatelj usluga upotrebljava samo proizvode u skladu sa zahtjevima iz članka 5., 6. i 7. Pravilnika o zahtjevima energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom u postupcima javne nabave prilikom pružanja predmetnih usluga. Iznimno od odredbi ovoga pravilnika na koje se primjenjuju postupci javne nabave, državna tijela sklapaju sporazum o kupnji ili zakupu za zgrade koje ispunjavaju minimalne zahtjeve definirane propisom kojim se propisuju tehnički zahtjevi u pogledu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama, i to u mjeri u kojoj je to u skladu s troškovnom učinkovitošću, gospodarskom izvedivošću, širom održivošću, tehničkom prikladnošću i dovoljnom razinom tržišnog natjecanja. Moguća iznimka se primjenjuje ako je namjena kupnje provedba velike obnove ili rušenja zgrada, ponovna prodaja zgrade, a ne njezina uporaba za potrebe državnog tijela, očuvanje zgrade kao službeno zaštićene zgrade jer pripada posebno zaštićenom području ili zbog njezine posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti. 2.2.1. Definicija zgrada javnog sektora Nacionalno zakonodavstvo razlikuje pojam zgrade javne namjene, javni sektor, središnju vlast, veliki grad i velika poduzeća. Definicija zgrada javnog sektora nije u potpunosti ujednačena u svim zakonskim dokumentima, te se razlikuje s obzirom na svrhu norme u kojoj se koristi. Zbog toga, u četiri normativna dokumenta nalaze se dijelovi definicije pojma zgrada javnog sektora prema namjeni zgrade i administrativnoj razini. U svrhu određivanja zgrada koje imaju obvezu izlaganja energetskog certifikata, Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju članak 5. definira zgrade javne namjene kao zgrade ili dio zgrade koju koristi tijelo javne vlasti za obavljanje svojih poslova, zgrada ili dio zgrade za stanovanje zajednice te zgrada ili dio zgrade koja nije stambena u kojoj boravi više ljudi ili u kojoj se pruža usluga većem broju ljudi. Međutim, ova definicija ne odnosi se na uvjete za projektiranje ili rekonstrukciju zgrada. Nadalje, Zakon o energetskoj učinkovitosti dodatno definira razlike između javnog sektora i ostalih usluga javne namjene, gdje se zgrade u javne namjene uključuju javni sektor kao proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna i korisnike proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te središnju vlast kao upravna tijela u pravnom sustavu državne uprave. Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (»Narodne novine«, broj 128/15) donosi definicije zgrada po namjeni, a zgrade javne namjene mogu biti svrstane u svaku od devet navedenih namjena prema načinu korištenja zgrade i to su: obiteljska kuća, hotel i restoran, trgovina kao rijetko zastupljene namjene u javnom sektoru višestambena (za smještaj zajednica), uredska, obrazovna, bolnica, sportska dvorana i ostale nestambene zgrade kao pretežito zastupljene namjene u javnom sektoru. Direktiva o energetskoj učinkovitosti u članku 5. razlikuje pojam zgrade središnje vlasti i zgrade jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave) i javna poduzeća: zgrade središnje vlasti su svi administrativni odjeli s nadležnošću na cijelom državnom području države članice zgrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih poduzeća te drugih korisnika. U kontekstu Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2016. – 2020., zgrade javnog sektora su zgrade u vlasništvu javnog sektora u kojima se obavljaju društvene djelatnosti (odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi), djelatnosti državnih tijela i organizacija kao i tijela i organizacija lokalne i područne (regionalne) samouprave, djelatnosti pravnih osoba s javnim ovlastima, zatim zgrade za stanovanje zajednica, zgrade udruga građana i zgrade vjerskih zajednica. 2.2.1.1. Zgrade središnje vlasti Prema navedenoj definiciji zgrada središnje vlasti, u poglavlju 3.2. Podjela zgrada na zgrade središnje države, zgrada JLP(R)S i javnih poduzeća prema namjeni te prema periodu izgradnje određen je fond zgrada središnje vlasti prema razdoblju gradnje, namjeni i klimatskim podacima. 2.2.1.2. Zgrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih poduzeća te drugih korisnika Prema navedenoj definiciji zgrada jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih poduzeća te drugih korisnika, u poglavlju 3.2. Podjela zgrada na zgrade središnje države, zgrada JLP(R)S i javnih poduzeća prema namjeni te prema periodu izgradnje. 2.3. Barijere u provedbi energetske obnove zgrada javnog sektora po postojećim modelima u Republici Hrvatskoj Energetska obnova zgrada javnog sektora je po postojećim programima obnove opterećena nizom barijera koje otežavaju provedbu energetske obnove. Barijere možemo podijeliti na zakonodavne i pravne, tehničke i organizacijske, financijske i šire društvene barijere. Ovdje analizirane barijere odnose se na dva dosadašnja modela provedbe energetske obnove zgrada javnog sektora ESCO model, odnosno model ugovaranja energetske usluge, te model dodjele bespovratnih sredstava koji je korišten u Pilot-projektima Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja: 4c1.1 za izradu projektne dokumentacije i Pilot projekta 4c1.2 za radove energetske obnove. ESCO model, odnosno model ugovaranja energetske usluge, podrazumijeva provedbu projekta energetske učinkovitosti i ostalih povezanih aktivnosti temeljenih na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda energije i/ili vode. Ugovorom o energetskom učinku pružatelj energetske usluge obvezuje se naručitelju energetske usluge, djelomično ili u cijelosti vlastitim sredstvima, provesti mjere kojima se postiže ušteda energije i/ili vode u odnosu na referentnu potrošnju, a naručitelj se pružatelju energetske usluge obvezuje za to platiti naknadu sredstvima koja ostvari od uštede energije i/ili vode koje su posljedica ulaganja pružatelja energetske usluge. Model dodjele bespovratnih sredstava podrazumijeva izravno sufinanciranje prihvatljivih troškova krajnjeg korisnika bespovratnim sredstvima u skladu sa zajedničkim nacionalnim pravilima i EU procedurama, temeljem potpisanog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020. 2.3.1. Analiza zakonodavnih i pravnih barijera Fokusirano na problematiku obnove javnih zgrada, osnovni zakoni koji reguliraju energetsku obnovu su Zakon o energetskoj učinkovitosti i Zakon o gradnji. Iz navedenih zakona proizlaze pravilnici i tehnički propisi kojima se pobliže definiraju zahtjevi i detalji provedbe. Uredbom o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru (»Narodne novine«, broj 11/15) propisuju se specifičnosti vezane uz obnovu javnih zgrada korištenjem energetske usluge, odnosno ESCO modela. Prilikom ugovaranja i plaćanja obnove javnih zgrada zakonodavni okvir uređuje se i Zakonom o javnoj nabavi (»Narodne novine«, br. 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14), Zakon o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16) i sličnim propisima. Pravna osnova za sufinanciranje Programa sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj dana je Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (»Narodne novine«, broj 92/14), Uredbom o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem »Ulaganje za rast i radna mjesta« (»Narodne novine«, br. 107/14, 23/15 i 129/15). Uredba o indeksu razvijenosti (»Narodne novine«, br. 63/10 i 158/13), Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti (»Narodne novine«, broj 158/13) i Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 147/14) osnova su za određivanje određenih elemenata u Pozivima za dodjelu EU sredstava. Time je stvoren cjeloviti zakonodavni okvir koji pravno omogućuje energetsku obnovu javnih zgrada korištenjem različitih provedbeno-financijskih modela. 2.3.1.1. Glavne zakonodavne i pravne barijere za provođenje ESCO modela • Porezni tretman ugovora o energetskom učinku Zakonom o energetskoj učinkovitosti, člankom 26., stavkom 7. definira da za usluge, radove i robu prema ugovoru o energetskom učinku obveza poreza na dodanu vrijednost otplaćuje se kroz desetogodišnji period, nakon završene energetske obnove zgrade. Navedeno nije predviđeno i Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, što može dovesti do kontradiktornih tumačenja prilikom provedbe financijskog nadzora. Potrebno je uskladiti Zakon o energetskoj učinkovitosti sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost kako bi se otklonila bilo kakva mogućnost različitog tumačenja i smanjio rizik za ponuditelja usluge brisanjem odredbe iz Zakona o energetskoj učinkovitosti o otplati poreza na dodanu vrijednost kroz razdoblje od deset godina. • Definicija javnog duga i ugovora o energetskom učinku Posebno značajnu barijeru predstavlja tumačenje iz EUROSTAT Guidance Note «The impact of energy performance contracts on government accounts» iz kolovoza 2015. godine i EUROSTAT-ov «Manual on Government Deficit and Debt», Implementation of ESA 2010, 2016 Editon gdje se navodi pravilo da EUROSTAT uopće ne uzima u razmatranje ugovore (kako bi dao ocjenu radi li se o javnom dugu ili

ne)ako ugovori ne zadovoljavaju tzv. »pravilo 50%« po kojem vrijednost ulaganja u obnovu mora iznositi najmanje 50% vrijednosti zgrade nakon obnove. U praktičnom smislu to znači da bi novo ulaganje moralo biti veće od tržišne vrijednosti postojeće zgrade u koju se ulaže, što nas dovodi do apsurdnog zaključka da bi postojeću zgradu bilo isplativije srušiti i graditi zamjensku zgradu. EUROSTAT ne razmatra ugovore u kojima pravilo 50% nije ostvareno, odnosno klasificira ih apriori kao javni dug, a kako je ovaj uvjet kod energetske obnove zgrada nemoguće ostvariti, time se svi ugovori o energetskom učinku na razini EU svrstavaju u javni dug, ako sadrže ulaganja u ovojnicu zgrade. Takvo usko tumačenje EUROSTAT-a je u određenoj mjeri čak i u suprotnosti s Direktivom o energetskoj učinkovitosti kojom se nastoji promijeniti tumačenje računovodstvenih i statističkih pravila koja uređuju javni dug na način da ugovaranje energetskih usluga ne smatraju zaduživanjem. • Nedovoljno tipiziran ugovor o energetskom učinku i dokumentacija za nadmetanje Iz analize prethodnih barijera, nameće se potreba izrade, odnosno dorade tipskog ugovora o energetskom učinku, koji je osnova za uspostavljanje održivog modela i otklanjanje važnih barijera za provedbu ESCO modela. Kako su uvjeti ugovora u provođenju postupka javne nabave definirani dokumentacijom za nadmetanje, izrada tipskog ugovora olakšava i samu provedbu postupka javne nabave te smanjuje administrativni teret. Dokumentacija za javnu nabavu treba sadržavati, osim uobičajenih dijelova i ranije opisanu tehničku podlogu, tipski ugovor o energetskom učinku i pravila postupanja pri verifikaciji ušteda i/ili projekta energetske obnove zgrade, a kriteriji za odabir moraju biti predvidljivi, transparentni i ne diskriminirajući. • Nedefinirana razlika između javno-privatnog partnerstva i ugovora o energetskom učinku U praksi se pojavljuje problem različitih tumačenja opsega javno-privatnog partnerstva u odnosu na ugovor o energetskom učinku. Jasno razgraničenje ova dva instituta preduvjet su za sigurnost javnog sektora, koji je često dobivao kontradiktorne upute vezano uz ugovaranje, odnosno primjenu ova dva modela. 2.3.1.2. Zakonodavne barijere koje utječu na provedbu oba dosadašnja modela • Status zgrada kulturne baštine Status nepokretnog kulturnog dobra ili zaštićene cjeline uzrokuje određena ograničenja u primjenjivim mjerama provedbe energetske obnove. Kroz dosadašnju provedbu programa energetske obnove pokazala se potreba za izradom zasebnog modela obnove koji uzima u obzir objektivna ograničenja (minimalni zahvati na vanjskoj ovojnici zgrade). • Nepostojanje jasne strategije korištenja energenata u zgradama javnog sektora Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 130/09) donesena je 2009. godine za razdoblje do 2020. godine, kako bi se uskladila s ciljevima i vremenskim okvirom strateških dokumenata Europske unije. Strategija daje opći okvir za sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskog sustava i održivost energetskog razvoja, ali implementacija strategije u planove nižeg stupnja ne prati potrebe povećanja energetske učinkovitosti u zgradama u značajnijem opsegu. 2.3.2. Barijere tehničke i organizacijske prirode 2.3.2.1. Tehničke i organizacijske barijere za provođenje ESCO modela • Neadekvatna dokumentacija zgrada javnog sektora Podaci o postojećem stanju zgrade, zakonitosti građevine, projekti izvedenog stanja zgrada u praksi često nedostaju, a izvorna dokumentacija je rijetko dostupna u arhivskoj građi ili u posjedu korisnika, odnosno vlasnika zgrade. Uz to se vezuje i činjenica da se na zgradama javnog sektora vrlo često provode intervencije koje nisu popraćene odgovarajućom dokumentacijom, koje utječu i na lokacijske uvjete ili legalnost građevine. Prema iskustvima iz dosadašnje provedbe potencijalnim ponuditeljima sudjelovanje otežava činjenica da, u pripremi ponude moraju sami provoditi istraživanja i procjene vezane uz stvarno stanje zgrade koja je predmet obnove. Naručitelj ne snosi odgovornost za ulazne podatke koje daje a koji su potrebni za ocjenu ušteda energije, odnosno stanje elemenata zgrade koji ulaze u proračun, a glavni projekt izrađuje se tek nakon odabira ponude i potpisivanja ugovora o energetskom učinku. Iz tog razloga potencijalni ponuditelji snose značajne troškove u fazi pripreme ponude, te preuzimaju više rizike, čime je smanjen interes potencijalnih ponuditelja za sudjelovanje u Programu. Rješenje problema je inzistiranje na obavezi osiguranja kvalitetne informacije o objektu (tehnička podloga) na kojem se planira energetska obnova, a na temelju koje se može dati kvalitetna i pouzdana ponuda za energetsku obnovu. • Nepostojanje terminskog plana provedbe Programa U dosadašnjoj provedbi Programa nije definirana metodologija za utvrđivanje prioriteta za ugovaranje energetske usluge. Potencijalni pružatelji energetske usluge iz tog razloga nisu mogli na duži rok planirati svoje aktivnosti temeljem Programa. • Pravila o verifikaciji uštede U dosadašnjoj provedbi Programa, definirano je da se uštede dokazuju projektom, koji mora biti opremljen na razini glavnog projekta, te da dokaze utvrđuje Stručna komisija koju sastavlja APN. Uštede koje se ne mogu dokazati projektom, a koje bi se u praksi desile pružatelji energetske usluge nisu iskoristili. Naime, u postupku javne nabave nije moguće pro-futuro utvrditi uštede koje se dokazuju mjerenjem,već samo uštede koje se mogu dokazati projektom u vidu smanjenje potrebe zgrade za energijom. Sastav i način rada Stručne komisije nije uređen Programom obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015., premda je APN kao provedbeno tijelo sam postavio pravila kojima je osigurao transparentnost postupanja i ne diskriminatorni pristup dokazima ušteda. Uređivanje načina dokaza ušteda Programom povećalo bi povjerenje potencijalnih pružatelja energetske usluge kao i naručitelja, te pojednostavilo proceduru i postupanje. • Neiskorištena mogućnost uključivanja »soft« mjera »Soft« mjere predstavljaju one mjere koje se ne mogu izravno (računski) povezati sa energetskom obnovom zgrade već predstavljaju utjecaj na racionalnije upravljanje energijom ili racionalnije ponašanje korisnika zgrade. Takve mjere ne zahtijevaju značajnija ulaganja, te ih nije potrebno posebno sufinancirati, a mogu dovesti do značajnih ušteda. Dosadašnji tipski ugovor o energetskom učinku nije predvidio mogućnost utvrđivanja ušteda postignutih »soft« mjerama te nije iskorištena mogućnost da se ugovor o energetskom učinku učini atraktivnijim za potencijalne ponuditelje. Za otklanjanje ove barijere, potrebno je prilagoditi tipski ugovor o energetskom učinku, na način kako je obrađeno u poglavlju 13. • Nedefinirane obveze javnog sektora u provedbi Programa U dosadašnjoj provedbi, kao jedan od ključnih problema pojavila su se različita tumačenja obveza javnog sektora u ugovaranju energetske usluge. Čelnici pojedinih tijela javnog sektora uopće nisu pristupili potpisivanju ugovora o energetskom učinku nakon provedene javne nabave i donošenja odluke o odabiru. Takvo postupanje ozbiljno je narušilo povjerenje ponuditelja energetske usluge te uvelike usporila provedbu. Nadalje, predstavnici pojedinih javnih tijela izrazili su dvojbe vezano uz primjenu Zakona o proračunu (»Narodne novine«, br. 87/08, 136/12 i 15/15), odnosno iskazali nedoumicu da li je za sklapanje ugovora o energetskom učinku neophodna prethodna suglasnost koja se odnosi na zaduženje. Dodatan faktor nesigurnosti unijeli su i dopisi tijela nadležnih za provedbu javno-privatnog partnerstva, kojima su čelnici i odgovorne osobe javnih tijela dodatno zbunjivani i obeshrabrivani. 2.3.2.2. Tehničke i organizacijske barijere za provođenje PILOT-projekata • Složene administrativne procedure Prolaznost na Pilotima MGIPU bila je 30-35%, a postupak dodjele se odvijao do krajnjih zakonskih rokova iz razloga složenih administrativnih procedura koje je Odbor za odabir projekata morao provesti, a sukladno Zajedničkim nacionalnim pravilima (ZNP). U tom smislu, najveći broj prijava isključen je iz razloga što nisu zadovoljili propisane uvjete poziva u administrativnoj fazi postupka dodjele. Iz navedenog je zaključeno da će u budućim Pozivima u svim fazama postupka dodjele, a pogotovo u administrativnoj fazi te fazi provjere prihvatljivosti prijavitelja, biti omogućeno traženje dodatnih pojašnjenja kada u projektnom prijedlogu dostavljeni podaci nisu jasni ili sadrže pogreške te na taj način sprječavaju objektivno provođenje postupka dodjele. Pojašnjenja su moguća u opsegu u kojemu se ne utječe na koncept, odnosno aktivnosti projektnog prijedloga te koja ne utječu na ocjenu kvalitete projektnog prijedloga. • Nedovoljna educiranost korisnika za postupke javne nabave Što se tiče provedbe ugovorenih projekata u sklopu zatvorenih Pilot projekata 4c1.1. i 4c1.2., korisnici su bili obvezni ugovoriti predviđene projektne aktivnosti temeljem Zakona o javnoj nabavi, što je izazvalo poteškoće zbog nedovoljne educiranosti korisnika o pravilima provođenja javne nabave. Kako bi se izbjegli navedeni problemi u provedbi, organizirane su četiri provedbene radionice na kojima je sudjelovalo oko sedamdesetpet korisnika. Na radionicama je ukazano na pogreške koje se javljaju u provedbi javne nabave te su korisnici upućeni u načine rješavanja istih. Rezultati poduzetih mjera bit će vidljivi u narednom razdoblju. 2.3.3. Analiza financijskih barijera 2.3.3.1. Financijske barijere za ESCO model Financiranje pružatelja energetske usluge nije zaživjelo u punoj mjeri, a problematika se odnosi na tri područja: financiranje od strane kreditnih institucija nisu razvijeni modeli primjenjivi na korištenje subvencije iz ESI fondova izračun intenziteta potpore. • Financiranje pružatelja energetske usluge Uočen problem za financiranje projekata temeljenih na ugovoru o energetskom učinku je nerazvijenost procedura ocjene rizika specifičnih za ovakav način poslovanja, kao i manjak iskustva financijskih institucija s takvim tipom projekata. Iz samog modela ugovora o energetskom učinku proizlaze i neki specifični problemi. Problem prvenstveno proizlazi iz činjenice da pružatelj energetske usluge ulaže sredstva u tuđu imovinu, a ne stječe imovinu koju može dati pod zalog prema kreditnim institucijama. Financijske institucije problemu financiranja projekata energetske usluge prilaze primjenjujući postojeće procedure ocjene kreditnih rizika, dakle polazeći od bilance i raspoloživih kolaterala tvrtke pružatelja usluge. Kako tvrtka ne stječe novu imovinu, takve projekte moguće je prema postojećim procedurama financijskih institucija odobravati samo uz korištenje kolaterala na nekoj drugoj imovini tvrtke. Na taj način čak i relativno velike tvrtke sa zdravim bilancama imaju vrlo ograničen kapacitet za realizaciju većih projekata energetske obnove, jer sa svakim ugovorom o energetskom učinku smanjuju svoj kreditni potencijal. Zahvaljujući jasnoj definiciji rizika koji su po svojoj prirodi većinom tehnički rizici vezani uz izvedbu mjera, nakon uspješne provedbe ugovora o energetskom učinku, rizik prestaje biti vezan uz kreditni rizik pružatelja energetske usluge, odnosno vezan je uz građevinske elemente i tehničke sustave koji su bili predmetom investicije. S obzirom da kreditne institucije u pravilu nemaju kapaciteta adekvatno procijeniti i pratiti dotične tehničke rizike, kredit kojim je projekt financiran do dospijeća ostaje kao dug na bilanci pružatelja energetske usluge, a financijske institucije ga primarno promatraju kroz prizmu kreditnog rizika same tvrtke. Čak i kada bi kreditne institucije imale kapaciteta takve projekte evaluirati dominantno kroz prizmu tehničkih rizika, specifična regulativa financijskog sektora obvezuje kreditne institucije da za takve plasmane, kao i za sve druge, traže adekvatnu pokrivenost kolateralom, pa je stoga problem financiranja projekata energetske obnove zgrada javnog sektora za kreditne institucije zapravo nerješiv i iz formalnih razloga. Prethodno iznesenu problematiku potvrđuju i iskustva u dosadašnjoj provedbi Programa, u kojem dominiraju tvrtke koje imaju kapaciteta financirati ulaganja kroz vlastitu bilancu. Ipak, s obzirom na utjecaj samih ugovora o energetskom učinku na statičke pokazatelje u bilancama pružatelja energetske usluge, ostaje upitno mogu li tvrtke dominantno poslovni model temeljiti na pružanju energetske usluge u uvjetima u kojima se zahtijeva visoka razina investicije. Takva situacija vodi u smjeru suprotno logičnom smjeru razvoja tržišta energetskih usluga, jer tvrtke koje stječu iskustvo i reference zapravo gube potencijal za daljnja ulaganja. Isti problemi koje u ocjeni rizika imaju financijske institucije onemogućuju i HAMAG BICRO u provedbi programa jamstava za pružatelje energetske usluge. Pri ocjeni rizika procedure HAMAG-a služe se istim modalitetom kojim se služe i kreditne institucije. Dodatan problem predstavljalo je i pitanje korisnika potpore, jer korisnik jamstva je uvijek korisnik kredita, a to nije u skladu s odredbama General block exemption Regulation (članak 39.), kojim je određeno da korisnik može biti samo vlasnik zgrade na kojoj se investicija provodi. • Nisu razvijeni modeli primjenjivi na korištenja subvencija iz ESI fondova Pri određivanju načina subvencioniranja razlikuju se dvije osnovne situacije: korisnik je vlasnik zgrade (javni sektor) korisnik je pružatelj energetske usluge. U dosadašnjoj shemi sufinanciranja od FZOEU nije bilo jasne definicije korisnika sufinanciranja. Premda je Program energetske obnove zgrada javnog sektora provođen putem ugovora o energetskom učinku, što definira pružatelja usluge kao investitora, FZOEU je sredstva isplaćivao APN-u, odnosno sufinanciran je javni sektor. Problem je u tome što je sufinanciranje javnog sektora suprotno naravi ugovora o energetskom učinku. U odnosu naručitelj pružatelj usluge u suštini se radi o plaćanju avansa, čime se dovodi u pitanje preuzimanje rizika na strani pružatelja usluge. Kod ugovora o energetskom učinku, budući da je pružatelj energetske usluge investitor, bitna je odrednica da je pružatelj usluge taj koji odabire mjere energetske učinkovitosti koje će se provesti. Ako je javni naručitelj u suštini djelomično platio pružene usluge (prema troškovnicima radova), moguće je tumačenje da je time prekršen Zakon o javnoj nabavi, budući da pružatelj nije bio obvezan provoditi postupak javne nabave. U slučaju nastanka razloga za neisplatu granta pružatelju (na primjer, porezni dug pružatelja koji je nastao u razdoblju između provedenog postupka javne nabave i dovršenja energetske obnove) upitna je pozicija naručitelja prema pružatelju, jer pružatelj usluge u takvom slučaju ne smije primiti grant dok je naručitelj istovremeno obavezan platiti avans isplatom grant komponenete u skladu sa ugovorom o energetskom učinku. Nadalje, nameće se pitanje plaćanja podizvođačim jer ako se isplatom grant komponente plaća avans, sukladno Zakonu o javnoj nabavi naručitelj je dužan plaćanja vršiti izravno podizvođačima. Kod ugovora o energetskom učinku, predmet nabave su uštede u ugovornom razdoblju, a grant se odnosi na radove energetske obnove te izvođači radova nisu podizvođači u smislu Zakona o javnoj nabavi, što ostavlja neriješenim pitanje obveze prema podizvođačima. • Izračun intenziteta grant komponente Ukoliko je korisnik granta javni sektor, iznos subvencije (financijski jaz) izračunava se u odnosu na koristi koje javni sektor ima od provedene mjere u cijelom životnom vijeku mjere, uz diskontnu stopu od 4%. Ukoliko je korisnik bespovratnih sredstava pružatelj energetske usluge, iznos grant komponente izračunava se u odnosu na trajanje ugovora, a može se primijeniti drukčija diskontna stopa, koja uzima u obzir rizike koje preuzima pružatelj energetske usluge. U oba slučaja, uštede u promatranom razdoblju računaju se kao prihod. Radi usporedbe, u sljedećoj tablici dan je prikaz hipotetske mjere sa vijekom od 25 godina (tipičan vijek mjere u ovojnicu zgrade), uz uštedu vrijednosti 5% ulaganja godišnje. Pretpostavljena je diskontna stopa od 8% za pružatelje energetske usluge, što približno odgovara iskustvima u dosadašnjoj provedbi Programa. JAVNI SEKTOR PRUŽATELJ USLUGE Diskontna stopa 4% 8% Trošak ulaganja 100.000,00 kuna 100.000,00 kuna Ušteda godišnje (% investicije) 5% 5% Obračunski period (godina) 25 14 NPV uštede energije 78.110,40 kuna 41.221,18 kuna DOPUŠTENA GRANT KOMPONENTA 21.889,60 kuna 58.778,82 kune Navedeni izračun pokazuje da je za mjere sa dugim vijekom trajanja velika razlika u dopuštenom iznosu sufinanciranja. Viši iznosi sufinanciranja za privatni sektor opravdan je jer se njime ostvaruje bitan cilj Direktive o energetskoj učinkovitosti u smislu razvoja ESCO tržišta korištenjem javnog sektora kao primjera i pokretača tržišta energetskih usluga. U Programu energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. sufinanciranje od strane FZOEU provođeno je na način da je već u postupku javne nabave energetske usluge definirana stopa sufinanciranje kao 40% opravdanih troškova, čime provedbeno tijelo u stvarnosti preuzima obveze prema pružateljima usluge. Takav odnos može utjecati na tretman cijelog ugovora u smislu klasifikacije ugovora kao javnog duga, što je posljedica dviju okolnosti: I. Sufinanciranje, odnosno isplata bespovratnih sredstava, može se tumačiti kao obveza javnog sektora, dakle, pružatelj energetske usluge ne snosi rizike dobivanja granta. Ova okolnost predstavlja i rizik za naručitelja, jer je nejasna odgovornost za korištenje granta ako tokom provedbe ugovora nastanu razlozi za raskid ugovora o sufinanciranju pružatelja energetske usluge (na primjer, neplaćen porezni dug). II. S obzirom da pružatelj energetske usluge pruža uslugu ostvarenja uštede u ugovornom periodu, isplata bespovratnih sredstava prije završetka obnove, a prije početka ostvarivanja ušteda, u kontekstu ugovora o energetskom učinku zapravo predstavlja avans, čime je javni sektor na sebe preuzeo dio rizika neuspjeha isporuke predmeta ugovora (uštede), jer ne raspolaže mehanizmom za povrat isplaćenog avansa. Čak i uspostava mehanizma kojim bi se takav iznos nadoknadio, svaka isplata avansa snažan je indikator da takvim ugovorom nastaje javni dug. 2.3.3.2. Financijske barijere uočene u Pilot-projektima • Nedostatak nacionalnih financijskih sredstava Zbog niske stope sufinanciranja iz ESI fondova, preostali dio osiguravao je FZOEU jer javne ustanove ne bi bile u mogućnosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Zbog nedostatka financijskih sredstava FZOEU u dijelu nacionalnog izvanproračunskog sufinanciranja, Pilot-projekti su zatvoreni za daljnje prijave, a MGIPU je preko Pilot- -projekta 4c1.1 za izradu projektne dokumentacije i Pilot-projekta 4c1.2 za radove energetske obnove dosad ugovorilo gotovo 60 milijuna kuna iz EFRR-a i FZOEU. Dosadašnje iskustvo obnove zgrada javnog sektora ukazala su na problem nekih JLP(R)S osiguravanja i malog postotka vlastitog učešća koji su trebali osigurati u svojim proračunima iz poziva 4c1.2. (bespovratna sredstva su bila 70-95%, ovisno o indeksu razvijenosti, a dijelu JLPR(S)-ova je bilo teško osigurati i 5% vlastitog učešća). Temeljem do sada potpisanih ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava projektnu dokumentaciju izradit će 18 dječjih vrtića, 2 učenička doma, 4 srednje škole, gimnazije, odnosno glazbene škole i 48 osnovnih škola dok će 23 osnovne škole, 7 dječjih vrtića, 2 učenička doma i 1 gimnazija izvršiti i radove energetske obnove 2.3.4. Šire društvene barijere • Svijest naručitelja energetske usluge (javnog sektora) i potencijalnih pružatelja energetske usluge Svijest korisnika zgrada javnog sektora o mogućnosti i ciljevima energetske obnove, i samom programu energetske obnove zgrada javnog sektora te načinu funkcioniranja ugovora je vrlo niska. Kontinuiranim promotivnim i edukacijskim aktivnostima moguće je povećanje razumijevanja programa, opcija provedbe mjera i načina funkcioniranja ugovora. Ovim Programom predviđena uloga provedbenog tijela koje provodi preliminarnu analizu i predlaže optimalni model obnove olakšava korisnicima/vlasnicima zgrada odluku o pokretanju energetske obnove. Edukacije treba osigurati kako za javni sektor tako i za potencijalne pružatelje energetske usluge • Vlasništvo nad zgradom Uspostava Registra državne imovine u Hrvatskoj je započela u 2014. godini sukladno Zakonu o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 94/13), ali svi podaci još nisu dostupni u bazi. U pogledu energetske obnove, važan je odnos vlasnika i korisnika zgrade te odnosa vlasnika prema troškovima korištenja i održavanja zgrade. Informacijski sustav gospodarenja energijom olakšava pregled troškova energenata, te pruža vlasnicima/korisnicima informaciju o visini troškova energenata, koje je moguće usporediti s ostalim troškovima u donošenju odluke o provođenju energetske obnove. Dostupni su i komercijalni energetski informacijski sustavi, kao i pojedinačna rješenja Grad Zagreb je izgradio vlastiti Energetski informacijski sustav s dodatnim funkcionalnostima i opcijama proširenja koje uključuju i funkcije planiranja budućih potreba i smanjenja potrošnje. • Dugoročni i kratkoročni planovi upravljanja zgradom Upravljanje nekretninama u državnom vlasništvu je u djelokrugu Ministarstva državne imovine (koje je preuzelo sve poslove, prava i obveze Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom), a održavanje rezidencijalnih objekata i ostalih nekretnina u vlasništvu RH kojima upravlja i raspolaže Ministarstvo državne imovine je preneseno na tvrtku Državne nekretnine d.o.o.. Vlasnici, odnosno korisnici nekretnina, svoje planove korištenja i održavanja provode i samostalno bez potpune koordinacije s nadležnim državnim tijelom. Ministarstvo državne imovine predlaže i provodi godišnji plan upravljanja državnom imovinom sukladno Strategiji upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za razdoblje od 2013. do 2017. godine1[1](Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. godine (»Narodne novine«, broj 6/13)), te novom Strateškom planu Ministarstva državne imovine za razdoblje 2017. – 2019. godine. Navedeni plan osim obaveze izdavanja energetskog certifikata može uključiti i ciljeve Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2016. – 2020. • Manjak izračuna ostalih utjecaja povećanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora (zapošljavanje, poboljšani standard, plaćeni porezi) na nacionalnoj razini Studija Ekonomskog instituta Zagreb2[2](Mikulić, Bakarić, Slijepčević; Revitalizacija i energetska obnova Donjeg Grada, Ekonomski institut Zagreb, prosinac 2014. godine) obrađuje područje četvrti Donji Grad u Gradu Zagrebu, i pokazuje pozitivne makroekonomske učinke, učinke na javne financije, zapošljavanje, učinke na pojedince, kućanstva, poduzeća i sektorske učinke, kao i učinke na potrošnju energije i energetsku sigurnost. Uz to, postoje i povratni učinci koji smanjuju neposredne koristi (smanjenje cijena povećava potrošnju, povećava se potražnja za drugim dobrima i uslugama zbog smanjenja troškova za energiju, te konačno povećava se potrošnje energije zbog gospodarskog rasta). Istraživanja ovakve vrste nisu provođena na nacionalnoj razini. 3. PREGLED NACIONALNOG FONDA ZGRADA JAVNOG SEKTORA Sukladno Dugoročnoj strategiji za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada RH i obrađenim podacima ukupna površina zgrada javnog sektora iznosi 13.801.902 m2. Taj podatak se preuzima kao referentni pri daljnjim analizama površina svih zgrada javnog sektora. Ostale podjele kao npr. prema namjeni, klimatskoj zoni, razdoblju gradnje, vlasništvu i dr. provode se prema podacima iz ISGE. Zgrade javnog sektora podijeljene su prema namjeni na ukupno devet kategorija: uredske zgrade bolnice zgrade za stanovanje zgrade za obrazovanje ugostiteljski objekti i hoteli sportske dvorane trgovine obiteljske kuće ostalo. Podjela udjela pojedinih kategorija u ukupnom fondu izrađena je iz dostupnih podataka ISGE, međutim u ISGE postoji veći broj namjena zgrade koje je potrebno povezati kako bi se dobile prethodno tražene kategorije. U tablici 3.1. prikazano je grupiranje namjene zgrada iz ISGE-a u prethodno navedene kategorije zgrada, te njihov udio u ukupnoj površini zgrada javnog sektora. Kako bi se izračunao udio pojedine namjene u ukupnoj površini zgrade, iz ISGE sustava dobiveni su podaci o ukupnim površinama svih zgrada unutar ISGE. Namjena zgrada u ISGE sustavu grupirana je kao što je navedeno u tablici 3.1. te je površina svake od grupa zgrada prema namjeni podijeljena s ukupnom površinom svih zgrada ISGE-a čime se dobio udio zgrada određene namjene u ukupnom fondu zgrada javne namjene. Osim podjele zgrada javnog sektora prema namjeni, zgrade su podijeljene i prema klimatskoj zoni u kojoj se nalaze. Za izračunavanje udjela pojedinih kategorija zgrada i njihove klimatske zone korišteni su podaci iz ISGE, gdje su se zgrade prvo podijelile prema namjeni, a nakon toga su određivani omjeri ovisno o klimatskoj zoni i to za svaku namjenu zasebno. U ukupnoj raspodjeli zgrada javnog sektora prema klimatskim zonama približno 75% zgrada javnog sektora se nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a 25% u primorskoj Hrvatskoj. Također, uredske zgrade, bolnice, zgrade za stanovanje i zgrade za obrazovanje imaju najveći udio u svim zgradama javnog sektora (93,84%), dok ugostiteljski objekti i hoteli, trgovine te obiteljske kuće ukupno čine 0,54% te ih nije svrsishodno detaljnije obrađivati zbog malog potencijala energetskih ušteda (Tablica 3.2. u Prilogu 1.). Tablica 3.1. Udio pojedinih kategorija zgrada u ukupnoj površini fonda zgrada javnog sektora registriranih u ISGE Namjena Udio u ukupnoj površini Naziv zgrada iz ISGE-a Uredske zgrade 23,59% Administrativna zgrada Javne zgrade Poslovna zgrada Ured Centar za socijalnu skrb Objekt (općenito) Pošta Prometna zgrada Postaja Bolnica 21,39% Ambulanta Bolnica Centar za posjetitelje Dom zdravlja Lječilište Ljekarna Zgrade za stanovanje 8,18% Đački dom Dječji dom Dom (općenito) Kuće u nizu s više stanova po lameli zgrade Kaznionica Studentski dom Stambeni blok Stambena zgrada s više od 3 stana Umirovljenički dom Vojarna Zatvor Obrazovanje 40,68% Dječji vrtić Fakultetska zgrada Osnovna škola s dvoranom Osnovna škola Područna škola Područna škola s dvoranom Srednja škola s radionicama Srednja škola Srednja škola s dvoranom Vrsta objekta Sportske zgrade 3,02% Sportska dvorana Ostalo 2,61% Kino Knjižnica Kazalište Muzej Društveni dom Terminal 3.1. Analiza dostupnih podataka za zgrade javnog sektora Osnovna podjela zgrada javnog sektora odnosi se na namjenu i klimatsku zonu. Ovisno o razdoblju gradnje, zgrade troše različite količine energije te je stoga, osim osnovne podjele, zgrade potrebno podijeliti i prema godinama izgradnje kako bi se mogle odrediti zgrade iz razdoblja u kojem je potrošnja najveća. Kod podjela zgrada na period izgradnje uzeti su periodi izgradnje prije 1970., od 1970. do 2005. te period izgradnje nakon 2005. godine, dok su se zgrade za stanovanje podijelile na periode do 1970., od 1970. do 1987., od 1988. do 2005. te od 2005. godine nadalje. Podjela zgrada rađena je prema dostupnim podacima o godinama izgradnje pojedinih zgrada. Filtriranjem podataka iz ISGE izuzete su sve zgrade za koje nije bila poznata godina izgradnje. Daljnjim filtriranjem po namjeni i klimatskim zonama dobivene su površine zgrada određenih perioda. Udio je određen na temelju ukupne površine zgrada iste klimatske zone i namjene, s kojom se dijelila površina zgrada određenog razdoblja, klimatske zone i namjene. Tako dobiveni postotci množili su se s prethodno izračunatom ukupnom površinom u određenoj klimatskoj zoni i namjeni. Fond zgrada javnog sektora, odnosno udjeli pojedinih namjena zgrada u ukupnoj površini, određeni su prema podacima ISGE, koji obuhvaća sve zgrade javnog sektora (uključujući i zgrade nacionalnih parkova i parkova prirode). Gotovo 50% zgrada je izgrađeno prije 1970. godine, a 40% od 1971. do 2005. godine. Zgrada izgrađenih nakon 2005. godine ima manje od 6%, a uz pretpostavku da su izgrađene po važećoj regulativi u vrijeme gradnje energetska obnova je tek teoretski moguća, uz neprihvatljivi trošak i zanemarive uštede (Tablica 3.3. u Prilogu 2.) 3.2. Podjela zgrada na zgrade središnje države, zgrada JLP(R)S i javnih poduzeća prema namjeni te prema periodu izgradnje Podjela fonda zgrada javnog sektora prema periodu izgradnje izrađena je prema podacima iz ISGE. Podjela je rađena prema namjeni, vlasništvu, klimatskoj zoni te periodu izgradnje. Od ukupnog broja zgrada iz ISGE filtrirane su samo zgrade s poznatom godinom izgradnje, korisnom površinom i vlasništvom. Iz tako definirane baze podataka određen je udio zgrada u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S) i centralne/središnje državne uprave (SDU) te primorske i kontinentalne Hrvatske. Tablica 3.2. Udio zgrada JLP(R)S i SDU prema namjeni i godini izgradnje i primorskoj Hrvatskoj Razdoblje gradnje Površina i udio zgrada javnog sektora primorske Hrvatske prema vlasništvu (m²) Uredske zgrade Bolnice Zgrade za stanovanje Obrazovanje Sportske dvorane Ostalo Ukupno SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S Udio u fondu zgrada (%) prema namjeni i razdoblju izgradnje <1971. 59,10% 40,90% 63,89% 36,11% 47,14% 52,86% 4,26% 95,74% 0,00% 100,00% 32,68% 67,32% 35,77% 64,23% 1971. – 2005. 59,03% 40,97% 94,67% 5,33% 78,14% 21,86% 0,00% 100,00% 0,00% 100,00% 0,00% 100,00% 38,98% 61,02% >2005. 75,21% 24,79% 12,45% 87,55% 40,52% 59,48% 6,04% 93,96% 6,24% 93,76% 79,93% 20,07% 28,35% 71,65% Ukupna površina (m²) <1971. 271.582 187.974 268.556 151.807 73.248 82.120 32.212 723.861 0 9.414 15.905 32.768 661.503 1.187.945 1971. – 2005. 143.458 99.588 296.619 16.706 107.998 30.208 0 621.970 0 69.347 0 20.264 548.075 858.083 >2005. 25.482 8.398 1.280 8.996 12.587 18.474 2.853 44.408 3.685 55.322 8.610 2.161 54.497 137.760 Tablica 3.3 Udio zgrada JLP(R)S-a i SDU-a prema namjeni i godini izgradnje u kontinentalnoj Hrvatskoj Razdoblje gradnje Površina i udio zgrada javnog sektora kontinentalnoj Hrvatske prema vlasništvu (m²) Uredske zgrade Bolnice Zgrade za stanovanje Obrazovanje Sportske dvorane Ostalo Ukupno SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S SDU JLP(R)S Udio u fondu zgrada (%) prema namjeni i razdoblju izgradnje <1971. 67,69% 32,31% 25,01% 74,99% 54,14% 45,86% 6,95% 93,05% 0,00% 100,00% 58,67% 41,33% 32,43% 67,57% 1971. – 2005. 61,55% 38,45% 62,03% 37,97% 59,22% 40,78% 14,62% 85,38% 12,40% 87,60% 40,63% 59,37% 38,26% 61,74% >2005. 53,34% 46,66% 13,09% 86,91% 18,16% 81,84% 99,03% 0,97% 0,00% 100,00% 0,00% 100,00% 47,46% 52,54% Ukupna površina (m²) <1971. 1.015.130 484.604 336.999 1.010.319 150.921 127.837 140.208 1.878.073 0 15.126 66.506 46.843 1.709.763 3.562.802 1971. – 2005. 549.427 343.169 496.817 304.149 298.109 205.324 289.630 1.691.614 18.388 129.860 47.881 69.980 1.700.252 2.744.095 >2005. 67.928 59.416 7.887 52.376 3.958 17.833 187.479 1.844 0 115.491 0 48.866 267.252 295.825 U tablici 3.4 određeni su udjeli zgrada prema vlasništvu u ovisnosti o namjeni zgrade. Tablica 3.4. Udjeli površina zgrada javnog sektora prema vlasništvu Namjena zgrade SDU JLP(R)S Uredske zgrade 63,66% 36,34% Bolnice 47,69% 52,31% Zgrade za stanovanje 57,31% 42,69% Obrazovanje 11,62% 88,38% Sportske dvorane 5,30% 94,70% Ostalo 38,61% 61,39% Uredske (63,66%) i zgrade za stanovanje (57,31%) su u većinskom vlasništvu SDU, bolnice su približno jednako raspoređene, dok su sportske dvorane (94,70%), zgrade za obrazovanje (88,38%) i ostale (61,39%) zgrade u većinskom vlasništvu JLP(R)S-a. 3.3. Udio zgrada zaštićene kulturne/graditeljske baštine u ukupnom fondu zgrada javnog sektora Zgrade zaštićene kulturne, odnosno graditeljske baštine, potrebno je zasebno obraditi zbog specifičnih uvjeta koje je potrebno ispuniti prilikom energetske obnove. Specifičnost zgrada nepokretnog kulturnog dobra iskazana je kroz TPRUETZZ izuzećem građevnih dijelova ili zgrada u cjelini upisanih u Registar kulturnih dobara od ispunjavanja minimalnih tehničkih zahtjeva kod rekonstrukcije u pogledu racionalne uporabe energije i toplinske zaštite ukoliko bi se time narušavala bitna spomenička svojstva zgrade. Zaštita spomeničkih svojstava se u praksi primarno usmjerava na konstrukcije vanjske ovojnice, dok su tehnički sustavi u zgradama kroz povijest bili bitno podložniji rekonstrukcijama i zamjenama. Zbog toga, potencijal energetske obnove zgrada kulturne baštine je znatno manji u pogledu ukupnog smanjenja energetskih potreba zgrade, ali postoji znatni potencijal povećanja učinkovitosti tehničkih sustava zgrade. Prema dostupnim podacima iz ISGE na 13,68% svih zgrada javnog sektora primjenjuje se neki od oblika zaštite kulturne/graditeljske baštine. Fond zgrada zaštićene kulturne/graditeljske baštine određen je kroz njihove udjele prema namjeni zgrade, klimatskoj zoni i razdoblju gradnje. Ulazna informacija za analizu iz ISGE su sve zgrade s poznatim godinama izgradnje, korisnim površinama, koje su označene kao kulturna/ graditeljska baština. Za svaku namjenu i klimatsku zonu određena je površina zgrada za razdoblja gradnje i određen je udio zgrada po razdoblju gradnje. Kao što je bilo i očekivano većina takvih zgrada je izgrađena prije 1970. godine. Najveći udio u zgradama sa statusom nepokretnog kulturnog dobra imaju uredske zgrade s udjelom od 38%, zatim zgrade za obrazovanje s 32% i bolnice s 18% (Tablica 3.7. i 3.8. u Prilogu 3.) 3.4. Energetski pokazatelji godišnje potrošnje energije Pokazatelji godišnje potrošnje energije bazirani su na bazi podataka ISGE za emisiju CO2, isporučenu i primarnu energiju, dok su podaci o specifičnoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje (Q”hnd,ref) dobiveni iz registra energetskih certifikata. Definiran je pokazatelj potrošnje energije po korisnoj površini zgrade. Iz uzorka su isključene zgrade s prevelikom potrošnjom (zgrade sa specifičnom potrošnjom većom od 1.500 kWh/m2) ili premalom potrošnjom (zgrade sa izrazito niskom specifičnom potrošnjom, npr. potrošnjom manjom od 20 kWh/m2) nakon čega su podaci analizirani za sve zgrade prema namjeni, razdoblju gradnje i klimatskoj zoni. Iz analiziranih zgrada zbrojena je površina i potrošnja zasebno za klimatsku zonu i namjenu, te na kraju i za razdoblja gradnje. Kako bi se odredila emisija CO2 za svaku namjenu, godinu izgradnje i klimatsku zonu zbrojena je potrošnja zgrada za svaki energent zasebno te je pomnožena s faktorima emisije CO2. Iz tablica 3.10. 3.12.u Prilogu 4., vidljiva je povećana potrošnja zgrada pojedinih namjena u nekim razdobljima gradnje. Zgrade bolnica imaju najveću jediničnu potrošnju energije po korisnoj površini, dok zgrade sportskih dvorana imaju najnižu potrošnju po korisnoj površini. Najveću specifičnu potrošnju u kontinentalnoj Hrvatskoj imaju zgrade bolnica (333 kWh/m2), slijede zgrade za stanovanje (276 kWh/m2), uredske zgrade (212 kWh/m2), ostale zgrade (203 kWh/m2) te zgrade za obrazovanje (191 kWh/m2). Najveću specifičnu potrošnju u primorskoj Hrvatskoj imaju zgrade bolnica (214 kWh/m2), slijede zgrade za stanovanje (200 kWh/m2), zgrade za obrazovanje (147 kWh/m2), ostale zgrade (122 kWh/m2) te uredske zgrade (121 kWh/m2). Zgrade sportskih dvorana troše najmanje energije. Prosječna specifična potrošnja zgrada na kontinentu iznosi 215 kWh/m2, dok u primorju ona iznosi 159 kWh/m2. Udjeli zgrada prema energetskom razredu razmatrani su odvojeno za primorsku i kontinentalnu klimu u Tablica 3.13. Vidljivo je da odnos udjela zgrada D ili lošijeg energetskog razreda po namjenama prati razlike u klimatskim uvjetima, te karakteristično bolji energetski razred za istovrsnu zgradu u primorskoj klimi uslijed znatnog utjecaja insolacije na energetsko svojstvo zgrade, kao i odsutnosti potrebne energije za hlađenje u iskazanom energetskom razredu zgrade. Tablica 3.5. Potrošnja energije i pokazatelji za zgrade prema namjeni i klimatskoj zoni Uredske zgrade Bolnice Zgrade za stanovanje Obrazovanje Sportske dvorane Ostalo Ukupno Primorska Hrvatska Isporučena energija Edel (kWh) 12.218.625 40.474.410 7.817.520 60.872.360 6.220.344 1.266.887 128.870.145 Referentna površina (m²) 100.808 189.421 39.063 415.042 55.752 10.346 810.432 Emisija CO₂(
kg)3.084.232 11.208.032 2.185.823 17.131.495 1.634.110 318.853 35.562.543 Kontinentalna Hrvatska Isporučena energija Edel (kWh) 86.327.530 43.084.451 31.534.315 120.958.962 6.935.109 5.851.436 294.691.803 Referentna površina (m²) 407.983 129.217 114.117 633.081 57.994 28.792 1.371.184 Emisija CO₂(
kg)23.438.862 10.176.294 8.072.111 32.580.371 1.865.359 1.665.169 77.798.166 Pokazatelji Primorska Hrvatska Isporučena energija, Edel(kWh/m2) 121 214 200 147 112 122 159 Emisija CO₂(kg/m²) 31 59 56 41 29 31 44 Potrebna energija Q”hnd,ref (kWh/m2) 86 92 95 75 123 117 / Pokazatelji Kontinentalna Hrvatska Isporučena energija, Edel (kWh/m2) 212 333 276 191 120 203 215 Emisija CO₂(kg/m²) 57 79 71 51 32 58 57 Potrebna energija Q”hnd,ref (kWh/m2) 147 176 146 136 204 191 / Tablica 3.6. Udjeli zgrada energetskog razreda D ili lošijeg u fondu zgrada prema referentnim klimatskim područjima Udio zgrada energetskog razreda D ili lošijeg Klima Uredske zgrade Bolnice Višestambene zgrade Obrazovanje Ugostiteljski objekti i hoteli Sportske dvorane Trgovine Obiteljske kuće Ostalo % Primorska 20,0 32,6 22,7 18,2 28,4 32,3 8,5 28,4 17,6 % Kontinentalna 46,3 71,1 46,5 59,9 50,2 47,7 13,1 58,8 27,6 3.5. Procjena ukupne godišnje potrošnje finalne energije za grijanje, hlađenje, potrošnu toplu vodu i rasvjetu u zgradama javne namjene te ukupne primarne energije Za dobivanje ukupne potrošnje zgrada prema namjeni, razdoblju gradnje i klimatskoj zoni korišteni su podaci iz ISGE. Kako bi se dobila što točnija potrošnja zgrada javnog sektora izbačene su zgrade s prevelikom potrošnjom (zgrade sa specifičnom potrošnjom većom od 1.500 kWh/m2) i premalom potrošnjom (zgrade sa izrazito niskom specifičnom potrošnjom npr. potrošnjom manjom od 20 kWh/m2). Za svaku pojedinu namjenu zgrade dobiveni su podaci za klimatsku zonu i period izgradnje zgrade. Ukupna potrošnja svih zgrada je dijeljena s ukupnom površinom kako bi se dobila specifična potrošnja svake vrste zgrada po površini. Kod emisija CO2 korišteni su sumarni podaci za svaki tip energenta te su pomnoženi s faktorima emisije CO2, te tako dobivena emisija CO2 zbrojena i podijeljena s ukupnom površinom svih zgrada. Kod računanja primarne energije korišteni su podaci za isporučenu energiju za svaki energent zasebno i za svaku vrstu zgrade, te se takva potrošnja množi s faktorom primarne energija i na kraju zbraja i dijeli s ukupnom površinom svih zgrada. U tablici 3.7 prikazani su pokazatelji potrošnje energije (isporučene i primarne) emisije CO2, te specifična potrebna toplinska energija za grijanje ovisno o namjeni zgrade, razdoblju građenja i klimatskoj zoni. Većina finalne toplinske energije u zgradama se koristi za grijanje dok se manji udio koristi za pripremu potrošne tople vode. Udio toplinske energije u finalnoj energiji varira u odnosu na starost i namjenu zgrada ali je vidljivo da za obnovu najzanimljiviji period gradnje (do 2005. godine) u kontinentalnom dijelu iznosi u prosjeku 80%, dok je u primorskom dijelu 51%. Prema namjeni, najveći udio toplinske energije u finalnoj energiji je 85% za obrazovne, 84% za zgrade za stanovanje te 78% za bolnice (sve u kontinentalnom dijelu Hrvatske). Električna energija se koristi za potrebe rasvjete, hlađenja te kao pomoćna energija termotehničkih sustava te za ostale potrošače. Udio isporučene električne energije u odnosu na ukupno isporučenu energiju je znatno veći u primorskoj nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. U zgradama s najvećim potencijalnim uštedama (građenim do 2005. godine), najveću udio isporučene električne energije u odnosu na ukupno isporučenu energiju je kod uredskih i bolničkih zgrade u primorskom dijelu (55%) i zgrada za stanovanje u primorskom dijelu (32%). Kod zgrada za obrazovanje taj je odnos skoro jednak za primorski i kontinentalni dio i iznosi oko 15%. Udio energije za grijanje u odnosu na ukupnu finalnu energiju je dominantan u kontinentalnoj Hrvatskoj (u prosjeku 67%, u primorskom dijelu taj je udio 57%) s posebno visokim udjelom za zgrade za stanovanje, bolnice i zgrade obrazovanja. Udio energije za pripremu PTV u odnosu na ukupnu finalnu energiju je očekivano dominantan u bolnicama (u kontinentalnom dijelu 20%, dok je u primorskom dijelu taj udio 14%). Udio energije za hlađenje u odnosu na ukupnu finalnu energiju je najveći u uredskim zgradama u primorskoj Hrvatskoj, oko 44% (u kontinentalnom dijelu oko 22%) dok su bolnice drugi najveći konzument rashladne energije (oko 18% u primorskom i 7% u kontinentalnom dijelu). Udio energije za rasvjetu u odnosu na ukupnu finalnu energiju je najveći u sportskim dvoranama, uredskim i bolničkim zgradama. Tablica 3.7. Specifična potrošnja energija, emisija CO2 i primarna energija za zgrade javnog sektora prema namjeni, razdoblju gradnje i klimatskoj zoni Klimatska zona Razdoblje gradnje Jedinica mjere Uredske zgrade Bolnice Zgrade za stanovanje Zgrade za obrazovanje Sportske dvorane Ostalo Ukupno Isporučena energija Edel Primorje <1970. kWh/m² 119 217 191 145 163 144 165 1970. – 2005. 121 208 259 148 140 48 160 >2005. 130 / 139 210 30 79 90 Kontinent <1970. 195 358 268 188 195 206 214 1970. – 2005. 247 304 287 196 151 193 225 >2005. 140 205 260 160 83 201 126 Primarna energija Eprim Primorje <1970. kWh/m² 169 302 253 176 241 214 217 1970. – 2005. 180 285 339 182 210 78 208 >2005. 214 / 177 255 49 127 138 Kontinent <1970. 262 447 342 238 228 288 277 1970. – 2005. 333 370 352 252 202 226 289 >2005. 177 255 321 198 118 270 164 Emisija CO₂ Primorje <1970. kgCO₂/m² 31 61 53 39 43 36 45 1970. – 2005. 30 57 72 43 37 11 45 >2005. 31 / 39 56 7 18 22 Kontinent <1970. 53 83 73 50 43 61 57 1970. – 2005. 67 73 69 53 41 50 59 >2005. 33 46 58 39 23 46 32 Specifična potrebna toplinska energija Q”hnd,ref Primorje <1970. kWh/m² 86 92 95 75 123 117 1970. – 2005. 62 74 82 69 107 73 >2005. 30 41 37 38 76 42 Kontinent <1970. 147 176 146 136 204 191 1970. – 2005. 109 132 107 118 172 137 >2005. 52 62 56 58 107 60 Detaljna raščlamba prema namjenama zgrada i klimatskim zonama u Prilogu 3.5.1. Procjena potrošnje finalne i primarne energije prije i nakon primjene mjera energetske obnove Energetski pokazatelji godišnje potrošnje energije dani su u tablici 3.22. Ukupna potrošnja fonda zgrada iznosi 2.930 GWh, emisija CO2 763 ktCO2, te 3.770 GWh primarne energije. Za određivanje energetskih pokazatelja korišteni su podaci iz ISGE, dopunjeni s podacima o specifičnoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje iz registra energetskih certifikata. 3.5.2. Procjena moguće uštede finalne i primarne energije nakon primjene mjera energetske obnove do 2020. godine Procjena mogućih ušteda i potrošnje nakon primjene mjera energetske obnove vezana je na razradu scenarija obnove u poglavlju 8. U tablici 3.8 prikazana je trenutna godišnja ušteda koja bi se ostvarila energetskom obnovom u ovisnost o odabranom scenariju, te je prema njoj vidljivo da su moguće uštede finalne i primarne energije nakon primjene mjera energetske obnove do 2020. godine za: 1. scenarij ušteda u finalnoj energiji od približno 430 GWh, te ušteda u primarnoj energiji od 551 GWh 2. scenarij ušteda u finalnoj energiji od približno 360 GWh, te ušteda u primarnoj energiji od 462 GWh 3. scenarij- ušteda u finalnoj energiji od približno 415 GWh, te ušteda u primarnoj energiji od 529 GWh 4. scenarij ušteda u finalnoj energiji od približno 308 GWh, te ušteda u primarnoj energiji od 395 GWh. Ovim Programom energetske obnove zgrada javnog sektora planira se smanjenje potrošnje energije u fondu zgrada javnog sektora u iznosu od 10% 15% godišnje, ovisno o odabranom scenariju. Tablica 3.8. Godišnje uštede ovisno o odabranim scenarijima energetske obnove 2017. 2018. 2019. 2020. 1. scenarij Finalna energija GWh 100 116 116 98 2. scenarij 69 103 111 77 3. scenarij 81 117 126 91 4. scenarij 85 98 78 47 1. scenarij Primarna energija 128 149 149 125 2. scenarij 89 132 142 99 3. scenarij 103 149 161 116 4. scenarij 108 126 100 61 Tablica 3.9. Ukupna potrošnja finalne i primarne energije te emisije CO2 za trenutno stanje fonda zgrada (prije primjene mjera) Uredi Bolnice Stanovanje Obrazovanje Sportske dvorane Ostalo Ukupno Potrošnja Edel (MWh) Primorje <1970. 54.669 91.384 29.645 109.333 1.537 6.996 293.564 1970. – 2005. 29.369 65.305 35.861 92.136 9.724 972 233.367 >2005. 4.418 N/A 4.318 9.927 1.777 846 21.286 Kontinent <1970. 292.630 482.162 74.760 379.158 2.951 23.390 1.255.051 1970. – 2005. 220.065 243.711 144.285 388.322 22.388 22.767 1.041.538 >2005. 17.879 12.354 5.657 30.226 9.553 9.823 85.491 Potrošnja Eprim (MWh) Primorje <1970. 77.700 127.019 39.241 133.369 2.267 10.412 390.007 1970. – 2005. 43.765 89.341 46.892 112.940 14.541 1.573 309.051 >2005. 7.239 N/A 5.491 12.070 2.883 1.368 29.051 Kontinent <1970. 393.600 602.100 95.328 480.102 3.454 32.592 1.607.176 1970. – 2005. 297.423 296.362 177.133 498.316 29.925 26.655 1.325.814 >2005. 22.601 15.341 7.003 37.560 13.592 13.185 109.283 Emisija CO2 (tCO2) Primorje <1970. 14.273 25.542 8.301 29.806 403 1.773 80.098 1970. – 2005. 7.185 17.836 10.008 26.609 2.580 229 64.446 >2005. 1.053 N/A 1.201 2.670 419 199 5.543 Kontinent <1970. 79.414 112.494 20.319 101.697 657 6.878 321.459 1970. – 2005. 60.041 58.565 34.773 105.440 6.095 5.925 270.839 >2005. 4.228 2.782 1.275 7.434 2.687 2.233 20.638 4. ANALIZA ZAVRŠENIH I POSTOJEĆIH PROGRAMA I PROJEKATA POVEĆANJA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI U ZGRADAMA JAVNOG SEKTORA RH 4.1. Analiza postojećih i završenih programa te ostalih provedenih mjera energetske učinkovitosti u zgradama javnog sektora na nacionalnom nivou te projekata lokalnih samouprava Dva zasebno realizirana modela za obnovu javnih zgrada u Hrvatskoj su Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. koji se provodi kroz APN te Pilot-projekti objavljeni u sklopu OPKK, prioritetne osi 04: Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, Investicijskog prioriteta 4c Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje OIE u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sektoru te Specifičnog cilja 4c1 Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora. U sklopu navedenog specifičnog cilja 4c1 objavljena su dva pilot projekta: Pilot projekti 4c1.1. »Izrada projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije u javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja« i 4c1.2. »Energetska obnova zgrada i korištenje obnovljivih izvora energije u javnim ustanovama koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja«. Odlukom o donošenju Programa energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. te ugovorom između APN-a i FZOEU osigurano je 165.000.000,00 kuna u razdoblju 2014. – 2016. za obnovu zgrada javnog sektora. Od toga, 5,5 milijuna kuna namijenjeno je za projektnu dokumentaciju (energetske preglede i certifikate, te prema potrebi projektne zadatke), a 160 milijuna kuna za energetsku obnovu temeljem ugovora o energetskom učinku. Projektna dokumentacija financirala se u 100% iznosu, dok je pri energetskoj obnovi temeljem ugovora o energetskom učinku bilo moguće sufinancirati 40% opravdanih troškova. Učinci svih mjera sufinanciranih od strane FZOEU, bilo kroz Ugovor o energetskom učinku ili direktno sufinanciranje obnove, prate se od početka provedbe, a od 2014. godine i usvajanja Zakona o energetskoj učinkovitosti, unaprijeđeno je objedinjeno praćenje svih provedenih mjera energetske učinkovitosti u svim, pa tako i javnom sektoru. MGPO donijelo je 2015. godine Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (»Narodne novine«, broj 71/15), kojim se uspostavlja cjeloviti sustav za praćenje i ocjenjivanje uspješnosti provedbe politike energetske učinkovitosti RH. Propisana metodologija zadaje Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju (SMIV) kao središnji alat za način praćenja i izračun pokazatelja potrošnje energije na nacionalnoj i sektorskoj razini. Do sada ostvareni ciljevi u zgradama javnog sektora su sljedeći: Cilj 3% obnove prema Direktivi o energetskoj učinkovitosti, članku 5., je premašen Kroz pilot projekt 4c1.1., gdje se sufinancirala projektna dokumentacija (poziv zatvoren 20. prosinca 2016. godine) potpisana su 72 ugovora ukupne vrijednosti projekta 8.282.143,19 kuna pri čemu 7.26 milijuna kuna (85%) čine bespovratna sredstva EU Kroz pilot projekt 4c1.2. gdje se sufinancirala energetska obnova (poziv zatvoren 28. travnja 2016. godine) potpisano je 33 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ukupne ugovorene vrijednosti projekta 73.110.000,00 kuna pri čemu 19,27 milijuna kuna čine bespovratna sredstva EU, dok 30,73 milijuna kuna čine nacionalna sredstva. U Programu energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. modelom ugovora o energetskom učinku vidljivi su značajni pomaci te je potpisano 12 ugovora. Do sada je završena obnova na ukupno 12 zgrada kroz tri od gore navedenih 12 projekata; na KBC Split, lokalitet Križine, koja je zaslužna za najveću pojedinačnu uštedu u SMIV-u te za ukupno 29% svih ušteda evidentiranih kroz SMIV, očekuje se 7.902.074 kWh uštede godišnje. Na Dječjem vrtiću »Girice« u Cresu, očekuje se 42.725 kWh uštede godišnje dok se na Općoj bolnici Karlovac očekuje 7.128.149,73 kWh uštede godišnje. Ukoliko se promatra ušteda ostvarena u svim javnim zgradama evidentiranima u SMIV-u, ostvareno je ukupno 247.0869.835 kWh uštede u zgradama javnog sektora kroz 233 mjere. 4.1.1. Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. Programom energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. bilo je predviđeno ostvarenje sljedećih ciljeva do kraja 2015. godine: ugovoriti i realizirati cjelovitu obnovu 200 zgrada javnog sektora, korisne površine oko 420.000,00 m2 smanjiti potrošnju energije u obnovljenim zgradama za 30 60%, odnosno za oko 150 kWh/m² godišnje smanjiti emisiju CO2 za približno 20.500 t godišnje pokrenuti investicije u iznosu od približno 400.000.000,00 kuna. Primjer najbolje prakse je KBC Split, lokacija Križine, na kojoj je izvedeno tri tipa mjera (integralna obnova, rasvjeta i instalacija solarnog toplinskog sustava za pripremu PTV). Time je postignuto ukupno 9.944.244 kWh uštede, što je ekvivalentno 2.684 CO2 i 70,5 milijuna kuna pokrenute investicije. Prikaz ušteda i potencijala uštede detaljno je prikazan u Prilogu 6. 4.1.2. Pilot-projekti iz OPKK (MGIPU/FZOEU) Sustav upravljanja sredstvima iz ESI fondova vezano za prioritetnu os 4. financira se isključivo iz EFRR-a. Prioritetna os 4 ima za cilj doprinijeti učinkovitom i održivom korištenju energije te smanjenju emisija stakleničkih plinova. Ova prioritetna os izravno doprinosi ostvarenju energetsko-klimatskih ciljeva sadržanih u Strategiji EUROPA 2020. Tablica 4.4. Funkcije tijela u sustavu upravljanja i kontrole OPKK Upravljačko tijelo UT Upravlja i odgovara za cjelokupnu provedbu OPKK MRRFEU Posredničko tijelo razine 1 PT1 Planira sredstva, provodi mjere informiranja i vidljivosti, priprema natječajnu dokumentaciju za odabir projekata, inicira strateške projekte, sudjeluje u izboru projekata koji će se financirati, sudjeluje u procesima plaćanja korisnicima i povrata sredstava kod nepravilnosti, itd. MGIPU Posredničko tijelo razine 2 PT2 Sudjeluje u pripremi natječajne dokumentacije i izboru projekata, zaključuje ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s korisnikom, »dnevno« surađuje s korisnikom i savjetuje ga, provjerava izvršenje ugovornih obveza korisnika i nadzire napredak projekta, ispituje sumnje na nepravilnosti, odlučuje o prihvatljivosti troškova tijekom provedbe i inicira financijske korekcije (prva razina kontrole trošenja sredstava ESI fondova na razini projekta), itd. FZOEU Tablica s pregledom Investicijskog prioriteta, specifičnog cilja i financijskim alokacijama OPKK, za koje su nadležni MGIPU kao Posredničko tijelo razine 1 te FZOEU kao Posredničko tijelo razine 2, a predmet su ovog Programa: PO 4: Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije Alokacija PT1 PT2 Investicijski prioritet 4c Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje OIE u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade i u stambenom sektoru Specifični cilj 4c1 Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora 211.810.805,00 € MGIPU FZOEU MGIPU je raspisalo dva Pilot projekta u lipnju i srpnju 2015. godine, odnosno dva poziva u sklopu pilot projekata koji odgovaraju na specifičan cilj 4c1 iz OPKK i to za izradu projektne dokumentacije i za energetsku obnovu zgrada javnog sektora u kojima se obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja. Pilot projekt 4c1.1. trajno je zatvoren 15. travnja 2016. godine jer je iscrpljena raspoloživa alokacija od 4,5 milijuna kuna. Međutim osigurana je dodatna financijska alokacija od 5 milijuna kuna za dodatnih 40-ak projekata koji se nalaze na rezervnoj listi, što iznosi sveukupno 9,5 milijuna kuna. Pilot projekt 4c1.2. trajno je zatvoren s danom 28. travnja 2016. godine jer je iscrpljena raspoloživa alokacija od 50 milijuna kuna. Do dana 20. prosinca 2016. godine potpisana su 72 ugovora o financiranju za izradu projektne dokumentacije (pilot projekt 4c1.1) i 33 ugovora za energetsku obnovu (Pilot projekt 4c1.2) te 17 Odluka o financiranju. Na oba Pilota pristiglo je gotovo 400 projektnih prijava. Pokazatelj rezultata na razini OPKK je prosječna godišnja potrebna toplinska energija za grijanje/ hlađenje u obnovljenoj zgradi javnog sektora izražena u kWh/m2, iskazana projektom. Na razini poziva 4c1.2., tj. projektne prijave, pokazatelji rezultata su sljedeći: Doprinos smanjenju potrošnje energije definira se kao razlika između energetske potrebe zgrade prije i poslije energetske obnove Doprinos povećanju korištenja obnovljivih izvora energije definira se kao razlika u broju mjera obnovljivih izvora energije poslije i prije energetske obnove Doprinos konkurentnosti, odnosno razvoju lokanih gospodarstava definira se kao broj zaposlenih tijekom provedbe energetske obnove zgrade Uravnotežen regionalni razvoj se valorizira putem preferencijalnog bodovanja projekata prilikom evaluacije na osnovu lokacije projekta (indeksa razvijenosti jedinice lokalne samouprave). Rezultati na razini projektne prijave: postignuta je ušteda potrošnje energije za grijanje/hlađenje na godišnjoj razini u (kWh/god) od najmanje 20% u odnosu na godišnju potrošnju energije za grijanje/hlađenje prije provedbe projekta. Za projekte koji će provoditi najviše dvije pojedinačne mjere energetske obnove, a čija provedba neće rezultirati promjenom energetskog razreda zgrade, projektirane uštede u potrošnji energije moraju biti u iznosu većem ili jednakom 10% na godišnjoj razini u odnosu na potrošnju energije u predmetnoj zgradi prije provedbe projekta, ovisno o vrsti mjere. Rezultati projekta na razini projektne prijave definiraju se kao vrijednost pokazatelja koju će projekt ostvariti nakon energetske obnove, odnosno po završetku provedbe projekta u odnosu na vrijednosti prije početka projekta. Rezultati projekta na mjestu ulaganja moraju se održati 3 godine po završetku provedbe projekta. Korisnici, npr. Osječko-baranjska županija, Grad Zadar te PT1 i PT2, ističu da nije problem manjak interesa niti mali odaziv na javne pozive, već način ocjenjivanja. Korisnici sredstava smatraju kako se značajni broj projekata odbije dok FZOEU izvještava kako je prolaznost između 18 i 33%, što je izuzetno nisko te značajno usporava ostvarenje ciljeva. Problemi su najčešće administrativni i lako otklonjivi (primjerice određeni dokument ili potpis koji nedostaje), a prepreka su natječajne smjernice koje nalažu da se kod tipa poziva kakav je bio do sada otvoreni poziv ne smije sagledavati ukupni projekt niti dopustiti dodatno vrijeme za ispravak administrativne greške. Umjesto toga, provodi se procedura korak po korak i projekt se odobrava u fazama. To znači kako se ne može, primjerice, uopće sagledati financijska konstrukcija dok nisu zadovoljeni osnovni uvjeti. Na taj način, pri svakoj grešci projekt se upućuje nazad korisniku te jedan prijavitelj mora po par puta prijaviti projekte, da bi ga se u svakom navratu upozorilo na po jednu grešku ili nedostatnost. Prijavitelji su najčešće isključivani jer nisu dostavili važeću dokumentaciju propisanu pozivima (npr. uporabna dozvola, energetski certifikat, akt o osnivanju itd.). Kako bi se izbjegli najčešći propusti, MGIPU je održalo 18 radionica s više od 250 potencijalnih prijavitelja, kontinuirano je odgovaralo na upite putem maila te redovito objavljivalo sva pristigla pitanja i odgovore, s uputama za ispunjavanje prijavnih obrazaca. Za najčešće propuste prijavitelja sastavljena je lista pojašnjenja u obliku pitanja i odgovora koja je redovito ažurirana i objavljivana na stranicama MGIPU. Sve dosadašnje promotivne kampanje i napori MGIPU rezultirali su kvalitetnijim novo pristiglim prijavama. Zbog toga, potrebno je razmotriti objedinjavanje dijela procedura kroz posredničko tijelo po principu jednostavnijem od dosadašnjeg otvorenog poziva. U scenarijima obnove obrađene su koristi i mane ovog modela u odnosu na postojeći model pojedinačnih prijava. Postoji neujednačena regionalna zastupljenost projekata te tako neke regije ostvaruju iznimno mnogo projekata, dok druge uopće nisu aktivne. Primjerice, u OPKK natječaju 13 od 30 ugovora za izradu projektne dokumentacije te 4 od 13 ugovora za obnovu ugovorio je Grad Rijeka. Potrebno je aktivirati i ostale uprave koje do sada nisu zastupljene na natječajima, jer se trenutno zanemaruje veliki potencijala rastrošnih zgrada koje su u vlasništvu neaktivne ili nezainteresirane samouprave. 4.2. Pozitivni učinci programa i postignuti rezultati energetskih ušteda Od svih 34, 66 GWh godišnje uštede evidentirane kroz SMIV, najviše ušteda ostvareno je kroz mjeru obnove toplinske izolacije, i to 55%. Od ukupne uštede u 2015. godini 35% ostvareno je kroz integralnu obnovu te po oko 5% kroz instalaciju ili zamjenu rasvjetnih sustava i kroz instalaciju solarnog toplinskog sustava za pripremu potrošne tople vode. Podjela po tipu mjera je iskazana tablicom 4.5. dok tablica 4.6. prikazuje regionalnu podjelu ušteda provjerenih kroz SMIV za 2015. godinu. Tablica 4.5. Evidentirane uštede u zgradama javnog sektora kroz SMIV u 2015. godini Slika 4‑1: Pregled ostvarenih ušteda i broja mjera prema županijama Tablica 4.6. Pregled ušteda ostvarenih u zgradama javnog sektora u 2015. godini po županijama Županija Godišnje uštede u kWh Broj ostvarenih mjera Postotak ukupnih ušteda izraženih u kWh Splitsko-dalmatinska 9.944.244 3 28,7% Grad Zagreb i Zagrebačka 7.148.847 20 20,6% Osječko-baranjska 6.467.374 68 18,7% Koprivničko-križevačka 2.465.910 7 7,1% Karlovačka 1.357.644 9 3,9% Bjelovarsko-bilogorska 916.422 10 2,6% Varaždinska 903.750 17 2,6% Krapinsko-zagorska 810.753 14 2,3% Primorsko-goranska 805.896 12 2,3% Šibensko-kninska 730.730 9 2,1% Sisačko-moslavačka 726.259 7 2,1% Međimurska 658.256 11 1,9% Vukovarsko-srijemska 510.811 8 1,5% Brodsko-posavska 463.986 6 1,3% Virovitičko-podravska 319.087 12 0,9% Požeško-slavonska 309.224 11 0,9% Istarska 55.155 3 0,2% Zadarska 38.796 3 0,1% Ličko-senjska 27.308 3 0,1% Iz tablice 4.6. vidljivo je kako Osječko-baranjska županija prednjači s brojem ostvarenih mjera

(68), a promatramo li isključivo lokalnu samoupravu, bez zgrada središnje države, onda su Grad Zagreb, Zagrebačka i Osječko-baranjska županija ostvarili ukupno preko trećinu ušteda u

godini i najveću apsolutnu uštedu energije od svih JLP(R)S. Ukoliko se promatraju i uštede zgrada središnje države, onda je obnova KBC Split, lokalitet Križine odgovorna za 30% ukupnih ušteda. Geografski pregled ušteda svih javnih zgrada po županijama dan je u tablici 4.6 i grafički prikazan na slici 4-1, Kada se promatra samo cilj obnove 3% površine svih zgrada središnje države, taj cilj za RH, izražen u obnovi površine grijanog prostora od 33.267 m² za standardni set zgrada (odnosno, ekvivalentna površina prema specifičnoj uštedi koja se znatno razlikuje od uredskih zgrada do bolnica, u rasponu od 10.941 m² do 51.309 m² godišnje) potrebno je postići ekvivalent ušteda u visini 0,00489 PJ godišnje. Hrvatska je značajno premašila taj cilj za
godinu i kroz SMIV je zabilježeno 0,06136 PJ uštede. Veliki udio ostvarenog cilja odnosi se na integralnu obnovu Kliničkog bolničkog centra Split, lokacija Križine, te studentskih domova u Zagrebu. Tablica 4.
Pregled postignutih godišnjih ušteda u
godini prema cilju Direktive o energetskoj učinkovitosti, članka
Cilj Planirani cilj Ostvarena ušteda 3% obnove zgrada središnje države 0,00489 PJ 0,06136 PJ 4.
Ključni problemi u provedbi postojećih programa energetske obnove zgrada javnog sektora Osim problema s administracijom i nedostatnim financiranjem, jedan od glavnih problema primijećenih u svim do sada provedenim mjerama na javnim zgradama je razina specifične toplinske potrebe za grijanjem na koju se objekt dovodi nakon implementacije mjere. Naime, predviđeni cilj zacrtan Programom energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
bilo je smanjenje potrošnje energije u obnovljenim zgradama za 30 60%, odnosno za oko 150 kWh/m2 godišnje, a koji se ostvaruje u projektima provedenim po modelu energetske usluge, no ne i u investicijama koje su jedinice lokalne samouprave provele vlastitim sredstvima. Iz svih 14 dostupnih integralnih obnova zabilježenih u SMIV-u, koji se odnose na investicije javnog sektora, samo je pet objekata rekonstruirano tako da se specifična potrošnja smanjila za više od 150 kWh/m². Tri objekta i nakon rekonstrukcije premašuje specifičnu godišnju potrebu za toplinom od 100 kWh/m². Broj evidentiranih obnova je premalen za konačne zaključke, jer su već na ovim primjerima vidljive specifičnosti projekata na tri objekta se mogu potvrditi posebni zahtjevi za zaštitom nepokretnog kulturnog dobra, što je rezultiralo ili znatno višim troškom ili manjom ostvarenom uštedom (ili oboje). Pokazatelj OPKK programa, tj. godišnja potreba za grijanjem nakon obnove koja ne smije biti više od 50 kWh/m2, pokazuje kako je 6 od 14 obnovljenih objekata postiglo zadani cilj, čak i objekt pod zaštitom uz krajnje visoku cijenu energetske obnove. Ako promatramo postotak smanjenja potrošnje prema staroj i novoj specifičnoj projektiranoj godišnjoj potrebi za grijanjem (kWh/m2), rezultati su nešto bolji te je prosjek smanjenja oko 60%. Tablica 4.
Integralna obnova postojećih javnih zgrada evidentirana u SMIV-u za
godinu Smanjenje specifične potrebe za grijanjem u manjem broju slučajeva postiže deklarirani cilj od 50 kWh/m² energije za grijanje. Međutim, uzme li se u o obzir smanjenje potrošnje, vidljivo je da je smanjenje potrošnje i kod objekata koji ne dostižu cilj na razini 50 75%, što predstavlja značajnu uštedu koja je u pravilu rezultat obnove vanjske ovojnice zgrade. Indikator je postavljen u skladu se tehničkim potencijalima obnove, ali ograničenja u primjenjivosti pojedinih mjera ovise o pojedinom projektu (npr. Međimursko veleučilište u Čakovcu kod kojeg zbog uvjeta zaštite kulturnog dobra nije bila moguća značajna izolacija vanjske ovojnice; isto i Dom za psihički bolesne osobe Petrinja) te bi bilo dobro navedeni indikator revidirati prema vrijednostima utvrđenim na referentnim zgradama, čak i uz uvjet da se odredi različita vrijednost za pojedine namjene zgrade. S druge strane, moguće su i znatno niže vrijednosti (Grad Garešnica 16 kWh/m²; općina Zagorska Sela ambulanta). Ključni element ovih objekata s manjom potrebom za grijanje je integralna obnova. Usporedbom sa prosječnim troškovima obnove (kuna/kWh) pojedinačnih mjera u Tablici 4.9 dolazi se do zaključka kako integralna obnova ima specifični trošak viši od pojedinačnih mjera (7,27 kuna/kWh u odnosu na 7,15 kuna/kWh). Međutim, ukoliko izuzmemo objekt Ambulanta Zagorska Sela koji sa specifičnim troškom od 39,24 kuna/kWh znatno odstupa od prosjeka zbog vrlo zahtjevne arhitektonske plastike (zaštićeno nepokretno dobro) prosječna vrijednost troška pada na 4,82 kuna/kWh što je znatno niže od prosjeka pojedinačnih mjera. Ukoliko objekt prvo iskoristi mjere s brzim povratom, bit će teže kasnije postići ekonomsku isplativost uštede kod cjelovite rekonstrukcije. 4.3.
Ključni problemi OPKK pilot projekta • Natječajna dokumentacija i odabir projekata Kao glavni problem izdvaja se složenost natječajnog postupka, koja se očituje u fazi prijave korisnika i odnosi se na složenu prijavnu dokumentaciju te na fazu ocjenjivanja i ugovaranja koji zahtijevaju značajne administrativne kapacitete i koordinaciju. • Financiranje Do sada su energetske obnove provedene u prosjeku sa samo 10 do 30% sredstava korisnika, dok je ostali dio sredstava (i do 90%) bio sufinanciran iz EFRR-a i FZOEU. 4.3.
Ključni problemi ESCO modela • Financiranje Nesigurnost ostvarivanja kredita i jamstava, posebice zbog problema s bonitetom kojeg imaju novoosnovane tvrtke jer se bonitet u bankarskoj praksi temelji na prethodnom poslovanju ponuditelja umjesto na projektnom financiranju novonastalih tvrtki. Također trošak kamata na sredstva kojima se financiraju ESCO tvrtke je prevelik, zbog rizika koji se pojavljuju na strani kreditora, posebno stoga što ESCO tvrtka ne stječe imovinu koja bi mogla biti zalog. Problem je nedostatak garantnog mehanizma koji se može aktivirati ako jedna od strana ne ispunjava svoju ugovornu obvezu. • Tržište Sa strane ponuda Program energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
–
je rezultirao s oko 15 tvrtki i/ili konzorcija tvrtki koje su se u praksi bavile pružanjem energetske usluge. Ovo tržište je još u razvoju. Sa strane potražnje problem je što iako postoji veliki potencijal ostvarivanja energetskih ušteda u zgradama javnog sektora, privatni sektor (mogući pružatelji energetske usluge) teško dolazi do informacija o potrošnji u zgradama javnog sektora te potencijalima energetske obnove. 4.
Mjere za uklanjanje barijera široj provedbi programa Za bolju provedbu natječaja prema OPKK specifični cilj 4c1 potrebno je pojednostaviti proceduru. Primjerice, već dopuštanjem digitalne prijave na natječaje uvelike bi olakšalo proceduru i prijaviteljima i komisiji. Korisnici ističu kako su natječaji FZOEU puno jednostavniji i razumniji te bi moglo pojednostaviti prijavu kada bi se obrađivala ne samo prvo administrativna ponuda, već kada bi se odmah radio pregled cijele dokumentacije. Procedura je već pojednostavljena te je 5 faza odabira spojeno u 3 faze postupka dodjele. Uvjet od 50% smanjenja potrošnje traži da se preferiraju zgrade koji troše više energije (primjerice, zgrade koji se više koriste te će realizirati veći dio projektiranih ušteda od zgrada koji se u stvarnosti koriste samo dio tjedna ili dio dana). Za takav pristup treba promatrati ne samo specifičnu potrošnju, već i omjer specifične i ukupne potrošnje. Potrebno je naći model koji će preferirati zgrade sa najvećim potencijalom, a da se pri tome uzima u obzir i stvarna potrošnja. Kod razvoja ESCO tržišta potrebno je prvenstveno usvojiti tipizirani ugovor o energetskom učinku te riješiti tretman poreza na dodanu vrijednost. Potrebno je razviti mogućnost kreditiranja ESCO tvrtke koje se temelji na projektnom financiranju. Proširiti fond zgrada podobnih za rekonstrukciju tako da se razmotriti uključenje kulturne baštine obnovom po posebnim kriterijima. Sredstva iz spomeničke rente u pravilu nisu dovoljna za pokrivanje financijskog jaza do isplativosti mjere na razini nezaštićenih zgrada. Nadalje, iako je cjelovita obnova prioritet, kriterije odabira postaviti tako da ne isključuju obnovu zgrada koje su lošije od prosjeka te ne mogu postići obnovu prema kriterijima izračunatim za referentne zgrade. Javna uprava treba služiti kao dobar primjer rekonstrukcije na razinu zgrade gotovo nulte energije te treba poticati rekonstrukciju zgrada ne samo do troškovno optimalne razine, već do razine zgrade gotovo nulte energije.
ANALIZA PREPREKA ZA POVEĆANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI U ZGRADAMA JAVNOG SEKTORA Direktiva o energetskoj učinkovitosti nalaže potporu razvoja tržišta energetskih usluga, razvoj novih financijskih mehanizama i poticaja te institucionalnih, financijskih i pravnih okvira za uklanjanje postojećih tržišnih prepreka i nedostataka koji sprečavaju učinkovitu krajnju potrošnju energije. Slijedom toga, u ovom poglavlju su identificirane pravne, financijske i organizacijske prepreke široj provedbi mjera povećanja energetske učinkovitosti u zgradama javnog sektora. Nadalje, analizirani su uzroci pojave navedenih prepreka kao i prijedlozi za njihovo prevladavanje. Posebno važna problematika je povećanje energetske učinkovitosti u zgradama koje su zaštićena kulturna/graditeljska baština, zbog velikog udjela takvih zgrada u zgradama javnog sektora. Ovim poglavljem je obuhvaćena i analiza mogućnosti i potencijala povećanja energetske učinkovitosti u zgradama zaštićene kulturne baštine. 5.
Analiza pravnih, financijskih, organizacijskih i drugih prepreka (barijera) široj provedbi mjera povećanja energetske učinkovitosti u zgradama javnog sektora 5.1.
Zakonodavne i pravne prepreke • Neusklađenost propisa za provođenje ESCO modela energetske obnove zgrada javnog sektora s drugim propisima U Programu energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje
– 2015., prema ESCO modelu, pitanje obračuna poreza na dodanu vrijednost nije jasno riješeno. Naime, odredbama članka.
stavka
Zakona o energetskoj učinkovitosti propisano je da se za usluge, radove i robu prema ugovoru o energetskom učinku obveza poreza na dodanu vrijednost otplaćuje kroz desetogodišnji period, nakon završene energetske obnove zgrade. Međutim, članak
stavak
Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost nastaje kad su dobra isporučena ili usluge obavljene. Iz navedenog je razvidno da odredbe Zakona o energetskoj učinkovitosti koje propisuju plaćanje obveze poreza na dodanu vrijednost kroz razdoblje od deset godina nisu u skladu s odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, međutim činjenica je da su odredbe ovih zakona istovremeno na snazi. S obzirom da plaćanje poreza na dodanu vrijednost predstavlja značajnu financijsku obvezu za pružatelja energetske usluge, on neće biti spreman sklapati ugovore o energetskom učinku bez jasno definiranih pravila. • Tretman javnog duga kod ugovora o energetskom učinku Sukladno Zakonu o proračunu, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se zaduživati uzimanjem kredita, zajmova i izdavanjem vrijednosnih papira. Ukupna godišnja obveza jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave može iznositi najviše do 20% ostvarenih prihoda u godini koja prethodi godini u kojoj se zadužuju. No, ta odredba se ne odnosi na projekte koji se sufinanciraju iz pretpristupnih programa i fondova Europske unije te na projekte iz područja unaprjeđenja energetske učinkovitosti u kojima sudjeluju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Otvoreno je pitanje tretmana ugovora o energetskom učinku u smislu utjecaja na dug i deficit, odnosno primjene pravila EUROSTAT-a. Direktiva o energetskoj učinkovitosti ima za cilj razvoj tržišta energetskih usluga korištenjem javnog sektora kao primjera i predvodnika u ugovaranju energetskih usluga. S tim ciljem, Direktiva o energetskoj učinkovitosti upućuje na uspostavu sustava proračunskih, računovodstvenih i statističkih pravila kojima se uređuje javni dug na način da se ugovaranje energetskih usluga ne smatra javnim dugom, međutim na europskoj razini nisu riješeni ključni problemi povezani s definicijom javnog duga kod ugovora o energetskom učinku. Tijekom
godine očekuje se da će na razini Europske unije biti detaljno razrađena pravila kojima će se razjasniti primjena Priručnika o dugu i deficitu na ugovore o energetskom učinku uzimanjem u obzir specifičnosti upravo takvog ugovora. Zakonom o energetskoj učinkovitosti i Uredbom o ugovaranju energetske usluge u zgradama javnog sektora utvrđeno je da u smislu propisa kojima se uređuje područje proračuna ugovor o energetskom učinku ne predstavlja javni dug. Zakonom o energetskoj učinkovitosti također je uređeno i da je APN obvezan objaviti tipski ugovor o energetskom učinku. S obzirom na tumačenja EUROSTAT-a, potrebno je uspostaviti mehanizam praćenja ugovora o energetskom učinku, ali sukladno postojećoj regulativi nije potrebno provoditi postupak predviđen za zaduživanje sukladno Zakonu o proračunu. Tipski ugovor o energetskom učinku treba izraditi na način da sadrži sve elemente koje je moguće unijeti a da ugovor ne predstavlja javni dug. Važno je napomenuti da RH surađuje sa EUROSTAT-om u razradi pravila kojima će se omogućiti rješavanje ove barijere na razini Europske unije. U Republici Hrvatskoj tipski ugovor o energetskom učinku uređen je regulativom, čime se otklanjaju mogućnosti zloupotrebe ugovora o energetskom učinku uvrštavanjem klauzula kojima bi bila promijenjena narav ugovora u smislu alokacije rizika. Takvo uređenje nije uobičajeno u drugim zemljama EU, odnosno postoji više mogućih tipova ugovora koje javni sektor može ugovoriti pod nazivom ugovor o energetskom učinku, a javnom sektoru na raspolaganju su najčešće samo smjernice za sklapanje takvog ugovora. Uređenim tipskim ugovorom RH ima dobre argumente da pokrene inicijativu prema nadležnim tijelima EU da prihvate tumačenje ugovora o energetskom učinku kao ugovor u kojem je investitor pružatelj energetske usluge, te ne nastaje odnos robnog kredita. Ulaganja se mogu klasificirati izvan bilance države (dakle, ne predstavljaju javni dug) samo u slučajevima kada je moguće dokazati da privatna tvrtka koja je ulagač snosi većinu rizika povezanih s ulaganjem i ima pravo na većinu koristi iz navedenog ulaganja, odnosno da je privatna tvrtka ekonomski vlasnik ulaganja. Alokacija rizika između države i privatne strane u ugovoru predstavlja ključno pitanje. Pri tome se rizik promatra kao utjecaj na prihode ili dobit koji proizlaze iz aktivnosti jedne strane i/ili su rezultat ponašanja strane u čije ime i za čiji račun su aktivnosti poduzete. Premda ulaže u zgradu javnog sektora pružatelj energetske usluge po općim propisima ne postaje vlasnik svih dijelova ugrađenih u zgradu izvođenjem radova energetske obnove ili dijelova koji su bilo kako drukčije s njom trajno spojeni međutim ekonomsko vlasništvo utvrđuje se ovisno o cjelokupnom ugovoru, odnosno pružatelj energetske usluge može biti ekonomski vlasnik investicije, a primjenjuje se metodologija koja se koristi za razlikovanje između operativnog i financijskog leasinga. Snošenje rizika implicira da je strana koja snosi rizike ovlaštena poduzeti aktivnosti kojima može spriječiti ili umanjiti utjecaj rizika. U prvom koraku, utvrđuje se raspodjela prema tri glavne kategorije rizika: I. Investicijski rizik (rizik izgradnje/izvođenja): rizici poput kašnjenja u izvedbi, kvalitete radova i dodatnih troškova poput vantroškovničkih radova. Investicijski rizik odnosi se na provedbu mjera za povećanje energetske učinkovitosti zgrade i početak izvođenja radova i usluga, rizike povezane s kašnjenjem u izvođenju radova, odstupanjem od zahtijevanih standarda, dodatnim troškovima nastalim prilikom provedbe investicije, pravnim preprekama i nepovoljnim okolnostima, tehničkim nedostacima, negativnim vanjskim čimbenicima i drugim rizicima povezanim s ostvarenjem ciljeva ugovora o energetskom učinku. II. Rizik raspoloživosti odnosi se na fazu ostvarenja ušteda, odnosno na eventualno neispunjavanje obveza obuhvaćenih ugovorom. U kontekstu ugovora o energetskom učinku rizik raspoloživosti odnosi se na redovno i investicijsko održavanje predmeta u njegovom ekonomskom vlasništvu i na sve druge radnje potrebne da bi zgrada bila u skladu s vrijednostima, odnosno razinom energetske učinkovitosti, kako su isti sadržani u ugovoru o energetskom učinku. III. Rizik potraživanja nije primjenjiv za ovaj Program, odnosno potražnja se utvrđuje kao namjera javnog sektora da zgradu koristi na jednak način tijekom ugovornog razdoblja, što je preduvjet za ugovor o energetskom učinku. Ako naručitelj preuzima investicijski rizik, ugovorom je nastao javni dug (trošak). Ako pružatelj energetske usluge preuzima investicijski rizik, neće nastati javni dug, osim ako naručitelj ne preuzme rizike potraživanja i raspoloživosti. Ako pružatelj energetske usluge ne ispunjava obveze predviđene ugovorom (stanje zgrade ne odgovara ugovorenom, nije isporučen jednak standard korištenja) ključni je kriterij mogućnost naručitelja da izvrši ugovornu kaznu. Izvršavanje ugovorne kazne mora biti automatsko (kao što je neplaćanje naknade) a kazna ne smije biti samo simbolična, odnosno mora imati značajan utjecaj na prihode i dobit pružatelja energetske usluge. S druge strane ugovorni odnos mora u slučaju premašivanja definiranih minimalnih ciljeva ugovora (ostvarenje veće razine uštede od ugovorene) dati pružatelju energetske usluge pravo na dio novčanih viškova koji iz toga proizlaze. Prilikom klasifikacije ugovora u odnosu na javni dug nužno je uzeti u obzir i sve ostale elemente, odnosno mehanizme koji bi mogli izravno ili neizravno utjecati na prijenos rizika na stranu naručitelja. Prijenos rizika može se dogoditi ako ugovor u raskidnim klauzulama sadrži odredbe poput obveze naručitelja da u slučaju otkaza ugovora nadoknađuje neamortiziranu vrijednost ulaganja, jamstva naručitelja za financiranje ulaganja pružatelja energetske usluge ili jamstva kojima se realno amortizira vrijednost ulaganja pružatelja usluge. Čak i u slučaju kada bi ugovor udovoljavao po drugim kriterijima takve raskidne klauzule bi ga klasificirale kao javni dug. Eventualni otkup ulaganja prije isteka ugovora mora se utvrditi po tržišnoj cijeni. Tržišna cijena može se odrediti na način da se u slučaju raskida ili otkaza ugovora provede postupak javne nabave za novog pružatelja energetske usluge koji od prethodnog »otkupljuje« njegovo ulaganje (u onom stanju u kojem je ulaganje zatečenu u trenutku raskida ili otkaza ugovora), a naknada koju će platiti prethodnom pružatelju određuje se prema tržišnoj cijeni tog ulaganja. • Knjigovodstveni i porezni tretman ugovora o energetskom učinku Bitna barijera u provedbi Programa nastala je u mogućim različitim tumačenjima nadležnih institucija vezano uz računovodstveni, a posljedično i porezni tretman ugovora o energetskom učinku. Suštinsko pitanje je pitanje tko je investitor kod ugovora o energetskom učinku. Investitor računovodstveno priznaje povećanje svoje imovine ako očekuje da će njenim korištenjem u vijeku uporabe ostvarivati ekonomske koristi i snosi rizike povezane s ulaganjem (ekonomski vlasnik). Iz utvrđenog položaja investitora proizlazi i trenutak knjiženja transakcije, odnosno trenutka priznavanja troškova i prihoda, te posljedično i način obračuna poreznih obveza. Obveznici poreza na dobit obvezni su utvrđivati poreznu osnovicu sukladno članku
stavak
Zakona o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 177/04, 90/05, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/1

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.