Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine NN 13/2021 (11.2.2021.), Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine Hrvatski sabor 230 Na temelju članka 11. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 123/17.) Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. donio je NACIONALNU RAZVOJNU STRATEGIJU REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. GODINE 1. STRATEŠKI OKVIR I VIZIJA RAZVOJA HRVATSKE DO 2030. GODINE U globaliziranom svijetu koji se sve brže mijenja, obilježenom izazovima poput četvrte industrijske revolucije i zelene tranzicije, ali i brojnim ugrozama, kao što su klimatske promjene, pandemije, geopolitički poremećaji ili migracije, planiranje budućnosti danas je možda važnije nego ikada prije. U tom pogledu pravodobno prepoznavanje trendova, vlastitih prednosti i slabosti ključno je za pretvaranje izazova i novih mogućnosti u razvojne prilike, ali i za jačanje otpornosti društva i njegove veće spremnosti za suočavanje s nepredvidivim okolnostima. Za prilagodbu svim tim izazovima i za iskorištavanje svih svojih potencijala, da bi mogla uskladiti napore svih javnih politika, Hrvatska već danas treba imati jasnu viziju svog budućeg razvoja i definirati ciljeve koje želi postići do 2030. godine. Osim toga, kao članica Europske unije, Hrvatska odsad na raspolaganju ima izdašna europska sredstva koja će biti važna poluga u ostvarivanju tih ciljeva. Navedeno iziskuje jasan okvir i kvalitetno višegodišnje planiranje, kako bi se prednosti članstva u Europskoj uniji mogle što bolje iskoristiti. U tu svrhu, Vlada je 2018. godine započela s izradom Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine kao krovnog dokumenta i sveobuhvatnog akta strateškog planiranja kojim se dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva u svim važnim pitanjima za Hrvatsku, koja time prvi put od stjecanja neovisnosti, dobiva okvir za razvoj u narednom desetljeću. Dokument se temelji na konkurentskim gospodarskim potencijalima Hrvatske te na prepoznatim razvojnim izazovima na regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini. Elemente strateškog okvira čine vizija Hrvatske u 2030. godini, razvojni smjerovi i strateški ciljevi. Strategija je rezultat uključivog i konstruktivnog dijaloga značajnog broja dionika uključenih u rad Međuresorne radne skupine, kao i sedam tematskih i pet radnih skupina za horizontalne politike. Uz uključivanje svih relevantnih institucija, prilikom izrade održavane su participativne radionice, sastanci s poslovnim sektorom, razvojni forumi koji su održani u nekoliko hrvatskih gradova te brojna druga događanja u kojima su svoj doprinos, kroz različita iskustva i poglede, imali prilike dati brojni građani svih generacija. Nakon postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, Vlada je pripremila konačni prijedlog Nacionalne razvojne strategije i uputila ga Hrvatskom saboru na usvajanje. Za postizanje ciljeva u ovoj Strategiji i kreiranje Hrvatske kakvu želimo 2030. godine važno je u središte staviti čovjeka, a svi dionici u društvu morat će zajednički djelovati kako bi se ostvarila vizija Hrvatske 2030. godine: Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve. Ostvarenju vizije pridonijet će postizanje postavljenih strateških ciljeva i usklađena provedba politika u četiri razvojna smjera na čije je definiranje utjecala novonastala globalna kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa SARS-CoV-2, koja se snažno odrazila na hrvatsko gospodarstvo i sve segmente društva. Utvrđeni razvojni smjerovi i strateški ciljevi trebaju pridonijeti tome da Hrvatska što bolje iskoristi svoje potencijale, da se otklone gospodarske i društvene štete prouzročene globalnom krizom i potakne što brži oporavak Hrvatske. Pritom su uzeti u obzir ciljevi postavljeni u okviru Europskog zelenog plana i Europskog teritorijalnog programa 2030. Sve to bit će temelj održivom, uključivom i inovativnom razvoju Hrvatske, uz postizanje otpornosti društva i gospodarstva na globalne krize. Ova Strategija pruža okvir za provedbu strateških ciljeva čije će ispunjavanje omogućiti ostvarivanje zacrtanih razvojnih smjerova i definirane vizije Hrvatske 2030. godine. 2. OPIS RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA 2.1. GLOBALNI I EUROPSKI KONTEKST Snažniji razvoj Hrvatske u narednom desetljeću znatno će ovisiti o njezinoj sposobnosti prepoznavanja i prilagođavanja europskim i globalnim trendovima. Prilike treba prepoznavati, prilagođavati im se i kroz tu prilagodbu pronalaziti načine za ostvarivanje vlastitog razvojnog potencijala i unaprjeđenja životnog standarda cjelokupnog stanovništva. Teme poput digitalizacije, demografskih izazova ili klimatskih promjena dominiraju raspravama o izazovima koji će obilježiti naredno desetljeće. Pandemija je izazvala najveću globalnu zdravstvenu ugrozu od Prvog svjetskog rata, najveći gospodarski pad od Drugog svjetskog rata te u Hrvatskoj najveću krizu od Domovinskog rata. Zbog prijetnje zdravlju čovječanstva i nesagledivih posljedica za svjetsko gospodarstvo, pandemija i globalna gospodarska kriza postale su središnje teme društvenog, ekonomskog i političkog razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske. Osim toga, kriza je potaknula na promišljanja o mogućim promjenama koje će bitno utjecati na svjetska gospodarstva i društva u godinama pred nama, uključujući one koje se odnose na ulogu države i institucija, međunarodnu suradnju, industrijsku politiku, samodostatnosti u određenim proizvodnjama (npr. hrane, energije, lijekova i sl.) i regionalizaciju lanaca opskrbe. U takvim uvjetima, Strategija definira viziju budućeg razvoja Hrvatske, vodeći računa o očekivanim globalnim, a osobito europskim trendovima, o naporima koje će trebati uložiti za ublažavanje posljedica ove pandemije i krize, kao i o teškim posljedicama oporavka od potresa koji su pogodili Hrvatsku u 2020. godini. Pritom kao osnovni cilj ostaje ubrzanje uključivog gospodarskog rasta kako bi se podigao životni standard i stvorili uvjeti za što kvalitetniji život za sve hrvatske građane. Tehnološke promjene i rastuća uloga umjetne inteligencije Tehnološke promjene na kojima se temelji sadašnja četvrta industrijska revolucija, posebno primjena umjetne inteligencije, zahvaćaju sve gospodarske tokove i mijenjaju društvo na način koji je neusporediv s učincima ranijih tehnoloških revolucija, uključujući i početni val kompjutorizacije tijekom osmog desetljeća prošlog stoljeća. Tehnološka transformacija utječe na društvene navike, kulturu, radne odnose, odnose u obitelji, privatnost i ponašanje donoseći istovremeno i prilike i prijetnje. Tehnologija pokreće inovativne načine obavljanja tradicionalnih gospodarskih aktivnosti kao što je na primjer ekonomija dijeljenja, te stvara nove, donedavno nepostojeće djelatnosti kao što su digitalne financije. Time ona postaje najsnažniji pokretač produktivnosti i konkurentnosti u 21. stoljeću. S druge strane, tehnologija ugrožava tradicionalna radna mjesta i mijenja odnose na tržištu rada. Poslove koji uključuju obavljanje definiranih procedura mogu obavljati roboti, a umjetna inteligencija ima potencijal zamijeniti i neke visoko obrazovane radnike. S druge strane, javlja se rastuća potreba za radnicima u visokotehnološkim industrijama. Tehnološke promjene na nov način otvaraju pitanja ekonomskog, političkog i društvenog utjecaja korporacija jer samo mali broj korporacija ima materijalne i financijske resurse te dovoljan pristup ponudi podataka da može razvijati umjetnu inteligenciju. Primjena propisa o borbi protiv monopola na industrije temeljene na tehnologiji, upravljanje socijalnim posljedicama nestanka radnih mjesta temeljenih na tradicionalnim vještinama, zaštita privatnosti i pojedinačnih sloboda primjeri su izazova koji, usprkos brojnim prednostima i prilikama, proizlaze iz tehnoloških promjena. Manje investicije i slabije usvajanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija jedan su od razloga nižeg rasta produktivnosti u Europi u odnosu na SAD. Iz tog razloga, Europska komisija je kao dio Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. predložila program Digitalna Europa, radi izgradnje strateških digitalnih kapaciteta i omogućavanja širenja primjene digitalnih tehnologija u EU. Poticat će se ulaganja u superračunalstvo, umjetnu inteligenciju, kibernetičku sigurnost i napredne digitalne vještine. Upravo bi posljedični rast produktivnosti kroz inovacije i nove tehnologije trebao biti jedan od glavnih pokretača rasta u zemljama EU. Međutim, trenutne politike usmjerene na podizanje kvalitete ljudskog kapitala i snažnijeg ulaganja u istraživanje i razvoj neće biti dovoljne već će ih morati pratiti reforme za povećanje digitalne konkurentnosti i bolje funkcioniranje tržišta rada kao i uklanjanje ulaznih barijera za inovativne sektore. Starenje stanovništva i nepovoljni demografski trendovi u Europi Jedan od izazova za tržište rada su i dugoročne projekcije za EU koje ukazuju na snažno povećanje omjera stanovništva starijeg od 65 godina u odnosu na radno sposobno stanovništvo. Rezultat je to povećanja očekivanog trajanja života, ali i pada stope fertiliteta. Nepovoljni demografski trendovi već su dugo prisutni u velikim europskim državama poput Njemačke, Italije ili Španjolske, ali i u svim manjim državama srednje i južne Europe. Europa se stoga suočava sa smanjivanjem radno sposobnog stanovništva, rastućom potražnjom za socijalnim i zdravstvenim uslugama te pritiscima na održivost mirovinskih sustava, a time i na održivost javnih financija. Klimatske promjene i održivo korištenje resursa Zbog tektonskih poremećaja koje će imati utjecaj na okoliš, poput gubitka bioraznolikosti, smanjenja prehrambenih i prirodnih resursa, te povećanja broja suša, požara i poplava kao i ubrzanja podizanja razine mora, klimatske promjene bit će za čovječanstvo najveći globalni izazov 21. stoljeća. Nesagledive posljedice koje će imati na poljoprivredu, gospodarstvo, energetiku, zdravlje ljudi i ljudske migracije, s rastućim brojem klimatskih izbjeglica, bit će uzrokom sve većih geopolitičkih nestabilnosti na brojnim kontinentima. Unatoč naporima poduzetim u okviru Pariškog sporazuma, očekuje se globalni rast emisija ugljikovog dioksida za 13 % do 2035. godine. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će klimatske promjene do 2030. godine uzrokovati pad gospodarske produktivnosti koji će koštati do 2.000 milijarde dolara godišnje, dok Međunarodna organizacija rada predviđa da će globalno zatopljenje samo u ovom desetljeću uništiti preko 80 milijuna radnih mjesta. Usto procjenjuje se da bi, bez hitne akcije, klimatske promjene mogle do 2030. godine siromaštvu izložiti dodatnih 100 milijuna ljudi u svijetu. Svi ti izazovi povezani s okolišem i globalnim zatopljenjem, u središte pozornosti postavljaju način korištenja prirodnih resursa radi osiguranja dovoljne količine zdrave hrane, vode i »čiste« energije jer klimatske promjene već imaju stvarne i mjerljive učinke na ljudsko zdravlje. Ti će se učinci povećavati, a najviše će biti pogođeni siromašni i osjetljive skupine. Kao i za druge zemlje Sredozemlja, za Hrvatsku će to ponajprije značiti smanjenje bioraznolikosti, više ekstremnih vremenskih prilika, poplava, suša i požara te zabrinjavajući nastavak porasta razine mora, što su izazovi koji zahtijevaju ambiciozni zajednički i globalni odgovor na tragu Europskog zelenog plana. EU pritom ostaje globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena sa snažnom političkom predanošću politikama koje će usmjeravati transformaciju europskog gospodarstva i društva prema klimatskoj neutralnosti do 2050. godine. Tijekom sljedećeg desetljeća, politike EU-a o stakleničkim plinovima, energetskoj učinkovitosti i prelasku na kružno gospodarstvo postat će još zahtjevnije te će imati snažan utjecaj na vrste politika koje će Hrvatska usvajati. Rastuća urbanizacija i očuvanje kvalitete života Očekuje se da će do 2030. godine dvije trećine svjetskog stanovništva živjeti u gradovima, zbog čega će porasti broj malih gradova, ali i broj megagradova s više od 10 milijuna stanovnika. Iako je značaj velikih gradova u Europi manji nego u ostatku svijeta (u gradovima većim od 5 milijuna stanovnika živi 7 % stanovnika EU-a u usporedbi s 25 % u SAD-u), tri četvrtine Europljana danas živi u gradovima s više od 100.000 stanovnika. S druge strane, gradovi su najveći generator emisija stakleničkih plinova te se u njima stvara 75 % ukupnih svjetskih emisija CO2. Gradovi su izvor ekonomskih mogućnosti, ali i mjesto u kojem u prosjeku živi velik broj siromašnih ljudi. To znači da je većina stanovništva izložena specifičnim posljedicama klimatskih promjena, onečišćenja okoliša, mobilnosti, zagušenosti u prometu i socijalne isključenosti na kvalitetu života u gradovima. Taj je izazov još složeniji i zbog svoje multidisciplinarne prirode koja zahtijeva djelotvorno usuglašavanje ekonomskih i socijalnih rješenja. Sigurnosni izazovi Osim iz tradicionalnih vojnih prijetnji, novi sigurnosni izazovi proizlaze i iz terorizma, ilegalnih i nekontroliranih migracija, krijumčarenja ljudi i naročito kibernetičkih prijetnji. Tehnološka transformacija nudi mnoge razvojne prilike, ali jednako tako otvara i prostor za nove oblike sigurnosnih ugroza koje imaju značajan destruktivni potencijal za gospodarstvo i društvo u cjelini. Kibernetički napadi na gospodarske sustave i državne institucije te pokušaji utjecanja na preferencije glasača u izbornim procesima samo su neki primjeri koji pokazuju raznolikost prijetnji zasnovanih na primjeni digitalne tehnologije čiji će se pojavni oblici vjerojatno dodatno povećavati u nadolazećem razdoblju. Isto tako, sve učestaliji sigurnosni rizik predstavlja i rizik od katastrofa, odnosno potencijalno negativan utjecaj prirodnih prijetnji i katastrofa uzrokovanih prirodnim pojavama ili ljudskim djelovanjem koji može rezultirati ljudskim žrtvama i značajnom materijalnom štetom. Uzroke možemo pronaći u sve značajnijim klimatskim promjenama, ali isto tako i u nekontroliranom razvoju i izgradnji zajednice bez planskog ulaganja u smanjenje postojećih rizika koji nas okružuju. 2.2. RAZVOJNI IZAZOVI I POTENCIJALI HRVATSKE U IDUĆEM DESETLJEĆU Hrvatska je u posljednjih pet godina bilježila gospodarski rast, a nastavio se i proces konvergencije dohotka, iako polagan, prema prosječnom životnom standardu u Europskoj uniji. Nakon dugotrajne recesije, gospodarstvo se u 2015. godini počelo oporavljati potaknuto rastom izvoza, kojemu su pogodovali značajno poboljšanje u vanjskom okruženju i bolja integracija poduzeća u europsko i globalno tržište nakon pristupanja Europskoj uniji. Osim toga, postupno povećanje zaposlenosti i plaća potaknuli su oporavak osobne potrošnje, a ostvareno je i povećanje privatnih investicija praćeno istodobnim razduživanjem poduzeća. Ekonomski rast stoga je u proteklom razdoblju ostvaren na bitno zdravijim temeljima nego prije globalne financijske krize. Hrvatska je ostvarila i važan napredak na području proračunske odgovornosti, prvi put u povijesti zabilježivši višak u proračunu tri godine zaredom (2017. – 2019.), što je dovelo i do snažnog smanjenja javnog duga, s 84,3 % BDP-a u 2015. godini na 72,7 % BDP-a u 2019. godini. Sukladno tome, kreditni rejting u 2019. godini je vraćen na investicijsku razinu. Iako su makroekonomski pokazatelji do izbijanja pandemije bili pozitivni, postoji potencijal za značajnim iskorakom. Hrvatski životni standard dosegnuo je 2019. godine 65,2 % prosjeka Europske unije. Slika 1. – BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u % prosjeka EU-a Slika 2. – Kretanje javnog duga u Hrvatskoj 2015. – 2022. Izvor: Eurostat Izvor: Eurostat, Ministarstvo financija Pozitivni trendovi nažalost su prekinuti izbijanjem krize uzrokovane pandemijom. Osim toga, Zagreb je pogodio najsnažniji potres u posljednjih 140 godina i doveo do velike izravne štete koja se procjenjuje na više od 86 milijardi kuna prema definiciji i regulativi Fonda solidarnosti Europske unije. Krajem godine još jači potres pogodio je i Banovinu, dovevši do gubitka ljudskih života i velike materijalne štete u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim selima kao i u Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji. Hrvatska je u ovu krizu ušla spremnija, s fleksibilnijim institucijama tržišta rada i regulacijom tržišta proizvoda te bitno povoljnijom fiskalnom pozicijom. Vlada je pravodobno usvojila paket intervencijskih mjera koje su spriječile znatniji porast nezaposlenosti i stečajeva, osigurala očuvanje radnih mjesta i gospodarsku aktivnost te omogućile relativno povoljnu poziciju za brz oporavak, uz nastavak borbe protiv pandemije. Ipak, razina neizvjesnosti i dalje je visoka pa će Hrvatskoj i uz razmjerno visoke stope rasta u narednom razdoblju biti potrebno dvije do tri godine kako bi dosegnula pretkriznu razinu proizvodnje. U nadolazećem desetljeću Hrvatska mora savladati posljedice krize uzrokovane pandemijom i nastaviti raditi na konvergenciji s drugim državama članicama Europske unije. Izračuni pokazuju da se uz rast BDP-a od 5,7% (2021.) i 3,7% (2022.) te prosječan realan rast od 3,5% u razdoblju 2023. – 2030.[1](Projekcije za Hrvatsku i Europsku uniju za razdoblje od 2020. godine do 2022. godine preuzete su iz jesenskih prognoza Europske komisije. U 2020. godini prognoziran je pad od 9,6 % te rast u 2021. godini (5,7 %) i 2022. godini (3,7 %). Za razdoblje od 2023. godine do 2030. godine pretpostavljen je rast hrvatskog gospodarstva od 3,5 %. Pretpostavljen je prosječni rast zemalja Europske unije od oko 1,8 % u razdoblju od 2023. godine do 2030. godine.) , [2](Životni standard mjeren je BDP-om po glavi stanovnika izražen u paritetu kupovne moći sukladno izračunu Europskog statističkog ureda, Eurostata. Stopa rasta ovog pokazatelja za Hrvatsku i prosjek zemalja Europske unije u razdoblju od 2020. godine do 2022. godine preuzeta je iz projekcije Europske komisije objavljene u studenom 2020. godine.) Hrvatska može doseći razinu životnog standarda od 75 % europskog prosjeka (slika 3). Uspjeh u ubrzavanju razvoja i konvergencije prema europskoj razini dohotka povezan je sa spremnošću da se usklađenim politikama rješavaju izazovi i prepreke koji ograničavaju razvojni potencijal i usporavaju povećanje životnog standarda. Upravo se okretanjem budućnosti i kontinuiranim reformama, izazovi pretvaraju u potencijale koji će omogućiti snažniju konvergenciju i povećanje blagostanja stanovništva Hrvatske tijekom narednog desetljeća. Slika 3. – Scenariji utjecaja različitih putanja rasta na konvergenciju dohotka (BDP po st., u PPS) Izvor: Eurostat, Svjetska banka, 2020. Podrška oporavku gospodarstva od krize uzrokovane pandemijom i istovremeno povećanje potencijalne stope ekonomskog rasta zahtijeva politike na različitim područjima koje će na međusobno usklađen način podupirati rast produktivnosti i primjerenu opskrbljenost gospodarstva i društva ljudskim i fizičkim kapitalom. To podrazumijeva politike koje će stimulirati alokaciju resursa prema produktivnim poduzećima i industrijama, uključujući smanjivanje prisutnosti države u gospodarstvu, smanjivanje rigidnosti zakonodavstva, unaprjeđenje kvalitete poslovnog okruženja, povećanje učinkovitosti stečajnih procedura radi bržeg ulaska poduzeća na tržište i izlaska s njega te proširivanje izvora financiranja poduzeća. Takve politike stvaraju potencijale za brži rast gospodarstva u narednom razdoblju. Povećanje produktivnosti također zahtijeva politike za povećanje kvalitete ljudskog kapitala kroz obrazovanje i poticanje uključivanja neaktivnog stanovništva na tržište rada, tehnološku modernizaciju, osnaživanje inovacijskih kapaciteta poduzeća i provedbu strukturnih reformi radi učinkovitijeg funkcioniranja institucija. To će rezultirati dinamičnijim i produktivnijim gospodarstvom koje će proizvoditi više kvalitetnijih i raznovrsnijih proizvoda, uključujući i izvozno konkurentne proizvode i usluge. Gospodarski rast temeljen na dinamičnijoj i raznovrsnijoj ekonomskoj strukturi pružit će stabilnu i održivu osnovu za povećanje životnog standarda, smanjivanje socijalnih nejednakosti i osnaživanje društvene uključenosti. 2.2.1 Povećanje produktivnosti i potencijala za rast Kako bi se ojačao potencijalni rast hrvatskog gospodarstva, nužna će biti tehnološka modernizacija i povećanje produktivnosti. Naime, dostupnost rada posljednjih je godina postala ograničavajući faktor rasta, prije svega zbog nepovoljnih demografskih kretanja, vala iseljavanja i jedne od najnižih stopa radne aktivnosti u Europi. S druge strane, može se očekivati da će investicije i akumulacija kapitala u narednim godinama znatno pridonijeti ubrzanju gospodarskog rasta. Očekuje se zamah javnih investicija u prometnu i zelenu infrastrukturu, digitalizaciju, obrazovne i zdravstvene ustanove, koji će velikim dijelom biti financiran iz fondova EU-a. Obnova Zagreba, okolnih županija i Banovine nakon potresa također će zahtijevati značajna ulaganja, dok će uspješnost transformacije Hrvatske u privlačnu i povoljnu investicijsku destinaciju odrediti dinamiku privatnih investicija. Stoga se produktivnost faktora proizvodnje pokazuje kao jedini dugoročno održiv i stabilan izvor rasta. Tijekom posljednjih 15 do 20 godina ukupna produktivnost faktora proizvodnje u Hrvatskoj rasla je vrlo sporo, pridonoseći rastu BDP-a znatno manje nego u ostalim zemljama srednje i istočne Europe. Upravo je zbog toga došlo do produbljivanja jaza produktivnosti i posljedičnog zaostajanja u životnom standardu mjerenom BDP-om po stanovniku (slike 4. i 5.). Slika 4. – Ukupna produktivnost faktora proizvodnje, prosječna stopa rasta, % Slika 5. – Ukupna produktivnost faktora proizvodnje 2002.=100 Izvor: Europska komisija Izvor: Europska komisija Kako bi se ostvario snažniji gospodarski iskorak i povećao potencijal rasta, hrvatsko gospodarstvo mora povećati produktivnost i biti otvoreno prema novim idejama i internacionalizaciji. Treba biti učinkovito u prihvaćanju promjena na tržištu i uvođenju novih tehnologija, odlučno graditi inovacijski ekosustav u kojem inovacije postoje na svim razinama i doprinose orijentaciji na proizvodnju visokotehnoloških proizvoda te ulagati u ljudske kapacitete kao ključan čimbenik uspjeha. Nadalje, Hrvatska će morati dodatno povećati učinkovitost svojih institucija, koje posljednjih godina bilježe kontinuirani napredak, što potvrđuje i sve bolji položaj Hrvatske na relevantnim međunarodnim ljestvicama. Osim toga, nakon oporavka od pandemije morat će se ponovno uspostaviti teško stečena fiskalna stabilnost i nastaviti sa snažnim smanjenjem javnog duga kako bi se stvorili preduvjeti za još snažnije smanjenje poreznog opterećenja. Osim toga, Hrvatska će trebati bolje iskoristiti svoje razvojne potencijale u cilju jačeg gospodarskog rasta i podizanja životnog standarda u zemlji, pri čemu se posebno ističu povoljan geostrateški položaj, čist okoliš, sigurnost, sve izraženija globalna prepoznatljivost te inovativni i kreativni ljudi. Konačno, Hrvatska mora znatno ojačati svoj izvozni sektor jer iskustva drugih zemalja pokazuju da upravo sektori koji sudjeluju u međunarodnoj razmjeni robe imaju najveću produktivnost. Rješavanjem tih izazova stvaraju se temelji bržeg rasta u budućnosti. 2.2.1.1 Ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije Promjena pristupa istraživanjima i razvoju te inovacijama stvorit će potencijal za znatno brži rast produktivnosti gospodarstva u budućnosti. Niska razina inovacija koje proizlaze iz istraživanja i razvoja odnosno inovacija koje su zaštićene vlasničkim pravima i patentima ograničava utjecaj rastućih poduzeća na povećanje ukupne produktivnosti. Ukupni izdaci za istraživanje i razvoj u BDP-u tijekom proteklih deset godina ostali su na razini nižoj od 1 % BDP-a, te su u 2019. po prvi puta prešli tu granicu. Pad ulaganja poslovnog sektora u istraživanja i razvoj naročito je nepovoljan za ukupnu inovativnost, jer su ulaganja poduzeća u istraživanje i razvoj najčešće povezana s primijenjenim istraživanjima i razvojem novih proizvoda za koje postoji veća vjerojatnost da će rezultirati inovacijama. Stoga će u narednom desetljeću biti ključno povećati ulaganja poslovnog sektora u istraživanje i razvoj kako bi se ojačao kapacitet gospodarstva za iskorištavanje prilika na području digitalnoga gospodarstva i novog vala tehnološke transformacije i tehnološkog napretka. U tome će važnu ulogu imati »komplementarni čimbenici« koji su neophodni za ostvarivanje primjerenih povrata na ulaganje u inovacije, istraživanje i razvoj. Inovacije se mogu promatrati kao akumulacija kapitala u obliku znanja i stoga su podložne djelovanju svih onih čimbenika koji i inače potiču ili otežavaju akumulaciju kapitala, kao što su dostupnost primjerenog financiranja te poticajno poslovno i fiskalno okruženje. 2.2.1.2 Dostupnost financiranja Hrvatski financijski sustav morat će se diferencirati kako bi lakše mogao zadovoljiti financijske potrebe poduzeća u različitim fazama životnog ciklusa. Financijskim tržištem dominiraju banke i dužničko financiranje, koje je u pravilu dostupno etabliranim poduzećima sa stabilnom poslovnom slikom. Posljedica je relativno visoka opterećenost hrvatskih poduzeća dugom i njihova niska kapitaliziranost. Osim što takvo stanje općenito ograničava sposobnost rasta poduzeća, ono će povećati i njihovu ranjivost na učinke krize izazvane pandemijom. Stoga će se u narednom razdoblju nastojati povećati dostupnost povoljnih izvora financiranja, prije svega putem europskih fondova, kako bi se ostvarila njihova što veća raznolikost, ali i omogućilo povezivanje različitih izvora nužnih za financiranje rasta poduzeća u različitim fazama životnog ciklusa. Time će se povećati potencijal poduzeća za rast i ukupna poslovna dinamika koja se ogleda u stvaranju malih inovativnih poduzeća, novoosnovanih (start-

1. up)i rastućih (scale-
2. up)poduzeća zasnovanih na znanju. 2.2.1.3 Fiskalna stabilnost i učinkovitost javnog sektora Zahvaljujući snažnoj konsolidaciji tijekom proteklih godina, Hrvatska se s novom krizom uzrokovanom pandemijom suočila s većim kapacitetom za kratkoročnu fiskalnu reakciju od onoga koji je imala na početku globalne krize 2008. godine. Međutim, kriza zahtijeva veliku snagu i značajan fiskalni odgovor, što će privremeno zaustaviti putanju smanjivanja javnog duga. No očekuje se da će već 2021. godine javni dug ponovno početi padati i ubrzano konvergirati prema razini od 60 % BDP-a. Istodobno se planira daljnje smanjenje poreznog opterećenja stanovništva i gospodarstva, koje je i dalje veće nego u zemljama srednje i istočne Europe. Ipak, značajnije porezno rasterećenje koje bi bilo primjerenije hrvatskom stupnju razvoja zahtijeva i smanjenje rashodne strane proračuna, i to prvenstveno neproduktivnih rashoda koji ne utječu izravno na akumulaciju fizičkog i ljudskog kapitala. Stoga će Ministarstvo financija, u suradnji s ostalim tijelima državne uprave, nastaviti s detaljnim preispitivanjem svake rashodne stavke radi povećanja učinkovitosti proračunske potrošnje. Nastavak poreznog rasterećenja gospodarstva otvorit će prostor za veća ulaganja, povećanje proizvodnih kapaciteta i podizanje njihove tehnološke opremljenosti te stvoriti potencijal za brži rast produktivnosti, te u konačnici i životnog standarda stanovništva. Slika 6. – Javni dug, % BDP-a Slika 7. – Troškovi kamata, % BDP-a Izvor: Eurostat Izvor: Eurostat 2.2.1.4 Značajna prisutnost države u gospodarstvu U državnom vlasništvu nalazi se više od 1100 poduzeća (koja su u 2018. godini generirala 11 % dodane vrijednosti i zapošljavala 7 % ukupno zaposlenih) i oko 1 milijun nekretninskih jedinica, uključujući stanove, zgrade, poslovne prostore, napuštene vojne objekte i zemljišta. Stavljanje u funkciju trenutno neiskorištene imovine prilika je za brži rast u budućnosti. Osim toga, iako je državno vlasništvo nad poduzećima poprilično rasprostranjeno i u drugim usporedivim zemljama srednje i istočne Europe, mnogobrojni pokazatelji ukazuju da su hrvatska poduzeća u državnom vlasništvu financijski i ekonomski manje učinkovita od onih u usporedivim zemljama. Stoga će u narednom razdoblju fokus biti na politikama usmjerenim na poboljšanje produktivnosti poduzeća u državnom vlasništvu, kvalitetu nadzora i upravljanja, uključujući i privatizaciju, jer će to dovesti i do povećanja ukupne produktivnosti gospodarstva. 2.2.1.5 Povećanje kvalitete javnih institucija Usitnjenost javne administracije u Hrvatskoj stvara probleme u koordinaciji i suradnji različitih javnih tijela i institucija. Dodatno, administracija na lokalnoj razini često nema dovoljno kapaciteta što se ogleda u niskoj razini decentralizacije uključujući i poteškoće koje nastaju u procesu korištenja europskih sredstava za financiranje velikih investicija. Osim toga, iako je velikim naporima znatno poboljšano funkcioniranje pravosudnog sustava, brzina donošenja pravosudnih odluka, učinkovitost stečajnih postupaka i naročito povjerenje u nepristran rad sudstva i dalje nisu na zadovoljavajućoj razini. Stoga će se reforme započete u proteklom razdoblju, u sljedećem desetljeću intenzivirati, osobito kad je riječ o pravosudnom sustavu i borbi protiv korupcije, digitalizaciji javnog sektora te unaprjeđenju i standardiziranju kvalitete pruženih javnih usluga na lokalnoj razini. Stvaranjem boljeg, bržeg i modernijeg pravosuđa te efikasnije javne administracije znatno će se unaprijediti poslovno okruženje i povećati povjerenje u institucije. Posebni će se napori ulagati u podizanje kvalitete i pojednostavljivanje pismene i internetske komunikacije javnih institucija kako bi ona bila što pristupačnija i razumljivija najširoj javnosti, što je važan aspekt ostvarivanja pravne sigurnosti građana. 2.2.1.6 Povećanje izvoza robe i usluga Rast izvoza robe bio je jedan od najznačajnijih izvora rasta i gospodarskog oporavka u proteklom razdoblju. Hrvatska je uspjela povećati svoj udio u svjetskom izvozu, čime je potvrđena važnost pristupanja EU-u za bolje integriranje u europske i globalne lance vrijednosti. No unatoč tim povoljnim kretanjima hrvatski je izvozni sektor u usporedbi s drugim zemljama srednje i istočne Europe i dalje malen zbog čega je njegova mogućnost utjecaja na ukupnu produktivnost još uvijek ograničena (slika 8.). Osim toga, i tehnološka sofisticiranost izvoza ostala je razmjerno niska. Hrvatska ima velik izvoz usluga, kojim dominira turizam s udjelom od oko 70 % ukupnog izvoza usluga (slika 9.). Prihodi od izvoza usluga u turizmu dosegnuli su gotovo 20 % BDP-a, a procjena je da ukupan doprinos turizma gospodarstvu Hrvatske (cjelokupni izravni i neizravni doprinos turizma bruto dodanoj vrijednosti) iznosi 16,9 %[3](Podatak se temelji na rezultatima Satelitskog računa turizma za 2016. godinu te izračunima Instituta za turizam). Oba pokazatelja svrstavaju Hrvatsku među države Europske unije koje najviše ovisi o turizmu. Ipak, izvoz poslovnih usluga i usluga utemeljenih na znanju (prijevoz, usluge informacijske tehnologije, financijske usluge, građevinarstvo) posljednjih godina snažno raste. Nesporno je da će turizam i u nadolazećem razdoblju imati značajnu ulogu u gospodarstvu, no stimuliranje uvjeta za brži rast izvoza poslovnih usluga značajan je izvor diversifikacije izvoza usluga, a time i jačanja održivosti cijelog sektora. Slika 8. – Izvoz robe, % BDP-a Slika 9. – Izvoz usluga, % BDP-a Izvor: Eurostat Izvor: Eurostat Opisane osobine izvoznog sektora pokazuju da je upravo on jedan od onih dijelova gospodarstva koji bi mogli imati najviše koristi od snažnijeg i odlučnijeg usmjeravanja na politike kojima se podupiru i promiču produktivnost, konkurentnost i inovativnost. U prosjeku je izvozni sektor produktivniji od ostatka gospodarstva i stoga ima snažan potencijal da u povratnoj sprezi značajno pridonese povećanju ukupne produktivnosti. Hrvatska kao mala ekonomija nema izbora nego trgovati i izvoziti, zbog čega je oporavak od aktualne krize dodatan motiv za brže i odlučnije provođenje politika koje pogoduju rastu produktivnosti i bržem rastu izvoznog sektora. Rastući izvozni sektor i promjena njegove strukture prema proizvodima više dodane vrijednosti predstavljaju najveći potencijal hrvatskog gospodarstva za brži rast u narednom desetljeću. 2.2.3 Demografski izazovi, tržište rada i jačanje ljudskog kapitala Demografski izazovi u Hrvatskoj započeli su još tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća te se stope fertiliteta (1,4 djeteta) u tom razdoblju kontinuirano nalaze ispod razine koja osigurava zamjenu generacija, ali i ispod europskog prosjeka (1,6 djece). Negativni demografski trendovi dugo su vremena ublažavani useljavanjem stanovništva iz susjednih država, naročito Bosne i Hercegovine, ali i taj proces sada je značajno usporen. Unaprjeđenjem demografske dinamike, kako prirodnih kretanja tako i migracija, podižu se potencijali dugoročnog rasta gospodarstva. To se može postići povratkom ljudi, privlačenjem poduzetnika, talenata i radnika te demografskom obnovom. Demografske projekcije svjedoče o težini tog izazova. Europska komisija predviđa Hrvatsku s 3,8 milijuna stanovnika 2030., godine, odnosno 3,4 milijuna 2050. godine, uz povećanje udjela stanovništva starijeg od 65 godina s 19,4 % u 2016. godini na 24,8 % u 2030. godini i 29,1 % u 2050. godini. Radi se o povećanju broja starijih osoba za grad veći od Splita u malo dulje od dva desetljeća. Istodobno se očekuje pad broja osoba radno aktivne dobi za oko pola milijuna ljudi. Između 2001. godine i 2019. godine Hrvatska je izgubila 5,5 % svojeg ukupnog stanovništva, ali situacija se razlikuje od županije do županije. Demografski izazovi posebno pogađaju manje razvijene regije. Samo pet županija s velikim gradskim središtima zabilježilo je rast stanovništva, dok je devet od četrnaest županija u kontinentalnoj Hrvatskoj zabilježilo pad broja stanovnika za 10 do 20 %. Stanovništvo Ličko-senjske županije smanjilo se za gotovo jednu petinu (18 %) i dosegnulo 8,5 stanovnika po četvornom kilometru. Pet slavonskih županija suočeno je s problemom negativnih demografskih trendova zbog migracija, posebno mladih, kao i niskog nataliteta. To u kombinaciji s visokim stopama neaktivnosti doprinosi niskom potencijalu rasta tog dijela zemlje. Slika 10. – Demografska piramida, 2019. godine i 2050. godine Izvor: UN World Population Prospects 2019 Nakon ulaska u članstvo Europske unije, smanjivanje ukupnog broja stanovnika dodatno je naglašeno migracijom stanovništva radno sposobne dobi u bogatije europske države. Iseljavanje može zaustaviti tek dostizanje znatno više razine gospodarskog razvoja u sprezi s poboljšanom kvalitetom života, jakim institucijama i povjerenjem u njih. Motivi za iseljavanje u druge europske zemlje znatno gube na snazi približavanjem zemlje prosjeku Europske unije mjereno realnim BDP-om po stanovniku. Stoga su kratkoročna poboljšanja kojima posljednjih godina svjedočimo u obliku povećanih stopa rasta, smanjenja nezaposlenosti i omjera javnog duga dobrodošle promjene te su zamašnjak koji će doprinijeti ubrzanju društveno-gospodarskog razvoja i dostizanju razvojne razine od 75 % prosjeka razvijenosti EU-a kako bi se stanovništvo motiviralo za povratak. Slika 11. – Projekcije dobne strukture stanovništva u Hrvatskoj Izvor: EU Ageing Report 2018. Proteklih godina zaposlenost je u Hrvatskoj kontinuirano rasla, a nezaposlenost se ubrzano smanjivala, dijelom i zbog iseljavanja po ulasku Hrvatske u EU. U 2019. godini stopa nezaposlenosti smanjena je na povijesno nisku razinu ispod 7 %, a gospodarstvo se u značajnoj mjeri suočilo s problemom nedostatka radne snage. Kriza izazvana pandemijom, čije su višestruko negativne učinke dodatno pojačali razorni potresi koji su pogodili Zagreb, okolne županije i Banovinu, prekinula je trend pada nezaposlenosti. Ipak, očekuje se da će se problem nedostatka radne snage ponovno pojaviti u budućnosti i iznova snažno naglasiti nedovoljnu iskorištenost potencijala vlastitog radno sposobnog stanovništva. Stope aktivnosti i zaposlenosti među najnižima su u Europi, a samo Italija i Grčka pokazuju nižu razinu aktivnosti i zaposlenosti stanovništva (slike 12. i 13.). Slika 12. – Stopa zaposlenosti, % Slika 13. – Stopa nezaposlenosti, % Izvor: Eurostat Izvor: Eurostat Samo 67 % stanovništva u dobi od 20 do 65 godina sudjeluje na tržištu rada. Aktivnost ženske radne snage (62 %) pritom je 10 strukturnih bodova niža od muške radne snage (72 %), a stopa nezaposlenosti žena kontinuirano je viša od stope nezaposlenosti muškaraca. Aktiviranje većeg broja ljudi na tržištu rada omogućava značajan izvor mogućeg povećanja radne snage. Međutim, osim osiguravanja dovoljne veličine radne snage izazov novog desetljeća bit će zapošljavanje mladih, ali i osiguranje zapošljivosti osoba s nižom razinom kvalifikacija i vještina. Stoga će se aktivne politike tržišta rada u narednom desetljeću usmjeriti upravo prema mladima i teže zapošljivim skupinama. Osim toga, produktivnost i sposobnost rasta gospodarstva ovisi i o dostupnoj radnoj snazi, ali i o njezinim sposobnostima, vještinama i znanju koji zajedno čine ljudski kapital kojim raspolaže društvo i gospodarstvo. Prema indeksu ljudskog kapitala Svjetske banke za 2020. godinu Hrvatska se nalazi na 31. mjestu od 174 države. Taj indeks pokazuje da će danas rođeno dijete u Hrvatskoj nakon završenog obrazovanja dosegnuti 71 % svoje maksimalne produktivnosti. Iako je takav položaj bolji od dijela usporedivih država srednje i istočne Europe, nedvojbeno postoji prostor za poboljšanje kvalitete ljudskog kapitala kroz proces obrazovanja, uključujući i cjeloživotno obrazovanje. S druge strane, brze tehnološke promjene snažno utječu na vrstu znanja, vještina i kompetencija čije stjecanje postaje imperativ za održavanje konkurentnosti država i dobrobiti pojedinaca. Prepoznajući te trendove, Hrvatska je pokrenula značajne reforme u sustavu obrazovanja radi prilagodbe svih razina obrazovanja izazovima suvremenog tržišta rada. Imajući u vidu starenje stanovništva, brzinu tehnoloških promjena i vrijeme koje je potrebno za ostvarivanje ekonomskih učinaka povećane kvalitete ljudskog kapitala, ubrzavanjem i produbljivanjem tih reformi u narednom razdoblju stvorit će se temelji za povećanje produktivnosti i podizanje potencijala rasta u idućem desetljeću. 2.2.4 Siromaštvo, socijalna isključenost i društvena kohezija Jedan od najvećih izazova nadolazećeg desetljeća bit će svladavanje pasivnosti i rizika od siromaštva obeshrabrenih na tržištu rada i starijih osoba. Ukupna stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti od 23,3 % (2019.) u Hrvatskoj je niža nego u nekim znatno razvijenijim zemljama EU-a (primjerice Španjolskoj i Italiji). Međutim, stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti za osobe starije od 55 godina u Hrvatskoj je mnogo veća od prosjeka EU-a, osobito za starije žene. Nejednakost u prihodima između muškaraca i žena u Hrvatskoj je i dalje prisutna te je potrebno jačati položaj žena na tržištu rada. Osobe s invaliditetom suočavaju se s posebnim izazovima na tržištu rada. U 2018. godini stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom iznosila je 34,3 %. Iako se razlika u zaposlenosti u usporedbi s ukupnim stanovništvom smanjila, ona je i dalje jedna od najvećih u EU-u (34,3 %, zaposlenih u usporedbi s prosjekom EU-a koji iznosi 50,8 %). Istovremeno je siromaštvo u Hrvatskoj u značajnoj mjeri koncentrirano na ruralnim područjima, posebno na područjima pogođenima razaranjima u Domovinskom ratu uz istočnu i jugoistočnu granicu. Problemu socijalne isključenosti dodatno pridonose velike regionalne razlike u stopi nezaposlenosti, koje su se u 2019. godini kretale između 3,7 % u Zagrebu i 19,9 % u Sisačko moslavačkoj županiji. Gotovo 40 % nezaposlenih živi u istočnoj i središnjoj Hrvatskoj iako na tim područjima živi tek četvrtina ukupnog stanovništva. Svi ti dugotrajno prisutni trendovi rezultirali su negativnim demografskim pritiscima i znatnim iseljavanjem, zbog čega je stopa depopulacije u ruralnim naseljima dvostruko veća od hrvatskog prosjeka. Hrvatska kao socijalna država ovom razvojnom Strategijom teži daljnjem približavanju idealu jednakih prilika i uključivanju mladih, nezaposlenih, isključenih i starijih osoba te je već započela s provedbom niza inicijativa koje su pridonijele zaštiti prava žena i unaprjeđenju položaja žena na tržištu rada te pružile potporu starijim osobama i ranjivim skupinama. Cilj je da institucije tržišta rada i socijalnih sustava i u budućnosti budu usmjerene na smanjivanje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti starijih osoba te na potpuno uklanjanje neravnopravnosti između muškaraca i žena u pogledu plaća i zauzimanja upravljačkih položaja te sudjelovanja na tržištu rada. Prilikom poduzimanja inicijativa usmjerenih na smanjivanje socijalne isključenosti u obzir će se uzeti implikacije krize izazvane pandemijom na posebno ugrožene skupine građana[4](To su osobe starije dobi, osobe s invaliditetom, osobe u riziku od siromaštva (slabijeg socio-ekonomskog statusa), beskućnici, osobe u institucionalnom okruženju, osobe u riziku od nasilja u obitelji (posebno žene i djeca) i slično.). Potrebno je smanjiti podjele i izbjeći marginalizaciju u društvu te postići društvenu koheziju koja je osnovni uvjet za socijalnu pravdu, demokratsku sigurnost i održiv razvoj, partnerstvom dionika iz javnog i poslovnog sektora te organizacija civilnog društva, kako bi se osigurala dobrobit svih građana Hrvatske te osigurala zaštita ljudskih prava, demokracija i vladavina prava. Samo uključiv rast čije koristi osjećaju svi članovi društva može biti dugoročno održiv. 2.2.5 Znatne regionalne razlike u životnom standardu i siromaštvu Postoje značajne razlike između pojedinih dijelova Hrvatske u životnom standardu i riziku od siromaštva. Prema indeksu razvijenosti, 12 županija i 304 jedinice lokalne samouprave trenutačno su definirane kao potpomognuta područja, dok četiri slavonske županije dosežu tek trećinu razine razvijenosti EU-a. U 2017. godini BDP po stanovniku u Zagrebu je iznosio 20.850 eura ili 75 % više od hrvatskog prosjeka. S druge strane, u pet slavonskih županija BDP po stanovniku kretao se između 6.445 eura u Virovitičko-podravskoj i 9.069 eura u Osječko-baranjskoj županiji, odnosno između 55 % i 75 % hrvatskog prosjeka. Iako Zagreb ima jednu od najnižih stopa siromaštva, u Zagrebu živi i znatan broj siromašnih ljudi, dok u Slavoniji, Banovini, Lici i dijelovima Dalmatinske zagore (odnosno općenito uz južnu i istočnu granicu) istovremeno postoji i visoka stopa siromaštva i visoka gustoća siromaštva (slika 14.). Kombiniranje mjera ekonomske gustoće, povezanosti i životnog standarda pokazuje da su područje Slavonije i cjelokupno područje uz jugoistočnu granicu područja koja zaostaju u razvoju (slika 15.). To su ujedno i područja koja su bila teško pogođena ratnim razaranjima u Domovinskom ratu i gdje djelotvorna regionalna politika može polučiti značajne rezultate u poboljšanju ekonomskog položaja stanovništva i povećanju njegove uključenosti. Slika 14. – Siromaštvo u potrošnji, po općinama Slika 15. – Indeks ekonomskog zaostajanja Izvor: Svjetska banka Izvor: Svjetska banka Ravnomjerniji regionalni razvoj zahtijeva prilagodbu ekonomskih politika pojedinim regijama, njihovim različitim potrebama i potencijalima uključujući i primjerenu ravnotežu između investicija u fizički kapital, jačanja institucija i ulaganja u ljudski kapital. 2.2.6 Rizici u očuvanju prirodne i kulturne baštine kao naslijeđenog kapitala Hrvatska ima ogroman prirodni i kulturni kapital, obiluje izvorima čiste vode, očuvanim šumama i obalom, te kulturnom baštinom koje su temelj njezina identiteta. Navedeni kapital predstavlja jedan od najznačajnijih potencijala za snažniji rast u budućnosti. Stoga su očuvanje prirodnog kapitala, zaštita okoliša i očuvanje dostupnosti prirodnog kapitala cjelokupnom stanovništvu nezaobilazna pretpostavka održivog razvoja. Upravljanje otpadom i otpadnim vodama, veća efikasnost u proizvodnji i potrošnji energije uključujući i energetsku učinkovitost zgrada te ravnomjernija razvijenost prometne infrastrukture područja mogu znatno pridonijeti smanjivanju ugljičnog intenziteta gospodarstva, očuvanju prirodnog kapitala i unaprjeđenju kvalitete života. Hrvatska je jedna od članica Europske unije koja je najviše izložena rizicima od klimatskih promjena zbog povećanja temperature, smanjivanja oborina, mogućnosti pojave ekstremnih vremenskih prilika kao što su poplave i suše, ali i daljnjeg podizanja razine mora. Klimatski modeli pokazuju da bi u slučaju daljnjeg povećavanja globalnih emisija štetnih plinova prosječna ljetna temperatura zraka u Hrvatskoj do 2070. godine mogla porasti za 2,6 do 2,9 stupnjeva, a temperatura mora za 1,6 do 2,4 stupnja. Sve to ukazuje da klimatske promjene imaju potencijal uzrokovati značajne štete za ljudsko zdravlje, fizičke objekte i gospodarsku aktivnost, naročito u poljoprivredi, ribarstvu, bioraznolikosti, turizmu, prometu, proizvodnji električne energije i sl. 3. NACIONALNI RAZVOJNI SMJEROVI DO 2030. GODINE Vizija Hrvatske kao konkurentne, kreativne i sigurne zemlje, prepoznatljivog identiteta i kulture, kvalitetnih životnih uvjeta, očuvanih prirodnih resursa i jednakih prilika za sve, ostvarit će se kroz sinergijsko djelovanje javnih politika u četiri razvojna smjera. Nacionalne i europske izvore financiranja u sljedećih 10 godina Hrvatska će usmjeriti prema poticanju konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva i društva, oporavku i jačanju otpornosti na krize, zelenoj i digitalnoj tranziciji te uravnoteženom regionalnom razvoju. Hrvatski narod i svi hrvatski građani jamstvo su očuvanja hrvatskog identiteta i ustrajnog jačanja prepoznatljivosti hrvatske tradicije, kulture i inovativnosti, obogaćene doprinosom nacionalnih manjina. Njegovanjem tradicije, kulture i jezika, promicanjem inovativnih i kreativnih mogućnosti, Hrvatska će se razvijati kao mjesto kamo će se iseljenici sve više vraćati, gdje će njezini građani sve bolje i zadovoljnije živjeti te lakše ostvarivati svoje potencijale. Gospodarski i društveni razvoj u ravnoteži s prirodom predviđen unutar četiri razvojna smjera stvorit će prilike za sadašnje i buduće generacije, pri čemu će ljudi biti u središtu svih ulaganja. Slika 16. – Ključna strateška odrednica razvoja i razvojni smjerovi Hrvatske do 2030. Hrvatska će svoj gospodarski rast i razvoj temeljiti na povećanju produktivnosti u javnom i privatnom sektoru, stvaranju i primjeni znanja te poticanju ulaganja, inovacija i novih tehnologija radi ostvarivanja tehnološki dinamičnog i izvozno orijentiranog gospodarstva. Razvoju gospodarstva pridonijet će i djelotvorna javna uprava i pravosuđe, koji će ujedno odgovoriti na očekivanja građana u pogledu kvalitete javnih usluga, jasnije i široj javnosti pristupačnije komunikacije, te izgradnje društva zasnovanog na vladavini prava. Politike unaprjeđenja ljudskih potencijala temeljit će se na ulaganju u ljude, na učenju kroz život i za život te na unaprjeđenju kvalitete radnih mjesta i uključivanju svih društvenih skupina u svijet rada. Hrvatski građani živjet će u stabilnoj i sigurnoj zemlji jasno definiranog položaja u međunarodnom okružju. Globalna kriza stavila je na kušnju zdravstvene sustave i sustave socijalne skrbi, društva i gospodarstva te način zajedničkog života i rada. Usmjerenost na jačanje otpornosti na krize dovest će do podizanja kvalitete života za sve građane. Tome će pridonijeti poboljšanje zdravlja građana, podizanje razine društvenih usluga i promicanje društvene uključenosti, kao i borba protiv siromaštva te stvaranje poticajnog okruženja za obitelj, demografska obnova i primjerene razine mirovina. Važan doprinos bit će i povećana sposobnost javnih službi za prevenciju različitih sigurnosnih prijetnji i reagiranje na njih. Hrvatska će biti među europskim predvodnicima u pretvaranju klimatskih i ekoloških izazova u prilike, osiguravanjem pravedne i uključive tranzicije prema klimatskoj neutralnosti. Zelena i digitalna tranzicija ostvarit će se prelaskom na čistu i dostupniju energiju, poticanjem zelenih i plavih ulaganja, dekarbonizacijom zgrada, razvojem kružnog gospodarstva, jačanjem samodostatnosti u proizvodnji hrane, razvojem biogospodarstva te očuvanjem i obnovom ekosustava i bioraznolikosti. Hrvatska će postati predvodnica u zelenom gospodarstvu i uvođenju čišćih, jeftinijih i zdravijih oblika prijevoza promicanjem sigurne i održive prometne politike. Ulagat će se u digitalnu infrastrukturu i poticati uvođenje digitalnih rješenja u interesu građana i hrvatskog gospodarstva, čime će se dati doprinos u izgradnji digitalne budućnosti Europe. Ravnomjeran regionalni razvoj nezaobilazna je sastavnica održivog i trajnog rasta, demografskog oporavka i smanjivanja socijalnih razlika. Većina manje razvijenih područja u Hrvatskoj suočava se s jednakim preprekama razvoju kao i zemlja u cjelini, no na manje razvijenim područjima te prepreke imaju još snažniji i još vidljiviji učinak na ekonomske i socijalne ishode. Podupiranjem teritorijalnih strategija, vođenih na regionalnoj razini, te poticajnim mjerama za aktivaciju svih neiskorištenih potencijala, osobito zemljišta i nekretnina, omogućit će se ravnomjerniji regionalni razvoj te pridonijeti boljem standardu i kvaliteti života svih dijelova Hrvatske. Tim će se strategijama, između ostalog, potaknuti razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima (brdsko-planinska područja i otoci), jačati regionalna konkurentnost kroz pametnu specijalizaciju i jačati uloga gradova u policentričnom razvoju urbanih područja. 4. KLJUČNI PREDUVJETI ZA STABILAN I ODRŽIV RAZVOJ HRVATSKE DO 2030. GODINE Ključan preduvjet za stabilan i održiv razvoj Hrvatske bit će održavanje makroekonomske stabilnosti uz provedbu strateških intervencija i politika usmjerenih na postizanje 13 strateških ciljeva. 4.1. ODRŽAVANJE MAKROEKONOMSKE STABILNOSTI Vodit će se učinkovita makroekonomska i fiskalna politika kako bi se osigurao predvidiv okvir za planiranje i vođenje poslovanja. To će omogućiti i provođenje politika i mjera usmjerenih na povećanje potencijalne stope rasta te na stvaranje rezervi koje će u vrijeme cikličkih usporavanja rasta i pojava kriza omogućiti pravodobnu i dovoljno snažnu stabilizacijsku reakciju. U sljedećem desetljeću prioriteti makroekonomske i fiskalne politike bit će ponajprije uvođenje eura, jačanje fiskalne odgovornosti i kapaciteta za djelovanje u kriznim vremenima. Isto tako prioriteti će biti pojednostavljenje poreznog sustava uz rasterećenja, povećanje udjela javnih investicija i smanjenje neproduktivnih rashoda u proračunima javnog sektora. Ne manje važni prioriteti bit će i razvoj financijskih tržišta i Zagreba kao financijskog centra, uz zaštitu potrošača financijskih usluga i ulagača. Važno će biti i nastaviti smanjivanje proračunskog manjka i javnog duga, što će se osigurati na način koji neće stvoriti trajna opterećenja za sposobnost oporavka i rasta gospodarstva. Vodit će se fiskalna politika koja će podupirati sposobnost gospodarstva za brz oporavak i tako omogućiti da se smanjivanje trenutno rastućih fiskalnih neravnoteža osigura bez povećanja poreznog tereta. Daljnje pojednostavnjenje poreznog sustava, povećanje njegove pravednosti proširivanjem poreznih osnovica i smanjivanjem ukupnog poreznog opterećenja poduzetnika i građana ostat će dugoročan cilj. U središtu fiskalne politike bit će i odgovorno upravljanje državnim izdacima, preispitivanje opravdanosti svakog pa i najmanjeg izdatka i transparentno trošenje javnog novca. K tome, povećanje javnih investicija uz brže i djelotvornije korištenje sredstava iz europskih fondova bit će najvažnija zadaća svih državnih institucija. Valom javnih investicija olakšat će se oporavak gospodarstva od krize i ohrabriti novi investicijski ciklus privatnog sektora. Stvarat će se okruženje povoljno za oporavak i ponovni rast gospodarstva, očuvat će se sposobnost financiranja proračuna na tržištu kapitala i ostvariti oporavak proračunskih prihoda koji će omogućiti uravnoteženje fiskalnog salda. U tu će se svrhu racionalno upravljati proračunskim izdacima, smanjivati neproduktivni izdaci i inzistirati na javnim investicijama. Uravnoteženje fiskalnog salda i rast gospodarstva omogućit će smanjivanje udjela javnog duga na 60 % BDP-a, a to će omogućiti i jačanje sposobnosti fiskalne politike za djelotvoran odgovor na neku buduću krizu. Tome će značajan doprinos dati i uvođenje eura. Nakon pristupanja Europskom tečajnom mehanizmu II i bankovnoj uniji u srpnju 2020. godine Hrvatska nastavlja proces pristupanja europodručju, koje se očekuje u narednom srednjoročnom razdoblju. Pristupanjem europodručju povećat će se vjerodostojnost ukupne ekonomske politike, osigurat će se dostupnost novih izvora financiranja i likvidnosti, a otklonit će se i rizik od promjene tečaja kao važan rizik za gospodarstvo i stanovništvo. Smanjit će se i drugi oblici financijske neizvjesnosti koji u kriznim razdobljima jače pogađaju slabije razvijene zemlje, što će sve zajedno pridonijeti otpornosti gospodarstva na buduće šokove i krize. Nužna sastavnica ekonomske dinamike i stvaranja rasta novih poduzeća bit će osiguranje pristupa kapitalu i prilagođenost oblika tog pristupa različitim fazama životnog ciklusa poduzeća. To uključuje i zadovoljavanje potreba novih inovativnih poduzeća kroz platforme za financiranje poduzeća koje već postoje na tržištu kapitala, ali su nedovoljno prepoznate i iskorištene. Isto tako, to podrazumijeva i veću uključenost mirovinskih fondova u instrumente za financiranje poduzeća. Dodatan potencijal za kapitalno jačanje poduzeća bit će omogućen kroz snažnije usmjeravanje sredstava iz europskih fondova u instrumente za ulaganje u kapital poduzeća. Razvoj potencijala financijskog tržišta omogućit će se kroz spoj digitalnih tehnologija i korištenja fintech[5](Fintech – nove tehnologije u financijskoj industriji. U širem smislu, riječ je o digitalnoj transformaciji cjelokupnog financijskog poslovanja) rješenja. Time će se ojačati usklađenost između potreba poduzeća i dostupnosti kapitala i osigurat će se uklanjanje uskih grla financiranja. Za to će biti potrebno uskladiti zakonodavna rješenja koja će uravnotežiti inovativnost fintech industrije s primjerenom razinom prudencijalne zaštite, zaštitom prava ulagača i poštovanjem prava potrošača. Usto će se podupirati i promicati informiranje i znanje poduzetnika o različitim izvorima financiranja od zajmova, garancija, europskih fondova do tržišta kapitala, tržišta fondova rizičnog kapital i fintech mogućnosti. Aktivno će se promicati Zagreb kao financijski centar jugoistočne Europe. 4.2. POVEZANOST RAZVOJNIH SMJEROVA I STRATEŠKIH CILJEVA NRS-a 2030 U okviru četiri razvojna smjera definirani su strateški ciljevi koji će pridonijeti ostvarenju vizije Hrvatske 2030. godine Razvojnom smjeru »Održivo gospodarstvo i društvo« pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva: 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo 2. Obrazovani i zaposleni ljudi 3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom 4. Globalna prepoznatljivost i jačanje međunarodnog položaja i uloge Hrvatske. Razvojnom smjeru »Jačanje otpornosti na krize« pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva: 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život 6. Demografska revitalizacija i bolji položaj obitelji 7. Sigurnost za stabilan razvoj. Razvojnom smjeru »Zelena i digitalna tranzicija« pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva: 8. Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost 9. Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva 10. Održiva mobilnost 11. Digitalna tranzicija društva i gospodarstva. Razvojnom smjeru »Ravnomjeran regionalni razvoj« pridonosit će politike usmjerene prema ostvarivanju sljedećih strateških ciljeva: 12. Razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima 13. Jačanje regionalne konkurentnosti. Slika 17. – Prikaz razvojnih smjerova i strateških ciljeva NRS-a 2030. Napredak u ostvarivanju razvojnih smjerova i strateških ciljeva NRS-a 2030. mjerit će se kroz ključne pokazatelje učinka koji su zajedno s ciljnim vrijednostima prikazani u nastavku. Tablica 1 – Pokazatelji učinka za razvojni smjer: Održivo gospodarstvo i društvo * Pokazatelj duljine vremena kojeg učenici provode u nastavnom procesu prikazuje prosjek 38 europskih zemalja (istraživanje uključuje 43 obrazovna sustava u 38 zemalja) Ciljna vrijednost pokazatelja »Dostići prosjek EU-a« i »Dostići prosjek zemalja OECD-a« odnosi se na vrijednost pokazatelja na razini EU-a i OECD-a u 2030. godini Tablica 2 – Pokazatelji učinka za razvojni smjer 2: Jačanje otpornosti na krize Tablica 3 – Pokazatelji učinka za razvojni smjer 3: Zelena i digitalna tranzicija * GJR – godišnja jedinica rada (eng. Annual Work Unit) Ciljna vrijednost pokazatelja »Dostići prosjek EU-a« odnosi se na vrijednost pokazatelja na razini EU u 2030. godini Tablica 4 – Pokazatelji učinka za razvojni smjer 4: Ravnomjerni regionalni razvoj * Sve NUTS 2 regije EU skalirane između najmanje konkurentne regije (0 bodova) i najkonkurentnije regije (100 bodova). Početna vrijednost za Hrvatsku je prosjek 2 NUTS2 regije. 5. STRATEŠKI CILJEVI HRVATSKE DO 2030. GODINE 5.1. STRATEŠKI CILJ 1. »KONKURENTNO I INOVATIVNO GOSPODARSTVO« Samo produktivno, inovativno i zahvaljujući tome konkurentno gospodarstvo može se prilagoditi izazovima globalnih promjena, ali i ponuditi prilike za ostvarivanje očekivanja različitih skupina stanovništva. U natjecanju na tržištu, kvalitetom, inovacijama i učinkovitošću u proizvodnji poduzetništvo, privatni sektor i radnici stvaraju novu vrijednost, nova radna mjesta i nove prilike za sadašnje sudionike na tržištu rada, kao i za generacije koje će tek ući na tržište rada. Ta se misao vodilja ne smije gubiti iz vida u oblikovanju i provođenju provedbenih mehanizama predviđenih ovim dokumentom, a posebno je važna u oblikovanju mjera i rješenja za oporavak od globalne krize. Vlada svojim politikama treba stvoriti okvir i okruženje za oporavak, ali oporavak i rast mogu generirati samo poduzetnici, poduzeća i poslovni sektor. Cilj je povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva. To će se postići unaprjeđenjem procesa i postupaka s kojima se poduzetništvo susreće u radu s javnim tijelima te podrškom razvoju konkurentnog, tehnološki naprednog i izvozno orijentiranog gospodarstva temeljenog na znanju, inovacijama i primjeni naprednih tehnologija. To bi trebalo dovesti do rasta na globalnim ljestvicama konkurentnosti, poput Indeksa globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), gdje je cilj dostići prvih 45 zemalja na ljestvici. Ostvarivanje postavljenog strateškog cilja uključivat će optimizaciju procesa s kojima se poduzetništvo svakodnevno susreće u radu s javnim tijelima. Usto će se poticati jačanje inovativnog kapaciteta. Diversificirat će se gospodarstvo osnaživanjem nacionalnog inovacijskog sustava, kroz poticanje ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te kroz jačanje znanstvene izvrsnosti i poticanje otvorene znanosti te bolje povezivanje akademskog, istraživačkog i poslovnog sektora. Time će se omogućiti stvaranje, apsorpcija i upotreba znanja, povećati produktivnost kroz digitalnu transformaciju i primjenu novih tehnologija u gospodarstvu. Osim toga, time će se uvoditi strukturne promjene u ključne proizvodne sektore, turizam, kulturne i kreativne industrije, industrije u nastajanju te razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Slika 18. – Prioritetna područja javnih politika za strateški cilj 1. »Konkurentno i inovativno gospodarstvo« Prioritetna područja javnih politika za strateški cilj 1. »Konkurentno i inovativno gospodarstvo« Razvoj globalno konkurentne, zelene i digitalne industrije U novim okolnostima uzrokovanima pandemijom, Hrvatska će svoj održiv rast i razvoj temeljiti na boljem iskorištavanju svojih resursa, izvozno orijentiranom, zelenijem i pametnijem gospodarstvu te na inovativnosti ljudi, čistim industrijama i novim tehnologijama koje imaju velik potencijal za otvaranje novih i bolje plaćenih radnih mjesta. Tri promjene preobrazit će hrvatsku industriju do 2030. godine te joj omogućiti da ostane održiva i konkurentna: zelena i digitalna tranzicija i poboljšanje pozicije hrvatskog gospodarstva u globalnim lancima vrijednosti. Prelazak na konkurentniju, održiviju i digitalniju industriju nudi velike prilike, ali zahtijeva i javna i privatna ulaganja u modernizaciju i diversifikaciju proizvodnje. Proizvodni sektori koji stvaraju višu i visoku dodanu vrijednost i usluge temeljene na znanju, uz prihvaćanje postulata kružnog i dekarboniziranog gospodarstva, bit će osnova za održiv i konkurentan razvoj. U tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti određeni sektori morat će poduzeti značajnije promjene od drugih. Energetski intenzivne industrije nužne su za hrvatsko gospodarstvo, a na njih se oslanjaju i drugi sektori. Modernizacija i dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija stoga će biti jedan od prioriteta. Smanjenje emisija u industriji ovisit će o načelu »energetska učinkovitost na prvome mjestu« te sigurnoj i dostatnoj opskrbi niskougljičnom energijom po konkurentnim cijenama. To će zahtijevati planiranje i ulaganje u temeljna i primijenjena istraživanja, tehnologije, kapacitete i infrastrukturu za proizvodnju s niskim emisijama ugljika te strateški pristup industrijama energije iz obnovljivih izvora i lancu opskrbe na kojem se ona temelji. To će biti važno i u slučaju znatnog povećanja količine električne energije koja je potrebna za dvostruku tranziciju. Za industrijsku tranziciju bit će potrebno upravljanje prilagođeno postizanju dvostruke tranzicije prema klimatskoj neutralnosti i digitalizaciji. S obzirom na to da je hrvatska industrija raznovrsna, s različitim sektorima koji se suočavaju s različitim razvojnim izazovima, pojedinačno će se pristupati rješavanju problema s kojima se pojedina industrija suočava. Cilj je stvoriti industrijske ekosustave koji će okupiti ključne razvojne dionike: akademski sektor, dobavljače, te mala, srednja i velika poduzeća. Kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva, poduzimat će se mjere i provoditi politike koje će povećavati inovativnost kroz snažnije stvaranje i prijenos znanja i interakciju između znanstveno-istraživačkog, kreativnog i proizvodnog sektora. To podrazumijeva i uspostavu digitalno-inovacijskih centara, centara kompetencija i centara za transfer tehnologije. Mehanizmi poticanja ulaganja u istraživanje i razvoj omogućit će daljnji porast poslovnih ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije što je preduvjet za daljnji napredak na europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju (European Innovation Scoreboard). Ciljano će se privlačiti strana ulaganja visokotehnoloških korporacija radi proširivanja mogućnosti za uklapanje u lance visoke dodane vrijednosti na temelju pametne specijalizacije. Hrvatska će svoj gospodarski oporavak i razvojni iskorak zasnivati na gospodarskim granama u kojima ima konkurentske prednosti. Vlada će staviti naglasak na razvoj sektora s potencijalom rasta, ali i voditi brigu o očuvanju radnih mjesta u strateški važnim sektorima. Pametna specijalizacija u izvozno orijentiranim sektorima koji se temelje na znanju i inovacijama nudi priliku za transformaciju hrvatskoga gospodarstva i povećanje njegove produktivnosti i konkurentnosti uz primjenu okolišno održivih tehnologija. Riječ je ponajprije o sektorima informacijsko-komunikacijske tehnologije, proizvodnji elektroenergetskih i proizvodnih strojeva i odgovarajućih tehnologija, kao i o farmaceutskoj industriji, kemijskoj industriji, obrambenoj industriji, automobilskoj industriji i brodogradnji. To obuhvaća također europske strateške lance vrijednosti te sektore koji se temelje na korištenju prirodnih resursa poput prehrambeno-prerađivačkog i drvno-prerađivačkog sektora. Trenutačno je na razini Europske unije definirano devet strateških lanaca vrijednosti: mikroelektronika, računala visokih performansi, baterije, povezana i autonomna vozila, kibernetička sigurnost, personalizirano zdravlje i medicina, niskougljične industrije, industrije temeljene na vodiku, industrije temeljene na internetu stvari (Internet of things). Istovremeno, davat će se potpora postojećim radno intenzivnim industrijama (primjerice: industriji tekstila, obuće i kože) kako bi se povećala njihova produktivnost i konkurentnost. U skladu s novom industrijskom strategijom Europske unije Hrvatska će poticati istraživanje, razvoj i inovacije u svim sektorima. Kako bi se ubrzalo smanjenje razlika u gospodarskom razvoju između Hrvatske i prosjeka Europske unije, naglasak će biti na ključnim nacionalnim industrijama i industrijama u nastajanju. Unaprjeđivanje poslovnog okruženja i kvalitete upravljanja u javnom sektoru te razvoj učinkovitog ekosustava za poduzetnike znatno će pridonijeti povećanju izvoznog potencijala privatnog sektora, privlačenju izravnih stranih ulaganja s visokim intenzitetom znanja. Pritom to će pridonijeti transformaciji hrvatskog gospodarstva, internacionalizaciji poslovanja i uključivanju u globalne lance vrijednosti i poboljšanju pozicije u njima. ■ Prioriteti u provedbi javnih politika koje će pridonijeti razvoju globalno konkurentne, zelene i digitalne industrije: • poticanje razvoja kružnog gospodarstva • poticanje ulaganja u istraživanje, tehnološki razvoj i inovacije • poticanje suradnje između poslovnog i istraživačkog sektora • unaprjeđenje poslovnog okruženja i kvalitete upravljanja u javnom sektoru • modernizacija i dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija. Razvoj poduzetništva i obrta Mala i srednja poduzeća ključna su za konkurentnost i prosperitet hrvatskog gospodarstva. Poduzetništvo je jedna od temeljnih društvenih vrijednosti i ostaje okosnica razvoja do 2030. godine Cilj je stvoriti uvjete za daljnji razvoj poduzetništva i unaprjeđenje konkurentnosti gospodarstva. U tu svrhu unaprjeđivat će se i reformirati poslovno okruženje, nastaviti administrativno rasterećenje, stvarati ozračje pravne sigurnosti primjenom načela »počnimo od najmanjih« te poticati cjeloživotno obrazovanje i stjecanje ključnih kompetencija za poduzetništvo. Kako bi poduzeća postala vitalni dijelovi gospodarstva potrebno im je osigurati ključnu ulogu u zelenom i digitalnom gospodarskom rastu i razvoju. U tu svrhu stvarat će se učinkovit gospodarski ekosustav s razvijenom poslovnom i istraživačkom infrastrukturom i poslovnim potpornim institucijama. To će potaknuti razvoj poduzetništva i vještina, modernizaciju i internacionalizaciju poslovanja. Uspostavit će se potporni financijski modeli i stvarat će se poticajno poslovno okruženje za nastajanje novih ideja i pokretanje poduzetničkih inovacijskih aktivnosti usklađenih s nacionalnim inovacijskim sustavom. Potaknut će se razvoj novih proizvoda i usluga malih i srednjih poduzetnika. U tu svrhu stavit će se na raspolaganje nova sredstva za komercijalizaciju inovacija: stvarat će se instrumenti za rizična ulaganja u projekte poduzetnika početnika (start-
3. up)ili rastućih poduzeća (scale-up), poticat će se uspostava inovacijskih klastera i uspostavit će se čvršća koordinacija između znanstveno-istraživačkog sektora i sudionika provedbe nacionalne inovacijske politike. Intenzivnije će se koristiti i mogućnosti zelene javne nabave i inovativne javne nabave za ohrabrivanje inovacija i olakšavanje komercijalizacije inovacija. Omogućit će se nova proizvodna ulaganja i povećanje produktivnosti kroz bolji pristup financiranju i regionalne potpore, digitalizaciju poslovanja i primjenu novih tehnologija te jačanje pametnih vještina i digitalne pismenosti. Poticat će se poduzeća u kojima produktivnost i izvozni potencijali brzo rastu te koja poslovanje internacionaliziraju u ranoj fazi života poduzeća. Osim toga potaknut će se internacionalizacija poslovanja i postojećih poduzeća kako bi se s lokalnog i/ili regionalnog tržišta snažnije uključila na svjetsko tržište. ■ Prioriteti provedbe javne politike koji će pridonijeti razvoju poduzetništva i obrta: • administrativno rasterećenje i digitalizacija poslovanja • uspostava potpornih financijskih modela za razvoj poticajnog poslovnog okruženja • podrška rastu produktivnosti malih i srednjih poduzetnika • razvoj poslovne i istraživačke infrastrukture • podrška ženskom poduzetništvu i poduzetničkoj aktivnosti žena • podrška razvoju društvenog poduzetništva • razvoj i komercijalizacija novih proizvoda i usluga malih i srednjih poduzetnika • jačanje izvoznih potencijala i podrška u internacionalizaciji poslovanja • poticanje cjeloživotnog obrazovanja, samozapošljavanja i stjecanja poduzetničkih kompetencija. Razvoj znanosti i tehnologije Transformacija gospodarstva prema većoj konkurentnosti, inovativnosti i raznovrsnosti uvelike ovisi o stvaranju, apsorpciji, upotrebi i širenju znanja. Unatoč pojedinačnim primjerima izvrsnosti, hrvatski znanstveno-istraživački sektor još uvijek nije dosegao svoj puni potencijal u stvaranju novih ideja koje su međunarodno značajne ili primjenjive za inovacije i poduzetništvo, zbog čega je povezanost istraživačkog i poslovnog sektora više iznimka nego pravilo. Takvo stanje promijenit će se do 2030. godine modernizacijom zakonodavnog okvira kojim se uređuje akademski znanstveno-istraživački sektor te povećanjem ulaganja u znanost, istraživanje i razvoj radi jačanja znanstvene izvrsnosti i istraživanja koja donose inovacije te poticanja otvorene znanosti i suradnje s poslovnim sektorom. Središnja točka razvojnih prioriteta na području znanosti i istraživanja bit će povećanje ulaganja radi stvaranja znanja, širenja ideja, inovacija i njihove uspješne komercijalizacije. Za to će biti potrebno modernizirati zakonodavni okvir koji regulira rad akademskog znanstveno-istraživačkog sektora smanjivanjem usitnjenosti sektora, jačanjem kriterija izvrsnosti i inovacijskog potencijala u ulaganjima iz javnih izvora financiranja. Isto tako bit će potrebno poboljšati i olakšati pristup istraživačkim infrastrukturama sukladno smjernicama Europskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu te osnažiti zaštitu i upravljanje intelektualnim vlasništvom koje nastaje u akademskom znanstveno-istraživačkom sektoru. Znanstveno-istraživački sektor dodatno će se osnažiti kako bi produktivno pridonosio stvaranju poslovnog dinamizma. Utjecaj ulaganja u istraživanje i razvoj na ekonomsku dinamiku ovisi o stupnju komercijalizacije istraživačkih rezultata i inovacija. Stoga će se poticati partnerstva između znanstveno-istraživačkog sektora (ponuditelja istraživanja) i poslovnog sektora (korisnika istraživanja) u stvaranju i komercijalizaciji inovacija. To uključuje i partnerstva u institucijama koje se bave komercijalizacijom inovacija kao što su znanstveni i tehnološki parkovi, inkubatori i institucije za transfer tehnologije. Stvaranje uvjeta pogodnih za snažniju komercijalizaciju istraživanja i inovacija uključit će i daljnje jačanje instrumenata državnih potpora radi podrške znanstveno-istraživačkim projektima i sektorima utemeljenima na znanju. Promicat će se i drugi instrumenti koji ohrabruju znanstveno-poslovnu suradnju kao što su razvoj karijera istraživača ili financiranje temeljeno na rezultatima te će se osnažiti zakonodavni okvir koji regulira patente i intelektualno vlasništvo. Znanstvenici su najveća snaga znanstveno-istraživačkog sektora i najznačajnija sastavnica ljudskog kapitala koji je preduvjet za veću inovativnost poslovnog sektora. Stoga će se kod mladih ljudi nastaviti s promicanjem studija znanosti i tehnologije, uključujući informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, biotehnologiju, agronomiju, znanost o okolišu, robotiku, nanotehnologije i napredne materijale te tehničke znanosti. U skladu s politikom razvoja ljudskih potencijala stvorit će se radni uvjeti za istraživače koji će ih ohrabrivati na ostanak u zemlji, ali i poticati povratak hrvatskih znanstvenika iz inozemstva te dolazak inozemnih istraživača u Hrvatsku. To su uvjeti koji će poticati i promovirati znanstvenu izvrsnost, ojačati povezanost između nagrađivanja i razvoja karijera s ostvarenim znanstvenim rezultatima te suradnju s hrvatskim znanstvenicima koji djeluju u svjetskim istraživačkim centrima. Zbog brzog napretka znanosti i tehnologije i izazova globalizacije stjecanje znanja, stvaranje novih znanja, njihova produktivna primjena te neprekidno obnavljanje i povećanje postaju temeljni globalni izazov. Znanstveno-istraživački rad i djelotvorno prenošenje njegovih rezultata u dobra, usluge i procese jedna je od temeljnih poluga u stvaranju konkurentnog gospodarstva i društva znanja. Hrvatska ima značajan znanstveno-istraživački potencijal, no potrebno je potaknuti veze s privatnim sektorom kako bi se povećao udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u. Za značajnije pokretanje razvoja na temelju istraživačko-razvojnih aktivnosti i primjene znanja nužna je uspostava okruženja koje će omogućiti i promicati ulaganja u razvojne projekte sa značajnim utjecajem na gospodarsku i društvenu dobrobit. Znanstveno-istraživački sustav reformirat će se radi dostizanja europskih standarda izvrsnosti u svim znanstvenim disciplinama. Naglasak će biti stavljen na postizanje izvrsnosti u temeljnim znanstvenim istraživanjima, na sudjelovanje u graničnim istraživanjima te osobito na poticanje primijenjenih istraživanja i kulture zaštite intelektualnog vlasništva, istraživačku suradnju s gospodarstvom i društvenim djelatnostima usmjerenu na nacionalne i globalne izazove. Vodit će se računa o uravnoteženom razvoju društveno-humanističkih, prirodoslovno-tehničkih, tehnologijskih i biomedicinskih znanosti; razvijat će se ona znanstvena područja koja su od posebnoga nacionalnog značaja, koja proučavaju nacionalnu baštinu i teme bitne za nacionalni identitet. S obzirom na promijenjeni okoliš, smanjivanje bioraznolikosti i klimatske promjene, te s obzirom na društvene promjene izazvane gospodarskim i tehnološkim postignućima, osigurat će se veća potpora temeljnim, kao i interdisciplinarnim istraživanjima. Okruženje temeljeno na izvrsnosti omogućit će se poticanjem interakcijskih i transfernih mehanizama suradnje znanstveno-istraživačke zajednice s inovativnim gospodarstvom te izgradnjom učinkovitog nacionalnog inovacijskog sustava koji će povezati sve elemente inovacijskog lanca vrijednosti. Znanstveni sustav u organizacijskom će se smislu okrupnjavati radi postizanja potrebne kritične mase za izvrsna i međunarodno značajna istraživanja. Navedeno pretpostavlja stabilno, redovito, predvidivo i povećano financiranje znanstveno-istraživačke djelatnosti. Ojačat će se znanstveni kapaciteti uključeni u istraživanje i razvoj na području informacijsko-komunikacijske tehnologije, biotehnologije, zelenih tehnologija i njihovih primjena. Komercijalizacijom rezultata i reformom znanstveno-istraživačkog sustava (uključujući sustav vrednovanja i nagrađivanja) te okrupnjavanjem istraživanja u integrirane znanstvene programe i istraživačka partnerstva povećat će se ulaganja u istraživanje i razvoj. Cilj je dostići europske standarde izvrsnosti, uz veću primjenu rezultata u izravnoj suradnji s privatnim sektorom. ■ Prioriteti provedbe politika na području znanosti i tehnologije: • reforma sustava znanosti i akademskog znanstveno-istraživačkog sektora radi dostizanja svjetskih standarda izvrsnosti i stvaranja inovacija • razvoj istraživačkih kapaciteta, s naglaskom na ljudske potencijale u STEM područjima • jačanje znanstvene izvrsnosti i poticanje otvorene znanosti ulaganjima u istraživačku infrastrukturu i međunarodno značajne istraživačke projekte • podrška istraživačko-razvojnim aktivnostima u akademskom znanstveno-istraživačkom i poslovnom sektoru • osiguravanje uvjeta za stvaranje inovacija, transfer znanja i tehnologija u poduzetničke poduhvate u Hrvatskoj • kontinuirana podrška inovacijskom sustavu radi osiguravanja njegova jačanja i održivosti kroz financijske programe za istraživanja, tehnološki razvoj i inovacije, posebno na područjima informacijsko-komunikacijske tehnologije, umjetne inteligencije i robotike, biotehnologije i zelenih tehnologija • digitalna transformacija u znanosti. Razvoj održivog, inovativnog i otpornog turizma Zahvaljujući svojem zemljopisnom položaju na Jadranu, Hrvatska ima dugu turističku tradiciju, čije početke nalazimo u 19. stoljeću i koja daje doprinos prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu. Kao strateška djelatnost, turizam s povezanim ugostiteljskim i uslužnim djelatnostima predstavlja značajan udio hrvatskog BDP-a, zbog čega je potrebno raditi na njegovoj održivosti te on treba biti poticajan za druge djelatnosti. Ranjivost turističkog sektora predstavlja prijetnju za stabilnost hrvatskog gospodarstva, što je osobito vidljivo danas, kada se cijeli svijet suočava s globalnom zdravstvenom krizom. Hrvatska će zajedno s ostalim državama članicama morati uložiti napore kako bi se turističkom ekosustavu pomoglo u oporavku od krize. Cilj je zadržati Hrvatsku među vodećim europskim turističkim destinacijama u pogledu sigurnosti, kvalitete, dodane vrijednosti, održivosti i inovacija. Održivost, inovativnost i otpornost hrvatskog turizma postići će se ulaganjem u unaprjeđenje turističkog ekosustava, razvoj održivog prometa i povezanosti, pametnije upravljanje resursima i razvoj pametnih vještina. Poticat će se digitalna transformacija turističkih usluga i trajno uključivanje poljoprivrednih i drugih kapaciteta u turističke lance vrijednosti, turistička valorizacija prirodne i kulturne baštine te razvoj posebnih oblika turizma, kako na jadranskoj obali tako i na kontinentu. Ulagat će se i u modernizaciju hrvatskog turizma i pozicioniranje Hrvatske kao visokokvalitetne destinacije. Potaknut će se razvoj turističke ponude i ulaganja privatnog sektora, pogotovo malih i srednjih poduzetnika, kao i značajnijih brownfield i greenfield turističkih projekata bogatih sadržajima visoke dodane vrijednosti. Stvorit će se okvir za otvaranje novih radnih mjesta u turizmu i razvit će se nacionalni program sufinanciranja ulaganja u unaprjeđenje kvalitete smještajnih kapaciteta, posebno u segmentu luksuznih i malih obiteljskih hotela. Planiranje i izgradnja novih smještajnih kapaciteta bit će u skladu s prostornim, komunalnim i demografskim mogućnostima svakog područja. Pritom će se voditi računa o dostojanstvenom životu domicilnog stanovništva i dostupnosti dovoljnog broja kvalitetne radne snage u turizmu. Posebna će se podrška dati institucijama i turističkim tvrtkama kako bi prilagodile svoje usluge i ispunile radne uvjete u smislu zdravlja, sigurnosti i obnove povjerenja potrošača i ostvarile zajednička nastojanja za oporavak turizma, uključujuću spremnost na krizu i sustave upravljanja, protokole i vještine. Cestovna blizina glavnih emitivnih turističkih tržišta srednje Europe te naslijeđene strukture i navike na strani ponude i potražnje uvjetuju rast u kojem će privatni smještaj za turiste koji dolaze automobilima i dalje imati važnu ulogu. Cilj je dovesti sve dionike na turističkom tržištu u ravnopravan položaj te će se voditi računa o održivosti takve ponude i potrebi za pravodobnom prilagodbom, uzimajući u obzir suvremene strateške ciljeve usmjerene prema smanjenju emisija stakleničkih plinova, osobito iz cestovnog prometa. U tom segmentu hrvatskom turizmu treba kvaliteta, kako smještajnih kapaciteta tako i pratećih sadržaja te ljudskih potencijala. Kvaliteta koja proizlazi iz novih ulaganja u kapacitete, inovativne sadržaje i ljude te cjelovit razvoj integrirane ponude, usklađen s prirodnim komparativnim prednostima lokaliteta, donijet će višu dodanu vrijednost i lakše upravljanje destinacijama. Zračna luka Franjo Tuđman u Zagrebu bit će pozicionirana kao najsnažnije regionalno zračno čvorište u jugoistočnoj Europi. Poticat će se jača komercijalizacija nacionalnih zračnih luka otvaranjem novih dalekih destinacija. Povećat će se aktivnosti turističke promocije zemlje na financijski najsnažnijim tržištima. Potaknut će se širenje mreže nautičkih marina uz jačanje i unaprjeđenje sustava ACI marina. Posebno će se razvijati nautički turizam, kroz razvoj novih marina i mega marina za velike jahte, uvažavajući pritom stvarne tržišne potrebe za tom vrstom usluga te prostorno-planske kapacitete mogućih lokacija za marine. Razvojem funkcionalnih i održivih turističkih regija radi ponude cjelovitog turističkog doživljaja, uz produljenje sezone i pomak k turističkim proizvodima više dodane vrijednosti na temelju kvalitetnijih smještajnih kapaciteta i pratećih sadržaja, omogućit će se pametne mikro-regionalne specijalizacije u različitim nišama posebnih oblika turizma. To su, primjerice, zdravstveni, ruralni, gourmet turizam, eko-turizam, outdoor turizam, nautički, kulturni i vjerski turizam, sportski turizam itd. Poticat će se izgradnja regionalnih kongresnih centara, kao i izgradnja i obnova lječilišnih centara, što će pozitivno utjecati na produljenje sezone. Nadalje, poticat će se ulaganja u javnu turističku infrastrukturu, uključujući i muzeje te posjetiteljske centre. Posebno će se ulagati u infrastrukturu povezanu s valorizacijom kulturne, povijesne i prirodne baštine, sukladno pametnoj mikro-regionalnoj specijalizaciji funkcionalnih i održivih turističkih regija. Poseban naglasak stavit će se na razvoj i promociju zdravstvenog turizma, koji je izuzetno važan za konkurentnost i razvijanje cjelogodišnjeg turizma, te razvoj kontinentalnog turizma. Cilj je i umrežavanje Hrvatske sa sustavima zdravstvenog osiguranja drugih članica Europske unije. ■ Prioriteti javne politike koja će pridonijeti razvoju održivog, inovativnog i otpornog turizma: • poticanje ulaganja u održiv, niskougljični rast turizma • povećanje multiplikacijskih učinaka turizma na područja poljoprivrede, digitalizacije, prometa, energije i okoliša te sporta i kreativnih industrija • razvoj funkcionalnih i održivih turističkih regija radi cjelovitog turističkog doživljaja i produljenja sezone kroz ulaganja u javnu turističku infrastrukturu i promociju • integralno upravljanje destinacijama radi pronalaženja odgovarajućih specijalizacija, ponude dodatnih sadržaja i produljenja sezone • turistička valorizacija i prezentacija kulturne i prirodne baštine, gastronomske i enološke ponude • prijelaz prema nišama više dodane vrijednosti, uz naglasak na rast kvalitete ponude, digitalizaciju, inovacije i povećanje ponude smještajnih kapaciteta visoke kvalitete • otklanjanje administrativnih prepreka i poboljšanje dostupnosti javne infrastrukture za realizaciju investicija u turizmu • pozicioniranje prema novim i velikim, brzorastućim globalnim emitivnim tržištima • promoviranje Hrvatske kao sigurne i zdrave destinacije koja nudi visokokvalitetnu i raznovrsnu turističku uslugu. Poticanje razvoja kulture i medija Područje kulture, u kojem su sloboda kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i zaštita kulturne baštine temelj kulturnog i nacionalnog identiteta, ključan je element društvenog razvoja. Poticanje stvaralaštva, ulaganje u umjetničku proizvodnju i distribuciju kulturnih sadržaja te jačanje aktivnog sudjelovanja građana u kulturi i razvoj publike, u čvrstoj povezanosti s kreativnim obrazovanjem i gospodarstvom, alati su za poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta društva u cjelini. Razvojem kulturnog i umjetničkog stvaralaštva pridonosi se stvaranju novih vrijednosti i društvenog kapitala na nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini. Bogata i raznovrsna kulturna baština sastavni su dio kulturnog identiteta Hrvatske. Njezinoj iznimnoj vrijednosti i međunarodnoj prepoznatljivosti svjedoči 10 dobara upisanih na UNESCO-ov Popis svjetske baštine i 17 dobara upisanih na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine. S obzirom na to da je kulturna baština jedan od nacionalnih strateških resursa, nastavit će se s ulaganjima u očuvanje, prezentaciju, promociju i turističku valorizaciju prirodne i kulturne baštine. Sve će se to raditi u skladu s najvišim stručnim standardima i suvremenim metodama, vodeći računa o zaštiti od prirodnih katastrofa i drugih rizika. Pritom će se koristiti digitalna tehnologija koja pruža brojne mogućnosti u procesu zaštite i dostupnosti kulturne baštine, povećava njezinu vidljivost u domaćim i međunarodnim okvirima te stvara dodatni potencijal za njezino ekonomsko vrednovanje, korištenje i prezentaciju. Kreativno društvo u užem se smislu prepoznaje po razvijenim kulturnim i kreativnim industrijama u okviru kojih se isprepliću javni i privatni sektor. Kulturne i kreativne industrije obuhvaćaju različita područja poput arhitekture, audiovizualnih djelatnosti uključujući videoigre, baštine, dizajna, izvedbenih umjetnosti, knjige i nakladništva, primijenjenih i vizualnih umjetnosti, medija, oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Kulturne i kreativne industrije čine oko 3 % hrvatskog BDP-a, a pokazuju i značajan razvojni i izvozni potencijal. Kreativnost ugrađena u sve segmente kulturnih i kreativnih industrija generator je rasta i daje snažan poticaj inovativnosti kao važnom elementu jačanja svih sektora, a prije svega industrije, turizma, poduzetništva i digitalnih tehnologija. Pritom, usporedbe s drugim europskim zemljama i ekspanzija nekih područja poput videoigara ili filmske industrije, koja je bila naročito naglašena u razdoblju prije pandemije, ukazuju na značajan potencijal rasta te industrije. Potencijal kulturnih i kreativnih industrija najčešće se koristi kao faktor ekonomske diversifikacije, kao sredstvo promicanja nacionalne baštine i turizma, no kulturne i kreativne industrije prepoznate su i po svojoj iznimnoj ulozi u društvu kao važnom sredstvu jačanja demokratskih vrijednosti i društvene kohezije. Nadovezujući se na gospodarske i društvene rezultate koji se mogu ostvariti ulaganjem u kulturu nastavit će se podupirati zapošljavanje u kulturnim i kreativnim industrijama, ali i promociju Hrvatske, uz poseban naglasak na digitalizaciju poslovanja i digitalnu transformaciju. Kulturne i kreativne industrije mogu snažno potaknuti aktivnosti usmjerene na razvijanje novih poslovnih modela temeljenih na prepoznavanju kreativnih kompetencija kao strateških vrijednosti društva te potaknuti zapošljavanje unutar navedenih područja. U cilju razvoja medija osigurat će se stabilan normativni okvir i ekonomska održivost temeljena na povoljnom poreznom sustavu. Uspostavit će se novi poticajni okvir za daljnji razvoj elektroničkih medija u skladu s vrlo brzim tehnološkim razvojem i potrebama prilagodbe suvremenim trendovima. Ulagat će se u razvoj medijske pismenosti, obrazovanje i stjecanje vještina za digitalno okruženje, kvalitetno novinarstvo, kao i medije zajednice. Poticat će se programi djelatnosti od javnog interesa i razvijanje platformi za povećanje vidljivosti marginaliziranih skupina i pojedinaca te razvoj i upotrebu tehnologije. Omogućit će se financiranje nastavka programa poticanja kvalitetnog novinarstva, a poticat će se i razvijati programi medijske pismenosti. Poticat će se regionalni centri za razvoj kreativnih, digitalnih i audiovizualnih industrija te razvoj novih srednjoškolskih i visokoškolskih programa kojima će se osigurati obrazovanje za nove poslove u kulturnim i kreativnim industrijama. Na pojedinim područjima kulturnih i kreativnih industrija Hrvatska je već uvela specifične poticajne mjere kako bi potaknula njihov rast, a slične modele uvest će i za ostale kulturne i kreativne industrije s obzirom na njihov udio u BDP-u i potencijal rasta. Na primjer, Hrvatska se u novije vrijeme profilira kao atraktivna i troškovno konkurentna lokacija za snimanje serija i filmova inozemnih produkcijskih kuća, čime privlači znatan inozemni kapital. To je potpomognuto i jednim od najisplativijih programa državnih potpora s izravnim gospodarskim učinkom na audiovizualnu industriju, međunarodnu promociju Hrvatske, ali i profitabilnost svih povezanih gospodarskih grana, prije svega turizma i ugostiteljstva. Stimulirat će se uvođenje specifičnih poticaja i za druga područja kulturnih i kreativnih industrija. Pritom je najvažnije osigurati razvoj novih obrazovnih programa uključujući potrebnu infrastrukturu, adekvatnu zaštitu autorskih i srodnih prava u digitalnom okruženju, kao i izravne i neizravne potpore za autore, umjetnike, male i srednje poduzetnike. Inovacije su posebno značajne u sektoru kulturnih i kreativnih industrija kao jednom od najbrže rastućih područja u globalnom gospodarstvu. Osigurat će se i potpore za one kulturne djelatnosti koje će dulje vrijeme morati funkcionirati u promijenjenom obliku zbog globalne zdravstvene krize. ■ Prioriteti provedbe javne politike kojima će se pridonijeti razvoju kulture i medija: • jačanje i promicanje hrvatske kulture, umjetničkog stvaralaštva i participacije u kulturi • zaštita, očuvanje, prezentacija i ekonomsko vrednovanje kulturne, povijesne i prirodne baštine • ulaganje u kulturne i kreativne industrije • razvoj medija i medijske pismenosti. 5.2. STRATEŠKI CILJ 2. »OBRAZOVANI I ZAPOSLENI LJUDI« Pored prenošenja znanja i vještina, obrazovanje ima ključnu ulogu i u pripremi budućih odraslih osoba na život u zajednici, primarno kroz usađivanje zajedničkih vrijednosti i prihvaćene norme ponašanja. Isto tako, obrazovanje pridonosi razvoju osobnosti i potencijalu djece i učenika, potičući ih na kreativnost, kritičko razmišljanje, izražavanje s pouzdanjem i cjeloživotno učenje. Time obrazovanje pridonosi sveukupnoj društvenoj koheziji i izgrađivanju budućih samosvjesnih i društveno odgovornih građana. Zbog svih tih razloga obrazovanje je i najmoćnije sredstvo za ostvarenje društvenih i gospodarskih promjena, osobito kada uključuje sve svoje građane jer svijet sutrašnjice pretpostavlja složene i dinamične promjene s podijeljenom odgovornošću. Obrazovanje je stoga društvena i gospodarska investicija s najvećim i najtrajnijim povratom, kako društvu tako i gospodarstvu, i to na svim obrazovnim razinama i u svim vidovima obrazovanja, formalnom, neformalnom i informalnom. Formalni sustav odgoja i obrazovanja nalazi se na dvama kolosijecima: treba pridonositi promjenama i razvoju kvalitetnim obrazovanjem, a istodobno treba izgrađivati i mijenjati sebe. Osim pružanja sustavnog odgoja i obrazovanja, jedna je od njegovih temeljnih zadaća poučavanje, obrazovanje i odgajanje djece i mladih. Istodobno treba osigurati osposobljavanje za cjeloživotno učenje, ponajprije radi lakšeg prilagođavanja nepredvidivoj budućnosti i brzim promjenama uslijed globalizacije, promjenama na tržištu rada te utjecaja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, migracija, kao i različitih kriza i neočekivanih situacija. Obrazovanje koje aktivno potiče cjelovit razvoj učenika, približava ih svakodnevnom životu i osposobljava za suvremen život, svijet rada, zapošljavanje odnosno nastavak obrazovanja jamac je društvenog i gospodarskog razvoja na nacionalnoj razini i spremnosti za globalne izazove. Znanje kao vrijednosna usmjerenost hrvatskog društva i druge društvene vrijednosti, poput zdravlja, solidarnosti i sigurnosti, podjednako su važne jer u novo desetljeće koračamo s različitim izazovima s kojima se podjednako suočavaju europske zemlje i cijeli svijet. Raznolik i zdrav okoliš i prirodni resursi te nacionalna i lokalna kulturna baština iznimno su bogatstvo Hrvatske koje građanima i mladim naraštajima treba osvijestiti kao nacionalno dobro koje ćemo očuvati spoznavanjem i djelovanjem na opću dobrobit. Načela odgovornosti i društvene homogenizacije temeljne su pretpostavke za uspješno usmjeravanje svih čimbenika, od lokalne i regionalne do nacionalne razine, prema tim ciljevima. Kvaliteta odgojno-obrazovnog sustava u kontekstu društvenih i gospodarskih promjena te međunarodnih odnosa i globalnih mijena pretpostavlja njegovu vertikalnu koherentnost i konzistentnost na predtercijarnoj i tercijarnoj razini te sustav koji je prožet inovativnošću, kreativnošću i poduzetnošću onih koji poučavaju i onih koji uče. Ostvarenje takvog sustava odgoja i obrazovanja zahtijeva reformske procese koji će biti usmjereni na:
4. a)stvaranje jednakih pedagoških uvjeta za realizaciju odgojno-obrazovnih ciljeva,
5. b)poštovanje prava na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima,
6. c)uključenost (inkluzivnost) svih u odgoj i obrazovanje,
7. d)stalan profesionalni razvoj neposrednih nositelja odgojno-obrazovnog rada, stručnih suradnika i ravnatelja i
8. e)čvršću komunikaciju svih dionika. Temelj trajno održive budućnosti jest u sustavu odgoja i obrazovanja koji će svakom djetetu pružiti sustavno obrazovanje, stjecanje temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje, stjecanje strukovnih i visokoobrazovnih kvalifikacija u kvalitetnim odgojno-obrazovnim ustanovama te omogućiti zaposlenima karijerne puteve u skladu s potrebama gospodarstva i tržišta rada te osobnim sklonostima i sposobnostima. Slika 19. – Prioritetna područja za strateški cilj 2. »Obrazovani i zaposleni ljudi« * Pokazatelj vremena koje učenici provedu u nastavnom procesu prikazuje prosjek 38 europskih zemalja (istraživanje uključuje 43 obrazovna sustava u 38 zemalja) Prioritetna područja javnih politika za strateški cilj 2. »Obrazovani i zaposleni ljudi« Pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Rani i predškolski odgoj i obrazovanje temelj je cjeloživotnog učenja. Njegova je uloga stvaranje uvjeta za potpun i skladan razvoj djetetove osobnosti. Stoga će u narednome razdoblju pristupačnost kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu radi ostvarivanja prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi biti temeljni cilj koji proizlazi iz prava djece na brigu i jednak razvoj, ali i iz znanstvenih dokaza da se sustavan, siguran i cjelovit razvoj djece postiže njihovim ranim uključivanjem u predškolske ustanove. Dostupnost kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja svakom djetetu pretpostavlja smanjivanje regionalnih razlika u kvaliteti i cijeni predškolskog odgoja, dovoljan broj odgojitelja te njihov daljnji profesionalni razvoj, dogradnju postojećih te izgradnju novih vrtića, kao i osiguravanje standarda kvalitete, kako bi se svakom djetetu u Hrvatskoj osigurao kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi, a obiteljima pomoglo u odgoju i obrazovanju njihove djece u sve zahtjevnijem životnom okruženju. ■ Prioriteti provedbe na području obrazovne politike: • povećanje pristupačnosti visokokvalitetnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu radi ostvarivanja prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi i osiguravanja standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku socijalne isključenosti. Stjecanje i razvoj temeljnih i strukovnih kompetencija Temeljne kompetencije stječu se i razvijaju dulje od predviđenog osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja zajamčenog svakom djetetu. Budući da je Hrvatska zemlja s neznatnim brojem učenika koji se isključuju iz osnovne i srednje škole, daljnje unaprjeđenje i modernizacija osnovnoškolskog i srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, konzistentno i koherentno kurikulumski osmišljenog kroz odgojno-obrazovne procese, predstavlja najveći reformski potencijal koji će se u narednom razdoblju dodatno osnažiti. Cilj je produljenje vremena koje učenici provode u nastavnom procesu, odnosno produljenje efektivnog vremena provedenog u učenju i ostvarivanju zadanih odgojno-obrazovnih ishoda. Uzimajući u obzir sve napore u kreiranju i inoviranju predmetnih kurikuluma proteklih nekoliko godina, reformski procesi će se unaprijediti: s jedne strane definirat će se struktura nacionalnih kurikuluma s planiranim optimalnim i maksimalnim opterećenjem učenika za postizanje očekivanih odgojno-obrazovnih postignuća, a s druge će se strane postupno prilagođavati odgojno-obrazovne ustanove. Cilj je primijeniti kurikulumski pristup prema ishodima učenja, a pristup odgojno-obrazovnog rada prilagoditi učeniku. Osiguravanje jednakih uvjeta sustavnog odgoja i obrazovanja za svu djecu i učenike pretpostavlja dostupnost odgoja i obrazovanja svoj djeci i učenicima te izgradnju dječjih vrtića, školskih objekata i odgojno-obrazovne infrastrukture kojoj je središte dječji vrtić, odnosno škola, a okruženje za učenje drugi objekti (sportska dvorana, poduzetnički inkubator, laboratorij, centar za praktično obrazovanje i dr.). Jednaki uvjeti za sustavan odgoj i obrazovanje pretpostavljaju i postupno uvođenje cjelodnevne nastave za učenike osnovnih škola. To će izravno pridonijeti poboljšanju obrazovnih postignuća učenika, dobrobiti učenika i njihovih obitelji te povećanju autonomije i odgovornosti škola, a omogućit će im da još tijekom školovanja steknu cjelodnevne radne navike. Ukljčivi koncept odgoja i obrazovanja, temeljen na ishodima učenja, zahtijeva posebno vrednovanje s obzirom na odgojno-obrazovnu učinkovitost, organizaciju, pedagoške standarde te nastavne i odgojno-obrazovne strategije. Reguliranje odnosa između centraliziranog i decentraliziranog dijela sustava, u smislu prepuštanja odlučivanja neposrednim nositeljima odgojno-obrazovne djelatnosti, jasnije će se urediti jer je to jedan od preduvjeta za unaprjeđenje i modernizaciju sustava te uspješnu provedbu obrazovne reforme. Pokazatelj kvalitete osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja jesu uspjeh i ostvarenje potencijala svakog učenika. Pretpostavke za postizanje tog cilja višestruke su i podrazumijevaju istodobnu provedbu niza strateških mjera koje su ponajprije usmjerene na podizanje čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti. Važan naglasak stavit će se na razvijanje analitičkog razmišljanja, racionalnog rasuđivanja te kritičkog i kreativnog mišljenja. Isto tako, radi stjecanja vještine razumijevanja i rješavanja složenih zadataka razvijat će se kompetencije apstrakcije, algoritamskog i konceptualnog razmišljanja. Usto promicat će se kognitivni, etički, emocionalni, estetski i tjelesni razvoj učenika, uz poštovanje njihova integriteta. Njegovat će se osobne i zajedničke vrijednosti koje promiču slobodu i toleranciju. Razvijat će se cjelovita potpora djeci i učenicima u učenju, osobito djeci i učenicima s teškoćama i darovitima, djeci i učenicima pripadnicima nacionalnih manjina te djeci i učenicima koji pripadaju rizičnim skupinama. To također uključuje ujednačavanje uvjeta školskog i nastavnog rada, digitalnu transformaciju i informatizaciju odgojno-obrazovnog sustava, kao i jačanje svijesti u pogledu sigurnog i odgovornog pristupa internetu i elektroničkoj komunikaciji. To se odnosi i na podizanje kvalifikacijskih standarda nastavnika općih i strukovnih predmeta i ravnatelja, uključujući licenciranje i unaprjeđenje sustava stručnog usavršavanja te poticanje i nagrađivanje inovativnih, kreativnih i poduzetnih pothvata onih koji poučavaju i onih koji uče. Osigurat će se prilike za internacionalizaciju odgojno-obrazovnih ustanova kroz međunarodnu suradnju, mogućnosti usavršavanja i profesionalnog razvoja odgojno-obrazovnih radnika te mobilnost učenika. U skladu s politikom razvoja ljudskih potencijala proširivat će se mogućnosti za usavršavanje nastavnog osoblja u svrhu jačanja relevantnosti procesa poučavanja i olakšavanja prilagodbe nastavnog osoblja visokim zahtjevima koje pred njih postavlja reforma sustava obrazovanja. Posebna pozornost posvetit će se privlačenju i zadržavanju kvalitetnih odgojno-obrazovnih radnika, s posebnim naglaskom na one za koje postoji manjak u odgojno-obrazovnom sustavu (npr. STEM, strukovno obrazovanje, obrazovanje odraslih te druge deficitarne nastavničke struke). Poseban izazov za unaprjeđenje kvalitete rada strukovnih škola bit će daljnji razvoj regionalnih centara kompetentnosti. U središtu reformi strukovnog obrazovanja bit će i čvršće povezivanje strukovnih škola s gospodarstvom i tržištem rada, kao i otvorenost škola odraslim osobama (nezaposlenima i onima koji mijenjaju karijerni put). Uvest će se obvezna profesionalna orijentacija učenika viših razreda osnovnih škola. Uspostavom koherentnog sustava priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina osigurat će se veća prohodnost kroz sustav cjeloživotnog učenja. Promovirat će se privlačnost i relevantnost strukovnih zanimanja kako bi se ojačao društveni ugled i interes za strukovnim zanimanjima. Nastavit će se i s podizanjem kvalitete programa obrazovanja odraslih te povećanjem udjela odraslog stanovništva koje sudjeluje u procesima cjeloživotnog učenja radi povećanja produktivnosti i kvalitete radne snage te sposobnosti prilagodbe brzim promjenama. To će ujedno biti ključna odrednica konkurentnosti, produktivnosti, ali i investicijske privlačnosti hrvatskog gospodarstva. Nastavit će se razvoj temeljnih kompetencija, uključujući kompetencije »učiti kako učiti« te poduzetničkih i digitalnih kompetencija, a na razini srednjeg i strukovnog obrazovanja uključivat će istraživanje i inovacije. Novim oblicima poučavanja omogućit će se visoka kvaliteta nastavnog i školskog rada. U kombinaciji s konceptom dualnog obrazovanja omogućit će se stjecanje i razvoj kompetencija vezanih za zapošljavanje i daljnje učenje. Unaprjeđenjem sustavnog i stalnog praćenja i vanjskog vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća učenika koje definira kurikulumski pristup osiguravat će se kvaliteta odgoja i obrazovanja na razini sustava ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. ■ Prioriteti provedbe na području obrazovne politike: • unaprjeđenje reformskih procesa definiranjem strukture nacionalnih kurikuluma te prilagodba odgojno-obrazovnih ustanova kurikulumskom pristupu temeljenom na ishodima učenja i pristupu odgojno-obrazovnog rada prilagođenog učeniku • unaprjeđenje i modernizacija osnovnoškolskog i srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja radi produljenja efektivnog vremena provedenog u učenju i ostvarivanja zadanih odgojno-obrazovnih ishoda • podizanje čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti • razvijanje analitičkog rasuđivanja te kritičkog i kreativnog mišljenja, kao i algoritamskog i konceptualnog razmišljanja • promicanje kognitivnog, etičkog, emocionalnog, estetskog i tjelesnog razvoja djece i učenika • osiguravanje jednakih uvjeta sustavnog odgoja i obrazovanja postupnim uvođenjem cjelodnevne nastave za učenike osnovnih škola • razvoj cjelovite potpore za djecu i učenike i sprječavanja napuštanja sustava obrazovanja te ulaska u NEET skupinu, s naglaskom na ranjive skupine te djecu i učenike s teškoćama u razvoju • osiguranje ranog prepoznavanja i podrške u odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika • podizanje kvalifikacijskih standarda nastavnika i ravnatelja te privlačenje i zadržavanje kvalitetnih odgojno-obrazovnih djelatnika, s posebnim naglaskom na one za koje postoji manjak u odgojno- -obrazovnom sustavu • povećanje kvalitete, učinkovitosti i relevantnosti sustava strukovnog obrazovanja kroz jačanje i promicanje učenja temeljenog na radu, izvrsnosti i fleksibilnosti • daljnji razvoj regionalnih centara kompetentnosti i unaprjeđenje kvalitete rada strukovnih škola te njihovo povezivanje s gospodarstvom i tržištem rada • razvoj temeljnih kompetencija, uključujući kompetencije »učiti kako učiti« i poduzetničkih kompetencija • poticanje i nagrađivanje inovativnih, kreativnih i poduzetnih pothvata odgojno-obrazovnih djelatnika i učenika • poboljšanje kvalitete i relevantnosti programa za obrazovanje odraslih radi povećanja udjela odraslog stanovništva u procesima cjeloživotnog učenja • jačanje informacijsko-komunikacijske infrastrukture u odgojno-obrazovnim ustanovama i digitalne pismenosti učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika • razvoj cjelovitoga i računalnog sustava osiguranja kvalitete obrazovanja te povećanje razine digitalne zrelosti škola. Unaprjeđenje visokog obrazovanja Unaprijedit će se pravni okvir visokog obrazovanja kojim će se definirati i proširiti modeli javnog i privatnog financiranja, osiguranja kvalitete i upravljanja na visokim učilištima. Provodit će se mjere kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva te koje će olakšati cjeloživotno učenje osobama na tržištu rada svih dobnih skupina. Za ostvarivanje bolje povezanosti tržišta rada i visokog obrazovanja poticat će se uvođenje programa za stjecanje dodatnih multi- i interdisciplinarnih kompetencija tijekom studija izrađenih u skladu s potrebama poslodavaca, ali i mogućnosti personalizacije studijskog programa. Posebno će se poticati stjecanje relevantnih vještina kroz praktični rad i stručnu praksu kao sastavni dio studijskih programa. Razvijat će se aktivnosti profesionalnog usmjeravanja uz praćenje zapošljivosti osoba s kvalifikacijama. Unaprijedit će se sustav stipendiranja koji će, na načelima meritokracije, poticati izvrsnost i istraživački rad te olakšati studiranje studentima slabijeg socijalnog stanja. Poticat će se internacionalizacija visokog obrazovanja i sudjelovanje hrvatskih visokoškolskih ustanova u kreiranju novog Europskog visokoobrazovnog prostora povezivanjem visokog obrazovanja i znanosti kroz alijanse europskih sveučilišta i primjenu suvremenih alata kojima se olakšava mobilnost studenata i nastavnika. ■ Prioriteti provedbe na području politike visokog obrazovanja: • razvoj sustava visokog obrazovanja i internacionalizacija u skladu sa suvremenim europskim trendovima kroz unaprjeđenje dostupnosti kvalitetnog visokog obrazovanja, relevantnog u odnosu na tržište rada i društvo • razvoj studentskog standarda, infrastrukture i rada te sveučilišnih gradova kao rasadnika znanja i talenata. Usklađeno i perspektivno tržište rada U razdoblju prije krize izazvane pandemijom Hrvatska se suočila s problemom nedostatka radne snage. Dugogodišnji pad stope fertiliteta, starenje stanovništva, dugotrajna praksa ranog umirovljenja i migracije nakon pristupanja Europskoj uniji pokazali su svoje učinke na tržištu rada kroz smanjenje broja radno sposobnog i aktivnog stanovništva. Problem je dodatno pogoršala niska stopa aktivnosti, naročito mladih i žena. Dodatni izazovi koji će se sve snažnije pojavljivati u nadolazećim godina povezani su s utjecajem tehnologije na vrste vještina i oblike rada za kojima će se smanjivati potražnja na tržištu rada. S druge strane, zdravstvena kriza donijela je nove izazove na tržištu rada. Procjenjuje se da će riziku od nezaposlenosti biti naročito izloženi zaposleni u turizmu, ugostiteljstvu i s njima povezanim industrijama te trgovini, pri čemu se kao naročito ranjive skupine ističu zaposleni bez tercijarnog obrazovanja te zaposleni u malim i mikro poduzećima. S obzirom na strukturu hrvatskoga gospodarstva i važnost uslužnih djelatnosti, naročito turizma, u sljedećem razdoblju rješavat će se problemi nezaposlenosti vodeći pritom računa da na tržištu rada postoji strukturni manjak radne snage, ali i potencijalni problem novog vala iseljavanja ako oporavak gospodarstva i podizanje kvalitete radnih mjesta ne budu dovoljno dinamični. Stanje na tržištu rada ukazuje na nedovoljnu usklađenost vještina radne snage s potrebama gospodarstva. Taj je problem naročito prisutan u segmentu strukovnih zanimanja i tehničkih strukovnih zanimanja. Zbog toga najviše poteškoća u pristupu tržištu rada imaju upravo mlade osobe koje nakon izlaska iz obrazovanja, a zbog nedostatka iskustva i vještina, ne pronalaze zaposlenje, pri čemu ne nastavljaju s obrazovanjem i ulaze u takozvani NEET status (engl. Not in Employment, Education or Training). Vodeći računa o strukturnim slabostima tržišta rada, ali i izazovima povećanja broja nezaposlenih zbog aktualne krize, unaprijedit će se funkcioniranje tržišta rada radi stvaranja mogućnosti kvalitetnog, održivog i primjereno plaćenog zaposlenja za sve. Uz povećanje stope zaposlenosti i razine plaća, to znači i podizanje kvalitete radnih mjesta kroz smanjenje udjela zaposlenih na određeno vrijeme, suzbijanje zloupotrebe atipičnih oblika radnog odnosa i radnog angažmana te osiguranje učinkovitije zaštite radnih i socijalnih prava svih zaposlenih. Posebna pozornost posvetit će se poboljšanju položaja na tržištu rada za žene, mlade i dugotrajno nezaposlene, kao i ostale osobe u nepovoljnom položaju. Tehnološke promjene na području informacijsko-komunikacijske tehnologije i digitalizacije stvaraju nove i transformiraju tradicionalne oblike rada te donose velike izazove za tržište rada. Ti izazovi proizlaze iz tehnologijom potaknutog brisanja granica nacionalnih tržišta rada, ali i potrebe za stalnim prilagođavanjem i unaprjeđivanjem vještina sudionika na tržištu rada. Posebna pozornost posvetit će se promicanju položaja žena na tržištu rada i jednakosti plaća muškaraca i žena za rad jednake vrijednosti. Pored toga, zakonodavni okvir kojim se reguliraju rad i tržište rada prilagodit će se promjenama na tržištu kako bi se pozitivno utjecalo na veću zaposlenost, iskoristile prilike koje se javljaju kroz nove oblike rada u cilju stvaranja novih radnih mjesta, stvorili preduvjeti za stabilnost i sigurnost radnih mjesta zakonskim rješenjima koja, štiteći prava radnika, ne priječe fleksibilnu organizaciju rada u slučaju promjena u poslovnom i radnom okruženju. Suzbijanjem neprijavljenog rada spriječit će se društveno neprihvatljiva pojava koja predstavlja izazov za zaštitu prava radnika, nelojalnu konkurenciju poslodavcima ali i smanjuje prihode države. Poticat će se uređenje radnih odnosa i povećanje pokrivenosti radnika i poslodavaca kolektivnim ugovorima (više fleksibilnosti za poslodavce i veća prava radnika od onih uređenih propisom). U narednom će se razdoblju aktivnosti usmjeriti na usklađivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada, a posebno na razvoj odgovarajućih kompetencija. Najvažniju ulogu u ostvarivanju tog cilja ima obrazovni sustav, ali i djelotvornija komunikacija i koordinacija dionika na tržištu rada, odnosno institucija tržišta rada, socijalnih partnera (udruga poslodavaca i sindikata) i obrazovnog sustava. Usklađenost i djelotvornost tih odnosa osobito je važna na lokalnim razinama, razinama županija i gradova. U cilju poboljšanja suradnje dionika na tržištu rada i unaprjeđenja djelotvornosti tržišta razvit će se integrirani informacijski sustav tržišta rada koji će, među ostalim, omogućiti usklađivanje ponude i potražnje za radnicima s odgovarajućim kompetencijama. Potrebe stalnog usklađivanja i unaprjeđenja kompetencija u promjenjivim uvjetima tržišta rada i sve veća raznolikost ponude u obrazovanju dovode do povećane potrebe za planiranjem profesionalnog razvoja. Stoga će se posebna pozornost usmjeriti k razvoju sustava cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoju karijere kao važnog alata za podizanje prilagodljivosti i zapošljivosti. Pozornost će se posvetiti i profesionalnom usmjeravanju te tehnikama profiliranja nezaposlenih i radno sposobnih neaktivnih osoba kako bi se kvalitetnije procijenile mogućnosti usklađivanja njihovih kompetencija s potrebama tržišta rada. Pritom će naglasak biti na osobama koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada, posebno niskokvalificiranim osobama, dugotrajno nezaposlenima, osobama s invaliditetom te mladim osobama, osobito onima u statusu NEET. Povećanje aktivnosti na tržištu rada i povećanje zaposlenosti dugotrajan je cilj. Niska stopa aktivnosti i zaposlenosti u odnosu na druge države Europske unije treba biti poticaj za aktivaciju radnog potencijala jednog dijela stanovništva, naročito žena. U okviru politike unaprjeđenja ljudskih potencijala, ali i demografske politike, oblikovat će se i ustrajno provoditi mjere koje će olakšati stvaranje djelotvorne ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, naročito mladih obitelji i žena. To uključuje snažnije ulaganje u infrastrukturu i usluge povezane sa skrbi o djeci i ostalim ovisnim članovima obitelji, zaštitu prava majki i žena na tržištu rada te promicanje odgovornosti poslodavaca u rješavanju specifičnih obiteljskih potreba mladih radnika, naročito žena i majki. Poticat će se provedba programa i aktivnosti za cjeloživotno obrazovanje odraslih i razvoj kompetencija, posebno onih usmjerenih na jačanje digitalnih i poduzetničkih vještina te financijskog upravljanja i pismenosti ■ Prioriteti provedbe politika na području tržišta rada i zapošljavanja: • unaprjeđenje politika tržišta rada radi postizanja ravnoteže između fleksibilnosti i učinkovitosti tržišta te odgovarajuće razine sigurnosti i poticaja za ponovno zapošljavanje • poticanje socijalnih partnera (udruga poslodavaca i sindikata) na veće autonomno uređivanje odnosa na tržištu rada (više fleksibilnosti za poslodavce i veća prava radnika od onih uređenih propisom) • jačanje aktivnih politika zapošljavanja i ostalih programa kojima se potiče uključivanje na tržište rada, posebno osoba u nepovoljnom položaju na tržištu rada, vodeći računa o kvaliteti radnih mjesta (JQ Index) • poticanje integriranog i individualiziranog pristupa aktivnim politikama zapošljavanja (APZ) i politikama socijalne skrbi radi povećanja izgleda za zapošljavanje nezaposlenih i neaktivnih osoba • mobilnost radne snage (unutar države kao i na jedinstvenom tržištu Europske unije) • postizanje veće usklađenosti kompetencija radnika s potrebama tržišta rada poboljšanjem suradnje dionika na tržištu rada, institucija i socijalnih partnera, uključujući i sustav obrazovanja • razvoj ljudskih potencijala kroz profesionalno usmjeravanje, osiguranje potpore odraslima za uključivanje u obrazovanje i osposobljavanje te unaprjeđivanje vještina i znanja radno sposobnog stanovništva, posebno mladih i onih u statusu NEET, s naglaskom na poduzetničke i digitalne vještine, kao ključan preduvjet jačanja malog i srednjeg poduzetništva • jačanje kapaciteta institucija na tržištu rada radi pružanja kvalitetnih usluga korisnicima 5.3. STRATEŠKI CILJ 3. »UČINKOVITO I DJELOTVORNO PRAVOSUĐE, JAVNA UPRAVA I UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM« Za razliku od većine drugih država srednje i istočne Europe s kojima se danas najčešće uspoređuje, Hrvatska je tijekom protekla tri desetljeća bila suočena s posebno složenim izazovima. Osim svladavanja ratne agresije i izazova tranzicije Hrvatska je morala izgrađivati cjelokupnu institucionalnu strukturu suverene države. Do 2030. godine otklonit će se sve institucionalne slabosti, institucije države će se organizirati i njima će se upravljati na način koji će pridonijeti kvaliteti i stabilnosti politika i koji će biti učinkovit, predvidljiv i pravedan za funkcioniranje gospodarstva. Ustrajna provedba politika dobrog upravljanja kroz izgradnju kompetentne i pouzdane administracije koja je okrenuta potrebama građana i gospodarstva te učinkovitog pravosuđa važna je zadaća čije će ostvarenje biti nužno radi zaokruživanja izgradnje državnih funkcija sukladnih modernoj europskoj državi, potrebama modernog gospodarstva i očekivanjima građana. U tu svrhu ustrajno će se raditi na unaprjeđenju rada javne uprave i pravosuđa kako bi se oslobodili potencijali rasta gospodarstva, ali i odgovorilo na očekivanja građana u pogledu izgradnje pravednog društva zasnovanog na vladavini prava. Poduzimanje potrebnih mjera za što učinkovitiju upotrebu svih pojavnih oblika državne imovine, pronalaženje i primjenu sustavnih rješenja upravljanja državnom imovinom i optimalnih promjena koje mogu pridonijeti povećanju učinkovitosti te javne usluge, uz visok stupanj profesionalnosti, također pridonosi održivom gospodarskom razvoju te predstavlja dodatni impuls za planirani rast investicija. Slika 20. – Prioritetna područja javnih politika za strateški cilj 3. »Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom« Prioritetna područja javnih politika za strateški cilj 3. »Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom« Učinkovito i djelotvorno pravosuđe Funkcioniranje i rad pravosuđa jedna je od temeljnih odrednica kvalitete poslovne klime i povjerenja građana i poduzetnika u javne institucije. Tijekom proteklih godina poduzete su brojne aktivnosti radi skraćivanja trajanja sudskih postupaka, smanjivanja broja dugo aktivnih predmeta, povećanja predvidljivosti sudskih ishoda i modernizacije funkcioniranja cijelog sustava. Znatno je smanjen broj neriješenih predmeta, a pravosudna mreža bitno je racionalizirana. Time je osigurana ravnomjernija raspodjela radnog opterećenja, ujednačenije i racionalnije korištenje ljudskih i materijalnih resursa, kao i lakše upravljanje pravosudnim tijelima. No daljnje povećanje učinkovitosti pravosuđa ostaje jedan od najvećih prioriteta. Unaprjeđivanje rada pravosuđa uključuje djelovanje u četiri smjera, a to su: 1. dodatna nastojanja za povećanje produktivnosti rada sudaca, 2. povećanje učinkovitosti kroz digitalizaciju, 3. poboljšanje materijalnih uvjeta rada sudova i sudaca te 4. kvalitetniju komunikaciju s građanima. Poboljšanje produktivnosti rada sudaca uključuje daljnji razvoj sustava mjerila i ponderiranja sudskih slučajeva, ubrzavanje digitalizacije sustava upravljanja sudskim spisima i općenito digitalizaciju na području razmjene dokumenata i komunikacije u sudskim postupcima. Poseban napor uložit će se u smjeru poboljšanja i pojednostavljenja komunikacije s građanima, kako bi pravosudni akti bili razumljiviji najširoj javnosti, što je važan aspekt jačanja pravne sigurnosti građana i poduzeća. Posebna pozornost posvetit će se radu onih dijelova pravosuđa koji se bave komercijalnim i stečajnim postupcima. Analizom načina odvijanja stečajnih procesa utvrdit će se i sustavno otklanjati administrativne prepreke koje rezultiraju dugotrajnošću tih procesa kako bismo uskladili trajanje i kvalitetu stečajnih postupaka s potrebama modernog i konkurentnog gospodarstva. Skraćivanje trajanja stečajnih postupaka i jačanje povjerenja u njihovu djelotvornost nužna je sastavnica učinkovitog funkcioniranja tržišnog mehanizma. Stečajni postupak kao uređena procedura za izlazak s tržišta onih poduzeća koja nisu učinkovita i produktivna važan je instrument u preraspodjeli resursa prema produktivnijim poduzećima. Stoga je i prvorazredan mehanizam za povećanje ukupne produktivnosti gospodarstva. Unaprijedit će se politika upravljanja u pravosuđu, posebno upravljanja ljudskim resursima. U skladu s politikom razvoja ljudskih potencijala promicat će se stručno usavršavanje sudaca i proširivati mogućnosti za usavršavanje i suradnju. Poticat će se transparentnost i objektivnost izbora i imenovanja sudaca te općenito transparentnost sudskih odluka. Nužnost unaprjeđenja kvalitete objekata u kojima rade suci i drugi sudski službenici dodatno je naglašena posljedicama potresa koji su pogodili Zagreb, okolne županije i Banovinu i teško oštetili gotove sve pravosudne objekte u navedenim područjima. ■ Prioriteti provedbe politika na području pravosuđa: • nastavak smanjivanja broja neriješenih predmeta i skraćivanje trajanja sudskih postupaka poboljšanjem učinkovitosti • unaprjeđenje kompetencija i upravljačkih vještina u pravosudnom sustavu • unaprjeđenje infrastrukturnih uvjeta u pravosudnim tijelima radi poboljšanja radnih uvjeta za osoblje pravosudnog sektora te veće zadovoljstvo građana • optimizacija i digitalizacija usluga i procesa u pravosudnom sustavu. Borba protiv korupcije U okvirima provedbe dosadašnjih nacionalnih strateških antikorupcijskih dokumenata, osobito nakon pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska je uspostavila potreban zakonodavni i institucionalni okvir u djelokrugu represivnog djelovanja protiv korupcije, ali i njezina sprječavanja. Kako bi što bolje odgovarao na izazove i potrebe praktičnog antikoruptivnog djelovanja taj se okvir kontinuirano unaprjeđuje. Unatoč tome, pojedini pokazatelji trenutnog stanja, primjerice u kontekstu percepcije javnosti o rasprostranjenosti korupcije u djelovanju javnog sektora, upućuju na potrebu intenziviranja provedbe planiranih antikorupcijskih aktivnosti te formiranja još odlučnije nacionalne antikorupcijske politike. Uz navedeno, jačanje rezultata u provedbi postojećih odredbi zakonodavnog okvira i razvijanje svijesti o neprihvatljivosti korupcije ostaje trajna zadaća. Učinko