Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020. godine

Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja

  1. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja
  2. godine NN 75/2017 (31.7.2017.), Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja
  3. godine Hrvatski sabor 1832 Na temelju članka
  4. stavka
  5. Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, (»Narodne novine«, br. 147/14) Hrvatski sabor na sjednici
  6. srpnja
  7. donio je STRATEGIJU REGIONALNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE DO KRAJA
  8. GODINE
  9. UVOD Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (u daljnjem tekstu: MRRFEU) u skladu s člankom
  10. st.
  11. Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske[1](Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN 147/14)) (u daljnjem tekstu: ZRRRH) nositelj je izrade Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Strategija). Prva Strategija donesena je u svibnju
  12. godine, a odnosila se na razdoblje
  13. –
  14. godine te je, u skladu sa ZRRRH-om, potrebno donijeti Strategiju za razdoblje do
  15. godine. Novom se Strategijom namjerava pridonijeti utvrđivanju prioritetnih aktivnosti usmjerenih prema jačanju razvojnog potencijala svih hrvatskih regija, smanjenju regionalnih razlika te jačanju i izgradnji razvojnog potencijala slabije razvijenih dijelova zemlje. Strategija daje okvir i smjernice za daljnji razvoj politike regionalnog razvoja na temelju utvrđenih strateških ciljeva i prioriteta, vodeći pritom posebno računa o: – doprinosu ukupnom razvoju stvaranjem uvjeta koji će omogućiti povećanje konkurentnosti svih regija / područja – smanjenju društvene i gospodarske razvojne nejednakosti među različitim područjima – uspostavi okvira za koordinirane (nacionalne, regionalne i lokalne) teritorijalne inicijative kojima je cilj unaprijediti gospodarski i društveni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini. Strategija uključuje provedbene instrumente potrebne za postizanje ujednačenog razvoja na razini države te smanjenje društveno-gospodarskih razvojnih razlika. Strategija sadržava sljedeće cjeline: – Analizu stanja koja uključuje sažeti prikaz makroekonomskih i razvojnih stanja i trendova, analizu regionalnih razlika i razvojnih potencijala na NUTS 2 i NUTS 3 razini, analizu razvijenosti potpomognutih područja (određenih na temelju indeksa razvijenosti), analizu stanja na otocima kao Ustavom definiranog područja posebne zaštite te identifikaciju i analizu drugih područja s razvojnim posebnostima prikladnima za integrirani teritorijalni pristup – SWOT analizu lokalnih i regionalnih razvojnih potencijala i problema u razvojnim područjima društva, prostora i okoliša, gospodarstva i razvojnog upravljanja objedinjenih na razini NUTS 2 statističkih regija i naposljetku na razini Republike Hrvatske – Nove koncepcije i perspektive za lokalni i regionalni razvoj u Republici Hrvatskoj – Strateške ciljeve, prioritete i mjere regionalnog razvoja u Republici Hrvatskoj – Provedbene mehanizme, uključujući razine odgovornosti i institucionalne strukture za upravljanje politikom regionalnog razvoja, financijski okvir, akcijski plan, sustav praćenja, izvještavanja i vrednovanja te informiranje i promidžbu. Osim Strategije, koja se izrađuje za područje cijele Republike Hrvatske, zakonska je obveza izrade strateških dokumenata propisana i za razinu županija (NUTS 3 razina). Osim toga, integrirane teritorijalne strategije uvjet su za provedbu teritorijalnog pristupa za korištenje EU sredstvima. U taj su tip strateških dokumenata uključene: integrirane teritorijalne strategije posebno prepoznatih područja (npr. otoci, brdsko-planinska područja, ratom stradala područja itd.), integrirane strategije održivoga urbanog razvoja te strategije razvoja kojim upravlja lokalna zajednica (eng. CLLD Strategies). 1.
  16. Metodologija izrade Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske Prema ZRRRH-u, pod regionalnim razvojem podrazumijeva se dugoročni proces unaprjeđenja održivog gospodarskog i društvenog razvoja nekog područja koji se ostvaruje kroz prepoznavanje, poticanje i upravljanje razvojnim potencijalom tog područja. MRRFEU je nadležno za provedbu politike regionalnog razvoja koja označava cjelovit i usklađen skup ciljeva, prioriteta, mjera i aktivnosti usmjerenih na poticanje dugoročnoga gospodarskog rasta i ukupno povećanje kvalitete života, u skladu s načelima održivog razvoja dugoročno usmjerenog na smanjenje regionalnih razlika. Za provedbu politike potrebno je izraditi i provoditi Strategiju regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Ona predstavlja temeljni planski dokument politike regionalnoga razvoja kojim se utvrđuju ciljevi i prioriteti regionalnog razvoja Republike Hrvatske te način njihova postizanja, područja s razvojnim posebnostima i međusobni odnos te aktivnosti tijela državne uprave i drugih sudionika regionalnog razvoja uključenih u provedbu Strategije. Ekonomski institut Zagreb stručno je podržao izradu Strategije projektom tehničke pomoći Ministarstvu pri definiranju razvojnih prioriteta na razini statističkih (NUTS 2) regija. Metodologija izrade Strategije temelji se na suvremenom pristupu participativnoga strateškog planiranja održivog razvoja. U osnovnoj analizi obrađeni su propisi, faktografske informacije i kvantitativni (statistički) podaci kojima je trebalo dati i kvalitativnu dimenziju. S tom je svrhom osmišljen i proveden vrlo složen proces partnerskih konzultacija s ciljem izrade SWOT analize i formulacije Strategije. Tijekom izrade Strategije došlo se i do novih metodoloških spoznaja, čime je postignut i efekt učenja kroz proces participativnog planiranja. Iskustveno je utvrđeno da podaci osnovne analize često nisu dostatni za identifikaciju stvarnih problema jer su često zastarjeli, ne odražavaju stvarne probleme i teško je iz njih prepoznati uzroke aktualnih problema. Zato SWOT kao kvalitativna metoda na participativni način dopunjuje osnovnu analizu nalazima ključnih dionika. Povezivanjem rezultata analiza dobiva se cjelovitija slika o stanju. Iz toga također proizlazi nova spoznaja da ne mogu svi nalazi SWOT analize proizlaziti iz osnovne analize i time se također potvrđuje komplementarnost primjene različitih analitičkih metoda. U tekstu Strategije predstavljeni su sažetci analize, statističke tablice nalaze se u Prilogu 1., a cjelovita Analitička podloga za izradu Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Analitička podloga) sa svim prilozima nalazi se na mrežnoj stranici MRRFEU-a[2](Analitička podloga za izradu Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske dostupna je na mrežnoj stranici MRRFEU putem poveznice: https://razvoj.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-1939/regionalni-razvoj/razvojne-strategije/strategija-regionalnoga-razvoja-republike-hrvatske-za-razdoblje-do-kraja-2020-godine/3244). Na osnovi nalaza SWOT analize definirana je hijerarhija ciljeva, prioriteta i mjera uz poštovanje uzročno-posljedičnih veza te primjenom induktivnog i deduktivnog načina mišljenja. Nakon formulacije ciljeva i prioriteta, razrađene su mjere (načini ostvarenja ciljeva), potom su definirane nadležnosti i provedbeni procesi, zatim pokazatelji kojima se mjeri napredak i uspješnost u provedbi, proces praćenja te mogući načini financiranja mjera. Cjelokupni proces planiranja i sadržaj strateškog dokumenta prošao je kroz proces prethodnog vrednovanja[3](Izvješće prethodnog vrednovanja Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja
  17. godine dostupno je putem poveznice: https://razvoj.gov.hr/provedba-postupka-vrednovanja-strategije-regionalnog-razvoja-republike-hrvatske-za-razdoblje-do-kraja-2020-godine/3272) i strateške procjene utjecaja na okoliš[4](Strateška studija o utjecaju na okoliš Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja
  18. godine sa prilozima dostupna je putem poveznice: https://razvoj.gov.hr/provedba-postupka-strateske-procjene-utjecaja-na-okolis-strategije-regionalnog-razvoja-R-za-razdoblje-do-kraja-2020-godine/3282), što je dodatno pridonijelo kvaliteti i provedivosti razvojnog dokumenta. Organizacija izrade Strategije temeljila se na timskom radu, aktivnom sudjelovanju svih partnera i uključivanju ključnih dionika u proces izrade Strategije. Nakon stručno pripremljene Analitičke podloge, uslijedio je proces konzultiranja stručne javnosti kako bi se osim prikupljenih i analiziranih faktografskih informacija identificirali realni razvojni problemi i potrebe, za što su provedeni intervjui, participativne radionice i stručne rasprave. Proces izrade Strategije po fazama predstavljen je na slici
  19. Inicijalni vremenski horizont Strategije trebao je biti usklađen sa sedmogodišnjim programskim razdobljem koje se koristi za programe na razini Europske unije. Time se želi povezati proces utvrđivanja nacionalnih razvojnih prioriteta s mogućnostima financiranja razvojnih aktivnosti, programa i projekata kroz ESI-ove fondove. S obzirom na vrlo specifične i izrazito zahtjevne procese pripreme programskih dokumenata koji su obilježili pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji u srpnju
  20. godine, nije bilo moguće vremenski uskladiti početak izrade te Strategije s procesom izrade operativnih programa za razdoblje
  21. –
  22. godine. Zbog navedenoga, moguće je produljenje provedbe Strategije na način da prati pravilo n + 3 kojim se omogućuje iskorištenje alociranih sredstava do kraja
  23. godine iz prethodnoga programskog razdoblja. Strategija predstavlja dokument širokog obuhvata kojim se želi pridonijeti sveukupnom društveno-gospodarskom razvoju i konkurentnosti različitih područja Republike Hrvatske. Slijedom načela partnerstva, u izradu Strategije bili su uključeni: MRRFEU kao nositelj i koordinator izrade, sektorska ministarstva i druga državna tijela, osobito ona zadužena za izradu strateških dokumenata kojima se utječe i na regionalni razvoj, Ministarstvo financija, Državni zavod za statistiku, tijela zadužena za prostorno planiranje, jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave te regionalni koordinatori, veliki gradovi, znanstvena zajednica, poslovna zajednica te civilni sektor. MRRFEU je tijekom izrade Strategije pokrenuo međuresornu suradnju te održao partnerske konzultacije u ključnim fazama njezine izrade. U pristupanju regionalnom razvoju primijenjen je spoj pristupa razvoju odozdo odnosno »bottom-up« i pristup razvoju odozgo odnosno »top-down«. U užem smislu, priprema Strategije predstavlja pristup odozgo, a izradom županijskih (ili drugih strategija na razinama nižim od nacionalne) osigurava se pristup razvoju odozdo. Međutim, interaktivnim partnerskim pristupom u izradi svih navedenih dokumenata nestaju stroge granice među pristupima. Pritom su zadržani ključni elementi uspješnosti iz oba pristupa, a to su koordinacija odozgo bez koje nije moguće osigurati tijek procesa te uključenost svih zainteresiranih dionika (dio pristupa odozdo) bez koje se ne mogu postići maksimalni rezultati. U procesu definiranja regionalnih razvojnih prioriteta unutar NUTS 2 regija, a za potrebe izrade Strategije, kombinirani je pristup uključio: • primjenu temeljnih odrednica nastalih na razini EU-a i/ili definiranih tijekom izrade nacionalnih programskih dokumenata za ESI fondove • sudjelovanje razvojnih dionika s regionalne i lokalne te nacionalne razine u procesu definiranja razvojnih prioriteta, uključujući mogućnost sadržajnog doprinosa u svim fazama izrade • dostupnost izrađenih stručnih podloga i podataka dionicima na razinama ispod nacionalne. Slika
  24. Proces izrade Strategije Integriran pristup rješavanju složenih razvojnih izazova znači da se identificirani problemi i potrebe moraju rješavati koordinacijom aktivnosti u više resora – horizontalno. Odlazak na teren, prostorna organizacija nalaza prema lokacijama na kojima su se okupljali predstavnici određenog broja susjednih županija te potom u okviru partnerskih vijeća na NUTS 2 razini pridonosi kasnijoj razradi i konkretizaciji mjera kroz aktivnosti, programe i projekte i time provedbi, uvažavajući zahtjevnost sustava višerazinskog upravljanja i višestrukih nadležnosti u određenim razvojnim pitanjima. Politika regionalnog razvoja po prirodi je višerazinska, međusektorska te traži integriran i koordiniran pristup razvojnom upravljanju i temelji se na koncepciji održivog razvoja (UN, WB) prema kojemu se naglašava kako ekonomija, društvo i okoliš predstavljaju jednako bitne dijelove »razvoja« određene regije ili države (Dräger et al., 2003.). Konceptualni model integriranog pristupa razvojnom upravljanju (slika 2.) korišten je za analizu integriranosti nalaza SWOT analize i definiranje Strategije. Slika
  25. Model integriranog pristupa razvojnom upravljanju Izvor: EIZ,
  26. Participativne radionice za izradu SWOT analiza organizirane su u suradnji s ključnim dionicima na regionalnoj i lokalnoj razini i primijenjena je metodologija participativnoga strateškog planiranja. Postupak je participativni i podrazumijeva uključivanje dionika kroz konzultacijski postupak na svim razinama razvojnog upravljanja – nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Svrha je radionica bila uz pomoć SWOT metodologije raspraviti i utvrditi kvalitativne razvojne probleme i potrebe nakon pripremljene osnovne analize. Na radionicama se u radnim skupinama tematski raspravljalo o vlastitim razvojnim snagama i slabostima (SW) te vanjski uvjetovanim prilikama i prijetnjama (OT) u područjima gospodarstva, društva, prostora i okoliša te razvojnog upravljanja. Rezultati radionica poslužili su definiranju razvojnih problema s kojima se izravno suočavaju razvojni dionici na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i identifikaciji razvojnih učinaka javnih politika u spomenutim područjima. Nalazi analize stanja u SWOT tablicama sintetizirani su na razini NUTS 2 regija te u konačnici na razini Republike Hrvatske, kako bi se identificirali zajednički, ali i regionalno specifični razvojni problemi i potrebe koji se moraju rješavati na nacionalnoj razini kroz Strategiju. S tom su svrhom organizirane radionice s članovima Partnerskih vijeća Kontinentalne Hrvatske (KH) i Jadranske Hrvatske (JH). Cilj je radionica bio identificirati razvojne probleme uzrokovane, s jedne strane, sektorskim politikama koje nedovoljno uzimaju u obzir razvojne posebnosti pojedinih područja u Republici Hrvatskoj i, s druge strane, razvojne potrebe takvih područja zbog razvojnih specifičnosti (geografija, insularnost, demografija, ekonomsko zaostajanje, povijesno nasljeđe i dr.). Na osnovi nalaza prikupljenih na razini cijele Republike Hrvatske pripremljen je nacrt Strategije čijom će se provedbom pridonijeti rješavanju identificiranih problema i potreba na regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s utvrđenim ciljevima i načelima upravljanja regionalnim razvojem u Republici Hrvatskoj[5](Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN 147/14)). Tablica
  27. Lokacije SWOT radionica NUTS 2 i prostorne cjeline unutar statističkih regije Županije (NUTS 3) Županijska središta (lokacija i datum radionice) REPUBLIKA HRVATSKA NUTS 2 KONTINENTALNA HRVATSKA (KH) Sjeverna Hrvatska KZŽ – Krapinsko-zagorska županija Krapina (
  29. 2015.) VŽ – Varaždinska županija Varaždin MŽ – Međimurska županija Čakovec KKŽ – Koprivničko-križevačka županija Koprivnica Središnja Hrvatska GZG – Grad Zagreb Zagreb ZGŽ – Zagrebačka županija Zagreb KŽ – Karlovačka županija Karlovac BBŽ – Bjelovarsko-bilogorska županija Bjelovar (
  31. 2015.) SMŽ – Sisačko-moslavačka županija Sisak Istočna Hrvatska – Slavonija i Baranja VPŽ – Virovitičko-podravska županija Virovitica PSŽ – Požeško-slavonska županija Požega BPŽ – Brodsko-posavska županija Sl. Brod (
  33. 2015.) OBŽ – Osječko-baranjska županija Osijek VSŽ – Vukovarsko-srijemska županija Vukovar NUTS 2 JADRANSKA HRVATSKA (JH) Istra, Lika i Primorje PGŽ – Primorsko-goranska županija Rijeka (
  35. 2015.) LSŽ – Ličko-senjska županija Gospić IŽ – Istarska županija Pazin Južna Hrvatska – Dalmacija ZŽ – Zadarska županija Zadar ŠKŽ – Šibensko-kninska županija Šibenik (
  37. 2015.) SDŽ – Splitsko-dalmatinska županija Split DNŽ – Dubrovačko-neretvanska županija Dubrovnik Izvor: EIZ,
  38. Prostorni obuhvat za provedbu sektorskih SWOT radionica definiran je na osnovi nalaza i preporuka recentnijih znanstvenih i stručnih radova koji su se bavili regionalizacijom Republike Hrvatske u kontekstu pristupanja EU-u. Iako je prepoznato da su sadašnje županije relativno male za učinkovitije regionalno razvojno upravljanje, a statističke regije nedovoljno institucionalizirane, ne postoji jednoznačna preporuka za određenje optimalnog broja mogućih regija za potrebe razvojnog planiranja i upravljanja na razini iznad današnjih županija (NUTS 3) i razini ispod statističkih regija (NUTS 2). Ono što se jasno može prepoznati je efekt glavnog Grada Zagreba u kojemu su koncentrirana nacionalna politička moć i upravna tijela kao sjedišta velikih gospodarskih subjekata. Učinci se izravno mogu prepoznati u statističkim pokazateljima, ali postoje i rezultati istraživanja koja upućuju na još daleko veće neizravne učinke glavnog Grada[6](Filipić P. (2016.a), Economic Effects of the Capital City, ERSA
  39. Rad pripremljen za konferenciju dostupan na poveznici: https://www.researchgate.net/publication/298722939) koji, s druge strane, pokazuju izrazite razvojne neravnoteže u državi. U okviru izrade Strategije odlučeno je da se za potrebe konzultacijskog procesa prihvati radni prijedlog podjele na pet prostornih jedinica (vidi tablicu 1.). Partnerska vijeća Kontinentalne i Jadranske Hrvatske uspostavljena su Odlukama Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj
  40. veljače
  41. godine[7](Odluka o osnivanju Partnerskog vijeća Kontinentalne Hrvatske i Odluka o osnivanju Partnerskog vijeće Jadranske Hrvatske (NN 18/16 i 51/2016 – dopuna)), a konstituirana su kako slijedi: • Partnersko vijeće Kontinentalne Hrvatske (PV KH) konstituirano je
  42. ožujka
  43. godine. Sljedećih 13 županija i glavni grad Republike Hrvatske obuhvaćeni su ovom statističkom (NUTS 2) regijom: VŽ – Varaždinska županija, MŽ – Međimurska županija, KZŽ – Krapinsko-zagorska županija, KKŽ – Koprivničko-križevačka županija, BPS – Brodsko-posavska županija, OBŽ – Osječko-baranjska županija, PSŽ – Požeško-slavonska županija, VPŽ – Virovitičko-podravska županija, VSŽ – Vukovarsko-srijemska županija, BBŽ – Bjelovarsko-bilogorska županija, SMŽ – Sisačko-moslavačka županija, KŽ – Karlovačka županija, ZGŽ – Zagrebačka županija te GZG – Grad Zagreb. • Partnersko vijeće Jadranske Hrvatske (PV JH) konstituirano je
  44. ožujka
  45. godine. Sljedećih je sedam županija obuhvaćeno ovom statističkom (NUTS 2) regijom: ZŽ – Zadarska županija, ŠKŽ-Šibensko-kninska županija, SDŽ – Splitsko-dalmatinska županija, DNŽ – Dubrovačko-neretvanska županija, PGŽ – Primorsko-goranska županija, IŽ – Istarska županija te LSŽ – Ličko-senjska županija. Podloga za rad članovima partnerskih vijeća bili su rezultati SWOT analiza izrađeni s predstavnicima lokalne i regionalne razine.[8](Izvješće o provedbi
  46. kruga SWOT radionica s predstavnicima lokalne i regionalne razine, radni materijal projekta MRRFEU) Zadatak im je bio razmotriti i potvrditi SWOT nalaze predstavnika lokalnih jedinica i županija na razini NUTS 2 regije. U Kontinentalnoj Hrvatskoj objedinjeni su nalazi s triju radionica na kojima su sudjelovali predstavnici iz 13 županija i Grada Zagreba, a u Jadranskoj Hrvatskoj objedinjeni su nalazi s dvije radionice na kojima su sudjelovali predstavnici iz sedam županija. Na NUTS 2 razini članovi PV-a imali su priliku raspravljati o mogućim suprotstavljenim mišljenjima nacionalne u odnosu na mišljenja lokalne i regionalne razine. Rasprava je stručno vođena, a zaključci su evidentirani te je na temelju njih pripremljeno izvješće sa sintezom SWOT nalaza za svaku NUTS 2 regiju. Kada se raspravljalo o snagama i slabostima u regionalnom razvoju, kut gledanja bio je odozdo (lokalna i regionalna perspektiva), a kada se raspravljalo o prilikama i prijetnjama za regionalni razvoj, kut gledanja bio je odozgo (nacionalna perspektiva). Sinteza SWOT-a nalazi se u poglavlju Analiza. U trećoj je fazi izrade Strategije proveden niz sastanaka i radionica tijekom kojih je izrađena osnovna struktura strateškog dokumenta odnosno definirana je tzv. interventna logika. S tom je svrhom primijenjena metoda problemskog stabla i stabla ciljeva te su induktivno-deduktivnom metodom sortirani problemski nalazi SWOT analiza. Nalazi SWOT analiza sintetizirani su na sastancima Partnerskih vijeća Kontinentalne i Jadranske Hrvatske i u tom je postupku provedeno i određivanje obuhvata Strategije s naglaskom na opći cilj politike regionalnog razvoja. Na slici
  47. prikazana je osnovna struktura strateškog dokumenta. Opći cilj politike regionalnog razvoja, a time i Strategije definiran je ZRRRH-om. Strateškim ciljevima konkretizirano je željeno buduće stanje na višoj razini razvoja i njihovo će se ostvarenje mjeriti na osnovi razvojnih pokazatelja. Ostvarenje ciljeva postiže se kroz realizaciju mjera u okviru definiranih prioriteta, a mjere se ostvaruju nizom konkretnih aktivnosti, programa i projekata (APP). Prioriteti i mjere u ovom kontekstu imaju svrhu tematskog objedinjavanja niza mogućih APP-ova te na određeni način predstavljaju vrstu niže rangiranih ciljeva. Strateški su ciljevi proizišli iz postupka daljnje sinteze nalaza i grupiranja prema tematskim područjima u skladu s koncepcijom održivog razvoja. Tijekom rasprava na radionicama članova partnerskih vijeća utvrđene su mogućnosti daljnje integracije razvojnih tema na razini strateških ciljeva. Prijedlog strateških ciljeva, prioriteta i mjera strukturiranih u skladu s interventnom logikom, generiran na regionalnoj NUTS 2 razini od predstavnika lokalne, regionalne i nacionalne razine, razmotren je dalje na sastancima tematskih radnih skupina na nacionalnoj razini. Međuresorne radne skupine sastojale su se od predstavnika tijela, organizacija, javnih poduzeća i udruga koji djeluju na razini Republike Hrvatske. U postupku konkretizacije sadržaja Strategije, predstavnici međuresornih tematskih radnih skupina organizirani su prema identificiranim razvojnim prioritetima i izravno su sudjelovali u specifikaciji i razradi razvojnih mjera unutar definiranih prioriteta. Time je u rješavanju regionalnih razvojnih prioriteta dan odgovor s nacionalne razine te se u budućoj provedbi razvojnih mjera očekuje aktivna suradnja dionika nacionalne razine. U procesu izrade konačnog nacrta aktivno su sudjelovali članovi partnerskih vijeća, predstavnici tematskih radnih skupina na nacionalnoj razini te građani tijekom postupka e-savjetovanja. Opći cilj politike regionalnog razvoja, a time i Strategije definiran je ZRRRH-om. Strateškim ciljevima konkretizirano je željeno buduće stanje na višoj razini razvoja i njihovo će se ostvarenje mjeriti na osnovi razvojnih pokazatelja. Ostvarenje ciljeva postiže se kroz realizaciju mjera u okviru definiranih prioriteta, a mjere se ostvaruju nizom konkretnih aktivnosti, programa i projekata (APP). Prioriteti i mjere u ovom kontekstu imaju svrhu tematskog objedinjavanja niza mogućih APP-ova te na određeni način predstavljaju vrstu niže rangiranih ciljeva.[9](Pojam »prioritet« u kontekstu ove Strategije ne označava rang važnosti unutar Strategije, nego vertikalno gledano obilježava srednju razinu cilja unutar interventne logike. Ostvarenjem niza mjera ostvaruje se prioritet, a ostvarenjem niza prioriteta ostvaruje se strateški cilj. Pojam »mjere« u kontekstu Strategije na višoj je razini općenitosti te ne znači isto što i mjera u okviru aktivnosti koje se npr. provode za potpomognuta područja ili kada se govori o mjerama porezne politike. »Mjera« na slici
  48. ima slična obilježja kao i prioritet, jedino što je u sadržajnom smislu konkretnija od prioriteta te se ostvaruje nizom aktivnosti, programa i projekata.) Strateški su ciljevi proizišli iz postupka daljnje sinteze nalaza i grupiranja prema tematskim područjima u skladu s koncepcijom održivog razvoja. Tijekom rasprava na radionicama članova partnerskih vijeća utvrđene su mogućnosti daljnje integracije razvojnih tema na razini strateških ciljeva. Prijedlog strateških ciljeva, prioriteta i mjera strukturiranih u skladu s interventnom logikom, generiran na regionalnoj NUTS 2 razini od predstavnika lokalne, regionalne i nacionalne razine, razmotren je dalje na sastancima tematskih radnih skupina na nacionalnoj razini. Međuresorne radne skupine sastojale su se od predstavnika tijela, organizacija, javnih poduzeća i udruga koji djeluju na razini Republike Hrvatske. U postupku konkretizacije sadržaja Strategije, predstavnici međuresornih tematskih radnih skupina organizirani su prema identificiranim razvojnim prioritetima i izravno su sudjelovali u specifikaciji i razradi razvojnih mjera unutar definiranih prioriteta. Time je u rješavanju regionalnih razvojnih prioriteta dan odgovor s nacionalne razine te se u budućoj provedbi razvojnih mjera očekuje aktivna suradnja dionika nacionalne razine. U procesu izrade konačnog nacrta aktivno su sudjelovali članovi partnerskih vijeća, predstavnici tematskih radnih skupina na nacionalnoj razini te građani tijekom postupka e-savjetovanja. Slika
  49. Struktura strateškog dokumenta Nositelj Strategije nastavio je suradnju s dionicima nacionalne razine uključenima u proces njezine izrade jer je, u postupku izrade akcijskog plana, bilo potrebno utvrditi zajedničke aktivnosti, programe i projekte čijom će se realizacijom na godišnjoj razini pridonijeti realizaciji mjera, prioriteta i strateških ciljeva. Provedbeni mehanizam i instrumenti opisani su u zasebnom poglavlju ovog dokumenta. Akcijski plan zajedno s konkretnim aktivnostima, programima i projektima, financijskim planom i definiranim pokazateljima rezultata pripremaju se za trogodišnje razdoblje i ažuriraju godišnje te moraju biti usklađeni s proračunima nositelja i sunositelja mjera i APP-ova. 1.
  50. Regija u hrvatskom kontekstu Tijekom procesa izrade Strategije naglasak je stavljen na proces osvještavanja kompleksnosti razvojne problematike i nužnosti interdisciplinarne suradnje među ključnim razvojnim dionicima. Već u prvom koraku izrade Strategije pojavile su se prepreke u razumijevanju tematike koje proizlaze iz razlike u razumijevanju ključnih pojmova kao što su regije, područja, teritoriji, mjesta, lokacije i sl. Govorimo o različitim perspektivama koje proizlaze iz činjenice da tim pojmovima barataju različite struke u svakodnevnoj razvojnoj praksi. Problemi koji se danas javljaju u regionalnom razvojnom kontekstu oslikavaju tradiciju slabe suradnje među strukama. Razvojni su problemi kompleksni i nije ih moguće rješavati linearno, jednodimenzionalno, nametljivo, bez propitivanja učinaka i procjene korisnosti i provjere razine zadovoljstva krajnjih korisnika javnih politika. Jasno, krajnji su korisnici građani, tvrtke, institucije i treba ih pitati za njihovo mišljenje i pokušati ih uključiti u razvojne procese koliko je god moguće. Karta
  51. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Izvor: Preuzeto iz Nacrta prijedloga strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske, travanj
  52. Državni zavod za statistiku kao glavni nositelj sustava službene statistike u Republici Hrvatskoj novu je Nacionalnu klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe statistike počeo primjenjivati od
  53. siječnja
  54. godine., a korištenje tom klasifikacijom za potrebe Kohezijske politike počelo je od
  55. srpnja
  56. godine, odnosno nakon pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU-a. Karta
  57. prikazuje hrvatske statističke regije NUTS 2 razine. Osnovne odrednice pojma regije ili područja vizualno su predstavljene različitim kartografskim prikazima u Nacrtu prijedloga strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske (travanj 2017.) s različitim obilježjima kao što su upravno-teritorijalna, statistička, prirodna ili društvena. Kako postoje različite perspektive, javlja se potreba osvješćivanja da jednoznačno određivanje pojma regije gotovo nije moguće i da ovisi o kontekstu u kojemu se upotrebljava pojam regije ili područja. Bitno je širiti razumijevanje kako bi se omogućilo rješavanje regionalnih razvojnih problema i otvaranje prema potencijalima koji se pružaju suradnjom među strukama i kroz stvaranje sinergija u aktivnom zajedničkom djelovanju. Time se omogućava ostvarivanje kvalitetnijih, otpornijih i učinkovitijih razvojnih rješenja. Županije koje predstavljaju hrvatske regije kao upravno-teritorijalne jedinice prikazane su na karti
  58. Karta
  59. Statističke (NUTS 2) regije,
  60. godina Izvor: DZS,
  61. 1.
  62. Politika regionalnog razvoja Republike Hrvatske U skladu sa ZRRRH-om »Opći cilj politike regionalnog razvoja je pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, u skladu s načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala.« Radi postizanja navedenog cilja politikom regionalnog razvoja posebno se nastoji osigurati: povezanost lokalnih i regionalnih razvojnih potreba s prioritetima razvoja središnje razine te ciljevima kohezijske politike Europske unije; potpora slabije razvijenim područjima za povećanje i optimalno služenje vlastitim razvojnim potencijalom otklanjanjem uzroka razvojnih teškoća; odgovarajuće mjere za ravnomjeran i održiv razvoj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u pograničnom području; poticanje teritorijalne suradnje te učinkovito korištenje sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi) namijenjenih regionalnom i urbanom razvoju. ZRRRH predstavlja daljnji iskorak prema unaprjeđenju strateškog planiranja regionalnog razvoja. Kako bi se olakšalo planiranje specifičnih mjera i projekata u funkciji dostizanja temeljnih strateških ciljeva politike regionalnog razvoja, ZRRRH-om je uvedena obveza donošenja razvojnih programa namijenjenih poticanju regionalne konkurentnosti i urbanog razvoja te razvoju potpomognutih područja i drugih područja s razvojnim posebnostima. Programi će se temeljiti na Strategiji, a predstavljat će programsku osnovicu za planiranje proračuna za središnje državno tijelo nadležno za regionalni razvoj. Donošenjem ZRRRH-a ispunjen je jedan od preduvjeta za povlačenje sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj namijenjenih urbanom razvoju. Jasno definiranje urbanih područja te izrada strategija urbanog razvoja usklađenih s metodološkim smjernicama koje je pripremio nositelj politike regionalnog razvoja, predstavlja dugoročnu osnovicu za bolje planiranje urbanog razvoja i bolju pripremu razvojnih projekata, a s tim povezano i kvalitetnije korištenje sredstvima ESI fondova. Jačanju urbane dimenzije svakako pridonosi i odredba ZRRRH-a kojom se od jedinica područne (regionalne) samouprave traži da u svojim strateškim dokumentima stave poseban naglasak na ulogu velikih gradova i gradova sjedišta županija u poticanju razvoja, a s ciljem stvaranja jasne poveznice između strategija razvoja urbanih područja te županijskih razvojnih strategija (ŽRS). ZRRRH-om je uvedena puna primjena nove kategorizacije potpomognutih područja definiranih prema indeksu razvijenosti koja se temelji na društveno-gospodarskim obilježjima lokalnih i regionalnih samoupravnih jedinica. Ona podrazumijeva da se sve postojeće i nove poticajne mjere koje u sebi sadržavaju i dimenziju poticanja uravnoteženog regionalnog razvoja jasno povežu s indeksom razvijenosti kao temeljnim mjerilom stupnja razvijenosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čime se nastoji postići učinkovitost trošenja sredstava iz državnog proračuna namijenjenih poboljšanju položaja slabije razvijenih područja. Uvođenjem kategorije područja s razvojnim posebnostima koja zbog iznimne prirodno-geografske raznolikosti te društveno-gospodarskih i demografskih obilježja značajno utječu na razvoj pojedinih područja, omogućeno je da se za pojedine prostore Republike Hrvatske izrade posebni teritorijalni razvojni programi neovisno o stupnju razvijenosti tih područja (npr. otoci, brdsko-planinska područja, demografski posebno ugrožena područja). Takva kategorizacija omogućuje da i druga područja, osim potpomognutih, imaju posebne povoljnosti kod sudjelovanja u programima koji se financiraju iz ESI fondova ili drugih izvora te kroz primjenu posebno kreiranih mjera za prevladavanje razvojnih izazova prilagođenih posebnostima tako izdvojenih područja. Kako bi se potaknulo korištenje ESI fondova upravo u onim područjima Republike Hrvatske koja najviše zaostaju za prosjekom Republike Hrvatske prema stupnju razvijenosti, uvedena je, kao trajna mjera, obveza sufinanciranja pripreme i provedbe razvojnih projekata na potpomognutim područjima i drugim područjima s razvojnim posebnostima u skladu s proračunskim mogućnostima. S namjerom poticanja razvoja potpomognutih područja, za najslabije razvijena područja ZRRRH-a predviđa i druge mjere kao što su ustupanje prihoda od poreza na dobit i naknade za iskorištavanje mineralnih sirovina te uvođenje naknade javnim ustanovama nadležnim za upravljanje zaštićenim prirodnim područjima, a koje ostvaruju znatne financijske prihode, koju su obvezne uplaćivati JLS-ovima za potrebe financiranja razvojnih projekata u području zaštite okoliša, gospodarskog razvoja i društvene infrastrukture. U svrhu osnaživanja institucionalnog okvira za planiranje i praćenje rezultata politike regionalnog razvoja te za što učinkovitiju komunikaciju i suradnju središnje, regionalne i lokalne razine, ZRRRH-om su postavljeni temelji za uspostavu partnerskih vijeća na razini statističkih (NUTS 2) regija. Prilikom izrade Strategije, Partnerska vijeća Kontinentalne i Jadranske Hrvatske pokazala su se vrlo učinkovitom platformom za suradnju svih triju razina vlasti, ali i za pružanje potpore regionalne i lokalne razine te gospodarskih subjekata, znanstveno-stručne zajednice, socijalnih partnera i organizacija civilnoga društva nositeljima politike regionalnoga razvoja na središnjoj razini. Za osiguranje aktivnog doprinosa predstavnika regionalne i lokalne razine te znanstveno-stručne zajednice formuliranju politike regionalnog razvoja te praćenju njezinih rezultata i učinkovitosti, ZRRRH-om je također predviđeno osnivanje i Vijeća za regionalni razvoj. Vijeće za regionalni razvoj trebalo bi postati trajno mjesto dijaloga svih triju razina vlasti te predstavnika znanstvenih i stručnih organizacija koje svojim djelovanjem može značajno pridonijeti daljnjem poboljšavanju nacionalne politike regionalnog razvoja. S obzirom na potrebu osnaživanja regionalnih koordinatora kao središta stručnosti i znanja koji će neposrednim djelovanjem u svom okruženju potaknuti planiranje i provedbu regionalnih strategija i projekata, ZRRRH-om, s tom svrhom, postavljen pravni okvir njihovog djelovanja u obavljanju poslova od općeg gospodarskog interesa. Uveden je mehanizam akreditacije koji će omogućiti transparentno i kontinuirano praćenje kvalitete njihova rada te njihovo uključivanje u sustav upravljanja i kontrole korištenja sredstava ESI fondova. S obzirom na važnost regionalnih koordinatora za proces programiranja i provedbe regionalne politike, uočena je potreba da se jačanje njihove uloge i unaprjeđenje njihovih kapaciteta potakne sa središnje razine. Upravo je, s ciljem jačanja ljudskih potencijala u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i županijskim razvojnim agencijama za bolju pripremu i provedbu razvojnih projekata prihvatljivih za financiranje iz pristupnih fondova Europske unije, odnosno ESI fondova, Ministarstvo pokrenulo potprogram »Jačanje ljudskih potencijala na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini za učinkovitu pripremu i korištenje fondova Europske unije«. U svrhu daljnjeg unaprjeđenja strateškog programiranja regionalnog razvoja, uvažavajući preporuke studije »Ocjena sustava strateškog planiranja i mogućnosti financiranja razvoja županija i lokalnih jedinica u kontekstu provođenja politike regionalnog razvoja Republike Hrvatske«, (EIZ, 2012.), Ministarstvo je izradilo Smjernice za izradu županijskih razvojnih strategija, praćenje i vrednovanje njihove provedbe te Smjernice za izradu strategije razvoja urbanih područja, praćenje njihove provedbe i vrednovanje. Smjernicama se nastojalo jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave pružiti detaljnije upute za izradu strateških dokumenata. 1.
  63. Potpomognuta područja i područja s razvojnim posebnostima Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Status potpomognutog područja stječu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave čija je vrijednost indeksa manja od 75 posto državnog prosjeka (županije iz I. skupine te gradovi i općine iz I. i II. skupine). Osnovni cilj poticanja razvoja potpomognutih područja je ravnomjerniji razvoj Republike Hrvatske i smanjenje zaostajanja tih jedinica za ostalim područjima Republike Hrvatske. Na karti
  64. prikazan je obuhvat potpomognutih područja na lokalnoj razini. Karta
  65. Potpomognuta područja na lokalnoj razini Izvor: MRRFEU,
  66. Slika
  67. Distribucija jedinica lokalne samouprave prema skupinama razvijenosti,
  68. godine Slika
  69. Distribucija stanovništva prema skupinama razvijenosti

(000),
  1. godine Distribucije JLS-a i stanovništva prema skupinama razvijenosti u
  2. prikazane su na slikama
  3. i
  4. Drugo poglavlje Analitičke podloge detaljnije opisuje pojedinosti strateških razvojnih dokumenata i zakona Republike Hrvatske koji određuju upravljanje regionalnim razvojem, uključujući potpomognuta područja i područja s razvojnim posebnostima. Poseban status Grada Vukovara uređen je Zakonom o obnovi i razvoju Grada Vukovara (u daljnjem tekstu ZORGV)[10](Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara (NN 40/01, 90/05, 80/08, 38/09 i 148/13)). U ZORGV-u su istaknute poticajne mjere ubrzane obnove i razvoja Grada Vukovara te posebne poticajne mjere. Na temelju ZORGV-a, Vlada Republike Hrvatske osnovala je Fond za obnovu i razvoj Grada Vukovara koji je započeo s radom
  5. godine. Fond treba ubrzati društveno i ekonomsko oživljavanje Grada Vukovara s naglaskom na obnovu i izgradnju gospodarstva i prateće komunalne infrastrukture. Fond ima značajnu ulogu i u objedinjavanju potreba u gradu izradom Plana i Programa te koordiniranjem svih relevantnih sudionika njegove provedbe. Prema utvrđenom Planu i Programu se svake godine iz državnog proračuna na poziciju Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije raspoređuju posebna sredstva za obnovu i razvoj Grada Vukovara. U ožujku
  6. godine usvojen je Pravilnik kojim su definirani način i rokovi izrade prijedloga Plana i Programa obnove i razvoja Grada Vukovara koji se izrađuje na participativni način, uključivanjem predstavnika svih skupina relevantnih za obnovu i razvoj Grada Vukovara. U Planu i programu obnove i razvoja Grada Vukovara
  7. –
  8. godine istaknuta su najvažnija područja obnove i razvoja Grada Vukovara: prostorno uređenje, graditeljstvo, okoliš, infrastruktura, promet, vodno gospodarstvo i zaštita okoliša; gospodarstvo, rad, poduzetništvo, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, ruralni razvoj i turizam; društvene djelatnosti (znanost, obrazovanje, sport i kultura); zdravstvo i socijalna skrb te obitelj i branitelji. Područja s razvojnim posebnostima jesu geografska područja koja se prema svojim prirodno-geografskim te društveno-gospodarskim i demografskim obilježjima mogu izdvojiti od ostalih područja Republike Hrvatske te kao takva zahtijevaju poseban programsko-planski pristup od strane nositelja politike regionalnoga razvoja. Tu spadaju npr. otoci, brdsko-planinska područja, pogranična odnosno područja uz granicu. Uvođenje kategorije područja s razvojnim posebnostima u Zakonu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske
  9. godine vezano je uz činjenicu da na razvoj pojedinih područja utječu i iznimne prirodno-geografske raznolikosti te različiti povijesni i drugi čimbenici. Primjerice, zanimljivo je da od ukupno 264 grada i općina koje se nalaze u prve dvije razvojne skupine čak njih 99 nije bilo obuhvaćeno sustavom područja posebne državne skrbi i brdsko-planinskih područja te da ukupno 65 gradova i općina koji su bili obuhvaćeni sustavom područja PPDS-a i BPP-a imaju vrijednost indeksa razvijenosti veću od 75%, što znači da ne ulaze u sustav potpomognutih područja (Prilog
  10. – tablica 2.).[11](Detaljan popis JLS-ova sa statusom potpomognutog područja, nalazi se u Analitičkoj podlozi za izradu Strategije regionalnog razvoja Republike Hrvatske, str. 221 – 229) Od
  11. godine 12 gradova i 33 općine svrstavaju se u brdsko-planinska područja (karta 4.). Brdsko-planinska područja utvrđena su na osnovi dvaju skupova pokazatelja: pokazatelja koji upućuju na brdsko-planinske posebnosti koje ostaju iste na svim razvojnim razinama i pokazatelja čije će vrijednosti s vremenom pokazati razvijaju li se ta područja zahvaljujući razvojnim mjerama. Zona s primijećenom jačom depopulacijom je širi brdski i gorski pojas istočnog dijela središnje Hrvatske (prostor oko Bilogore) te zapadne Slavonije (prostor Papuka i Krndije). Razlozi su također slaba razvijenost prometne infrastrukture, što dovodi do slabije ekonomske razvijenosti, a uzrok tomu je veća energija reljefa koja onemogućuje laku i jeftinu izgradnju većih prometnih koridora te na taj način posljedično izolira spomenuta područja. Karta
  12. Brdsko-planinska područja Izvor: MRRFEU U Analitičkoj podlozi prepoznata je problematika depopulacije udaljenih (perifernih) ruralnih područja koja su suočena s nizom demografskih izazova. Starenje i iseljavanje su vrlo ozbiljni problemi koji dovode do smanjenja operativnosti u poslovnoj zajednici. Nedostatak odgovarajuće radne snage, kako kvalitativno tako i kvantitativno, može odbiti potencijalne investicije. Udaljena slabije dostupna ruralna područja suočena su s depopulacijom i poteškoćama u zadržavanju dobne strukture pogodne za radnu funkciju te razine usluga i funkcija od općega gospodarskog interesa. Radno aktivno stanovništvo, posebno ono mlado i obrazovanije, iseljava se u potrazi za boljim životnim i radnim prilikama. Ti su izazovi često povezani s tendencijom koncentracije ljudi u vrlo urbaniziranim područjima, što povećava postojeću neravnotežu u gustoći naseljenosti. Navedene demografske promjene ugrožavaju socijalnu i gospodarsku strukturu perifernih ruralnih područja. To u konačnici može dovesti do »začaranog kruga« i rizika od izumiranja stanovništva u nekim ruralnim područjima. Često predlagana rješenja temeljena na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (npr. rad na daljinu, e-usluge) mogu tek dijelom popuniti nedostatak odgovarajućih radnih mjesta u lokalnoj zajednici. Uvažavajući ove probleme, ustrojeno je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje ima ulogu u osmišljavanju i provedbi mjera demografske politike koje bi pridonijele obnovi i razvoju stanovništva. Ministarstvo ima zadatak pratiti i analizirati demografske trendove i kretanja u Republici Hrvatskoj, posebice promjene u broju stanovnika, prirodnom kretanju stanovništva migracijama i strukturi stanovništva; predlagati mjere usmjerene na porast nataliteta, uravnoteženje dobne strukture, održanje prostorne ravnoteže stanovništva; motiviranja mladih za ostanak u Hrvatskoj, mjere podrške roditeljstvu te mjere usmjerene na usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života; usklađivati rad državnih i ostalih tijela pri ostvarivanju aktivnosti demografskog razvitaka i populacijske politike; predlagati Vladi Republike Hrvatske promjene zakona i drugih propisa iz područja demografske politike te obavljati i poslove usmjerene na podizanje svijesti i edukaciju građana o važnosti demografskih pitanja i revitalizacije stanovništva; pružati potporu lokalnoj i regionalnoj (područnoj) samoupravi te organizacijama civilnog društva u razradbi vlastitih programa usmjerenih na demografski razvitak. Indikativna je ugroženost i pojačano pražnjenje pograničnih područja (karta 5.) što može upućivati na njihove strukturne slabosti prouzročene prometnom izoliranošću (slaba povezanost sa širim prostorom, a posebice s većim gradskim središtima u okolici), slabom gospodarskom razvijenošću i lošim društveno-gospodarskim pokazateljima. Karta
  13. Pogranična područja Izvor: Preuzeto iz Nacrta prijedloga strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske, travanj
  14. Otoci uglavnom pripadaju kategoriji područja s razvojnim posebnostima. Republika Hrvatska ima 1.244 otoka koji se geografski dijele na 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi (vrh iznad razine mora) i grebena (vrh ispod razine mora). Stalno je naseljeno 47 otoka i poluotok Pelješac, a prema zadnjem popisu stanovništva iz
  15. godine zabilježen je rast broja stanovnika na hrvatskim otocima (132.756 stanovnika, što je za 7.886 više u odnosu na
  16. godinu) koji žive u 344 naselja. Otoci zauzimaju oko 3.259 km², što čini 5,8% površine hrvatskog kopna. Ukupna duljina hrvatske morske obalne crte iznosi 6.278 km, od čega je duljina obalne crte otoka 4.398 km (70% ukupne morske obale). Naš je najveći otok Cres (405,7 km²), najviši je Brač (Vidova gora 778 m), najrazvedeniji je Pag, najduži otok je Hvar, a najnaseljeniji je otok Krk. Administrativno otoci pripadaju u sedam obalno-otočnih županija, 51 otočnom gradu / općini, a nekoliko malih otoka pripada u nadležnost sedam gradova na obali. Država u hrvatske otoke prosječno godišnje ulaže više od 1,2 milijarde kuna u izgradnju potrebne temeljne infrastrukture, subvencije i potpore. Nacionalni program razvitka otoka (u daljnjem tekstu: NPRO) usvojen je
  17. godine i nacionalni je razvojni dokument prema kojem se vodi otočna razvojna politika. NPRO navodi sljedeća načela upravljanja otočnim razvojem: Otoci su razvojno jednakopravni dijelovi Hrvatske. Otok je sustav koji čine ekosustav otoka, čovjekove proizvodne, potrošne i prometne djelatnosti te društvena zajednica koja na njemu obitava. Održivo i potpuno korištenje otočnog bogatstva. Po donošenju NPRO-a uslijedilo je i donošenje Zakona o otocima (u daljnjem tekstu: ZO)[12](Zakon o otocima (NN 34/99, 149/99, 32/02 i 33/06)) koji zajedno s nizom podzakonskih akata čini pravni okvir upravljanja razvojem otoka. Zahvaljujući svojim komparativnim razvojnim prednostima, otoci se mogu čuvati i očuvati samo ako se koriste u cijelosti i održivo. Na otocima stoga treba poticati ulaganja koja su ekološki (koriste i čuvaju okoliš), gospodarski (vraćaju uloženo), tehnološki (ostvaruju predviđenu proizvodnju) i društveno (čuvaju i unaprjeđuju otočnu zajednicu) održiva. Otok je razvojna zajednica čiji je razvoj ponajprije briga otočana, a na državnoj i županijskoj razini osiguravaju se tek potrebni institucionalni uvjeti i uključivanje u nacionalne infrastrukturne i suprastrukturne sustave. Bitan je kontinuitet upravljanja razvojem otoka. Nositelji otočne razvojne politike trebaju do kraja ostvarivati programe koje su započeli te dugoročno odabirati, koristiti i mijenjati razvojne instrumente i mjere kojima će korisnike otočnih resursa usmjeravati prema potpunom i održivom korištenju. Slijedeći ta načela, održivi razvoj osnovni je cilj i svrha upravljanja otočnim gospodarstvom i ekosustavom nositelja otočne razvojne politike. Osnovni je cilj tako određen kao stalno i potpuno, gospodarski, ekološki, tehnološki i društveno održivo iskorištavanje otočnog potencijala. Usporedba otočne razvojne politike s krovnom regionalnom politikom pokazuje nedovoljnu povezanost i nedostatak vertikalne koordinacije provedbe krovnog i regionalnih zakona. Treba upozoriti da je
  18. godine ratificiran Protokol Barcelonske konvencije o integralnom upravljanju obalnim područjem te da Republika Hrvatska članica EU-a mora izraditi Strategiju upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske, a kao što je definirano Uredbom o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.[13](Uredba o izradi i provedbi dokumenata Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem (NN 112/2014)) Postoji određen broj JLS-a koji su i u kategoriji područja s razvojnim posebnostima i u kategoriji potpomognutih područja. Kao što je istaknuto u Analitičkoj podlozi, među JLS-ovima u kategoriji potpomognutih područja nalaze se samo deset od 45 brdsko-planinskih i tek jedna od 51 otočnog JLS-a. Uz to, svi brdsko-planinski JLS-i i (polu)otočna općina Ston svrstani su u II. skupinu. S druge strane, od 264 potpomognuta JLS-a, 142 su iznadprosječno stara (53,7%), što govori o visokoj korelaciji nerazvijenosti i demografske ugroženosti, ali i o ravnomjernom razmještaju: starih JLS-ova podjednako ima i među najnerazvijenijima i među najrazvijenijima. 1.
  19. Urbana područja ZRRRH-a uvodi se kategorija urbanih područja. Naime, uočena je potreba da se za pojedine prostore Republike Hrvatske izrade posebni teritorijalni razvojni programi bez obzira na stupanj razvijenosti tih područja. Kako problematika razvoja urbanih područja nije odgovarajuće bila zastupljena u postojećem normativnom okviru politike regionalnog razvoja Republike Hrvatske, ZRRRH uvodi kategorije urbanih aglomeracija za šira područja utjecaja četiriju najvećih gradova i kategorije većih odnosno manjih urbanih područja, s obvezom donošenja vlastitih strategija urbanog razvoja kao osnovice za planiranje projekata sufinanciranih iz ESI fondova i iz drugih izvora. Stoga planske dokumente politike regionalnog razvoja pored Strategije i županijskih razvojnih strategija sada čine i strategije razvoja urbanog područja. Urbane aglomeracije su: urbana aglomeracija Zagreb sa sjedištem u Zagrebu[14](Zagreb je jedino urbano područje u Republici Hrvatskoj koje nužno u obuhvat mora uključiti administrativne teritorije okolnih JLS-ova koji su u sastavu susjednih županija, za razliku od bilo kojeg drugog urbanog područja.), urbana aglomeracija Split sa sjedištem u Splitu, urbana aglomeracija Rijeka sa sjedištem u Rijeci i urbana aglomeracija Osijek sa sjedištem u Osijeku. Gradovi Osijek, Rijeka, Split i Zagreb su kao sjedišta aglomeracija nositelji izrade strategije razvoja svojih urbanih aglomeracija koja će biti njihova osnova za daljnji rad, što uključuje i identificiranje projekata koji ispunjavaju uvjete za financiranje iz ESI fondova i koji su u interesu svih članova pojedine urbane aglomeracije. Karta
  20. Sustav naselja u Republici Hrvatskoj Izvor: Preuzeto iz Nacrta prijedloga strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske, travanj
  21. Urbana područja (urbane aglomeracije, veća i manja urbana područja) ustrojena su sa svrhom postizanja učinkovitijeg planiranja, usklađivanja i provedbe urbane dimenzije politike regionalnog razvoja te povlačenja sredstava iz ESI fondova namijenjenih urbanom razvoju. U tablici
  22. popisani su gradovi po kategorijama urbanih područja, dok su pokazatelji društvenog i gospodarskog razvoja, uključujući i indeks razvijenosti za navedene gradove, dani u Prilogu 1 (tablice
  23. i 4.). Jedan od ciljeva kohezijske politike EU-a za razdoblje
  24. –
  25. godine je i potaknuti integrirane strategije koje potiču održiv urbani razvoj te jačaju otpornost gradova. Kohezijska politika EU-a za razdoblje
  26. –
  27. godine prepoznaje gradove kao pokretače razvoja, inovativnosti i kreativnosti, mjesta u kojima se koncentriraju razvojni potencijali i izazovi. U tom smislu i nova Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku[15](Glavna uprava za regionalnu politiku Europske komisije
  28. preimenovana je u Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku.) u odlukama i kreiranju politike na razini EU-a stavlja veći naglasak na ulogu gradova i urbanih područja. Procjenjuje se da će tijekom financijskog razdoblja
  29. do
  30. godine barem 50% sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), i to u iznosu od oko 80 do 90 milijarda, biti uloženo u gradska područja. Jednako je tako predviđeno da se najmanje 5% nacionalnih sredstava EFRR-a izdvaja za integrirani održivi urbani razvoj kako bi se osiguralo da to bude jedan od prioriteta svih država članica. Tablica
  31. Urbana područja Urbane aglomeracije Zagreb, Osijek, Rijeka, Split Veća urbana područja (gradovi s više od 35.000 stanovnika a nisu uključeni u urbane aglomeracije) Zadar, Slavonski Brod, Pula, Karlovac, Sisak, Varaždin, Šibenik, Dubrovnik, Bjelovar i Vinkovci Manja urbana područja (gradovi s manje od 35.000 stanovnika čija središnja naselja imaju više od 15.000 stanovnika i/ili su sjedišta županija) Vukovar, Koprivnica, Požega, Đakovo, Petrinja, Metković, Čakovec, Virovitica, Gospić, Krapina, Pazin, Slatina, Knin, Križevci, Nova Gradiška, Županja, Rovinj, Makarska, Kutina Jedinstvena urbana područja dva ili više urbanih područja koja neposredno graniče Izvor: Sistematizacija prema članku
  32. Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (NN 147/14), MRRFEU Najvećim je urbanim centrima u Republici Hrvatskoj osigurano 345,35 milijuna eura za provedbu aktivnosti namijenjenih održivom urbanom razvoju, koji se u Republici Hrvatskoj provodi putem mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU mehanizam). Mehanizam ITU novi je mehanizam Europske unije. U Republici Hrvatskoj ITU mehanizam se sastoji od skupa aktivnosti koje se u gradovima mogu financirati iz triju različitih fondova – Europskog fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda te Europskog socijalnog fonda, a provodi se kombinacijom odabranih specifičnih ciljeva u okviru Operativnog programa »Konkurentnost i kohezija«
  33. –
  34. godine te Operativnog programa »Učinkoviti ljudski potencijali«
  35. –
  36. godine s ciljem jačanja uloge gradova kao pokretača gospodarskog razvoja. U skladu sa Sporazumom o partnerstvu, za financiranje aktivnosti kroz mehanizam ITU, odabrano je sedam najvećih urbanih centara u Republici Hrvatskoj s najvećom koncentracijom stanovništva, odnosno gradovi koji imaju više od 50.000 stanovnika u centralnim naseljima – Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Slavonski Brod, Zadar i Pula. Urbana područja koja su korisnici ITU mehanizma trebaju definirati smjer svoga razvoja u strateškom dokumentu odnosno izraditi strategiju razvoja urbanog područja. MRRFEU je u rujnu
  37. godine donijelo Smjernice za izradu strategije razvoja urbanih područja, praćenje njihove provedbe i vrednovanje, s metodologijom za izradu strategija koje trebaju obuhvaćati integrirane mjere za suočavanje s ekonomskim, okolišnim, klimatskim, demografskim i socijalnim izazovima.
  38. ANALIZA 2.
  39. Metodološki pristup provedbi SWOT analize Analiza stanja prikazana u nastavku sastoji se od sažetka ažuriranih informacija i podataka predstavljenih u Analitičkoj podlozi koja je izrađena za potrebe ove Strategije te sažetka nalaza SWOT analize provedene u dva kruga radionica s predstavnicima lokalne i regionalne razine i s članovima partnerskih vijeća nakon osnivanja na temelju Odluka Vlade Republike Hrvatske u veljači
  40. godine. Cjelovita SWOT analiza objavljena je na mrežnoj stranici MRRFEU[16](Vidjeti bilješku br. 3.). U metodološkom dijelu Analitičke podloge (Poglavlje 1.) opisana je SWOT metoda, a ovdje su sažeto predstavljeni ključni nalazi na razini Republike Hrvatske s naznakom mogućih regionalnih specifičnosti. Nalazi SWOT analize pokazuju višeslojnost i kompleksnost niza razvojnih pitanja. To se najviše očituje u ponavljanju određenih tema u analizi SWOT, kao što su imovinsko-pravni odnosi, demografski problemi, nedostatak suradnje i koordinacije. Navedeno potvrđuje važnost određene problematike i naglašava različita viđenja problema kao i mogućih rješenja. S obzirom na to da je često riječ o kompleksnim problemima, potrebno ih je rješavati na više razina i suradnjom ključnih dionika različitih struka. U proces SWOT analize bili su uključeni prije svega dionici lokalne i regionalne razine te je naglasak stavljen na njihovo viđenje i razumijevanje razvojnih problema s kojima se izravno i svakodnevno suočavaju i kao stručnjaci u svom području i kao građani koji žive na određenom području koji se koriste uslugama javnog sektora. Ovdje primijenjen pristup razvojnom planiranju poštuje mišljenje krajnjih korisnika i ključnih dionika na lokalnoj i regionalnoj razini. U rad partnerskih vijeća uključeni su i predstavnici nacionalnih institucija te su tijekom rasprava propitivani nalazi SWOT-a kako bi se u što većoj mjeri objektivizirali subjektivni dojmovi lokalnih dionika. Istodobno, participativnim je pristupom omogućeno da se u proces planiranja uključe nositelji i sunositelji budućih razvojnih mjera na nacionalnoj razini. Postupno se gradio »osjećaj vlasništva nad procesom«, pokrenuti su mehanizmi uzajamnog učenja i produbljivalo se razumijevanje problema kako bi se u buduće mogli što lakše zajednički rješavati. U nastavku su prikazani podaci i informacije o stanju makroekonomskih kretanja u Hrvatskoj, rezultati analize stanja sa SWOT analizom društvenog razvoja, razvoja prostora i okoliša, gospodarskog razvoja te stanje u regionalnom razvojnom upravljanju. Na kraju su predstavljene nove razvojne koncepcije za lokalni i regionalni razvoj koje mogu obogatiti buduće mjere, aktivnosti, programe i projekte regionalnog razvoja Republike Hrvatske. 2.
  41. Makroekonomska kretanja hrvatskoga gospodarstva od
  42. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Republika Hrvatska je
  43. godine ostvarila ukupni bruto domaći proizvod (BDP) u iznosu od 334.219 milijuna kuna. Bruto domaći proizvod po stanovniku za Hrvatsku iste je godine iznosio 79.062 kune odnosno 10.390 eura. Nakon šest uzastopnih godina pada gospodarske aktivnosti, hrvatsko gospodarstvo u
  44. godini bilježi pozitivnu međugodišnju realnu stopu rasta BDP-a od 1%. Za usporedbu, na razini EU 28 međugodišnji pad BDP-a zabilježen je samo u
  45. (-4,4%) i
  46. godini (-0,5%) (vidi slike
  47. i 7.). Pozitivna gospodarska kretanja u
  48. godini ponajprije su bila potaknuta rastom izvoza roba i usluga te rastom domaće potražnje. Realni se izvoz roba i usluga u
  49. godini povećao za 9,2%, a uvoz za 8,6%. Od sastavnica domaće potražnje, najveće povećanje bilježi osobna potrošnja (međugodišnji rast od 1,2%), a blagi oporavak bilježe i državna potrošnja (međugodišnja stopa rasta od 0,6%) i investicije (međugodišnja stopa rasta od 1,0%). Detaljan pregled osnovnih makroekonomskih pokazatelja gospodarstva Republike Hrvatske prikazan je u tablici
  50. u Prilogu
  51. Slika
  52. BDP, realne stope rasta, Republika Hrvatska i EU-28,
  53. –
  54. godine Izvor: Obrada EIZ, Eurostat Slika
  55. Zaposlene osobe
(000)i registrirana stopa nezaposlenosti (%), Republika Hrvatska, 2006. – 2015. godine Izvor: Obrada EIZ, DZS Analizira li se kretanje bruto domaćeg proizvoda za Hrvatsku od 2006. do 2015. godine, mogu se uočiti dva razdoblja. Prvo razdoblje je razdoblje prije gospodarske krize, od 2006. do 2008. godine koje obilježava kontinuirani rast bruto domaćeg proizvoda BDP-a, dok drugo razdoblje recesijskih kretanja počinje sredinom 2008. te traje do 2014. godine. Okosnica snažnom rastu hrvatskoga gospodarstva do 2008. godine bili su snažan priljev kapitala te izravna strana ulaganja (uključujući i prekogranične zajmove matičnih društva društvima kćerima). Međutim, priljev izravnih stranih ulaganja u manjoj je mjeri bio usmjeren u sektor razmjenjivih dobara, tako da je potaknuta domaća potražnja ponajprije pridonijela povećanju uvoza. U uvjetima tzv. upravljanoga fluktuirajućeg tečaja povećali su se gubici troškovne konkurentnosti te su se pogoršali izvozni rezultati. Hrvatsko je gospodarstvo tako do 2008. godine ostvarilo deficit tekućeg računa u iznosu od 8,9% BDP-a, dug opće države od 39,6% BDP-a, dok je bruto vanjski dug iznosio 84,3% BDP-a. Slika 8. BDP po stanovniku u tekućim cijenama prema paritetu kupovne moći, EU 28, 2015. godine Izvor: Eurostat, obrada EIZ, 2016. Negativna gospodarska kretanja u Hrvatskoj u razdoblju od 2008. do 2014. godine bila su potaknuta globalnom financijskom krizom, a nastavila su se potaknuta slabošću gospodarskog sustava, osobito njegovom niskom konkurentnošću. Zbog produljene recesije realni se BDP od 2008. do 2014. godine kumulativno smanjio za otprilike 12,5%, dok je stopa registrirane nezaposlenosti povećana s 13,2% u 2008. na 19,7% u 2014. godini. Stabilnost javnih financija ozbiljno je narušena, tako da je deficit opće države tijekom razdoblja od 2011. do 2014. godine u prosjeku iznosio 6% BDP-a. Dug opće države, koji je s 39,6% BDP-a u 2008. eskalirao na 86,7% u 2015. godini, postao je novim razlogom za zabrinutost. Rastuća je zaduženost javnog i privatnog sektora utjecala na rast bruto vanjskog duga. Ukupni je bruto inozemni dug iznosio 46,7 milijarda eura krajem prosinca 2014. godine te je povećan za 6,07 milijarda eura u usporedbi s krajem 2008. godine. Izraženo u postotku BDP-a, bruto inozemni dug povećan je s 84,3% BDP-a u 2008. na 108,4% BDP-a u 2014. godini. Promatrajući strukturu bruto inozemnog duga, najveći udio u ukupnom krajem 2014. imali su ostali domaći sektori (38,6%), a slijedi opća država (29,3%), druge monetarne financijske institucije (17,5%), dug nastao na temelju inozemnih izravnih ulaganja (13,7%) te dug središnje banke (1%). U uvjetima visokog deficita i prekomjernog duga opće države, Vijeće Europe je 28. siječnja 2014. godine otvorilo za Hrvatsku proceduru prekomjernog deficita (PPD) i preporučilo smanjenje deficita na razinu od 2,7% BDP-a do 2016. Prema visini BDP-a po stanovniku izraženog u paritetu kupovne moći, Hrvatska se nalazi na samom začelju ljestvice zemalja (slika 8.). Nižu vrijednost BDP-a po stanovniku ostvaruju samo Rumunjska i Bugarska. U usporedbi s Luksemburgom koji bilježi najvišu razinu BDP-a po stanovniku, Hrvatska u 2015. godini ostvaruje 4,66 puta niži BDP po stanovniku. Tablica 3. Projekcije osnovnih makroekonomskih i fiskalnih pokazatelja, 2017. – 2018. godine 2017. 2018. Rast realnog BDP-a (u%) 3,3 2,9 Rast potrošnje kućanstava (u%) 3,2 2,7 Rast državne potrošnje (u%) 1,4 0,7 Rast realnih investicije u fiksni kapital (u%) 5,4 7,1 Rast izvoza roba i usluga, stalne cijene (u%) 6,8 5,9 Rast uvoza roba i usluga, stalne cijene (u%) 6,8 7,3 Rast tekućeg računa bilance plaćanja (ESA 2010 definicija, u% BDP-
  1. a)-1,9 -1,7 Registrirana stopa nezaposlenosti (u%) 13,3 12,4 Javni dug (ESA 2010 definicija, u% BDP-
  2. a)85,8 85,4 Tečaj HRK/EUR 7,48 7,50 Potrošačke cijene (postotna promjena) 1,4 1,9 Izvor: Ekonomski institut, Zagreb. Prema prognozama EIZ-a nastavak pozitivnih stopa rasta realnog BDP-a koje su u 2016. godini iznosile 2,9% očekuje se stopama od 3,3% u 2017. i 2,9% u 2018. godini (EIZ, 2017.) (tablica 3.). Pozitivne prognoze najvećim su dijelom zasnovane na oporavku domaće potražnje koja je nakon šest godina negativnog doprinosa, u 2015. i 2016. godini zabilježila porast, povoljnim kretanjima industrijske proizvodnje, nastavku visokih stopa rasta izvoza, ali i na deflaciji koja realni rast BDP-a čini većim od nominalnog. U 2016. godini je zabilježen pad proračunskog deficita ispod razine 3% BDP-a i ispod ciljane vrijednosti od 2,7% koju je za Hrvatsku preporučilo Vijeće Europe te je iznosio 0,8% što znači da je Hrvatska formalno izašla iz procedure prekomjernog deficita te se i u 2017. i 2018. očekuje zadržavanje proračunskog deficita ispod granične razine (1,9% u 2017. i 1,7% u 2018. godini). Očekuje se blagi porast državne potrošnje od 1,4% u 2017. i 0,7% u 2018. godini te značajniji rast investicija od 5,4% u 2017. te 7,1% u 2018. godini. Vanjska trgovina, prema prognozama EIZ-a, trebala bi i dalje imati pozitivan doprinos rastu BDP-a, ali uz nešto niže stope rasta izvoza i uvoza. Tekući račun bilance plaćanja i dalje će biti u suficitu, ali nešto manjem, 1,9% BDP-a u 2017. i 1,7% BDP-a u 2018. godini. Pozitivan će doprinos imati priljevi iz EU fondova, dok će oporavak profita banaka u inozemnom vlasništvu imati negativan učinak na bilancu plaćanja. U nadolazećem razdoblju očekuje se da će tržište rada slijediti trendove u ukupnom gospodarstvu, s daljnjim smanjenjem broja nezaposlenih i blagim rastom broja zaposlenih koji će se uglavnom generirati u privatnom sektoru. Očekuje se da će stopa nezaposlenosti pasti na 13,3%u 2017. i 12,4% u 2018. godini. 2.3. Analiza stanja društvenog razvoja sa SWOT analizom Kretanje stanovništva Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Republici Hrvatskoj bilo je 4.284.889 stanovnika, odnosno 3,4% manje nego u prethodnom popisu iz 2001. godine. Za usporedbu, na razini EU 28 u istom je razdoblju zabilježen porast stanovnika od 3,0%. U Jadranskoj je Hrvatskoj to smanjenje bilo nešto manje izraženo nego u Kontinentalnoj. Naime, u Jadranskoj je Hrvatskoj broj stanovnika smanjen 1,06%, a u Kontinentalnoj čak 4,57%. U desetogodišnjem razdoblju najveće se smanjenje broja stanovnika dogodilo u Vukovarsko-srijemskoj županiji (12,33%). Prema procjenama, broj stanovnika u godinama nakon popisa nastavio se smanjivati. Prema podacima za 2015., sredinom godine broj stanovnika bio je 0,8% manji u odnosu na prethodnu godinu. Porast broja stanovnika zabilježen je samo u Gradu Zagrebu (vidi Prilog 1. – tablica 5.). Već je dulje vrijeme u Republici Hrvatskoj prisutan prirodni pad. Stopa prirodnog pada u 2015. godini bila je -4,0 ‰, dok je na razini EU 28 iste godine po prvi puta od 1961. zabilježena stopa prirodnog pada od -0,3 ‰. Prirodni pad u 2015. godini zabilježen je u svim županijama. Županija s najvećim prirodnim padom 2015. godine bila je Osječko-baranjska županija (vidi Prilog 1. – tablica 6.). Karta 7. Prosječna starost stanovništva Republike Hrvatske, po gradovima i općinama, Popis 2011. godine Izvor: Stručna podloga za izradu Strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske »Demografski scenariji i migracije« (Čipin et al., 2014) U ovom dijelu treba istaknuti i problem demografskog starenja. Hrvatsko je stanovništvo među petnaest najstarijih svjetskih populacija. Nadalje, udio starijih u ukupnoj populaciji u stalnom je rastu. Najviše stanovništva starog 65 i više godina u odnosu na ukupno stanovništvo ima u Ličko-senjskoj županiji, 24,5%, a najmanje u Međimurskoj županiji, 16,6%. Prosječna starost hrvatskog stanovništva na lokalnoj razini prikazana je na karti 7. Uz stopu prirodnog pada i starenje stanovništva, Hrvatska se suočava i s velikim iseljavanjem stanovništva u inozemstvo. U 2015. godini iz Hrvatske je u inozemstvo odselila 29.651 osoba. U isto vrijeme, stanovništvo iz inozemstva doseljava se u manjoj mjeri nego što se iseljava. Saldo migracije stanovništva Republike Hrvatske s inozemstvom bio je negativan i iznosio je -17.945. Prema broju odseljenih osoba iz Republike Hrvatske u inozemstvo na prvome je mjestu Grad Zagreb s 17,0% od ukupnog broja odseljenih, slijede Primorsko-goranska županija s 8,6% i Zagrebačka županija s 7,7%. U ukupnom broju doseljenih osoba iz inozemstva u Republiku Hrvatsku u 2015. godini najveći su udio imali Grad Zagreb (23,6%) i Splitsko-dalmatinska županija (15,6%) (vidi Prilog 1. – tablica 7.). Kultura Republika Hrvatska ima bogatu i raznovrsnu kulturnu baštinu koju prema važećem Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dijelimo na nepokretna, pokretna i nematerijalna kulturna dobra.[17](Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03, 157/03 – Ispravak, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15 i 44/17)) Kulturna dobra upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske[18](Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (NN 89/11, 130/13)), odnosno javnu knjigu koju vodi Ministarstvo kulture.[19](Dostupno na mrežnim stranicama Ministarstva kulture http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=31.) Registar kulturnih dobara sastoji se od tri liste: Liste zaštićenih kulturnih dobara (Z), Liste kulturnih dobara nacionalnog značenja (N) i Liste preventivno zaštićenih dobara (P). Ukupan broj kulturnih dobara upisanih u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (stanje lipanj 2016.) je 9.077, od čega je nepokretnih kulturnih dobara 6.600, pokretnih kulturnih dobara (zbirke i pojedinačni predmeti) 2.329 te nematerijalnih kulturnih dobara 148. Od ukupnog broja nepokretnih kulturnih dobara zaštićeno je 6.099 pojedinačnih nepokretnih kulturnih dobara, 573 kulturno-povijesne cjeline te 12 kulturnih krajolika. Registar je aktivan sadržaj koji se mijenja i nadopunjuje svakodnevno s obzirom na nove postupke utvrđivanja svojstva kulturnog dobra, reviziju rješenja o zaštiti kulturnih dobara, brisanja iz Registra zbog gubitka svojstava kulturnog dobra te promjene ostalih značajnih podataka o dobrima (vidi Prilog 1. – tablice 8. i 9.). Iznimna je vrijednost kulturne baštine na području Republike Hrvatske potvrđena upisom sedam nepokretnih kulturnih dobara u Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a: Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, Stari grad Dubrovnik, Kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča, Katedrala svetog Jakova u Šibeniku, Povijesni grad Trogir, Starogradsko polje na Hvaru te Stećci – srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika. Na UNESCO-ovu je Listu nematerijalne baštine čovječanstva upisano 13 nematerijalnih kulturnih dobara, što čini značajnu bazu kulturno-turističkih resursa odnosno atrakcija: Čipkarstvo u Hrvatskoj, Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, Festa sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, Godišnji proljetni ophod Kraljice ili Ljelje iz Gorjana, Godišnji pokladni ophod zvončari s područja Kastavštine, Procesija Za križen na otoku Hvaru, Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, Viteška igra Sinjska alka, Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske, Bećarac – vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema, Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, Klapsko pjevanje te Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa. Najviše sredstava iz županijskih proračuna za kulturu izdvojile su 2015. godine Dubrovačko-neretvanska (11,15%) i Ličko-senjska županija (7,44%). S druge strane, najmanji udio proračuna za kulturu u županijskom proračunu iste godine zabilježen je u Virovitičko-podravskoj (2,96%) i Zagrebačkoj županiji (3,63%) (vidi Prilog 1. – tablica 10.). Obrazovanje U Kontinentalnoj su Hrvatskoj u pedagoškoj godini 2014./2015. bila 902 dječja vrtića koje je pohađalo ukupno 89.392 djece. U Jadranskoj Hrvatskoj u istom razdoblju bilo je 688 dječjih vrtića i 44.372 upisane djece. Broj upisane djece po odgojitelju i u Kontinentalnoj i u Jadranskoj Hrvatskoj bio je sedam. Prema broju djece koja dolaze na jednog odgojitelja, najviše odstupaju Krapinsko-zagorska županija s 11 djece na odgojitelja te Virovitičko-podravska i Brodsko-posavska s po desetero djece. Ukupan broj odgojitelja u Kontinentalnoj Hrvatskoj bio je 12.159. U isto je vrijeme u Jadranskoj Hrvatskoj bilo zaposleno 6.641 odgojitelja (Prilog 1. – tablica 11.). Od 2.130 osnovnih škola[20](Prema metodologiji Državnog zavoda za statistiku školom se smatra svaka skupina učenika koja prati nastavu određene vrste i stupnja prema istovrsnome nastavnom planu i programu na određenoj lokaciji. Svaka školska jedinica (područna škola/odjel) također se smatra školom.) na području Hrvatske, 1.404 njih djeluje u Kontinentalnoj. U tih je 1.404 osnovnih škola u školskoj godini 2014./2015. bilo 218.596 učenika i 21.741 učitelja[21](Za osnovne škole prikazan je broj učitelja koji predaju u jednoj ili više školskih jedinica (područnih škola/odjela) i ne odražava broj fizičkih osoba zaposlenih u osnovnim školama.). Prema tome, na jednog učitelja bilo je deset učenika. U Jadranskoj Hrvatskoj iste je školske godine bilo 726 osnovnih škola s ukupno 104.599 upisanih učenika. Kao i u Kontinentalnoj Hrvatskoj, na jednog učitelja dolazi 10 učenika. Broj učitelja u Jadranskoj Hrvatskoj bio je 10.875. Najmanji broj učenika na jednog učitelja je u Ličko-senjskoj županiji, njih osam (Prilog 1. – tablica 12.)[22](Prema podacima Eurostata iz 2014. godine, u državama članicama EU 28 u prosjeku na jednog učitelja dolazi 14,8 djece, dok u Hrvatskoj na jednog učitelja dolazi 14,3 učenika. Za izračun broja učenika po učitelju Eurostat koristi specifičnu metodologiju vrednovanja ulaznih varijabli i rezultate agregira po specifičnim stupnjevima obrazovanja te Državni zavod za statistiku ne raspolaže usporedivim podacima za Republiku Hrvatsku na županijskoj razini.). Srednjih škola[23](Ako jedna srednja škola obuhvaća nekoliko školskih jedinica različitih vrsta, npr. gimnaziju, tehničku, industrijsku i obrtničku školu, svaka takva jedinica smatra se zasebnom školom i tako se prikazuje. Vidi također objašnjenje u fusnoti 23.) u školskoj godini 2014./2015. u Kontinentalnoj Hrvatskoj je bilo 449. Njih je pohađalo 121.318 učenika. Broj nastavnika[24](Za srednje škole prikazan je broj nastavnika koji predaju u određenoj vrsti škole. S obzirom na to da nastavnik može predavati u nekoliko vrsta škola, npr. u gimnaziji, tehničkoj, industrijskoj i obrtničkoj školi te srednjem obrazovanju odraslih, iskazani broj nastavnika ne daje broj fizičkih osoba zaposlenih u srednjim školama.) bio je 17.254, a na jednog nastavnika dolazi sedam učenika. Broj učenika na jednog nastavnika u Jadranskoj Hrvatskoj nešto je manji i iznosi šest učenika[25](Prema podacima koje je objavio Eurostat za 2014. godinu, u državama članicama EU 28 u prosjeku na jednog nastavnika dolazi 12,5 učenika polaznika srednje škole, dok u Hrvatskoj na jednog nastavnika dolazi 9,3 učenika. Za izračun broja učenika po nastavniku Eurostat koristi specifičnu metodologiju vrednovanja ulaznih varijabli i rezultate agregira po specifičnim stupnjevima obrazovanja te Državni zavod za statistiku ne raspolaže usporedivim podacima za Republiku Hrvatsku na županijskoj razini.). U Jadranskoj Hrvatskoj djelovale su 294 srednje škole u kojima je nastavu pohađalo 57.343 učenika (Prilog 1. – tablica 13.). Zdravstvo Sustav zdravstva skrbio je 2015. godine za 4.118.220 osiguranika u Republici Hrvatskoj. Od toga je 2.798.359 osiguranika na području Kontinentalne, a 1.319.861 na području Jadranske Hrvatske. Prema podacima iz 2015. godine[26](Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2015. godinu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, rujan 2016.) u Republici Hrvatskoj ukupno je 1.356 zdravstvenih ustanova koje obuhvaćaju: – domove zdravlja
(49)– kliničke bolničke centre
(5)– kliničke bolnice
(3)– klinike
(5)– opće bolnice
(20)– specijalne bolnice
(32)– lječilišta
(7)– zavode za javno zdravstvo
(22)– ostale državne zavode
(5)– ustanove za hitnu pomoć
(21)– poliklinike
(357)– ustanove za medicinu rada
(9)– ljekarne
(177)– ustanove za njegu-skrb
(206)– trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti
(438). Od 72 bolničke ustanove i lječilišta, devet specijalnih bolnica i pet lječilišta nalazi se u privatnom vlasništvu. Registrirano je ukupno 5.263 jedinica privatne prakse (ordinacije, laboratoriji, privatna praksa ljekarnika, privatna praksa fizioterapeuta i zdravstvene njege u kući). Ukupan broj timova opće medicine u punom radnom vremenu te je godine u Hrvatskoj bio 2.300. Analizira li se broj timova opće medicine na razini županija, vidljive su značajne razlike. Najveći je broj timova u Gradu Zagrebu
(440). Potom slijedi Splitsko-dalmatinska županija s 241 timom. Najmanje je timova opće medicine u Ličko-senjskoj
(31)i Požeško-slavonskoj županiji
(38)(Prilog
  1. – tablica 14.). Hrvatska se s 5,5 bolničkih postelja na 1.000 stanovnika (2015.) nalazi neznatno iznad prosjeka EU-a od 5,2 bolničke postelje u
  2. godini[27](Eurostat još nije objavio podatak za
  3. godinu. Definicije bolnica i njihovih standarda razlikuju se od zemlje do zemlje jer neke zemlje statistički obuhvaćaju samo javne bolnice, a neke taj popis proširuju i na privatne bolnice, a neke uvrštavaju i vojne bolnice (OECD, 2011). Podaci Eurostat-a odnose se na različiti obuhvat bolnica u različitim zemljama stoga je važno napomenuti da statistika Eurostat-a za Hrvatsku ne obuhvaća privatne bolnice i zatvorsku bolnicu.). Međutim, među županijama postoje velike razlike u broju bolničkih postelja na 1.000 stanovnika. Najviše ih ima Varaždinska županija, čak 10,
  4. S druge strane, najmanje ima Zagrebačka županija, tek 0,78 bolničkih postelja. Čak 14 županija ima broj bolničkih postelja na 1.000 stanovnika manji od prosjeka Hrvatske. Na jednu bolničku postelju
  5. godine u Hrvatskoj je dolazilo u prosjeku 31,72 pacijenata. Daleko više pacijenata po bolničkoj postelji od nacionalnog prosjeka imaju Međimurska (54,23), Ličko-senjska (49,28) i Virovitičko-podravska (44,86). Više pacijenata po bolničkoj postelji od prosjeka imaju i Koprivničko-križevačka, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Šibensko-kninska županija i Grad Zagreb. Najmanji broj pacijenata po postelji je u Zagrebačkoj županiji (9,32) (Prilog
  6. – tablica 15.). Po broju doktora koji rade u stacionarnim ustanovama prednjači Grad Zagreb s 2.297 doktora, što je 36% od ukupnog broja doktora u stacionarnim ustanovama u Hrvatskoj. Na začelju liste po broju doktora u stacionarnim ustanovama su Zagrebačka
(16)i Ličko-senjska županija
(24). Podaci o broju svih doktora medicine u
  1. također upućuju na razlike među županijama. Jedna ih je trećina, preciznije 4.714, u Gradu Zagrebu. Slijede Splitsko-dalmatinska (1.504) i Primorsko-goranska (1.170). S druge strane, u Ličko-senjskoj županiji
  2. godine bilo je samo 109 doktora medicine. Slična je situacija i kad je riječ o zubnim terapeutima. Njih je 1.102 od ukupno 3.614 u Gradu Zagrebu, a u Ličko-senjskoj županiji 20 (Prilog
  3. – tablica 16.). Karta
  4. Regionalna distribucija bolnica u Republici Hrvatskoj,
  5. godine Izvor: Vehovec, M. (ur.), O zdravstvu iz ekonomske perspektive, EIZ,
  6. Statistički podaci ukazuju na još uvijek relativno nezadovoljavajući odnos broja liječnika u bolnicama prema broju stanovnika u Hrvatskoj. Prema podacima Eurostata Hrvatska se sa 185 liječnika na 100.000 stanovnika u
  7. godini nalazi ispod prosjeka 24 zemlje Europske unije[28](Prosjek ne uključuje Hrvatsku, Luksemburg, Slovačku i Švedsku.) od 195 liječnika na 100.000 stanovnika. Istodobno najpovoljnija vrijednost ovog pokazatelja zabilježena je u Latviji (284 liječnika na 100.000 stanovnika), dok najmanje bolničkih liječnika na 100.000 stanovnika ima Belgija (69 liječnika)[29](Podatak za Belgiju odnosi se na
  8. godinu.). U sustavu zdravstva Republike Hrvatske krajem
  9. godine bilo je zaposleno ukupno 67.297 zdravstvenih radnika i suradnika (
  10. godine – 65.757). Administrativnih radnika bilo je 5.113, a tehničkih 11.247 ili ukupno 16.360 (
  11. godine – 16.607). Broj doktora medicine sa zaposlenjem u zdravstvu iznosio je 14.464, što je povećanje u odnosu na
  12. godinu za 2,8% (
  13. godine – 14.057). Najbrojniju profesionalnu skupinu unutar zdravstva čine medicinske sestre-medicinski tehničari, kojih je 29.678, što je 44,1% od ukupno zaposlenih zdravstvenih radnika i suradnika. Prema podacima Hrvatske liječničke komore iz prosinca
  14. godine[30](https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/priop%C4%87enja/odlazak-lijecnika-na-rad-u-inozemstvo.pdf, priopćenje objavljeno
  15. prosinca 2016., pristupljeno
  16. ožujka
  17. godine), u zadnje tri i pol godine odnosno od pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, 525 liječnika je napustilo zemlju i otišlo raditi u inozemstvo od čega gotovo polovina u dobi između 25-30 godina. Od ukupnog broja liječnika koji su napustili Republike Hrvatsku, većina je žena i to 53% dok je muškaraca 47%. Liječnici najviše odlaze raditi u Veliku Britaniju, Njemačku, Irsku, Austriju i Švedsku. Hrvatsku je napustilo više liječnika specijalista
(305), no onih bez specijalizacije
(221)– liječnika opće medicine. Među otišlim specijalistima najveći je broj anesteziologa
(53), slijede internisti
(34), psihijatri
(33), radiolozi
(26), ginekolozi
(22)i opći kirurzi
(18). Najviše liječnika koji su napustili Hrvatsku otišlo je iz Zagreba
(204)i Primorsko-goranske županije
(63), a najmanje iz Požeško-slavonske županije
(3). Što se tiče zdravstvenih ustanova odlascima liječnika najviše su pogođeni klinički bolnički centri koje je napustilo 124 liječnika, a potom slijede opće bolnice koje je napustilo 70 liječnika. Domove zdravlja napustio je 71 liječnik, a zavode hitne medicine 59 liječnika. U Hrvatskoj na 100.000 stanovnika u
  1. godini dolazi 1,4 bolnica. Najmanja gustoća bolnica je u Splitsko-dalmatinskoj županiji (0,4 na 100.000 stanovnika). S 3,8 bolnica na 100.000 stanovnika Požeško-slavonska županija ima najveću gustoću bolnica. Podaci za zemlje EU-a pokazuju kako najveći broj bolnica (5,1 bolnica na 100.000 stanovnika) ima Francuska, iza koje slijede Bugarska (4,7 bolnica na 100.000 stanovnika) i Grčka (4,1 bolnica na 100.000 stanovnika). Prosjek sedamnaest članica EU-a[31](Prosjek uključuje sljedeće države članice EU-a: Austriju, Belgiju, Bugarsku, Estoniju, Francusku, Grčku, Hrvatsku, Italiju, Latviju, Litvu, Njemačku, Mađarsku, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku.) za koje su dostupni podaci iznosi 3,0 bolnica na 100.000 stanovnika (WHO, 2011). Hrvatska pripada skupini zemalja koje imaju manje od 100 bolnica, a u kojoj su još Cipar, Latvija, Švedska, Danska, Estonija, Slovenija i Malta (HOPE, 2009). Prema ovom je pokazatelju Hrvatska najsličnija Sloveniji (1,4 bolnice na 100.000 stanovnika). Treba napomenuti da se te informacije temelje prije svega na podacima iz Statističkog ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i publikacije Ekonomskog instituta (O zdravstvu iz ekonomske perspektive, Vehovec, 2014.). Određeni se podaci zbog vremenskog odmaka mijenjaju pa je, primjerice, od
  2. siječnja
  3. godine došlo do spajanja bolnica te se smanjuje ukupni broj bolnica. Socijalna skrb Stopa obuhvaćenosti stanovništva pomoćima za uzdržavanje u
  4. godini najviša je u bila u Šibensko-kninskoj županiji i iznosila je 5,4%. Iza nje slijedi Virovitičko-podravska županija sa stopom obuhvaćenosti stanovništva s pomoći za uzdržavanje od 5,3%. S druge strane, najmanje stope obuhvaćenosti stanovništva pomoćima za uzdržavanje imale su Istarska (0,6%), Dubrovačko-neretvanska (0,7%) i Primorsko-goranska županija (0,9%) (Prilog
  5. – tablica 17.). Prema podacima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na razini županija, za
  6. godinu, u Hrvatskoj postoji ukupno 17 domova socijalne skrbi za djecu, 145 domova socijalne skrbi za odrasle i 66 domova za tjelesno ili mentalno oštećene osobe (djecu / odrasle)[32](U skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17), dom socijalne skrbi mogu osnovati Republika Hrvatska (državni), jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (nedržavni – decentralizirani) te vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna ili fizička osoba (ostali nedržavni domovi). U Strategiji su korišteni brojčani pokazatelji za domove socijalne skrbi, ali ne i fizičke i pravne osobe koje mogu pružati socijalnu uslugu smještaja i boravka bez osnivanja doma prema čl.
  7. i
  8. Zakona (udruga, vjerska zajednica, trgovačko društvo i druga domaća i strana pravna osoba, obrtnik, fizička osoba).). Najviše domova socijalne skrbi za djecu ima Primorsko-goranska županija. U Zagrebačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Varaždinskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj, Međimurskoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji nema domova socijalne skrbi za djecu. U Republici Hrvatskoj je
  9. bilo 818 korisnika državnih domova socijalne skrbi za djecu, od čega je najviše korisnika smješteno na području Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske, Osječko-baranjske te Primorsko-goranske županije. U nedržavne domove socijalne skrbi za djecu iste godine bilo je smješteno 216 korisnika. (Prilog
  10. – tablica 18.). Za razliku od domova socijalne skrbi za djecu, sve županije u Hrvatskoj imaju domove socijalne skrbi za odrasle. Od ukupno 145 domova socijalne skrbi za odrasle, 32 ih se nalazi u Gradu Zagrebu. Od 16.676 korisnika domova socijalne skrbi za odrasle (državni i nedržavni domovi), koliko ih je bilo
  11. godine u Republici Hrvatskoj, 29% ih je smješteno u domovima u Gradu Zagrebu. Domovi socijalne skrbi za odrasle s najvećim brojem korisnika nalaze se u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranskoj, Osječko-baranjskoj, Istarskoj, Varaždinskoj, Međimurskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji (Prilog
  12. – tablica 19.). Što se tiče domova za tjelesno ili mentalno oštećene osobe (djecu / odrasle), oni ne postoje u Brodsko-posavskoj i Ličko-senjskoj županiji. Najviše domova te vrste nalazi se u Gradu Zagrebu. U Republici Hrvatskoj je
  13. godine bilo 10.603 korisnika domova socijalne skrbi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe (djecu / odrasle) (8.254 korisnika državnih domova i 2.349 korisnika nedržavnih domova). Od ukupnog broja korisnika domova socijalne skrbi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe (djecu / odrasle) u
  14. godini, najveći je broj smješten u Gradu Zagrebu (2.633 korisnika državnih domova i 179 korisnika nedržavnih domova) tj. 26,5% te u Splitsko-dalmatinskoj županiji (1.116 korisnika državnih domova i 1.404 korisnika nedržavnih domova) odnosno 23,8% (Prilog
  15. – tablica 20.). Organizacije civilnog društva u Republici Hrvatskoj Civilno društvo obuhvaća šire područje društvenog života koje izravno ne pripada ni državnom ni privatnom, profitnom sektoru, odnosno, ono je arena djelovanja izvan obitelji, države i tržišta u kojoj se građani udružuju kako bi postigli zajedničke interese. Dakle, civilno društvo već samo po sebi – na različite načine – predstavlja aktivan odnos građanki i građana prema javnim politikama, službama i poslovima: od sudjelovanja u javnim raspravama i utjecaju na formiranje političke volje, preko konkretnih inicijativa usmjerenih na određene političke i pravne mjere, do preuzimanja dijela javnih poslova koje država i javne institucije ne mogu obaviti uopće, u potpunosti ili dovoljno kvalitetno. Zamah u razvoju organizacija civilnog društva počeo je izgradnjom današnjega institucionalnog i zakonodavnog okvira krajem prošloga i tijekom cijeloga prvog desetljeća ovog stoljeća, a okosnica su im institucije poput Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske (osnovan 1998.), Savjeta za razvoj civilnoga društva (osnovan 2002.) te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (osnovana 2003.). Osnutkom Zaklade «Kultura nova«
  16. godine stvoreni su uvjeti za promicanje i razvoj civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti, čime je dodatno prepoznata važnost javnih zaklada u rješavanju problema sustavnog financiranja specifičnih područja djelovanja civilnog društva. Usvojen je niz zakona i strateških dokumenata, a posebno vrijedi istaknuti Zakon o volonterstvu[33](Zakon o volonterstvu (NN 58/07 i 22/13)), Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga[34](Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga (NN 16/07)), Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona[35](Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona (NN 140/2009)), Zakon o udrugama[36](Zakon o udrugama (NN 74/2014)) te Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge[37](Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/2015)). Prema podacima službenih evidencija i registara[38](Zakladna knjiga Ministarstva uprave, Popisi udruga sindikata registriranih u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, Evidencija vjerskih zajednica, Registar udruga; stanje na dan
  17. listopada 2016.) danas u Hrvatskoj djeluje više od 52.692 registriranih udruga, 232 zaklade, 12 fundacija i više od 500 sindikalnih udruga i udruga poslodavaca, 53 vjerske zajednice i više od 2.000 pravnih osoba Katoličke crkve, 430 organizacijskih oblika Pravoslavne crkve te, prema procjeni, više od 600 privatnih ustanova. Imajući u vidu da je oko 7.500 udruga registrirano u području sporta i rekreacije, više od 5.000 u području kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, više od 2.500 u različitim gospodarskim djelatnostima, gotovo 1.000 udruga djeluje u području tehničke kulture, u području socijalne i zdravstvene djelatnosti i okupljanja i zaštite djece, mladeži i obitelji ukupno više od 4.000 udruga, više je od 800 udruga proizišlih iz Domovinskog rata te više od 6.000 udruga djeluje u humanitarnim, ekološkim, hobističkim, odgojno-obrazovnim, znanstvenim, duhovnim odnosno područjima zaštite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina, informacijskih i drugih djelatnosti, na toliki broj organizacija civilnog društva treba gledati kao na nacionalno bogatstvo. Republika Hrvatska ima razvijen sustav financijskih potpora za programe i projekte organizacija civilnoga društva na državnoj i lokalnim razinama, a prema podacima što ih redovito od
  18. godine prikuplja i obrađuje Vladin Ured za udruge, godišnje se programima i projektima organizacija civilnoga društva iz javnih izvora dodijeli prosječno oko 1,5 milijarda kuna, pri čemu se trećina odnosi na državni proračun, a na proračune županija, gradova i općina preostale dvije trećine dodijeljenih bespovratnih sredstava. Bitno je napomenuti da su udruge u Republici Hrvatskoj do sada iskoristile gotovo 100% raspoloživih sredstava fondova EU-a namijenjenih sektoru civilnog društva, kojima su financirane edukacije svih sektora u društvu, pružanje različitih socijalnih usluga kada ih država nije mogla pružiti, zaštita okoliša, socijalno poduzetništvo, borba protiv korupcije i sl. Iz međunarodno usporedivih istraživanja provedenih u Hrvatskoj (npr. Civicus-indeks civilnog društva) razvidno je da je najkritičnije područje razvoja civilnog društva u Hrvatskoj povezano s ograničenim prostorom za djelovanje, određenim kao zakonski, politički i sociokulturni okvir poticajan za razvoj civilnoga društva. Iako građani općenito imaju pozitivno stajalište prema organizacijama civilnog društva (OCD), ipak još uvijek nisu dostatno uključeni u rad organizacija ili inicijativa civilnog društva. To je izravno povezano s neodgovarajućim razvojem volonterstva te kulture davanja za projekte i programe od interesa za opće dobro. Okvir 1: Sažetak osnovne analize društvenog razvoja Kretanje stanovništva • Kontinuirani trend smanjenja broja stanovnika u Hrvatskoj pokazuje da je
  19. godine bilo 3,4% stanovnika manje nego u prethodnom popisu iz
  20. godine. Za usporedbu, na razini EU 28 u istom je razdoblju zabilježen porast broja stanovnika od 3,0%. • Snažniji je pad broja stanovnika u Kontinentalnoj Hrvatskoj (4,57% manje u
  21. nego u
  22. godini) u usporedbi s Jadranskom Hrvatskom (1,06% manje u
  23. nego u
  24. godini). • Stopa prirodnog pada u
  25. u Hrvatskoj bila je -4,0 ‰, dok je na razini EU 28 iste godine zabilježena stopa prirodnog pada od -0,3 ‰. • Najveće smanjenje broja bilježi Vukovarsko-srijemska županija; najveći prirodni pad stanovništva bilježi Osječko-baranjska županija, dok je porast stanovništva zabilježen samo u Gradu Zagrebu. • Proces iseljavanja prisutan je u svim županijama, a najviše odseljenog stanovništva bilježe Grad Zagreb, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Starenje stanovništva • Najviše starog stanovništva u odnosu na ukupno stanovništvo ima u Ličko-senjskoj županiji, a najmanje u Međimurskoj županiji. Kulturna baština • Veća koncentracija kulturnih dobara na području Jadranske Hrvatske; svih je sedam nepokretnih kulturnih dobara uvrštenih u Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a smješteno u Jadranskoj Hrvatskoj. • Značajne razlike u visini javnih izdvajanja za kulturu; najviše sredstava iz županijskih proračuna za kulturu u
  26. godini izdvojile su Dubrovačko – neretvanska i Ličko-senjska županija, dok je najmanji udio proračuna za kulturu u županijskom proračunu zabilježen u Virovitičko-podravskoj (2,96%) i Zagrebačkoj županiji (3,63%). Zdravstvo • Među županijama su prisutne određene razlike u dostupnosti usluga zdravstvene zaštite; razlike u pokrivenosti liječnika primarne zdravstvene zaštite mjerenoj brojem timova opće medicine te u broju bolničkih postelja na 1.000 stanovnika; najveći broj timova opće medicine je u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji, dok je najmanje timova u Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji; čak 14 županija ima broj bolničkih postelja na 1.000 stanovnika manji od prosjeka Hrvatske. • Razlike su prisutne i s obzirom na gustoću bolnica mjerenu brojem bolnica na 100.000 stanovnika – najmanja gustoća bolnica je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a najveća u Požeško-slavonskoj županiji. • Hrvatska se s prosjekom od 1,4 bolnice na 100.000 stanovnika nalazi ispod prosjeka osamnaest zemalja EU-a od 3,0 bolnica na 100.000 stanovnika. • Hrvatska je ispod prosjeka EU-a i prema odnosu broja bolničkih liječnika i stanovnika. U Hrvatskoj na 100.000 stanovnika dolazi 185 bolničkih liječnika, dok prosjek 24 zemlje Europske unije iznosi 195 liječnika na 100.000 stanovnika. • Hrvatska se s 5,5 bolničkih postelja na 1.000 stanovnika (2015.) nalazi neznatno iznad prosjeka EU-a od 5,2 bolničke postelje u
  27. godini. Socijalna skrb • Značajne su razlike među županijama s obzirom na udio socijalno ugroženog stanovništva – najveći udio socijalno ugroženog stanovništva zabilježen je u Šibensko-kninskoj i Virovitičko-podravskoj županiji, za razliku od Istarske, Dubrovačko-neretvanske i Primorsko-goranske županije koje imaju najpovoljniju strukturu stanovništva prema socijalnom statusu. Civilno društvo • Građani još uvijek nisu dostatno uključeni u rad organizacija ili inicijativa civilnog društva i to je izravno povezano s neodgovarajućim razvojem volonterstva te kulture davanja za projekte i programe od interesa za opće dobro. • Tijekom prve polovine
  28. godine došlo je do velikih promjena u sustavu financiranja OCD-a te su znatno smanjena sredstva iz državnog proračuna. [39](Prosjek ne ukuljučuje Hrvatsku, Luksemburg, Slovačku i Švedsku) Sažetak SWOT analize društvenog razvoja DRUŠTVO – SNAGE (SVE REGIJE REPUBLIKE HRVATSKE) o Postojeći obrazovni sustav raspolaže kvalitetnim kadrovima, mrežom škola, institucija visokog obrazovanja i obrazovanja odraslih o Uspostavljena mreža primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, s dobrom kvalifikacijskom strukturom zaposlenih i kvalitetnim obrazovanjem kadrova u zdravstvu o Zadovoljavajući broj i razmještaj obrazovnih institucija o Većina stanovništva pokrivena zdravstvenom zaštitom o Organizirano civilno društvo s kvalitetnim programima o Iskustvo OCD-a u pripremi i provedbi EU projekata (osobito u području kulturne baštine). SWOT DRUŠTVO – SNAGE (KH) SWOT DRUŠTVO – SNAGE (JH) • Lokalna partnerstva za zapošljavanje • Razvijena mreža ustanova u kulturi, značajan ljudski potencijal u institucijama, udrugama i pojedinci koji stvaraju kulturu i nude bogate lokalne programe kulturnih manifestacija • Stanovništvo prepoznaje vrijednost raznovrsnosti i bogatstva kulturno-povijesne baštine • Organizirani i rasprostranjeni oblici očuvanja tradicije i suvremene kulture kroz aktivnosti udruga • Uz postojanje sportsko-rekreativnih programa, postoji i visoka motivacija i entuzijazam za bavljenje sportom (vrhunski sportski rezultati) • Provedba programa deinstitucionalizacije korisnika socijalne skrbi • Postojanje uređenoga zakonskog okvira. • Zadovoljavajuća razvijenost mreže vrtića u urbanim područjima • Dobar obuhvat djece u odgojno-obrazovnom sustavu (predškolski odgoj, osnovne i srednje škole) • Kvalitetan i stručan kadar u osnovnim i srednjim školama • Visoka (zadovoljavajuća) razina zadržavanja učenika koji završavaju osnovnu i srednju školu • Kultura planiranja zdravstvene zaštite i prevencije bolesti (plan zdravlja) • Ponuda kulturnih sadržaja, uključujući UNESCO-ovu zaštićenu materijalnu i nematerijalnu baštinu • Dostupnost knjižničarskih usluga • Bogata tradicija rekreativnog i profesionalnog sporta • Osigurana sredstva za potrebe socijalno osjetljivih skupina • Uključivanje privatnog sektora i civilnog društva u pružanje usluga socijalne skrbi • Velik broj OCD-a (Primorsko-goranska i Istarska županija) • Osnovana lokalna partnerstva za zapošljavanje. SWOT DRUŠTVO – SLABOSTI (SVE REGIJE REPUBLIKE HRVATSKE) o Neusklađenost programa obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada (tromost sustava) o Nizak udio populacije (dob: 24 – 64) uključen u neke aktivnosti obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja o Starenje stanovništva i velik broj zaposlenih u radno intenzivnim djelatnostima koja dugotrajno izazivaju fizička oboljenja posebno žena o Fragmentirana radna snaga i niska mobilnost radne snage o Deficit i migracija liječnika o Loša infrastruktura u zdravstvu o Neodgovarajući sustav utvrđivanja cijena usluga u zdravstvu i socijalnoj skrbi o Nedostatak kadra za pružanje usluga socijalne skrbi o Nedovoljna razvijenost izvaninstitucionalne socijalne skrbi o Nedovoljno razvijena palijativna skrb o Upravljanje kulturnom baštinom ne prati potrebe suvremenog tržišta o Nedovoljno povezivanje kulture, kulturne baštine i turizma o Neriješeni imovinsko-pravni odnosi otežavaju održavanje i upravljanje objektima kulturno-povijesne baštine o Zapuštenost objekata kulturno-povijesne baštine na lokalnoj razini uslijed financijskih ograničenja i kompleksnosti postupaka obnavljanja o Nedovoljno razvijen sustav potpora za ravnomjerni razvoj sporta o Nedovoljna educiranost menadžmenta OCD-a, institucija, JLP(R)S-a, ustanova o Nedostatni institucionalni kapaciteti za pripremu i provedbu EU projekata. SWOT DRUŠTVO – SLABOSTI (KH) SWOT DRUŠTVO – SLABOSTI (JH) • Nedovoljna usklađenost djelovanja odgojno-obrazovnih institucija s potrebama i načinom života obitelji • Nema uvjeta za cjelodnevnu nastavu; nedostatna kvaliteta objekata infrastrukture i opreme te nedostatni kapaciteti za integraciju djece s teškoćama u razvoju u predškolske ustanove • Velik udio stanovništva bez škole ili samo sa završenom osnovnom školom te mali udio stanovništva sa završenim diplomskim i preddiplomskim studijem • Nezadovoljavajuća razina umrežavanja institucija, ustanova, dionika, a s ciljem razvoja ljudskih potencijala na županijskoj razini i provedbe aktivne politike zapošljavanja • Slaba potražnja za zapošljavanjem osoba iznad 50 g., posebno žene • Slaba potražnja za zapošljavanjem mladih osoba, pogotovo bez radnog iskustva • Nepovoljna obrazovna struktura nezaposlenih • Nemogućnost specijalizacije što djeluje na kvalitetu zdravstvenih usluga • Nedovoljna ponuda lokalnih preventivnih programa za čuvanje zdravlja i prevenciju zdravstvenih rizika posebno vezano uz rad odnosno radno mjesto • Zapuštenost objekata kulturno-povijesne baštine na lokalnoj razini uslijed financijskih ograničenja i kompleksnosti postupaka obnavljanja te ograničeni kapaciteti za razvoj projekata u području kulture za financiranje iz EU izvora • Nedostatak sportskih objekata i zapuštenost postojećih sportskih objekata • Nedostatak financijskih sredstava za programe u sportu Nezadovoljavajuća mreža vrtića u ruralnim područjima • Nepovoljan omjer broja djece po odgajatelju (osobito u Dubrovačko-neretvanskoj, Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji) • Problem financiranja vrtića (nepotpuna decentralizacija) • Nepostojanje uvjeta za organizaciju jednosmjenske nastave (urbana područja) (u Dubrovačko-neretvanskoj županiji manji problem) • Manjak stručnih suradnika predškolskog odgoja, edukacijsko-rehabilitacijskog profila osnovnih i srednjih škola • Velika opterećenost nastavnika i profesora (visoko obrazovanje) • Neusklađenost obrazovnih programa (osobito strukovnih škola) za tržište/gospodarstvo i poljoprivredne djelatnosti • Nedovoljno razvijena kultura i sustav koji bi omogućio učinkovit transfer znanja i tehnologija • Nedovoljna zastupljenost programa osnovnih i srednjih škola na jeziku i pismu za manjine (jaka talijanska manjina u Istarskoj županiji) • Nedovoljna dostupnost, nedostatak smještajnih kapaciteta (za srednje škole i visokoškolske institucije) • Nedovoljna opremljenost ustanova za obrazovanje (praktikumi i laboratoriji) • Nedostatak đačkih i studentskih domova • Cjeloživotno obrazovanje: slaba iskorištenost programa (Zadarska županija, Splitsko-dalmatinska županija) i nedostatnost ustanova (Dubrovačko-neretvanska županija) • Otežan prijevoz (troškovi) učenika srednjih škola • Nedovoljno razvijena kultura bavljenja sportom za starije generacije i prevenciju bolesti • Nedovoljno razvijene usluge pružanja palijativne skrbi • Slabo razvijeni preventivni programi na lokalnoj razini usmjereni na karakteristične teškoće djece i mladih (problemi u ponašanju, ovisnost, vršnjačko nasilje, izlazak iz udomiteljskih obitelji i dr.) • Neujednačeno razvijeni programi izvaninstitucionalne skrbi za starije i nemoćne osobe i za osobe s invaliditetom • Nejednaka dostupnost usluga zdravstvene skrbi na području dalmatinskih županija (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska županija, otoci, brdsko-planinska područja) • Nedostatan kadar za pružanje zdravstvene i socijalne skrbi (specijalisti određenih profila) • Zdravstveni sustav ne može prihvatiti povećan pritisak u turističkoj sezoni • Nerazvijena izvaninstitucionalna socijalna skrb; ne promiče se razvoj socijalnih inovacija i pružanje novih oblika socijalnih usluga na lokalnoj razini • Slaba dostupnost socijalnih usluga u ruralnim područjima; nepostojanje mobilnih timova za pružanje socijalnih usluga • Nejasan sustav financiranja udruga – nedostatna financijska sredstva te velika ovisnost o financiranju iz javnih izvora • Nedovoljno razvijen partnerski odnos i suradnja s javnim ustanovama • Nedovoljno razvijena praksa praćenja djelovanja udruga upisanih u registar udruga • Niža razina kvalitete života posebno u ruralnim područjima (SWOT Krapina i SWOT Slavonski Brod) • Loša opća društvena klima i osjećaj besperspektivnosti (SWOT Slavonski Brod) • Ubrzan razvoj medicinske tehnologije stvara probleme u korištenju i održavanju novih uređaja. • Nedostatak heliodroma na otocima • Neiskorišteni potencijal za razvoj zdravstvenog turizma • Nedovoljna turistička valorizacija kulturne baštine • Nedostatak strateškog promišljanja u promicanju kulture • Slaba ponuda kulturnog sadržaja van sezone • Koncentrirana ponuda kulturnog sadržaja u urbanim sredinama • Nedostatna sredstva za revitalizaciju kulturno-povijesne baštine • Nedostatak infrastrukture za sport (osobito Ličko-senjska i Istarska županija) te neravnomjerna raspoređenost sportske infrastrukture • Nedovoljno se potiče i nedostaje svijesti za bavljenje rekreativnim, amaterskim i profesionalnim sportom • Neujednačena teritorijalna pokrivenost uslugama socijalne skrbi; nedostatna i neodgovarajuća infrastrukturna opremljenost ustanova socijalne skrbi • Preskupe i nedovoljan broj institucija koje skrbe za stare i nemoćne • Nepostojanje plana razvoja civilnog društva • Nedovoljna suradnja između javnog i civilnog sektora • Mala uključenost građana u razvoj svoje zajednice. SWOT DRUŠTVO – PRILIKE (SVE REGIJE REPUBLIKE HRVATSKE) o Najavljena cjelovita kurikularna reforma o Rastući trend zdravstvenog turizma i korištenja prirodnih resursa o Dostupna telemedicinska tehnologija i podrška o Nacionalni program sporta o Razvoj volonterstva o Razvoj filantropije o Pokrivenost sektora strateškim dokumentima na nacionalnoj razini o Postojanje Strategije za razvoj ljudskih potencijala
  29. SWOT DRUŠTVO – PRILIKE (KH) SWOT DRUŠTVO – PRILIKE (JH) • Uspostava programa prekvalifikacije • Provedba Strategije razvoja zdravstva
  30. –
  31. • Provedba Plana razvoja ljudskih resursa u sustavu zdravstva • Provedba lokalnih programa prevencije bolesti i očuvanja zdravlja • Financiranje projekata u kulturi i projekata održivog korištenja kulturnih dobara iz EU fondova • Rastuća potražnja za uslugama u području sporta i rekreacije • Privatne inicijative u sustavu socijalnih usluga • Mogućnost razvoja suradnje civilnog sektora i sustava socijalne skrbi • Postupna (daljnja) decentralizacija osnovnog školstva • Program razvoja strukovnog obrazovanja (racionalizacija mreže strukovnih škola, uspostava regionalnih centara kompetencija – mjesta izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, korištenje mehanizama za praćenje kvalitete strukovnog obrazovanja i korisnosti) • Kreiranje novih obrazovnih programa (ICT, Nova ekonomija, društveno poduzetništvo, društveno odgovorno poduzetništvo, društvene inovacije) • Širenje sveučilišnog kampusa (Primorsko-goranska županija) • Razvoj izvaninstitucionalne socijalne skrbi kroz EU fondove • Razvoj socijalnog poduzetništva – prilika za socijalno uključivanje osoba s posebnim potrebama • Uključivanje civilnog sektora u razvojne aktivnosti. • Provedba Plana razvoja ljudskih resursa u sustavu zdravstva • Razvoj kulturnih i kreativnih industrija • Potreba filmske industrije za novim lokacijama (osobito Šibensko-kninska i Dubrovačko-neretvanska županija) • Kulturno-povijesna baština – prilika za zapošljavanje • Stimuliranje izvaninstitucionalnog pružanja socijalnih usluga (pravno, financijski, stručno) • Razvoj socijalnog poduzetništva i socijalnih inovacija • Suradnja (za razvoj zajednice) OCD-a, institucija, ustanova • Mogućnost korištenja EU sredstava (osobito s ciljem očuvanja kulturno-povijesne baštine i razvoja infrastrukture) • Izrada lokalnih i regionalnih programa za mlade (Istarska i Ličko-senjska županija). SWOT DRUŠTVO – PRIJETNJE (SVE REGIJE REPUBLIKE HRVATSKE) o Upravna ograničenja u unapređenju postojećih i pokretanju novih obrazovnih programa (tromost nacionalne razine, krutost) o Regionalno neujednačena raspoloživost ljudskih resursa u zdravstvu – manjak i odljev zdravstvenih djelatnika o Odlazak stručnog medicinskog kadra u ostale zemlje EU o Neuređenost zakonodavnog okvira kojim bi se omogućila ponuda lepeze socijalnih usluga i podržao razvoj službe podrške životu u zajednici o Neriješeni imovinskopravni odnosi, osobito u području kulture o Velik odlazak mladih o Zakon o udrugama – prenormiranost za male udruge. SWOT DRUŠTVO – PRIJETNJE (KH) SWOT DRUŠTVO – PRIJETNJE (JH) • Nedostatna financijska sredstva i ulaganja u sustav obrazovanja • Neriješen sustav financiranja i sufinanciranja sporta uzrokuje neizvjesnost u razvoju sporta i sportske infrastrukture na lokalnoj razini • Zapuštena imovina – loš imidž zajednice. • Osjetno veće potrebe za zdravstvenim kadrom tijekom turističke sezone • Nedovoljno razvijena javna svijest o potrebi očuvanja kulturne baštine • Nedostatak centara za razvoj civilnog društva • Depopulacija i starenje stanovništva • Nedostupnost i neobjedinjenost podataka za donošenje odluka, planiranje • Odljev »mozgova« • Zakonodavni okvir u području odgoja i obrazovanja nije uzeo dovoljno u obzir razvojne specifičnosti Ličko-senjske županije (slaba naseljenost). 2.
  32. Analiza stanja razvoja prostora i okoliša sa SWOT analizom Politika prostornog razvoja Prostorna politika Republike Hrvatske opisana je u Analitičkoj podlozi (2015.), gdje je i posebno opisana povezanost s regionalnom razvojnom politikom. Važeći Zakon o prostornom uređenju (u daljnjem tekstu: ZPU) je donesen krajem
  33. godine[40](Zakon o prostornom uređenju (NN 153/2013)). Temeljen je na članku
  34. Ustava Republike Hrvatske kojim su jedinicama područne (regionalne) samouprave i jedinicama lokalne samouprave dane ovlasti za prostorno i urbanističko planiranje. Zakonodavstvom o prostornom uređenju uspostavljen je hijerarhijski sustav prostornih planova koji se već više od pola stoljeća izrađuju na svim upravnim razinama i postaju zakonskom obavezom nakon što ih donese Sabor, županijska skupština odnosno gradsko / općinsko vijeće. Hijerarhijski gledano, prostorni planovi donose se na državnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. Prostorni planovi državne razine su Državni plan prostornog razvoja, prostorni plan nacionalnog parka, prostorni plan parka prirode i drugi prostorni plan područja posebnih obilježja čija je obveza donošenja propisana Državnim planom prostornog razvoja i urbanistički plan uređenja izdvojenog građevinskog područja izvan naselja za gospodarsku i/ili javnu namjenu državnog značaja. Prostorni planovi područne (regionalne) razine su prostorni plan županije, Prostorni plan Grada Zagreba i urbanistički plan uređenja izdvojenog građevinskog područja izvan naselja za gospodarsku i/ili javnu namjenu županijskog značaja. Prostorni planovi lokalne razine su prostorni plan uređenja grada, odnosno općine, generalni urbanistički plan i urbanistički plan uređenja. Što se međusobne usklađenosti tiče, prostorni plan niže razine mora biti usklađen s prostornim planom više razine. Nadalje, prostorni plan užega područja mora biti usklađen s prostornim planom širega područja iste razine, dok prostorni planovi iste razine moraju biti međusobno usklađeni. Razina JLS u cijelosti je obuhvaćena sustavom prostornog uređenja, ali ne i sustavom upravljanja regionalnim razvojem. Metodologija i postupak izrade razvojnih programa gradova i općina nisu propisani, tako da se već desetak godina po gradovima i općinama izrađuju međusobno neusporedivi razvojni dokumenti različite kakvoće i upotrebljivosti. Povezivanje prostornog uređenja i upravljanja regionalnim razvojem otežano je zbog neusklađenosti sustava upravljanja regionalnim razvojem na različitim upravnim razinama. Nedostaje usklađena metodologija izrade razvojnih programa gradova i općina koja bi se oslanjala na prostorne planove uređenja općina i gradova (PPUO i PPUG) i generalne urbanističke planove (GUP). ZPU i niz pratećih podzakonskih akata obujmom i razrađenošću potvrđuje tradiciju prostornog uređenja u Hrvatskoj i dugogodišnje iskustvo u upravnim postupcima unutar hijerarhijskog sustava prostornog uređenja. Načela navedena u članku
  35. ZPU-a kompatibilna su načelima koje u člancima
  36. –
  37. navodi ZRRRH: • integralni pristup u prostornom planiranju • uvažavanje znanstveno i stručno utvrđenih činjenica • prostorna održivost razvitka i vrsnoće gradnje • ostvarivanje i zaštita javnog i pojedinačnog interesa • horizontalna integracija u zaštiti prostora • vertikalna integracija • javnost i slobodan pristup podacima i dokumentima značajnim za prostorno uređenje. Ciljevi prostornog uređenja izvedeni iz ovih načela kompatibilni su osnovnim ciljevima politike regionalnog razvoja navedenim u člancima
  38. i
  39. ZRRRH-a. Članak
  40. ZPU-a navodi: • ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima • prostorna održivost u odnosu na racionalno korištenje i očuvanje kapaciteta prostora na kopnu, moru i u podmorju u svrhu učinkovite zaštite prostora • povezivanje teritorija Države s europskim sustavima prostornog uređenja • njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti • međusobno usklađen i dopunjujući razmještaj različitih ljudskih djelatnosti i aktivnosti u prostoru radi funkcionalnog i skladnog razvoja zajednice uz zaštitu integralnih vrijednosti prostora • razumno korištenje i zaštita prirodnih dobara, očuvanje prirode, zaštita okoliša i prevencija od rizika onečišćenja • zaštita kulturnih dobara i vrijednosti • dobro organizirana raspodjela i uređenje građevinskog zemljišta • kvalitetan i human razvoj gradskih i ruralnih naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan životni i radni okoliš • cjelovitost vrijednih obalnih ekosustava i kakvoća mora za kupanje i rekreaciju • odgovarajući prometni sustav, osobito javni prijevoz • opskrba, funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i građevina za potrebe različitih skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih sposobnosti i pokretljivosti • kvaliteta, kultura i ljepota prostornog i arhitektonskog oblikovanja • stvaranje visokovrijednoga izgrađenog prostora s uvažavanjem specifičnosti pojedinih cjelina te poštovanjem prirodnog i urbanog krajobraza i kulturnog naslijeđa, a posebice uređenja ugostiteljsko-turističkih područja na obalnom i kopnenom području uz zaštitu užeg obalnog pojasa od građenja • prostorni uvjeti za razvoj gospodarstva • nacionalna sigurnost i obrana Države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća. Načela i ciljevi ZPU-a odnose se na cijeli teritorij i akvatorij Republike Hrvatsku. Podjele su ipak uvedene jer je postupak planiranja prostora koji su pod zaštitom drukčiji, a određeno je i Zaštićeno obalno područje mora (ZOP). ZOP je područje od posebnog interesa za Državu, a obuhvaća područje obalnih JLS-a. Članak 45.
(3)nalaže da se »Planiranje i korištenje prostora ZOP-a radi zaštite, ostvarenja ciljeva održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog razvoja provodi uz ograničenja u pojasu kopna i otoka u širini od 1.000 m od obalne crte i pojasu mora u širini od 300 m od obalne crte…« (uže od obalnog pojasa određenog Protokolom o integralnom upravljanju obalnim područjem). Nacrt prijedloga strategije prostornog razvoja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: SPRRH) kojeg je Vlada Republike Hrvatsku u travnju
  1. prihvatila i uputila u proceduru donošenja Hrvatskom saboru, izradio je Hrvatski zavod za prostorni razvoj (HZPR), a nositelj SPRRH je Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja (u daljnjem tekstu: MGIPU). Osnovni razlog za izradu nove SPRRH-a je uzimanje u obzir pojava i procesa koji su uočeni praćenjem stanja u prostoru u razdoblju nakon donošenja prethodne Strategije prostornog uređenja Hrvatske (SPURH) iz
  2. godine. Ovdje treba podsjetiti da je još Strategija iz
  3. godine potvrdila samorazumljivu potrebu za međuresornom i interdisciplinarnom suradnjom na izradi strateških razvojnih dokumenata. Naglašavaju se različiti vidovi prostornog razvoja koje nakon disciplinarne analize treba interdisciplinarno objediniti, a ciljevi su kompatibilni ciljevima današnjeg ZPU-a i ZRRRH-a. Tada je uočena potreba za izdvajanjem posebnih područja: ratom zahvaćena područja; područja uz državnu granicu; ruralni prostor i selo; brdsko-gorsko ruralno područje te otoci hrvatskog Jadrana. Tijekom posljednjih desetak godina, a osobito u razdoblju nakon stjecanja punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji, usvojen je čitav niz resornih strategija i drugih razvojnih dokumenata, s posrednim ili neposrednim utjecajem na prostor. Bitno je spomenuti i mogućnost korištenja financijskih sredstava koje Hrvatska kao članica EU-a može iskoristiti za potrebe prostornog razvoja. Premda prostorno planiranje na razini EU-a nije u izvornoj nadležnosti EU-a, za razliku od regionalne i okolišne politike, nego u nadležnosti država članica, na razini EU-a usuglašeni su zajednički prostorno-planski razvojni ciljevi sagledavanjem prostora u cjelini i pojedinačno na razini regija sa sličnim razvojnim problemima i mogućnostima. Pritom prostorna komponenta razvoja nadilazi teritorijalne i političke granice. Prostorno je planiranje pozicionirano kao jedan od ključnih instrumenata za uspostavljanje dugoročnog i održivog okvira za gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj – kako unutar država članica tako i između njih. Usuglašavanjem zemalja članica i Europske komisije nastao je službeno prihvaćen, premda ne i pravno obvezujući, dokument Perspektiva europskoga prostornog razvoja (ESDP), koji je programski i politički okvir za sektorske politike, kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država članica te njihovih regionalnih i lokalnih vlasti koje imaju utjecaj na prostor. Njime se prostorne politike usmjeravaju prema uravnoteženom i održivom razvoju teritorija EU-a putem ostvarivanja zajedničkih ciljeva: ekonomska i socijalna kohezija, očuvanje i upravljanje prirodnim resursima i kulturnim nasljeđem te uravnotežena konkurentnost europskog teritorija. SPRRH određuje dugoročne zadaće prostornog razvoja, strateška usmjerenja razvoja djelatnosti u prostoru i polazišta za koordinaciju njihovih razvojnih mjera u prostoru, na temelju ciljeva prostornog razvoja utvrđenih Zakonom o prostornom uređenju, te u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem, povezano s drugim temeljnim državnim razvojnim i strateškim dokumentima. SPRRH u osnovi sadržava: polazišta, osnovu i organizaciju prostornog razvoja sa smjernicama i prioritetima za postizanje ciljeva prostornog razvoja; razvoj prostornih sustava sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini te mjere zaštite okoliša u skladu sa Strategijom održivog razvitka Republiku Hrvatske. Opći je cilj prostornog razvoja uravnotežen i održiv prostorni razvoj na načelima teritorijalne kohezije u funkciji poboljšanja kvalitete života i ublažavanja depopulacijskih trendova, uz očuvanje identiteta prostora. Postizanje cilja temelji se na postavkama koncepcije SPRRH, a to su afirmacija policentričnosti, ublažavanje tempa depopulacije najugroženijih područja, očuvanje identiteta hrvatskog prostora, korištenje prednosti geoprometnog položaja za razvoj posredničkih prometnih, gospodarskih i političkih funkcija, održivi razvoj gospodarstva i infrastrukturnih sustava, povezivanje s europskim prostorom, integrirani pristup prostornom uređenju te aktivna prilagodba dinamici promjena jačanjem kapaciteta hrvatskog prostora i sustava prostornog uređenja za prilagodbu posljedicama klimatskih promjena, društvenim promjenama, gospodarskim trendovima i tehnološkom napretku te za smanjenje rizika od katastrofa. Ostvarenje općeg cilja i postavki koncepcije planira se usmjeravanjem aktivnosti uz pomoć pet utvrđenih razvojnih prioriteta sa strateškim usmjerenjima prostornog razvoja do
  4. godine: Prioritet
  5. Održivost prostorne organizacije Prioritet
  6. Očuvanost identiteta prostora Prioritet
  7. Prometna povezanost Prioritet
  8. Razvoj energetskog sustava Prioritet
  9. Otpornost na promjene. Politike prostornog razvoja i regionalnog razvoja ne trebaju biti samo kompatibilne (usklađene) nego i komplementarne (dopunjujuće). Od mnoštva zajedničkih razvojnih izazova i preporuka za njihovo rješavanje prepoznatih u SPRRH-u, mogu se izdvojiti najznačajniji, kako slijedi: – u Strategiji se ističe nužnost uspostave stalne koordinacije i između sustava prostornog uređenja i sustava regionalnog razvoja, radi usklađivanja godišnjih i višegodišnjih razvojnih programa i projekata, osobito onih čiji je cilj poticanje regionalnog razvoja, urbanog razvoja i razvoja područja s posebnim razvojnim izazovima, s ovom Strategijom i prostornim planovima, što je u cilju učinkovite provedbe ove Strategije strateškim i operativnim dokumentima – u postupke izrade i donošenja sektorskih razvojnih dokumenata potrebno je u najranijoj fazi uključiti, ovisno o razini za koju se donosi dokument, nadležne županijske zavode za prostorno uređenje ili HZPR te provesti odgovarajuće ex-ante vrednovanje mogućih utjecaja predloženih ciljeva, mjera i aktivnosti na prostorni razvoj područja za koje se donosi dokument – u analizi stanja SPRRH-a ističe se kako teritorijalni ustroj JLS-a u odnosu na veličinu statističkih površina nije optimalan. S obzirom na broj JLS-a i ukupni broj prostornih planova, ističe se problem ispunjavanja propisanih zahtjeva u organizacijskom, kadrovskom i financijskom smislu – navode

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.