Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu NN 63/2021 (7.6.2021.), Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu Hrvatski sabor 1205 Na temelju članka 12. stavka 5. Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (»Narodne novine«, br. 127/19.) Hrvatski sabor na sjednici 2. lipnja 2021. donio je STRATEGIJU NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2030. S POGLEDOM NA 2050. GODINU 1. PREGLED I PROCES RAZVOJA STRATEGIJE 1.1. Sažetak Pravna osnova za izradu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske Globalna promjena klime danas je jedan od najvećih izazova čovječanstva. Znanstveno je utvrđeno da su vodeći uzroci promjene klime povećana emisija stakleničkih plinova, najviše kao posljedica izgaranja fosilnih goriva i intenzivne poljoprivrede te sječe prašuma. Žurna potreba djelovanja na ublažavanju klimatskih promjena prepoznata je na globalnoj razini i Republika Hrvatska treba pridonijeti u najvećoj mogućoj mjeri smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Cilj Pariškog sporazuma o zadržavanja porasta temperature do najviše 2 °C, te s dodatnim naporima za zadržavanje temperature unutar 1.5 °C, Republika Hrvatska ostvaruje kolektivno u okviru politike Europske unije. Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21. 12. 2018.), u daljnjem tekstu: EU Uredba o upravljanju, propisuje državama članicama izradu integriranog nacionalnog energetsko klimatskog plana do 2030. godine i dugoročne niskougljične strategije do 2050. godine. Republika Hrvatska je obvezna dostaviti niskougljičnu strategiju u Europsku komisiju temeljem članka 15. EU Uredbe o upravljanju. Sve stranke Pariškog sporazuma pa tako i Republika Hrvatska trebaju izraditi i dostaviti Tajništvu UNFCCC svoje dugoročne niskougljične strategije. Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (»Narodne novine«, br. 127/19.) prenosi obvezu iz EU Uredbe o upravljanju, na način da definira obvezu izrade Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (dalje u tekstu: Niskougljična strategija) i Akcijskog plana za provedbu Niskougljične strategije za razdoblje od pet godina. Ovo je prva dugoročna strategija Republike Hrvatske, koja sukladno propisanoj strukturi iz EU Uredbe o upravljanju, daje analizu mogućnosti razvoja društva prema društvu s niskim emisijama stakleničkih plinova. Prikazana su tri scenarija, koji pomažu sagledati napore potrebne za smanjenje emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Svrha je ove Niskougljične strategije pokrenuti promjene u hrvatskom društvu koje će doprinijeti smanjenju emisije stakleničkih plinova i koje će omogućiti razdvajanje gospodarskog rasta od emisije stakleničkih plinova. Republika Hrvatska može i treba dati svoj doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova, sukladno ratificiranim međunarodnim sporazumima, premda je njezin udio na globalnoj razini u ukupnim emisijama stakleničkih plinova mali. No, ovo je svakako i prilika da se uz pomoć fondova EU napravi zaokret u svim sektorima, u čemu trebaju sudjelovati sve razine vlasti, te poslovni svijet. Promjenu hrvatskog društva i gospodarstva u niskougljično, treba ostvariti kroz ulaganje u zeleno poslovanje i tehnologije, u inovacije i razvoj, koje će doprinijeti jačanju konkurentnosti na zajedničkom europskom tržištu, koje sve više traži zelene proizvode i usluge. Hrvatska kao dio EU-a dijeli klimatsku ambiciju iskazanu u Europskom zelenom planu Europske komisije (2019.), o tome da EU bude klimatski neutralna do 2050. godine. Kada budu poznate sve implikacije zajedničkog cilja EU-a, o smanjenju emisije stakleničkih plinova od -55%% do 2030. godine i cilja klimatske neutralnosti do 2050. godine na sektorske politike, bit će moguće završiti scenarij nulte emisije za Hrvatsku. Niskougljičnu strategiju donosi Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Akcijski plan za provedbu Niskougljične strategije za razdoblje od pet godina donosi Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša. Prema Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanju razvojem Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 123/17.), Niskougljična strategija je nacionalna, dugoročna i višesektorska strategija, koja doprinosi definiranju krovne Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske. Harmonizacija strateških i planskih dokumenata propisana je i Zakonom o zaštiti klime i ozonskog sloja, koji propisuje da nacionalni razvojni dokumenti i razvojni dokumenti pojedinih područja i djelatnosti moraju biti usklađeni s načelima, osnovnim ciljevima, prioritetima i mjerama utvrđenim u Niskougljičnoj strategiji. Pandemija COVID-19 koja se pojavila 2020. godine ima značajan utjecaj na gospodarstvo i društvo i postavlja nove neizvjesne okolnosti za razvoj. Niskougljična strategija dobiva još veći značaj jer dodatna financijska sredstva za oporavak mogu ubrzati tranziciju, otvaranje zelenih radnih mjesta, ostvarivanje resursno učinkovitog gospodarstva temeljenog na niskoj emisiji ugljika i otpornog na klimatske promjene. Utjecaji pandemije COVID-19 uzet će se u obzir u planskom dokumentu, Akcijskom planu provedbe Niskougljične strategije. Niskougljična strategija ima u fokusu smanjiti emisije stakleničkih plinova i spriječiti porast koncentracije istih u atmosferi i posljedično ograničiti globalni porast temperature. Međutim, klimatske promjene se već događaju iz razloga što su staklenički plinovi u atmosferi dugoživući, ali i zbog toga što se međunarodni sporazumi o klimi ne provode odgovarajućom dinamikom. Klimatske promjene su najveći izazov s kojim se svijet suočava te uzrokuju velike štete po gospodarstvo, društvo i ekosustave. Stoga je važno da se istovremeno radi na jačanju otpornosti na klimatske promjene i na provedbi mjera prilagodbe, kako bi se štete minimizirale i iskoristile prilike. Pri odabiru odgovarajućih mjera niskougljičnog razvoja, treba u tom smislu voditi računa o rizicima od klimatskih promjena, kao i o tome da odabrane mjere doprinose prilagodbi klimatskim promjenama, što važi i obrnuto. Izvješće Međuvladinog panela za klimatske promjene iz 2019. godine, daje podatak da je globalni trend porasta temperature već na + 1,1 °C te ako se nastavi povećavati koncentracija stakleničkih plinova sadašnjom brzinom, globalno zagrijavanje će vjerojatno dosegnuti + 1,5 °C između 2030. i 2052. godine. Sve je više dokaza da je Hrvatska pod utjecajima klimatskih promjena te da Hrvatska već sada trpi velike štete od ekstremnih vremenskih nepogoda, koje su potencirane klimatskim promjenama. Prema Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. godine s pogledom do 2070. godine (»Narodne novine«, br. 46/20.), za očekivati je da će temperatura zraka u Hrvatskoj porasti od 1,3 i 1,5 °C do 2040., odnosno od 2,2 – 2,5 °C do 2070. godine, što posljedično utječe na niz klimatskih parametara. Postupak izrade strategije Niskougljična strategija izrađena je na uključiv i transparentan način u čemu su sudjelovali brojni dionici iz svih glavnih skupina, kroz četiri koraka. Prvi korak započeo je 2012. godine kroz LEDS projekt (engl. Low Emission Development Strategies) Ministarstva zaštite okoliša i prirode u partnerstvu s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), čime je kroz niz sektorskih radionica izrađen Okvir za izradu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske (LEDS). U drugom koraku, od 2014. do 2015. godine, uz sudjelovanje mnogobrojnih institucija izrađene su stručne podloge čiji su rezultat bile Zelena knjiga (detaljne tehničke analize ciljeva, mjera, scenarija i utjecaja) i Bijela knjiga (Nacrt niskougljične strategije). Prilikom izrade stručnih podloga održan je niz sektorskih radionica i javnih izlaganja, kako bi se stručna i zainteresirana javnosti uključila u izradu stručnih podloga. Započeo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš s glavnom ocjenom prihvatljivosti za ekološku mrežu. U trećem koraku, od 2016. do 2017. godine, provedeni su novi proračuni i novelacija niskougljičnih scenarija. Razlog su bile promjene u povijesnom nizu podataka, novelacija cijena goriva i tehnologija te nove pretpostavke razvojnih politika. U konzultacijama s nadležnim ministarstvima, napravljena je druga revizija Bijele knjige, odnosno Prijedlog niskougljične strategije. Nastavljen je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš s glavnom ocjenom prihvatljivosti za ekološku mrežu te je provedeno javno savjetovanje o Prijedlogu niskougljične strategije i Strateške studije utjecaja na okoliš Niskougljične strategije. U četvrtom koraku, od 2019. do 2020. godine provedena je novelacija Bijele knjige. Naime, tada su u izradi bili Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (u daljnjem tekstu: Energetska strategija) i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: NECP) te su u koordinaciji i kroz iterativni pristup postavljeni sukladni ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova u energetskim sektorima. Istovremeno su ažurirani referentni i niskougljični scenariji sektora izvan energetike (industrijski procesi i uporaba proizvoda, poljoprivreda, otpad, korištenje zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstvo – LULUCF). Metodološki pristup U izradi Niskougljične strategije analiziran je niz scenarija, primijenjeni su mnogobrojni modeli za simulacije i optimiranje, a razvijen je i integralni model za nacionalne projekcije stakleničkih plinova NUSPCRO (Niskougljično strateško planiranje Republike Hrvatske). Emisije stakleničkih plinova i projekcije iskazane su u skladu s metodologijom iz vodiča Međuvladinog panela za klimatske promjene iz 2006. godine (IPCC 2006) i odgovarajućih faktora stakleničkog potencijala za izračun ekvivalenata emisija CO2. Emisija stakleničkih plinova Ukupna emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj, isključujući ponore, u 2018. godini iznosila je 23.792,80 kt CO2e, što predstavlja smanjenje emisija za 25,36%% u odnosu na emisiju stakleničkih plinova u 1990. godini. Trend emisija stakleničkih plinova po sektorima, prikazan je na slici 1-1. Slika 1-1: Trend emisija stakleničkih plinova po sektorima U ukupnoj emisiji stakleničkih plinova ugljikov dioksid (CO2) čini 74,5%, metan (CH4) 16,3%, didušikov oksid (N2O) 7,1%, a fluorirani ugljikovodici 2,1%. U Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama (EU ETS) uključeni su svi energetski izvori s ulaznom nazivnom toplinskom snagom većom od 20 MW (termoelektrane, rafinerije), industrija mineralnih proizvoda (cement, staklo, opeka), kemijska industrija i industrija željeza i čelika. Emisija ETS-a čini 31,3% ukupnih emisija stakleničkih plinova u 2018. godini. Intenzitet emisije po bruto nacionalnom doprinosu (BDP), smanjio se za 34% u razdoblju od 2004. do 2018. godine, odnosno za oko 2,5% godišnje. Vizija Niskougljične strategije Niskougljična strategija vodi viziji društva u kojem ćemo živjeti zdravije, ugodnije, s niskougljičnim rastom i djelotvornim upravljanjem resursima. Postojeći nacionalni fond zgrada bit će obnovljen, a novi građen po principima za zgrada gotovo nulte energije i kružnog gospodarenja. Opskrba energijom bit će sigurnija, iz obnovljivih izvora i s malim emisijama, a potrošači energije bit će i proizvođači energije. Kombinacija proizvodnje električne energije na mjestu potrošnje i dobava iz javne mreže pružit će visoku razinu sigurnosti opskrbe električne energije. Prometni sustav bit će intermodalan i integriran, pretežito s vozilima na električni pogon i s korištenjem niskougljičnog i za klimu neutralnog goriva. Industrija i poljoprivreda bit će učinkovite i povezane sa svim sektorima gospodarstva, a pritom će se smanjivati stvaranje otpadnih materijala u integriranom i kružnom gospodarstvu. Ciljevi i scenariji Niskougljične strategije Niskougljična strategija postavlja put za prijelaz prema održivom, konkurentnom gospodarstvu, u kojem se gospodarski rast ostvaruje uz male emisije stakleničkih plinova. Ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. i 2050. godine, provodit će se u Republici Hrvatskoj u okviru političkog okvira koji je usvojila Europska unija. Nova strategija rasta Europske unije (EU) formulirana kroz Europski zeleni plan (2019.), postavlja cilj preobrazbe u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, u kojem 2050. godine neće biti neto emisija stakleničkih plinova. Opći ciljevi Niskougljične strategije su: • postizanje održivog razvoja temeljenog na znanju i konkurentnom niskougljičnom gospodarstvu i učinkovitom korištenju resursa • povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti • solidarnost izvršavanjem obveza Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima, u okviru politike EU-a, kao dio naše povijesne odgovornosti i doprinos globalnim ciljevima • smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje te kvalitetu života građana. Odabrano je oko stotinu mjera koje se mogu primijeniti za smanjenje emisija (tehničkog i netehničkog tipa), u različitim sektorima: proizvodnji električne energije i topline, proizvodnji i preradi goriva, prometu, općoj potrošnji (kućanstva i usluge), industriji, poljoprivredi, korištenju zemljišta, promjeni korištenja zemljišta i šumarstvu, otpadu, korištenju proizvoda te fugitivnim emisijama (Prilog V.). Ove mjere su ugrađene u tri glavna scenarija: Referentni scenarij (NUR), Scenarij postupne tranzicije (NU1) i Scenarij snažne tranzicije (NU2). Referentni scenarij NUR predstavlja nastavak postojeće prakse, u skladu s važećim zakonodavstvom i prihvaćenim ciljevima do 2030. godine. Ovaj scenarij pretpostavlja tehnološki napredak i rast udjela obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti temeljem tržišne situacije i danas utvrđenih ciljnih energetskih standarda. U odnosu na niskougljične scenarije za dostizanje ciljeva, to je scenarij s blažim povećanjem udjela obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Emisije u ovom scenariju se smanjuju za 28,9% u 2030. godini te 46,3 u 2050. godini u odnosu na razinu emisije u 1990. godini. Udio obnovljivih izvora u ovom scenariju je 35,7% u 2030. godini, a 45,5% u 2050. godini. Ipak, ovaj scenarij ne vodi niskougljičnom gospodarstvu. Scenarij postupne tranzicije NU1 dimenzioniran je tako da se ispune ciljevi smanjenja emisije u okviru interne sheme obveza EU i s tim u vezi ciljeva Pariškog sporazuma da se porast temperature održi unutar 2°C, a po mogućnosti i unutar 1,5°C. U ovom scenariju, smanjenje emisije se postiže primjenom niza troškovno učinkovitih mjera, snažnim poticanjem energetske učinkovitosti i primjenom obnovljivih izvora energije koji bi, u proizvodnji električne energije, nakon 2030. godine mogli velikim dijelom biti potpuno tržišno konkurentni. Scenarij pretpostavlja snažan rast cijena emisijskih jedinica, koje predstavljaju pravo na emisiju jedne tone ekvivalenta CO2 (u daljnjem tekstuu daljnjem tekstu: emisijska jedinica), do 92,1 EUR/t CO2 u 2050. godini, što je glavni pokretač tranzicije. Udio obnovljivih izvora energije u 2030. godini po ovom scenariju je 36,4%, a u 2050. godini mogao bi biti 53,2%. NU1 scenarijem smanjuje se emisija stakleničkih plinova za 33,5% u 2030. godini i 56,8% u 2050. godini, u odnosu na 1990. godinu. Scenarij snažne tranzicije NU2 je dimenzioniran s ciljem da se u 2050. godini postigne smanjenje emisije za 80% u odnosu na 1990. godinu. U ovom scenariju kao i u NU1 pretpostavlja se snažan porast cijena emisijskih jedinica do 92,1 EUR/t CO2 u 2050. godini te vrlo snažne mjere energetske učinkovitosti. Udio obnovljivih izvora energije u 2030. godini po ovom scenariju je 36,4%, a u 2050. godini mogao bi biti 65,6%. U ovom scenariju, u 2050. godini, dominantni izvor emisije ostaje promet, zatim poljoprivreda i industrija. Primjenom danas poznatih mjera, uključivo i one koje su u sociogospodarskom pogledu prihvatljive za poljoprivredu, moglo bi se postići smanjenje emisije od 73,1% u odnosu na 1990. godinu. Ostatak do 80% računa se na nove tehnologije koje danas još nisu u primjeni, odnosno nedovoljno razvijene tehnologije. Scenarij neto nulte emisije (klimatska neutralnost) je u ovom dokumentu uključen u obliku informacije (Poglavlje 15). Europska komisija je 17. rujna 2020. godine objavila Komunikaciju »Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana«, kao važan element za provedbu Europskog zelenog plana i postizanja klimatske neutralnosti do 2050. godine, kojom je predložila povećanja cilja EU u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine, s postojećeg -40% na -50 do -55%. Premijeri su na sastanku Europskog vijeća 10. i 11. prosinca 2020. usvojili cilj smanjenja emisija za EU od najmanje -55% do 2030. godine. Daljnji korak je izmjena cjelokupnog zakonodavstva EU koje propisuje klimatsku politiku do 2030. godine, a koje dijelom propisuju i ciljeve država članica u navedenom razdoblju. Slijedom svih navedenih očekivanih izmjena propisa EU-a prići će se i izmjeni strateških i drugih dokumenata u Republici Hrvatskoj u pogledu i finalizacije Scenarija neto nulte emisije u Republici Hrvatskoj radi poticanja tranzicije na niskougljični razvoj s ciljem postizanja klimatske neutralnosti 2050. godine te jačanje otpornosti na klimatske promjene. Scenarij neto nulte emisije analizirat će mogućnosti kako na troškovno učinkovit način i putem društveno pravedne tranzicije postići nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova u 2050. godini. Scenariji NU1 i NU2 vrlo su slični do 2030. godine, tako da ako Republika Hrvatska krene sa scenarijem postupne tranzicije (NU1) ima vremena preusmjeriti se na ambiciozniji scenarij snažne tranzicije (NU2). Cilj je da putanja emisija stakleničkih plinova bude u rasponu između scenarija NU1 i NU2, s težnjom prema ambicioznijem scenariju NU2 (slika 1-2). Slika 1-2: Smanjenje emisije stakleničkih plinova NUR, NU1 i NU2 scenarijem U 2030. godini se u odnosu na razine iz 1990. godine u NU1 scenariju postiže ukupno smanjenje od 33,5%, dok se u NU2 scenariju postiže smanjenje od 36,7%. Najveći doprinos navedenom smanjenju ima sektor industrije (43%), zatim sektor proizvodnje i prerade goriva (18%), sektor poljoprivrede (15%), sektor proizvodnje električne energije i topline (14%) te sektor opće potrošnje (10%). U sektorima prometa i otpada, su emisije u 2030. godini još uvijek više u odnosu na 1990. godinu, obzirom da emisije iz tih sektora bilježe porast do 2018. godine. U 2050. godini u NU1 scenariju postiže se ukupno smanjenje od 56,8% dok se u NU2 scenariju postiže smanjenje od 73,1%, u odnosu na 1990. godinu. Najveći doprinos navedenom smanjenju ima sektor industrije (36%), zatim sektor proizvodnje električne energije i topline (15%), sektor proizvodnje i prerade goriva (14%), sektor opće potrošnje (13%), sektor poljoprivrede (11%), sektor prometa (9%) te sektor otpada (1,3%). Financiranje Dugoročno, ulaganja u niskougljične projekte trebaju biti ekonomski održiva. Javni izvori financiranja neće biti dostatni te je potrebno naći instrumente za mobilizaciju privatnih sredstva za ulaganje u poslove koji doprinose Niskougljičnoj strategiji i gospodarskom rastu. Procjenjuje se da će za tranziciju prema niskougljičnom razvoju biti potrebno od 38,65 do 65,92 mlrd. kuna u razdoblju od 2021. do 2030. godine, odnosno od 0,92 do 1,6% BDP-a. U razdoblju od 2031. do 2050. godine trošak će biti od 107,09 do 167,95 mlrd. kuna (od 0,96 do 1,51% BDP-a). Navedeni iznosi ulaganja predstavljaju razliku ulaganja između tranzicijskih scenarija (NU1 i NU2) i referentnog scenarija (NUR). Okvir za financiranje mjera u priličnoj mjeri već postoji, u smislu mogućih izvora financiranja. Republici Hrvatskoj će na raspolaganju za projekte koji će imati pozitivan utjecaj na klimu biti sredstva u ukupnom iznosu od oko 62,4 mlrd. kuna od čega 36 mlrd. kuna iz Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) do 2027. godine, 16,65 mlrd. kuna iz Fonda za oporavak i otpornost 2,7 mlrd. kuna iz Modernizacijskog fonda, oko 5,7 mlrd. kuna prihoda od dražbi emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova. Također, Republici Hrvatskoj će na raspolaganju biti i oko 1,3 mlrd. kuna iz Fonda za pravednu tranziciju. Ta sredstva potrebno je usmjeriti i na mjere smanjenja rizika i prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se povećala otpornost Republike Hrvatske, smanjila ranjivost te smanjio trošak šteta uzrokovan klimatskim promjenama. Uz to, siguran izvor bit će i sredstva iz Inovacijskog fonda, Fonda za povezivanje Europe, Europskog fonda za strateška ulaganja, i dr. Ostali izvori financiranja kao što su Obzor 2020 i Obzor Europa te LIFE program su natjecateljske prirode. Republika Hrvatska imat će na raspolaganju značajna financijska sredstva, ali potrebe za ulaganjem znatno nadilaze raspoloživa sredstva. Stoga će biti nužna međuresorna koordinacija te korištenje inovativnih financijskih instrumenata (ESCO model, itd.) kako bi se s ograničenim financijskim sredstvima, koja su nam na raspolaganju postigao što veći, multiplikativni učinak u pogledu smanjenja emisija, obzirom da će svi sektori morati pridonijeti smanjivanju emisija kako bi Republika Hrvatska ispunila svoj udio smanjenja u EU cilju od -55% do 2030. godine. Novu perspektivu financiranja otvara Europski zeleni plan i dodatna sredstva za klimatske aktivnosti, uključujući nove instrumente financiranja na nacionalnim razinama. Sredstvima predviđenim za solidarnu pomoć EU-a za oporavak gospodarstva i očuvanje radnih mjesta zbog utjecaja COVID-19 krize, prioritetno će se poticati zeleno gospodarstvo i digitalizacija. S gledišta emisija stakleničkih plinova, prepoznate su potrebne prioritetne intervencije u prometu, energetski intenzivnoj industriji, zgradarstvu i obnovljivim izvorima energije. Utjecaj scenarija na okoliš i prirodu Iako provedba Niskougljične strategije ima pozitivan učinak na smanjenje emisija stakleničkih plinova, neki aspekti niskougljičnog razvoja predstavljaju potencijalnu prijetnju za pojedine sastavnice okoliša i prirodu. Za Niskougljičnu strategiju proveo se postupak strateške procjene utjecaja na okoliš, koji je obuhvatio i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Mjere zaštite okoliša i mjere ublažavanja utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže sastavni su dio Niskougljične strategije. Sociogospodarski utjecaji Ukupne očekivane koristi za društvo (uzimajući u obzir eksterne troškove), su pozitivne i rezultiraju ukupno manjim društvenim troškom. Osnovni izazov provedbe i dinamike promjena, je potreba visokih ulaganja koja mogu predstavljati značajan izazov za pojedine segmente gospodarstva i / ili kupaca. Ograničavajući čimbenik ubrzane tranzicije može biti sposobnost gospodarstva, društva i pojedinaca da pravovremeno sudjeluju u procesima zbog velikih početnih ulaganja, bez obzira što procesi tranzicije donose dugoročnu korist društvu i okolišu. Niskougljičnim razvojem mogu se ostvariti neto koristi za društvo, ali su za provedbu mjera potrebna dodatna EU sredstva. Obrazovanje i aktivno uključivanje građana u niskougljični razvoj Obrazovni sustav treba postati predvodnik u promicanju načela niskougljičnog razvoja, mladi ljudi koji ulaze u sustav obrazovanja danas bit će nositelji promjena u budućnosti te se bez njihovog znanja i uvjerenja ciljevi Niskougljične strategije neće provesti. Stoga je ovo prioritetna aktivnost Niskougljične strategije, dugoročno važnija od bilo koje mjere tehničkog tipa. U razdoblju od 2021. do 2030. godine obrazovanje o održivom razvoju i klimatskim promjenama u Hrvatskoj će se razvijati, dopunjavati i modernizirati u hodu, te stvarati generacije građana Republike Hrvatske koji će biti cjelovito i sustavno »klimatski osviješteni«. Također, u razdoblju do 2030. godine previđa se ubrzanija promjena načina poimanja i obrazaca ponašanja u smjeru Republike Hrvatske kao niskougljičnog društva. S jedne strane, sustavno će rasti osviještenost za klimatska pitanja, s druge strane će se trebati obrazovati za nove vještine koje će moći odgovoriti izazovima tranzicije prema niskougljičnom razvoju, a s treće niskougljična praktična rješenja će se trebati ugraditi u organizaciju društvenog života, proizvodnje, potrošnje i upravljanja razvojem u smjeru porasta održivosti. Istraživanje, razvoj i inovacije Dosadašnja ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije po pitanju klimatskih promjena bila su potpuno zanemariva i nedostatno raspoznata u postojećim strateškim dokumentima. Istraživanje i razvoj su među najvećim potencijalnim faktorima doprinosa rastu BDP-a, odmah nakon povećanja zaposlenosti, stoga je u Hrvatskoj potrebno povećanje izdataka za istraživanje i razvoj, bliže prosječnoj razini EU-a. Pristup sredstvima treba omogućiti i privatnom sektoru, za primijenjena znanstvena i razvojna istraživanja, pilot i demonstracijske projekte. U planiranju programa financiranja i u praćenju realizacije treba biti snažno uključeno ministarstvo nadležno za politike klime, međukoordinacijska tijela i predstavnici izvan javnog sektora. Elemente niskougljičnog razvoja potrebno je integrirati u programe poticanja inovacija, istraživanja i razvoja visokih tehnologija u privatnom i javnom sektoru. Niskougljični razvoj na lokalnoj razini Provedbom Niskougljične strategije treba uspostaviti bolju povezanost i sinergijske učinke politika na državnoj razini i lokalnim razinama. Djelovanje se sve više pomiče na samostalne aktivnosti jedinica lokalnih samouprava i gradova. Ambicioznije inicijative kao što su ugljično neutralni otoci, gradovi i slično treba podržati. U tome je osobito važno povezivanje aktivnosti koje se provode u okviru međunarodne inicijative »Povelja gradonačelnika«, koncepta »pametnih gradova« i »pametnih otoka« te inovativnih platformi. Na lokalnoj razini dolazi do povezivanja mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama te je sinergija korištenja resursa najsnažnija. Niskougljična strategija ukazuje da je potrebno provesti niz mjera pri planiranju i izgradnji integralnih sustava u gradovima. To uključuje javni i ostali promet, zgradarstvo, komunalne sustave, autonomne sustave, obrazovne sustave, informacijsko komunikacijske tehnologije (ICT), urbanizam, inovativna rješenja u raznim područjima i podizanje javne svijesti. Niskougljično gospodarstvo i obrasci poslovanja Vezano za obrasce poslovanja najznačajniji je preobražaj poslovanja po načelima kružnog gospodarstva. Potrebno je provoditi politiku održive potrošnje i proizvodnje, potaknuti održive obrasce ponašanja i poslovanja u svim gospodarskim sektorima. Treba provoditi koncept »životni ciklus proizvoda i usluga« (LCA), koji prati okolišni otisak proizvoda i usluga, a utemeljen je na znanstvenim pokazateljima. Cilj je smanjiti potrošnju prirodnih dobara, smanjiti nastanak opasnih i toksičnih tvari, smanjiti emisije u zrak, vodu i tlo te smanjiti ili spriječiti nastajanje otpada na mjestu nastanka. Primjena načela niskougljičnog razvoja u poslovnim organizacijama je uglavnom dobrovoljna, što znači da vodstva organizacija primjenjuju ova načela očekujući da će dugoročno ostvariti određenu korist. Zbog toga uspjeh ovisi o dva elementa: prvenstveno o jačanju svijesti i edukaciji osoba odgovornih za upravljanje organizacijama i donošenje ključnih poslovnih odluka (visokog menadžmenta) te o stvaranju poticajnog poslovnog okruženja u kojem će organizacije prepoznati korist od primjene načela niskougljičnog razvoja, s time da ta korist nije nužno materijalna ili se barem tek dugoročno može materijalizirati. Vezano za konkretne mjere, radi se o poticanju uspostave sustava kvalitete, sustava upravljanja okolišem, određivanju ugljičnog otiska, ekološkom licenciranju, zelenoj javnoj nabavi, itd. Navedeno podrazumijeva i izgradnju adekvatne informatičke infrastrukture, baza podataka i modela proračuna. Međunarodna suradnja Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Pariški sporazum navode obvezu suradnje te se navodi da će stranke koje su razvijene zemlje svijeta pomagati strankama, koje su zemlje u razvoju, u potpori za mjere izgradnje kapaciteta za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbi na klimatske promjene. Republika Hrvatska članstvom u EU ulazi u kategoriju razvijenih zemalja svijeta te kroz nacionalnu politiku međunarodne razvojne pomoći treba razvijati programe pomoći odabranim strankama, koje su zemlje u razvoju na temu klimatskih promjena. Pored toga, Republika Hrvatska sudjeluje u kreiranju međunarodne razvojne pomoći EU-a, koja je kao Stranka UNFCCC i Pariškog sporazuma najveći pojedinačni donator u svijetu za klimatsku politiku. Provedba Niskougljične strategije Proces tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu je kontinuiran i dugotrajan i zahvaća cjelokupno društvo i gospodarstvo. Stoga je za uspješnu provedbu Niskougljične strategije potrebna horizontalna međusektorska suradnja središnjih tijela državne uprave i tijela javne vlasti te vertikalna suradnja od državne razine do djelovanja na lokalnoj razini. Kako bi se niskougljični razvoj ugradio u ključne aspekte društva i gospodarstva, za očekivati je da će doći do prilagodbe postojećeg pravnog okvira i razvojnih dokumenata pojedinih područja. Međusektorsku suradnju koordiniraju Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova i Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Tijelo državne uprave nadležno za politiku klimatskih promjena, izvješćuje Europsku komisiju o provedbi Niskougljične strategije putem Izvješća o primjeni Niskougljične strategije u rokovima određenima propisima, odnosno u skladu s rasporedom dogovorenim na međunarodnoj razini u kontekstu UNFCCC. Strateška procjena utjecaja Niskougljične strategije na okoliš Sukladno propisima koji uređuju zaštitu okoliša, za Niskougljičnu strategiju proveden je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš. U Strateškoj studiji sagledan je mogući utjecaj Niskougljične strategije na okoliš i ekološku mrežu te su određene mjere zaštite okoliša i mjere ublažavanja utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. 1.2. Pravni kontekst i kontekst politika Globalna promjena klime danas je jedan od najvećih izazova čovječanstva. Znanstveno je utvrđeno da su vodeći uzroci promjene klime povećana emisija stakleničkih plinova, najviše kao posljedica izgaranja fosilnih goriva i intenzivne poljoprivrede te sječa prašuma. Zajedničko djelovanje država u cilju sprječavanja globalnih promjena provodi se kroz UNFCCC-a. Kyotski protokol uz UNFCCC i izmjena iz Dohe Kyotskog protokola nisu spriječili globalni porast emisije. Pariškim sporazumom (2015.), države su se obvezale da će zajedničkim djelovanjem smanjivati emisije stakleničkih plinova s ciljem ograničavanja porasta prosječne globalne temperature do najaviše 2°C do kraja stoljeća, te dodatnim naporima na postizanju ograničenja porasta temperature do 1,5 °C. Ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova određuju se vlastitim planiranjem, tako da svaka stranka Pariškog sporazuma (ili skupina država), određuje planirani nacionalno utvrđeni doprinos do 2025 ili 2030. godine. Republika Hrvatska stranka je Pariškog sporazuma od 2017. godine, čime se obvezala provoditi mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova u okviru obveza EU. Polazište politike EU-a za put prema niskougljičnom gospodarstvu je Okvir klimatsko-energetske politike EU do 2030. godine, kojim su postavljeni sljedeći ciljevi: • smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % u usporedbi s razinama iz 1990. godine • najmanje 32% potrošene energije treba biti iz obnovljivih izvora • poboljšanje energetske učinkovitosti za najmanje 32,5 %. Krajem 2018. godine je objavljen dokument Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za perspektivno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo (engl. A Clean Planet for all – A European strategic long-term vision for a prosperous, modern, competitive and climate neutral economy). Svrha je ove dugoročne strategije, koja je u ožujku 2020. godine usvojena i dostavljena u Tajništvo UNFCCC, potvrditi vodeću ulogu Europe u oblikovanju globalne klimatske politike te predstaviti viziju koja može pomoći da se do 2050., na troškovno učinkovit način i putem društveno pravedne tranzicije postigne neto nulta stopa emisija stakleničkih plinova te se očekuje da će se u narednim godinama kroz intenzivne analize i rasprave država članica, analizirati mogući scenariji nulte neto emisije stakleničkih plinova. Krajem 2019. godine, Europska komisija objavljuje svoj novi strateški politički okvir još ambicioznijeg djelovanja – Europski zeleni plan. Ovo je prvi put da se klimatski i okolišni ciljevi stavljaju u središte političkog djelovanja, jer se EU nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, u kojem 2050. godine neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Europski zeleni plan ubrzat će i poduprijeti tranziciju koja je potrebna u svim sektorima te će doprinijeti provedbi Programa Ujedinjenih naroda do 2030. godine i njegovih Ciljeva održivog razvoja. Sredinom 2020. godine Europska komisija je zajedno s 14 država članica Europske unije među kojima je i Republika Hrvatska, potpisala Memorandum o razumijevanju za provedbu Deklaracije o čistoj energiji za EU otoke (Memorandum of Split), kao nastavak Deklaracije iz Vallete, kojem je cilj unaprijediti energetsku tranziciju na otocima uz poštivanje specifičnosti svakog otoka te proširiti i ojačati suradnju između država članica. Republika Hrvatska je inicirala potpisivanje Memoranduma tijekom predsjedanja Vijećem Europske unije. Memorandumom se osigurava detaljna podrška otocima u pripremi njihovih strategija za proces tranzicije na čistu energiju i suradnja energetskih zajednica na otocima. Njime se prepoznaje važnost provedbe projekata, usmjerenih na povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije pomoću korištenja inovativnih tehnologija, razvoja čistog i održivog prometa te integracije elektroenergetskog sustava s drugim sektorima. Memorandum uzima u obzir ciljeve Pariškog sporazuma i Europskog zelenog plana, ciljeve postizanja klimatski neutralne EU do 2050. godine, zakonodavni paket Čista energija za sve Europljane te nacionalne energetske i klimatske planove. EU Uredba o upravljanju propisuje izradu NECP-a za razdoblje do 2030. godine i dugoročne niskougljične strategije do 2030. godine s pogledom na 2050-u., te obvezu njihovog usklađivanja. Odredbe EU Uredbe o upravljanju, prenesene su u Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja. Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, postavlja obvezu izrade Niskougljične strategije) i Akcijskog plana za provedbu Niskougljične strategije za razdoblje od pet godina. Prema Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, smanjivanje emisija stakleničkih plinova na teritoriju Republike Hrvatske osigurava se provođenjem Niskougljične strategije, Akcijskog plana provedbe Niskougljične strategije, NECP-a, razvojnih dokumenata pojedinih sektora, postupnim ograničavanjem emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama, dodjeljivanjem utvrđene godišnje emisijske kvote Republici Hrvatskoj za sektore izvan EU sustava trgovanja emisijama, koja se ne smije premašiti, mjerama u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama, mjerama u sektoru korištenja zemljišta i šumarstva i drugim mjerama koje pridonose ublažavanju klimatskih promjena. Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, propisuje da nacionalni razvojni dokumenti i razvojni dokumenti pojedinih područja i djelatnosti moraju biti usklađeni s načelima, osnovnim ciljevima, prioritetima i mjerama utvrđenim u Niskougljičnoj strategiji. Niskougljična strategija određuje put Republike Hrvatske prema konkurentnom gospodarstvu s niskom emisijom stakleničkih plinova. Ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova do 2030. i 2050. godine provodit će se u Republici Hrvatskoj unutar političkog okvira koji je usvojila Europska unija. Niskougljična strategija odnosi se na sve sektore gospodarstva i ljudske aktivnosti, a osobito je vezana za energetiku, industriju, promet, poljoprivredu, šumarstvo i gospodarenje otpadom. Proces tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu je kontinuiran i dugotrajan, zahvaća cjelokupno društvo i gospodarstvo. Proces tranzicije treba biti promišljen i prilagođen mogućnostima i raspoloživim resursima. To je prilika da se poboljšanjima postojeće infrastrukture i tehnoloških rješenja, inovacijama, transferom naprednih tehnologija, značajnim strukturalnim promjenama u svim sektorima, potakne porast industrijske proizvodnje, investicijski ciklus, razvoj novih djelatnosti, gospodarstva te otvore nova radna mjesta održive perspektive. Niskougljična strategija postavlja sljedeće opće ciljeve: • Postizanje održivog razvoja temeljenog na znanju i konkurentnom gospodarstvu s niskom razinom ugljika i učinkovitim korištenjem resursa: • povećanje zapošljavanja u rastućim sektorima gospodarstva i ‘zelenoj’ ekonomiji • poticanje regionalnog i ruralnog razvoja • poticanje inovacija i tehnološkog razvoja • poticanje obrazovanja, cjeloživotnog učenja i specijalizacija za niskougljično gospodarstvo • doprinos socijalnom uključivanju. • Povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti; • Solidarnost izvršavanjem obveza Republike Hrvatske prema međunarodnim sporazumima u okviru politike EU-a, kao dio naše povijesne odgovornosti i doprinos globalnim ciljevima; • Smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje te kvalitetu života građana. U pogledu međunarodnih obveza Republika Hrvatska podržava načelo zajedničke, ali različite odgovornosti. Gospodarske i druge nacionalne osobitosti trebaju se uzeti u obzir pri određivanju tranzicijskog razdoblja za prijelaz na niskougljično gospodarstvo. Republika Hrvatska treba kroz Niskougljičnu strategiju krenuti putem koji je za njezine građane najpovoljniji. Niskougljična strategija stoga: – stvara sinergiju s konceptom razvoja novih zelenih poslova i ekonomije, konceptom kružnog gospodarstva u kojem se resursi koriste maksimalno, nastanak otpada se svodi na najmanju moguću mjeru – daje viziju pojedinih sektora do 2050. godine u kontekstu niskougljičnog razvoja, ali to je primjenjivo za čitavo društvo i gospodarstvo – postavlja sljedeća opća načela: održivi razvoj, onečišćivač plaća[1](Zakon o zaštiti okoliša (NN br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18)), primjena horizontalnog principa, fleksibilnost, uključivost, inovativnost, solidarnost, sinergija djelovanja, cjelokupnost (holistički pristup) i planska dugoročnost – prepoznaje da je održivi razvoj ravnoteža između gospodarskog rasta, zaštite okoliša i društvenog razvoja. Troškovi mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova ne smiju ugroziti gospodarski razvoj. Provođenje mjera niskougljičnog razvoja trebaju financirati onečišćivači, pri čemu raspodjela opterećenja treba biti pravedna, a modeli prikupljanja sredstava jednostavni i transparentni. Primjena horizontalnog principa podrazumijeva prostiranje kroz sve sektore i kapilarno uključivanje u relevantne politike na nacionalnoj razini. Primjerice, mjere uštede energije trebaju se smatrati novim izvorom energije i jednako vrednovati kao izgradnja novih energetskih kapaciteta. Isto tako, mjere za povećanje ponora stakleničkih plinova u aktivnostima gospodarenja šumama i poljoprivredi treba poticati, odnosno one se trebaju smatrati mjerama smanjenja emisije. Fleksibilnost znači da niskougljični razvoj treba biti dovoljno otvoren da uvažava moguće vanjske geopolitičke okolnosti i druge poremećaje, ostavljajući pojedinim sektorima dovoljno mogućnosti da sami odlučuju o svojim ciljevima. Uključivost podrazumijeva doprinos svih sektora smanjenju emisije stakleničkih plinova pa i onih koji doprinose emisiji indirektno. Inovativnost i pametna rješenja preduvjeti su za međunarodnu i globalnu konkurentnost. Republika Hrvatska treba biti solidarna međunarodno, a solidarnost treba poticati i između sektora. Veći učinci se postižu ako se uspijevaju stvoriti uvjeti za sinergijsko djelovanje te treba poticati aktivnosti i mjere takvog djelovanja. Načelo cjelovitosti pri planiranju niskougljičnog razvoja osobito je važno. Niskougljična strategija podupire dvanaest od ukupno trinaest ciljeva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine: Konkurentno i inovativno gospodarstvo, obrazovani i zaposleni ljudi, globalna prepoznatljivost i jačanje međunarodnog položaja i uloge Republike Hrvatske, zdrav, aktivan i kvalitetan život, demografska revitalizacija i bolji položaj obitelji, sigurnost za stabilan razvoj, ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost, samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva, održiva mobilnost, digitalna tranzicija društva i gospodarstva, razvoj potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima i jačanje regionalne konkurentnosti. 1.3. Kronologija izrade niskougljične strategije i javno savjetovanje Niskougljična strategija izrađena je kroz četiri koraka. Svaki korak je uključivao konzultacije sa stručnom i zainteresiranom javnosti. Prvi korak (2012. – 2013. godina) Prvi korak započeo je 2012. godine kroz LEDS projekt u partnerstvu s UNDP-om, čime je izrađen Okvir za izradu Strategije niskougljičnog razvoja. Fokus projekta bio je na širokim konzultacijama po sektorima, održavanjem niza sektorskih radionica: energetska postrojenja (proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz energije), zgradarstvo, promet, industrija, poljoprivreda i šumarstvo, otpad i turizam. Na radionicama su sudionici aktivno sudjelovali u analizi snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT analiza) te u utvrđivanju vizije niskougljičnog razvoja. Utvrđene su i prioritetne mjere i smjernice za izradu Niskougljične strategije. Okvir za izradu Niskougljične strategije je potom usvojen u okviru Plana zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine. Drugi korak (2014. – 2015. godina) U drugom koraku izrađene su stručne podloge za Niskougljičnu strategiju. Proces izrade tekao je po dvije linije, analitičkim poslom pripreme stručnih podloga i paralelnim konzultacijama s dionicima i zainteresiranom javnosti. Konzultacije s dionicima obuhvatile su i sektorske radionice za energetska postrojenja (proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz energije) i industriju, promet, zgradarstvo, poljoprivredu i šumarstvo te otpad. Na radionicama su sudionici prikazali unutarnje čimbenike (snage i slabosti) i vanjske čimbenike (prilike i prijetnje) koji karakteriziraju postojeće stanje u sektorima. Niskougljični razvoj razmatran je u okviru općeg gospodarskog i društvenog razvoja Republike Hrvatske i strukturnih reformi u pojedinim sektorima koje direktno ili indirektno utječu na racionalnije i učinkovitije gospodarenje prirodnim resursima i smanjenje utjecaja na okoliš. Osim navedenih radionica, rezultati stručnih podloga Niskougljične strategije prezentirani su na konferencijama, forumima i stručnim skupovima. Izrađena je Zelena knjiga, u kojoj su dani detaljni tehnički opisi i podaci, opisani modeli, metode, mjere, scenariji, učinci niskougljičnih scenarija na gospodarstvo, društvo i okoliš, analiza osjetljivosti, smjernice, financiranje, itd. Na temelju Zelene knjige izrađena je prva verzija Bijele knjige koja predstavlja sažetak rezultata, fokusirani tekst na odabrane mjere, scenarije i politike, sa smjernicama provedbe, uključujući potrebne financijske mehanizme. Bijela knjiga predstavlja prijedlog Niskougljične strategije. Započeo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš. Treći korak (2016. – 2017. godina) U trećem koraku provedeni su novi proračuni i novelacija niskougljičnih scenarija te je izrađena prva revizija Bijele knjige. Tri su glavna razloga zašto je bilo razložno provesti ponovljeni proračun. Prvi razlog je što je tijekom 2016. godine došlo do promjena u povijesnom nizu podataka energetike, pa je s tim u vezi bilo potrebno ponoviti proračun emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 1990. godine. Drugi razlog je promjena ključnih čimbenika: cijena fosilnog goriva (posebice plina), prognoza u cijenama emisijskih jedinica, značajnijeg pada cijena tehnologija obnovljivih izvora energije (posebice sunčanih elektrana). Treći razlog je promjena Vlade Republike Hrvatske krajem 2016. godine, čime su postavljene nove razvojne smjernice za razdoblje od 2017. do 2020. godine, pa se s tim u vezi javila potreba preispitivanja pojedinih ciljeva, politika i mjera. Tijekom izrade revizije Bijele knjige, provedeni su konzultativni sastanci s nadležnim ministarstvima. Nastavljen je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš te je tijekom 2017. godine provedeno javno savjetovanje o Prijedlogu strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu i Strateškoj studiji utjecaja na okoliš Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu. Krajem 2017. godine se prišlo izradi Energetske strategije te NECP-a za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Obveza usklađivanja NECP-a i Niskougljične strategije proizlazi iz EU Uredbe o upravljanju, stoga je donošenje Niskougljične strategije odgođeno kako bi ciljevi svih tih dokumenata bili usklađeni. Četvrti korak (2019. – 2020. godina) Energetska strategija utvrđuje smanjenje emisija u sektorima energetike: postrojenja za proizvodnju i transformaciju energije, industrija i građevinarstvo, cestovni i vancestovni promet, neindustrijska ložišta te fugitivna emisija iz fosilnih goriva. Izrađena je Strateška studija utjecaja na okoliš Energetske strategije te je sredinom 2019. godine provedena javna rasprava o oba dokumenta. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu usvojena je u veljači 2020. (»Narodne novine«, br. 25/20.). Paralelno s izradom Energetske strategije započela je i izrada NECP-a, koji daje pregled ciljeva Republike Hrvatske za svaku od pet ključnih dimenzija Energetske unije: dekarbonizacija, energetska učinkovitost, energetska sigurnost, unutarnje energetsko tržište te istraživanje, inovacije i konkurentnost i odgovarajuće politike i mjere za ostvarivanje tih ciljeva. U koordinaciji s izradom Energetske strategije, NECP-a te kroz iterativni pristup provedena je novelacija Niskougljične strategije. Uvažavajući obaveze Republike Hrvatske prema EU te druge međunarodne obveze, usklađeni su ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova u energetskim sektorima. Istovremeno su ažurirani referentni i niskougljični scenariji neenergetskih sektora (industrijski procesi i uporaba proizvoda, poljoprivreda, otpad, korištenje zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstvo – LULUCF). Paralelno s izradom novelirane Bijele knjige Niskougljične strategije Republike Hrvatske, izrađena je Strateška studija utjecaja na okoliš Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu te je u II. kvartalu 2020. godine provedeno javno savjetovanje o oba dokumenta. 1.3.1. Vizije za 2050. godinu i prepoznate potrebe po sektorima Niskougljične sektorske vizije određuju smjer i cilj razvoja pojedinih sektora do 2050. godine. Vizije niskougljičnog razvoja određene su kroz proces konzultacija sa stručnom i zainteresiranom javnosti i one su navedene u tablici 1-1. Kroz proces konzultacija prepoznate su i glavne potrebe pojedinih sektora za niskougljični razvoj i one su navedene u tablici 1-2. Tablica 1-1: Vizije niskougljičnog razvoja pojedinih sektora do 2050. godine (rezultat konzultacija s dionicima i javnosti) SEKTOR VIZIJA Energetska postrojenja (proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz energije), industrija i zgradarstvo U niskougljičnom društvu živjet ćemo i raditi u nisko energetskim zgradama male emisije, s pametnim sustavima grijanja i hlađenja, tj. u zgradama gotovo nulte energije ili zgradama koje imaju vrlo visoku energetsku učinkovitost. Primjena energetske učinkovitosti, učinkovito korištenje resursa, primjena obnovljivih izvora energije, inovativnih i novih tehnoloških rješenja, uz očuvanje sigurnosti opskrbe energijom. Decentralizacija proizvodnje električne energije, potrošači energije će postati i proizvođači energije, korištenje naprednih mreža, pametnih sustava i spremišta energije omogućit će fleksibilnu potrošnju i snažnu integraciju obnovljivih izvora energije. Promet Vozit ćemo električna i hibridna vozila, koristiti alternativna niskougljična goriva i goriva neutralna za klimu. U gradovima ćemo, uz manje korištenje motornih vozila, unaprijediti kvalitetu života tako da za većinu gradskih putovanja automobili uopće neće biti potrebni. Kroz razvoj industrijskih grana u segmentu održivih tehnologija (električna vozila, punionice, željeznička infrastruktura), vozit ćemo se više u električnim, hibridnim vozilima, kao i vozilima s većim udjelom biogoriva što će značiti prijelaz na niskougljičnu mobilnost. Sve će više biti autonomnih vozila s pametnim punjenjem električnih baterija. Održivi prometni sustavi u većim naseljima, prioritetno niskougljičan javni gradski prijevoz, uže središte bez prometa, razvijen biciklistički promet, kvalitetnija goriva i nove tehnologije znatno će smanjiti utrošak energije i emisije stakleničkih plinova. Poljoprivreda Poljoprivreda će postati privlačnija za mlade i obrazovane poljoprivrednike u obnovljenim selima, raznolikih kultura otpornih na klimatske promjene. Gospodarstva će biti ekonomski održiva i konkurentna, s uzgojem koji je orijentiran eko-proizvodnji i zelenom tržištu, uz poštivanje agrookolišnih mjera i korištenja agrošumarskih sustava. Ruralna područja i gospodarstva će biti energetski gotovo neutralna i resursno učinkovita. Proizvodit će se biomasa za goriva bez ugrožavanja proizvodnje hrane, pri čemu će proaktivno doprinositi smanjenu emisije stakleničkih plinova s neznatnim utjecajima na okoliš. Poljoprivreda s punom primjenom dobre poljoprivredne prakse. Gospodarenje poljoprivrednim površinama i gospodarenje pašnjacima provodi se na načine koji osiguravaju nisku emisiju ugljikova dioksida. Korištenje zemljišta, prenamjene u korištenju zemljišta i šumarstvo (LULUCF) Korištenje zemljišta, prenamjene korištenja zemljišta i šumarstvo treba biti takvo da trajno predstavlja ponor za CO2 Šumarstvo će nastaviti s tradicijom potrajnog gospodarenja šumom. Na pojedinim površinama šuma povećat će se prirast putem šumskouzgojnih radova (konverzijama), prevođenjem šuma niskog uzgojnog oblika u viši uzgojni oblik, čime se povećava kapacitet ponora ugljika u šumskoj biomasi. Na pojedinom neobraslom šumskom zemljištu podizat će se nove šumske sastojine. Ostaci drvne biomase iz šuma i drvne proizvodnje iskoristit će se na ekološki i ekonomski održiv način. Zalihe ugljika u šumskoj biomasi (drvnoj biomasi, tlu, listincu i mrtvom drvu), povećavat će se kako bi sektor korištenja zemljišta i šumarstvo bio trajni ponor za stakleničke plinove. Drvni proizvodi su spremište ugljika, s emisijom koja se odlaže na dulje vrijeme, ovisno o vrsti proizvoda. Poticat će se korištenje drvnih proizvoda u tradicionalnim i novim proizvodima. Šumarstvo će raspolagati visokim stupnjem informacija o stanju šuma, inventaru, ugroženosti i projekcijama trendova. Otpad Sprječavanjem nastajanja otpada, odvojenim prikupljanjem, recikliranjem i oporabom otpada, količina otpada za odlaganje svest će se na minimum. Sva odlagališta bit će sanirana, a centri za gospodarenje otpadom koristit će napredne tehnologije kojima se, osim za dobivanje sirovina za materijalnu oporabu, otpad kemijski reciklira čime se dobivaju različiti kemijski spojevi koji se mogu koristiti u industrijskoj proizvodnji (etilen, amonijak i sl.) kao i različita goriva (vodik, sintetski plin, tekuća goriva). Uspostava sustava gospodarenja otpadom sukladno načelima kružnog gospodarstva doprinijet će resursnoj učinkovitosti s manjim negativnim utjecajem na ljude i okoliš. Kružnim gospodarstvom će se vrijednost proizvoda, materijala i resursa što je dulje moguće zadržavati u gospodarstvu. Poticat će se korištenje proizvodnih procesa koji troše manje materijala i energenata, koriste resurse bez otpada i uključuju potpuno recikliranje na kraju životnog vijeka proizvoda. Projektiranje, gradnja i obnova zgrada provodit će se prema načelima kružnog gospodarenja prostorom i zgradama uz usklađeno korištenje resursa s potrebama i funkcionalnošću zgrada. Održivo gospodarenje resursima i produžavanje životnog vijeka materijala i proizvoda glavna je odrednica s prelaska s postojećeg linearnog na održivo i konkurentno kružno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika. Tablica 1-2: Potrebe pojedinih sektora za niskougljični razvoj (rezultat konzultacija s dionicima i javnosti) SEKTOR POTREBA Energetska postrojenja (proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz energije), industrija i zgradarstvo • energetska neovisnost i održivost • razvoj industrije energetske opreme i postrojenja • razvoj industrije vozila i opreme za infrastrukturu • primjena novih tehnologija (upravljanje potrošnjom, tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljikova dioksida, novi obnovljivi izvori, tehnologija za kemijsko recikliranje otpada i korištenje energenata dobivenih iz otpada) • razvoj prijenosne mreže za priključak novih proizvodnih kapaciteta (pretežito OIE), nužnih za energetsku samodostatnost, prihvat i prijenos električne energije proizvedene u OIE i osiguranje sigurnosti opskrbe i EES-a uz visoki udio OIE • napredne mreže za otkup energije proizvedene iz obnovljivih izvora i za sigurnost opreme • jasna strategija razvoja i akcijski planovi • modernizacija i transformacija rafinerija • ulaganje u nove djelatnosti • ulaganje u istraživanje i razvoj domaćih nalazišta nafte i plina • energetska obnova postojećeg nacionalnog fonda zgrada • gradnja zgrada gotovo nulte energije • podignuta društvena svijest o proizvodnji energije u zgradama Promet • niskougljični promet (udio prijevoznih sredstava u sektoru transporta roba (kamioni, brodovi, vlakovi) i javnog prijevoza (autobusi, tramvaji, prigradska željeznica), koji kao gorivo koriste vodikove ćelije, rast će eksponencijalno • visoka razina javne svijesti o javnom prijevozu te čišćim oblicima prijevoza • razvijen željeznički i riječni promet • poticaji za vozila na osnovi manje potrošnje fosilnih goriva Poljoprivreda • održivo gospodarenje poljoprivrednim područjima • održiva i ekološka proizvodnja • upotreba mineralnog gnojiva u skladu s uvjetima dobre poljoprivredne prakse, adekvatno zbrinjavanje organskog gnojiva i proizvodnja bioplina, unaprijeđen sustav gospodarenja stajskim gnojivom • integralni pristup razvoju poljoprivrede • samoodrživost u proizvodnji hrane Korištenje zemljišta, prenamjene u korištenju zemljišta i šumarstvo • u prenamjenama zemljišta vodit će se računa da svaka prenamjena zemljišta ima odraza na promjene u emisijama / ponorima stakleničkih plinova • mjere koje potiču povećanje količine ugljika u tlu, • povećanje vrijednosti šuma, održati ili poboljšati postojeći fond šumskog zemljišta • provedba pošumljavanja neobraslog proizvodnog šumskog zemljišta prema šumskogospodarskim planovima Otpad • smanjenje (izbjegavanje) nastajanja otpada • uspostavljen sustav gospodarenja otpadom • sanirana odlagališta otpada • potpuna oporaba otpada koja uključuje sve stupnjeve u hijerarhiji gospodarenja otpadom i korištenje tehnologija koje imaju za cilj minimiziranje njegovog odlaganja 1.4. Metodološki pristup U izradi Niskougljične strategije analiziran je niz scenarija, primijenjeni su mnogobrojni modeli za simulacije i optimiranje, a razvijen je i integralni model za nacionalne projekcije stakleničkih plinova NUSPCRO (Niskougljično strateško planiranje Republike Hrvatske). Dodatna vrijednost je što NUSPCRO omogućava i planiranje scenarija za ostale onečišćujuće tvari, tako se usklađivanje ciljeva po obvezama UNFCCC-a i Konvencije o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (LRTAP) može provoditi istovremeno. Emisije i ponori stakleničkih plinova i projekcije iskazane u ovom dokumentu u skladu su s metodologijom iz smjernica Međuvladinog panela za klimatske promjene iz 2006. godine (IPCC 2006) i odgovarajućih faktora stakleničkog potencijala za izračun ekvivalenata emisija CO2. U skladu s ovom metodologijom promatra se samo emisija do koje je došlo na teritoriju države te emisija iz goriva koje je ukrcano na teritoriju države kad se radi o prometu. Staklenički potencijal (promatrano u 100 godina), s kojim se izračunava ekvivalentna količina CO2 za glavne stakleničke plinove je sljedeći: ugljikov dioksid CO2 = 1, didušikov oksid N2O = 298 i metan CH4=25. 2. SITUACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ 2.1. Gospodarski pokazatelji Nakon što je od 2000. do 2008. godine hrvatsko gospodarstvo raslo po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,3% koja je bila usporediva s rastom novih članica EU, 2009. godine započela je produljena recesija. Realni BDP se 2014. godine nalazio na 12,4% nižoj razini u odnosu na 2008. godinu. Fizički obujam industrijske proizvodnje smanjen je za 17% od 2008. do 2014. godine, a aktivnost u graditeljstvu zabilježila je još veći pad. Gospodarski oporavak započeo je 2015. godine. Stopa rasta BDP-a u 2016. godini bila je 3,5%, u 2017. godini 3,4%, u 2018. godini 2,8%, u 2019. godini 2,9%, a u 2020. godini -8,4%. Hrvatsko gospodarstvo nalazi se u procesu strukturne transformacije iz gospodarstva ovisnog o domaćoj potražnji i građevinskim ulaganjima, u međunarodno konkurentno, izvozno orijentirano gospodarstvo, u čemu turizam, ITC sektor i ostale usluge imaju važnu ulogu. Ubrzanju rasta znatno doprinosi i bolje korištenje sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova. Početkom 2021. godine ukupno je isplaćeno 5,36 mlrd. eura odnosno 49,94% od ukupne alokacije za sedmogodišnje razdoblje (2014. – 2020.) te je zabilježen značajni porast objavljenih natječaja i ugovorenih projekata. Očekuje se da će se efikasnost korištenja sredstava EU fondova u narednim godinama povećati. Gospodarski rast i fiskalna disciplina na strani rashoda proračuna u toku 2016. godine zaustavili su rast deficita proračuna i javnog duga, čiji su se omjeri u odnosu na BDP počeli smanjivati. Deficit je i tijekom 2017. i 2018. godine bio ispod 2% BDP-a, a omjer javnog duga u odnosu na BDP je na kraju 2018. godine iznosio 74,6%. Početkom 2020. godine, Hrvatska, kao i čitav svijet, suočila se s pandemijom te je od strane EU planirana pomoć putem Fonda za oporavak. 2.2. Sociološki pokazatelji Prema zadnjem Popisu stanovništva iz 2011. godine, broj stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosi 4.284.889. Prosječna starost u 2011. godini iznosila je 41,7 godina. Republika Hrvatska već dugi niz godina bilježi vrlo nepovoljne demografske trendove. Demografsko starenje i depopulacija, temeljni su demografski procesi u Republici Hrvatskoj. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja već dva desetljeća ima smanjenje broja stanovnika zbog negativnog prirodnog prirasta, a iseljavanje mladih i stručno obrazovanih ljudi zbog nezaposlenosti i nezadovoljstva svojim primanjima postaje ozbiljan problem. U Republici Hrvatskoj vidljive su velike i rastuće razlike između pojedinih regija i mikro regija Hrvatske. Indeks razvijenosti ukazuje na velike teritorijalne i razvojne razlike. Isto tako, zabrinjavajuća je konstantna depopulacija ruralnog prostora. 2.3. Emisije stakleničkih plinova Inventar emisija i ponora stakleničkih plinova, izrađuje se u skladu s UNFCCC smjernicama za izvješćivanje o godišnjim inventarima, koje su prihvaćene odlukom 24/CP.19 COP-a (Conference of Parties). Pri izradi proračuna emisije stakleničkih plinova, koristi se metodologija opisana u IPCC Vodiču za izradu Nacionalnih inventara emisija stakleničkih plinova iz 2006. godine. U skladu s Vodičem, izvori emisija i ponori stakleničkih plinova podijeljeni su u pet glavnih sektora: energetika, industrijski procesi i uporaba proizvoda, poljoprivreda, korištenje zemljišta, prenamjena zemljišta i šumarstvo (LULUCF) te otpad. Sektor energetike uključuje: proizvodnju električne energije i topline, promet te potrošnju energije za grijanje i hlađenje zgrada odnosno zgradarstvo. Proračun obuhvaća emisije koje su posljedica ljudskih djelatnosti i to direktne stakleničke plinove: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4), didušikov oksid (N2O), fluorirane ugljikovodike (HFC-e i PFC-

1. e)i sumporov heksafluorid (SF6) te indirektne stakleničke plinove: ugljikov monoksid (CO), dušikove okside (NOX), nemetanske hlapive organske spojeve (NMHOS) i sumporov dioksid (SO2). 2.3.1. Trend emisija Ukupna emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj, isključujući ponore, u 2018. godini iznosila je 23.792,80 kt CO2e, što predstavlja smanjenje emisija za 25,36% u odnosu na emisiju stakleničkih plinova u 1990. godini. Trend emisija stakleničkih plinova po sektorima, prikazan je na slici 2-1. i tablici 2-1. Slika 2-1: Trend emisija stakleničkih plinova po sektorima Tablica 2-1: Emisije/ponori stakleničkih plinova po sektorima u razdoblju od 1990. do 2018. godine (kt CO2-
2. eq)Izvor emisije /ponora stakleničkih plinova Emisije / ponori stakleničkih plinova (kt CO2-
3. eq)1990. 2000. 2010. 2015. 2016. 2017. 2018. Energetika (uključujući promet) 21.731,3 18.194,8 19.749,5 16.625,2 17.009,5 17.388,1 16.443,0 Industrijski procesi i uporaba proizvoda 4.669,7 3.132,3 3.317,1 2.823,2 2.489,0 2.738,0 2.590,9 Poljoprivreda 4.423,5 3.042,4 3.056,3 2.722,3 2.678,8 2.805,1 2.720,37 LULUCF -6.421,4 -6.950,4 -6.926,0 -5.122,1 -5.179,07 -4.489,6 -5.094,2 Otpad 1.051,4 1.339,4 1.910,9 1.954,6 2.098,1 2.100,9 2.038,6 Ostalo NE NE NE NE NE NE NE Ukupna emisija (uključujući neto CO2 iz LULUCF) 25.454,4 18.758,5 21.107,7 19.003,2 19.095,6 20.542,5 18.698,6 Ukupna emisija (isključujući neto CO2 iz LULUCF) 31.875,82 25.708,8 28.033,7 24.125,3 24.275,3 25.032,1 23.792,8 Najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova u 2018. godini, isključujući ponore, imao je sektor energetike s 69,3%, slijedi sektor poljoprivrede s 11,2%, industrijski procesi i uporaba proizvoda s 10.9% i sektor otpad s 8,6%. Ova struktura je, uz neznatne promjene, zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990. – 2018. godine. U 2018. godini ukupna emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj je iznosila 23.792,8 kt CO2-eq isključujući ponore (LULUCF sektor), dok je ukupna emisija kada se uključi LULUCF sektor, iznosila 18.698,6 kt CO2-eq, što predstavlja ponor od 21,4% u 2018. godini. Opći pad gospodarskih aktivnosti i potrošnje energije u razdoblju od 1991. do 1994. godine u Republici Hrvatskoj, primarno zbog ratnih zbivanja, uzrokovao je pad ukupnih emisija stakleničkih plinova u tom razdoblju. Budući je čitavo nacionalno gospodarstvo tada bilo u procesu tranzicije, neke energetski intenzivne industrije smanjile su svoje aktivnosti ili su čak prekinule s proizvodnjom što se značajno odrazilo na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Emisije su počele rasti 1995. godine, s prosječnom stopom od 3% godišnje do 2008. godine. Zbog smanjenja gospodarske aktivnosti u razdoblju od 2008. godine, emisije stakleničkih plinova su se konstantno smanjivale do 2014. godine kada su počele sporo rasti. Najveći razlog porastu emisija u razdoblju od 1995. do 2008. godine je sektor energetika (proizvodnja električne energije i topline, promet te potrošnja energije za grijanje i hlađenje zgrada), industrijski procesi i uporaba proizvoda (proizvodnja cementa, proizvodnja vapna, proizvodnja amonijaka, proizvodnja dušične kiseline, potrošnja halogeniranih ugljikovodika) te sektor otpad. Osnovni razlozi smanjenja emisija stakleničkih plinova u razdoblju od 2008. do 2016. godine su gospodarska kriza, kao i početak primjene mjera za smanjenje emisije CO2 prema Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje od 2014. do 2016. godine. Trend kretanja emisije pojedinih stakleničkih plinova prikazan je na slici 2-2. Slika 2-2: Trend emisija stakleničkih plinova po plinovima Najveći doprinos emisijama stakleničkih plinova u 2018. godini, imala je emisija ugljikovog dioksida (CO2) sa 74,5%. Slijedi emisija metana (CH4) sa 16,3%, didušikova oksida (N2O) sa 7,1% te emisija fluoriranih ugljikovodika s 2,1%. Opisana struktura prisutna je, tijekom cijelog razdoblja od 1990. godine. 2.3.2. Trend emisija s obzirom na sustav trgovanja emisijskim jedinicama (ETS) Republika Hrvatska postala je obveznica EU ETS sustava od 1. siječnja 2013. Obveznici sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova uključeni su tada u jedinstveni plan raspodjele emisijskih jedinica i obvezu kupovanja cjelokupnog ili djelomičnog iznosa emisijskih jedinica po modelu dražbe. U Republici Hrvatskoj zastupljene su sljedeće djelatnosti EU ETS-a: izgaranje goriva, rafiniranje mineralnog ulja, proizvodnja sirovog željeza ili čelika, proizvodnja cementnog klinkera, proizvodnja vapna, proizvodnja stakla, proizvodnja keramičkih proizvoda, proizvodnja izolacijskih materijala od mineralne vune, proizvodnja papira i kartona, proizvodnja čađe, proizvodnja dušične kiseline, proizvodnja amonijaka i zrakoplovna djelatnost. Skoro polovica broja postrojenja uključena je u sustav na temelju djelatnosti izgaranja goriva. Ostala postrojenja su uključena prvenstveno na temelju njihove proizvodne djelatnosti, međutim i ona koriste gorivo za izgaranje. Na slici 2-3 prikazana je ukupna emisija stakleničkih plinova podijeljena na ETS te sektore izvan ETS-a. Slika 2-3: Ukupna emisija stakleničkih plinova u ETS-u i sektorima izvan ETS-a Staklenički plinovi obuhvaćeni EU ETS-om koji su zastupljeni u Republici Hrvatskoj su CO2 i N2O, od kojih ovaj drugi nastaje samo kao rezultat proizvodnje dušične kiseline. U Republici Hrvatskoj je 2018[2](Izvješće o inventaru stakleničkih plinova 2020 http://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/012_klima/dostava_podataka/Izvjesca/NIR_2020_hrv.pdf). godine u radu bilo 53 postrojenja uključenih u EU ETS i jedan operator zrakoplova, koji su odgovorni za 31,3% ukupne emisije stakleničkih plinova Hrvatske. 2.3.3. Odvajanje trenda gospodarskog rasta od emisije stakleničkih plinova Temeljni cilj Niskougljične strategije je odvajanje trenda gospodarskog rasta od emisija stakleničkih plinova. Na slici 2-4 je prikazan porast BDP-a, krivulja emisije stakleničkih plinova te krivulja intenziteta emisije stakleničkih plinova kao postotak vrijednosti iz 1995. godine. Slika 2-4: Trend BDP-a, emisija stakleničkih plinova i krivulja intenziteta emisije stakleničkih plinova Vidi se početak razdvajanja gospodarskog razvoja od emisija stakleničkih plinova od 2003. godine. Intenzitet emisije po BDP-u se smanjio za 34% u razdoblju od 2004. do 2018. godine, odnosno za oko 2,5% godišnje. Pritom je visina BDP-a u 2018. godini, bila 22% iznad one u 2004. godini, a emisije su smanjenje za 19,6%. Međutim, ostvareno razdvajanje samo je relativno jer je do smanjenja emisija došlo uz pad BDP-a. Kroz niskougljični razvoj očekuje se da će doći do razdvajanja BDP-a i emisija, odnosno da će doći do rasta BDP-a, a smanjivanja emisija stakleničkih plinova. 3. UKUPNO SMANJENJE EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA 3.1. Predviđena smanjenja emisija do 2050. godine Ukupno smanjenje emisija stakleničkih plinova prema scenarijima NUR, NU1 i NU2 prikazano je u tablici 3-1 i na slici 3-1, a usporedba je napravljena s 1990. godinom. Ukupno smanjenje emisije prema scenariju NUR, NU1 i NU2, s obzirom na ETS i sektore izvan ETS-a, prikazano je u tablici 3-2, a usporedba je napravljena s 2005. godinom. Pokazatelji obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u scenarijima NUR, NU1 i NU2 prikazani su u tablici 3-3. Tablica 3-1: Projekcije smanjenja emisija u niskougljičnim scenarijima Emisije u odnosu na emisije u 1990. godini (%) 2016. 2030. 2040. 2050. Ostvareno NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 Proizvodnja električne energije i topline -9,9 -42,8 -49,7 do -53,3 -53,3 -65,6 do -79,3 -56,7 -61,0 do -93,3 Proizvodnja i prerada goriva -55,7 -55,4 -55,8 do -56,0 -61,5 -62,8 do -63,7 -72,9 -74,7 do -75,9 Promet 59,1 63,8 51,4 do 44,0 31,7 20,7 do 16,8 -1,4 -28,3 do -55,4 Sektor opće potrošnje -22,3 -22,5 -30,2 do -34,0 -26,4 -40,2 do -53,3 -33,2 -55,3 do -73,8 Industrija -53,9 -51,9 -54,1 do -57,5 -53,6 -58,6 do -64,1 -56,6 -64,4 do -83,0 Poljoprivreda -36,0 -40,8 -44,5 do -46,3 -42,7 -48,1 do -51,5 -43,8 -50,9 do -55,8 Otpad 100,5 35,0 35,0 -7,6 -7,6 -29,4 -29,4 Ukupno projekcije -23,5 -28,9 -33,5 do -36,7 -37,6 -44,8 do -50,9 -46,3 -56,8 do -73,1 Slika 3-1: Projekcije smanjenja emisija u niskougljičnim scenarijima Tablica 3-2: Smanjenje emisija u niskougljičnim scenarijima, ETS i sektori izvan ETS-a Emisije u odnosu na emisije u 2005. godini (%) 2016. 2030. 2040. 2050. Ostvareno NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 ETS -22,4 -30,1 -34,3 do -38,6 -36,9 -45,4 do -54,9 -43,2 -51,4 do -78,5 Emisije u odnosu na baznu 2005. godinu (%) 2016. 2030. 2040. 2050. Ostvareno NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 NUR NU1 do NU2 Izvan ETS-a -8,0 -12,7 -18,5 do -21,7 -24,4 -32,3 do -37,8 -36,5 -50,6 do -64,0 Tablica 3-3: Pokazatelji obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u niskougljičnim scenarijima Obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost 2016. 2030. 2040. 2050. Ostvareno NU1 do NU2 NU1 do NU2 NU1 do NU2 Udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije (%) 28,3 36,4 44,1 do 45,8 53,2 do 65,6 Neposredna potrošnja energije (PJ) 277,3 286,9 do 272,5 265,2 do 238,3 225,6 do 189,6 Ukupna potrošnja energije* (PJ) 359,4 344,4 do 328,7 325,7 do 292,2 287,4 do 251,0 * – ukupna potrošnja energije bez neenergetske potrošnje Scenarij NU1 prikazuje trend smanjenja emisija kontinuirano, tako da je u 2030. godini emisija za 33,5% manja od emisije 1990. godine, a u 2050. godini za 56,8% manja od emisije 1990. godine. Hrvatska ovim scenarijem uvelike ispunjava obvezu smanjenja emisije do razine određene za sektore izvan ETS-a za 2030. godinu. Scenarij NU2 prikazuje trend smanjenja emisija, vrlo sličan trendu scenarija NU1 do 2030. godine, u 2030. godini emisija je za 36,7% manja od emisije 1990. godine, a nakon 2040. godine scenarij NU2 prikazuje snažnije smanjenje, tako da je u 2050. godini emisija za 73,1% manja od emisije 1990. godine. Klimatska neutralnost do 2050. godine u odnosu na 1990. godinu (tzv. Scenarij neto nulte emisije), je prema sadašnjem stanju spoznaja i dostupnih tehnologija teško postići. Potrebno je napraviti analizu, kojim bi se to dodatnim mjerama moglo postići. Planovi o tome su navedeni na kraju u poglavlju 15. INFORMACIJA O SCENARIJU KLIMATSKE NEUTRALNOSTI. 3.2. Ciljevi Republike Hrvatske Ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova temelje se na sljedećem: • ciljevima smanjenja emisije koji proizlaze iz UNFCCC-a i Pariškog sporazuma • ciljevima smanjenja emisije koji proizlaze iz interne raspodjele EU, a vezano za sektore izvan ETS-a • ciljevima udjela obnovljivih izvora energije i ciljevima smanjenja energetske potrošnje, temeljem EU politike • koristima Republike Hrvatske u smislu postavljenih načela i ciljeva u Poglavlju 1.2. ove Niskougljične strategije • uvažavanjem postojećeg trenda i nastavka temeljem usvojenih politika i planova • utjecajima na gospodarstvo, okoliš i društvo. Ciljevi se promatraju za razdoblje do 2030. i do 2050. godine. Postavljeni ciljevi mogu se postići različitim scenarijima koji imaju različite prateće učinke na gospodarstvo, okoliš i društvo. 3.2.1. Ciljevi Republike Hrvatske do 2030. godine Okvirom klimatsko-energetske politike utvrđene su smjernice djelovanja EU do 2030. godine. Postavljen je cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za najmanje 40% u odnosu na 1990. godinu. To će se provesti tako da se emisija u ETS-u smanji za 43% u odnosu na 2005. godinu, a u sektorima izvan ETS-a za 30% u odnosu na 2005. godinu. Utvrđeno je da će se nastaviti s raspodjelom obveza po državama za sektore izvan ETS-a, ali se neće određivati brojčani ciljevi za obnovljive izvore energije za svaku državu primjenom jedinstvene metodologije. Svaka država sama odlučuje kako će postići ciljeve u sektorima izvan ETS-a, što uključuje i ciljeve za obnovljive izvore energije. Republika Hrvatska će do 2030. godine težiti ambicioznijem smanjenju emisije, s putanjom koja se nalazi u prostoru između niskougljičnog scenarija NU1 i NU2. Postavljen je temeljni cilj: • ostvariti smanjenje emisije za 7% u sektorima izvan ETS-a, u odnosu na emisiju u 2005. godini. Ovo je minimalno što se mora ostvariti, a to je ujedno obvezujući cilj prema Europskoj uniji i Pariškom sporazumu, u okviru zajedničkog EU cilja do 2030. godine. Ciljevi za obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost te sektorski ciljevi, proizlaze iz gore navedenih ciljeva. Provedbeni dokument za razdoblje do 2030. godine je NECP za razdoblje od 2021. do 2030. godine. 3.2.2. Ciljevi Republike Hrvatske do 2050. godine Cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050. godine je: • smanjenje emisija stakleničkih plinova s putanjom koja se nalazi u prostoru između niskougljičnog scenarija NU1 i NU2, s težnjom prema ambicioznijem scenariju NU2. U razdoblju do 2030. godine, razlike između scenarija NU1 i NU2 su relativno male, međutim u 2050. godini ovi su scenariji po dubini primjena mjera i ukupnom smanjenju emisije vrlo različiti. Republika Hrvatska treba odrediti ponovno svoju niskougljičnu putanju pri kraju sljedećeg desetogodišnjeg razdoblja. Za države čiji je doprinos u okviru Pariškog sporazuma utvrđen do 2030. godine, obveza komunikacije ili ažuriranja tog doprinosa je svakih pet godina, pa bi 2025. godine trebalo predvidjeti provedbu revizije ciljeva. Obzirom na ambiciozni impuls koji donosi novi Europski zeleni plan iz 2019. godine i u kontekstu povećanja zajedničkog cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova EU na -55% do 2030. godine, usvojenog na Europskom vijeću, 11. prosinca 2020., slijedeća revizija Niskougljične strategije utvrđivat će način postignuća neto nulte emisije stakleničkih plinova do 2050. godine, a s tim u vezi i povećanje ambicije do 2030. godine. Navedeno će uslijediti nakon izmjene i usvajanja klimatskog i energetskog EU zakonodavstva kada će biti poznati sektorski i ukupni ciljevi za pojedine države članice. 3.3. Trend razvoja 3.3.1. Makroekonomski parametri Broj stanovnika i stopa rasta bruto domaćeg proizvoda Broj i sastav stanovništva prema različitim demografskim i sociogospodarskim obilježjima, čini temeljnu odrednicu sadašnjeg i predvidivog društvenog i gospodarskog rasta i razvoja. Stanovništvo je temeljni čimbenik koji svojom aktivnošću mijenja društvene, gospodarske, socijalne, kulturne, psihološke i druge uvjete razvoja. Osobito je važno imati u vidu činjenicu da su demografski procesi po svojoj naravi dugoročni, koliko u nastajanju, toliko i po budućim učincima. U svrhu izrade projekcije potrošnje energije za potrebe izrade Energetske strategije, kreirane su projekcije demografskih kretanja za Republiku Hrvatsku. Te su projekcije korištene i pri analizama u neenergetskim sektorima. Pretpostavke pri izradi projekcija demografskih kretanja uključuju: • Porast buduće totalne stope fertiliteta u skladu s najnovijom projekcijom Populacijskog odjela UN-a • Rast očekivanog trajanja života za oba spola • Usporavanje iseljavanja u inozemstvo. Nulte neto migracije od 2025. godine za županije s visokom stopom emigracije, a od 2020. godine za županije s niskom stopom emigracije. Stvarni podaci o broju stanovnika Republike Hrvatske, trenutno se ostvaruju samo popisom stanovništva. Kad se uspostavi registar stanovništva Republike Hrvatske, bit će dostupni stvarni podaci o broju stanovništva te će se moći pratiti trendovi i formirati valjane projekcije za budućnost. Demografske projekcije u obzir uzimaju ne samo prirodno već i mehaničko kretanje stanovništva. Rezultati projekcija stanovništva pokazuju značajan pad ukupnog broja stanovnika. Također, uz pad ukupnog broja stanovnika mijenja se i dobna struktura stanovništva prema sve manjem udjelu mladog (0-14 godina) stanovništva, stagnaciji ili blagom padu stanovništva u radnoj dobi (15-64) i konstantnom udjelu ili porastu stanovništva starije dobi (65+). Projekcije gospodarskih kretanja u razdoblju do 2050. godine uključuju projekcije bruto domaćeg proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP) i bruto dodane vrijednosti (u daljnjem tekstu: BDV), Republike Hrvatske po sektorima djelatnosti: industrija, poljoprivreda, promet, kućanstva, usluge (hoteli i restorani) i ostale usluge. Polazna godina za projekcije je 2016-a. Prognostičke vrijednosti za BDP prikazane su u stalnim cijenama iz 2010. godine (tablica 3-5). Kompletan opis nalazi se u Prilogu IV ove Strategije. Tablica 3-5: Projekcija ekonomskih parametara Ekonomski parametri 2016. 2020. 2030. 2040. 2050. Bazna produktivnost BDP, stalne cijene 2010., milijarde HRK 335,902 373,595 408,987 454,649 520,277 BDP, indeks 2016. = 100 100,0 111,2 121,8 135,4 154,9 BDP po stanovniku, stalne cijene 2010., tisuća HRK 82 94 109 129 158 BDP po stanovniku, indeks 2016. = 100 100,0 114,4 132,9 157,1 192,7 Broj stanovnika, u milijunima 4,099 3,984 3,755 3,532 3,295 Broj zaposlenih, konstantna aktivnost, u milijunima 1,550 1,559 1,434 1,315 1,191 Konvergencija produktivnosti BDP, stalne cijene 2010., milijarde HRK 335,902 373,595 462,111 551,311 649,695 BDP, indeks 2016. = 100 100,0 111,2 137,6 164,1 193,4 BDP po stanovniku, stalne cijene 2010., tisuća HRK 82 94 123 156 197 BDP po stanovniku, indeks 2016. = 100 100,0 114,4 150,2 190,5 240,6 Broj stanovnika, u milijunima 4,099 3,984 3,755 3,532 3,295 Broj zaposlenih, konstantna aktivnost, u milijunima 1,550 1,576 1,502 1,429 1,342 Scenarij konvergencije omogućava Republici Hrvatskoj da u određenoj mjeri smanji jaz u razvijenosti prema drugim članicama EU-a, iako ni ta brzina ne osigurava dostizanje prosjeka EU. Prema scenariju konvergencije predviđa se da će BDP u 2030. biti za 37,6% veći nego u 2016., te za 93,4% u 2050. godini. Pritom bi BDP po stanovniku iznosio 123.000 HRK u 2030. i 197.000 HRK u 2050. godini prema 82.000 HRK u 2016. godini. Cijene goriva Cijene fosilnih goriva do 2050. godine pretpostavljene su u skladu s predviđanjima Međunarodne agencije za energiju. Cijene za razdoblje nakon 2040. godine su ekstrapolirane i za potrebe analize svedene na euro iz 2015. godine. Na slici 3-2 prikazana je razina tako pretpostavljenih cijena za fosilna goriva u EUR/GJ. Za prirodni plin i za ugljen preuzete su cijene relevantne za područje EU-a. Za nuklearno gorivo pretpostavljena je nepromjenjiva cijena od 0,74 EUR/GJ, a za biomasu 4,6 EUR/GJ. Slika 3-2: Projekcije kretanja cijena fosilnih goriva do 2050. godine Cijene na tržištu električne energije Ukupne potrebe za električnom energijom u Republici Hrvatskoj velikim dijelom se osiguravaju iz uvoza te su cijene električne energije važan ulazni parametar u dugoročnim analizama. Za očekivati je da će se trend uvoza nastaviti u narednih 5-10 godina i da će ovisiti o cijenama, koje će rasti, a izravno su povezane s raspoloživim količinama na tržištu. Za potrebe provedenih analiza, pretpostavljeno je da će u razdoblju do 2030. godine na raspolaganju biti dovoljne količine električne energije za potrebe pokrivanja potreba u hrvatskom elektroenergetskom sustavu, a da će dugoročno (do 2050. godine), ukupna godišnja neto razmjena sa susjednim sustavima biti u ravnoteži. Cijene emisijskih jedinica u ETS-u Trend porasta cijena emisijskih jedinica u EU ETS sustavu preuzet je iz EU Referentnog scenarija 2016. U tom modelu cijene emisijskih jedinica su proizašle kao endogene veličine modeliranja sustava, kao posljedica trenda smanjenja ukupne kvote EU ETS-a (kvota se smanjuje za 1,74% godišnje do 2020. godine, zatim 2,2% godišnje do 2030. godine). Porast cijene je gotovo konstantan do 2040. godine, a zatim se povećava do 2050. godine. Ovaj trend porasta treba shvatiti kao snažnu smjernicu za individualno planiranje u svakom investicijskom zahvatu. Osnovne cijene izražene su u eurima iz 2013. godine. U tablici 3-7 dodatno su prikazane i cijene izražene u eurima iz 2016. godine (vrijednosti koje se također navode u dokumentima EK). Trenutne cijene na tržištu pokazuju i veće vrijednosti od onih preporučenih od strane EK. Temeljem takvih kretanja procijenjena je alternativna putanja cijena do 2030. godine, svedena na euro iz 2015. godine. Ove vrijednosti korištene su u analizama za optimiranje sustava proizvodnje električne energije (tablica 3-7). Tablica 3-7: Cijene emisijskih jedinica u EU ETS-u 2015. 2020. 2025. 2030. 2035. 2040. 2050. EUR’13/t CO2e 7,0 15,0 22,5 33,5 42,0 50,0 90,0 EUR’16/t CO2e 7,8 15,5 23,3 34,7 43,5 51,7 93,1 Korekcija povijesnih cijena EUR’15/t CO2e 7,7 25,6 29,9 34,3 43,0 51,1 92,1 3.3.2. Utvrđivanje scenarija Veliki broj čimbenika određuje konstrukciju i odabir scenarija, ovdje se navode neki važniji: • nužnost kompatibilnosti s postojećim trendovima i politikom • postizanje ciljeva koje EU postavlja za pojedine države članice: ukupnog cilja smanjenja emisija, smanjenje emisija u sektorima izvan ETS-a, udio obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti • nacionalni ciljevi iz važećih strategija i planova po sektorima • raspoloživost tehnologija • troškovi i koristi • ispunjenje cilja sigurnosti opskrbe energijom i jačanje gospodarstva, te ostalih ciljeva koji su utvrđeni u Poglavlju 1.2. ove Strategije. Scenariji predstavljaju kombinacije različitih mjera s različitom ‘dubinom’ primjene pojedinih mjera. U scenarijima, za razdoblje do 2030. godine okvir je provedbeno jasniji, a nakon 2030. godine mnogo je otvorenih pitanja i pretpostavki. Rezultate koji se odnose na razdoblje nakon 2030. godine treba prihvatiti kroz takvu prizmu promatranja. U nastavku se prikazuju tri scenarija koji predstavljaju sintezu niza analiziranih scenarija, odnosno prezentiraju širi raspon njima bliskih scenarija, to su: referentni scenarij (NUR), scenarij postupne tranzicije (NU1) i scenarij snažne tranzicije (NU2). Prema uobičajenom obilježavanju, na način kako se izvještava za potrebe UNFCCC-a, ovdje utvrđeni referentni scenarij pripada kategoriji scenarija ‘s mjerama’ (engl. With Existing Measures – WEM), a scenariji postupne i snažne tranzicije pripadaju kategoriji scenarija ‘s dodatnim mjerama’ (engl. With Additional Measures – WAM). Na slici 3-3 prikazani su odnosi među scenarijima, shematski veličina kruga približno predstavlja emisiju u 2016. i 2050. godini. Slika 3-3: Niskougljični scenariji NU1 i NU2 Referentni scenarij NUR uključuje postojeći pravni okvir Republike Hrvatske i usvojen pravni okvir EU te simulaciju mjera koje bi se ostvarile tehnološkim napretkom bez politika ublažavanja klimatskih promjena. Referentni scenarij nije scenarij ‘zamrznutog stanja’, već pretpostavlja razvoj tehnologija i njihovo korištenje. U odnosu na niskougljične scenarije za dostizanje ciljeva, to je scenarij s blažim povećanjem udjela obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti zbog odsustva snažne poticajne politike niskougljičnih rješenja, osobito potrebnih nakon 2030. godine. Strategije, planovi i programi koji su doneseni, a još ih ne prate provedbeni propisi, nisu uključeni u referentni scenarij. Scenarij se u svom energetskom dijelu temelji na scenariju S0 iz Energetske strategije. Kompletan opis mjera nalazi se u Prilogu I ove Strategije. Scenarij postupne tranzicije NU1 dimenzioniran je tako da se sigurno ispune ciljevi smanjenja emisije, koji bi mogli biti obveza u okviru interne sheme obveza EU i s tim u vezi ciljevi međunarodnog dugoročnog dogovora da se porast temperature održi unutar 2°C, a po mogućnosti i unutar 1,5°C. U ovom scenariju smanjenje emisije se postiže primjenom niza troškovno učinkovitih mjera, snažnim poticanjem energetske učinkovitosti i primjeni obnovljivih izvora energije koji bi, u proizvodnji električne energije, nakon 2030. godine mogli velikim dijelom biti potpuno tržišno konkurentni. Scenarij pretpostavlja snažan rast cijena emisijskih jedinica, do 92,1 EUR/t CO2 u 2050. godini, što je glavni pokretač tranzicije. Scenarij se u svom energetskom dijelu temelji na scenariju S2 iz Energetske strategije. Scenarij snažne tranzicije NU2 je dimenzioniran s ciljem da se u 2050. godini postigne smanjenje emisije za 80% u odnosu na 1990. godinu. U ovom scenariju kao i u NU1 pretpostavlja se snažan porast cijena emisijskih jedinica do 92,1 EUR/t CO2 u 2050. godini te vrlo snažne mjere energetske učinkovitosti. Scenarij se u svom energetskom dijelu temelji na scenariju S1 iz Energetske strategije. Scenarij neto nulte emisije je u ovom dokumentu uključen u obliku informacije jer su političke odluke na razini EU u tom smjeru donesene nedavno. Krajem 2018. godine usvojen je dokument Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za perspektivno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo. Svrha je ove dugoročne strategije potvrditi vodeću ulogu Europe u oblikovanju globalne klimatske politike te predstaviti viziju koja može pomoći da se do 2050. godine, na troškovno učinkovit način i putem društveno pravedne tranzicije postigne neto nulta stopa emisija stakleničkih plinova. Krajem 2019. godine EU postavlja novi strateški okvir – Europski zeleni plan kojim se gospodarski napredak temelji na klimatski neutralnom gospodarstvu do 2050. godine. Krajem 2020. godine usvojen je novi cilj EU do 2030., smanjenja neto emisija za 55% u odnosu na 1990. godinu. U narednim godinama kroz intenzivne analize i rasprave, države članice analizirat će moguće scenarije neto nulte emisije do 2050. godine, revidirati ciljeve do 2030. godine, kao i svoje niskougljične strategije, što se odnosi i na Republiku Hrvatsku. 4. ENERGIJA IZ OBNOVLJIVIH IZVORA U energetskoj politici EU i Energetske unije, jedan od glavnih ciljeva je povećanje udjela obnovljivih izvora energije, čime se pozitivno utječe na smanjenje ovisnosti o uvozu energenata, smanjenje emisija stakleničkih plinova u proizvodnji električne i toplinske energije, zbrinjavanju organskog otpada, učinkovitom grijanju putem kogeneracijskih postrojenja i otvaranju nove niše u uslužnom i industrijskom sektoru vezanom za tehnološki razvoj postrojenja za korištenje energije iz obnovljivih izvora, što u konačnici doprinosi i povećanoj stopi zaposlenosti. Nacionalni cilj za energiju iz obnovljivih izvora do 2020. godine, utvrđen je Direktivom 2009/28/EK i Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske u EU, na 20% udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije. Izračun cilja temelji se na udjelu energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji u 2005. godini, koja je prilikom izračuna bila određena kao 12,6%. Uslijed korekcija energetske bilance zbog istraživanja o većoj potrošnji biomase u sektoru kućanstva (Državni zavod za statistiku, 2015. godina), promijenjen je i povijesni niz podataka te je prema takvim podacima izračunato da je udio energije iz obnovljivih izvora u 2005. godini iznosio 23,8%. Na temelju korigiranog udjela za energiju iz obnovljivih izvora u 2005. godini, indikativni cilj za udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije za Republiku Hrvatsku u 2020. godini iznosio je 28,6%. Okvirom klimatsko-energetske politike EU, definiran je zajednički cilj na razini EU do 2030. godine u iznosu od 32% udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije. Republika Hrvatska će sukladno preuzetim obvezama, težiti ka ostvarenju cilja od 36,6% udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2030. godine. U svim scenarijima udio energije iz obnovljivih izvora se povećava. U razdoblju do 2030. godine, očekivani udio energije iz obnovljivih izvora je 36,6%, što je veći cilj od EU cilja, a što će omogućiti korištenje dodatnih mehanizama iz uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o uspostavi sustava jamstva podrijetla električne energije (»Narodne novine«, br. 55/19.), kao što je mogućnost izvoza certifikata »zelene« energije iz obnovljivih izvora. Povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora je posljedica povećanja udjela potrošnje električne energije, povećanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i smanjenja ukupne potrošnje energije. U razdoblju do 2040. godine očekivani udio energije iz obnovljivih izvora, ovisno o scenariju, je od 44,1 do 45,8%, dok je u razdoblju do 2050. godine očekivani udio energije iz obnovljivih izvora na razini od 53,2% do 65,6% (tablica 4-1). Tablica 4-1: Udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije SCENARIJ NU1 (%) SCENARIJ NU2 (%) Udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji energije 2030. 2040. 2050. 2030. 2040. 2050. 36,6 44,1 53,2 36,6 45,8 65,6 5. ENERGETSKA UČINKOVITOST Republika Hrvatska je definirala nacionalne ciljeve povećanja energetske učinkovitosti do 2020. godine, u 3. Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje 2014. – 2016. godine, a revidirani su u 4. Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje 2017. – 2019. godina. Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti Republike Hrvatske, izražen kao apsolutni iznos neposredne potrošnje energije u 2020. godini je 281,7 PJ. Odgovarajući cilj izražen kao apsolutni iznos primarne energije u 2020. godini bio je 333 PJ. Povećanje energetske učinkovitosti je najvažniji mehanizam smanjenja potrošnje energije i jedno je od temeljnih načela energetske tranzicije. Povećanje energetske učinkovitosti je nužno kako bi se osigurala cjenovna pristupačnost energije. Predviđa se povećanje energetske učinkovitosti u svim područjima potrošnje i u cijelom lancu od proizvodnje, prijenosa i transporta, distribucije i potrošnje. Primjenjivat će se sve metode smanjenja potrošnje, od zakonske regulative, primjene standarda i normi, zamjene postrojenja i uređaja do zabrane korištenja neučinkovitih uređaja. Osim specifičnih mjera za pojedine sektore, scenarij razvoja uzima u obzir i učinke regulatornih mjera koji će imati međusektorske učinke. U prvom redu, ovo se odnosi na uspostavu funkcionalnog sustava obveza energetske učinkovitosti za opskrbljivače energijom, u skladu s važećim zakonodavnim okvirom EU i Republike Hrvatske. Očekuje se, da će upravo ovaj mehanizam ostvariti veliki napredak u poboljšanju energetske učinkovitosti u svim sektorima neposredne potrošnje i to putem inovativnih tržišnih mehanizama koji angažiraju privatni kapital, kako opskrbljivača, tako i drugih sudionika na tržištu energetskih usluga. Energetska tranzicija podrazumijeva povećanje energetske učinkovitosti cijelog energetskog lanca, uključujući proizvodnju, prijenos, distribuciju i neposrednu potrošnju energije. Pri tome se najsnažniji učinci očekuju u zgradarstvu i prometu, a posljedica su: • energetske obnove, s postupnim povećanjem stope obnove u razdoblju 2021. – 2030. s 1,0% na 3,0%, te 3,5% od 2031. do 2040. godine, 4% od 2041. do 2050. godine, kako je određeno Dugoročnom strategijom obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine • povećanje udjela električnih i hibridnih vozila, koji u cestovnom prometu, ovisno o scenariju NU1 i NU2 dostiže od 3,5% u 2030. do 85% u 2050. godini. Okvirni ciljevi Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. i 2050. godine, izraženi u apsolutnim vrijednostima primarne i neposredne potrošnje energije, prema EU direktivi o energetskoj učinkovitosti, prikazani su u tablici 5-1. Tablica 5-1: Okvirni nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti 2020. SCENARIJ NU1 (PJ) SCENARIJ NU2 (PJ) 2030. 2040. 2050. 2030. 2040. 2050. Potrošnja primarne energije 333 344,4 325,7 287,4 328,7 292,2 251,0 Neposredna potrošnja energije 281,7 286,9 265,2 225,6 272,5 238,3 189,6 Povećanjem energetske učinkovitosti ostvarit će se koristi za okoliš, smanjiti emisije stakleničkih plinova, poboljšati energetska sigurnost, sniziti troškovi energije te ublažiti energetsko siromaštvo. To će dovesti do veće konkurentnosti, povećanja zaposlenosti i povećane gospodarske aktivnosti, čime će se poboljšati kvaliteta života građana. 6. SCENARIJI NISKOUGLJIČNOG RAZVOJA PO SEKTORIMA U ovom poglavlju daje se pregled politika i mjera te smjernice za provođenje Niskougljične strategije. Mjere su opisane po pojedinim sektorima. Kompletan popis mjera nalazi se u Prilogu I, II i III. ove Strategije. Temeljem utvrđenih mogućih mjera, njihovom kombinacijom definiraju se scenariji. Kao glavni kriteriji za odabir mjera i dubinu njihove primjene odabrani su slijedeći kriteriji: troškovna učinkovitost, potencijal za zapošljavanje, podizanje konkurentnosti domaće industrije i lokalni razvoj. Niskougljična strategija postavlja dva niskougljična scenarija: scenarij postupne tranzicije (NU1) i scenarij snažne tranzicije (NU2). Ova dva scenarija definiraju okvir za budućnost te ovisno o okolnostima, putanja treba biti između ova dva ‘granična’ scenarija. Nova politička opredjeljenja Europe objavljena krajem 2018. godine, s vizijom društva s neto neutralnom emisijom stakleničkih plinova u 2050. godini, jasno ukazuju da treba što više težiti ostvarenju scenarija NU2, s obzirom da će vrlo uskoro biti potrebno razmotriti i još ambicioznije ciljeve. Niskougljična strategija daje okvir za djelovanje po sektorima i vertikalno, od državne razine do djelovanja na lokalnoj razini. Ne razmatra pojedinačne projekte, investicije i odluke, izuzev ako su one već raspoznate kao strateške. Iz općih smjernica, mjerila, kriterija i čimbenika scenarija NU1 i NU2, investitori i donosioci odluka trebaju raspoznati poželjan smjer. Zbog dugoročnosti, ona mora biti i dovoljno široka, kako bi obuhvatila moguće geopolitičke i ostale okolnosti na koje Vlada Republike Hrvatske i gospodarski subjekti ne mogu utjecati. Ovim scenarijima Republika Hrvatska ostvaruje u 2030. godini 33,5 do 36,7% smanjenje emisija u odnosu na 1990. godinu, a u 2050. godini 56,8 do 73,1%. Scenarij NU2 je postavljen ambiciozno, sa smanjenjem ukupne emisije za 80% u odnosu na 1990. godinu. Analiza je pokazala da bi smanjenje emisija preko 73,1%, koliko doseže hrvatski scenarij NU2, zahtijevalo primjenu vrlo skupih tehničkih mjera ili puno veća smanjenja emisije u sektoru poljoprivrede, što bi moglo imati velike sociogospodarske posljedice. Vrlo je vjerojatno da će razvoj novih tehnologija omogućiti da se s vremenom ova razlika ostvari troškovno učinkovitije. Vremenski horizont 2021. – 2030. godina. Primjena mjera u ovom razdoblju treba biti snažna, to je razdoblje u kojem se Republika Hrvatska okreće prema putu niskougljičnog razvoja. Očekuje se da će cijene emisijskih jedinica biti pred kraj ovog razdoblja prilično visoke, a svijest o potrebi smanjenja emisije i utjecajima klimatskih promjena na kolektivnoj i individualnoj razini razvijena. Republika Hrvatska će u ovom razdoblju odlučiti, da li će nakon 2030. godine ići još ambicioznijim smjerom. Globalno, u okviru Pariškog sporazuma, dogovori o povećanju ambicije su u ciklusima od pet godina. S tim u vezi dolazi do novog načina upravljanja politikom klimatskih promjena na razni EU (engl. new governance), dijalog će prevladati normativne pristupe, a ovaj će se pristup širiti vertikalno kroz društvo i gospodarstvo, kao sociološka novina. U ovom razdoblju, snažna logistička podrška tranziciji trebao bi biti operativni program za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama, financiran kroz strukturne fondove EU. 2031. – 2050. godina. Ovo razdoblje treba promatrati u mogućem rasponu djelovanja između scenarija NU1 i NU2. Međunarodni kontekst, gospodarski razvoj i razvoj tehnologija određivat će smjer. Svijest o potrebi ambicioznog djelovanja bit će izgrađena na svim razinama. 6.1. Proizvodnja električne energije i topline 6.1.1. Emisije stakleničkih plinova Sektor proizvodnje električne energije i topline u 2018. godini činio je 13,8% emisije stakleničkih plinova Republike Hrvatske, a 96% emisija u ovome sektoru obuhvaćeno je ETS-om. U odnosu na 1990. godinu, u ovom sektoru u niskougljičnim scenarijima NU1 i NU2, postiže se smanjenje emisije za 49,7 do 53,3% u 2030. godini, a za 61,0 do 93,3% u 2050. godini. 6.1.2. Politike i mjere za niskougljični razvoj U ovom sektoru će doći do velikih promjena, elektrane na fosilna goriva prepuštat će mjesto obnovljivim izvorima energije. Od elektrana na fosilna goriva, najveći značaj imat će plinske kogeneracijske elektrane visoke učinkovitosti. Smjer je prema decentralizaciji proizvodnje električne energije, potrošači (kućanstva i ustanove) će biti i proizvođači energije, razmjena energije dešavat će se na lokalnim razinama, a proizvođači energije i spremišta energije bit će povezani naprednim mrežama. Fleksibilna će potrošnja biti upravljana pametnim sustavima. Za integraciju obnovljivih izvora energije, ključni će biti spremnici energije, njihovi kapaciteti, brzine punjenja i pražnjenja i cijena tehnologija. Očekuje se porast potrošnje električne energije uslijed elektrifikacije sektora prometa, porasta primjene dizalica topline za grijanje, porasta korištenja klimatizacijskih uređaja te gospodarskog razvoja u sektoru industrije i uslužnom sektoru. Na dodatan rast bruto potrošnje električne energije, utjecat će razvoj električnih kotlova i / ili dizalica topline u centraliziranim toplinskim sustavima te u dužem roku potencijalni razvoj sustava za elektrolizu vodika, koji će koristiti električnu energiju u trenucima niskih cijena, odnosno viška proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. S druge strane, postoji značajan potencijal za uštedu električne energije i povećanje energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji, prvenstveno kroz povećanje učinkovitosti kućanskih i uredskih uređaja, povećanje učinkovitosti sustava javne i unutrašnje rasvjete, primjenu mjera energetske učinkovitosti u industriji te zamjenu elektrootpornog grijanja primjenom električne energije učinkovitijim sustavima. Osnovne mjere uključuju korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije, korištenje goriva s manjom specifičnom emisijom CO2, povećanje energetske učinkovitosti, hvatanje i skladištenje CO2, korištenje nuklearne energije te smanjenje gubitaka u prijenosu i distribuciji energije. Obnovljivi izvori energije (OIE) i kogeneracija. Mjera uključuje izgradnju postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije za proizvodnju električne energije i / ili topline, kao što su hidroelektrane, sunčane elektrane, vjetroelektrane, elektrane na biomasu / bioplin i geotermalne elektrane. Pretpostavka je da su sve opcije za proizvodnju električne energije otvorene i imaju jednak pristup tržištu (bez bilo kakve vrste poticaja za bilo koju tehnologiju). Mogućnosti korištenja pojedinih oblika energije, određene su u skladu s procjenom raspoloživog potencijala i raspoloživim tehnologijama. U obzir su uzete sljedeće opcije: • hidroelektrane • akumulacijske, protočne i reverzibilne • male elektrane (uobičajeno priključene na distribucijsku mrežu) • sunčane elektrane • fotonaponski sustavi – individualni/integrirani i na razini distribucijske i prijenosne mreže. Prednost se daje sustavima koji su integrirani, tj. nalaze se na mjestu neposredne potrošnje • termo-sunčane elektrane (engl. CSP – Concentrated Solar Power) • vjetroelektrane • na kopnu i nad morem (pučinske) • elektrane/kogeneracije koje koriste krutu biomasu i bioplin, vodik, sintetski plin i druga goriva dobivena kemijskim recikliranjem otpada • u postojećim elektranama na prirodni plin može se koristiti sintetski plin dobiven kemijskim recikliranjem otpada • geotermalne elektrane. Spremnici energije (baterije). Pohrana energije nužna je u sustavima s visokim udjelom nestalnih obnovljivih izvora energije (sunce i vjetar), jer omogućava korištenje pohranjene energije u razdobljima niže raspoloživosti obnovljivog energenta. Osim toga, korištenjem sustava za pohranu energije odgađa se i smanjuje potreba za izgradnjom novih elektrana, jer se pohranjena energija koristi u razdobljima povećanog opterećenja sustava. Također, sustavi za pohranu energije imat će važnu ulogu u podupiranju proizvodnje električne energije za vlastite potrebe i omogućiti malim proizvođačima veće korištenje energije koju su sami proizveli. Potreba izgradnje spremnika energije (baterija) za uravnoteženje sustava, osobito je izražena nakon 2030. godine. Centralizirati toplinski sustav (CTS). Pri razmatranju CTS-a, za glavnu okosnicu se smatraju sustavi s kogeneracijom i njihovo poboljšanje tehnologijama za spremanje toplinske energije u trenucima kad je električna energija jeftina. Adekvatni toplinski spremnici mogu se dodati na sve lokacije koje imaju potrebe za toplinskom energijom, a prije svega kod kogeneracijskih postrojenja na plin ili biomasu, koja imaju mogućnost brzih promjena u proizvodnji električne i toplinske energije. Korištenje goriva s manjom specifičnom emisijom CO2. Zamjena goriva u postojećim postrojenjima za proizvodnju električne energije i topline. Elektrane na loživo ulje. Postojeće termoelektrane na loživo ulje izlaze iz pogona do 2025. godine. Ove elektrane već danas se ne koriste u redovitom pogonu jer visokim proizvodnim troškom ne mogu konkurirati ostalim opcijama na tržištu. Elektrane na ugljen. Glavni cjenovni signal za manje investiranje u nove ugljene elektrane je cijena električne energije na tržištu i cijena emisijskih jedinica, čime ugljene elektrane prestaju biti dovoljno konkurentne, unatoč relativno jeftinom energentu. Niskougljična strategija ne predviđa izgradnju novih termoelektrana na ugljen. Postojeće termoelektrane mogu održati svoju konkurentnu poziciju, no u krajnjim godinama njihova tehničkog vijeka angažman bi mogao biti vrlo smanjen. Elektrane na prirodni plin. Prirodni plin je vrlo važan energent u tranziciji prema sustavima s visokim udjelima varijabilnih OIE, zbog zastupljenosti u kogeneracijskim postrojenjima te sudjelovanju u regulaciji elektroenergetskog sustava. Međutim, u scenarijima s projiciranim rastom cijena energenata i emisijskih jedinica, očekivani sati rada plinskih elektrana su ispod financijski poželjnog angažmana, te isplativost ovih investicija postaje snažno vezana uz pomoćne regulacijske usluge. Plinske jedinice se koriste za osiguranje rezerve sustava, zbog niskih specifičnih troškova ulaganja, brzine izgradnje i brzine odziva u slučaju angažiranja. Lokacije postojećih elektrana na kojima pojedini blokovi izlaze iz pogona, mogu se iskoristiti za izgradnju novih jedinica s obzirom da na njima već postoje određeni infrastrukturni preduvjeti. Tehnologija hvatanja i geološkog skladištenja CO2. Republika Hrvatska ima tehničke i prirodne preduvjete za korištenje tehnologije Hvatanja i skladištenja ugljikovog dioksida (CCS). Na razvoj sustava za hvatanje i geološko skladištenje CO2 se danas gleda kao na prijelazno rješenje, koje bi u predstojeća 3-4 desetljeća trebalo omogućiti nastavak korištenja fosilnih goriva s određenim udjelom u ukupnoj proizvodnji električne energije, uz istovremeno postupno smanjenje emisije stakleničkih plinova, dok se ne postignu tehnološki i organizacijski uvjeti za niskougljični razvoj. Scenarij NU1 ostvariv je bez CCS-a, a u scenariju NU2 pojavljuje se potreba za CCS-om na plinskim elektranama i cementnoj industriji u godinama nakon 2040. godine. Nuklearne elektrane. Predviđa se da će Nuklearna elektrana (NE) Krško raditi do 2043. godine. Simulacije pokazuju da će do 2043. godine NE Krško, bez emisije CO2 isporučiti u sustav Republike Hrvatske više energije nego proizvodnja svih termoelektrana zajedno, a oko pedeset posto ukupne energije proizvedene iz sunčanih elektrana i vjetra. U niskougljičnim scenarijima je konzervativno pretpostavljen izlazak iz pogona NE Krško do 2043. godine. 6.1.3. Smjernice za niskougljični razvoj Do 2030. godine • Proizvođači električne energije koji će još uvijek neko vrijeme koristiti fosilno gorivo, trebaju u svojem planiranju uzeti u obzir očekivani prorast cijena emisijskih jedinica. Besplatne jedinice će dobivati jedino toplane, u dijelu isporuke topline za kućanstva i usluge. • Ako se u tijeku razdoblja do 2030. godine odluči za put prema niskougljičnom gospodarstvu, smjerom scenarija NU2 nakon 2030. godine, što znači i širu primjenu CCS tehnologije, sve postojeće i nove elektrane na fosilna goriva trebat će ispitati mogućnost primjene CCS tehnologije. • Analizirati inovativne modele poticanja OIE, posebice kroz modele građanske energije iz OIE i izraditi program razvoja prikladan hrvatskim prilikama, s ciljem razvoja projekata OIE s većom participacijom lokalnog stanovništva u vlasničkom, upravljačkom i prihodovnom pogledu, kako bi se proširile koristi poticanja OIE. • Potrebno je kontinuirano planirati razvoj i izgradnju elektroenergetske mreže za integraciju obnovljivih izvora energije, razvoj decentralizirane i centralizirane pohrane električne energije, širenje naprednih mreža i pametnih sustava. Vezano za integraciju obnovljivih izvora energije, tržišna vrijednost rezervne raspoložive snage u sustavu konvencionalnih elektrana, treba biti adekvatno vrednovana kako bi se omogućile investicije u takve izvore. • Razvoj projekata integriranih sustava i višenamjenska rješenja proizvodnje električne energije, vodno-regulacijskih zahvata, agroekoloških mjera, turističke i druge namjene, treba vrednovati kroz opće društvene koristi (analiza troškova i koristi) i u tom smislu odlučiti o oblicima poticanja. Početak korištenja financijskih sredstava iz Fonda za modernizaciju, je u skladu sa Zakonom o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja. U ovome je prilika za javno – privatno partnerstvo i financiranje iz različitih fondova sa sinergijom djelovanja. • Potrebno je kontinuirano raditi na procjeni potencijala obnovljivih izvora energije, kartiranju potencijala, a osobito hitno i detaljno treba obraditi potencijale biomase i odnosa s LULUCF sektorom. • Program korištenja potencijala za učinkovitost u grijanju i hlađenju za razdoblje 2021. do 2030. godine treba biti u primjeni. • Potrebno je kontinuirano analizirati situaciju te, po potrebi, unaprijediti modele kako bi se omogućio razvoj projekata OIE s participacijom lokalnog stanovništva, u vlasničkom, upravljačkom i prihodovnom pogledu. Model poticanja proizvodnje električne energije prelazi s »feed-in« principa na premijski pristup kojim se cijena određuje konkurencijskim nadmetanjem. Pred kraj razdoblja do 2030. godine predviđa se da više neće biti poticaja za proizvodnju električne energije, prvo za vjetroelektrane i FN sustave. • Izgradnja mehanizama za kontinuirano ažuriranje tarifnog sustava za regulacijske usluge u proizvodnji električne energije, čime se trebaju održavati zdravi konkurentni tržišni uvjeti za različita tehnološka rješenja. Do 2050. godine • Električna energija će postati dominantni oblik energije. • Izgradnja novih kapaciteta obnovljivih izvora podrazumijeva adekvatan razvoj elektroenergetske mreže za integraciju obnovljivih izvora energije, razvoj decentralizirane i centralizirane pohrane električne energije, širenje naprednih mreža i pametnih sustava te snažniju integraciju sa sektorom e-prometa i toplinskim sustavima. • Konkurentne mogu postati elektrane/kogeneracije koje koriste krutu biomasu i bioplin, vodik, sintetski plin i druga goriva dobivena kemijskim recikliranjem otpada. 6.2. Proizvodnja i prerada goriva 6.2.1. Emisije stakleničkih plinova U ovom dijelu su objedinjena tri sektora prema IPCC metodologiji: rafinerije, sektor proizvodnje krutih goriva i ostala energetska industrija te fugitivne emisije (emisije iz većeg broja malih izvora ili površina – isparavanje, propuštanje, ishlapljivanje i slično). Sektor proizvodnje i prerade nafte i plina čini 7,4% emisije stakleničkih plinova Republike Hrvatske (2018. godina), od toga je 74,6% emisija iz rafinerija. Iz ovoga sektora 74,3% emisija je obuhvaćeno ETS-om. Navedeno se odnosi na emisije od izgaranja goriva. Fugitivne emisije metana koje nastaju u procesu proizvodnje, transporta i distribucije fosilnih goriva obračunavaju se u posebnom sektoru fugitivnih emisija te čine dodatnih 1,7% ukupnih emisija. Fugitivne emisije nisu obuhvaćene ETS-om. U ovom sektoru u scenarijima NU1 i NU2 postiže se smanjenje emisije od 55,8% do 56,0% u 2030. godini te od 74,7% do 75,9% u 2050. godini, u odnosu na 1990. godinu. 6.2.2. Politike i mjere za niskougljični razvoj Nafta i naftni derivati U nadolazećem razdoblju politike dekarbonizacije energetskog sektora, naftni sektor bit će pod snažnim utjecajem povećanja korištenja alternativnih goriva, ali i povećanja energetske učinkovitosti te će se potrošnja naftnih derivata kontinuirano smanjivati. To će se naročito odraziti na rad rafinerija, transport i distribuciju nafte i naftnih derivata te tržište skladištenja. Bez obzira na predviđeno smanjenje potrošnje naftnih derivata do 2030., odnosno 2050. godine, oni će još uvijek zauzimati značajni udio u ukupnoj potrošnji energije te je potrebno osigurati njihovu nesmetanu opskrbu. Strategija energetskog razvoja je utvrdila da je zbog smanjivanja opskrbljenosti domaćom proizvodnjom nafte, gospodarski je i energetski opravdano potaknuti dodatna ulaganja u postojeće proizvodne kapacitete i u nova istraživanja te ubrzati dovršetak modernizacije i / ili transformacija rafinerija s ciljem povećanja konkurentnosti na domaćem i stranim tržištima. Godišnja proizvodnja naftnih derivata prema niskougljičnim scenarijima, bit će otprilike na razini današnje proizvodnje do 2030. godine, nakon čega slijedi postupni pad proizvodnje. Pad proizvodnje nakon 2030. godine uzrokovan je prvenstveno povećanjem broja električnih vozila i vozila na alternativno gorivo u cestovnom prometu. Proizvodnja naftnih derivata pratit će smanjenje potrošnje derivata sve do 2035. godine. Nakon 2035. godine dolazi do smanjenja potrošnje naftnih derivata i povećanja neto izvoza. Bez obzira na predviđeno smanjenje prerade nafte u rafinerijama regije nakon 2030. godine, neće doći do smanjenja transporta nafte u uvjetima daljnje diversifikacije pravaca i izvora opskrbe rafinerija država jugoistočne i srednje Europe. Rafinerije i biorafinerije Potrebne su značajne investicije u modernizaciju i unaprjeđenje proizvodnje kako bi se održala konkurentnost rafinerija. Međutim, važno je razmotriti modele diversifikacije poslovanja u slučajevima kada investiranje nije opravdano. Razvoj tehnologija za proizvodnju energije iz biomase se najviše usmjerava na sektor prometa, za proizvodnju naprednih biogoriva kroz sustav biorafinerija. Potreban je sustav poticaja aktivnosti istraživanja u svrhu razvoja tehnologija za dobivanje naprednih biogoriva. Prirodni plin Razvoj plinskog sustava u Republici Hrvatskoj uvjetovan je razvojem tržišta plina i potrebom osiguravanja odgovarajuće razine sigurnosti opskrbe plinom. Potrebno je osigurati unutarnju operativnu sigurnost opskrbe plinom, kao i sigurnost dobave plina. Republika Hrvatska se u ovom trenutku opskrbljuje plinom iz domaće proizvodnje i iz uvoza preko dobavnih pravaca iz Slovenije i Mađarske, a vršne potrebe zadovoljava opskrbom iz podzemnog skladišta plina Okoli. Republika Hrvatska trenutno bilježi trend smanjenja domaće proizvodnje prirodnog plina. Daljnji razvoj transportnog plinskog sustava Republike Hrvatske, nužan je radi povećanja njegove tehničke sigurnosti, pouzdanosti opskrbe, tržišne prilagođenosti i učinkovitosti. Dakle, osim što je nužno da transportni plinski sustav, svojim kapacitetima i povezanošću s više izvora i pravaca dobave prirodnog plina, omogući nesmetanu opskrbu i u izvanrednim uvjetima, sustav mora omogućiti opskrbu po tržišno konkurentnim cijenama. Razvoj sustava za skladištenje prirodnog plina, obuhvaća dogradnju postojećeg podzemnog skladišta plina, izgradnju i puštanje u rad novog (vršnog) podzemnog skladišta plina te potencijalnu izgradnju novog sezonskog skladišta plina sukladno mogućnostima i potrebama. Terminal za ukapljeni prirodni plin. Izgradnja terminala za ukapljeni prirodni plin (UPP), jedan je od strateških projekata Republike Hrvatske. Osnovna namjena terminala za UPP je prihvat posebnih brodova za prijevoz UPP-a, pretakanje UPP-a u spremnike, skladištenje, isparavanje i isporuka prirodnog plina u plinovodnu mrežu i za distribuciju plina u brodskom prometu (bunkering). Tvrtka LNG Hrvatska d.o.o. je osnovana s namjerom izgradnje i upravljanja infrastrukturom potrebnom za prihvat, skladištenje i uplinjavanje UPP-a. Terminal za UPP nalazi se u općini Omišalj na otoku Krku. Projekt je važan čimbenik diversifikacije opskrbe prirodnim plinom i povećanja sigurnosti opskrbe u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Veličina terminala za UPP ovisi o zainteresiranosti tržišta te je u prvoj fazi izgrađen FSRU brod (engl. floating storage and regasification unit, brod za skladištenje i uplinjavanje plina), čija će maksimalna godišnja isporuka prirodnog plina iznositi do 2,6 milijarde kubičnih metara. Planirani maksimalni kapacitet isporuke prirodnog plina iz terminala, a posredno i njegova veličina i kapacitet, uvjetovan je maksimalnim kapacitetom plinovodnog sustava. Terminal za UPP je pušten u pogon u siječnju 2021. godine. 6.2.3. Smjernice za niskougljični razvoj Do 2030. godine • Smanjena potražnja za tekućim fosilnim gorivom u rafinerijama, mogla bi dovesti do viška rafinerijskih kapaciteta i pojačane međunarodne konkurencije – važna je učinkovitost i optimizacija rada rafinerija; u cilju očuvanja konkurentnosti. • Porast potrošnje tekućih biogoriva potencijalno otvara priliku postojećim rafinerijama za proširenje djelatnosti na napredna biogoriva – potrebno je provesti dodatne analize mogućnosti i isplativosti ovakvih projekata. Također, potrebno je razmotriti proširenje skladišnih kapaciteta koji moraju pratiti porast potrošnje biogoriva. • Analizirati mogućnost proizvodnje vodika i sintetskih goriva u kontekstu regulacije elektroenergetskog sustava i korištenja u plinskom sustavu i prometu. • S obzirom na visoki potencijal globalnog zagrijavanja i relativno kratak životni vijek metana u atmosferi, potrebno će biti ovom pitanju posvetiti posebnu pažnju, nakon što se usvoji zajedničku strategiju za metan na razini EU. Do 2050. godine • Potrebno je poticati ugradnju mjera za smanjenje emisija iz baklji (regeneracija metana, ugradnja baklji s velikom efikasnošću te izdvajanje proizvedenog CO2). • Potrebno je poticati mjere kojima bi se u potpunosti spriječilo odzračivanje. • Potrebno je poticati mjere kojima bi se curenje plina prilikom distribucije svelo na minimum. • U scenariju provedbe mjera za smanjenje emisija u prometu može se očekivati nastavak trenda smanjenja potražnje za tekućim fosilnim gorivima – opstanak rafinerija ovisit će o međunarodnoj konkurentnosti te o sposobnosti za razvoj novih djelatnosti kao što su proizvodnja biogoriva, vodika ili sintetskih goriva. 6.3. Promet 6.3.1. Emisije stakleničkih plinova U 2018. godini, promet je činio 27% ukupnih emisije stakleničkih plinova, a od toga cestovni putnički promet 71,6%, cestovni teretni promet 24,7%, željeznički promet 0,8%, pomorski i riječni promet 2,4% te domaći zračni promet 0,5%. Sektor prometa je imao u 2018. godini emisiju veću od emisije u 1990. godini za 60,4%. Oko 90% emisija domaćeg zračnog prometa je obuhvaćeno ETS-om, odnosno manje od 0,4% emisija iz sektora prometa. U niskougljičnim scenarijima NU1 i NU2, u odnosu na 1990. godinu, usprkos mjerama u 2030. godini, emisija je još uvijek viša u odnosu na 1990. godinu za 51,4%, odnosno 44% u 2030. godini, jer promet bilježi porast emisija do 2018. godine. Smanjenje emisije u odnosu na razinu iz 1990. godine očekuje se tek iza 2040. godine. U 2050. godini smanjenje u NU1 scenariju iznosit će 28,3%, a u NU2 scenariju 55,4%. 6.3.2. Politike i mjere za niskougljični razvoj Temeljne mjere u prometu uključuju: • primjenu goriva niske emisije CO2 što uključuje korištenje električnih i hibridnih vozila, vozila koja koriste prirodni plin i bioplin, ukapljeni naftni plin, vozila koja koriste vodik te korištenje biogoriva • optimizaciju i povećanje učinkovitosti prijevoznih sredstava • destimulaciju potrošnje dizel goriva i uvoza starih dizel vozila • promicanje održivog integriranog putničkog i teretnog prometa • lokalizaciju proizvodnje i potrošnje s ciljem smanjenja teretnog prometa. Alternativna goriva. Korištenje alternativnih goriva u prometu, kao što su električna energija, ukapljeni prirodni plin (UPP), stlačeni prirodni plin (SPP), ukapljeni naftni plin (UNP), biogoriva, vodik, sintetski plin dobiven kemijskim recikliranjem otpada. Preduvjet za primjenu mjere je razvoj infrastrukture za alternativna goriva te poticanje zamjene ili nabave novih vozila. Elektrifikacija osobnih vozila. Za snažno smanjenje emisija u sektoru prometa do 2050. godine bit će jako važan razvoj vozila koja koriste električnu energiju (uključujući i hibridna vozila). Za učinkovito ukupno smanjenje emisija, važno je ovu mjeru poduprijeti s mjerama za smanjenje emisija u proizvodnji električne energije, odnosno primjenom OIE. U sektoru elektrifikacije prometnih sustava, u razvoju infrastrukture, ali i vozila ili komponenata za vozila, nalazi se prilika za inovacije i domaću industriju. Prirodni plin, sintetski plin i bioplin. Porast korištenja prirodnog plina, sintetskog plina i bioplina u autobusima, lakim i teškim teretnim vozilima, željezničkom te u pomorskom prometu. Usporedno s razvojem eko-brodarstva potrebno je razviti objekte za preuzimanje goriva za brodove na plin i eko-brodove kao što su punionice i postrojenja za ukapljeni prirodni plin, stlačeni prirodni plin, ukapljeni naftni plin, vodik i sintetski plin. Vodik. Potencijal vodika kao goriva je značajan. Potrebna su značajna ulaganja u distribucijsku mrežu za vodik, koja je identificirana kao jedno od ključnih sredstava prema širem usvajanju vodika kao goriva za promet, dok se dostupnost ugljikovodika ne smatra preprekom. Korištenje vodika u vozilima ne zahtjeva posebne prilagodbe u pogledu navika putovanja i punjenja vozila. Iako već danas postoje razvijene tehnologije za proizvodnju vodika, potrebni su znatni napori da bi se uspostavila infrastruktura za punjenje vozila vodikom. Prednost vodika je što je zbog visoke energetske vrijednosti pogodan za korištenje u teretnim vozilima i za pogon brodova. Njegovo široko korištenje potpomaže u integraciji obnovljivih izvora energije jer se viškovi električne energije iz obnovljivih izvora mogu skladištiti tako da se proizvodi vodik. Korištenje biogoriva mora se u budućnosti ograničiti na napredna biogoriva koja su proizvedena na način da se ne ugrožava poljoprivredna proizvodnja u skladu s kriterijima održivosti. Razvoj biogoriva ovisit će o kriterijima održivosti te inovacijama i rješenjima za napredna biogoriva, kao i o sustavu poticaja. Promicanje održivog integriranog prometa. Uspješnim promicanjem održivog integriranog gradskog i međugradskog prometa s naglaskom na razvoj željeznice za prijevoz putnika i tereta uslijedit će prebacivanje prijevoza tereta i putnika s ceste na željeznicu i unutarnje plovne putove. Ekonomična potrošnja goriva. Unaprjeđenje učinkovitosti vozila prilikom obnove voznog parka bit će prvi faktor za smanjenje jediničnih emisija stakleničkih plinova na temelju postojeće politike i mjere EU. Najznačajnija mjera je obveza sma