Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Repub

Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (Model A) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (Model A) NN 114/2019 (26.11.2019.), Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (Model A) Ministarstvo znanosti i obrazovanja 2282 Na temelju članka 27. stavka 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17 i 68/18), ministrica znanosti i obrazovanja donosi ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET ČEŠKI JEZIK ZA OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU S NASTAVOM NA JEZIKU I PISMU ČEŠKE NACIONALNE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ (MODEL A) I. Ovom odlukom donosi se kurikulum za nastavni predmet Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (Model A). II. Sastavni dio ove odluke je kurikulum nastavnog predmeta Češki jezik za osnovnu i srednju školu s nastavom na jeziku i pismu češke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (Model A). III. Početkom primjene ove odluke stavlja se izvan snage: – Odluka o nastavnom planu i programu Češkog jezika za srednje škole s nastavom na češkom jeziku i pismu (model A), (klasa: 016-01/09-01/00697, urbroj: 533-16-09-0001 od 19. siječnja 2010.), objavljena u »Narodnim novinama«, broj 29/10; – Odluka o nastavnom planu i programu Češkog jezika za osnovne škole s nastavom na češkom jeziku i pismu (model A), (klasa: 016-01/09-01/00661, urbroj: 533-16-09-0001 od 19. siječnja 2010.), objavljena u »Narodnim novinama«, broj 29/10. IV. Ova odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se za učenike 1. i 5. razreda osnovne škole i 1. razreda srednjih škola od školske godine 2019./2020., za učenike 2., 3., 6. i 7. razreda osnovne škole te 2. i 3. razreda srednjih škola od školske godine 2020./2021., a za učenike 4. i 8. razreda osnovne škole i 4. razreda srednjih škola od školske godine 2021./2022. Klasa: 016-01/19-01/00201 Urbroj: 533-09-19-0008 Zagreb, 5. studenoga 2019. Ministrica prof. dr. sc. Blaženka Divjak, v. r. KURIKULUM ZA NASTAVNI PREDMET ČEŠKI JEZIK ZA OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU S NASTAVOM NA JEZIKU I PISMU ČEŠKE NACIONALNE MANJINE U REPUBLICI HRVATSKOJ (MODEL A) A. OPIS PREDMETA Česi su jedna od 22 Ustavom priznate nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Prema posljednjemu popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 9641 deklarirani Čeh, od čega najviše u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Administrativno i kulturno središte Čeha Hrvatske jest grad Daruvar. Svrha učenja i poučavanja predmeta Češki jezik jest osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje na češkome jeziku. Jezik je bitna odrednica svakoga pojedinog pripadnika određenoga naroda i jedan je od elemenata koji nas definira kao pripadnike određene kulture i pomaže nam u očuvanju i prenošenju vlastite kulture na sljedeće generacije. Svrha učenja češkoga jezika jest poticati u učenika želju za prepoznavanjem svoga identiteta kao pripadnika češke nacionalne manjine u RH i integriteta te razvijati ljubav prema češkoj kulturnoj baštini. Češki jezik poučava se u okviru jezično-komunikacijskoga područja. Oslanja se u poučavanju na Hrvatski jezik. Kurikulum nastavnoga predmeta Češki jezik utemeljen je na sljedećim predmetnim područjima: Komunikacija i jezik, Književnost i stvaralaštvo te Kultura i mediji. Postupnim i sustavnim usvajanjem jezičnih zakonitosti češkoga jezika učenici će se uspješno služiti češkim jezikom u raznim komunikacijskim situacijama i biti osposobljeni za usmeno i pismeno izražavanje. Tijekom četvrtoga i petoga ciklusa učenja češkoga jezika učenici će provoditi vlastita istraživanja o sadržajima koje proučavaju te biti osposobljeni za samostalan odabir načina prezentiranja rezultata vlastitoga istraživanja. Usvajanjem i doživljavanjem različitih književnih tekstova iz književnosti češkoga naroda učenici će se osposobiti za njihovo razumijevanje, tumačenje i kritičko vrednovanje. Tako se učenje češkoga jezika usredotočuje na istraživanje, argumentiranje i primjenu stečenoga znanja o književnosti i jeziku te na komunikacijske vještine. Kurikulum obuhvaća odabrane teme iz češke i svjetske književnosti i češkoga jezika. Učenici stječu znanja i vještine za razumijevanje i vrednovanje kulturnoga nasljeđa stavljajući ga u širi regionalni, europski i globalni kontekst. Nastavom češkoga jezika po modelu A od prvoga se razreda usmjerava učenike i razvija svijest: – o nacionalnome identitetu, tj. pripadnosti češkoj nacionalnoj manjini – o češkome jeziku kao materinskome jeziku – o češkoj kulturi, običajima i tradiciji. Vrlo je bitno u učenika razvijati ljubav prema češkome jeziku, književnosti i kulturi sa svim njezinim raznolikostima, jer se njegovanjem i ljubavlju prema materinskome, tj. češkome jeziku, narodu i kulturi gradi osobni identitet i razvija osjetljivost i tolerancija za druge jezike, narode i kulture te razumijevanje i poštivanje drugih nacionalnih pripadnika. Tako učenik može bolje razumjeti druge narode, njihovu kulturu i tradiciju. U skladu s odgojno-obrazovnim ciljevima iz nižih razreda, u višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi treba poticati usvajanje znanja i poznavanje vlastitih korijena te poznavanje i poštivanje drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih civilizacija te razvijati sposobnosti za aktivno i odgovorno sudjelovanje u multikulturnoj sredini. Tijekom cijele osnovne i srednje škole uz ostale se predmete i predmetom Češki jezik pridonosi izgradnji cjelovite osobnosti učenika. Od prvoga razreda do kraja osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja nastava predmeta Češki jezik treba različitim sadržajima poticati i njegovati opće vrijednosti (kao što su pristojnost, obzirnost, urednost, čistoća), zatim humanističke vrijednosti (kao što su prijateljstvo, suradnja, čovjekoljublje, snošljivost, ljubav i ponos na obitelj), osjećaj za lijepo i za duhovnu dimenziju postojanja, odgovornost za zdravlje i razvijati ekološku svijest. Nastavom Češkoga jezika bitno je u učeniku razvijati osjećaje poštivanja osnovnih ljudskih, duhovnih i životnih vrijednosti, osposobljavati ga za odgovornost u životu u sadašnjosti i budućnosti, prema sebi, svojim bližnjima i svim ostalim pripadnicima društva. Što se tiče predmeta Češki jezik, učenika treba sustavno uvoditi u spoznaje o važnosti, vrijednosti i ljepoti češkoga jezika i kulture. U svakoga učenika treba: – razvijati ljubavi prema češkome jeziku i književnosti – razvijati ljubav prema češkoj kulturi i tradiciji – razvijati poštovanje prema pisanim spomenicima češkoga jezika – odgojiti ga za čuvanje jezične baštine – razvijati svijest o važnosti znanja o jeziku kao dijela opće kulture, npr. o važnosti poznavanja osnovnih povijesnih činjenica o razvoju češkoga književnog jezika, o nužnosti učenja češkoga jezika – razvijati zanimanje za učenje češkoga jezika i književnosti. Što se tiče jezičnoga izražavanja, osnovni je cilj: – razvijati učenikovu komunikacijsku sposobnost – razvijati učenikove jezične sposobnosti u govoru, pisanju i jezično stvaralaštvo – osposobiti učenika za kvalitetnu komunikaciju u kojoj će poštivati pravila kulturnoga razgovora – spoznati da je sloboda govora osnovno ljudsko pravo svake osobe – razvijati svijest o važnosti pravilnoga pisanja u svakodnevnoj uporabi. Kurikulum uvažava kognitivne i jezične faze razvoja učenika te potiče cjelovito ostvarivanje njihovih potencijala pri čemu je ključan doživljaj radosti i uspjeha u učenju češkoga jezika, književnosti i kulture te u izražavanju i stvaranju na češkome jeziku. Vrlo su bitna i načela postupnosti, primjerenosti, zanimljivosti i unutarpredmetne povezanosti i uravnoteženosti kojima se u svim sastavnicama predmeta potiče razvoj integriteta i identiteta, osjećaja domoljublja, nacionalne pripadnosti i pripadnosti višekulturalnoj i višejezičnoj zajednici europskih naroda. B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA U NASTAVNOME PREDMETU ČEŠKI JEZIK Temeljni cilj nastave Češkoga jezika jest osposobiti učenike za jezičnu komunikaciju. Jezična komunikacija ili sporazumijevanje podrazumijeva primanje i odašiljanje poruka, što se ostvaruje sljedećim jezičnim djelatnostima: slušanjem i čitanjem u njihovu primanju, govorenjem i pisanjem u proizvodnji ili odašiljanju poruka. Učenici će znati na kraju obrazovanja sigurno i precizno upotrebljavati svoj materinski jezik u njegovu usmenom i pismenom obliku. Na razini primjerenoj svojoj dobi učenici će potpuno razumjeti različite jezične informacije, čitati s razumijevanjem različite tekstove, korektno se pismeno i usmeno izražavati – upotrebljavati književni jezik i znati donijeti odluke na temelju pročitanoga ili preslušanoga teksta. Rad s umjetničkim tekstom obogaćuje duhovni život učenika, proširuje njihov rječnički fond i olakšava jezičnu i pismenu komunikaciju. Težište učenja češkoga jezika jest na razvijanju sposobnosti usmenoga i pismenoga izražavanja. Učenici: • izražavaju vlastite misli, osjećaje, ideje te sukladno jezičnim i komunikacijskim normama prikladno jezično reagiraju u međudjelovanju sa sugovornicima u različitim situacijama razvijajući (samo)poštovanje i izražavajući svoje doživljaje, gledišta, stavove i kritičko mišljenje • stječu potrebne razine slušanja, razumijevanja, govorenja, čitanja i pisanja koje su ključne za učenje, rad i život, tj. razvijaju sposobnost komunikacije u različitim situacijama, razumiju informacije iz teksta i procjenjuju njihovu pouzdanost i korisnost, reproduciraju ih i primjereno interpretiraju • razumiju kako jezik djeluje i ovladavaju potrebnim jezikoslovnim pojmovima, tekstnim vrstama i stilovima, razlikuju književni (standardni) i razgovorni jezik i znaju ih prikladno upotrijebiti • razvijaju naviku i potrebu za čitanjem različitih vrsta tekstova i znaju izraziti vlastiti doživljaj pročitanoga umjetničkog (književnog) teksta i samostalno se kreativno izražavaju stvarajući tekstove različitih sadržaja i namjena • poštuju vlastiti jezičnokulturni identitet, prihvaćaju i uvažavaju različite jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti, razvijaju vlastiti svjetonazor, njeguju etičke i estetske vrijednosti. Na kraju trećega ciklusa obrazovanja učenik se na češkome jeziku samostalno izražava o temama koje se tiču njega samoga, doma, stanovanja, obitelji, škole, slobodnoga vremena, kulture, sporta, brige za zdravlje, osjećaja i raspoloženja, prehrambenih navika, zanimanja, ljudskoga tijela, hrane i pića, oblačenja, kupnje, mode, prometnih sredstava, kalendarske godine (praznici, godišnja doba, mjeseci, dani u tjednu, sati), životinje, priroda, vremenske prilike, društvo i društveni problemi, izbor zanimanja, moderne tehnologije i mediji, putovanje, realije Češke Republike. C. PREDMETNA PODRUČJA / KONCEPTI NASTAVNOGA PREDMETA ČEŠKI JEZIK Jezik je sredstvo izražavanja, komuniciranja i interakcije sa svijetom, a omogućuje osobni i društveni razvoj pojedinca. Učenjem i poučavanjem unutar jezično--komunikacijskoga područja učenici razvijaju jezične i komunikacijske kompetencije, čitateljske interese, sposobnosti kritičkoga pristupa medijima i njihovim sadržajima, što im omogućuje razumijevanje različitih tekstova s kojima se susreću u životu. Unutar ovoga područja razvijaju se vještine sporazumijevanja i međuljudskih djelovanja. Svaki odgojno-obrazovni ciklus uvažava razvojne faze učenika te se individualnim pristupom svim učenicima nastavlja na prethodno stečena znanja, vještine i sposobnosti. Kurikulum nastavnoga predmeta Češki jezik strukturiran je oko tri predmetna područja: 1. Komunikacija i jezik 2. Književnost i stvaralaštvo 3. Kultura i mediji. Ta su predmetna područja u skladu s predmetnim područjima Hrvatskoga jezika, a odlučile smo se za njih jer nam omogućuju ispuniti svrhu poučavanja Češkoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi, tj. da na odabranim temama učenici steknu znanje, sposobnosti, vještine, stavove i vrijednosti kao temelj za učenje tijekom čitavoga života, što znači ovladavanje češkim standardnim jezikom na razini osnovnoga i srednjega obrazovanja, razvoj jezičnih komunikacijskih sposobnosti i vještina, tj. razvijanje jezičnih sposobnosti u govornoj i pisanoj uporabi jezika u svim funkcionalnim stilovima. U učenika se također razvijaju literarne sposobnosti, čitateljski interesi, čitateljska kultura i potrebe za sadržajima medijske kulture. Usvajajući ta predmetna područja, osvješćuje se važnost znanja češkoga jezika kao kulturnoga dobra i razvija se poštivanje i ljubav prema jeziku češkoga naroda, njegove književnosti i kulture. Osim toga razvijaju se i druge kompetencije potrebne u drugim nastavnim predmetima (Hrvatskome jeziku, stranome jeziku, Likovnoj kulturi i Glazbenoj kulturi) i sposobnosti pronalaženja odgovarajućih informacija i načina njihova vrednovanja. U svim se predmetnim područjima razvija jezično-komunikacijska kompetencija te ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja, obogaćivanja rječnika i prevođenja te njihova međudjelovanja uz stalni razvoj aktivnoga rječnika. 1. Komunikacija i jezik U svakodnevnome životu govor nam služi za izražavanje misli, potreba, želja i osjećaja te predstavlja bitno sredstvo i način komuniciranja. Komunikacija i jezik pružaju velike mogućnosti izražavanja i prenošenja drugima naših mentalnih i psihičkih aktivnosti. Komunikacija je osnovna funkcija jezika. Važnost je komunikacije u poticanju svjesnoga korištenja jezikom kao temeljem za razvoj vještina apstraktnoga i kritičkoga mišljenja u izražavanju. U okviru ovoga predmetnog područja učenici otkrivaju, prepoznaju i pohranjuju nova znanja te razvijaju jezične i komunikacijske vještine na materinskome jeziku. Učenici će se osposobiti za javnu komunikaciju pri čemu će morati naučiti poštivati određena komunikacijska i jezična pravila utvrđena standardnojezičnom normom češkoga jezika. Ovo predmetno područje obuhvaća jezik kao sredstvo radi razmjene informacija, ideja, stavova i vrijednosti. U okviru ovoga predmetnog područja razvijaju se: – jezične, pragmatične, sociolingvističke kompetencije – kompetencije stvaralaštva i kreativnosti: stvaranje tekstova različitih vrsta i struktura u različite svrhe – socijalizacijske sposobnosti učenika razmjenom ideja, mišljenja, iskustava, osjećaja, interpretacijom značenja te izravnom interakcijom s drugima – uvjeti za izražavanje osobnih mišljenja, emocija, mašte – navike slušanja i uvažavanja drugih, kultura dijaloga. 2. Književnost i stvaralaštvo Književnost je sveukupnost pisanih predložaka, djela, dokumenata, spomenika jednoga jezika, naroda, kulturnoga kruga ili civilizacije. Ona je stvaralačka djelatnost ljudskoga duha koja se ostvaruje u jeziku. Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo ključno je za razumijevanje razvoja književnosti od njezina nastanka do danas. Tijekom cijeloga obrazovanja učenici se upoznaju s reprezentativnim književnicima češke književnosti i s njihovim djelima te s književnicima i djelima češke nacionalne manjine u Hrvatskoj. U četvrtome i petome ciklusu obrazovanja učenik usvaja kronološki nastanak književnih razdoblja, izgrađuje osjećaj za njihovo trajanje, smješta književnike i njihova djela u književne pravce, uspoređuje obilježja književnih pravaca, koristi se književnim djelima ili ulomcima i interpretira ih. Ovo predmetno područje podrazumijeva razumijevanje, tumačenje i vrednovanje tekstova različitih sadržaja i struktura, njihovo korištenje i kritičko promišljanje radi osobnoga razvoja, stjecanje i razvijanje znanja na svim razinama obrazovanja te osposobljavanje za cjeloživotno učenje: – radoznalost kao preduvjet za čitanje i pisanje – sposobnost dubinskoga čitanja obavijesnih i književnih tekstova, analize i interpretacije teksta te razumijevanje konteksta – kritičko mišljenje, kreativnost i inovativnost, rješavanje problema i donošenje odluka – sposobnost praktične i istraživačke primjene informacija dobivenih iz tekstova. 3. Kultura i mediji Zadaće predmetnoga područja Kultura i mediji jesu osposobljavanje za komunikaciju s medijima: kazalištem, filmom, radijem, tiskom, stripom, računalom, tj. recepcija kazališne predstave, filma, radijske i televizijske emisije i osposobljavanje za njihovo vrednovanje. U predmetu Češki jezik uloga predmetnoga područja Kultura i mediji jest upoznati učenike s kazališnim predstavama, filmovima, radijskim emisijama, časopisima, tiskom i korisnim web-stranicama češkoga naroda i češke nacionalne manjine u RH i potaknuti učenike da se i sami uključe u kulturni život češke nacionalne manjine. Medijska bi kultura trebala pridonositi kulturnomu obrazovanju učenika, upoznavanju općekulturnih činjenica povezanih s medijima, a u odrastanju djece mediji bi trebali imati zabavnu, odgojnu, obrazovnu i komunikacijsku svrhu. Uporabom medija postiže se osuvremenjivanje nastave, a na njihovu uporabu utječu društveni zahtjevi za povećanjem informatičke pismenosti mladih. U okviru nastave Češkoga jezika medijska kultura treba biti adekvatno zastupljena s obzirom na zastupljenost medija u svakodnevnome životu te bi trebala u učenika razvijati kompetenciju pri traženju i selekciji informacija, uporabi informacija, odabiru različitih metoda i teorija u rješavanju svakodnevnih problema. Medijska kultura treba biti odgoj za medije, a kao osnovni cilj joj se nameće edukacija za kritičko promišljanje. Uloga medija bitna je u obrazovanju i odgovornosti za kulturu i kulturne vrednote. Medijsko obrazovanje proizlazi iz potreba društva i potreba pojedinca, zato treba omogućiti da djeca i mladi u svojoj interakciji s medijima svih vrsta zadovolje i intelektualne potrebe i potrebe za zabavom. U okviru ovoga predmetnog područja učenici usvajaju znanje o sebi i drugima, odgovorno ponašanje prema pripadnicima drugih jezika i kultura, uvažavaju različite vrijednosti, uvjerenja, ponašanja razvijaju i svijest o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet i poštuje identitet drugih, sposobnost posredovanja između jezika i kultura radi njegovanja otvorenosti prema različitim perspektivama te svijest o nužnosti razbijanja svih vrsta stereotipa i predrasuda, diskriminacije i govora mržnje. D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI U NASTAVNOME PREDMETU ČEŠKI JEZIK Odgojno-obrazovni ishod razvija se od prvoga razreda osnovne škole do završnoga razreda srednje škole (gimnazije), stoga se pojedine sastavnice razrade ishoda podrazumijevaju kao usvojene i ne ponavljaju se u odgojno-obrazovnim ciklusima (razredima) koji slijede. Odgojno-obrazovne ishode čine tri sastavnice: odgojno-obrazovni ishod, razrada ishoda i razina usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda na razini »dobar« na kraju razreda te su pridodani sadržaji i preporuke. Razrada odgojno-obrazovnih ishoda podrazumijeva preciznije određenje aktivnosti i sadržaja u okviru pojedinoga odgojno-obrazovnoga ishoda ili skupine ishoda. Razina usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda opisno određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina i usvojenosti stavova/vrijednosti na razini »dobar« na kraju razreda. Tablični prikaz odgojno-obrazovnih ishoda olakšava okomito i vodoravno čitanje dokumenta. Okomitim čitanjem uočavaju se svi odgojno-obrazovni ishodi u tri predmetna područja, a vodoravnim čitanjem razvojnost svakoga pojedinog ishoda od prvoga razreda osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja do završnoga razreda gimnazije. Bitan dio tablice čine oznake odgojno-obrazovnih ishoda koje olakšavaju snalaženje prilikom čitanja ishoda. OZNAKA OBJAŠNJENJE OZNAKE A. predmetno područje Komunikacija i jezik B. predmetno područje Književnost i stvaralaštvo C. predmetno područje Kultura i medij A.1. predmetno područje Komunikacija i jezik, prvi razred B.1.1. predmetno područje Književnost i stvaralaštvo, prvi razred, prvi ishod 1. razred – 140 sati A. KOMUNIKACIJA I JEZIK Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ A.1.1. Učenik razgovara i govori u skladu s jezičnim razvojem izražavajući svoje potrebe, misli i osjećaje te poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – razgovara o temama u skladu sa svojim interesima i potrebama – započinje razgovor u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – odgovara na pitanje cjelovitom rečenicom – postavlja jednostavna pitanja – govori više cjelovitih rečenica tematski povezanih u cjelinu kao objašnjenje – objašnjava nepoznate riječi nakon vođenoga razgovora – poštuje pravila uljudnoga ophođenja tijekom razgovora (pozdrav, zahvala, molba, isprika; upotrebljava sljedeće riječi: molim, hvala, oprosti, izvoli) Započinje razgovor uz poticaj, postavlja pitanja i odgovara na njih u skladu s vlastitim potrebama te poštuje pravila uljudnoga ophođenja. OŠ ČJ A.1.2. Učenik sluša s razumijevanjem jednostavnije pročitane ili govorene tekstove, točno i razgovijetno izgovara glasove, riječi i rečenice na temelju slušanoga teksta. – sluša s razumijevanjem jednostavne govorne/čitane tekstove iz različitih izvora – odgovara na pitanja o slušanome tekstu – postavlja pitanja o slušanome tekstu – sluša i razumije uputu te postupa prema uputi – samostalno i bez navođenja ponavlja izgovor glasova i čestih riječi te intonira rečenice s obzirom na priopćajnu svrhu – spoznaje značenje riječi na temelju vođenoga razgovora Sluša s razumijevanjem govorni/čitani tekst, točno odgovara na pitanja o sadržaju teksta uz pomoć učitelja i izgovara glasove, ogledne i česte riječi i rečenice prema modelu. OŠ ČJ A.1.3. Učenik govori jednostavne tekstove, sažeto prepričava svoje doživljaje. – govori jednostavne tekstove u skladu s jezičnim razvojem i vlastitim iskustvom – točno intonira rečenicu s obzirom na priopćajnu svrhu i poredak riječi u rečenici, u skladu s jezičnim razvojem i dobi – povezuje riječi i sintagme u jednostavne i/ili složene rečenice veznicima a, ale, protože, anebo... Uz pomoć učitelja govori jednostavne tekstove u skladu s vlastitim iskustvom. – priča o vlastitim doživljajima i događajima – pripovijeda kratku priču prema nizu slika – prepričava kratke i jednostavne slušane i pročitane tekstove u skladu s početnim opismenjavanjem – opisuje na temelju promatranja osobe, predmete, biljke i životinje iz školskoga ili obiteljskoga okružja te zamišljena bića – izgovora glasove i naglašava riječi u skladu s jezičnim razvojem OŠ ČJ A.1.4. Učenik čita naglas riječi, rečenice i kratke tekstove i čita s razumijevanjem tekstove primjerene početnomu opismenjavanju. – povezuje napisano slovo s glasom – razlikuje slovo od drugih znakova – povezuje glasove i slova u cjelovitu riječ, a riječi u rečenicu – čita riječi u kojima se slovo koje se uči nalazi na početku, u sredini i na kraju riječi – razlikuje duge i kratke samoglasnike u govoru i pismu te ostale glasove, slogove i riječi koje sadrže h, ch, ď, ť, ň, ř, i/y, dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – čita jednostavne i kratke rečenice koje sadrže naučena slova – čita riječi, rečenice, tekstove primjereno početnomu opismenjavanju – odgovara na jednostavna pitanja nakon čitanja teksta i postavlja pitanja primjereno početnomu opismenjavanju – točno intonira izjavne, upitne i usklične rečenice – prikazuje i čita podatke u grafičkim prikazima i isprekidanim tekstovima drugih nastavnih predmeta (npr. Matematika, Priroda i društvo...) Čita s razumijevanjem riječi i kratke rečenice primjerene početnomu opismenjavanju. OŠ ČJ A.1.5. Učenik piše formalnim pismom slova, riječi i kratke rečenice, prepoznaje rečenicu i piše točku na kraju rečenice. – povezuje glas s odgovarajućim slovom – razlikuje slova od drugih znakova – povezuje glasove i slova u cjelovitu riječ, a riječi u rečenicu – razlikuje i piše mala i velika formalna slova – prepisuje riječi i rečenice – samostalno piše riječi i rečenice samo naučenim slovima – piše prvu riječ u rečenici i vlastita imena velikim slovom – piše rečenični znak na kraju rečenice Piše riječi i kratke rečenice formalnim slovima standardnoga školskog pisma. OŠ ČJ A.1.6. Učenik točno upotrebljava riječi, sintagme i rečenice u točnome značenju u uobičajenim komunikacijskim situacijama i razumije jednostavne pisane upute. – objašnjava svojim riječima značenje riječi nakon vođenoga razgovora, na temelju pročitanoga ili slušanoga teksta – izabire riječi kojima razumije značenje i njima oblikuje sintagme i rečenice – izabire jednu od predloženih riječi i dopunjuje rečenicu – pronalazi traženu riječ u dječjemu rječniku uvažavajući abecedni poredak riječi i čita s razumijevanjem značenje riječi Samostalno prepoznaje značenje riječi i upotrebljava ih u sintagmama i rečenicama u uobičajenim komunikacijskim situacijama. OŠ ČJ A.1.7. Učenik razlikuje češki i hrvatski jezik i prepoznaje razlike. – prepoznaje razliku u izražavanju na češkome i hrvatskome jeziku – sluša i čita tekstove primjerene jezičnomu razvoju na standardnome češkom jeziku – govori i razgovara na češkome jeziku – razlikuje riječi govornoga češkog i standardnog jezika Uz pomoć učitelja prepoznaje razliku između govornih i pisanih tekstova na češkome i hrvatskome jeziku u neposrednoj životnoj stvarnosti. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: kratki tekstovi jednostavnih struktura (kratki pripovjedni tekst, kratki opisni tekst, poruka, molba, kratki obavijesni tekst) – lingvometodički tekstovi primjereni početnomu opismenjavanju (tekstovi s umetnutim slikama umjesto riječi, kraće obavijesti, upute za rješavanje zadataka, kraći edukativni tekstovi s umetnutim slikama ili bez slika, isprekidani tekstovi) – govor učitelja, audiovizualni zapisi, govor predavača, govor glumaca, razgovorne igre... Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj svakodnevno organizira aktivnosti i treba osigurati vrijeme za međusoban razgovor. U komunikaciji, svakodnevnoj ili u didaktičkoj situaciji, učenik upotrebljava riječi molim, hvala, oprosti, izvoli i izražava svoje želje, potrebe, misli i osjećaje potaknute sljedećim pitanjima: Što želiš?, Što misliš o…?, Kako se osjećaš?. Učenik se tijekom razgovora slobodno izražava. Nakon toga ga se diskretno upućuje na društveno prihvatljiva pravila razgovora. Učenika se tijekom govora ne prekida i ne ispravlja da ga ispravci i prekidi učitelja i drugih učenika ne bi sputavali u izražavanju. Nakon govora učeniku se diskretno objasni u čemu je pogriješio tijekom govora i pouči ga se načinima otklanjanja pogrešaka u govoru. Različitim ciljanim aktivnostima i strategijama učenja i poučavanja kontinuirano valja razvijati aktivan i pasivan rječnik učenika u skladu s jezičnim razvojem i prema predloženim temama: Já (kdo jsem, pozdravy, představení se), Já a moje rodina (mé okolí, odkud pocházím), Náš dům (pokoje, nábytek, okolí domu, můj pokoj, popis prostoru – nahoře, dole, vpravo, vlevo, pod, nad, u, mezi, na…), Na zahradě, na dvoře (co je okolo domu), Volný čas (co dělám po škole, o prázdninách, jaké mám koníčky, slovesa – baví mě, hraju/hraju na, chodím na, sportuji, starám se o…), Barvy a tvary (teplé a studené, veselé a smutné, slovesa – vybarvit, malovat, kreslit…, základní geometrické tvary, popis věcí – hranaté, kulaté…), Ve škole (lidé – školník, ředitel, učitel, uklízečka, kuchařka…, části školy – třída, jídelna, knihovna, chodba, jídelna…, činnosti ve škole), Ve třídě (věci, co kde je, školní taška, penál a pomůcky, školní předměty, rozvrh hodin), Chování (co mohu/nemohu, smím/nesmím, musím/nemusím, pravidla) Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Tekstovi tijekom početnoga opismenjavanja trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim stilom i jezikom. U skladu s interesima i napretkom učenika trebaju se postupno usložnjavati. Tijekom usvajanja početnih čitalačkih vještina učenik treba svakodnevno vježbati čitanje. Učitelj u suradnji sa stručnim suradnikom knjižničarom stvara okružje koje je poticajno za čitanje i poučavanje tehnikama čitanja koje učenicima omogućuju točnost, pravilnu artikulaciju glasova, rečeničnu intonaciju i razumijevanje pročitanoga. Brzina čitanja nije presudna u procesu početnoga opismenjavanja. U početnome pisanju učenik piše velikim slovima formalnoga školskog pisma. Mala slova služe za čitanje te se ne preporučuju diktati i vježbe prepisivanja dužih tekstova malim formalnim slovima. Malim formalnim slovima može se napisati tek kraći tekst kao motorička vježba. Tijekom samostalnoga oblikovanja kratkoga teksta učenici mogu pisati nekoliko rečenica velikim i malim formalnim slovima. B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ B.1.1. Učenik izražava svoje osjećaje, misli i zapažanja nakon slušanja ili čitanja teksta. – izražava osjećaje nakon čitanja/slušanja književnoga teksta riječima, crtežom ili pokretom – izražava opisane situacije i doživljeno u književnome tekstu riječima i crtežom – govori o čemu razmišlja i kako se osjeća nakon čitanja/slušanja književnoga teksta – izabire vlastite proživljene situacije koje su povezane s pročitanim tekstom Uz pomoć učitelja izražava svoje misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnoga teksta i opisuje situacije iz svakodnevnoga života slične onima u književnome tekstu. – iskazuje mišljenje o postupcima likova – uspoređuje postupke likova iz književnoga teksta s vlastitim postupcima i postupcima osoba koje ga okružuju – pripovijeda o događajima iz svakodnevnoga života koji su slični onima u književnome tekstu OŠ ČJ B.1.2. Učenik čita ili sluša književne tekstove s razumijevanjem, razumije o čemu tekst govori, razlikuje dobro i zlo u postupcima likova i prepoznaje književne oblike u skladu s jezičnim razvojem i dobi. – iznosi svojim riječima doživljaj i zapažanja o pročitanome književnom tekstu – opisuje situacije, događaje i likove u književnim tekstovima s obzirom na vlastiti doživljaj – usmeno odgovara na pitanja o pročitanome književnom tekstu – prepoznaje priču, pjesmu, bajku, zagonetku i igrokaz po obliku i osnovnim obilježjima – prepoznaje početak, središnji dio i završetak priče nakon čitanja ili slušanja priče – sluša s razumijevanjem dok učitelj čita književni tekst – prepričava pročitanu priču svojim riječima – čita kratki književni tekst nekoliko puta radi potpunijega razumijevanja teksta primjereno početnomu svladavanju vještine čitanja Sluša/čita s razumijevanjem književni tekst, prema smjernicama usmeno odgovara na pitanja o sadržaju teksta i prepoznaje književne vrste prema obliku uz pomoć učitelja. OŠ ČJ B.1.3. Učenik prema vlastitome interesu odabire preporučene književne tekstove za samostalno čitanje i izražava sviđa li mu se pročitani/slušani književni tekst ili ne. – upoznaje se s prostorom školske knjižnice – upoznaje se s radom u školskoj knjižnici – posjećuje knjižnicu jedanput tjedno i posuđuje slikovnice za čitanje – upoznaje se s različitim vrstama slikovnica – preporučuje pročitane slikovnice i priče drugim učenicima – objašnjava vlastiti izbor slikovnica – iskazuje sviđa li mu se književni tekst ili ne – izdvaja iz književnoga teksta što mu se sviđa i što mu se ne sviđa – objašnjava razloge zbog kojih mu se neki književni tekst sviđa ili ne sviđa – razgovara o načinu čitanja pojedine slikovnice (čitanje odrasloga, samostalno čitanje, čitanje u paru) – izabire jedan književni tekst za čitanje koji mu nudi učitelj ili samostalno izabire književne tekstove iz dječjih knjiga i časopisa – sastavlja popis pročitanih slikovnica, priča, pjesama i igrokaza uz pomoć odraslih i uspoređuje vlastiti popis s popisom ostalih učenika radi poticanja čitanja Samostalno izabire tekst za čitanje i čita tekstove prema vlastitome interesu i iskazuje sviđa li mu se pročitani književni tekst ili ne i izdvaja dijelove teksta koji mu se sviđaju ili ne sviđaju. OŠ ČJ B.1.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom nastavnoga procesa. – istražuje, eksperimentira i samostalno i slobodno radi na temi koja mu je bliska – nudi inovativna rješenja potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom nastavnoga procesa – stvara različite individualne uratke, ilustrira izabrane stihove ili dijelove priče, likove i prostor, dramatizira tekstove i priprema se za izvedbu, izražava se pokretom, crta slikovnicu i dr. – prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti napredak – koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim znanjima radi oblikovanja uradaka u kojima kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje dolaze do izražaja – razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo Ostvarivanje ishoda prati se i ne podliježe vrednovanju. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: priča sa slikama, kratka pripovijetka, bajka, dječja pjesma, kratki igrokaz, zagonetka *Popis predloženih djela za cjelovito čitanje zasebni je dio ovoga dokumenta, a prema prijedlogu stručnoga suradnika knjižničara i fondu školske knjižnice podložan je dopunjavanju. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj svakodnevno planira vrijeme za čitanje književnih tekstova i u dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom organizira aktivnosti pričanja / čitanja naglas cijelomu razredu, čitanja u manjim skupinama i samostalnoga čitanja naglas ili u sebi u školskoj knjižnici. Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću. Učenik čita dva obvezna cjelovita književna teksta godišnje i najmanje jedno književno djelo prema vlastitome izboru, a prema izboru učitelja i druga književna djela sa širega popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Ishod u kojemu se učenici potiču na stvaralački način izražavanja ne vrednuje se, samo se prati. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom. Učenik predstavlja uradak razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. C. KULTURA I MEDIJI Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ C.1.1. Učenik sluša/čita obavijesni tekst u skladu s početnim opismenjavanjem i razlikuje članak, naslov, odlomak, redak. – sluša čitani ili samostalno čita obavijesni tekst oblikovan u skladu s početnim opismenjavanjem – izdvaja informaciju iz slušanoga ili pročitanoga teksta prema uputama – izdvaja jedan ili više podataka iz teksta prema postavljenome pitanju – crtežom i riječima izražava o čemu tekst govori Sluša/čita obavijesni tekst oblikovan u skladu s početnim opismenjavanjem i prema smjernicama pronalazi podatke u tekstu. OŠ ČJ C.1.2. Učenik razlikuje različite medijske sadržaje. – razlikuje vrste medija primjerenih djeci – izdvaja omiljene medijske sadržaje i razgovara o njima: animirani filmovi, televizijske i radijske emisije za djecu obrazovnoga i dječjega programa, kazališne predstave – sluša čitanje ili samostalno čita kraće tekstove u književnim i zabavno-poučnim časopisima za djecu Prepoznaje medije i medijske sadržaje primjerene dobi i interesu te izdvaja omiljene medijske sadržaje. – sluša zvučne priče – prepoznaje edukativne digitalne medije primjerene dobi i služi se njima – izražava svoje mišljenje o medijskim sadržajima govorom i crtežom OŠ ČJ C.1.3. Učenik posjećuje kulturne događaje primjerene dobi. – sudjeluje u kulturnim događajima primjerenima dobi – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja – izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa, a povezano je s kulturnim događajem – iskazuje svoj doživljaj kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom, pokretom, pjevanjem Opisuje kulturne događaje i izdvaja dijelove koji su mu bili zanimljivi. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: kraći edukativni tekstovi u udžbenicima, dječjim časopisima, dječjim leksikonima, rječnicima i enciklopedijama te obavijesni tekstovi u skladu s početnim opismenjavanjem; isprekidani tekstovi: tablice, piktogrami – medijski sadržaji: časopisi za djecu, animirani filmovi, edukativni i interaktivni digitalni mediji primjereni dobi i interesima učenika, televizijske i radijske emisije za djecu, zvučne priče – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u školi ili narodnim knjižnicama, dječji, obrazovni, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome predmetnom području uvjetovani su dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda društveno – -kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima neovisno o mjestu školovanja ili stanovanja. U dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom učitelј planira održavanje najmanje dva nastavna sata tijekom školske godine u školskoj knjižnici za obradu pojedine teme s knjižnično-informacijskoga područja i provedbu edukativnih aktivnosti kako bi se učenike obučavalo pretraživanju informacija i kritičkoj upotrebi različitih izvora informacija. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenoga učenja. Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu OŠ U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. Tijekom prvoga ciklusa (1. i 2. razred) ostvarenost svih triju predmetnih područja ima podjednak udio u vrednovanju usvojenosti ishoda, a navodi se u kvalitativnome osvrtu. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem. Istodobno se potiče razvoj rječnika. 2. razred – 140 sati A. KOMUNIKACIJA I JEZIK Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ A.2.1. Učenik razgovora u skladu s temom iz svakodnevnoga života, izražava svoje potrebe, misli i osjećaje te poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – razgovara o temama iz svakodnevnoga života koje zaokupljaju njegovu pozornost i osjećajni svijet – započinje razgovor u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – odgovara na pitanja i postavlja pitanja cjelovitom rečenicom – govori više cjelovitih rečenica tematski povezanih u cjelinu kao objašnjenje – rabi nove riječi koje je naučio kao dio aktivnoga rječnika – točno izgovara sve glasove u prototipnim riječima koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su glasovi h, ch, ď, ť, ň, ř, y, slogovi dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – razlikuje tvrde i meke slogove (di, ti, ni – dy, ty,

1. ny)te kratke i duge samoglasnike – točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu – točno izgovara niječne i jesne rečenice – poštuje pravila uljudnoga ophođenja tijekom razgovora Prema smjernicama razgovara o temama iz svakodnevnoga života u skladu s vlastitim iskustvom i poštuje pravila uljudnoga ophođenja. OŠ ČJ A.2.2. Učenik sluša s razumijevanjem kratke tekstove jednostavnih struktura i odgovara na pitanja o slušanome tekstu. – sluša s razumijevanjem kratke tekstove jednostavnih struktura primjerene jezičnomu razvoju i dobi – odgovara na pitanja o slušanome tekstu – postavlja pitanja o slušanome tekstu – provjerava razumijevanje slušanoga teksta u razgovoru s drugim učenikom – postavlja dodatna pitanja za dio sadržaja slušanoga teksta koji nije potpuno razumio – izražava svoje misli i osjećaje o slušanome tekstu (crtežom, pismom, govorom, pokretom) Sluša tekst s razumijevanjem i točno odgovara na pitanja o sadržaju slušanoga teksta. OŠ ČJ A.2.3. Učenik čita s razumijevanjem kratke tekstove tematski prikladne učeničkomu iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima. – čita kratke tekstove tematski prikladne iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima učenika – odgovara na pitanja o pročitanome tekstu – postavlja pitanja o pročitanome tekstu – izdvaja nepoznate riječi – pretpostavlja značenje nepoznate riječi prema ostalim riječima u čitanome tekstu – pronalazi podatke u čitanome tekstu prema uputi ili pitanjima – izdvaja podatke u grafičkim prikazima i isprekidanim tekstovima Čita s razumijevanjem kratke tekstove tematski prikladne iskustvu, dobi i interesima te prema smjernicama odgovara na pitanja o tekstu. OŠ ČJ A.2.4. Učenik piše rukopisna slova, riječi, rečenice i tekst vođenim pisanjem i primjenjuje pravopisna pravila primjerena jezičnomu razvoju. – piše velika i mala rukopisna slova – prepoznaje sličnosti i razlike među pojedinim rukopisnim slovima – razlikuje veliko i malo rukopisno slovo – povezuje glasove i slova u cjelovitu riječ, riječ u rečenicu pišući rukopisnim slovima – prepisuje riječi i rečenice rukopisnim slovima – samostalno piše riječi i rečenice samo naučenim rukopisnim slovima – samostalno stvara pisane rečenice prema poticaju – piše da bi izrazio misli i osjećaje – oblikuje i piše tekstove realnih sadržaja (pravila, upute, pisma, i sl.) – piše kratki vezani tekst / sastavak prema zadanome poticaju – razlikuje pojmove glas, slovo, slog, riječ – razlikuje samoglasnike (duge i kratke) i suglasnike te pravilno izgovara kratke i duge samoglasnike te slogove di, ti, ni, dy, ty, ny – u pismu označuje dužinu iznad dugih samoglasnika, pravilno izgovara i piše dvoglasnike (diftonge) au, ou, eu, slogove dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – piše prototipne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su glasovi h, ch, ď, ť, ň, ř, y – u pisanju rastavlja riječi na slogove na kraju retka; prepoznaje i rabi pravopisni znak spojnicu kod rastavljanja riječi na slogove na kraju retka – piše u skladu s pravopisnim pravilima (veliko početno slovo: početak rečenice, ime, prezime, nadimak, ime ulice, trga i naseljenoga mjesta u bližemu okružju, imena ustanova s kojima se učenik svakodnevno susreće; rečenične znakove na kraju rečenice (točka, upitnik, uskličnik); oznake za mjerne jedinice (duljina, novac, vrijeme) Samostalno prepisuje i piše slova, riječi i jednostavne rečenice rukopisnim slovima, primjenjuje pravopisna pravila primjerena urednomu jezičnom razvoju. OŠ ČJ A.2.5. Učenik govori kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu s temom. – govori kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom primjerene jezičnomu razvoju i dobi – pripovijeda kratku priču prema nizu slika – priča o vlastitim doživljajima i događajima – pripovijeda događaje i niže ih kronološki – opisuje na temelju promatranja – prepoznaje da su rečenice smislene cjeline sastavljene od riječi ili skupova riječi koji čine smisao – prepoznaje da se rečenicama izriču misli i osjećaji – točno izgovara riječi; izgovara prototipne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su glasovi h, ch, ď, ť, ň, ř, y – točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu – točno izgovara slogove dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě te di-dy, ti-ty, ni-ny – točno izgovara duge/kratke samoglasnike u riječima Uz pomoć učitelja oblikuje i govori kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu s temom. OŠ ČJ A.2.6. Učenik točno upotrebljava i objašnjava riječi, sintagme i rečenice u točnome značenju s obzirom na komunikacijsku situaciju. – usvaja nove riječi i utvrđuje značenje naučenih riječi u aktivnome rječniku – objašnjava značenje određene riječi s obzirom na kontekst – izabire odgovarajuće riječi i upotrebljava ih u oblikovanju sintagmi i rečenica – upotrebljava nove riječi pri oblikovanju ili dopunjavanju rečenica – traži objašnjenje nepoznatih riječi u dječjem rječniku i koristi se njima kao dijelom aktivnoga rječnika – prepoznaje i razlikuje izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu te jesnu i niječnu u tekstu – prepoznaje u tekstu ogledne i česte imenice, tj. imenice koje imaju konkretno značenje povezano s neposrednom stvarnošću Upotrebljava riječi, sintagme i rečenice u točnome značenju s obzirom na priopćajnu svrhu te komunikacijsku situaciju. OŠ ČJ A.2.7. Učenik uspoređuje razgovorni i standardni češki jezik te sličnosti i razlike s riječima u hrvatskome jeziku. – razlikuje riječi razgovornoga i standardnoga češkog jezika – uspoređuje riječi razgovornoga govora i standardnoga češkog jezika – zamjenjuje riječi razgovornoga jezika riječju na standardnome češkom jeziku istoga značenja – čita i piše literarne tekstove u skladu sa svojim interesima, potrebama i iskustvom Uz pomoć učitelja prepoznaje razliku između govornih i pisanih tekstova na razgovornome i standardnome češkom jeziku u neposrednoj životnoj stvarnosti. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: kratki tekstovi jednostavnih struktura (jednostavni dijaloški i monološki tekstovi, kratki pripovjedni tekst, kratki opisni tekst (opis predmeta ili lika), kratki obavijesni tekstovi primjereni jezičnomu razvoju i dobi: poruka, molba, čestitka, pismo…) – lingvometodički tekstovi primjereni jezičnomu razvoju (tekstovi s umetnutim slikama umjesto riječi, kraće obavijesti, upute za rješavanje zadataka, kraći edukativni tekstovi s umetnutim slikama ili bez slika, isprekidani tekstovi) – medijski sadržaji: audiovizualni zapisi, govor predavača, govor glumaca, radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, razgovorne igre... Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj bi svakodnevno trebao organizirati aktivnosti i osigurati vrijeme za međusoban razgovor i komunikaciju. Učitelj priprema nastavne materijale na temelju procjene komunikacijske kompetencije učenika: metodički predlošci za pisane vježbe, vježbe smislenoga povezivanja riječi u rečenici/tekstu, vježbe dopunjavanja rečenica/teksta, vježbe skraćivanja rečenica/teksta, vježbe prepisivanja s preinakama. Različitim ciljanim aktivnostima i strategijama učenja i poučavanja kontinuirano valja razvijati aktivan i pasivan rječnik učenika u govoru i pismu u skladu s jezičnim razvojem i prema predloženim temama: Hodiny (Kolik je hodin?, kdy co děláme), Můj den (co dělám, co mě baví, ráno, poledne, večer), Můj týden (dny v týdnu, včera, dnes, zítra), Měsíce v roce (svátek a narozeniny, co kdy slavíme), Rok (roční období, co kdy děláme, co ke kterému období patří), Čísla (číslice základní, řadové, spojení číslovky a podstatného jména, například: jeden žák, dva žáci, pět žáků, dvacet jedna žáků, sto žáků…), Zdraví a fyzický stav (části lidského těla, slovesa – odpočívat, onemocnět, uzdravit se…), V knihovně (co je v knihovně, kniha, noviny, časopis, obrázky, fotky…, slovesa – číst, přečíst, prohlížet, napsat…) Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Tekstovi tijekom početnoga opismenjavanja trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim stilom i jezikom. U skladu s interesima i napretkom učenika trebaju se postupno usložnjavati. Tijekom usvajanja čitalačkih vještina učenik treba svakodnevno vježbati čitanje. Učitelj u suradnji sa stručnim suradnikom knjižničarom stvara okružje koje je poticajno za čitanje i poučavanje tehnikama čitanja. U početnome pisanju učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ B.2.1. Učenik izražava svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnoga teksta i povezuje ih s vlastitim iskustvom. – izražava misli i osjećaje nakon čitanja književnoga teksta – opisuje situacije, događaje i likove u književnim tekstovima s obzirom na vlastiti doživljaj – povezuje postupke likova iz književnoga teksta s vlastitim postupcima i postupcima osoba koje ga okružuju – pripovijeda o događajima iz svakodnevnoga života koji su slični onima u književnome tekstu – preoblikuje pročitani književni tekst: stvara novi svršetak, mijenja postupke likova, uvodi nove likove, sudjeluje u priči Uz pomoć učitelja izražava svoje misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnoga teksta i opisuje situacije iz književnoga teksta slične onima u svakodnevnome životu. OŠ ČJ B.2.2. Učenik sluša/čita s razumijevanjem književni tekst i razlikuje književne vrste prema obliku i sadržaju. – razlikuje priču, pjesmu, bajku, zagonetku i igrokaz po obliku i sadržaju – razlikuje dijelove pjesme: stih, strofa – prepoznaje glavne i sporedne likove – prepoznaje početak, središnji dio i završetak priče – uočava obilježja igrokaza za djecu: lica, dijalog – prepoznaje i izdvaja riječi koje se rimuju u pjesmama i igrokazima za djecu – prepoznaje čudesne i izmišljene elemente u pjesmama za djecu i bajkama – odgovara na pitanja o pročitanome književnom tekstu – prepričava književni tekst svojim riječima – smješta likove u vrijeme radnje i prostor Sluša/čita s razumijevanjem književni tekst, samostalno odgovara na pitanja o sadržaju teksta i prepoznaje književne tekstove po obliku i sadržaju. OŠ ČJ B.2.3. Učenik objašnjava razloge zbog kojih mu se književni tekst sviđa ili ne sviđa. – iskazuje sviđa li mu se neki književni tekst i objašnjava razloge – iskazuje mišljenje o postupcima likova – prepoznaje glavne i sporedne podatke u događajima – dogovorenim simbolima unutar skupine crtežom izražava sviđa li mu se tekst ili ne sviđa Iskazuje sviđa li mu se književni tekst ili ne sviđa i uz pomoć učitelja navodi razloge. OŠ ČJ B.2.4. Učenik samostalno izabire književne tekstove i čita/sluša ih s razumijevanjem prema vlastitome interesu. – upoznaje se s različitim vrstama slikovnica, zbirki priča, pjesama za djecu – upoznaje se s prostorom različitih knjižnica (školska, gradska, manjinskih udruga) – redovito posjećuje knjižnicu i posuđuje slikovnice i knjige za djecu za svakodnevno čitanje – svakodnevno izabire jedan književni tekst za čitanje koji mu nudi učitelj ili samostalno izabire književne tekstove iz dječjih knjiga i časopisa – preporučuje pročitane slikovnice i knjige za djecu drugim učenicima – objašnjava vlastiti izbor slikovnica i knjiga za djecu – objašnjava način čitanja pojedine slikovnice ili knjige za djecu: čitanje odrasloga, samostalno čitanje, čitanje u paru Samostalno izabire tekst za čitanje i čita tekstove prema vlastitome interesu. OŠ ČJ B.2.5. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom učenja i poučavanja. – koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim znanjima radi oblikovanja uradaka u kojima kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje dolaze do izražaja – istražuje, eksperimentira te samostalno i slobodno radi na temi koja mu je bliska – stvara različite individualne uratke, preoblikuje pročitani književni tekst: stvara novi svršetak, mijenja postupke likova, uvodi nove likove, sudjeluje u priči, dramatizira tekstove, ilustrira i dr. – prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti napredak Ishod se vrednuje formativno. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: priča sa slikama, kratka pripovijetka, bajka, basna, dječja pjesma, kratki igrokaz, zagonetka *Popis predloženih djela za cjelovito čitanje zasebni je dio ovoga dokumenta, a prema prijedlogu stručnoga suradnika knjižničara i fondu školske knjižnice podložan je dopunjavanju. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj planira vrijeme za čitanje književnih tekstova i u dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom organizira aktivnosti poticanja čitanja i provodi razne kreativne oblike razvijanja čitalačke kulture: pričanje/čitanje naglas cijelomu razredu, čitanje u manjim skupinama i samostalno čitanje naglas ili u sebi. Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću. Učenik čita dva obvezna cjelovita književna teksta godišnje i najmanje jedno književno djelo prema vlastitome izboru, a prema izboru učitelja i druga književna djela sa širega popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Ishod u kojemu se učenici potiču na stvaralački način izražavanja ne vrednuje se, samo se prati. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom. Učenik predstavlja uradak razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. C. KULTURA I MEDIJI Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ C.2.1. Učenik sluša/čita obavijesni tekst oblikovan u skladu s početnim opismenjavanjem i navodi podatke iz teksta. – sluša čitanje ili samostalno čita obavijesni tekst oblikovan u skladu s početnim opismenjavanjem – pronalazi podatke u tekstu – izdvaja podatke iz teksta – iskazuje jedan ili više podataka iz teksta – izražava o čemu govori tekst govorom, pismom ili crtežom Prema smjernicama pronalazi podatke u obavijesnome tekstu oblikovanome u skladu s početnim opismenjavanjem. OŠ ČJ C.2.2. Učenik razlikuje različite vrste medija i medijske sadržaje primjerene dobi i interesu. – razlikuje vrste medija primjerene dobi i interesima – izdvaja omiljene medijske sadržaje i razgovara o njima – gleda i sluša animirane filmove, dokumentarne i igrane filmove za djecu – priča kratku filmsku priču nakon gledanja filma – razlikuje glavne i sporedne likove u gledanome filmu – razlikuje film od kazališne predstave – prati (gleda, sluša i doživljava) kazališne predstave, televizijske i radijske emisije za djecu obrazovnoga i dječjega programa Razlikuje vrste medija i medijske sadržaje primjerene dobi i interesu te izdvaja medijske sadržaje kojima je izložen u svakodnevnome životu. – sluša čitanje ili samostalno čita kraće tekstove u književnim i zabavno-poučnim časopisima za djecu – sluša zvučne priče – prepoznaje edukativne digitalne medije primjerene dobi i služi se njima – prepoznaje interaktivne digitalne medije primjerene dobi i služi se njima – razlikuje lutkarsku kazališnu predstavu od ostalih predstava za djecu OŠ ČJ C.2.3. Učenik posjećuje kulturne događaje primjerene dobi i iskazuje svoje mišljenje. – sudjeluje u kulturnim događajima – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja – izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa, a povezano je s kulturnim događajem – iskazuje svoj doživljaj tijekom kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom ili kraćim pisanim rečenicama Opisuje kulturne događaje i izdvaja dijelove koji su mu bili zanimljivi. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: kraći edukativni tekstovi u udžbenicima, dječjim časopisima, dječjim leksikonima, rječnicima i enciklopedijama te obavijesni tekstovi u skladu s početnim opismenjavanjem; isprekidani tekstovi: tablice, piktogrami – medijski sadržaji: časopisi za djecu, animirani filmovi, edukativni i interaktivni digitalni mediji primjereni dobi i interesima učenika, televizijske i radijske emisije za djecu, zvučne priče – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u školi ili narodnim knjižnicama, dječji, obrazovni, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome predmetnom području uvjetovani su dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda društveno-kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima neovisno o mjestu školovanja ili stanovanja. U dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom i po njegovoj preporuci učitelj planira održavanje najmanje dva nastavna sata tijekom školske godine u školskoj knjižnici za obradu pojedine teme s knjižnično-informacijskoga područja i provedbu edukativnih aktivnosti kako bi se učenike obučavalo u području knjižnične, informacijske i medijske pismenosti te kritičkoj upotrebi različitih izvora informacija. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenoga učenja. Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu OŠ U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. Tijekom prvoga ciklusa (1. i 2. razred) ostvarenost svih triju predmetnih područja ima podjednak udio u vrednovanju usvojenosti ishoda, a navodi se u kvalitativnome osvrtu. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem. Istodobno se potiče razvoj rječnika. 3. razred – 140 sati A. KOMUNIKACIJA I JEZIK Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ A.3.1. Učenik razgovara i govori tekstove jednostavne strukture te poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – razgovara u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – tijekom razgovora izražava svoje misli, osjećaje i potrebe u skladu s komunikacijskom situacijom – prikladno se izražava u razgovoru sa starijim osobama iz školskoga okružja i s vršnjacima – pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – razgovara o slušanome/čitanome tekstu i izriče svoje mišljenje – rabi nove riječi povezane sa svakodnevnom komunikacijskom situacijom i temom razgovora kao dio aktivnoga rječnika – govori kraći tekst prema jednostavnoj strukturi: uvod, središnji dio, završetak – pripovijeda događaje nižući ih kronološki – izgovara ogledne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika češkoga jezika u kojima su glasovi h, ch, ď, ť, ň, ř, y te slogovi dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu Prema smjernicama razgovara u skladu sa zadanom temom, izražava svoje potrebe, misli i osjećaje te poštuje pravila uljudnoga ophođenja. OŠ ČJ A.3.2. Učenik aktivno sluša tekstove jednostavnih struktura i prepričava sadržaj slušanoga teksta. – sluša tekst prema zadanim smjernicama u obliku pitanja i dodatnih uputa – izražava svoje misli i osjećaje o slušanome tekstu (crtežom, pismom, govorom, pokretom) – provjerava razumijevanje slušanoga teksta u razgovoru s drugim učenikom – prepoznaje neverbalne znakove aktivnoga slušanja: uspostavlja kontakt očima, slijedi jednu, dvije ili više uputa, sluša sugovornika s interesom – izdvaja nepoznate riječi, pretpostavlja značenje riječi prema kontekstu – izdvaja ključne riječi i glavnu ideju slušanoga teksta – izriče mišljenje o slušanome tekstu Aktivno sluša tekstove jednostavnih struktura i prepoznaje bitne podatke u tekstu. OŠ ČJ A.3.3. Učenik čita tekst s razumijevanjem i pronalazi bitne podatke u tekstu. – čita različite vrste tekstova s razumijevanjem – uočava grafičku strukturu teksta: naslov, tijelo teksta, ilustracije i/ili fotografije, rubrike – odgovara na pitanja o pročitanome tekstu – postavlja pitanja o pročitanome tekstu – pretpostavlja značenje nepoznatih riječi na temelju konteksta – pronalazi bitne podatke u tekstu – pronalazi i tumači podatke u grafičkim prikazima i isprekidanim tekstovima – prepričava tekst i sažima ga (traži glavne misli) – izražajno čita različite tekstove Čita tekst s razumijevanjem i prema smjernicama pronalazi bitne podatke u tekstu. OŠ ČJ A.3.4. Učenik piše vođenim pisanjem tekstove jednostavnih struktura u skladu sa zadanom ili slobodno odabranom temom te primjenjuje pravopisna pravila primjerena jezičnomu razvoju. – piše kratke tekstove jednostavnih struktura prema zadanoj ili slobodno odabranoj temi – piše prema predlošcima za uvježbavanje pisanja – piše vođenim pisanjem prema kompozicijskome planu (uvod, glavni dio, zaključak) – oblikuje i piše različite kratke tekstove: pravila, upute, obavijesti, pisma, dnevnici – rabi nove riječi kao dio aktivnoga rječnika – provjerava pravopisnu točnost i slovopisnu čitkost u pisanju – traži objašnjenje nepoznatih riječi u dječjemu rječniku – izabire riječi u skladu s komunikacijskom situacijom – usvaja lingvistički pojam imenica, glagol, pridjev na oglednim i čestim riječima – funkcionalno upotrebljava sve vrste riječi prema vlastitome jezičnom razvoju – prepoznaje ogledne imenice, glagole i pridjeve koji imaju konkretno značenje povezano s neposrednom stvarnošću – prepoznaje prototipne i česte umanjenice i uvećanice – piše prototipne i česte riječi koje su dio aktivnoga češkog rječnika u kojima su slogovi dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – rastavlja riječi na slogove na kraju retka – prepoznaje i rabi pravopisni znak spojnicu – upotrebljava oznake za mjerne jedinice – piše u skladu s pravopisnim pravilima (veliko slovo: ime ulica, trgova, naseljenih mjesta, voda i gora u zavičaju, nebeskih tijela; pisanje višečlanih imena s kojima učenik dolazi u doticaj; dvotočka i zarez u nabrajanju) Prema smjernicama piše kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu sa zadanom ili slobodnom temom te uz odstupanja primjenjuje pravopisna pravila primjerena jezičnomu razvoju. OŠ ČJ A.3.5. Učenik govori kratke tekstove jednostavnih struktura i razlikuje uvodni, središnji i završni dio govornoga teksta. – oblikuje i govori kratke tekstove jednostavnih struktura prema zadanoj ili slobodno odabranoj temi – razlikuje okružje u kojemu se govor odvija: obitelj, učionica, pozornica... – prepoznaje uvod, središnji i završni dio teksta – oblikuje govor prema jednostavnoj strukturi: uvod, središnji dio, zaključak – pripovijeda događaje i niže ih kronološki – oblikuje kratku obavijest i izvješće – sudjeluje u stvaranju zajedničke stvaralačke priče – služi se novim riječima povezanima s komunikacijskom situacijom i temom govora – prepoznaje humor i koristi se njegovim stilskim obilježjima u govoru – primjenjuje govorne vrednote: modulira glas i glasnoću govora – točno izgovara riječi koje su dio aktivnoga rječnika češkog jezika u kojima su glasovi ř, h, ch, ď, ť, ň, y, slogovi dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě te suglasnici d t, ď – ť, v – f, b – p, s – z, ž – š u sredini i na kraju riječi Prema smjernicama govori kratke tekstove jednostavnih struktura i uz pomoć učitelja oblikuje uvodni, središnji i završni dio teksta. OŠ ČJ A.3.6. Učenik prepoznaje razliku između govora na češkome jeziku pripadnika češke manjine i standardnoga češkoga jezika. – razlikuje govornu i pisanu komunikaciju na standardnome češkom jeziku i jeziku u svojoj okolini – opisuje govor pripadnika češke manjine – govori i piše literarne tekstove na češkome jeziku – služi se normativnim priručnicima prilagođenim jezičnomu razvoju učenika – prepoznaje povijesne jezične dokumente i spomenike kao kulturnu baštinu mjesta/zavičaja Uz pomoć učitelja uočava razliku između govora pripadnika češke manjine i standardnoga češkog jezika. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: jednostavni dijaloški i monološki tekstovi, kratki pripovjedni tekst, opis predmeta ili lika, molba, poruka, obavijest, izvješće, vijest, opis predmeta ili lika, čestitka, pismo – razgovorne igre, telefonski razgovor, spontani razgovor, prezentacijski kratki govor, usmena improvizacija – medijski sadržaji: obavijesni tekstovi primjereni jezičnomu razvoju i dobi, radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, zvučni zapisi književnih tekstova Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj priprema nastavne materijale na temelju procjene komunikacijske kompetencije učenika: metodički predlošci za pisane vježbe, vježbe smislenoga povezivanja riječi u rečenici/tekstu, vježbe dopunjavanja rečenica/teksta, vježbe skraćivanja rečenica/teksta, vježbe prepisivanja s preinakama. Različitim ciljanim aktivnostima i strategijama učenja i poučavanja kontinuirano valja razvijati aktivan i pasivan rječnik učenika u govoru i pismu u skladu s jezičnim razvojem i prema predloženim temama: Povaha a vzhled (přídavná jména, jaký a který), Oblečení (co si oblékám, co nosím, slovesa – oblékat se, nosit, obouvat se, svlékat, zouvat…), Příroda a naše okolí (moře, hory, poušť, město, krajina, pole, louka, les, řeka…), Zvířata v přírodě (ve vodě, na souši, ve vzduchu, v lese, v moři, v teplých krajích, v chladných oblastech), Domácí zvířata (zvířata v hospodářství – co nám dávají, mláďata, domácí mazlíčci), Jídlo a potraviny (jídlo a pití, co rád jím, potraviny – ovoce, zelenina, sladkosti, pečivo…, co je zdravé a co ne), V kuchyni (příprava jídla, recept, slovesa – vařit, péct, krájet, strouhat…, nádobí, vybavení – sporák, myčka, dřez, lednice…), Protiklady (přídavná jména, slovesa, příslovce… hrubý – jemný, zlobit – být hodný, pozdě – brzy…) Tijekom usvajanja i razvijanja čitalačkih vještina učenik treba svakodnevno vježbati čitanje. Učitelj u suradnji sa stručnim suradnikom knjižničarom kontinuirano potiče čitanje i primjenjuje različite tehnike čitanja te organizira aktivnosti kojima se čitanje popularizira. Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ B.3.1. Učenik povezuje sadržaj i temu književnoga teksta s vlastitim iskustvom. – iskazuje misli i osjećaje nakon čitanja književnoga teksta – prepoznaje temu književnoga teksta – povezuje temu književnoga teksta s vlastitim iskustvom – navodi sličnosti i razlike između sadržaja i teme književnoga teksta i vlastitoga životnog iskustva – uspoređuje misli i osjećaje nakon čitanja teksta sa zapažanjima ostalih učenika – prepoznaje etičke vrijednosti teksta – pripovijeda o događajima iz svakodnevnoga života koji su slični onima u književnome tekstu – preoblikuje pročitani književni tekst: stvara novi svršetak, mijenja postupke likova, uvodi nove likove, sudjeluje u priči Iskazuje svoja zapažanja nakon slušanja/čitanja književnoga teksta te povezuje temu i sadržaj teksta s vlastitim iskustvom. OŠ ČJ B.3.2. Učenik čita književni tekst s razumijevanjem i prepoznaje obilježja književnog teksta. – razlikuje realističnu priču ili pripovijetku, pjesmu, bajku, basnu, zagonetku, igrokaz i dječji roman po obliku i sadržaju – prepoznaje i izdvaja temu književnoga teksta – odgovara na pitanja o opisanome događaju, liku, situaciji u književnome tekstu, opisuje situacije, događaje i likove u književnim tekstovima – prepoznaje redoslijed događaja – povezuje likove s mjestom i vremenom radnje – prepoznaje glavne i sporedne likove u priči – opisuje likove prema izgledu, ponašanju i govoru – razlikuje dijelove pjesme: stih, strofa – uočava pjesničke slike – prepoznaje pjesnikovu igru riječima, emocionalnost i slikovitost teksta – uočava ritam, rimu i usporedbu u poeziji za djecu – uočava posebnost poetskoga izraza: slikovitost, zvučnost i ritmičnost – zapaža ponavljanja u stihu, kitici ili pjesmi – zapaža brzi i spori ritam u pjesmi – prepričava književni tekst svojim riječima – uočava obilježja igrokaza za djecu: lica, dijalog Čita književni tekst, samostalno odgovara na pitanja i prema smjernicama prepoznaje obilježja književnoga teksta. OŠ ČJ B.3.3. Učenik uočava vrijednosti književnoga teksta primjereno recepcijskim sposobnostima te vlastitomu čitateljskom i osobnom iskustvu. – uočava i izdvaja vrijednosti koje je uočio u književnome tekstu – iskazuje što mu je u tekstu lijepo – uočava pozitivne životne vrijednosti u tekstu – uočava dobre i loše postupke likova – razgovara o postupcima likova u književnome tekstu Prema smjernicama uočava vrijednosti književnoga teksta u odabranim dijelovima teksta s jasno istaknutim vrijednostima primjereno recepcijskim sposobnostima te vlastitomu čitateljskom i osobnom iskustvu. – prepoznaje pozitivne osobine likova u književnome tekstu – razgovara s ostalim učenicima o vrijednostima u književnome tekstu – navodi argumente kojima potkrepljuje vlastito mišljenje o vrijednosti književnoga teksta OŠ ČJ B.3.4. Učenik redovito čita iz užitka i prema vlastitome interesu te razlikuje vrste knjiga za djecu. – čita iz užitka i redovito posuđuje knjige iz školske, gradske ili manjinske knjižnice – razvija čitateljske navike kontinuiranim čitanjem i motivacijom za čitanjem različitih žanrova – razlikuje slikovnicu, zbirku pjesama, zbirku priča i dječji roman, basnu, igrokaz – razlikuje dječje rječnike, enciklopedije i leksikone te se služi njima – sudjeluje u radionicama i/ili projektima za poticanje čitanja u knjižnici – izrađuje popis pročitanih knjiga – redovito izlaže svoj izbor za čitanje ostalim učenicima – objašnjava razloge vlastitoga izbora knjiga za čitanje – preporučuje ostalim učenicima knjige koje je pročitao i koje su mu bile zanimljive – razgovara o izabranome i pročitanome književnom djelu koje je pročitalo više učenika – izabire tekstove prema interesu sa širega popisa predloženih književnih tekstova za čitanje Izabire knjige za čitanje, čita prema vlastitome interesu i prepoznaje vrstu knjige za djecu. OŠ ČJ B.3.5. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom učenja i poučavanja. – uz pomoć učitelja i samostalno priprema i stvara vlastite uratke u kojima dolazi do izražaja kreativnost i originalnost, stvaralačko mišljenje – povezuje jezične djelatnosti, aktivnu uporabu rječnika i temeljna znanja radi oblikovanja uradaka – istražuje, eksperimentira te samostalno i slobodno radi na temi koja mu je bliska – nadgledajući vlastiti napredak, nudi inovativne odgovore potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom nastavnoga procesa – razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo – sudjeluje u razgovoru o svojim radovima s ostalim učenicima i učiteljem – vrednuje vlastiti uradak i uratke drugih učenika s naglaskom na samovrednovanje – prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti napredak – stvara različite individualne uratke: stvaralaštvo na češkom/hrvatskom jeziku, piše i crta slikovnicu, glumi u igrokazu, stvara novinsku stranicu, piše pismo podrške, crta naslovnicu knjige, crta plakat, crta strip Ishod se vrednuje formativno. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: priča, bajka, basna, pjesma, igrokaz, dječji roman, legenda, slikovnica, pripovijetka, basna *Popis predloženih djela za cjelovito čitanje zasebni je dio ovoga dokumenta, a prema prijedlogu stručnoga suradnika knjižničara i fondu školske knjižnice podložan je dopunjavanju. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj u dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom organizira aktivnosti poticanja čitanja i provodi razne kreativne oblike razvijanja čitalačke kulture: pričanje/čitanje naglas cijelomu razredu, čitanje u manjim skupinama i samostalno čitanje naglas ili u sebi. Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću. Učenik čita dva obvezna cjelovita književna teksta godišnje i najmanje jedno književno djelo prema vlastitome izboru, a prema izboru učitelja i druga književna djela sa širega popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Ishod u kojemu se učenici potiču na stvaralački način izražavanja ne vrednuje se, samo se prati. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom. Učenik predstavlja uradak razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. C. KULTURA I MEDIJI Odgojno-obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ C.3.1. Učenik pronalazi podatke u obavijesnome tekstu iz različitih izvora primjerenih dobi učenika. – izabire i čita tekstove u zabavno-poučnim časopisima i knjigama za djecu te na edukativnim mrežnim stranicama – razlikuje obavijesne tekstove od književnih tekstova – prepoznaje različite izvore informacija – pronalazi podatke u jednome od izvora informacija prema svojim interesima i potrebama – uspoređuje i provjerava informacije iz različitih izvora – izdvaja ključne podatke iz teksta – objašnjava sadržaj teksta – preporučuje ostalim učenicima obavijesne tekstove koje je pročitao i koji su mu bili zanimljivi Prema smjernicama prepoznaje i izdvaja ključne podatke u kratkome tekstu primjerenome razvoju čitalačke pismenosti. OŠ ČJ C.3.2. Učenik razlikuje vrste medija primjerene dobi i interesima, izabire medijske sadržaje te iskazuje mišljenje o medijskim sadržajima. – razlikuje glavne i sporedne likove u filmu – razlikuje film od kazališne predstave, televizijske emisije i dramske serije te zamjećuje sličnosti i razlike između književnoga djela, kazališne predstave i filma nastalih prema književnome djelu – prati (gleda, sluša i doživljava) kazališne predstave, televizijske i radijske emisije za djecu – sluša zvučne priče – opisuje sadržaj edukativnih i interaktivnih digitalnih medija primjerenih dobi – samostalno i redovito čita tekstove u književnim i zabavno-poučnim časopisima za djecu i iskazuje mišljenje o njima – čita stripove i razlikuje ih od ostalih tiskanih medijskih tekstova – kreira u igri vlastite uratke potaknute određenim medijskim sadržajem Nabraja vrste medija, opisuje medijske sadržaje i izdvaja omiljene medijske sadržaje. OŠ ČJ C.3.3. Učenik razlikuje kulturne događaje koje posjećuje i iskazuje svoje mišljenje o njima. – posjećuje kulturne događaje i sudjeluje u njima – izražava svoje mišljenje o kulturnome događaju – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja – izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa, a povezano je s kulturnim događajem – iskazuje svoj doživljaj tijekom kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom ili kratkim tekstom Opisuje kulturni događaji koji je posjetio i izdvaja što mu se sviđa i što mu se ne sviđa. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: dječji časopisi, strip za djecu, edukativni tekstovi primjereni razvoju čitalačke pismenosti, vijest, obavijest, izvješće, novinski članak primjeren razvoju čitalačke pismenosti i spoznajnim mogućnostima učenika, isprekidani tekstovi: piktogrami, tablice, popisi, plakati, recepti – medijski sadržaji: kazališne predstave za djecu, animirani, dokumentarni i igrani filmovi tematski i sadržajno primjereni recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika, edukativni i interaktivni digitalni mediji primjereni dobi i interesima učenika, televizijske emisije za djecu, radijske emisije za djecu – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe primjerene uzrastu i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u školi ili gradskim ili manjinskim knjižnicama, dječji književni, filmski, obrazovni i tradicijski festivali, kulturni projekti češke nacionalne manjine Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome predmetnom području uvjetovani su dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda društveno-kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima neovisno o mjestu školovanja ili stanovanja. U dogovoru sa stručnim suradnikom i po njegovoj preporuci, učitelј planira održavanje najmanje dva nastavna sata tijekom školske godine u školskoj knjižnici za obradu pojedine teme s knjižnično-informacijskoga područja i provedbu edukativnih aktivnosti s područja medijske pismenosti te kako bi se učenike obučavalo pretraživanju informacija i kritičkoj upotrebi različitih izvora informacija. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenoga učenja. Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu OŠ U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. Tijekom drugoga ciklusa daje se veća težina ostvarenosti ishoda iz domene Komunikacija i jezik, što iznosi 40 % zaključne ocjene, zatim iz obrazovnih područja Književnost i stvaralaštvo 30 % i Kultura i mediji 30 %. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem. Istodobno se potiče razvoj rječnika. 4. razred – 140 sati A. KOMUNIKACIJA I JEZIK Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ A.4.1. Učenik razgovara i raspravlja u skladu sa zadanom ili slobodno odabranom temom i poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – razgovara u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – tijekom razgovora izražava svoje misli, osjećaje i potrebe u skladu s komunikacijskom situacijom – razlikuje svakodnevne komunikacijske situacije: vršnjački razgovor, razgovor sa starijim osobama Samostalno razgovara u skladu sa zadanom ili slobodnom temom poštujući pravila uljudnoga ophođenja. – prikladno se izražava u razgovoru s osobama iz školskoga okružja – razgovara o slušanome/čitanome tekstu i izriče svoje mišljenje – sudjeluje u spontanoj raspravi i iskazuje svoje misli i zapažanja – pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – rabi nove riječi povezane sa svakodnevnom komunikacijskom situacijom i temom razgovora kao dio aktivnoga rječnika – izgovara ogledne (prototipne) i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su zvučni i bezvučni suglasnici (b – p, v – f, s – z, š – ž, d – t, ď – ť) u sredini i na kraju riječi. – točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu – poštuje pravila uljudnoga ophođenja tijekom razgovora OŠ ČJ A.4.2. Učenik aktivno sluša različite vrste tekstova, prepričava slušani tekst te izdvaja ključne podatke. – sluša s razumijevanjem kratke tekstove jednostavnih struktura – sluša tekst prema zadanim smjernicama u obliku pitanja i dodatnih uputa – odgovara na pitanja i postavlja pitanja o slušanome tekstu – provjerava razumijevanje slušanoga teksta u razgovoru s drugim učenikom – primjenjuje neverbalne znakove aktivnoga slušanja: uspostavlja kontakt očima, slijedi jednu, dvije ili više uputa, sluša sugovornika s interesom – izražava svoja mišljenja i stavove o slušanome tekstu primjereno dobi – uspoređuje mišljenja i stavove o slušanome tekstu s drugim učenicima – izdvaja nepoznate riječi, pretpostavlja značenje riječi prema kontekstu – izdvaja ključne riječi i glavnu ideju slušanoga teksta – razlikuje i izdvaja potrebne činjenice, potrebne podatke i bitne pojedinosti iz slušanoga teksta – prepričava slušani tekst radi razumijevanja teksta u cjelini – oblikuje vezani tekst o slušanome tekstu – oblikuje sažetu poruku slušanoga teksta – izriče mišljenje o slušanome tekstu Aktivno sluša različite vrste tekstova, prema smjernicama izdvaja ključne podatke iz teksta i prepričava slušani tekst. OŠ ČJ A.4.3. Učenik govori kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu sa svrhom govorenja. – oblikuje i govori kratke tekstove jednostavnih struktura – razlikuje različite svrhe govorenja: predstavljanje, čestitanje, isprika, zahvala, molba, prijedlog, zapovijed – razlikuje privatni i javni govor – organizira govor prema jednostavnoj strukturi: uvod, središnji dio, zaključak Uz pomoć učitelja govori kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu sa svrhom govorenja. – služi se novim riječima u skladu s temom govora i komunikacijskom situacijom – prepoznaje važnost neverbalne komunikacije pri govorenju: uspostavlja kontakt očima i mimikom – točno izgovara riječi – izgovara prototipne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su glasovi i suglasničke skupine tipične za češki jezik (i/y – í/ý iza tvrdih i mekih suglasnika) – točno piše i/y i í/ý u riječima nakon dvojakih ili neutralnih (obojetných) suglasnika (b, l, m, p, s, v,
2. z)u najčešće korištenim »izabranim riječima« (vyjmenovaná slova) – točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu – poštuje društveno prihvatljiva pravila uljudne komunikacije u različitim životnim situacijama OŠ ČJ A.4.4. Učenik čita tekst s razumijevanjem, izdvaja i tumači bitne podatke iz teksta. – čita s razumijevanjem različite vrste tekstova primjerenih dobi i jezičnomu razvoju – razlikuje grafičke dijelove teksta i izdvaja bitne podatke iz teksta – analitički čita obavijesne tekstove – izdvaja ključne riječi iz teksta – objašnjava temeljno značenje teksta – objašnjava nepoznate riječi: na temelju vođenoga razgovora, zaključivanja na temelju konteksta, uporabom rječnika tijekom čitanja teksta – samostalno pronalazi tekstove u skladu sa zadatkom – tumači podatke u grafičkim prikazima i isprekidanim tekstovima Čita tekst s razumijevanjem, razlikuje dijelove teksta, izdvaja bitne podatke iz teksta i prema smjernicama opisuje temeljno značenje pročitanoga teksta. OŠ ČJ A.4.5. Učenik piše vođenim pisanjem tekstove jednostavnih struktura u skladu sa svrhom i primateljem te primjenjuje pravopisna pravila primjerena jezičnomu razvoju. – oblikuje i piše sastavak prema zadanoj ili slobodno odabranoj temi prema različitim modelima vođenoga pisanja – piše prema predlošcima za uvježbavanje pisanja – piše kraće tekstove o predmetu ili slici, izvornoj stvarnosti – piše prema kompozicijskome planu – piše bilješke – provjerava slovopisnu čitkost u pisanju – prepoznaje i ispravlja pogreške u tekstu – raščlanjuje i prosuđuje vlastiti tekst prema zadanim kriterijima – piše prema predlošcima za ovladavanje gramatičkom (morfološkom, sintaktičkom i leksičkom) i stilističkom normom (na početnoj funkcionalnoj razini) potrebnom za strukturiranje teksta – služi se novim riječima kao dijelom aktivnoga rječnika Prema modelu piše kratke tekstove jednostavnih struktura u skladu sa svrhom i primateljem. – piše prototipne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su glasovi i suglasničke skupine tipične za češki jezik – rastavlja riječi na slogove na kraju retka i rabi pravopisni znak spojnicu – piše u skladu s pravopisnim pravilima (veliko slovo: ime ulica, trgova, naseljenih mjesta, geografskih imena u zavičaju, nebeskih tijela; pisanje višečlanih imena s kojima učenik dolazi u doticaj; dvotočka i zarez u nabrajanju; pravilno piše pokrate višečlanih naziva; navodi upravni i neupravni govor u pismu; pravilno rabi dvotočku, crticu i navodnike u pisanju upravnoga govora) – piše posvojne pridjeve izvedene od vlastitih imena primjenjujući pravopisna pravila – piše oznake za mjerne jedinice OŠ ČJ A.4.6. Učenik povezuje riječi u sintagmu, rečenicu i tekst jednostavnih struktura uz funkcionalnu primjenu jezičnih znanja. – usvaja nove riječi i utvrđuje značenje naučenih riječi u aktivnome rječniku – prepoznaje prototipne i česte sinonimne i antonimne riječi u tematskim skupinama – pravilno rabi riječi i strukturira rečenice u zadanome kontekstu – objašnjava značenje određene riječi s obzirom na kontekst rečenice – traži objašnjenje nepoznatih riječi u dječjemu rječniku – razlikuje imenice kojima se imenuju bića i stvari u tekstu – prepoznaje glagol u rečenici prema pitanjima Što netko radi? i Što se događa? – razlikuje glagole kao riječi koje izriču što tko radi ili što se događa u tekstu – razlikuje pridjeve kao riječi koje opisuju imenicu i odgovaraju na pitanja Kakvo je što? i Čije je što? – pravilno oblikuje jedninu i množinu imenica, umanjenice i uvećanice u govoru i pismu – pravilno oblikuje prošlo, sadašnje i buduće vrijeme u govoru i pismu – pravilno upotrebljava riječi za povezivanje rečenica (veznici) prema vlastitome jezičnom razvoju – funkcionalno upotrebljava sve vrste riječi u skladu s dinamikom učenja i jezičnoga razvoja Uz pomoć učitelja oblikuje sintagme, rečenice i kratki tekst te funkcionalno primjenjuje jezična znanja uz odstupanja. OŠ ČJ A.4.7. Učenik objašnjava razliku između razgovornoga jezika i standardnoga jezika – razlikuje govornu i pisanu komunikaciju na standardnome češkom jeziku i jeziku pripadnika češke manjine u RH – opisuje govor češke manjine u Hrvatskoj – govori i piše literarne tekstove na jeziku manjine – primjenjuje normu češkoga standardnog jezika u komunikaciji primjerenu jezičnomu razvoju i dinamici učenja Uz pomoć učitelja opisuje govor pripadnika češke manjine i prepoznaje razliku u odnosu na standardni češki jezik te uočava važnost učenja češkoga jezika i pozitivnoga odnosa prema jeziku pripadnika nacionalne manjine. – popisuje riječi tipične za govor češke manjine i sastavlja dječji rječnik – služi se normativnim priručnicima prilagođenim jezičnomu razvoju učenika – prepoznaje povijesne jezične dokumente i spomenike kao kulturnu baštinu češke manjine u mjestu/zavičaju Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: književni i obavijesni tekstovi primjereni jezičnomu razvoju i dobi: bilješka, dnevnik, pisani sastavak na zadanu ili slobodnu temu, slikovit i stvaran opis predmeta ili lika, obavijest, izvješće, tekst čestitke i razglednice, pismo, SMS poruka, poruka elektroničke pošte, sažetak, opis – lingvometodički tekstovi primjereni jezičnomu razvoju kojima se potiče organizirana i spontana rasprava i govorno oblikuje izričaj – medijski sadržaji: zvučni zapisi književnih tekstova, audiovizualni zapisi, govor predavača, govor glumaca, radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, razgovorne igre... Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče aktivnosti za međusoban razgovor i komunikaciju te priprema nastavne materijale na temelju procjene komunikacijske kompetencije učenika: metodički predlošci za pisane vježbe, vježbe smislenoga povezivanja riječi u rečenici/tekstu, vježbe dopunjavanja rečenica/teksta, vježbe skraćivanja rečenica/teksta, vježbe prepisivanja s preinakama. Različitim ciljanim aktivnostima i strategijama učenja i poučavanja kontinuirano valja razvijati aktivan i pasivan rječnik učenika u govoru i pismu u skladu s jezičnim razvojem i prema predloženim temama: V restauraci (jídelní lístek, objednávání), Povolání (co kdo dělá, čím budu, co dělají rodiče), Kde a kam? (kde jsem, kam jdu, kudy jdu, cestování), Budovy ve městě a na vesnici (obchod, drogérie, lékárna, nádraží, trh, kostel…, kudy se dostanu…?), Doprava a dopravní prostředky (rozdíl mezi jít a jet, podstatná jména – koleje, silnice, dálnice, cesta, nádraží, zastávka, stanice, nástupiště…, slovesa – jet, jít, plout, letět, řídit, vézt, nastoupit, vystoupit, přestoupit, odbočit…, dopravní prostředky), Nakupování (slovesa – vybírat, nakupovat, prodávat, platit, utratit…, co si kde mohu koupit), Telefonování a psaní dopisů (slovesa – zavolat, zvednout, poslat, dostat, doručit…, telefonní číslo, poštovní schránka, pošťák, známka, pohlednice, razítko, oslovení…), Sportování (hry a sporty, slovesa – běhám, lyžuji, jezdím na kole, hraji fotbal, chodím na tenis, cvičím), Počasí (Jak bude?, počasí a roční doby, Jak se oblékneme?), Počítač a mobil (věci a činnosti, při kterých je používáme), Zdrobněliny (dokázat tvořit a poznat zdrobněliny, vědět, kdy se říká: kolo-kolečko, kočár-kočárek, kříž-křížek, kopec-kopeček, ubrus-ubrousek…) Pri odabiru tekstova valja poštovati jezični razvoj i interese učenika s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Tijekom kontinuiranoga razvijanja čitalačkih vještina učitelj surađuje sa stručnim suradnikom knjižničarom i obrađuje teme iz područja knjižničnoga, informacijskoga i medijskoga odgoja i obrazovanja te potiče čitalačke kompetencije kao ključne vještine za cjeloživotno obrazovanje. U pisanome izražavanju učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ B.4.1. Učenik izražava svoj doživljaj književnoga teksta u skladu s vlastitim čitateljskim iskustvom. – izražava svoj doživljaj književnoga teksta usmeno, pisano, crtežom, pokretom – iznosi svoja zapažanja o književnome tekstu – razgovara s ostalim učenicima o vlastitome doživljaju teksta – povezuje književni tekst s vlastitim iskustvom – povezuje temu i motive teksta s vlastitim iskustvom – objašnjava i uspoređuje svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnoga teksta s mislima i osjećajima drugih učenika – preoblikuje pročitani književni tekst: stvara novi svršetak, mijenja postupke likova, uvodi nove likove, sudjeluje u priči i sl. Objašnjava svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnoga teksta i povezuje sadržaj, temu i motive teksta s vlastitim iskustvom. OŠ ČJ B.4.2. Učenik čita s razumijevanjem književni tekst i objašnjava obilježja književnoga teksta. – zamjećuje i objašnjava osnovna obilježja pripovijetke, pjesme, bajke, basne, zagonetke, igrokaza i dječjega romana – odgovara na pitanja o opisanome događaju, liku, situaciji u književnome tekstu – odgovara na pitanja o pročitanoj pjesmi – samostalno postavlja pitanja nakon čitanja priče i sluša odgovore drugih na postavljeno pitanje – prepoznaje temu književnoga teksta – prepoznaje glavne dijelove proznoga teksta: dijalog, monolog, opis, pripovijedanje – prepoznaje redoslijed događaja u priči – prepoznaje glavne i sporedne likove – povezuje likove s mjestom i vremenom radnje – određuje osnovna obilježja lika prema izgledu, ponašanju i govoru – objašnjava postupke likova i događaje u pročitanome književnom djelu – prepoznaje preneseno značenje izraza ili dijelova književnoga teksta – prepoznaje pjesničke slike, personifikaciju i onomatopeju u književnome tekstu – prepoznaje rimu i ritam u poetskim tekstovima: ponavljanja u stihu, strofi i pjesmi; brzi i spori ritam u pjesmi – prepričava sadržaj pročitanoga djela – prikazuje tijek događaja i likove u priči govorom, pismom, crtežom, stripom i pokretom – iskazuje sadržaj književnoga teksta iz perspektive drugoga lika – pripovijeda sadržaj priče iz perspektive drugoga vremena ili mjesta – preoblikuje fabularni tijek pročitanoga književnog teksta – izražajno čita književne tekstove – razlikuje književni tekst od neknjiževnih tekstova – objašnjava razliku između književnoga i neknjiževnoga teksta iste tematike Čita s razumijevanjem književni tekst, samostalno odgovara na pitanja i prepoznaje obilježja književnoga teksta. OŠ ČJ B.4.3. Učenik objašnjava vrijednosti književnoga teksta primjereno recepcijskim sposobnostima te vlastitomu čitateljskom i osobnom iskustvu. – iskazuje i objašnjava svoje mišljenje s obzirom na uočene vrijednosti u književnome tekstu – razgovara s ostalim učenicima o istaknutim obilježjima i vrijednostima u književnome tekstu – izdvaja dijelove teksta koji su ga se najviše dojmili – uočava pozitivne životne vrijednosti u tekstu – izdvaja dijelove teksta s istaknutim pozitivnim vrijednostima – prepoznaje pozitivne osobine likova iz teksta, opise pozitivnih događaja, vrijedne poruke te mudre izreke i poruke – uočava dobre i loše postupke likova – razgovara o postupcima likova u književnome tekstu – navodi argumente kojima potkrepljuju vlastito mišljenje o uočenim vrijednostima književnoga teksta Prepoznaje i navodi vrijednosti književnoga teksta u odabranim dijelovima teksta s jasno istaknutim vrijednostima primjereno recepcijskim sposobnostima te vlastitomu čitateljskom i osobnom iskustvu. OŠ ČJ B.4.4. Učenik redovito čita iz užitka i prema vlastitome interesu te razlikuje vrste knjiga za djecu. – svakodnevno čita iz užitka i redovito posuđuje knjige iz školske ili narodne knjižnice – razvija čitateljske navike kontinuiranim čitanjem i motivacijom za čitanjem različitih žanrova – razlikuje slikovnicu, zbirku pjesama, zbirku priča i dječji roman – razlikuje dječje rječnike, enciklopedije i leksikone – sudjeluje u radionicama za poticanje čitanja u knjižnici – izrađuje popis pročitanih knjiga – redovito izlaže svoj izbor za čitanje ostalim učenicima – objašnjava razloge vlastitoga izbora knjiga za čitanje – preporučuje ostalim učenicima knjige koje je pročitao i koje su mu bile zanimljive – razgovara o izabranome i pročitanome književnom djelu koje je pročitalo više učenika – izabire tekstove prema interesu sa širega popisa predloženih književnih tekstova za čitanje Samostalno izabire knjige za čitanje, čita prema vlastitome interesu i prepoznaje vrstu knjige za djecu. OŠ ČJ B.4.5. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom učenja i poučavanja. – uz pomoć učitelja i samostalno priprema i stvara vlastite uratke u kojima kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje dolaze do izražaja – nudi inovativne odgovore primjerene jezičnomu razvoju i dinamici učenja, potaknute različitim iskustvima i doživljajima na nastavi i u svakodnevnome životu – povezuje jezične djelatnosti, aktivnu uporabu rječnika i temeljna znanja radi oblikovanja uradaka u kojima kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje dolaze do izražaja – istražuje, eksperimentira te samostalno i slobodno radi na temi koja mu je bliska i nadgleda vlastiti napredak – nudi inovativne odgovore potaknut različitim iskustvima i doživljajima tijekom nastavnoga procesa – razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo – sudjeluje u raspravama o svojim radovima s ostalim učenicima i učiteljem – vrednuje vlastiti uradak i uratke drugih učenika s naglaskom na samovrednovanje – prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti napredak – stvara različite individualne uratke: stvaralaštvo na češkom/hrvatskom jeziku, dramatizira tekstove i priprema se za izvedbu, osmišljava scenografiju i kostime, izražava se pokretom i plesom, snima kratke filmove (klipove), crta i piše slikovnicu i sl. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: priča, bajka, basna, pjesma, igrokaz, dječji roman, legenda, slikovnica, pripovijetka, basna, poslovice *Popis predloženih djela za cjelovito čitanje zasebni je dio ovoga dokumenta, a prema prijedlogu stručnoga suradnika knjižničara i fondu školske knjižnice podložan je dopunjavanju. Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj u suradnji sa stručnim suradnikom knjižničarom organizira aktivnosti poticanja čitanja i provodi razne kreativne oblike razvijanja čitalačke kulture: pričanje/čitanje naglas cijelomu razredu, čitanje u manjim skupinama i samostalno čitanje naglas ili u sebi. Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću. Učenik čita dva obvezna cjelovita književna teksta godišnje i najmanje jedno književno djelo prema vlastitome izboru, a prema izboru učitelja i druga književna djela sa širega popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. C. KULTURA I MEDIJI Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ C.4.1. Učenik izdvaja ključnu poruku ili podatak u obavijesnome tekstu iz različitih medija primjerenih dobi učenika. – izabire i čita tekstove u poučnim časopisima za djecu, knjigama za djecu i edukativnim mrežnim stranicama – razlikuje medije kao izvore potrebnih informacija – razlikuje obavijesne tekstove od književnih tekstova – prepoznaje ključni podatak u tekstu – izdvaja ključne podatke u tekstu – objašnjava podatke iz teksta – pronalazi podatke u tekstovima iste tematike na različitim medijima kombinirajući izvore informacija prema svojim interesima i potrebama – objašnjava i uspoređuje informacije iz različitih izvora te iskazuje mišljenje o izdvojenim podatcima – iznosi svoja zapažanja i misli o pročitanome tekstu – preporučuje ostalim učenicima obavijesne tekstove koje je pročitao i koji su mu bili zanimljivi Prema smjernicama prepoznaje i izdvaja ključne podatke u obavijesnome tekstu iz različitih medija primjerenih dobi učenika. OŠ ČJ C.4.2. Učenik razlikuje različite vrste medija primjerene dobi i interesima, izabire medijske sadržaje te obrazlaže mišljenje o njima. – razlikuje vrste medija primjerene djeci – izdvaja i izabire medijske sadržaje i razgovara o njima te iskazuje i obrazlaže svoje mišljenje o medijskim sadržajima – gleda i sluša animirane, dokumentarne i igrane filmove tematski i sadržajno primjerene recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika – pripovijeda kratku filmsku priču nakon gledanja filma – razlikuje glavne i sporedne likove u filmu – razlikuje film od kazališne predstave, televizijske emisije i dramske serije – zamjećuje sličnosti i razlike između književnoga djela, kazališne predstave i filma nastalih prema književnome djelu Nabraja različite vrste medija, izabire i opisuje medijske sadržaje te izdvaja omiljene medijske sadržaje. – prati (gleda, sluša i doživljava) kazališne predstave, televizijske i radijske emisije za djecu – samostalno i redovito čita tekstove u književnim i zabavno-poučnim časopisima za djecu – sluša zvučne priče – služi se edukativnim digitalnim medijima primjerenima dobi – čita stripove i razlikuje ih od ostalih tiskanih medijskih tekstova – iskazuje i obrazlaže mišljenje o izabranim medijskim sadržajima OŠ ČJ C.4.3. Učenik razlikuje i opisuje kulturne događaje koje posjećuje i iskazuje svoje mišljenje o njima. – posjećuje i sudjeluje u kulturnim događajima – razlikuje kulturne događaje – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja – izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa, a povezano je s kulturnim događajem – iskazuje svoj doživljaj tijekom kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom ili kratkim tekstom – iznosi svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon posjeta kulturnomu događaju Prema smjernicama opisuje kulturni događaj te iskazuje mišljenje o kulturnome događaju. Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – tekstne vrste: edukativni tekstovi primjereni razvoju čitalačke pismenosti, vijest, obavijest, izvješće, novinski članak primjeren razvoju čitalačke pismenosti i spoznajnim mogućnostima učenika, obavijesni tekstovi u priručnicima, knjigama i tiskovinama; isprekidani tekstovi: piktogrami, tablice, popisi, plakati, recepti – izvori informacija: školska knjižnica, stručnjaci i predavači, gradska knjižnica i knjižnica manjinske udruge – medijski sadržaji: dječji časopisi, novine, kazališne predstave za djecu, animirani, igrani i dokumentarni filmovi tematski i sadržajno primjereni recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika, edukativni i interaktivni digitalni mediji primjereni dobi i interesima učenika, televizijske i radijske emisije za djecu – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe primjerene uzrastu i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u školi ili drugim knjižnicama, dječji književni, filmski, edukacijski, tradicijski festivali, kulturni projekti češke nacionalne manjine namijenjeni djeci Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome predmetnom području uvjetovani su dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda društveno-kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima neovisno o mjestu školovanja ili stanovanja. U dogovoru sa stručnim suradnikom knjižničarom, učitelj planira održavanje najmanje dva nastavna sata tijekom školske godine u školskoj knjižnici za obradu pojedine teme s knjižnično-informacijskoga područja i medijske pismenosti te provedbu edukativnih aktivnosti kako bi se učenike obučavalo pretraživanju informacija i kritičkoj upotrebi različitih izvora informacija. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenog učenja. Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 4. razredu OŠ U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. Tijekom drugoga ciklusa daje se veća težina ostvarenosti ishoda iz domene Komunikacija i jezik, što iznosi 40 % zaključne ocjene, zatim iz predmetnih područja Književnost i stvaralaštvo 30 % i Kultura i mediji 30 %. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem. Istodobno se potiče razvoj rječnika. Osnovna škola Češki jezik – Model A 5. razred – 140 sati godišnje A. KOMUNIKACIJA I JEZIK Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ A.5.1. Učenik razgovara i raspravlja o svakodnevnim događajima i o svojim interesima, primjenjuje vještine aktivnoga slušanja i poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – razgovara u skladu sa slobodno odabranim ili zadanim temama koje se nalaze u dodatku kurikulumu – razmjenjuje informacije, razgovara radi dobivanja informacija – koristi se različitim govornim činovima: zahtjevima, isprikama, zahvalama i pozivima te na njih odgovara u skladu sa svrhom i kontekstom – vodi dijalog, telefonski razgovor, ostavlja poruku na telefonskoj sekretarici – raspravlja u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom i objašnjava svoje mišljenje – aktivno sluša sugovornika pokazujući to neverbalnim znakovima (kimanjem glave, gleda sugovornika u oči) – služi se elementima neverbalne komunikacije: mimikom, gestama – razgovijetno govori i primjenjuje govorne vrednote i pravogovornu normu: – točno izgovara kvalitativno (ř, h, ch, ď, ť, ň) i kvantitativno (á, é, í, ý, ó, ú, ů) sve češke glasove i dvoglase ou, au, eu – točno izgovara zvučne glasove u riječima i na kraju riječi kao nezvučne d t, ď – ť, v – f, b – p, s – z, ž – š, g – k, h – ch – točno izgovara slogove dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě – točno izgovara prijedloge s/se, z/ze, k/ke, v/ve – bira odgovarajuću intonaciju, stanke i tempo ovisno o svojoj komunikacijskoj namjeri Razgovara o svakodnevnim događajima i o svojim interesima te primjenjuje vještine aktivnoga slušanja i poštuje pravila uljudnoga ophođenja. – točno izgovara ogledne i česte riječi u kojima je provedena glasovna promjena – točno izgovara naglasak i naglasne cjeline – točno intonira rečenice – razlikuje književni izgovor i neknjiževni izgovor te se njima koristi ovisno o situaciji – oblikuje jasna i nedvosmislena pitanja – odgovara na pitanja cjelovitim rečenicama – objašnjava svoje mišljenje i uvažava tuđa mišljenja – poštuje pravila uljudnoga ophođenja – komunicira asertivno i izbjegava nasilnu komunikaciju Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstne vrste: vic, razgovorne igre, dramske igre, spontani razgovor, opis osobe, stvaralačko prepričavanje događaja OŠ ČJ A.5.2. Učenik aktivno sluša tekst, izdvaja ključne riječi i objašnjava značenje teksta. – prepoznaje slušanje iz zadovoljstva i sadržajno slušanje: usmjereno na razumijevanje i zapamćivanje poruka – postavlja pitanja/potpitanja da bi objasnio razumijevanje slušanoga teksta – odgovara na postavljena pitanja o slušanome tekstu – izdvaja ključne riječi da bi razumio temeljno značenje slušanoga teksta – pamti iz teksta određene činjenice – piše kratke bilješke o slušanome tekstu na temelju ključnih riječi – prepričava slušani tekst služeći se bilješkama – postavlja pitanja o slušanome tekstu – aktivno sluša primjenjujući neverbalne znakove: usmjeravanje pozornosti na govornika, kimanje glavom, gledanje govornika u oči, ne prekida govornika – objašnjava nepoznate riječi na temelju vođenoga razgovora, zaključivanja iz konteksta i služeći se češko-hrvatskim, hrvatsko-češkim i češko-češkim rječnikom Aktivno sluša tekst, izdvaja ključne riječi i piše bilješke. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstne vrste: obavijesni tekstovi jednostavnih struktura (obavijest, poziv), izlagački tekstovi jednostavnih struktura (sažetak, objašnjenje), radijska i televizijska emisija, zvučni zapis pripovjednih tekstova, filmovi OŠ ČJ A.5.3. Učenik oblikuje i govori tekstove jednostavnijih struktura prema planu na zadanu temu. – prepoznaje različite svrhe govorenja: osobnu, obrazovnu i javnu – usmeno opisuje i pripovijeda u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – izdvaja ključne riječi i glavne ideje povezujući dijelove govora u jasnu logičku cjelinu rabeći ogledne veznike i vezne riječi – opisuje po planu – oblikuje i govori tekst kronološki nižući događaje Oblikuje i govori prema smjernicama opisne, pripovjedne i obavijesne tekstove jednostavnih struktura u skladu s temom. – primjenjuje govorničke vještine: govori dovoljno glasno i razgovijetno te usklađuje govorenje sa znacima neverbalne komunikacije: mimikom, gestama – izabire odgovarajuće riječi koje stavlja u suodnos kao dio aktivnoga rječnika – govori primjenjujući govorne vrednote i pravogovornu normu: točno izgovara kvalitativno (ř, h, ch, ď, ť, ň) i kvantitativno (á, é, í, ý, ó, ú, ů) sve češke glasove i dvoglase ou, au, eu točno izgovara zvučne glasove u riječima i na kraju riječi kao nezvučne: d – t, ď – ť, v – f, b – p, s – z, ž – š, g – k, h – ch točno izgovara slogove dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě točno izgovara prijedloge s/se, z/ze, k/ke, v/ve točno izgovara ogledne i česte riječi u kojima je provedena glasovna promjena točno izgovara uporabno česte naglasne cjeline točno intonira rečenice Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstne vrste: opisni (opis osobe, opis vanjskoga i unutarnjega prostora), pripovjedni (prepričavanje, stvaralačko prepričavanje), obavijesni (obavijest i poziv) OŠ ČJ A.5.4. Učenik čita tekst s razumijevanjem, izdvaja ključne riječi i objašnjava značenje teksta. – čita s razumijevanjem tekstove primjerene težine tiho i naglas – prepoznaje svrhu čitanja: osobnu, obrazovnu i javnu – uočava sastavne elemente grafičke strukture teksta: naslov, podnaslove, fotografije i/ili ilustracije – čita tekst i izdvaja ključne riječi da bi razumio značenje teksta u cjelini – odgovara na postavljena pitanja o pročitanome tekstu – postavlja pitanja o čitanome tekstu – piše kratke bilješke na temelju ključnih riječi – prepričava čitani tekst s pomoću zabilježenih ključnih riječi i bilježaka – objašnjava nepoznate riječi na temelju vođenoga razgovora, zaključivanja iz konteksta i služeći se češko-hrvatskim, hrvatsko-češkim i češko-češkim rječnikom – služi se novim riječima kao dijelom aktivnoga rječnika – izražajno čita tekst primjenjujući pravogovornu normu i govorne vrednote – prepoznaje i uočava obilježja tekstova prema vrsti, obliku, sadržaju, svrsi, primatelju Prema smjernicama čita tekst s razumijevanjem, izdvaja ključne riječi i uočava sastavne elemente grafičke strukture teksta. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstne vrste: izvješće, uputa – slikovni prikaz podataka OŠ ČJ A.5.5. Učenik piše tekstove jednostavnijih pripovjednih i opisnih struktura u skladu s temom i prema planu. – piše tekst trodijelne strukture u skladu sa slobodno odabranom ili zadanom temom – postavlja plan pisanja teksta – planira dijelove teksta kronološkim redom – povezuje rečenice u tekst rabeći ogledne veznike i vezne riječi – rabi jednostavne rečenične strukture – služi se novim riječima, kao dijelom aktivnoga rječnika, koje je čuo ili pročitao istražujući o temi – piše u skladu s pravopisnom normom: točno piše kvalitativno (ř, h, ch, ď, ť, ň) i kvantitativno (á, é, í, ý, ó, ú, ů) sve češke glasove i dvoglase ou, au, eu točno piše zvučne glasove u riječima i na kraju riječi koji se izgovaraju kao nezvučni: d t, ď – ť, v – f, b – p, s – z, ž – š, g – k, h – ch točno piše slogove dě, tě, ně, bě, pě, vě, mě i bje, vje kad korijen riječi počinje slovom j točno piše prijedloge s/se, z/ze, k/ke, v/ve točno piše i/y i í/ý iza tvrdih i mekih suglasnika u češkim riječima, pravilno piše i iza tvrdih suglasnika u stranim riječima točno piše i/y i í/ý u riječima nakon alternativnih (obojetných) suglasnika u nastavcima imenica točno piše i/y i í/ý u »odabranim riječima« (vyjemenovaná slova) i riječima s njima srodnim piše veliko slovo u pridjevima nastalim od vlastitih imena i malo slovo u oglednim i čestim pridjevima na -ský, -cký, -čký piše veliko slovo u jednorječnim i višerječnim izrazima/imenima (geografsko nazivlje u bližem okružju) – razlikuje književne i razgovorne riječi i oblike – prepoznaje riječi iz hrvatskoga jezika te ih zamjenjuje češkim riječima – piše u skladu s gramatičkom normom – koristi se točnim oblicima imenica – koristi se Češkim pravopisom, Češkim rječnikom i Češko-hrvatskim rječnikom – ima potrebu pisati i piše sa zadovoljstvom Uz pomoć učitelja oblikuje i piše tekst jednostavnih pripovjednih i opisnih struktura u skladu s temom. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstne vrste: opisni (opis osobe, opis vanjskoga i unutarnjega prostora), obavijesni (obavijest i poziv), pisani sastavak na zadanu ili slobodnu temu; isprekidani tekstovi (popis, recept, poziv i oglas u tiskanome obliku); dopisivanje (osobno pismo, e-poruka, SMS poruka) OŠ ČJ A.5.6. Učenik oblikuje tekst i primjenjuje gramatička znanja o imenicama na oglednim i čestim primjerima. – razlikuje u riječima korijen riječi, prefiks i sufiks – razlikuje morfološke kategorije kojima se uspostavljaju veze među riječima: rod, broj, padež, lice, stupanj, vrijeme – prepoznaje imenice te razlikuje opće i vlastite imenice – određuje muški, ženski i srednji rod imenica i kategoriju životnosti i neživotnosti – razlikuje jedninu i množinu imenica – uočava padeže kao različite oblike iste riječi s pomoću padežnih pitanja – razumije značaj i funkciju obrazaca sklonidbe u češkome jeziku – poznaje pojedine obrasce sklonidbe i njihove oblike u padežima – primjenjuje sklonidbu imenica prema obrascima – imenice rabi u gramatički i pravopisno ispravnim oblicima u govoru i pismu – prepoznaje pridjeve i razlikuje tvrde i meke pridjeve – prepoznaje veznike i njihovu funkciju u rečenici – prepoznaje glagole te razlikuje osobu, broj i vrijeme, točno se koristi glagolskim vremenima – povezuje pojedinačne rečenice u strukturnu cjelinu i oblikuje cjelovit tekst uporabom kohezivnih sredstava (npr. zamjenica, veznika) – koristi se jednostavnim veznicima i veznim riječima te ih prema potrebi zamjenjuje – uočava da nepromjenjive riječi imaju uvijek samo jedan oblik – uočava i prepoznaje oblike razgovornoga češkog jezika i hrvatskoga jezika te ih zamjenjuje standardnim oblicima Prepoznaje imenice, pridjeve, glagole i veznike te ih razlikuje prema sljedećim smjernicama: rodu, broju, padežu, licu, stupnju i vremenu te primjenjuje morfološko znanje o imenicama u oblikovanju teksta na oglednim i čestim primjerima. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste riječi: imenice, pridjevi, glagoli i veznici – morfološke kategorije: broj, padež, lice, stupanj, vrijeme, obrasci sklonidbe imenica OŠ ČJ A.5.7. Učenik uspoređuje različite odnose i značenja među riječima te opisuje njihovo značenje u različitim kontekstima. – učenik uočava različite uloge istoznačnih i suprotnih riječi u kontekstu – objašnjava značenja novih riječi u različitim kontekstima – objašnjava učestale frazeme i funkcionalno ih uklapa u vlastiti govor – tuđice zamjenjuje češkim riječima – prikuplja i objašnjava neologizme – razlikuje književne riječi, neknjiževne riječi i riječi preuzete iz hrvatskoga jezika i zamjenjuje ih češkim književnim riječima – služi se jezičnim savjetnicima u tiskanome i digitalnome obliku – tumači uporabu češkoga jezika s obzirom na komunikacijsku situaciju – razlikuje dvojezičnost i višejezičnost pojedinaca – uočava razliku između standardnoga češkog govora, razgovornoga češkog jezika i govora Čeha u Hrvatskoj – prepoznaje češke neknjiževne riječi i riječi preuzete iz hrvatskoga jezika te ih zamjenjuje češkim književnim riječima Uočava različite odnose među riječima i opisuje prema smjernicama njihovo značenje u poznatim kontekstima. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi: materinski jezik, češki jezik, hrvatski jezik, dvojezičnost, standardni jezik, razgovorni jezik Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učitelj svakodnevno organizira aktivnosti i treba osigurati vrijeme za međusoban razgovor. U komunikaciji, svakodnevnoj ili u didaktičkoj situaciji, učenik upotrebljava riječi molim, hvala, oprosti, izvoli i izražava svoje želje, potrebe, misli i osjećaje potaknute pitanjima Što želiš?, Što misliš o…?, Kako se osjećaš?. Učenik se tijekom razgovora slobodno izražava. Nakon toga ga se diskretno upućuje na društveno prihvatljiva pravila razgovora. Učenika se tijekom govora ne prekida i ne ispravlja da ga ispravci i prekidi učitelja i drugih učenika ne bi sputavali u izražavanju. Nakon govora učeniku se diskretno objasni u čemu je pogriješio tijekom govora i pouči ga se načinima otklanjanja pogrešaka u govoru. Različitim ciljanim aktivnostima i strategijama učenja i poučavanja kontinuirano valja razvijati aktivan i pasivan rječnik učenika u skladu s jezičnim razvojem i prema predloženim temama u dodatku kurikulumu. B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO Odgojno- -obrazovni ishodi Razrada ishoda Odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda OŠ ČJ B.5.1. Učenik obrazlaže vlastiti neposredni doživljaj književnoga teksta. – izražava dojmove nakon pročitanoga teksta i bilježi ih – izražava svoje osnovne osjećaje (čuđenje, radost, milosrđe, sažaljenje, napetost iščekivanja, ljutnja, užas, strah) kao reakciju na književni tekst i pomoć u usmjeravanju svoje pozornosti na događaje, likove i određene pojedinosti – uočava da je poetski izraz osoban i subjektivan – pokazuje zanimanje za likove i događaje koji su povezani s njime i vlastitim doživljajem – pokazuje empatiju: razumijevanje značenja i važnosti emocija te ponašanja književnih likova u književnome tekstu – razvija sposobnost imaginacije koja doživljavanjem fiktivnoga odražava stvarne osjećaje, stavove i vrijednosti (npr. čitajući fiktivnu priču, učenik kao da sudjeluje u stvarnome događaju) – uspoređuje vlastita iskustva s iskustvima nastalima tijekom čitanja književnoga teksta – stvara mentalne predodžbe o pročitanome tekstu: razumijevanje književnoga teksta na temelju fantazijskoga mišljenja, tj. zamišljanja – ima potrebu čitati i čita iz užitka Opisuje vlastiti emocionalni doživljaj književnoga teksta i izdvaja ono što ga se najviše dojmilo. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstovi: kraći tekstovi ili odlomci djela predloženih u dodatku kurikulumu OŠ ČJ B.5.2. Učenik razlikuje temeljna žanrovska obilježja književnoga teksta i izražava vlastiti literarni doživljaj. – razlikuje izražavanje u prozi i u stihu – razlikuje različite vrste umjetničkih i neumjetničkih tekstova – u jednostavnijoj analizi književnoga teksta koristi se osnovnim literarnim pojmovima – obrazlaže razliku između književnih i ostalih tekstova navodeći primjere – razlikuje temeljna žanrovska (poetska, prozna, dramska) obilježja na osnovi tematike, likova i načina izlaganja, strukture teksta (vizualna i grafička obilježja) i primjenjuje temeljna književnoteorijska znanja – pokazuje zanimanje za zvučnost i ritmičnost poezije, za priču i likove (pripovijedanje o događajima), za sceničnost dramskoga teksta Opisuje žanrovska obilježja književnoga teksta i izražava vlastiti literarni doživljaj. – prepoznaje temeljna jezično-stilska obilježja književnoga teksta: preneseno značenje, pjesnička slika, onomatopeja, epitet, personifikacija – tematizira tekst s obzirom na uočenu problematiku – razlikuje bajku i basnu od ostalih pripovjednih vrsta – priča – objašnjava vlastiti literarni doživljaj (vlastite mentalne predodžbe o tekstu oblikovane na temelju doživljaja i razumijevanja teksta, tj. interakcije između teksta i čitatelja) Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi literarne teorije: lirika, poezija, proza, drama, bajka, basna, priča, preneseno značenje, pjesnička slika, onomatopeja, epitet, personifikacija OŠ ČJ B.5.3. Učenik prosuđuje književni tekst na temelju iskustva o svijetu oko sebe i objašnjava uočene ideje i problematiku povezanu s pročitanim tekstom. – stvara vizualne i akustične prezentacije književnoga teksta – poistovjećuje se sa sudbinom likova i procjenjuje njihove postupke – komentira glavne događaje i obrazlaže vlastito viđenje događaja – uočava i objašnjava problematiku književnoga