Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije

(1)Pojmovi koji se koriste u ovome Pravilniku imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti i supsidijarnim propisima.

(2)U ovome se Pravilniku koriste i drugi pojmovi koji imaju sljedeća značenja:

1. davatelj subvencije – tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondovi i pravne osobe u vlasništvu države i druge pravne osobe koje dodjeljuju ili upravljaju subvencijama u Republici Hrvatskoj,
2. metoda odozdo prema gore – metode za izračun ušteda energije na razini provedbe pojedine mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a temelje se na matematičkim formulama i referentnim vrijednostima koje se definiraju ovim Pravilnikom za pojedinu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti,
3. metoda odozgo prema dolje – metoda za izračun ušteda energije na nacionalnoj razini i na razini sektora neposredne potrošnje energije (kućanstva, usluge, promet, industrija), a temelji se na pokazateljima energetske učinkovitosti i predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije, u skladu s preporukama Europske komisije danim u dokumentu »Recommendations on Measurement and Verification Methods in the Framework of Directive 2006/32/EC on Energy End-Use Efficiency and Energy Services«,
4. mjerenje novih ušteda energije – godišnji izračun novih ušteda energije koji se utvrđuje nositelju ušteda kao rezultata provedbe mjere ili paketa mjera koje se utvrđuje bilježenjem stvarnog smanjenja u potrošnji energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su dodatnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koje mogu utjecati na potrošnju, a sukladno metodi iz članka
5. stavka
6. točke
7. ovoga Pravilnika određenim u Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika,
8. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – sve radnje koje redovito vode provjerljivom i mjerljivom ili procjenjivom poboljšanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije i/ili vode,
9. normalizacija postupak prilagođavanja izračunatog iznosa ostvarenih ušteda energije referentnim uvjetima,
10. nositelj uštede – pravna osoba koja ulaže vlastita sredstva u provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i snosi rizike povezan s provedbom energetske učinkovitosti, uključujući obveznika planiranja, stranku obveznicu, pružatelja energetske usluge i davatelja subvencija, odnosno pravna ili fizička osoba koja je kupila uštedu od drugog nositelja uštede,
11. nove uštede energije – uštede energije koje se postižu primjenom mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti utvrđenih sukladno Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika, a koje su provedene nakon
12. siječnja 2014.,
13. obveznik planiranja – županije, jedinice lokalne samouprave (gradovi) koji imaju više od 35.000 stanovnika u skladu sa zakonom kojim se uređuje područje lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostale jedinice lokalne samouprave koje izrađuju akcijski plan energetske učinkovitosti i godišnji plan energetske učinkovitosti odnosno provode mjere energetske učinkovitosti, te davatelji subvencija,
14. planovi energetske učinkovitosti – Nacionalni akcijski plan, Akcijski plan energetske učinkovitosti i godišnji plan energetske učinkovitosti koje donosi obveznik planiranja,
15. podaci o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti – podaci kojima se identificira provedena mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ulazni podaci za izračun ili mjerenje novih ušteda utvrđenih u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,
16. potporne mjere – mjere povećanja energetske učinkovitosti koje za rezultat nemaju mjerljivu uštedu, te se ne pripisuju nositelju ušteda,
17. praćenje ušteda energije – postupak utvrđivanja provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, koje su rezultat energetske usluge ili provedbe mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti nositelja ušteda, a provodi se u skladu sa odredbama Zakona i ovoga Pravilnika,
18. pružatelj energetske usluge – fizička ili pravna osoba koja pruža energetsku uslugu ili druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada, građevina ili postrojenja u vlasništvu korisnika energetske usluge ili koje on koristi po drugoj pravnoj osnovi,
19. stranka obveznica – opskrbljivač energije na kojega se primjenjuje sustav obveza energetske učinkovitosti sukladno zakonu kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti,
20. Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (u daljnjem tekstu: Sustav) – računalni je sustav za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o energetskoj učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije, a vodi ga Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,
21. verifikacija ušteda energije – postupak kojim se u Sustavu potvrđuju nove uštede energije ostvarene provedbom mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti, odnosno ostvarena energetskom uslugom,
22. Zakon Zakon o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14, 116/18 i 25/20),
23. životni vijek mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – razdoblje u kojem se primjenom mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvaruje ušteda energije, a određuje se sukladno Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika. II. METODOLOGIJA ZA PRAĆENJE I OCJENU NOVIH UŠTEDA ENERGIJE Članak 4.

(1)Pri izradi Nacionalnog akcijskog plana koriste se ocjena ostvarenja nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije i ocjena učinaka pojedinačnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti u razdoblju prethodnog Nacionalnog akcijskog plana izračunati u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(2)Nacionalni akcijski plan i izvješća o provedbi Nacionalnog akcijskog plana sadrže podatke određene u skladu s Prilogom I. ovoga Pravilnika. Ocjena ostvarenja nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije Članak 5.

(1)Ocjena ostvarenja nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije sadrži podatke o ukupnim uštedama energije izraženih u primarnoj energiji za koje se koriste podatci o proračunatim uštedama energije u neposrednoj potrošnji na nacionalnoj i sektorskoj razini.

(2)Za proračun ušteda energije u neposrednoj potrošnji na nacionalnoj i sektorskoj razini iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozgo-prema-dolje u skladu s Prilogom II., III. i IV. ovoga Pravilnika. Ocjena učinaka pojedinačnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti Članak 6.

(1)Za praćenje i ocjenu ušteda energije ostvarenih primjenom pojedinačnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti koriste se metode izračuna odozdo prema gore temeljene na metodologiji sadržanoj u Prilogu II. ovoga Pravilnika.

(2)Nove uštede energije koje se izračunavaju metodom odozdo prema gore prate se i mjere u Sustavu utvrđenim Zakonom i odredbama ovoga Pravilnika. Metode za izračun novih ušteda energije Članak 7.

(1)Za izračun novih ušteda energije nositeljima ušteda mogu se upotrebljavati jedna ili više od sljedećih metoda:

1. predviđena ušteda – temeljena na rezultatima prethodno provedenih tipičnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti u sličnim postrojenjima pod neovisnim nadzorom
2. izmjerena ušteda – pri čemu se ušteda koja je rezultata provedbe mjere ili paketa mjera utvrđuje bilježenjem stvarnog smanjenja u potrošnji energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su dodatnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koje mogu utjecati na potrošnju,
3. procijenjena ušteda – pri čemu se upotrebljavaju tehničke procjene uštede, ali samo ako je utvrđivanje pouzdanih izmjerenih podataka za određeno postrojenje teško ili nerazmjerno skupo ili ako te procjene na temelju metodologija i referentnih vrijednosti utvrđenih na nacionalnoj razini provode kvalificirani ili akreditirani stručnjaci, koji ne ovise o uključenim strankama obveznicama
4. ušteda utvrđena na temelju istraživanja – kojima se utvrđuje odgovor potrošača na savjete, informativne kampanje, sustave označivanja, certifikacijske sustave ili pametne mjerne sustave, ali samo ako je nova ušteda nastala uslijed promjene u ponašanju potrošača, ali ne i za utvrđivanje novih ušteda proizašlih iz provedbe fizičkih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(2)Nakon odabira jedne ili više metoda iz stavka 1. ovoga Pravilnika za svaku mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti se određuje, ako je to primjenjivo, formula za izračun novih ušteda, potrebni ulazni podaci i dokumentacija, referentne vrijednosti, smanjenje emisija stakleničkih plinova, te životni vijek mjere sukladno Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika.

(3)Stranke obveznice dužne su obvezu ostvariti: – ulaganjem i poticanjem energetske učinkovitosti koja dovode do većeg učinka nego što bi to imala mjera učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi – ulaganjem i poticanjem mjera ili aktivnosti u dijelu u kojem, u trenutku kada se ulaganje ugovara ili započinje izvoditi, nisu već obuhvaćene alternativnim mjerama, a radi izbjegavanja dvostrukog obračuna ušteda energije. III. PRAĆENJE, MJERENJE I VERIFIKACIJA UŠTEDA Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda Članak 8.

(1)Sustavom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda prate se:

1. provedba mjera Nacionalnog akcijskog plana koje se prate metodom odozdo prema gore,
2. donošenje i provedba planova energetske učinkovitosti obveznika planiranja,
3. nove uštede energije koje su nastale kao rezultat provedenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti nositelja ušteda,
4. osobe ovlaštene za unos podataka u Sustav,
5. popis pružatelja energetske usluge koji su proveli ugovor o energetskom učinku
6. nova ušteda energija ostvarene provedbom mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti, odnosno ušteda energije ostvarene energetskom uslugom.

(2)Praćenje novih ušteda energije u Sustavu iz stavka 1. ovoga članka znači pohranjivanje podataka o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, podataka o uštedi energije ostvarene njihovom provedbom, podataka o novim uštedama energije, kao i podataka o troškovima provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti javnog sektora koje se prate u skladu s odredbama Zakonom i odredbama ovoga Pravilnika.

(3)Mjerenje ušteda energije u Sustavu znači godišnji izračun novih ušteda energije, vodeći računa o životnom vijeku mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a utvrđuje se:

1. primjenom računskih metoda sadržanih u Prilogu II., III. i IV. ovoga Pravilnika,
2. mjerenjem fizikalnih veličina kao razlika između stvarne i referentne potrošnje ili
3. unosom ulaznih podataka u Sustav koji samostalno izračunava uštede energije.

(4)Verifikacija ušteda je postupak kojim se nositeljima uštede u Sustavu potvrđuje ostvarena ušteda, odnosno potvrđuje se da je nova ušteda energije ostvarena provedbom mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti, ili da je nova ušteda ostvarena energetskom uslugom. Obveza unosa podataka u Sustav Članak 9.

(1)Nositelji ušteda obvezni su imenovati osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Nacionalno koordinacijsko tijelo)

(2)Nakon obavijesti iz stavka 1. ovoga članka imenovana osoba stječe korisnička prava za pristup Sustavu od strane Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(3)Javni sektor dužan je Nacionalnom koordinacijskom tijelu dostaviti podatke o provedenim mjerama energetske učinkovitosti najmanje jednom godišnje, odnosno uvijek na zahtjev Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(4)Osoba imenovana u skladu sa stavkom

1. ovoga članka unosi podatke o:
2. provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje je proveo obveznik planiranja u skladu s planovima za povećanje energetske učinkovitosti
3. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti kod korisnika subvencija,
4. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje pružatelj energetske usluge ostvaruje temeljem ugovora o energetskom učinku ili ugovora o energetskoj usluzi koji uključuje financiranje,
5. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje je provela stranka obveznica.

(5)Osoba imenovana u skladu s stavkom 1. ovoga članka obvezna je u Sustav unijeti i dokaze o provedenoj mjeri i ulazne podatke potrebne za izračun novih ušteda energije, ako se nove uštede utvrđuju procjenom kroz Sustav kao i dokaze o iznosu ostvarene nove uštede za sve druge mjere energetske učinkovitosti određene u Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika. Praćenje ušteda energije utvrđene procjenom Članak 10.

(1)Praćenje ušteda energije koje se utvrđuju metodom odozdo prema gore provodi Nacionalno koordinacijsko tijelo kroz Sustav temeljem odredbi Zakona i odredbama ovoga Pravilnika.

(2)Kada se uštede energije utvrđuju procjenom, praćenje nove uštede energije temelji se na ulaznim podacima i/ili dokazima o iznosu ostvarene uštede koje u Sustav unosi nositelj ušteda odnosno ovlaštena osoba u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(3)Ulazni podaci temeljem kojih se prate nove uštede energije sadržani su u Prilozima II., III. i IV. ovoga Pravilnika. Mjerenje novih ušteda energije u Sustavu Članak 11.

(1)Mjerenje novih ušteda energije u Sustavu koje se utvrđuju procjenom, provodi se primjenom metoda za izračun ušteda energije metodom odozdo prema gore na način utvrđen u Prilozima II., III i IV. ovoga Pravilnika.

(2)Mjerenje novih ušteda energije koje se utvrđuju mjerenjem, a koje se provode unosom uštede u fizičkim jedinicama kroz nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) na način utvrđen pravilnikom kojim se uređuje sustavno gospodarenje energijom ili na drugi način kojim se osigurava dostava objektivnih i nezavisnih podataka o referentnoj i stvarnoj potrošnji energije i/ili vode sastavni su dio Sustava.

(3)Nove uštede energije mjerene u Sustavu pripisuju se nositelju ušteda. Trajanje mjerenja novih ušteda u Sustavu Članak 12.

(1)Nove uštede energije mjere se za vrijeme trajanja životnog vijeka mjere koji je utvrđen sukladno metodologiji iz Priloga II., III. i IV. ovoga Pravilnika, odnosno do prestanka mjerenja ušteda u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(2)Nove uštede energije koje se utvrđuju procjenom mjere se za vrijeme trajanja životnog vijeka mjere koji je utvrđen u metodologiji iz Priloga II., III, i IV. ovoga Pravilnika, od godine provedbe mjere u skladu sa odredbama iz Priloga II., III i IV. ovoga Pravilnika.

(3)Uštede energije koje se utvrđuju mjerenjem pripisuju se nositelju ušteda od godine početka mjerenja ušteda u skladu s odredbama pravilnika kojim se uređuje sustavno gospodarenje energijom Prestanak praćenja i mjerenja ušteda energije u Sustavu Članak 13.

(1)Nove uštede energije prestaju se u Sustavu pratiti istekom životnog vijeka trajanja mjere.

(2)Ako se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti subvencionira, a korisnici subvencija nisu obveznici unosa podataka u Sustav sukladno odredbama ovoga Pravilnika, ulazne podatke i dokaze o iznosu ostvarenih ušteda energije u Sustav unosi davatelj subvencija. Verifikacija ušteda energije u Sustavu Članak 14.

(1)Nacionalno koordinacijsko tijelo potvrđuje ostvarene uštede energije, odnosno nove uštede energije u Sustavu, sukladno provedbom mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti utvrđenih u skladu s odredbama ovoga Pravilnika u fizikalnim jedinicama (kWh i/ili J) za koje su priloženi dokazi u skladu s člankom 15. ovoga Pravilnika.

(2)Prijenos ušteda evidentira se u Sustavu nositeljima ušteda sukladno sporazumu o kupnji ili sporazumu o prijenosu uštede potpisanom od strane nositelja uštede i stranke obveznice na čije se ime ušteda sporazumom prenosi.

(3)Nacionalno koordinacijsko tijelo nakon što je izdalo rješenja o određivanju obveze uštede energije strankama obveznicama temeljem prijavljenih novih ušteda energije potvrđuje ostvarene uštede, na način da poništava ostvarene i upisane uštede u Sustavu, te se one više ne mogu prenositi, odnosno smatrati novim uštedama.

(4)Nacionalno koordinacijsko tijelo osigurava da se ostvarene uštede u Sustavu verificiraju samo jednom, bilo da se radi o alternativnim mjerama ili sustavu obveza energetskih ušteda ili da je jedna mjera dio i alternativnih mjera i sustava obveza energetskih ušteda.

(5)Nova ušteda se može prijaviti samo u razdoblju kumuliranja u kojem je nastala pri čemu je prvo razdoblje kumuliranja od

1. siječnja
2. do
3. prosinca 2020., drugo razdoblje kumuliranja od
4. siječnja
5. do
6. prosinca
7. godine, a treće i svako drugo razdoblje kumuliranja kao desetogodišnje razdoblje koje slijedi. Dokazivanje ostvarenih ušteda energije Članak 15.

(1)Kod mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se projektiraju kao dokaz o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se projekt, potpisan od strane ovlaštenog projektanta struke, na koju se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti odnosi kao i završno izvješće o izvedenim radovima potpisano od strane nadzornog inženjera.

(2)Za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju kao dokaz o provedenoj mjeri energetske učinkovitosti smatra se dokumentacija navedena za pojedinu mjeru u Prilozima ovoga Pravilnika i pripisuju se kumulativno nositelju ušteda da trenutka podnošenja izviješća o ostvarenim uštedama.

(3)Dokaze iz stavaka

1. i
2. ovoga članka nositelji ušteda unose u Sustav u elektroničkom obliku kao presliku.

(4)Kao dokaz o iznosu ostvarene uštede, kod mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se izračun energetskih ušteda i smanjenja emisija stakleničkih plinova u projektnoj dokumentaciji i/ili zasebnom elaboratu potpisanim od strane ovlaštenog projektanta struke na koju se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti odnosi ili osobe ovlaštene za provođenje energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrada ili velikog poduzeća, odnosno neovisno akreditirano inspekcijsko tijelo.

(5)Za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju i za koje u Sustavu ne postoji mogućnost izračuna, izračun ostvarenih ušteda provodi se sukladno Prilozima II., III i IV. ovoga Pravilnika, a potpisuje ga osoba ovlaštena za energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada ili osoba ovlaštena za energetski pregled velikog poduzeća ili projektant, odnosno neovisno akreditirano inspekcijsko tijelo.

(6)Faktor primarne energije koji se koristi za izračun ušteda primarne energije temeljem ostvarenih ušteda električne energije iznosi 2,1, osim za potrebe izračuna energetskog svojstva zgrada, kao i u svrhu izrade energetskog certifikata i Izvješća o energetskom pregledu zgrade koji u tom slučaju iznosi 1,614. IV. PLANOVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI Planovi energetske učinkovitosti Članak 16.

(1)Planovi energetske učinkovitosti su sustavni prikaz mjera energetske učinkovitosti izrađeni u skladu sa Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske, Nacionalnim akcijskim planom, Zakonom i odredbama ovoga Pravilnika.

(2)Planovi iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju mjere energetske učinkovitosti za čiju su provedbu obveznici planiranja nadležni, a planiraju ih provoditi u razdoblju trajanja akcijskog plana, odnosno godišnjeg plana energetske učinkovitost.

(3)Planovi energetske učinkovitosti čine: akcijski plan energetske učinkovitosti, godišnji plan energetske učinkovitosti i plan davatelja subvencija.

(4)Planovi energetske učinkovitosti i izvršenje planova prati se kroz Sustav. Akcijski plan energetske učinkovitosti Članak 17.

(1)Akcijski plan energetske učinkovitosti sadrži prikaz planiranih mjera energetske učinkovitosti koje planiraju provesti jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave u trogodišnjem razdoblju.

(2)Prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje

1. –
2. godine, i svake tri godine nakon toga, obveznik predaje Nacionalnom koordinacijskom tijelu elektroničkim putem do
3. listopada
4. godine, odnosno svake naredne tri godine.

(3)Temeljem prijedloga godišnjeg plana Nacionalno koordinacijsko tijelo daje suglasnost na prijedlog plana kojim potvrđuje usklađenost prijedloga s Nacionalnim akcijskim planom i odredbama ovoga Pravilnika.

(4)Tijekom provedbe Akcijski plan energetske učinkovitosti može se dopuniti i mijenjati, uz suglasnost Nacionalnog koordinacijskog tijela. Prijedlog godišnjeg plana energetske učinkovitosti Članak 18.

(1)Prijedlog godišnjeg plana energetske učinkovitosti sadrži detaljan prikaz mjera energetske učinkovitosti koje obveznici planiranja planiraju provesti tokom sljedeće proračunske godine i ulazne podatke u skladu s Prilogom II. ovoga Pravilnika.

(2)Prijedlog godišnjeg plana energetske učinkovitosti obveznik planiranja dostavlja Nacionalnom koordinacijskom tijelu elektroničkim i pisanim putem najkasnije do 1. listopada tekuće godine za sljedeću godinu.

(3)Nacionalno koordinacijsko tijelo Prijedlog godišnjeg plana dostavlja davateljima subvencija čija sredstva obveznik planiranja navodi kao izvor financiranja u Prijedlogu godišnjeg plana energetske učinkovitosti.

(4)Nacionalno koordinacijsko tijelo daje prethodnu suglasnost na prijedlog plana kojim potvrđuje usklađenost prijedloga s odredbama ovoga Pravilnika, Nacionalnim akcijskim planom, Akcijskim planom obveznika planiranja i planovima davatelja subvencija. Godišnji plan energetske učinkovitosti Članak 19.

(1)Godišnji plan sadrži detaljan prikaz planiranih mjera energetske učinkovitosti koje planiraju provesti jedinice lokalne i regionalne samouprave koje su obveznici planiranja tijekom proračunske godine u skladu s prijedlogom godišnjeg plana i proračunom obvez­nika planiranja.

(2)Pri planiranju i izvještavanju o izvršnim mjerama obveznik planiranja dužan je koristiti ulazne podatke u skladu s Prilogom II. ovoga Pravilnika.

(3)Izvršno tijelo jedinice lokalne i regionalne samouprave koja je obveznik planiranja dostavlja godišnji plan energetske učinkovitosti na suglasnost Nacionalnom koordinacijskom tijelu nakon usvajanja proračuna obveznika planiranja.

(4)Uz godišnji plan iz stavka 1. ovoga članka obveznik planiranja dostavlja dokaz o osiguranim sredstvima za izvršenje plana koja se financiraju iz proračuna jedinice lokalne i regionalne samouprave koja je obveznik planiranja. Izmjene i dopune planova energetske učinkovitosti Članak 20.

(1)Tijekom provedbe godišnji planovi energetske učinkovitosti mogu se izmijeniti i/ili dopuniti na prijedlog obveznika planiranja uz suglasnost Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(2)Prijedlog izmjena i/ili dopuna planova energetske učinkovitosti donosi ono tijelo koje je nadležno za donošenje plana koji se mijenja ili dopunjuje.

(3)Izmjene i/ili dopune planova moraju udovoljavati istim kriterijima koji se primjenjuju na planove u skladu s odredbama Zakona i odredbama ovoga Pravilnika. Plan subvencija Članak 21.

(1)Davatelji subvencija obvezni su dostaviti Plan subvencija u skladu s Nacionalnim akcijskim planom, akcijskim i godišnjim planovima obveznika planiranja, propisima iz područje energetske učinkovitosti i općim ciljevima povećanja energetske učinkovitosti.

(2)Plan davatelja subvencija, davatelji subvencija dužni su dostaviti Nacionalnom koordinacijskom tijelu do kraja tekuće godine za sljedeću godinu.

(3)Plan subvencija sadrži opis planiranih subvencija za sljedeću godinu, planirane iznose i popis mjera koje se subvencioniraju.

(4)Davatelji subvencija izvještavaju Nacionalno koordinacijsko tijelo o izvršenju plana davatelja subvencija do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

(5)Izvješće davatelja subvencija iz stavka 4. ovoga članka sadrži podatke o iznosima danih subvencija, mjerama koje su subvencionirane i korisnicima subvencija te referencama na planove energetske učinkovitosti. Izvještavanje o provedbi mjera za povećanje energetske učinkovitosti Članak 22.

(1)Obveznik planiranja izvještava o provedbi potpornih mjera na godišnjoj razini, u sklopu Godišnjeg plana i to za godinu, nakon godine provedbe.

(2)O provedbi izvršnih mjera i ostvarenim uštedama energije obveznik planiranja i/ili pružatelj energetske usluge izvještava kroz Sustav.

(3)O provedbi izvršenih mjera i ostvarenim uštedama energije obveznik sustava izvještava kroz Sustavu, odnosno kroz Izvješće o ostvarenim uštedama sukladno pravilniku kojim se određuje sustav obveza energetske učinkovitosti.

(4)Podatke o provedbi sufinanciranih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se sufinanciraju, a ne provode ih nositelji ušteda koji su obvezni unositi podatke u Sustav, unosi ih davatelj subvencije u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(5)Kada se mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti sufinanciraju iz više izvora ili ih provodi više sudionika, sudionici sporazumno određuju obveznika unosa podataka u Sustav o čemu obavještavaju Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(6)Kada mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti provodi više sudionika, ušteda energije pripisuje se u Sustavu nositeljima ušteda u odnosu na omjer njihovih uloženih sredstava, osim ako je drugačije određeno međusobnim sporazumom sudionika. V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 23.

(1)Nositelji ušteda obvezni su imenovati osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo u roku od mjesec dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika odnosno u roku od sedam dana od bilo kakve promjene.

(2)Prilog I., Prilog II., Prilog III. i Prilog IV. sastavni su dijelovi ovoga Pravilnika. Članak

1. Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (»Narodne novine«, broj 71/15). Članak
2. Ovaj Pravilnik stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 310-02-20-01/94 Urbroj: 517-06-2-1-20-1 Zagreb,
3. ožujka
4. Ministar dr. sc. Tomislav Ćorić, v. r. PRILOG I. OPĆI OKVIR ZA NACIONALNE AKCIJSKE PLANOVE ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST Nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost osigurava se okvir za razvoj nacionalnih strategija za energetsku učinkovitost. Godišnja izvješća o provedbi Nacionalnog akcijskog plana sadrže najmanje sljedeće informacije: (a) procjenu sljedećih pokazatelja za pretprošlu godinu (godinu X

(1)– 2): i. potrošnje primarne energije; ii. ukupne krajnje potrošnje energije; iii. krajnje potrošnje energije prema sektoru: industrija, promet (prema potrebi uz podjelu na putnički i teretni promet), kućanstva, usluge; iv. bruto dodane vrijednosti prema sektoru: industrija, usluge; v. raspoloživog dohotka kućanstava; vi. bruto domaćeg proizvoda (BDP); vii. proizvodnje električne energije u termoelektranama; viii. proizvodnje električne energije u postrojenjima za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije; ix. proizvodnje toplinske energije u termoelektranama; x. proizvodnje toplinske energije u postrojenjima za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije, uključujući industrijsku otpadnu toplinu; xi. goriva utrošenog u termoelektranama; xii. putničkih kilometara (pkm) ako su ti podaci dostupni; xiii. tonskih kilometara (tkm) ako su ti podaci dostupni; xiv. kombiniranih prevezenih kilometara (pkm + tkm) ako nisu dostupni podaci za xii. i xiii.; xv. stanovništva. U sektorima u kojima je potrošnja energije stabilna ili u porastu, države članice analiziraju razloge i svoju ocjenu prilažu procjeni. IZVJEŠĆE O PROVEDBI NACIONALNOG AKCIJSKOG PLANA ENERGETSKE UČINKOVITOSTI Prvo izvješće o provedbi nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti podnosi se do 1. travnja 2015. godine, a sadrže dodatne informacije o nacionalnom cilju ušteda energije određenim u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive, kratki opis nacionalnog sustava iz članka 13. Zakona i alternativnih mjera usvojenih primjenom članka 7. stavka 9. Direktive, te popis drugih mjera u skladu s člankom 19. stavkom 1. Direktive. Drugo i naknadna izvješća uključuju:

1. a)kratki opis nacionalnog sustava iz članka 13. Zakona i alternativnih mjera usvojenih primjenom članka 7. stavka 9. Direktive o energetskoj učinkovitosti 2012/27/EU. (
2. b)najnovije podatke o glavnim zakonodavnim i nezakonodavnim mjerama koje su provedene prošle godine i koje doprinose ostvarivanju ukupnih nacionalnih ciljeva povećanja energetske učinkovitosti za 2020.; (
3. c)ukupnu površinu poda zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti države članice i s ukupnom korisnom površinom poda većom od 250 m2; (
4. d)ukupnu površinu poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti država članica koja je bila renovirana prošle godine ili iznos uštede energije u prihvatljivim zgradama u vlasništvu i uporabi središnje vlasti; (
5. e)uštede energije ostvarene putem sustava obveze energetske učinkovitosti iz članka 13. Zakona i alternativnih mjera usvojenih primjenom članka 7. stavka 9. Direktive. Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost obuhvaćaju značajne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i očekivane/ostvarene uštede energije, uključujući uštede u opskrbi energijom, prijenosu i distribuciji energije te njezinoj krajnjoj potrošnji. Nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost uključivanje najmanje slijedeće informacije: 1. Ciljeve i strategije: – okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti za 2020., – nacionalni okvirni cilj uštede energije, – ostali postojeći ciljevi povećanja energetske učinkovitosti koji se odnose na cjelokupno gospodarstvo ili određene sektore. 2. Mjere i uštede energije U nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost pružaju se informacije o usvojenim mjerama ili mjerama koje se planiraju usvojiti radi ispunjenja nacionalnog okvirnog cilja uštede energije. 3. Uštede primarne energije U nacionalnim akcijskim planovima za energetsku učinkovitost navode se značajne mjere i aktivnosti poduzete s ciljem uštede primarne energije u svim sektorima gospodarstva. Za svaku se mjeru ili paket mjera/aktivnosti navode procjene očekivanih ušteda za 2020. i ušteda ostvarenih do trenutka izvješćivanja. 4. Planove obveznika planiranja u skladu sa Zakonom i ovim Pravilnikom. 5. Obveze energetske učinkovitosti Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju nacionalne koeficijente odabrane u skladu s Prilogom IV. Direktive 6. Energetski pregledi i sustavi gospodarenja: (
6. a)broj energetskih pregleda provedenih u prethodnom razdoblju; (
7. b)broj energetskih pregleda provedenih u velikim poduzećima u prethodnom razdoblju; (
8. c)broj velikih poduzeća na njihovim područjima uz naznaku broja onih na koje se primjenjuje 7. Prijenos i distribucija energije Prvi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost i naknadna izvješća koja se podnose svakih 10 godina nakon toga uključuju provedene procjene, mjere i ulaganja utvrđene s ciljem iskorištavanja potencijala za povećanje energetske učinkovitosti infrastrukture za plin i električnu energiju iz članka 16. stavka 4. Zakona. 8. Nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost sadrži izvješće o mjerama poduzetima za omogućavanje i razvoj odgovora na potražnju u skladu s člankom 16. Zakona. 9. Raspoloživost kvalifikacijskih, akreditacijskih i certifikacijskih sustava (članak 16. Zakona) Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju informacije vezane uz energetske preglede zgrada, energetske preglede za velika poduzeća i energetsko certificiranje zgrada. 10. Energetske usluge Nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost uključuju poveznicu na mrežnu stranicu.

(1)X = tekuća godina.

(2)Preporuke o metodama za mjerenje i provjeru u okviru Direktive 2006/32/EZ o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama. PRILOG II. METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZGO-PREMA-DOLJE 1.1 Popis kratica, indeksa i jedinica Kratice EK Europska komisija ESD Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama EU Europska unija PTV Potrošna topla voda TD Odozgo-prema-dolje (eng. top-down) UNP Ukapljeni naftni plin Indeksi Ref Vrijednost u referentnoj godini T Vrijednost u godini t Jedinice Goe gram ekvivalentne nafte Toe tona ekvivalentne nafte Brtkm bruto tonski kilometar Tkm tonski kilometar Pkm putnički kilometar 1.2 Uvod Metodologija odozgo-prema-dolje (TD) predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije. Temelji se na preporukama Europske komisije danim u dokumentu »Recommendations on Measurement and Verification Methods in the Framework of Directive 2006/32/EC on Energy End-Use Efficiency and Energy Services«. Ukupne uštede energije za pojedini sektor, podsektor ili specifičnu namjenu izračunavaju se kao razlike vrijednosti odgovarajućeg pokazatelja u referentnoj godini i godini izvješćivanja pomnoženoj s vrijednošću pokazatelja aktivnosti ili drugog utjecajnog čimbenika na potrošnju energije u godini izvješćivanja. Postoje tri vrste TD pokazatelja energetske učinkovitosti: − Preferirani (P) pokazatelji – preporuča se korištenje ovih pokazatelja za izvješćivanje o ostvarenim uštedama, ukoliko postoje dostupni podaci bilo iz nacionalnih statistika bilo iz rezultata modeliranja − Alternativni (A) pokazatelji – korištenje ovih pokazatelja može biti zamjena za neki P pokazatelj − Minimalni (M) pokazatelji – ove je pokazatelje moguće izračunati pomoću podataka koji su uobičajeno dostupni iz Eurostatovih odnosno nacionalnih statistika. 1. Pokazatelji se izračunavaju za četiri glavna sektora neposredne potrošnje energije: − kućanstva, − usluge, − promet, − industrija. 2. U hrvatskim se energetskim statistikama sektori neposredne potrošnje energije dijele na promet, industriju i opću potrošnju, koja se potom dijeli na kućanstva, usluge, poljoprivredu i graditeljstvo. Poljoprivreda i graditeljstvo imaju mali udio u ukupnoj potrošnji energije, pa pokazatelji za ove podsektore nisu posebno razvijeni. Ipak, za ocjenu energetske učinkovitosti u njima mogu se koristiti pokazatelji kao za industriju. Pokazatelji energetske učinkovitosti računaju se u odnosu na početnu, referentnu godinu. Za potrebe praćenja ostvarenja cilja do 2016. godine temeljenog na ESD direktivi, to je za Hrvatsku 2007. godina, jer je to godina koja je prethodila primjeni 1. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2008. – 2010. Pokazatelji se računaju prema dostupnim podacima iz nacionalnih (energetskih) statistika i rezultata modeliranja, a iskazuju se u mjernoj jedinici danoj uz svaki pokazatelj. U konačnici se svaki pokazatelj kao i ukupne uštede energije iskazuju u PJ (pokazatelji se iskazuje u PJ po jedinici aktivnosti) radi ocjene ostvarivanja nacionalnog cilja koji za 2016. godinu iznosi 19,77 PJ ušteda energije u neposrednoj potrošnji 1. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR KUĆANSTVA Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor kućanstva prikazuju varijacije u neposrednoj potrošnji energije kućanstava u stanovima za pojedine namjene: zagrijavanje i hlađenje prostora, priprema potrošne tople vode (PTV), velike kućanske uređaje i rasvjetu. Potrošnja energije se dijeli na potrošnju električne energije i na potrošnju svih ostalih oblika energije. Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim namjenama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: − korištenjem pokazatelja P1 do P5; − korištenjem pokazatelja M1 i M2 ili − korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M1 i P4, P5). Pokazatelji su sljedeći: − P1: Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom, − P2: Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom, − P3: Potrošnja energija za grijanje vode po stanovniku, − P4: Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja, − P5: Potrošnja električne energije za rasvjetu po stanu, − M1: Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po stanu s klimatskom korekcijom, − M2: Potrošnja električne energije po stanu. 1.1. Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P1) Pokazatelj P1 je omjer potrošnje energije za grijanje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m2. Za izračun pokazatelja P1 potrebni su sljedeći podaci: − broj stalno nastanjenih stanova, − prosječna površina stana (m2), − potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe). Za izračun potrošnje energije za grijanje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci: − stvarna potrošnja energije za zagrijavanje prostora (toe), − stvarni broj stupanj-dana grijanja, − prosječni broj stupanj-dana grijanja. Postoje različiti statistički podaci o broju stanova. Uobičajeno su iz nacionalnih statističkih izvješća dostupni podaci o ukupnom broju stanova i ukupnom broju stalno nastanjenih stanova[1](Razlika između ova dva podatka jest broj vikendica/apartmana i praznih stanova.). Za analizu učinkovitosti potrošnje energije, relevantan je potonji podatak. Pokazatelj P1 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za grijanje prostora u referentnoj godini i u godini t Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice) Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t Potrošnja energije za grijanje odnosi se na cijeli sektor kućanstava[2](Potrošnja energije sekundarnih prebivališta (vikendica, apartmana) uobičajeno je mala i uključena u podatak o ukupnoj potrošnji energije stalno nastanjenih kućanstava. No, ukoliko udio potrošnje energije u sekundarnim prebivalištima postane značajan, treba ga odvojiti iz ukupne potrošnje energije kućanstava.). Uobičajeno nije uključena u nacionalne statistike niti je takav podatak dostupan iz statistika Eurostata. Procjenjuje se od specijaliziranih organizacija (nacionalnih energetskih agencija ili instituta) na temelju istraživanja i modeliranja. Stvarni broj stupanj-dana grijanja je pokazatelj težine zimskih uvjeta i time potreba za grijanjem. Izračunava se kao zbroj razlike između referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 18 °C) i prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni grijanja (npr. od listopada do travnja)[3](Ukoliko je prosječna dnevna temperatura zimskog dana 5°C, broj stupanj-dana grijanja tog dana je 13 (18-5).). Za Hrvatsku se koristi podatak od 2294[4](Izvor: ODYSSEE baza podataka) stupanj-dana grijanja. Eurostat izračunava ove vrijednosti za sve EU zemlje te koristi 25-godišnji prosjek. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative iz područja zgradarstva, ulaganja u obnovu postojećeg fonda stambenih zgrada i poboljšane učinkovitosti novih sustava grijanja. Ona također uključuje i učinak promjene u ponašanju (npr. temperatura grijanja, trajanje sezone grijanja), što može odgovarati stvarnoj uštedi energije (ako postoji smanjenje temperature), ali i negativnim uštedama energije zbog povećane udobnosti[5](U južnim europskim zemljama povećava se udio centralnog grijanja (bilo uslijed daljinskih centraliziranih toplinskih sustava, bilo zbog plinofikacije), čime se toplinska udobnost u kućanstvima povećava te se omogućava zagrijavanje više prostorija. Zamjena sobnog centralnim grijanjem dovodi do povećanja potrošnje energije za grijanje upravo zbog efekta povećanja grijane površine. U tom se slučaju može koristiti potrošnja energije za grijanje po m2 ekvivalentne stambene jedinice s centralnim grijanjem.). 1.2. Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P2) Pokazatelj P2 je omjer potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m2. Za izračun pokazatelja P2 potrebni su sljedeći podaci: − broj stalno nastanjenih stanova, − prosječna površina stana (m2), − potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe). Za izračun potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci: − stvarna potrošnja energije za hlađenje prostora (toe), − stvarni broj stupanj-dana hlađenja, − prosječni broj stupanj-dana hlađenja. Pokazatelj P2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za hlađenje prostora u referentnoj godini i u godini t Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice) Srednja vrijednost stupanj-dana hlađenja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja u referentnoj godini i u godini t Potrošnja energije za hlađenje prostora predstavlja električnu energiju u kućanstvu utrošenu u tu svrhu ponajprije za rad klimatizacijskih uređaja. Ovaj se podatak procjenjuje temeljem istraživanja o postojanju i korištenju uređaja za hlađenje prostora u kućanstvima i modeliranja, uzimajući u obzir intenzitet korištenja (broj radnih sati uređaja) i prosječnu nazivnu snagu uređaja. Ovakve procjene uobičajeno rade specijalizirane organizacije (nacionalne energetske agencije ili instituti). Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja pokazatelj je ljetnih temperatura i time potreba za hlađenjem prostora. Izračunava se kao zbroj razlike između prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni hlađenja (npr. od svibnja do rujna) i referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 20 °C). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative u području zgradarstva, poboljšane učinkovitosti novih uređaja za hlađenje prostora, ali također uključuje utjecaj povećane penetracije uređaja za hlađenje u kućanstva (postotak stanova ili površine koja se hladi), koji mogu neutralizirati/prikriti prave tehničke uštede[6](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja energije za hlađenje podijeli s brojem ili površinom stambenih jedinica koje doista imaju uređaje za klimatizaciju prostora.). 1.3. Potrošnja energije za grijanje vode po stanovniku (P3) Pokazatelj P3 je omjer potrošnje energije za pripremu potrošne tople vode (PTV) u kućanstvima i ukupnog broja stanovnika. Izražava se u jedinici toe/stanovnik. Za izračun pokazatelja P3 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije za pripremu PTV (ktoe), − ukupan broj stanovnika (u 1000). Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama i uobičajeno se dobiva temeljem detaljnijih procjena. Potrošnja energije za pripremu PTV uključuje potrošnju naftnih derivata, prirodnog plina, ugljena i lignita, električne energije, topline iz centraliziranih toplinskih sustava, biomase i sunčeve energije. Kako ESD potrošnju sunčeve energije za pripremu PTV smatra uštedom energije, potrošnju sunčeve energije za ovu namjenu treba izuzeti iz ulazne vrijednosti potrošnje energije za izračun pokazatelja P3[7](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije. No, Direktiva 2006/32/EC kao prihvatljivu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti navodi »proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), pri čemu se količina kupljene energije smanjuje (npr. sunčevi toplinski sustavi, sustavi pripreme PTV, grijanja i hlađenja potpomognuti sunčevom energijom)« (Prilog IIIII Direktive).). Pokazatelj P3 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu u referentnoj godini i u godini t (bez potrošnje sunčeve energije) Broj stanovnika u referentnoj godini i u godini t 1.4. Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja (P4) Pokazatelj P4 jest godišnja jedinična potrošnja električne energije za postojeći fond (eng. stock) pojedinog kućanskog uređaja. Izražava se u jedinici kWh/god. Za izračun pokazatelja P4 potrebni su sljedeći podaci: − jedinična potrošnja postojećeg fonda kućanskog uređaja[8](Razmatra se šest grupa kućanskih uređaja, koji predstavljaju najveća trošila u kućanstvu: hladnjaci, zamrzivači, perilice rublja, perilice posuđa, TV, sušilice rublja.) (kWh/god), − broj kućanskih uređaja u tisućama. Jedinična potrošnja električne energije izračunava se kao omjer ukupne godišnje potrošnje električne energije svake pojedine vrste kućanskog uređaja i broja tih uređaja. Ovaj podatak uobičajeno nije dostupan iz nacionalnih energetskih statistika, no može se dobiti temeljem procjena koje su specifične za svaku pojedinu vrstu uređaja. Broj kućanskih uređaja (po vrstama), ukoliko je dostupan, može se preuzeti iz nacionalnih statistika, ili se može procijeniti na dva načina: modeliranjem temeljenim na podacima o godišnjoj prodaji uređaja i prosječnom životnom vijeku uređaja ili iz (godišnjih) ispitivanja koja se provode u kućanstvima o vlasništvu uređaja (% kućanstava koji posjeduje jedan ili više uređaja). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanje energetske učinkovitosti, ali uštede energije koje se ovim pokazateljem izračunaju ipak mogu biti neutralizirane/prikrivene zbog utjecaja promjene ponašanja korisnika kućanskih uređaja (npr. kupovina većih uređaja, intenzivnije korištenje uređaja). Pokazatelj P2 jest jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja (UEC), a uštede energije računaju se matematičkom formulom: pri čemu je: Jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja x u referentnoj godini i u godini t (temeljena na prosjeku za postojeći stock uređaja) Broj pojedinog kućanskog uređaja u godini t 1.5. Potrošnja električne energije za rasvjetu po kućanstvu (P5) Pokazatelj P5 je omjer potrošnje električne energije za rasvjetu u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici kWh/stan. Za izračun pokazatelja P5 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja električne energije za rasvjetu (ktoe) − broj stalno nastanjenih stanova. Potrošnja električne energije za rasvjetu u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama. U nekim zemljama ovaj je podatak dostupan kao procjena, temeljena na broju rasvjetnih mjesta, odnosno prosječnoj nazivnoj snazi i prosječnom broju sati rada rasvjete godišnje. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj difuzije učinkovitih žarulja, ali i povećanja broja rasvjetnih mjesta i promjene u broju sati rada rasvjete. Povećanje broja rasvjetnih mjesta i/ili broja sati rada rasvjete može neutralizirati/prikriti uštede energije, što može dovesti do podcjenjivanja ostvarenih ušteda ili nemogućnosti mjerenja bilo kakvih ušteda energije[9](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja električne energije za rasvjetu podijeli brojem rasvjetnih mjesta.). Pokazatelj P5 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja električne energije u kućanstvu za rasvjetu u referentnoj godini i u godini t Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t 1.6. Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po kućanstvu s klimatskom korekcijom (M1) Pokazatelj M1 je omjer potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan. Za izračun pokazatelja M1 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe) − broj stalno nastanjenih stanova u tisućama. 3. Za izračun potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) potrebni su sljedeći podaci: − ukupna neposredna potrošnja energije u kućanstvima (ktoe), − potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe), − potrošnja sunčeve energije u kućanstvima (ktoe). 4. Iz ukupne neposredne potrošnje energije potrebno izuzeti sunčevu energiju jer ESD uporabu sunčeve energije za zagrijavanje prostora ili PTV smatra izvorom ušteda energije[10](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije.). Pokazatelj M1 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t. 1.7. Potrošnja električne energije po kućanstvu (M2) Pokazatelj M2 je omjer potrošnje električne energije u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan. Za izračun pokazatelja M2 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe) − broj stalno nastanjenih stanova u tisućama. 5. Potrošnja električne energije uobičajeno raste zbog difuzije sve većeg broja uređaja, bez obzira što su ti uređaji sve učinkovitiji. Osim ako nije došlo do zasićenja u difuziji pojedine vrste uređaja, dokazivanje ušteda energije pomoću ovog pokazatelja može biti vrlo teško. Pokazatelj M2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije pri čemu je: Potrošnja električne energije u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t 1.8. Izračun ukupnih ušteda energije za kućanstva Ukupne uštede energije za kućanstva mogu se izračunati na tri načina, ovisno o raspoloživosti prethodno navedenih pokazatelja: 1. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P1 do P5; 2. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i M2; 3. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i pokazatelja P4 i P5 (pri čemu treba osigurati da nema dvostrukog obračunavanja ušteda). Prvi pristup (1.) je najtočniji jer daje rezultate koji su najbliži tehničkim uštedama energije. Pristupi (2.) i (3.) će podcijeniti uštede, jer uključuju utjecaje koji nisu vezani uz energetsku učinkovitost, posebice utjecaj rastućeg broja uređaja koji se koriste u kućanstvima. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u kućanstvima u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pristupa (1.), tj. korištenjem pokazatelja P1 do P5. Rezultati se prikazuju u PJ. 2. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR USLUGA Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor usluga pokrivaju potrošnju električne i ostalih oblika energije na razini čitavog sektora ili u podsektorima. Također je moguće izračunavati pokazatelje energetske učinkovitosti i uštede energije po namjenama, no podaci potrebni za takav izračun uobičajeno nisu dostupni. Ukupne uštede energije u sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim podsektorima. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: − korištenjem pokazatelja P6 i P7 − korištenjem pokazatelja M3 i M4 ili − korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6). Pokazatelji su sljedeći: − P6: Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru; − P7: Potrošnja električne energije po pokazatelju aktivnosti u podsektoru; − M3: Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/ površini; − M4: Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/površini. Na razini podsektora može se kao pokazatelj aktivnosti koristiti površina u m2 ili fizički pokazatelj aktivnosti (primjerice broj bolesnika, broj gostiju i sl.) koji nedvojbeno utječe na potrošnju energije u sektoru. Za izračun pokazatelja P6 i P7, definicija podsektora treba pratiti NACE klasifikaciju: − maloprodaja i veleprodaja (odjeljak G), − uredske zgrade: odjeljci H (prijevoz i skladištenje), J (informacije i komunikacije), K (financije i osiguranje), L (nekretnine), M (stručne, znanstvene i tehničke aktivnosti), i N (administracija i ostale usluge), − hoteli i restorani (odjeljak I), − javna uprava i obrana (odjeljak O), − obrazovanje (odjeljak P), − zdravstvene i aktivnosti socijalnog rada (odjeljak Q), − umjetnost, zabava i rekreacija (odjeljak R). 2.1. Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P6) Pokazatelj P6 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici toe/pokazatelj aktivnosti. Za izračun pokazatelja P6 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru korigirana s obzirom na klimatske uvjete (toe), − pokazatelj aktivnosti u podsektoru: površina (m2) ili fizički pokazatelj aktivnosti karakterističan za podsektor. Stvarna potrošnja energije (izuzev električne) odgovara stvarnoj potrošnji ostalih oblika energije i energenata: fosilnih goriva, biomase, geotermalne energije i topline iz centraliziranih toplinskih sustava. Sunčeva se energija treba izuzeti iz proračuna jer se njezina uporaba prema ESD smatra izvorom ušteda energije. Dok je ovaj podatak lako dostupan na razini čitavog sektora usluga iz nacionalnih energetskih statistika, na razini podsektora uobičajeno nije, što otežava ili čak onemogućava izračun ovog pokazatelja. Izbor fizičkog pokazatelja aktivnosti mora biti razvidno doveden u vezu s potrošnjom energije u podsektoru. To može biti npr. toe/broj kreveta ili toe/m2 za bolnice, toe/broj noćenja ili toe/m2 za hotele, toe/učenik ili toe/m2 za obrazovne ustanove i sl. Varijacije ovog pokazatelja tijekom vremena mogu biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s obnovom zgrada, promjenom kotlova i instalacijom sunčevih toplinskih sustava, ali i prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene. Pokazatelj P6 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru x u referentnoj godini i godini t Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i godini t Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t 2.2. Potrošnja električne energije u podsektorima po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P7) Pokazatelj P7 je omjer potrošnje električne energije u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici kWh/pokazatelj aktivnosti. Za izračun pokazatelja P7 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja električne energije u podsektoru (ktoe) − pokazatelj aktivnosti u podsektoru (kako je objašnjeno za pokazatelj P6). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i zbog veće difuzije novih uređaja. Pokazatelj P7 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: potrošnja električne energije u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t 2.3. Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/površini (M3) Pokazatelj M3 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika[11](Broj ekvivalentnih zaposlenika se izračunava na temelju ukupnog broja zaposlenika u sektoru usluga svedenog na situaciju u kojoj bi svi zaposlenici bili stalno zaposleni. Broj tako izračunatih ekvivalentnih zaposlenika je manji nego stvarni broj zaposlenika u uslužnom sektoru.) u sektoru. Alternativno, umjesto broja zaposlenika može se koristiti ukupna površina (m2). Izražava se u jedinici toe/zaposlenik ili toe/m2. Za izračun pokazatelja M3 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe) − broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m2) u sektoru usluga. Pokazatelj M3 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i godini t 2.4. Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/ površini (M4) Pokazatelj M4 je omjer potrošnje električne energije u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru. Alternativno, umjesto broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru, može se koristiti ukupna ploština korisne površine zgrade (m2). Izražava se u jedinici kWh/ zaposlenik ili kWh/m2. Za izračun pokazatelja M4 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja električne energije u sektoru usluga (ktoe) − broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m2) u sektoru usluga. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i veće difuzije novih uređaja. Pokazatelj M4 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja električne energije u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga. 2.5. Izračun ukupnih ušteda za sektor usluga Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ušteda električne energije i ostalih oblika energije. Zbrajanje se radi po podsektorima (pokazatelji P6 i P7) ili na razini cijelog sektora (pokazatelji M3 i M4). Kombinacija M i P pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6) je moguća sve dok nema dvostrukog obračunavanja ušteda. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti i prikaz ukupnih ušteda energije na nacionalnoj razini u sektoru usluga u Hrvatskoj izračunavaju se M pokazatelji (M3 i M4), temeljeni na potrošnji energije po jedinici korisne površine zgrada uslužnog sektora. Rezultati se prikazuju u PJ. 3. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA PROMET Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju energije u putničkom i teretnom cestovnom, željezničkom i prometu unutrašnjim vodnim putovima. Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju benzina i dizela zajedno. Moguće je i razdvojiti potrošnje ovih dvaju goriva te pokazatelje računati zasebno za svaki od njih, kako bi se u obzir uzeo učinak zamjene goriva. Također je potrebno u obzir uzeti i potrošnju goriva u tranzitu ili potrošnju goriva koja je rezultat turističkih aktivnosti primjenom nacionalne metode korekcije ukupne potrošnje energije u prometu. Ukupne uštede energije u sektoru prometa izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim tipovima vozila i po pojedinim oblicima prijevoza. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: − korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P10, P11, P12 i P13 u kombinaciji s M7; − korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P12 i P13 u kombinaciji s M6 i M7, ili − korištenjem pokazatelja M5 do M7 u kombinaciji s P12 i P13. Pokazatelji su sljedeći: − P8: Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km (GJ/pkm), − A1 for P8: Specifična potrošnja energije osobnih automobila (l/100 km), − P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (GJ/tkm), − A2 for P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (GK/vozilo), − P10: Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (GJ/pkm), − P11: Potrošnja energija u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (GJ/tkbr) − P12: Udio javnog prometa u putničkom prometu (%), − P13: Udio željezničkog i riječnog prometa u ukupnom robnom prometu (%), − M5: Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (GJ/ekv vozilo), − M6: Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto ton skom km (GJ/tkbr), − M7: Potrošnja energije u riječnom prometu po tonskom km (GJ/tkm). Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka: − kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1 za P8) za automobile i P9 (ili A2 za P9) za kamione i dostavna vozila − kao razlika vrijednosti pokazatelja M5. Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka: − kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P10 za putnički i P11 za teretni željeznički promet − kao razlika vrijednosti pokazatelja M6. Uštede energije za promet unutrašnjim vodnim putovima mogu se izračunati korištenjem pokazatelja M7. Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza (tzv. modal shift) jednake su zbroju ušteda izračunatih pokazateljima P12 i P13. Korištenje preferiranih pokazatelja energetske učinkovitosti daje točnije rezultate, koji su bliži stvarnim tehničkim uštedama energije. Minimalni pokazatelji vjerojatno podcjenjuju uštede jer uključuju i učinak čimbenika koji nisu vezani za energetsku učinkovitost. 3.1. Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km (P8) Pokazatelj P8 je omjer ukupne godišnje potrošnje goriva osobnih automobila i njihovog prometa izraženog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm. Za izračun pokazatelja P8 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije osobnih automobila (ktoe) − automobilski putnički promet (Gpkm). 6. Potrošnja energije osobnih automobila nije standardni podatak iz energetskih statistika. Taj se podatak određuje temeljem službenih statistika o prodaji motornih goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva), broju vozila i iz rezultata istraživanja o korištenju vozila u km godišnje, kao i iz podataka o specifičnoj potrošnji goriva (l/100

1. km)kroz jednostavno modeliranje. Općenito, procjena se ne radi samo za automobile, već je dio opće raspodjele potrošnje motornih goriva po vrstama cestovnih vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi, motocikli). Za izračun potrošnje energije osobnih automobila koriste se sljedeći ulazni podaci: − potrošnja UNP u automobilima (ktoe), − potrošnja benzina u automobilima (ktoe), − potrošnja dizela u automobilima (ktoe). Ukupan promet osobnim automobilima (Gpkm) podatak je koji je dostupan iz općih državnih statistika kao i iz Eurostata. Uobičajeno se temelji na podacima o prijeđenim km po vozilu i prosječnom broju osoba po vozilu. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava razne vrste ušteda energije: tehničke uštede, uštede vezane uz promjene ponašanja u vožnji, uštede vezane uz reduciranu mobilnost automobila kao i uštede vezane uz povećan broj osoba po vozilu. Pokazatelj P8 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije osobnih automobila (motorna goriva) u referentnoj godini i godini t Ukupan promet osobnih automobila (putnički
2. km)u referentnoj godini i godini t 3.2. Specifična potrošnja energije osobnih automobila (A1 za P8) Pokazatelj A1 predstavlja specifičnu potrošnju automobila. Izražava se u l/100 km. Za izračun pokazatelja A1 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije osobnih automobila (za određivanje ovog podatka pogledati pokazatelj P8) (ktoe) − broj automobila − prosječna udaljenost prijeđena automobilom (km/auto god.) − pretvorbeni faktor iz litre u toe za motorna goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva). Broj automobila odgovara broju automobila koji su registrirani u državi na razmatrani datum i koji imaju dozvolu za prometovanje javnim prometnicama[12](Službeni podaci često se odnose na sva registrirana vozila (npr. uključujući vozila koja više nisu u uporabi) jer kumuliraju sve nove registracije bez izbacivanja onih vozila koja jesu registrirana ali se više ne koriste.). Prosječna udaljenost godišnje prijeđena osobnim automobilom podatak je koji se uobičajeno dobiva iz istraživanja/anketiranja u kućanstvima ili u prometnom sektoru. Treba se temeljiti na godišnjim podacima, a ne na ekstrapolacijama jer može značajno varirati iz godine u godinu ovisno o gospodarskoj situaciji i cijenama goriva. Pretvorbeni faktor iz litre u toe za benzin i dizel u obzir uzima prosječnu gustoću goriva (0,75 za motorni benzin i 0,85 za dizel)[13](Raspon je 0,70 – 0,78 za motorni benzin i 0,82 – 0,90 za dizel.) i njihovu ogrjevnu vrijednost (1,051 toe/t za motorni benzin i 1,017 toe/t za dizel). Prema tome, koeficijenti su: 0,788 toe/l za motorni benzin i 0,88 toe/l za dizel. Ovi se koeficijenti moraju korigirati tako da odražavaju i stvarnu uporabu biogoriva u prometu[14](Postoje dva načina mjerenja potrošnje benzina u energetskim statistikama, ovisno o izvorima podataka: iz podataka o potrošnji naftnih derivata (iz energetske bilance) ili iz podataka o potrošnji naftnih derivata i biogoriva (iz podataka naftnih tvrtki). Ukoliko su biogoriva uključena u podatke o potrošnji goriva, potrebno je koristiti korekcijski faktor kojim će se u obzir uzeti prosječna gustoća i energetska vrijednost mješavine benzin/biogorivo. Ukoliko nisu uključena u ukupnu potrošnju goriva, tada se jednadžba treba nadopuniti potrošnjom biogoriva. Prosječne vrijednosti preporučene od EK su: 0,78 koe/l za bioetanol i 0,51 koe/l za dizel.). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehnološke napretke tako i promjene ponašanja vozača. Razlika između ušteda izračunatih pokazateljem P8 i A1 predstavlja učinak promjena u okupiranosti vozila i promjene u strukturi goriva (zbog činjenice da benzin i dizel imaju različite energetske vrijednosti po litri)[15](Primjerice, povećana uporaba dizela rezultira povećanim energetskim sadržajem jedne litre goriva, što vodi do nižih ušteda izračunatih pomoću pokazatelja u goe/pkm u usporedbi s uštedama izračunatim pomoću pokazatelja u l/100 km.). Pokazatelj A1 je specifična potrošnja energije osobnih automobila (ECAspec), a uštede energije računaju se matematičkom formulom: pri čemu je: Pretvorbeni faktori su: 0,80 0,88 pri čemu je: Specifična potrošnja goriva u automobilima u l/100 km u referentnoj godini i u godini t Prosječna godišnja udaljenost u km po automobilu u godini t Ukupan broj automobila u godini t Prosječni ponderirani koeficijent za benzin i dizel u godini t Potrošnja benzina u automobilima u l/100 km u godini t Potrošnja dizela u automobilima u l/100 km u godini t Postoje dvije metode izračuna pokazatelja A1 (ECAspec). Prva metoda podrazumijeva uporabu sljedećih ulaznih podataka: − broj automobila (benzinski, dizel i UNP), − prosječna godišnja kilometraža po automobilu (km/auto god), − potrošnja energije automobila (u litrama) (ECA). Pri tome je: Za pretvorbu podataka o potrošnji energije iskazanih u toe u litre koriste se sljedeće donje ogrjevne vrijednosti i pretvorbeni faktori: 46,89 MJ/kg i 0,53 kg/l za UNP, 44,59 MJ/kg i 0,77 kg/l za benzin te 42,71 MJ/ kg i 0,85 kg/l za dizel. Drugi način izračuna podrazumijeva uporabu podataka o specifičnoj potrošnji benzinskih, dizelskih i UNP automobila u l/100 km i broja automobila (benzinskih, dizel i UNP) u tisućama: Ukoliko su ulazni podaci ispravni, rezultati za pokazatelj A1 dobiveni na oba opisana načina moraju biti isti. 3.3. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (P9) Pokazatelj P9 je omjer potrošnje energije kamiona i dostavnih vozila i cestovnog prometa roba izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici toe/tkm. Za izračun pokazatelja P9 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila (ktoe) − cestovni promet roba u tonskim km (Gtkm). Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila temelji se na podacima o prodaji motornih goriva po tipu cestovnog vozila (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P8). Cestovni promet roba u tonskim km je uobičajen podatak u nacionalnim statistikama kao i u Eurostatu. Često se radi razlika između domaćeg i međunarodnog prometa kao i između domaćih i stranih vozila. Za izračun ušteda energije, promet roba se treba odnositi na promet u zemlji bez obzira radi li se o domaćim ili stranim vozilima. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava učinak sveukupnog napretka u učinkovitosti cestovnog prometa roba: ovo može biti posljedica tehničkog napretka (npr. smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100 km), poboljšanog upravljanja flotom vozila, koje rezultira povećanom opterećenošću vozila, i konačno prijelaza na veće kamione, kojima se povećava specifična potrošnja po vozilu, ali se zbog veće količine tereta smanjuje potrošnja po tonskom km. Uštede energije povezane s kamionima treba pažljivo interpretirati, jer je moguće da je povećana uporaba dizela vezana uz strane kamione (tranzit), a da to nije uzeto u obzir u nacionalnim energetskim statistikama vezanim uz potrošnju energije u prometu. Pokazatelj P9 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t Ukupan promet kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.4. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (A2 za P9) Pokazatelj A2 je omjer godišnje potrošnje energije (goriva) kamiona i dostavnih vozila i broja kamiona i dostavnih vozila. Izražava se u jedinici toe/vozilo. Za izračun pokazatelja A2 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja motornih goriva u kamionima i dostavnim vozilima (ktoe) − broj kamiona i dostavnih vozila (u tisućama). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava u prvom redu tehničke uštede (smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100
3. km)i učinak smanjenja prosječne veličine vozila. Razlika u uštedama izračunatim pomoću pokazatelja P9 i A2 rezultat je boljeg upravljanja flotom vozila (povećano opterećenje vozila, tj. količina tereta i smanjenje broja ruta bez tereta) i promjene prosječne veličine vozila. Korištenjem pokazatelja A2 prijelaz na manja vozila prikazivat će se kao ušteda, što korištenjem P9 ne mora nužno biti slučaj. S druge strane, povećanje opterećenja vozila pokazat će se kao ušteda korištenjem pokazatelja P9, no to ne mora biti slučaj i pri korištenju pokazatelja A2. Pokazatelj A2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t Broj kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.5. Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (P10) Pokazatelj P10 je omjer potrošnje energije putničkih vlakova i putničkog željezničkog prometa mjerenog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm. Za izračun pokazatelja P10 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije putničkih vlakova (ktoe) − putnički željeznički promet (Gpkm). Službene energetske statistike uobičajeno prikazuju ukupnu potrošnju energije u željezničkom prometu, bez diferencijacije na putnički i teretni željeznički promet. Ukoliko ne postoje podaci o potrošnji energije u putničkom željezničkom prometu, može se napraviti aproksimacija koja se svodi na iskazivanje željezničkog putničkog i teretnog prometa u istoj jedinici – bruto tonskim km (brtkm). Ovaj podatak reflektira ukupnu težinu koja se transportira, uključujući težinu lokomotiva i vagona. Pri tome se koristi koeficijent koji izražava prosječnu bruto težinu po putniku i po toni roba[16](Mogu se koristiti sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km i 2,5 tkbr po tonskom km.). Podatak o ukupnoj potrošnji energije željezničkog prometa dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata te se, prema tome, alocira na putnički promet i promet roba prema udjelu ovih prometa u ukupnim bruto tonskim km[17](Potrošnja električne energije u tramvajima može biti uključena u ukupnu potrošnju energije željezničkog prometa. Stoga izračun bruto tonskih km treba biti konzistentan s obuhvatom potrošnje energije koji se navodi u statistikama. Idealno bi bilo da postoje podaci koji odvajaju potrošnju energije tramvaja od potrošnje vlakova.). Podatak o željezničkom putničkom prometu u putničkim km standardni je podatak iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede energije tako i utjecaj povećanja prosječnog faktora opterećenja vlakova. Razvoj super-brzih vlakova može neutralizirati/prikriti ove uštede, jer velike brzine povećavaju specifičnu potrošnju vlakova. S druge strane, ovakvi vlakovi privlače i dio putnika iz zračnog prijevoza, a time uzrokuju uštede u ovom segmentu prometa koje se razmatranim pokazateljem ne mogu uzeti u obzir. Pokazatelj P10 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije u putničkom željezničkom prometu u referentnoj godini i godini t Ukupni putnički željeznički promet u putničkim km u referentnoj godini i godini t 3.6. Potrošnja energije u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (P11) Pokazatelj P11 izračunava se kao omjer potrošnje energije teretnih vlakova i željezničkog prometa roba mjerenog u tonskim km. Izražava se u jedinici goe/tkm. Za izračun pokazatelja P11 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije željezničkog prometa roba (ktoe) − teretni željeznički promet (Gtkm). Definicija i izračun potrošnje energije željezničkog teretnog prometa je slična kao i za putnički promet (pogledati pokazatelj P10). Podatak o željezničkom teretnom prometu u tonskim km je standardni podatak dostupan iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede tako i povećanje prosječnog faktora opterećenja vlakova. Pokazatelj P11 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije u željezničkom teretnom prometu u referentnoj godini i godini t Ukupni teretni željeznički promet u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.7. Udio javnog prometa u putničkom prometu (P12) Jedinična potrošnja energije u javnom putničkom prometu izražava se u goe/pkm i izračunava kao omjer potrošnje energije u svim oblicima javnog putničkog prijevoza i prometa izraženog u putničkim km. Udio javnog prometa u putničkom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer putničkog javnog prometa i ukupnog putničkog prometa. Potrošnja energije u javnom putničkom prijevozu nije podatak dostupan iz energetske bilance izrađene prema pravilima Eurostata. Ovaj se podatak izračunava na temelju potrošnje motornih goriva prema tipu vozila (pogledati pokazatelj P8) i potrošnje energije u putničkom željezničkom prometu (pogledati pokazatelj P10). Za izračun pokazatelja P12 potrebni su sljedeći podaci: − ukupan putnički promet (Mpkm) − putnički javni promet (Mpkm) − jedinična potrošnja automobila (toe/pkm) – pokazatelj P8 − jedinična potrošnja energije javnog prometa (toe/pkm). Ukupan putnički promet uključuje sljedeće oblike prijevoza: automobile, motocikle, autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Putnički javni promet uključuje: autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Prema tome, putnički javni promet predstavlja ukupan putnički promet umanjen za promet osobnim vozilima (automobili i motocikli). Jedinična potrošnja automobila u goe/pkm odgovara pokazatelju P8, a jedinična potrošnja energije javnog prometa je de facto jedinična potrošnja energije putničkog autobusnog prometa, tramvaja i vlakova (često sadržano pod željeznicom) i prometa unutrašnjim plovnim putovima. Dodatni podaci koji su potrebni za izračun jedinične potrošnje javnog prometa, a nisu objašnjeni kod izračuna prethodnih pokazatelja (P8 i P10) su: − putnički promet autobusima (Mpkm) − potrošnja dizela u autobusima (ktoe) − potrošnja dizela u prometu unutrašnjim plovnim putovima (ktoe). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava promjenu udjela javnog prometa u ukupnom putničkom prometu. Smanjivanje udjela javnog prijevoza rezultira nultim uštedama zbog promjene načina prijevoza. Pokazatelj P12 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Udio javnog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni putnički promet u putničkim km Putnički javni promet u putničkim km Jedinična potrošnja energije automobila u prometu u godini t Jedinična potrošnja energije u javnom prometu u godini t 3.8. Udio željezničkog prometa i prometa unutrašnjim riječnim putovima u ukupnom robnom prometu (P13) Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa izražava se u goe/tkm, a izračunava kao omjer potrošnje energije i ukupnog prometa (u tonskim
4. km)ostvarenog ovim oblicima prometa. Udio željezničkog i prometa unutrašnjim plovnim putovima u teretnom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer ovih oblika prometa i ukupnog prometa roba. Podatak o potrošnji energije željezničkog i riječnog prometa je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata. Za izračun pokazatelja P13 potrebni su sljedeći podaci: − ukupan promet roba (Mtkm) − željeznički promet roba (Mtkm) − promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm) − jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (goe/tkm) – pokazatelj P9 − jedinična potrošnja energije željezničkog i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima (goe/tkm). Ukupan promet roba uključuje sljedeće oblike prijevoza: kamione i dostavna vozila, vlakove i unutrašnje plovne putove, sve mjereno u tonskim km. Promet roba željeznicom i unutrašnjim plovnim putovima standardan je podatak dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata. Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u goe/tkm odgovara pokazatelju P9. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava uštede zbog povećanog udjela željezničkog i riječnog prometa u ukupnom prometu roba. Što se tiče putničkog prometa, u većini zemalja prisutan je trend smanjenja udjela ovih vrsta prometa, što rezultira nultim uštedama energije zbog promjene načina prijevoza. Pokazatelj P13 računa se matematičkom formulom: a ušteda energije: pri čemu je: Udio željezničkog prometa roba i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima u referentnoj godini i godini t u ukupnom prometu roba Željeznički promet roba unutrašnjim plovnim putovima Ukupni promet roba (cestovni, željeznički i unutrašnji plovni putovi) u godini t Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u godini t Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa roba u godini t 3.9. Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (M5) Pokazatelj M5 zamjenjuje pokazatelje P8 i P9, ukoliko oni ne mogu biti izračunati zbog nedostatka podataka o potrošnji energije u cestovnom prometu po tipu vozila. Pokazatelj M5 povezuje ukupnu potrošnju energije u cestovnom prometu s fiktivnim brojem svih cestovnih vozila izraženih u broju ekvivalentnih automobila. Izražava se u jedinici toe/ekv auto. Za izračun pokazatelja M5 potrebni su sljedeći podaci: − ukupna potrošnja energije cestovnog prometa (ktoe) − broj cestovnih vozila po tipu (autobusi, motocikli, kamioni, dostavna vozila i automobili) u tisućama − koeficijent koji odražava razliku u prosječnoj godišnjoj potrošnji energije između svakog pojedinog tipa vozila i automobila (jer se sve svodi na ekvivalentni automobil). Ukupna potrošnja energije cestovnog prometa podatak je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika odnosno Eurostata. Ukoliko postoje podaci ili procjene udjela stranih vozila u ukupnom cestovnom prometu, ovaj se podatak i povezana potrošnja energije mogu izuzeti iz ukupne potrošnje energije cestovnog prometa koja je dostupna iz nacionalne energetske bilance. Podatak o broju cestovnih vozila po tipu vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi i motocikli) dostupan je iz nacionalnih statistika i Eurostata. Pretvorba broja ostalih tipova vozila u ekvivalentne automobile radi se pomoću odgovarajućih koeficijenata kako bi se u obzir uzele njihove međusobne razlike u potrošnji energije (goriva). Ukoliko, primjerice, autobus troši prosječno 15 toe/god, a automobil 1 toe/god, jedan je autobus jednak 15 ekvivalentnih automobila. Ovi se koeficijenti mogu odrediti iz istraživanja (ili procjena) o prijeđenoj udaljenosti i specifičnoj potrošnji (l/100
5. km)za odabrane godine. Moguće je koristiti sljedeće vrijednosti: − 1 kamion i dostavno vozilo = 4 ekvivalentna automobila, − 1 autobus = 15 ekvivalentnih automobila, i − 1 motocikl = 0,15 ekvivalentna automobila. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava različite vrste ušteda: tehničke (povećana energetska učinkovitost vozila), uštede vezane uz promjenu ponašanja (zajedničko korištenje automobila, tzv. car pooling) i smanjenje udaljenosti prijeđene vozilima. Pokazatelj M5 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije cestovnih vozila (automobili, kamioni i dostavna vozila, motocikli i autobusi) u referentnoj godini i u godini t Broj cestovnih vozila u ekvivalentnim automobilima u referentnoj godini i u godini t 3.10. Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto tonskom km (M6) Pokazatelj M6 izračunava se kao omjer potrošnje energije u željezničkom prometu i u ukupnom prometu roba izraženom u bruto tonskim km[18](Bruto tonski km je uobičajena mjerna jedinica za ukupni promet roba i putnika u tonskim km, uključujući i težinu lokomotive i vagona. Koristi se za agregiranje podataka o putničkom prometu i prometu roba. Potrošnja energije se uobičajeno alocira između putničkog prometa i prometa roba prema njihovom udjelu u ukupnom prometu izraženom u tkbr.). Izražava se u jedinici goe/brtkm. Za izračun pokazatelja M6 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije u željezničkom prometu (ktoe) − ukupni željeznički promet (Gbrtkm). Podatak o potrošnji energije u željezničkom prometu dostupan je iz nacionalne energetske bilance. Podaci o željezničkom putničkom prometu u putničkim km i željezničkom prometu roba u tonskim km uobičajeno su dostupni iz nacionalnih statistika i Eurostata, a iz njih se izračunava ukupan željeznički promet. Ukupan željeznički promet izračunava se pretvorbom putničkog prometa i prometa roba u istu mjernu jedinicu – bruto tonski km (brtkm) – koja odražava ukupnu težinu tereta koji se mora prevoziti uključujući težinu lokomotive i vagona. U ovu se svrhu koristi koeficijent koji izražava ukupnu (bruto) prosječnu težinu po putniku i po toni robe[19](Koriste se sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km za putnike i 2,5 tkbr po tonskom km za robe.). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava ukupne uštede koje su rezultat poboljšane učinkovitosti vlakova i povećanog faktora njihovog opterećenja. Pokazatelj M6 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije željezničkog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni željeznički promet u bruto tonskim km u referentnoj godini i u godini t 3.11. Potrošnja energije u prometu unutrašnjim plovnim putovima po tonskom km (M7) Pokazatelj M7 izračunava se kao omjer potrošnje energije prometa unutrašnjim plovnim putovima i tog prometa izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici kgoe/tkm. Za izračun pokazatelja M7 potrebni su sljedeći podaci: − potrošnja energije prometa unutrašnjim plovnim putovima (ktoe) − promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm). Podatak o potrošnji energije ove vrste prometa dostupan je iz nacionalne energetske bilance odnosno Eurostata. Podatak o prometu roba u tonskim km je također dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata. Ukoliko je putnički promet unutrašnjim plovnim putovima značajan (što u Hrvatskoj nije), putnički se promet može pretvoriti u tonske km na način opisan uz pokazatelj M6. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanu energetsku učinkovitost brodova kao i povećanje faktora opterećenja. Pokazatelj M7 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije riječnog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni riječni promet u tonskim km u referentnoj godini i u godini t 3.12. Izračun ukupnih ušteda energije za promet Ukupne uštede energije postignute u sektoru prometa izračunavaju se kao zbroj ušteda ostvarenih po pojedinom tipu prometa i ušteda zbog promjene načina prometa. Uštede energije po tipu prometa su zbroj ušteda ostvarenih u: − cestovnom prometu, − željezničkom prometu i − riječnom prometu (unutrašnji plovni putovi). Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka: − kao zbroj ušteda energije za automobile te kamione i dostavna vozila izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1) i P9 (ili A2); − kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M5. Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka: − kao zbroj ušteda energije za putnički željeznički promet i željeznički promet roba izračunatih korištenjem pokazatelja P10 i P11; − kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M6. Uštede energije za promet unutrašnjim plovnim putovima izračunava se korištenjem pokazatelja M7. Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza jednake su zbroju ušteda izračunatih korištenjem pokazatelja P12 i P13. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u prometu u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pokazatelja P8 do P13 i M7. Rezultati se prikazuju u PJ. 4. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA INDUSTRIJU Pokazatelji energetske učinkovitosti za industriju temelje se na potrošnji energije u svim industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD. Poljoprivreda može biti uključena kao jedan podsektor. Kako ESD ne uključuje potrošnju energije u onim postrojenjima čije aktivnosti pripadaju listi danoj u Prilogu I Direktive 2003/87/EC kojom se uspostavlja shema trgovanja pravima na emisiju stakleničkih plinova, potrebno je iz izračuna pokazatelja izuzeti ovu potrošnju. Izuzimanje se radi pomoću korekcijskog faktora K koji predstavlja udio u ukupnoj potrošnji energije u industrijskoj grani za kojega su odgovorna postrojenja iz obuhvata Direktive 2003/87/EC. Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim industrijskim granama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati korištenjem pokazatelja P ili M. Pokazatelji su sljedeći: − P14: potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (indeksu proizvodnje) − M8: potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti. Za izračun pokazatelja potrebni su podaci o potrošnji energije i indikatorima aktivnosti (indeks proizvodnje ili dodana vrijednost) u svakoj industrijskoj grani. Popis industrijskih grana dan je u Prilogu I, a temelji se na ISIC[20](ISIC – International Standard Industrial Classification of All Economic Activities, Rev. 4

(2008)) Rev.4, odnosno NACE[21](Statistical Classification of Economic Activities in the European Community, Rev. 2

(2008)) Rev.2 klasifikaciji[22](Od 2008. godine ova dva standarda klasifikacije djelatnosti su velikim dijelom ujednačena te NACE Rev. 2 numeracija i podjela odgovara ISIC Rev. 4 numeraciji i podjeli u prve dvije razine, dok u trećoj postoje manje razlike, detaljna usporedba dostupna je na: http://unstats.un.org/unsd/cr/registry/regso.asp?Ci=70&Lg=1&Co=&T=0&p=1). Ukoliko vrijednosti ulaznih parametara po industrijskim granama nisu dostupni, pokazatelje je moguće računati na razini cijelog sektora. No, takav izračun nije u potpunosti točan i treba ga izbjegavati, jer ukupna potrošnja energije u industriji prema metodologiji EK uključuje potrošnju energije u NACE kategorijama B (rudarstvo), C (proizvodnja) i F (graditeljstvo), dok izvori podataka za dodanu vrijednost uključuju kategorije B, C i F, ali i kategorije D (opskrba električnom energijom, plinom te parom i klimatizacijom) i E (opskrba vodom, kanalizacija, upravljanje otpadom i sanacijske aktivnosti). Vrijednosti indeksa proizvodnje uključuju kategorije B, C, D i E. Zbog te činjenice, jedini točan izračun pokazatelja energetske učinkovitosti u industriji je njihova vrijednosti po granama. Izračun pokazatelja na razini cijelog sektora može poslužiti samo kao aproksimacija. B (rudarstvo) C (proizvodnja) D (električna energija, plin, para i klimatizacija) E (voda, kanalizacija, otpad i sanacija) F (graditeljstvo) Ukupna potrošnja energije x x x Dodana vrijednost x x x x x Indeks proizvodnje x x x Izvori podataka za dodanu vrijednost i indeks proizvodnje je nacionalna statistika ili baza podataka statističkog odjela UNECE[23](http://w3.unece.org/pxweb/database/STAT/20-ME/2-MENA/?lang=1), koja sadrži podatke iz nacionalnih i međunarodnih izvora (CIS, EUROSTAT, IMF, OECD). 4.1. Potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (P14) Pokazatelj P14 je omjer neposredne potrošnje energije i indeksa proizvodnje u razmatranoj industrijskoj grani. Izražava se u jedinici toe/indeks. Za izračun pokazatelja P14 potrebni su sljedeći podaci: − neposredna potrošnja energije industrijske grane (toe) − indeks proizvodnje industrijske grane (vrijednost indeksa/100) − udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD. Podatak o neposrednoj potrošnji energije po industrijskim granama dostupan je iz Eurostata za 13 grana koje odgovaraju NACE i ISIC klasifikaciji: − rudarstvo (NACE 07-08), − prehrambena i duhanska industrija (NACE 10-12), − tekstilna industrija (NACE 13-15), − drvna industrija (NACE 16), − industrija papira (NACE 17-18), − kemijska industrija (NACE 20-21), − industrija nemetalnih minerala (NACE 23), od toga cementna industrija (NACE 23.51), − industrija željeza i čelika (24.1), − industrija obojenih metala (24.4), − proizvodnja strojeva i metala (NACE 24-28, osim 26.5-26.8), od toga proizvodi od metala (NACE 24), − oprema za prijevoz (NACE 29-30), − ostala industrija (NACE 22+26.5+26.6+26.7+26.8+32+33), od toga guma i plastika (NACE 22), − graditeljstvo (NACE 41). Industrijski indeks proizvodnje je najčešće korišteni pokazatelj industrijske aktivnosti (proizvodnje) po granama[24](Indeksi proizvodnje računaju se vrlo precizno (4 – 5 znamenaka) temeljem podataka o fizičkoj proizvodnji u različitim jedinicama (npr. litre proizvedenog mlijeka, tone mesa i sl.). Da bi se izračunao indeks za granu (dvije znamenke u NACE klasifikaciji), detaljni indeksi se agregiraju kao ponderirani prosjek na temelju udjela svake podgrane u dodanoj vrijednosti cijele grane u referentnoj godini.); uobičajeno se veže na neku početnu godinu. Ovaj je podatak dostupan iz Eurostata kao i nacionalnih statistika. Udio potrošnje energije u industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD odgovara dijelu industrijske potrošnje koji nije pokriven (odnosno neće biti pokriven) shemom trgovanja emisijama. Ovaj udio se uzima iz prvog Nacionalnog akcijskog plana i drži se konstantnim za razdoblje 2008. – 2016. ukoliko ne postoje precizniji godišnji podaci. Ukoliko su godišnji podaci dostupni, taj bi udio trebao biti ažuriran svake godine. Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali za pojedine grane može uključiti i utjecaj promjena u proizvodnom miksu (poglavito je ovo izraženo u kemijskoj industriji u kojoj se događa prelazak proizvodnje s teških kemikalija na lakše, poput kozmetičkih ili farmaceutskih proizvoda). Suproizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija) jedna je od glavnih mjera poboljšanja energetske učinkovitosti u industriji. Zbog načina na koji međunarodne organizacije prate statistike o neposrednoj potrošnji energije, povećana uporaba kogeneracije rezultirat će uštedama goriva na razini pojedine industrijske grane; rezultirajuće uštede su stoga već uključene u uštede izračunate temeljem razlike specifične potrošnje energije u pojedinoj grani. Doprinos kogeneracijskih postrojenja mogao bi se izračunati iz varijacija u tržišnoj penetraciji kogeneracije, primjerice korištenjem difuzijskih pokazatelja, ali se ne smiju dodavati izračunatim uštedama po granama korištenjem pokazatelja P14. Pokazatelj P14 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD u referentnoj godini Indeks industrijske proizvodnje grane x u referentnoj godini i u godini t 4.2. Potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti (M8) Pokazatelj M8 je omjer neposredne potrošnje energije i dodane vrijednosti u razmatranoj industrijskoj grani. Iz neposredne potrošnje energije se isključuje potrošnja onih postrojenja koja će ući u shemu trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova. Za izračun pokazatelja M8 potrebni su sljedeći podaci: − neposredna potrošnja energije industrijske grane (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P14) − dodana vrijednost (realna) u industrijskoj grani (primjenom tečaja) − udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD (pogledati objašnjenje faktora K dano uz pokazatelj P14). Realna dodana vrijednost po industrijskim granama uobičajen je pokazatelj kojim se mjeri industrijska aktivnost (proizvodnja) u novčanoj vrijednosti (euro). Podatak je dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika. Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali također i utjecaj netehničkih faktora koji nisu vezani uz mjere energetske učinkovitosti (npr. promjena profita, miksa proizvoda ili kvalitete). Zbog toga se preporuča korištenje pokazatelja P14. Pokazatelj M8 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD u referentnoj godini Dodana vrijednost (realna) industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t 4.3. Izračun ukupnih ušteda za sektor industrije Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru industrije izračunavaju se zbrajanjem ušteda ostvarenih po pojedinim granama. Pri tome se za izračun ušteda po granama koristi ili pokazatelj P14 ili pokazatelj M8. Alternativno se ovi pokazatelji mogu izračunati i na razini cijelog industrijskog sektora, ali samo kao aproksimacija stvarnih ušteda. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u sektoru industrije u Hrvatskoj izračunavaju se P i M pokazatelji (P14 i M8). Ukupno ostvarene uštede energije u sektoru izračunavaju se korištenjem pokazatelja P14. Rezultati se iskazuju u PJ. 5. IZRAČUN UKUPNIH UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI Za svaki se sektor izračunavaju dvije vrijednosti ukupnih ušteda energije: − Ukupne sektorske uštede 1: izračunate korištenjem minimalnih pokazatelja (M) − Ukupne sektorske uštede 2: izračunate korištenjem preferiranih pokazatelja (P). Ukupne uštede u neposrednoj potrošnji na nacionalnoj razini predstavljaju zbroj sektorski ušteda (temeljem P pokazatelja, osim u sektoru usluga gdje se koriste M pokazatelji) iskazan apsolutnom iznosu (PJ) i ako udio u ukupnom nacionalnom cilju. PRILOG III.[25](Za ovaj prilog korišteni su materijali »Energetskog instituta Hrvoje Požar«, Zagreb) METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZDO – PREMA – GORE Kratice: BU Odozdo – prema – gore (eng. bottom-

1. up)CEN Europski odbor za standardizaciju (eng. European Committee for Standardization) CFL Fluokompaktne žarulje CTS centralni toplinski sustav – toplinski sustav sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije DSM Upravljanje potrošnjom energije (eng. demand side management) EK Europska komisija EMEEES Projekt »Evaluation and Monitoring for the EU Directive on Energy End-Use Efficiency and Energy Services« EnU energetska učinkovitost ESCO tvrtka za pružanje energetskih usluga (eng. Energy Service Company) EU Europska unija FES Uštede energije u neposrednoj potrošnji (eng. final energy savings) Fond Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost IPMVP Međunarodni protokol za mjerenje i verifikaciju učinaka (eng. International Performance Measurement and Verification Protocol) LED rasvjeta sa svjetlećim diodama (eng. light-emitting diode) MZOE Ministarstvo zaštite okoliša i energetike NEKP Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan NKT Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost NN »Narodne novine« PTV potrošna topla voda SMiV Sustav za mjerenje i verifikaciju ušteda energije UFES Jedinične uštede energije u neposrednoj potrošnji (eng. unit final energy savings) Indeksi init Početno average Prosječno na tržištu new Novo Mjere obuhvaćene ovom metodologijom su sljedeće: 1. Provođenje edukativnih i informativnih kampanja o energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima i energetski učinkovitim kućanskim i uredskim uređajima 1.1. Informiranje kupaca o energetskoj učinkovitosti putem informativnih materijala 1.2. Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda 1.3. Web-stranica za izračun ušteda električne energije 1.4. Web-aplikacija »Moja mreža« i »Moj račun« za električnu energiju i toplinsku energiju ili prirodni plin 2. Motivacijske radionice i tečajevi 2.1. Motivacijske radionice 2.2. Tečajevi za provedbu mjera energetske učinkovitosti u zgradama 3. Energetsko savjetovanje krajnjih kupaca 4. Uvođenje naprednih (pametnih) mjernih sustava za nadzor potrošnje električne i toplinske energije, energije dobivene iz plina te potrošnju vode kod krajnjih kupaca 5. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju tehničkih sustava u zgradi 5.1. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju sustava grijanja u zgradi 5.2. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju sustava rasvjete u zgradi 5.3. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju potrošnje električnih trošila u zgradi 5.4. Ugradnja opreme za hidrauličko uravnoteženje sustava grijanja 5.5. Zamjena regulatora za grijanja i zagrijavanje potrošne tople vode 6. Uvođenje sustava za upravljanje energijom 7. Usluga optimizacije potrošnje energije 8. Poticanje elektromobilnosti 9. Poticanje učinkovite potrošnje goriva u cestovnom prijevozu 10. Fotonaponske elektrane u industrijskom sektoru 11. Cjelovita rekonstrukcija toplinskih podstanica 12. Spajanje kotlovnica na zatvoreni ili centralni toplinski sustav 13. Revitalizacija toplinske mreže (vrelovodne i parne) 14. Implementacija softvera za upravljanje distribucijskom mrežom 15. Integralna obnova postojećih stambenih zgrada i zgrada uslužnog sektora 16. Obnova toplinske izolacije pojedinih dijelova ovojnice zgrada 17. Uvođenje građevinske regulative za nove stambene zgrade i zgrade uslužnog sektora i promoviranje zgrada s energetskim svojstvima boljim od zahtijevanih 18. Nova instalacija ili zamjena sustava grijanja i sustava za pripremu potrošne tople vode (PTV) u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora 19. Ugradnja uređaja za individualno mjerenje potrošnje toplinske energije 20. Fotonaponski sunčevi moduli 21. Solarni toplinski sustavi za pripremu potrošne tople vode u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora 22. Dizalice topline 23. Nova instalacija ili zamjena klima-uređaja (<12 kW) u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora 24. Mjere nove instalacije ili zamjene sustava hlađenja u zgradama uslužnog i industrijskog sektora 25. Zamjena postojećih ili instalacija novih kućanskih uređaja 26. Zamjena postojeće ili instalacija nove uredske opreme 27. Zamjena postojećih ili instalacija novih rasvjetnih tijela u kućanstvima 28. Zamjena, poboljšanje ili instalacija novih rasvjetnih sustava i njegovih komponenti u zgradama uslužnog i industrijskog sektora 29. Zamjena ili instalacija novog sustava javne rasvjete 30. Zamjena postojećih i kupovina novih, učinkovitijih vozila 31. Poticanje ekovožnje 32. Učinkoviti elektromotori u industriji 33. Energetski pregledi 1.3 Uvodno Metodologija odozdo-prema-gore (BU) sastoji se od matematičkih formula za izračun jediničnih ušteda energije (UFES) koje se izražavaju po jedinici relevantnoj za razmatranu mjeru energetske učinkovitosti. Ukupne uštede energije u neposrednoj potrošnji (FES) izračunavaju se množenjem vrijednosti UFES s vrijednosti relevantnog utjecajnog čimbenika u razmatranom razdoblju i zbrajanjem svih pojedinačnih rezultata (projekata) koji su ostvareni u sklopu neke mjere. Izračun UFES temelji se na razlici u specifičnoj potrošnji energije 1397967985prije’ i 1397967985poslije’ provedbe mjere poboljšanja energetske učinkovitosti. Ukoliko vrijednosti potrošnje energije 1397967985prije’ i/ili 1397967985poslije’ ne mogu biti određene za konkretni projekt, koriste se referentne vrijednosti. Prilikom utvrđivanja doprinosa ušteda od provedenih mjera energetske učinkovitosti u ostvarivanju nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije, potrebno je u obzir uzeti životni vijek mjere koji predstavlja broj godina u kojima su izračunate godišnje uštede energije još uvijek važeće i mogu se uračunati u nacionalni cilj. Definicije pojmova: (
2. a)predviđena ušteda, temeljena na rezultatima prethodno provedenih tipičnih mjera poboljšanja energetske učinkovitosti u sličnim postrojenjima pod neovisnim nadzorom; (
3. b)izmjerena ušteda, pri čemu se ušteda koja je rezultat provedbe mjere ili paketa mjera utvrđuje bilježenjem stvarnog smanjenja u potrošnji energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su dodatnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koji mogu utjecati na potrošnju; (
4. c)procijenjena ušteda, pri čemu se upotrebljavaju tehničke procjene uštede. Ovaj se pristup može upotrijebiti samo ako je utvrđivanje pouzdanih izmjerenih podataka za određeno postrojenje teško ili nerazmjerno skupo ili ako te procjene na temelju metodologija i referentnih vrijednosti utvrđenih na nacionalnoj razini provode kvalificirani ili akreditirani stručnjaci, koji ne ovise o uključenim strankama obveznicama; (
5. d)ušteda utvrđena na temelju istraživanja, kojima se utvrđuje odgovor potrošača na savjete, informativne kampanje, sustave označivanja, certifikacijske sustave ili pametne mjerne sustave. Ovaj se pristup može upotrebljavati samo za uštedu nastalu uslijed promjena u ponašanju potrošača, ali ne i za utvrđivanje ušteda proizišlih iz provedbe fizičkih mjera poboljšanja energetske učinkovitosti. 1.1 PROVOĐENJE EDUKATIVNIH I INFORMATIVNIH KAMPANJA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, OBNOVLJIVIM IZVORIMA I ENERGETSKI UČINKOVITIM KUĆANSKIM I UREDSKIM UREĐAJIMA Edukacijom i informiranjem nastoji se podići svijest potrošača energije o potrebi i koristima vezanima uz savjesniju potrošnju energije te korištenje obnovljivih izvora energije. Edukacija i informiranje preduvjeti su za stvaranje navika energetski učinkovitog ponašanja te racionalnog korištenja svih dostupnih resursa. Također, preduvjeti su za razvoj i realizaciju novih projekata, kojima će se smanjiti potrošnja energenata i onečišćenje okoliša, a istodobno izbjeći nepotrebni troškovi vezani uz potrošnju energije. Modaliteti provođenja ovakvih kampanja mogu biti različiti: • slanje informativnih materijala o mogućnostima smanjenja potrošnje energije za specifične namjene (električna energija, grijanje i dr.) • slanje informativnih materijala o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda i • izrada web-stranice sa savjetima za savjesno korištenje energije i izračun ušteda energije. Osim ovakvih aktivnosti, mogu se pokrenuti i druge mjere kojima se utječe na promjenu ponašanja kupaca (potrošača) energije. Takve mjere razmatraju se i u poglavljima 1.2. i 1.3. Europska komisija (EK) dala je preporuke za izračun ušteda provedbom mjera promjene ponašanja.[26](PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2019/1658 оd 25. rujna 2019. o prenošenju obveza uštede energije u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti) Za određivanje ušteda energije koje su rezultat mjera kojima se utječe na promjenu ponašanja krajnjih kupaca (potrošača) energije, preporučuje se koristiti pristup ‘predviđenih ušteda’ (eng. ‘deemed savings’), ukoliko se te uštede koriste za istu vrstu intervencije i slične ciljane skupine. Opća formula za određivanje ušteda je: pri čemu je: UFEC [kWh/god] potrošnja energije po sudioniku u aktivnosti (po kućanstvu, po zaposleniku i sl.) S % faktor uštede energije N broj sudionika u programu/aktivnosti promjene ponašanja FES [kWh/god] ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji dc % faktor dvostrukog obračunavanja Broj sudionika N se određuje na jedan od sljedeća dva načina: – izravno kroz sustav praćenja (u slučajevima kada se sudionici sami prijavljuju za sudjelovanje); ili – anketiranjem (u slučaju kada se radi o informativnim kampanjama usmjerenima na široku populaciju – tada se anketiranjima mora utvrditi broj sudionika, s tim da je anketu potrebno provesti na reprezentativnom uzorku te je potrebno objasniti na koji je način taj reprezentativni uzorak utvrđen). Jedinična potrošnja energije po sudioniku u aktivnosti UFEC može se utvrditi na sljedeće načine: – izravno iz podataka koje su dostavili sudionici ili kojima raspolaže opskrbljivač (npr. računi za energiju, mjerenje); ili – procjenom prosječne potrošnje energije po sudioniku iz ciljne skupine (npr. na temelju nacionalnih statistika ili prethodnih studija), u kojem je slučaju potrebno objasniti na koji je način osigurano da prosječna potrošnja energije bude reprezentativna za potrošnju energije ciljne skupine. Faktor uštede energije S predstavlja postotnu uštedu energije koja je rezultat razmatrane aktivnosti, a koji je utvrđen na temelju prethodnih procjena (anketiranje, kontrolne grupe, mjerenje prije i poslije). Potrebno je objasniti na koji se način osigurava da su uvjeti intervencije za koju se koristi ovaj faktor slični onima za koje je dobiven taj podatak. Upravo je utvrđivanje ovog faktora najveći izazov u utvrđivanju metoda za ocjenu ušteda. Naime, u Hrvatskoj nisu provedena ovakva istraživanja, stoga ne postoje relevantne nacionalne referentne vrijednosti za većinu mjera koja se razmatraju u ovom dokumentu. Stoga su, u svrhu izrade ove metodologije, analizirani dostupni primjeri iz ostalih država članica EU te su referentne vrijednosti preporučene na temelju već utvrđenih i primijenjenih praksi. Gdje nije bilo moguće utvrditi relevantnu EU praksu, preporučeno je provođenje vlastitih istraživanja. Metodologija uključuje i korekciju ušteda za faktor dvostrukog obračunavanja (eng. double counting), no primjena tog faktora nije uvriježena u postojećoj nacionalnoj metodologiji RH. Osim toga, ovaj se faktor ne mora uzeti u obzir ukoliko se radi o ciljanim aktivnostima (na jasno definirano ciljnu skupinu) i ukoliko se ne radi o ponavljajućim aktivnostima te ne postoji opasnost da se mjerom obuhvate isti sudionici. Za sve mjere koje se odnose na promjenu ponašanja potrošača energije polazišna točka u utvrđivanju metode za ocjenu ušteda energije bila gore navedena preporuka EK, pri čemu se osnovna formula prilagođavala pojedinoj mjeri, a u nedostatku nacionalnih referentnih vrijednosti korištene su vrijednosti utvrđene u metodologijama država članica EU. Stranke obveznice u ovakve aktivnosti ulažu svoje resurse te ih pružaju korisnicima bez naknade. Dodatno, stranke obveznice promoviraju ovakve aktivnosti te se, stoga, može utvrditi da se ovakve aktivnosti ne bi provodile kod krajnjih kupaca bez angažmana stranke obveznice. 1.1.1 Informiranje kupaca o mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti putem informativnih materijala Slanje informativnih materijala sa savjetima kako ostvariti uštede energije u kućanstvu može se smatrati informativnom kampanjom, odnosno formom energetskog savjetovanja niske razine kvalitete, jer savjetovanje nije individualizirano (više o razinama kvalitete savjetovanja pogledati u poglavlju 1.3. Ipak, informacije na letcima, ako su prezentirane na jasan način, mogu potaknuti promjene u ponašanju potrošača (kupaca) energije i tako ostvariti uštede energije. Bitno je naglasiti da bi sadržaj informativnih materijala trebao uvijek biti usmjeren na specifični segment potrošnje energije, a ne na vrlo općenite savjete vezane uz cjelokupnu potrošnju energije u kućanstvu. Osiguravanjem strogo usmjerenih informacija mogu se očekivati promjene ponašanja, dok poopćene informacije neće imati takav učinak niti je izvjesno da će dovesti do ušteda energije. 1.1.1.1 Način određivanja ušteda S obzirom da se radi o informativnoj kampanji, za izračun ušteda može primijeniti opća metoda za izračun ušteda koje su rezultat aktivnosti za promjenu ponašanja preporučena od strane EK[27](Predložena metoda preporučena je i u EU H2020 projektu MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency i to u studiji »Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures«, mjeri »Awareness Raising campaigns«.). 1.1.1.2 Formula za izračun ušteda Formule za izračun ušteda energije ostvarenih informativnom kampanjom putem informativnih materijala za krajnje kupce iz kategorije kućanstava su: pri čemu je: UFES [kWh/(jedinica x god)] jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji FECHHs [kWh/(jedinica x god)] potrošnja energije u segmentu koji je obrađen letkom po sudioniku kampanje (kućanstvu) S % faktor uštede energije za informiranje putem informativnih materijala N broj kućanstava obuhvaćenih informativnom kampanjom FES [kWh/god] ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji Savjetovanje se mora odnositi na specifični segment potrošnje energije u kućanstvu, stoga FECHHs može biti jedan od sljedećih podataka: FECHH [kWh/(kućanstvo x god)] potrošnje energije (električne i toplinske) po kućanstvu FECHHel [kWh/(kućanstvo x god)] potrošnja električne energije po kućanstvu FECHHlight [kWh/(kućanstvo x god)] potrošnja električne energije za rasvjetu po kućanstvu FECHHapp [kWh/(kućanstvo x god)] potrošnja električne energije za kućanske uređaje po kućanstvu FECHHheat [kWh/(kućanstvo x god)] potrošnja energije za toplinske potrebe po kućanstvu 1.1.1.3 Potrebni ulazni podaci i dokumentacija Jedini podatak koji je potreban za izračun ušteda koje su rezultat ove mjere je ukupan broj poslanih informativnih materijala N. Ovaj podatak mora biti evidentiran i dokazan od strane pošiljatelja. Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća: – primjer informativnih materijala; – narudžbenica/račun/ugovor o izradi i tiskanju informativnih materijala s vidljivim brojem komada ili zapisnik o primopredaji između Naručitelja usluge izrade informativnih materijala i Pružatelja usluge i – službeni podatak/evidencija o izlaznim dokumentima. Za potrošnju energije po kućanstvu, odnosno po segmentu koji je obuhvaćen letkom, FECHHs kao i za faktor uštede energije S potrebno je koristiti referentne podatke. 1.1.1.4 Referentne vrijednosti Referentne vrijednosti za ulazne parametre su sljedeći: Parametar Jedinica Referentna vrijednost FECHH [kWh/(kućanstvo x god)] 15.900 FECHHel [kWh/(kućanstvo x god)] 2850 FECHHlight [kWh/(kućanstvo x god)] 304 FECHHapp [kWh/(kućanstvo x god)] 1.724 FECHHheat [kWh/(kućanstvo x god)] 12.400 S % 0,25 Sve vrijednosti za FECHH određene su na temelju dostupnih energetskih statistika[28](Izvor: Odyssee baza podataka: https://odyssee.enerdata.net/database/ (datum pristupa mrežnoj stranici: 30.10.2019.). Podatci na temelju kojih su određene referentne vrijednosti dani su u Prilogu D.). Referentna vrijednost za faktor uštede energije S preuzeta je iz EU prakse[29](Predložena metoda i referentne vrijednosti temelje se na preporukama EU H2020 projekta MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency danih u studiji »Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures«, mjeri »Energy audits for households«. Metoda je također detaljno razrađena u austrijskoj metodologiji danoj u dokumentu »Verallgemeinerte Methoden zur Bewertung von Energieeffizienzmaßnahmen (29. 6. 2016.)«, mjera Energetsko savjetovanje za kućasntva (njem. Energieberatung für private Haushalte).). Korištenjem vrijednosti danih u gornjoj tablici, utvrđuju se sljedeće referentne vrijednosti za jedinične uštede energije (UFES): Segment potrošnje energije u kućanstvu UFES [kWh/(letak x god)] Ukupna potrošnja energije 39,75 Električna energija 8,75 Električna energija za rasvjetu 0,76 Električna energija za kućanske uređaje* 0,86 Energija za toplinske potrebe 31,00 * Vrijednost za UFES za kućanske uređaje utvrđena je množenjem vrijednosti FECHHapp i S, ali i primjenom faktora istodobnosti, kojim se uzima u obzir činjenica da se neće istodobno poduzeti aktivnosti koje su vezane uz sve kućanske uređaje (npr. njihova zamjena energetski najučinkovitijim modelom). Pretpostavljena vrijednost faktora istodobnosti je 0,2, s obzirom da postoji 5 glavnih vrsta kućanskih uređaja. 1.1.1.5 Smanjenje emisija stakleničkih plinova Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova: pri čemu je: ECO2 [tCO2 / god] ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova FES [kWh/(god)] ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji e [kgCO2 / kWh] emisijski faktor za kućanstvo, koji iznosi 0,145 eEL [kgCO2 / kWh] emisijski faktor za električnu energiju prema tablici 3 priloga B iznosi 0,330 eTE [kgCO2 / kWh] emisijski faktor za toplinsku energiju prema tablici 3 priloga B iznosi 0,274 ePP [kgCO2 / kWh] emisijski faktor za prirodni plin prema tablici 3 priloga B iznosi 0,202 Emisijski faktor primjenjuje se ovisno o potrošnji energije koja je obuhvaćena savjetovanjem: ukupna potrošnja energije kućanstva – faktor e, potrošnja električne energije – faktor eEL ili potrošnja toplinske energije – faktori eTE, epp ovisno o načinu (gorivu) na koji se zadovoljavaju toplinske potrebe. Ukoliko se potrošnja energije ne može razložiti na električnu i toplinsku (grivo), onda je potrebno koristiti emisijski faktor za kućanstvo, koji je dobiven na temelju podataka o energetskoj bilanci kućanstava[30](Izvor: Godišnji energetski pregled »Energija u Hrvatskoj 2017.«, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, prosinac 2018.). Potrebno je uočiti da je izračunati emisijski faktor za kućanstva ovisan o strukturi potrošnje energenata u ovom sektoru pa bi ga trebalo određivati na godišnjoj razini. Također, zbog velikog udjela biomase u potrošnji energije u kućanstvima (oko 46%), ovaj prosječni emisijski faktor je niži od faktora za bilo koje drugo gorivo ili oblik energije. 1.1.1.6 Životni vijek mjere Ova mjera počinje generirati uštede energije na dan provedenog energetskog savjetovanja. Životni vijek mjere je 2 godine, što je u skladu s međunarodnom praksom. 1.1.2 Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda ostvarilo bi se slanjem na adrese kupaca kategorije kućanstvo. Takvim materijalima kupce bi se na jasan, razumljiv i afirmativan način informiralo o razlici potrošnje starog kućanskog uređaja i novog uređaja najvišeg energetskog razreda (A+++). Statistički gledano, određeni postotak kupaca reagirat će na informaciju iz informativnih materijala te će se zbog informacija dobivenih u letku odlučiti na zamjenu postojećeg uređaja novim najvišeg energetskog razreda te će se time ostvariti uštede energije. 1.1.2.1 Način određivanja ušteda Uštede energije mogu se utvrditi korištenjem formule dane u poglavlju 1.1.1. uz uvažavanje činjenice da se takvim letkom adresira samo potrošnja električne energije za kućanske uređaje pa je potrebno koristiti upravo vrijednost UFES koja se definirana za kućanske uređaje u poglavlju 1.1.1.4. Ipak, za preciznije utvrđivanje ušteda energije, a s obzirom da nisu pronađena relevantna istraživanja na temelju kojih bi se mogao utvrditi faktor ušteda S, baš vezan uz ovakvu mjeru, preporuča se provesti takvo istraživanje, a opću formulu prilagoditi. Naime, letci će se slati kupcima iz kategorije kućanstva. Potrebno je provesti anketu na referentnom broju tih kupaca, koji će se utvrditi u odnosu na ukupan broj kupaca kojima je poslan letak. Kroz anketu treba utvrditi koliki je postotak kupaca zamijenio ili će zamijeniti postojeći uređaj novim energetski učinkovitim uređajem. Anketom se mogu utvrditi i postotci zamjene po vrstama uređaja. Navedeni postotak će se potom primijeniti za izračun ukupnih ušteda, dok će se iznosi jediničnih ušteda za svaku vrstu kućanskog uređaja (predviđene uštede) preuzeti iz Priloga B. 1.1.2.2 Formula za izračun ušteda Formule za izračun ušteda energije ostvarenih zamjenom postojećih kućanskih uređaja, koja je potaknuta letcima: pri čemu je: UFES [kWh/(jedinica x g