Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije

(1)Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti za uspostavu sustava za planiranje, praćenje i ocjenjivanje uspješnosti provedbe politike energetske učinkovitosti, odnosno ostvarivanja ciljeva utvrđenih u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje od

1. do
2. godine (u daljnjem tekstu: Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan) i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti, metodologija praćenja i izračuna pokazatelja potrošnje energije na nacionalnoj i sektorskoj razini, metodologija izračuna uštede energije koja je rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uštede energije koja je rezultat primjene energetskih usluga te postupak verifikacije ušteda energije, metodologija za izradu akcijskog plana energetske učinkovitosti i postupci obračunavanja, prijenosa i kupnje ušteda energije unutar sustava obveze energetske učinkovitosti.

(2)Ovim Pravilnikom također se propisuje sadržaj Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i godišnjeg izvješća o napretku, obrazac akcijskog plana energetske učinkovitosti, obrazac izvješća o provedbi akcijskog plana i sadržaj elaborata o uštedama energije. Članak

1. Ovim se Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
2. listopada
3. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315,
5. 2012.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od
6. prosinca
7. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328,
9. 2018.). Pojmovi i definicije Članak 3.

(1)Pojmovi koji se koriste u ovom Pravilniku imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti i supsidijarnim propisima.

(2)U ovome se Pravilniku koriste i drugi pojmovi koji imaju sljedeća značenja:

1. kumulativne uštede energije – uštede energije koje se ostvaruju u cijelom životnom vijeku mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koje se izračunavaju na način utvrđen ovim Pravilnikom,
2. metoda odozdo prema gore – metode za izračun ušteda energije na razini provedbe pojedine mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a temelje se na matematičkim formulama i referentnim vrijednostima koje se definiraju ovim Pravilnikom za pojedinu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti,
3. metoda odozgo prema dolje – metoda za izračun ušteda energije na nacionalnoj razini i na razini sektora neposredne potrošnje energije (kućanstva, usluge, promet, industrija), a temelji se na pokazateljima energetske učinkovitosti i predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije,
4. mjerenje novih ušteda energije – postupak izračuna novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koji se provodi na način utvrđen ovim Pravilnikom,
5. nositelj uštede – obveznik unosa informacija u Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije koji je ulaganjem vlastitih financijskih sredstava i/ili drugim angažmanom vlastitih kapaciteta proveo mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti ili je stekao pravo na uštedu energije prijenosom ili kupnjom od druge pravne ili fizičke osobe ili je odgovoran za provedbu alternativne mjere politike,
6. obveznik planiranja – jedinice područne (regionalne) samouprave, veliki gradovi i ostale jedinice lokalne samouprave koje izrađuju akcijski plan energetske učinkovitosti,
7. planovi energetske učinkovitosti – Nacionalni akcijski plan i Akcijski plan energetske učinkovitosti obveznika planiranja,
8. podaci o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti – podaci kojima se identificira provedena mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ulazni podaci za izračun novih godišnjih ušteda energije utvrđenih u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,
9. potporne mjere – mjere povećanja energetske učinkovitosti koje za rezultat nemaju mjerljivu uštedu te se ne pripisuju nositelju ušteda,
10. praćenje ušteda energije – postupak utvrđivanja provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostvarivanja ušteda energije te ciljeva, a koji se provodi na način utvrđen ovim Pravilnikom,
11. subvencija – izravno novčano davanje ili bilo koji drugi oblik financijske potpore koji je dodijeljen na selektivnoj osnovi iz javnih izvora, domaćih ili međunarodnih, te koje se ili isplaćuje korisniku subvencije radi provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili mu omogućava financiranje provedbe mjere energetske učinkovitosti po uvjetima povoljnijim od tržišnih,
12. sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (u daljnjem tekstu: Sustav) – računalni sustav za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, izračun i verifikaciju ostvarenih ušteda energije iz tih mjera te evidentiranje prijenosa ušteda energije između nositelja ušteda, a vodi ga Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,
13. verifikacija ušteda energije – postupak kojim se u Sustavu dokazuje ostvarena ušteda na način utvrđen ovim Pravilnikom,
14. Zakon – Zakon o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, br. 127/14, 116/18, 25/20 i 41/21),
15. životni vijek mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – razdoblje u kojem se primjenom mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvaruje ušteda energije, a koje je za pojedinačne mjere utvrđeno u ovom Pravilniku.

(3)Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod. II. NACIONALNI OKVIRNI CILJEVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI, PLANIRANJE MJERA I PRAĆENJE OSTVARENJA NA NACIONALNOJ RAZINI Metodologija za određivanje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti Članak 4.

(1)Nacionalni okvirni ciljevi energetske učinkovitosti izražavaju se u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije, te se iskazuju u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.

(2)Metodologija izračuna ciljeva iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva izrade predviđanja kretanja krajnje potrošnje svih oblika energije u razmatranom razdoblju, korištenjem modela koji omogućava sagledavanje strukturnih promjena na strani korištenja energije, u svim sektorima krajnje potrošnje te vrednuje učinke svih predviđenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(3)Metodologija iz stavka 2. ovoga članka uzima u obzir klimatske, demografske i gospodarske utjecajne faktore kao i raspoloživost lokalnih energetskih izvora i postojeće energetske infrastrukture, uz uvažavanje svih planova za njezin daljnji razvoj u razmatranom razdoblju te nužnost optimizacije rada svih elemenata energetskog sustava.

(4)Pretvorbeni faktori koji se koriste za povezivanje potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije te emisija stakleničkih plinova određeni su u Prilogu I. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio. Planiranje mjera za ostvarenje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti Članak 5.

(1)Mjere politike za ostvarenje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka

1. stavka
2. ovoga Pravilnika, definiraju su u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za desetogodišnje razdoblje, te u Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje.

(2)Za ocjenu očekivanih skupnih učinaka mjera politike iz stavka 1. ovoga članka na nacionalnoj i sektorskoj razini primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozgo prema dolje, u skladu s Prilogom II. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

(3)Za ocjenu očekivanih učinaka pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti kojima se ostvaruju mjere politike iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio. Praćenje i izvješćivanje o ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti Članak 6.

(1)Praćenje ostvarenja nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka

1. stavka
2. ovoga Pravilnika, provodi se na godišnjoj razini, izradom godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti.

(2)Prilikom izrade godišnjeg izvješća iz stavaka 1. ovoga članka, za ocjenu ostvarenih ušteda energije na odgovarajući se način koriste metode iz Priloga II. i Priloga III. ovoga Pravilnika, koji su njegov sastavni dio.

(3)Podatci i informacije koje trebaju sadržavati Nacionalni akcijski plan i godišnje izvješće o napretku definirani su u Prilogu IV. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio. III. PLANIRANJE MJERA I PRAĆENJE OSTVARENJA NA RAZINI JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE Obveze planiranja mjera, praćenja i izvješćivanja o ostvarenjima na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini Članak 7.

(1)Radi ostvarenja nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka

1. stavka
2. ovoga Pravilnika, jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi dužne su planirati provedbu mjera energetske učinkovitosti na svojim područjima, pratiti učinke tih mjera i izvještavati o njima.

(2)Obvezu iz stavka 1. ovoga članka, obveznici planiranja ostvaruju izradom akcijskih planova energetske učinkovitosti i godišnjih izvješća o provedbi akcijskog plana energetske učinkovitosti. Akcijski plan energetske učinkovitosti Članak 8.

(1)Akcijski plan energetske učinkovitosti sadrži prikaz planiranih mjera energetske učinkovitosti koje u trogodišnjem razdoblju planiraju provesti jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, a mogu ga donijeti i druge jedinice lokalne samouprave.

(2)Prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje

1. –
2. godine, i svake tri godine nakon toga, obveznik planiranja dostavlja Nacionalnom koordinacijskom tijelu elektroničkim putem na adresu elektroničke pošte energetika@mingor.hr do
3. listopada
4. godine, odnosno svake naredne tri godine.

(3)Prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti izrađuje se sukladno obrascu koji se nalazi u Prilogu V., dio I., i sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(4)Nacionalno koordinacijsko tijelo daje prethodnu suglasnost na prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti kojim potvrđuje usklađenost prijedloga s Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom i odredbama ovoga Pravilnika najkasnije do 1. prosinca tekuće godine.

(5)Akcijski plan energetske učinkovitosti donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno velikoga grada, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine.

(6)Tijekom provedbe Akcijski plan energetske učinkovitosti može se dopuniti i mijenjati, o čemu obveznik planiranja obavještava Nacionalno koordinacijsko tijelo u sklopu godišnjeg izvješća iz članka 9. ovoga Pravilnika.

(7)Za ocjenu očekivanih učinaka pojedinačnih mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika. Godišnje izvješće o provedbi akcijskog plana energetske učinkovitosti Članak 9.

(1)Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, kao i druge jedinice lokalne samouprave koje su usvojile svoje akcijske planove energetske učinkovitosti, dužne su, u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, dostaviti izvješće o provedbi akcijskog plana najkasnije do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, u elektroničkom obliku na obrascu kojega propisuje Prilog V., dio II. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(2)Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži pregled svih mjera provedenih u protekloj godini te izračun ušteda energije koje su rezultat tih mjera.

(3)Za ocjenu ostvarenih ušteda pojedinačnih mjera iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

(4)U izvješću iz stavka 1. ovoga članka mora biti razvidno koje su mjere provedene samostalno (bez sufinanciranja iz drugih izvora ili posredstvom pružatelja energetskih usluga), a koje su provedene kao alternativne mjere politike ili posredstvom pružatelja energetskih ušteda, stranke obveznice ili treće osobe.

(5)U izvješću iz stavka 1. ovoga članka obveznik planiranja mora navesti i provedene potporne mjere.

(6)U izvješću iz stavka

1. ovoga članka potrebno je navesti i obrazložiti sve izmjene i dopune akcijskog plana, u skladu s člankom
2. stavkom
3. ovoga Pravilnika.

(7)Nacionalno koordinacijsko tijelo ima pravo zatražiti daljnje izmjene i dopune akcijskih planova, ukoliko utvrdi da izmjene i dopune utvrđene u godišnjim izvještajima nisu sukladne odredbama Zakona i odredbama ovoga Pravilnika.

(8)Sve mjere provedene samostalno, osim potpornih mjera, obveznik planiranja dužan je unijeti u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

(9)Mjere koje je obveznik planiranja proveo uz sufinanciranje i koje su sastavni dio alternativnih mjera politike, u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika unosi davatelj subvencije.

(10)Mjere koje je obveznik planiranja proveo posredstvom pružatelja energetske uštede i/ili stranke obveznice, u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika unosi nositelj uštede koji je utvrđen međusobnim sporazumom sudionika.

(11)Planovi energetske učinkovitosti i izvršenje planova prate se kroz Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika. IV. PRAĆENJE, MJERENJE I VERIFIKACIJA UŠTEDA ENERGIJE Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije Članak 10.

(1)Praćenje, mjerenje i verifikacija ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti provodi se pomoću Sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

(2)Praćenje ušteda energije u Sustavu iz stavka 1. ovoga članka znači pohranjivanje podataka i dokaza o: – provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, – ulaznim podacima za izračun novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, – ostvarenoj novoj godišnjoj uštedi energije iz provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, – troškovima provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, – stjecanju statusa nositelja ostvarenih energetskih ušteda i – drugim podacima vezanim uz provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(3)Mjerenje ušteda energije u Sustavu iz stavka

1. ovoga članka znači izračun novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koji se provodi na jedan od sljedećih načina:
2. za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje su metode izračuna novih godišnjih ušteda definirane u Prilogu III. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, u Sustav iz stavka
3. ovoga članka se unose svi ulazni podaci potrebni za izračun ušteda pomoću definirane formule, a Sustav samostalno izračunava uštede,
4. za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje metode izračuna novih godišnjih ušteda nisu definirane u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, ili ukoliko se radi o složenim projektima koji se sastoje od više mjera, zbog čega nije moguća primjena načina iz točke
5. ovoga stavka, u Sustav iz stavka
6. ovoga članka se unosi podatak o novoj godišnjoj uštedi energije, koja je izračunata od strane ovlaštene osobe iz članka
7. ovoga Pravilnika u elaboratu ušteda energije iz članka
8. ovoga Pravilnika.

(4)Verifikacija ušteda je postupak kojim se nositeljima uštede u Sustavu iz stavka

1. ovoga članka potvrđuje da je provedbom mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti ili energetskom uslugom ostvarena nova godišnja ušteda energije, a temelji se na dokazima o provedbi mjere i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije odnosno na elaboratu ušteda energije iz članka
2. ovoga Pravilnika.

(5)Podatci o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, uključujući energetske usluge, odnosno o novim godišnjim uštedama koje su iz njih proizašle, koriste za praćenje i izvještavanje o: – ostvarenju nacionalnih kumulativnih ciljeva, – ostvarenju ušteda iz alternativnih mjera politike, – ostvarenju novih godišnjih i kumulativnih ušteda energije stranaka obveznica u sustavu obveza energetske učinkovitosti, – ostvarenju ušteda energije koje su rezultat energetskih usluga, – provedbi akcijskih planova obveznika planiranja i – ostalim aspektima provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj, za koje se podaci unose u Sustav iz stavka 1. ovoga članka, kao što su primjerice troškovi provedbe, visina dodijeljenih subvencija, smanjenje emisija CO2 i drugo.

(6)Sustav iz stavka 1. ovoga članka osigurava da se osobni podaci fizičkih osoba obrađuje u skladu s odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i drugih propisa koji uređuju zaštitu osobnih podataka. Obveza unosa podataka u Sustav Članak 11.

(1)Obveznici unosa podatka u Sustav iz članka

1. stavka
2. ovoga Pravilnika su odgovorne osobe javnog sektora, pružatelji energetske usluge i davatelji subvencije, stranke obveznice te operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava.

(2)Obveznici unosa podataka u Sustav iz stavka 1. ovoga članka dužni su imenovati najmanje jednu osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(3)Nakon obavijesti iz stavka

1. ovoga članka imenovana osoba stječe korisnička prava za pristup Sustavu iz stavka
2. ovoga članka od strane Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(4)Obveznici unosa podataka u Sustav iz stavka

1. ovoga članka dužni su unijeti podatke u Sustav iz stavka
2. ovoga članka, čim je mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti provedena, a najkasnije do
3. veljače tekuće godine za sve mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti provedene prethodne godine, odnosno uvijek na zahtjev Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(5)Osoba imenovana u skladu sa stavkom

1. ovoga članka unosi podatke o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje je obveznik unosa podataka u Sustav iz stavka
2. ovoga članka nositelj ušteda i to:
3. obveznik planiranja za mjere koje je samostalno proveo u skladu s planovima za povećanje energetske učinkovitosti odnosno sukladno članku
4. stavku
5. ovoga Pravilnika,
6. davatelj subvencije za sve mjere za koje je dodijelio subvenciju,
7. pružatelj energetske usluge koji je nositelj uštede temeljem ugovora o energetskom učinku ili ugovora o energetskoj usluzi koji uključuje financiranje,
8. stranka obveznica za mjere koje je provela samostalno, za mjere koje je provela uz sufinanciranje iz javnih izvora, koje nisu sastavni dio alternativnih mjera politike i za koje nije drukčije utvrđeno ugovorom o sufinanciranju odnosno za uštede koje je stekla od druge pravne ili fizičke osobe kupnjom odnosno prijenosom,
9. operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava za mjere koje su proveli u prijenosnom odnosno distribucijskom sustavu.

(6)Osoba imenovana u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezna je u Sustav unijeti i dokaze o provedenoj mjeri i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije, određene u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, a ukoliko to zbog tehničkih ograničenja Sustava nije moguće, dokazi se pohranjuju na prijenosni medij za pohranjivanje podataka i dostavljaju Ministarstvu u sklopu godišnjeg izvješća o ostvarenim uštedama.

(7)Osoba imenovana u skladu sa stavkom

1. ovoga članka obvezna je u Sustav iz stavka
2. ovoga članka unijeti elaborat ušteda energije iz članka
3. ovoga Pravilnika koji je izrađen i ovjeren od strane ovlaštene osobe iz članka
4. ovoga Pravilnika, koji sadrži potrebne dokaze o provedbi mjere i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije.

(8)Podatke o pojedinačnim mjerama koje su sastavni dio alternativnih mjera politike unosi Fond, drugi davatelj subvencije ili drugo nadležno tijelo odgovorno za provedbu alternativne mjere politike, te se uvijek upisuje kao nositelj cjelokupne uštede koja je rezultat provedbe te pojedinačne mjere u ime Republike Hrvatske.

(9)Za alternativne mjere politike, odnosno pojedinačne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su sastavni dio alternativnih mjera politike ne izrađuje se elaborat ušteda energija, a Fond, drugi davatelj subvencije ili drugo nadležno tijelo odgovorno za provedbu alternativne mjere politike jamči za vjerodostojnost izračuna ušteda i dokaza iz članka 13. stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga Pravilnika. Izračun novih godišnjih i kumulativnih ušteda energije Članak 12.

(1)Nove godišnje uštede energije koje su rezultat provedbe pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti izračunavaju se korištenjem metoda iz Priloga III. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(2)Metode iz stavka 1. ovoga članka sadrže matematičke formule za izračun novih godišnjih ušteda energije, popis i objašnjenje potrebnih ulaznih podataka za izračun i dokumentaciju za dokazivanje provedbe mjere i korištenih ulaznih podataka, referentne vrijednosti za ulazne podatke, način izračuna godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova te životni vijek mjere.

(3)Metode iz stavka 2. ovoga članka odnosno Priloga III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, treba koristiti u najvećoj mogućoj mjeri uz stvarne ulazne podatke temeljene na propisanim dokazima, a referentne vrijednosti ulaznih podataka koriste samo iznimno u slučaju nepostojanja dokazivih stvarnih vrijednosti za ulazne podatke.

(4)Kumulativne uštede energije izračunavaju se kao umnožak nove godišnje uštede energije i faktora diskontiranja, koji se određuje u ovisnosti o životnom vijeku mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti te je određen u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika za pojedinačne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(5)Preostala kumulativna ušteda je razlika između kumulativne uštede energije iz stavka

1. ovoga članka i nove godišnje uštede energije iz stavka
2. ovoga članka izračunate za istu mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(6)Životni vijek mjera koje nisu definirane u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika utvrđuje se u elaboratu ušteda energije kojega izrađuje za to ovlaštena osoba na temelju usporedivih mjera, međunarodne prakse i/ili stručne procjene.

(7)Kumulativne uštede prate se od godine nastanka nove godišnje uštede, odnosno od godine provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti do zadnje godine razdoblja kumuliranja, pri čemu se cjelokupna kumulativna ušteda obračunava u danom razdoblju kumuliranja te je nije moguće prenositi u sljedeća razdoblja kumuliranja.

(8)Kumulativne uštede energije izračunava i prati Nacionalno koordinacijsko tijelo. Dokazivanje ostvarenih ušteda energije Članak 13.

(1)Dokaz ostvarene uštede energije jest elaborat o uštedama energije (u daljnjem tekstu: Elaborat).

(2)Elaborat iz stavka 1. ovoga članka je sažeti dokument koji sistematizira informacije i dokaze o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti, a sadrži sljedeće elemente: podatke o nositelju ušteda, vrsti provedene mjere, lokaciji provedbe mjere, iznosu novih godišnjih i kumulativnih ušteda uz izračun tih ušteda te dokaze da je mjera provedena i dokaze o ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije.

(3)Kod mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se projektiraju, bez obzira jesu li definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio ili ne, kao dokaz o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se projekt, potpisan od strane ovlaštenog projektanta struke na koju se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti odnosi i završno izvješće o izvedenim radovima potpisano od strane nadzornog inženjera.

(4)Za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju kao dokaz o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se dokumentacija navedena za pojedinu mjeru u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio odnosno za mjere koje nisu definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio dokazom se smatra sva ona dokumentacija na temelju koje se nedvojbeno može utvrditi da je mjera provedena, a koju odobrava Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(5)Dokazi o ulaznim podacima koji se koriste za izračun novih godišnjih ušteda energije definiraju se za svaku pojedinačnu mjeru u Prilogu III. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio, odnosno za mjere koje nisu definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio utvrđuju se u elaboratu i čine njegov sastavni dio.

(6)Sastavni dio elaborata iz stavka 1. ovoga članka je i dokumentacija kojom se dokazuje nositelj ušteda.

(7)Elaborat, čiji su sastavni dijelovi dokazi iz stavaka 3., 4.,

1. i
2. ovoga članka, nositelji ušteda unose u Sustav u elektroničkom obliku kao presliku.

(8)Elaborat iz stavka

1. ovoga članka izrađuje i potpisuje ovlaštena osoba iz članka
2. ovoga Pravilnika.

(9)Ovlaštena osoba za izradu elaborata svojim potpisom jamči za vjerodostojnost izračuna ušteda i dokaza iz stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga članka.

(10)Elaborat iz stavka 1. može se izraditi skupno za više projekata ili pojedinačnih aktivnosti koje predstavljaju istu vrstu mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Osobe ovlaštene za dokazivanje ušteda energije Članak 14.

(1)Elaborat iz članka 13. ovoga Pravilnika izrađuju ovlaštene osobe za projektiranje u području arhitekture, građevine, strojarstva i elektrotehnike ili za provođenje energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrada ili velikog poduzeća.

(2)Ovlaštene osobe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti one struke na koju se odnosi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti za koju se izrađuje Elaborat, a ukoliko se radi o složenoj mjeri u izradi Elaborata sudjeluju sve relevantne struke.

(3)Elaborat za informacijske, edukativne i organizacijske mjere izrađuju ovlaštene osobe iz stavka 1. neovisno koje su struke, a za mjere u prometu ovlaštene osobe strojarske ili elektrotehničke struke.

(4)Ovlaštene osobe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti neovisne od nositelja uštede odnosno fizičke ili pravne osobe koja je provela mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti za koju izrađuju Elaborat. Verifikacija ušteda energije u Sustavu Članak 15.

(1)Nacionalno koordinacijsko tijelo, temeljem elaborata, provodi postupak verifikacije uštede energije, kojim se potvrđuje da je ušteda energije ostvarena i da se pripisuje nositelju ušteda.

(2)Postupak verifikacije iz stavka 1. ovoga članka provodi se isključivo kroz Sustav.

(3)U slučaju da je u Sustav unesena nepotpuna ili nevjerodostojna dokumentacija, Nacionalno koordinacijsko tijelo zatražit će nadopunu elaborata iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(4)Nakon dopune unosa, Nacionalno koordinacijsko tijelo će verificirati uštedu ili odbaciti elaborat kao nepotpun te izbrisati mjeru iz Sustava.

(5)Nacionalno koordinacijsko tijelo osigurava da se uštede u Sustavu verificiraju samo jednom, bilo da se radi o alternativnim mjerama ili sustavu obveza energetskih ušteda.

(6)Jedna pojedinačna mjera ne može istodobno biti dio alternativne mjere politike i sustava obveza energetske učinkovitosti.

(7)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, Nacionalno koordinacijsko tijelo verifikaciju ušteda energije iz alternativnih mjere politike provodi na temelju podataka koje je imenovana osoba unijela u Sustav u skladu s člankom
2. ovoga Pravilnika, pri čemu Nacionalno koordinacijsko tijelo zadržava pravo zatražiti uvid u dokaze na temelju kojih je izvršen unos u Sustav. Prijenos ušteda u Sustavu Članak 16.

(1)Nositelj uštede može prenijeti na stranku obveznicu novu godišnju uštedu i/ili preostalu kumulativnu uštedu.

(2)Prijenos ušteda evidentira se u Sustavu nositeljima ušteda sukladno sporazumu o kupnji ili sporazumu o prijenosu uštede potpisanom od strane nositelja uštede i stranke obveznice na čije se ime ušteda sporazumom prenosi.

(3)Stavak 2. ovoga članka ne odnosi se na evidentiranje prijenosa ušteda između/unutar povezanih/ovisnih društava koji imaju sklopljen interni akt/ugovor/sporazum kojim se uređuje metodologija prijenosa i kupnje ušteda energije i koji je potrebno dostaviti uz objedinjeno izvješće.

(4)Nacionalno koordinacijsko tijelo strankama obveznicama temeljem prijavljenih novih ušteda energije potvrđuje ostvarenje dijela godišnje obveze, a temeljem prijavljenih kumulativnih ušteda potvrđuje ostvarenje dijela obveze kumulativnih ušteda za razdoblje, na način da poništava te uštede u Sustavu, te se one više ne mogu prenositi.

(5)Uštede iz pojedinačnih mjera koje su sastavni dio alternativnih mjera politike ne mogu se prenositi. Trgovanje uštedama u sustavu obveza energetske učinkovitosti Članak 17.

(1)Stranka obveznica može ostvarene uštede steći na tržištu energetskih ušteda.

(2)Unutar razdoblja kumuliranja može se trgovati samo uštedama koje su nastale iz mjera provedenih unutar tog razdoblja.

(3)Za upis prijenosa uštede u Sustav, zahtjevu za upis prilaže se pisani sporazum o prijenosu uštede koji mora sadržavati podatke o nositeljima ušteda, potpis ovlaštene osobe, s naznakom ostvarenih novih godišnjih ušteda i preostalih kumulativnih ušteda koje su predmet prijenosa i Elaboratom iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(4)Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na evidentiranje prijenosa ušteda između/unutar povezanih/ovisnih društava koji imaju sklopljen interni akt/ugovor/sporazum kojim se uređuje metodologija prijenosa i trgovanja ušteda energije i koji je potrebno dostaviti uz objedinjeno izvješće.

(5)Prijenos uštede na novog nositelja proveden je trenutkom upisa u Sustav. Obračunavanje ušteda u sustavu obveza energetske učinkovitosti Članak 18.

(1)Za ispunjenje cilja novih godišnjih ušteda iz članka 13.b stavka 5. Zakona stranci obveznici priznaju se ostvarene nove godišnje uštede, čiji je nositelj ta stranka obveznica.

(2)Ukoliko su ostvarene nove godišnje uštede veće od obveze novih godišnjih ušteda za danu godinu, stranka obveznica može trgovati odnosno prenositi uštede u skladu s člancima

1. i
2. ovoga Pravilnika ili u svom godišnjem izvješću zatražiti raspodjelu viška ostvarenih novih godišnjih ušteda na jednu ili više sljedećih godina unutar razdoblja kumuliranja.

(3)Ministarstvo utvrđuje opravdanost zahtjeva iz stavka

1. ovoga članka te ukoliko ga odobri umanjuje obvezu nove godišnje uštede za sljedeću godinu, o čemu obavještava stranku obveznicu u rješenju iz članka 13.b stavka
2. Zakona.

(4)Ostvarena nova godišnja ušteda iz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti stranki obveznici se obračunava u ostvarenje obveze nove godišnje uštede i u ostvarenje obveze kumulativne uštede.

(5)Preostala kumulativna ušteda utvrđena za mjeru iz stavka 4. ovoga članka stranci obveznici se obračunava samo u ostvarenje obveze kumulativne uštede i to u punom iznosu u bilo kojoj godini razdoblja kumuliranja počevši od godine provedbe mjere.

(6)Novu godišnju uštedu energije ostvarenu u određenoj godini stranke obveznice mogu prikazati kao da je ostvarena u bilo kojoj od četiri prethodne ili tri sljedeće godine unutar istog razdoblja kumuliranja uzimajući u obzir životni vijek mjere, u skladu sa članka 13. stavkom 19. Zakona.

(7)Ukoliko stranka obveznica planira provesti neku mjeru u određenoj godini unutar danog razdoblja kumuliranja, novu godišnju uštedu iz te planirane mjere mogu prijaviti kao da je ostvarena u bilo kojoj od četiri prethodne godine istog razdoblja kumuliranja, a Ministarstvo priznaje tu novu godišnju uštedu za zadovoljavanje obveze u godini u kojoj je prijavljena uvažavajući sve odredbe ovog Pravilnika i Zakona.

(8)Mogućnost iz stavka 7. ovoga članka stranka obveznica može iskoristiti samo uz dostavu dokaza da je provedba mjere planirana u određenoj godini razdoblja kumuliranja, a koji uključuju javnobilježnički ovjerenu izjavu odgovorne osobe da se mjera planira u cijelosti provesti u određenoj godini te drugu dokumentaciju kojom se ta izjava potvrđuje (primjerice, projektnu dokumentaciju, dokumentaciju o nabavi, ugovore o radovima i uslugama, programe rada i financijske planove), a Ministarstvo može zatražiti i dostavu drugih odgovarajućih dokaza.

(9)Stranci obveznici koja koristi mogućnost iz stavka 7. ovoga članka, Ministarstvo priznaje preostale kumulativne uštede energije u punom iznosu u bilo kojoj godini razdoblja kumuliranja počevši od godine stvarne provedbe mjere.

(10)Ukoliko stranka obveznica iskoristi mogućnosti iz stavka

1. ovoga članka, ali ne provede planiranu mjeru ili je ne provede u godini utvrđenoj u dokazima iz stavka
2. ovoga članka dužna je platiti naknadu Fondu u iznosu koji odgovara cjelokupnom iznosu neostvarene kumulativne uštede energije koji je koristila za dokazivanje ostvarenja svog kumulativnog cilja.

(11)Ukoliko stranka obveznica mjeru koja je provedena u jednoj godini prijavi u nekoj od sljedeće tri godine istoga razdoblja kumuliranja, tada se ostvarena nova godišnja ušteda iz te mjere koristi za zadovoljavanje obveze nove godišnje uštede u godini u kojoj se mjera prijavljuje.

(12)Stranki obveznici koja iskoristi mogućnost iz stavka 11. ovoga članka, Ministarstvo priznaje iznos kumulativnih ušteda izračunat od godine stvarne provedbe mjere do isteka životnog vijeka mjere, pri čemu vremenska raspodjela kumulativnih ušteda može započeti od godine u kojoj je prijavljena nova godišnja ušteda.

(13)Ministarstvo u rješenju iz članka 13.b stavka 6. Zakona utvrđuje strankama obveznicama obvezu ostvarenja te vremensku raspodjelu ostvarenja kumulativnih ušteda u cijelom razdoblju kumuliranja.

(14)Ministarstvo prati ispunjenje obveze kumulativnih ušteda iz stavka

1. ovoga članka izračunavanjem kumulativnih ušteda u Sustavu i o ispunjenju te obveze izvještava stranku obveznicu u rješenju iz članka 13.b stavka
2. Zakona.

(15)U slučaju uočenih odstupanja u ostvarenju kumulativnih ušteda iz stavka 13. ovoga članka, Ministarstvo će od stranke obveznice zatražiti da poduzme dodatne aktivnosti kako bi doprinijela ostvarenju nacionalnog cilja kumulativnih ušteda.

(16)Stranka obveznica može u svom godišnjem izvješću zatražiti drukčiju vremensku raspodjelu ostvarivanja kumulativnog cilja iz stavka 13. ovoga članka u skladu s člankom 13.b stavkom 8. Zakona.

(17)Ukoliko stranka obveznica iskoristi mogućnost iz stavka 16. ovoga članka, a nakon isteka trogodišnjeg razdoblja ne ispuni obvezu kumulativne uštede za to razdoblje, dužna je platiti naknadu Fondu u iznosu koji odgovara cjelokupnom iznosu neostvarene kumulativne uštede energije za to trogodišnje razdoblje.

(18)Ostvarena nova godišnja ušteda se može prijaviti samo u razdoblju kumuliranja u kojem je nastala.

(19)Kumulativne uštede iz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti obračunavaju se u razdoblju kumuliranja u kojem je ta mjera provedena. Ostvarenje socijalnog cilja u sustavu obveza energetske učinkovitosti Članak 19.

(1)Stranke obveznice u godišnjem izvješću o ostvarenim uštedama energije iz članka

1. stavka
2. Zakona dostavljaju Ministarstvu podatke o iznosu financijskih sredstava koja predstavljaju njihov smanjeni prihod u prošloj godini, a koja se koriste u svrhu smanjenja energetskog siromaštva u kućanstvima: – na područjima s razvojnim posebnostima sukladno odredbama zakona kojim se uređuje regionalni razvoj, – korisnika naknade za ugroženog kupca energenta, – na područjima u kojima je proglašena katastrofa.

(2)Za dokazivanje iznosa financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka uz godišnje izvješće dostavlja se i odgovarajuća financijsko-računovodstvena dokumentacija iz koje je nedvojbeno moguće utvrditi iznos financijskih sredstava.

(3)Financijskim sredstvima koja predstavljaju smanjeni prihod stranaka obveznica iz stavka 1. ovoga članka smatraju se: – uplate u državni proračun po osnovi solidarne naknade definirane propisom kojim se uređuje pitanja vezana za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava, koje umjesto kupaca energije iz kategorije kućanstva podmiruje stranka obveznica iz vlastitih sredstava na temelju posebnog ugovora s Vladom Republike Hrvatske i – oslobođenja od plaćanja troškova energije za kućanstva na područjima na kojima je proglašena katastrofa.

(4)Strankama obveznicama se kao osnovica za smanjenje obveze priznaje: – razlika financijskih sredstava uplaćenih u državni proračun iz prve točke stavka

1. ovoga članka i financijskih sredstava isplaćenih iz državnog proračuna na osnovu naknade za ugroženog kupca koja je definirana posebnim propisom, – cjelokupni iznos iz stavka
2. podstavka
3. ovoga članka.

(5)Financijski iznosi koji predstavljaju osnovicu za smanjenje obveze iz stavka

1. ovoga članka tretiraju se kao uplata u Fond iz članka
2. stavka
3. alineje
4. Zakona.

(6)Stranci obveznici se kao zadovoljenje obveze nove godišnje uštede u prošloj godini priznaju uštede koje odgovaraju kvocijentu financijskog iznosa iz stavka 5. ovoga članka i jedinične naknade iz članka 13.c Zakona utvrđene za prošlu godinu.

(7)Stranci obveznici se priznaju kumulativne uštede koje odgovaraju umnošku iznosa nove godišnje uštede energije iz stavka 6. ovoga članka i broja godina od uključivo godine na koju se nova godišnja ušteda odnosi do godine završetka razdoblja kumuliranja. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 20.

(1)Nositelji ušteda obvezni su imenovati osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo u roku od mjesec dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika, odnosno u roku od sedam dana od bilo kakve promjene.

(2)Mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su unesene u Sustav do trenutka stupanja na snagu ovoga Pravilnika nije potrebno usklađivati s odredbama ovoga Pravilnika. Članak 21. Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (»Narodne novine«, br. 33/20). Članak 22. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. Klasa: 310-02/21-01/94 Urbroj: 517-07-3-2-21-6 Zagreb, 27. kolovoza 2021. Ministar dr. sc. Tomislav Ćorić, v. r. PRILOG I. PRETVORBENI FAKTORI, FAKTORI PRIMARNE ENERGIJE I FAKTORI EMISIJA CO2 U svrhu usporedbe uštede energije i pretvorbe u usporedivu jedinicu, primjenjuju se pretvorbeni faktori navedeni u Tablici I-1. Tablica I-1: Pretvorbeni faktori Jedinica MJ kgen Kameni ugljen kg 24,28-29,31 0,580-0,700 Kameni ugljen za koksiranje kg 29,31 0,700 Mrki ugljen kg 16,75-19,26 0,400-0,460 Lignit kg 9,63-12,56 0,230-0,300 Koks kg 26,38-29,31 0,630-0,700 Ogrjevno drvo dm3 9,00 0,215 Biodizel kg 36,90 0,884 Bioetanol kg 26,67 0,637 Deponijski plin m3 17,00 0,406 Bioplin m3 18-20 0,430-0,478 Prirodni plin m3 34-35,88 0,812-0,857 Sirova nafta kg 42,40 1,013 Ukapljeni plin kg 46,89 1,120 Motorni benzin kg 44,59 1,065 Primarni benzin kg 44,59 1,065 Petrolej kg 43,96 1,050 Mlazno gorivo kg 43,96 1,050 Ekstralako loživo ulje kg 42,71 1,020 Dizelsko gorivo kg 42,71 1,020 Loživo ulje kg 40,19 0,960 Naftni koks kg 31,0 0,740 Ostali derivati kg 33,49-40,19 0,800-0,960 Rafinerijski plin kg 48,57 1,160 Etan kg 47,31 1,130 Koksni plin m3 17,91 0,428 Gradski plin m3 27,76 0,663 Visokopećni plin m3 3,60 0,086 Električna energija kWh 3,60 0,086 * Izvor: Godišnje energetsko izvješće Energija u Hrvatskoj, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Primarna energija je energija iz obnovljivih i neobnovljivih izvora koja nije podvrgnuta niti jednom postupku pretvorbe. Krajnja potrošnja energije je energija isporučena sektorima industrije, prometa, kućanstava, usluga i poljoprivrede, a isključuje isporuku sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji i neenergetsko korištenje. Za pretvorbu krajnje potrošnje energije u primarnu koriste se faktori primarne energije iz Tablice I-2. Za utvrđivanje smanjenja emisija CO2, koje je posljedica ušteda određene vrste energenta ili energije koriste se faktori emisija CO2 iz Tablice I-2. Tablica I-2: Faktori primarne energije i faktori emisija CO2 Energent Faktor primarne energije Emisija tCO₂/GWh kgCO₂/MWh Ukupno Obnovljiva komponenta Neobnovljiva komponenta Uvozna komponenta Kameni ugljen 1,033 0,00002 1,033 0,00001 349,44 Mrki ugljen 1,050 0,00003 1,050 0,00002 359,35 Lignit 1,081 0,00004 1,081 0,00003 385,17 Ogrjevno drvo 1,106 1,0001 0,106 0,00004 28,09 Drveni briketi 1,183 1,0528 0,099 0,0307 27,84 Drveni peleti 1,173 1,0488 0,096 0,0284 26,80 Drvena sječka 1,183 1,0363 0,126 0,0211 34,45 Drveni ugljen 1,171 1,1301 0,041 0,0000 11,00 * Sunčeva energija 1,000 1,0000 0,000 0,0000 0,00 * Energija okoliša 1,000 1,0000 0,000 0,0000 0,00 Prirodni plin 1,059 0,001 1,057 0,001 213,64 UNP 1,128 0,002 1,124 0,001 255,19 Motorni benzin 1,130 0,002 1,126 0,001 280,09 Petrolej 1,021 0,00001 1,021 0,00001 264,31 Mlazno gorivo 1,151 0,003 1,147 0,002 295,13 Dizelsko gorivo 1,057 0,001 1,056 0,000 281,39 Ekstralako loživo ulje 1,137 0,003 1,133 0,001 300,36 Loživo ulje 1,113 0,002 1,110 0,001 307,41 **Električna energija 1,498 0,610 0,532 0,356 158,57 Daljinska toplina Hrvatska – prosjek 1,571 0,291 1,265 0,014 275,30 CTS ZG+OS (kogeneracija) 1,555 0,022 1,520 0,013 332,74 KO – prosjek za HR 1,514 0,008 1,502 0,004 337,10 CTS ZG (kogeneracija) 1,522 0,022 1,487 0,013 325,93 CTS OS (kogeneracija) 1,536 0,137 1,384 0,015 305,62 CTS SK (kogeneracija) 1,526 0,083 1,430 0,014 308,24 KO – prosjek za ZG 1,489 0,008 1,476 0,004 332,44 KO – prosjek za OS 1,368 0,007 1,357 0,004 290,71 KO – prosjek za RI 1,578 0,008 1,566 0,005 373,79 KO – prosjek za Sl. Brod 1,336 0,007 1,324 0,004 283,71 KO – prosjek za KA 1,448 0,008 1,436 0,004 314,54 KO – prosjek za VŽ 1,720 0,008 1,708 0,004 365,94 KO – prosjek za Vinkovce 1,406 0,008 1,394 0,005 347,41 KO – prosjek za Vukovar 1,311 0,007 1,300 0,004 282,32 KO – drvena sječka 1,515 1,314 0,174 0,027 53,27 KO – prirodni plin 1,311 0,007 1,300 0,004 278,52 KO – loživo ulje 1,427 0,009 1,413 0,005 435,71 KO – ekstralako loživo ulje 1,431 0,009 1,416 0,005 426,89 * Za navedene energije, u izračunu faktora primarne energije niti emisije CO₂, nije izračunata pomoćna energija koja je potrebna za rad sustava, već ju je potrebno izračunati za svaki sustav zasebno. ** Proizvodnja električne energije u RH se većinom odnosi na obnovljivim izvorima energije, pri čemu se na velike hidroelektrane odnosi 51%, a na ostale obnovljive izvore 15% ukupne proizvodnje električne energije na teritoriju RH. Također je bitno napomenuti da su većina postrojenja za daljinsko grijanje kogeneracije. Kao izvor podataka za navedenu analizu služi »Energija u Hrvatskoj«. PRILOG II. METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZGO-PREMA-DOLJE Popis kratica, indeksa i jedinica Kratice EK Europska komisija EED Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti ESD Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama EU Europska unija PTV Potrošna topla voda TD Odozgo-prema-dolje (engl. top-down) UNP Ukapljeni naftni plin Indeksi Ref Vrijednost u referentnoj godini T Vrijednost u godini t Jedinice Goe gram ekvivalentne nafte Toe tona ekvivalentne nafte Brtkm bruto tonski kilometar Tkm tonski kilometar Pkm putnički kilometar UVOD Metodologija odozgo-prema-dolje (TD) predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije. Temelji se na preporukama Europske komisije danim u dokumentu »Recommendations on Measurement and Verification Methods in the Framework of Directive 2006/32/EC on Energy End-Use Efficiency and Energy Services«. Ukupne uštede energije za pojedini sektor, podsektor ili specifičnu namjenu izračunavaju se kao razlike vrijednosti odgovarajućeg pokazatelja u referentnoj godini i godini izvješćivanja pomnoženoj s vrijednošću pokazatelja aktivnosti ili drugog utjecajnog čimbenika na potrošnju energije u godini izvješćivanja. Postoje tri vrste TD pokazatelja energetske učinkovitosti: – Preferirani (P) pokazatelji – preporuča se korištenje ovih pokazatelja za izvješćivanje o ostvarenim uštedama, ukoliko postoje dostupni podaci bilo iz nacionalnih statistika bilo iz rezultata modeliranja – Alternativni (A) pokazatelji – korištenje ovih pokazatelja može biti zamjena za neki P pokazatelj – Minimalni (M) pokazatelji – ove je pokazatelje moguće izračunati pomoću podataka koji su uobičajeno dostupni iz Eurostatovih odnosno nacionalnih statistika. Pokazatelji se izračunavaju za četiri glavna sektora neposredne potrošnje energije: – kućanstva, – usluge, – promet, – industrija. U hrvatskim se energetskim statistikama sektori neposredne potrošnje energije dijele na promet, industriju i opću potrošnju, koja se potom dijeli na kućanstva, usluge, poljoprivredu i graditeljstvo. Poljoprivreda i graditeljstvo imaju mali udio u ukupnoj potrošnji energije, pa pokazatelji za ove podsektore nisu posebno razvijeni. Ipak, za ocjenu energetske učinkovitosti u njima mogu se koristiti pokazatelji kao za industriju. Pokazatelji energetske učinkovitosti računaju se u odnosu na početnu, referentnu godinu. Za potrebe praćenja ostvarenja cilja do 2016. godine temeljenog na ESD direktivi odnosno cilja za 2020. odnosno 2030. prema EED, to je za Hrvatsku 2007. godina, jer je to godina koja je prethodila primjeni 1. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2008. – 2010. Pokazatelji se računaju prema dostupnim podacima iz nacionalnih (energetskih) statistika i rezultata modeliranja, a iskazuju se u mjernoj jedinici danoj uz svaki pokazatelj. U konačnici se svaki pokazatelj kao i ukupne uštede energije iskazuju u PJ (pokazatelji se iskazuje u PJ po jedinici aktivnosti) radi ocjene ostvarivanja nacionalnog cilja. 1. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR KUĆANSTVA Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor kućanstva prikazuju varijacije u neposrednoj potrošnji energije kućanstava u stanovima za pojedine namjene: zagrijavanje i hlađenje prostora, priprema potrošne tople vode (PTV), velike kućanske uređaje i rasvjetu. Potrošnja energije se dijeli na potrošnju električne energije i na potrošnju svih ostalih oblika energije. Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim namjenama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: – korištenjem pokazatelja P1 do P5; – korištenjem pokazatelja M1 i M2 ili – korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M1 i P4, P5). Pokazatelji su sljedeći: – P1: Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom, – P2: Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom, – P3: Potrošnja energija za grijanje vode po stanovniku, – P4: Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja, – P5: Potrošnja električne energije za rasvjetu po stanu, – M1: Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po stanu s klimatskom korekcijom, – M2: Potrošnja električne energije po stanu. 1.1. Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P1) Pokazatelj P1 je omjer potrošnje energije za grijanje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m². Za izračun pokazatelja P1 potrebni su sljedeći podaci: – broj stalno nastanjenih stanova, – prosječna površina stana (m²), – potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe). Za izračun potrošnje energije za grijanje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci: – stvarna potrošnja energije za zagrijavanje prostora (toe), – stvarni broj stupanj-dana grijanja, – prosječni broj stupanj-dana grijanja. Postoje različiti statistički podaci o broju stanova. Uobičajeno su iz nacionalnih statističkih izvješća dostupni podaci o ukupnom broju stanova i ukupnom broju stalno nastanjenih stanova[1](Razlika između ova dva podatka jest broj vikendica/apartmana i praznih stanova.). Za analizu učinkovitosti potrošnje energije, relevantan je potonji podatak. Pokazatelj P1 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za grijanje prostora u referentnoj godini i u godini t Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice) Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t Potrošnja energije za grijanje odnosi se na cijeli sektor kućanstava[2](Potrošnja energije sekundarnih prebivališta (vikendica, apartmana) uobičajeno je mala i uključena u podatak o ukupnoj potrošnji energije stalno nastanjenih kućanstava. No, ukoliko udio potrošnje energije u sekundarnim prebivalištima postane značajan, treba ga odvojiti iz ukupne potrošnje energije kućanstava.). Uobičajeno nije uključena u nacionalne statistike niti je takav podatak dostupan iz statistika Eurostata. Procjenjuje se od specijaliziranih organizacija (nacionalnih energetskih agencija ili instituta) na temelju istraživanja i modeliranja. Stvarni broj stupanj-dana grijanja je pokazatelj težine zimskih uvjeta i time potreba za grijanjem. Izračunava se kao zbroj razlike između referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 18°C) i prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni grijanja (npr. od listopada do travnja)[3](Ukoliko je prosječna dnevna temperatura zimskog dana 5 °C, broj stupanj-dana grijanja tog dana je 13 (18-5).) . Za Hrvatsku se koristi podatak od 2294[4](Izvor: ODYSSEE baza podataka) stupanj-dana grijanja. Eurostat izračunava ove vrijednosti za sve EU zemlje te koristi 25-godišnji prosjek. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative iz područja zgradarstva, ulaganja u obnovu postojećeg fonda stambenih zgrada i poboljšane učinkovitosti novih sustava grijanja. Ona također uključuje i učinak promjene u ponašanju (npr. temperatura grijanja, trajanje sezone grijanja), što može odgovarati stvarnoj uštedi energije (ako postoji smanjenje temperature), ali i negativnim uštedama energije zbog povećane udobnosti[5](U južnim europskim zemljama povećava se udio centralnog grijanja (bilo uslijed daljinskih centraliziranih toplinskih sustava, bilo zbog plinofikacije), čime se toplinska udobnost u kućanstvima povećava te se omogućava zagrijavanje više prostorija. Zamjena sobnog centralnim grijanjem dovodi do povećanja potrošnje energije za grijanje upravo zbog efekta povećanja grijane površine. U tom se slučaju može koristiti potrošnja energije za grijanje po m2 ekvivalentne stambene jedinice s centralnim grijanjem.). 1.2. Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P2) Pokazatelj P2 je omjer potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m². Za izračun pokazatelja P2 potrebni su sljedeći podaci: – broj stalno nastanjenih stanova, – prosječna površina stana (m²), – potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe). Za izračun potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci: – stvarna potrošnja energije za hlađenje prostora (toe), – stvarni broj stupanj-dana hlađenja, – prosječni broj stupanj-dana hlađenja. Pokazatelj P2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za hlađenje prostora u referentnoj godini i u godini t Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice) Srednja vrijednost stupanj-dana hlađenja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja u referentnoj godini i u godini t Potrošnja energije za hlađenje prostora predstavlja električnu energiju u kućanstvu utrošenu u tu svrhu ponajprije za rad klimatizacijskih uređaja. Ovaj se podatak procjenjuje temeljem istraživanja o postojanju i korištenju uređaja za hlađenje prostora u kućanstvima i modeliranja, uzimajući u obzir intenzitet korištenja (broj radnih sati uređaja) i prosječnu nazivnu snagu uređaja. Ovakve procjene uobičajeno rade specijalizirane organizacije (nacionalne energetske agencije ili instituti). Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja pokazatelj je ljetnih temperatura i time potreba za hlađenjem prostora. Izračunava se kao zbroj razlike između prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni hlađenja (npr. od svibnja do rujna) i referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 20 °C). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative u području zgradarstva, poboljšane učinkovitosti novih uređaja za hlađenje prostora, ali također uključuje utjecaj povećane penetracije uređaja za hlađenje u kućanstva (postotak stanova ili površine koja se hladi), koji mogu neutralizirati/prikriti prave tehničke uštede[6](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja energije za hlađenje podijeli s brojem ili površinom stambenih jedinica koje doista imaju uređaje za klimatizaciju prostora.). 1.3. Potrošnja energije za grijanje vode po stanovniku (P3) Pokazatelj P3 je omjer potrošnje energije za pripremu potrošne tople vode (PTV) u kućanstvima i ukupnog broja stanovnika. Izražava se u jedinici toe/stanovnik. Za izračun pokazatelja P3 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije za pripremu PTV (ktoe), – ukupan broj stanovnika (u 1000). Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama i uobičajeno se dobiva temeljem detaljnijih procjena. Potrošnja energije za pripremu PTV uključuje potrošnju naftnih derivata, prirodnog plina, ugljena i lignita, električne energije, topline iz centraliziranih toplinskih sustava, biomase i sunčeve energije. Kako ESD/EED potrošnju sunčeve energije za pripremu PTV smatra uštedom energije, potrošnju sunčeve energije za ovu namjenu treba izuzeti iz ulazne vrijednosti potrošnje energije za izračun pokazatelja P3[7](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije. No, Direktiva 2006/32/EC kao prihvatljivu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti navodi »proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), pri čemu se količina kupljene energije smanjuje (npr. sunčevi toplinski sustavi, sustavi pripreme PTV, grijanja i hlađenja potpomognuti sunčevom energijom)« (Prilog IIIII Direktive).). Pokazatelj P3 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu u referentnoj godini i u godini t (bez potrošnje sunčeve energije) Broj stanovnika u referentnoj godini i u godini t 1.4. Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja (P4) Pokazatelj P4 jest godišnja jedinična potrošnja električne energije za postojeći fond (engl. stock) pojedinog kućanskog uređaja. Izražava se u jedinici kWh/god. Za izračun pokazatelja P4 potrebni su sljedeći podaci: – jedinična potrošnja postojećeg fonda kućanskog uređaja[8](Razmatra se šest grupa kućanskih uređaja, koji predstavljaju najveća trošila u kućanstvu: hladnjaci, zamrzivači, perilice rublja, perilice posuđa, TV, sušilice rublja.) (kWh/god), – broj kućanskih uređaja u tisućama. Jedinična potrošnja električne energije izračunava se kao omjer ukupne godišnje potrošnje električne energije svake pojedine vrste kućanskog uređaja i broja tih uređaja. Ovaj podatak uobičajeno nije dostupan iz nacionalnih energetskih statistika, no može se dobiti temeljem procjena koje su specifične za svaku pojedinu vrstu uređaja. Broj kućanskih uređaja (po vrstama), ukoliko je dostupan, može se preuzeti iz nacionalnih statistika, ili se može procijeniti na dva načina: modeliranjem temeljenim na podacima o godišnjoj prodaji uređaja i prosječnom životnom vijeku uređaja ili iz (godišnjih) ispitivanja koja se provode u kućanstvima o vlasništvu uređaja (% kućanstava koji posjeduje jedan ili više uređaja). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanje energetske učinkovitosti, ali uštede energije koje se ovim pokazateljem izračunaju ipak mogu biti neutralizirane/prikrivene zbog utjecaja promjene ponašanja korisnika kućanskih uređaja (npr. kupovina većih uređaja, intenzivnije korištenje uređaja). Pokazatelj P2 jest jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja (UEC), a uštede energije računaju se matematičkom formulom: pri čemu je: Jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja x u referentnoj godini i u godini t (temeljena na prosjeku za postojeći stock uređaja) Broj pojedinog kućanskog uređaja u godini t 1.5. Potrošnja električne energije za rasvjetu po kućanstvu (P5) Pokazatelj P5 je omjer potrošnje električne energije za rasvjetu u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici kWh/stan. Za izračun pokazatelja P5 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja električne energije za rasvjetu (ktoe) – broj stalno nastanjenih stanova. Potrošnja električne energije za rasvjetu u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama. U nekim zemljama ovaj je podatak dostupan kao procjena, temeljena na broju rasvjetnih mjesta, odnosno prosječnoj nazivnoj snazi i prosječnom broju sati rada rasvjete godišnje. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj difuzije učinkovitih žarulja, ali i povećanja broja rasvjetnih mjesta i promjene u broju sati rada rasvjete. Povećanje broja rasvjetnih mjesta i/ili broja sati rada rasvjete može neutralizirati/prikriti uštede energije, što može dovesti do podcjenjivanja ostvarenih ušteda ili nemogućnosti mjerenja bilo kakvih ušteda energije[9](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja električne energije za rasvjetu podijeli brojem rasvjetnih mjesta.). Pokazatelj P5 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja električne energije u kućanstvu za rasvjetu u referentnoj godini i u godini t Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t 1.6. Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po kućanstvu s klimatskom korekcijom (M1) Pokazatelj M1 je omjer potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan. Za izračun pokazatelja M1 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe) – broj stalno nastanjenih stanova u tisućama. Za izračun potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) potrebni su sljedeći podaci: – ukupna neposredna potrošnja energije u kućanstvima (ktoe), – potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe), – potrošnja sunčeve energije u kućanstvima (ktoe). Iz ukupne neposredne potrošnje energije potrebno izuzeti sunčevu energiju jer ESD/EED uporabu sunčeve energije za zagrijavanje prostora ili PTV smatra izvorom ušteda energije[10](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije.). Pokazatelj M1 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t. 1.7. Potrošnja električne energije po kućanstvu (M2) Pokazatelj M2 je omjer potrošnje električne energije u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan. Za izračun pokazatelja M2 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe) – broj stalno nastanjenih stanova u tisućama. Potrošnja električne energije uobičajeno raste zbog difuzije sve većeg broja uređaja, bez obzira što su ti uređaji sve učinkovitiji. Osim ako nije došlo do zasićenja u difuziji pojedine vrste uređaja, dokazivanje ušteda energije pomoću ovog pokazatelja može biti vrlo teško. Pokazatelj M2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije pri čemu je: Potrošnja električne energije u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t 1.8. Izračun ukupnih ušteda energije za kućanstva Ukupne uštede energije za kućanstva mogu se izračunati na tri načina, ovisno o raspoloživosti prethodno navedenih pokazatelja: 1. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P1 do P5; 2. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i M2; 3. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i pokazatelja P4 i P5 (pri čemu treba osigurati da nema dvostrukog obračunavanja ušteda). Prvi pristup (1.) je najtočniji jer daje rezultate koji su najbliži tehničkim uštedama energije. Pristupi (2.) i (3.) će podcijeniti uštede, jer uključuju utjecaje koji nisu vezani uz energetsku učinkovitost, posebice utjecaj rastućeg broja uređaja koji se koriste u kućanstvima. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u kućanstvima u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pristupa (1.), tj. korištenjem pokazatelja P1 do P5. Rezultati se prikazuju u PJ. 2. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR USLUGA Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor usluga pokrivaju potrošnju električne i ostalih oblika energije na razini čitavog sektora ili u podsektorima. Također je moguće izračunavati pokazatelje energetske učinkovitosti i uštede energije po namjenama, no podaci potrebni za takav izračun uobičajeno nisu dostupni. Ukupne uštede energije u sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim podsektorima. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: – korištenjem pokazatelja P6 i P7 – korištenjem pokazatelja M3 i M4 ili – korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6). Pokazatelji su sljedeći: – P6: Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru; – P7: Potrošnja električne energije po pokazatelju aktivnosti u podsektoru; – M3: Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/ površini; – M4: Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/površini. Na razini podsektora može se kao pokazatelj aktivnosti koristiti površina u m² ili fizički pokazatelj aktivnosti (primjerice broj bolesnika, broj gostiju i sl.) koji nedvojbeno utječe na potrošnju energije u sektoru. Za izračun pokazatelja P6 i P7, definicija podsektora treba pratiti NACE klasifikaciju: – maloprodaja i veleprodaja (odjeljak G), – uredske zgrade: odjeljci H (prijevoz i skladištenje), J (informacije i komunikacije), K (financije i osiguranje), L (nekretnine), M (stručne, znanstvene i tehničke aktivnosti), i N (administracija i ostale usluge), – hoteli i restorani (odjeljak I), – javna uprava i obrana (odjeljak O), – obrazovanje (odjeljak P), – zdravstvene i aktivnosti socijalnog rada (odjeljak Q), – umjetnost, zabava i rekreacija (odjeljak R). 2.1. Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P6) Pokazatelj P6 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici toe/pokazatelj aktivnosti. Za izračun pokazatelja P6 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru korigirana s obzirom na klimatske uvjete (toe), – pokazatelj aktivnosti u podsektoru: površina (m²) ili fizički pokazatelj aktivnosti karakterističan za podsektor. Stvarna potrošnja energije (izuzev električne) odgovara stvarnoj potrošnji ostalih oblika energije i energenata: fosilnih goriva, biomase, geotermalne energije i topline iz centraliziranih toplinskih sustava. Sunčeva se energija treba izuzeti iz proračuna jer se njezina uporaba prema ESD/EED smatra izvorom ušteda energije. Dok je ovaj podatak lako dostupan na razini čitavog sektora usluga iz nacionalnih energetskih statistika, na razini podsektora uobičajeno nije, što otežava ili čak onemogućava izračun ovog pokazatelja. Izbor fizičkog pokazatelja aktivnosti mora biti razvidno doveden u vezu s potrošnjom energije u podsektoru. To može biti npr. toe/broj kreveta ili toe/m² za bolnice, toe/broj noćenja ili toe/m² za hotele, toe/učenik ili toe/m² za obrazovne ustanove i sl. Varijacije ovog pokazatelja tijekom vremena mogu biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s obnovom zgrada, promjenom kotlova i instalacijom sunčevih toplinskih sustava, ali i prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene. Pokazatelj P6 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru x u referentnoj godini i godini t Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i godini t Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t 2.2. Potrošnja električne energije u podsektorima po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P7) Pokazatelj P7 je omjer potrošnje električne energije u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici kWh/pokazatelj aktivnosti. Za izračun pokazatelja P7 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja električne energije u podsektoru (ktoe) – pokazatelj aktivnosti u podsektoru (kako je objašnjeno za pokazatelj P6). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i zbog veće difuzije novih uređaja. Pokazatelj P7 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: potrošnja električne energije u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t 2.3. Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/površini (M3) Pokazatelj M3 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika[11](Broj ekvivalentnih zaposlenika se izračunava na temelju ukupnog broja zaposlenika u sektoru usluga svedenog na situaciju u kojoj bi svi zaposlenici bili stalno zaposleni. Broj tako izračunatih ekvivalentnih zaposlenika je manji nego stvarni broj zaposlenika u uslužnom sektoru.) u sektoru. Alternativno, umjesto broja zaposlenika može se koristiti ukupna površina (m²). Izražava se u jedinici toe/zaposlenik ili toe/m². Za izračun pokazatelja M3 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe) – Broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m²) u sektoru usluga. Pokazatelj M3 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i godini t 2.4. Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/ površini (M4) Pokazatelj M4 je omjer potrošnje električne energije u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru. Alternativno, umjesto broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru, može se koristiti ukupna ploština korisne površine zgrade (m²). Izražava se u jedinici kWh/ zaposlenik ili kWh/m². Za izračun pokazatelja M4 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja električne energije u sektoru usluga (ktoe) – broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m²) u sektoru usluga. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i veće difuzije novih uređaja. Pokazatelj M4 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja električne energije u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga. 2.5. Izračun ukupnih ušteda za sektor usluga Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ušteda električne energije i ostalih oblika energije. Zbrajanje se radi po podsektorima (pokazatelji P6 i P7) ili na razini cijelog sektora (pokazatelji M3 i M4). Kombinacija M i P pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6) je moguća sve dok nema dvostrukog obračunavanja ušteda. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti i prikaz ukupnih ušteda energije na nacionalnoj razini u sektoru usluga u Hrvatskoj izračunavaju se M pokazatelji (M3 i M4), temeljeni na potrošnji energije po jedinici korisne površine zgrada uslužnog sektora. Rezultati se prikazuju u PJ. 3. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA PROMET Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju energije u putničkom i teretnom cestovnom, željezničkom i prometu unutrašnjim vodnim putovima. Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju benzina i dizela zajedno. Moguće je i razdvojiti potrošnje ovih dvaju goriva te pokazatelje računati zasebno za svaki od njih, kako bi se u obzir uzeo učinak zamjene goriva. Također je potrebno u obzir uzeti i potrošnju goriva u tranzitu ili potrošnju goriva koja je rezultat turističkih aktivnosti primjenom nacionalne metode korekcije ukupne potrošnje energije u prometu. Ukupne uštede energije u sektoru prometa izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim tipovima vozila i po pojedinim oblicima prijevoza. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina: – korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P10, P11, P12 i P13 u kombinaciji s M7; – korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P12 i P13 u kombinaciji s M6 i M7, ili – korištenjem pokazatelja M5 do M7 u kombinaciji s P12 i P13. Pokazatelji su sljedeći: – P8: Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km ­(GJ/pkm), – A1 for P8: Specifična potrošnja energije osobnih automobila (l/100 km), – P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (GJ/tkm), – A2 for P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (GK/vozilo), – P10: Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (GJ/pkm), – P11: Potrošnja energija u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (GJ/tkbr) – P12: Udio javnog prometa u putničkom prometu (%), – P13: Udio željezničkog i riječnog prometa u ukupnom robnom prometu (%), – M5: Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (GJ/ekv vozilo), – M6: Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto ton skom km (GJ/tkbr), – M7: Potrošnja energije u riječnom prometu po tonskom km ­(GJ/tkm). Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka: – kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1 za P8) za automobile i P9 (ili A2 za P9) za kamione i dostavna vozila – kao razlika vrijednosti pokazatelja M5. Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka: – kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P10 za putnički i P11 za teretni željeznički promet – kao razlika vrijednosti pokazatelja M6. Uštede energije za promet unutrašnjim vodnim putovima mogu se izračunati korištenjem pokazatelja M7. Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza (tzv. modal shift) jednake su zbroju ušteda izračunatih pokazateljima P12 i P13. Korištenje preferiranih pokazatelja energetske učinkovitosti daje točnije rezultate, koji su bliži stvarnim tehničkim uštedama energije. Minimalni pokazatelji vjerojatno podcjenjuju uštede jer uključuju i učinak čimbenika koji nisu vezani za energetsku učinkovitost. 3.1. Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km (P8) Pokazatelj P8 je omjer ukupne godišnje potrošnje goriva osobnih automobila i njihovog prometa izraženog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm. Za izračun pokazatelja P8 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije osobnih automobila (ktoe) – automobilski putnički promet (Gpkm). Potrošnja energije osobnih automobila nije standardni podatak iz energetskih statistika. Taj se podatak određuje temeljem službenih statistika o prodaji motornih goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva), broju vozila i iz rezultata istraživanja o korištenju vozila u km godišnje, kao i iz podataka o specifičnoj potrošnji goriva (l/100

1. km)kroz jednostavno modeliranje. Općenito, procjena se ne radi samo za automobile, već je dio opće raspodjele potrošnje motornih goriva po vrstama cestovnih vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi, motocikli). Za izračun potrošnje energije osobnih automobila koriste se sljedeći ulazni podaci: – potrošnja UNP u automobilima (ktoe), – potrošnja benzina u automobilima (ktoe), – potrošnja dizela u automobilima (ktoe). Ukupan promet osobnim automobilima (Gpkm) podatak je koji je dostupan iz općih državnih statistika kao i iz Eurostata. Uobičajeno se temelji na podacima o prijeđenim km po vozilu i prosječnom broju osoba po vozilu. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava razne vrste ušteda energije: tehničke uštede, uštede vezane uz promjene ponašanja u vožnji, uštede vezane uz reduciranu mobilnost automobila kao i uštede vezane uz povećan broj osoba po vozilu. Pokazatelj P8 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije osobnih automobila (motorna goriva) u referentnoj godini i godini t Ukupan promet osobnih automobila (putnički
2. km)u referentnoj godini i godini t 3.2. Specifična potrošnja energije osobnih automobila (A1 za P8) Pokazatelj A1 predstavlja specifičnu potrošnju automobila. Izražava se u l/100 km. Za izračun pokazatelja A1 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije osobnih automobila (za određivanje ovog podatka pogledati pokazatelj P8) (ktoe) – broj automobila – prosječna udaljenost prijeđena automobilom (km/auto god.) – pretvorbeni faktor iz litre u toe za motorna goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva). Broj automobila odgovara broju automobila koji su registrirani u državi na razmatrani datum i koji imaju dozvolu za prometovanje javnim prometnicama[12](Službeni podaci često se odnose na sva registrirana vozila (npr. uključujući vozila koja više nisu u uporabi) jer kumuliraju sve nove registracije bez izbacivanja onih vozila koja jesu registrirana ali se više ne koriste.). Prosječna udaljenost godišnje prijeđena osobnim automobilom podatak je koji se uobičajeno dobiva iz istraživanja/anketiranja u kućanstvima ili u prometnom sektoru. Treba se temeljiti na godišnjim podacima, a ne na ekstrapolacijama jer može značajno varirati iz godine u godinu ovisno o gospodarskoj situaciji i cijenama goriva. Pretvorbeni faktor iz litre u toe za benzin i dizel u obzir uzima prosječnu gustoću goriva (0,75 za motorni benzin i 0,85 za dizel)[13](Raspon je 0,70 – 0,78 za motorni benzin i 0,82 – 0,90 za dizel.) i njihovu ogrjevnu vrijednost (1,051 toe/t za motorni benzin i 1,017 toe/t za dizel). Prema tome, koeficijenti su: 0,788 toe/l za motorni benzin i 0,88 toe/l za dizel. Ovi se koeficijenti moraju korigirati tako da odražavaju i stvarnu uporabu biogoriva u prometu[14](Postoje dva načina mjerenja potrošnje benzina u energetskim statistikama, ovisno o izvorima podataka: iz podataka o potrošnji naftnih derivata (iz energetske bilance) ili iz podataka o potrošnji naftnih derivata i biogoriva (iz podataka naftnih tvrtki). Ukoliko su biogoriva uključena u podatke o potrošnji goriva, potrebno je koristiti korekcijski faktor kojim će se u obzir uzeti prosječna gustoća i energetska vrijednost mješavine benzin/biogorivo. Ukoliko nisu uključena u ukupnu potrošnju goriva, tada se jednadžba treba nadopuniti potrošnjom biogoriva. Prosječne vrijednosti preporučene od EK su: 0,78 koe/l za bioetanol i 0,51 koe/l za dizel.) . Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehnološke napretke tako i promjene ponašanja vozača. Razlika između ušteda izračunatih pokazateljem P8 i A1 predstavlja učinak promjena u okupiranosti vozila i promjene u strukturi goriva (zbog činjenice da benzin i dizel imaju različite energetske vrijednosti po litri)[15](Primjerice, povećana uporaba dizela rezultira povećanim energetskim sadržajem jedne litre goriva, što vodi do nižih ušteda izračunatih pomoću pokazatelja u goe/pkm u usporedbi s uštedama izračunatim pomoću pokazatelja u l/100 km.). Pokazatelj A1 je specifična potrošnja energije osobnih automobila (ECAspec), a uštede energije računaju se matematičkom formulom: pri čemu je: Pretvorbeni faktori su: 0,80 0,88 pri čemu je: Specifična potrošnja goriva u automobilima u l/100 km u referentnoj godini i u godini t Prosječna godišnja udaljenost u km po automobilu u godini t Ukupan broj automobila u godini t Prosječni ponderirani koeficijent za benzin i dizel u godini t Potrošnja benzina u automobilima u l/100 km u godini t Potrošnja dizela u automobilima u l/100 km u godini t Postoje dvije metode izračuna pokazatelja A1 (ECAspec). Prva metoda podrazumijeva uporabu sljedećih ulaznih podataka: – broj automobila (benzinski, dizel i UNP), – prosječna godišnja kilometraža po automobilu (km/auto god), – potrošnja energije automobila (u litrama) (ECA). Pri tome je: Za pretvorbu podataka o potrošnji energije iskazanih u toe u litre koriste se sljedeće donje ogrjevne vrijednosti i pretvorbeni faktori: 46,89 MJ/kg i 0,53 kg/l za UNP, 44,59 MJ/kg i 0,77 kg/l za benzin te 42,71 MJ/ kg i 0,85 kg/l za dizel. Drugi način izračuna podrazumijeva uporabu podataka o specifičnoj potrošnji benzinskih, dizelskih i UNP automobila u l/100 km i broja automobila (benzinskih, dizel i UNP) u tisućama: Ukoliko su ulazni podaci ispravni, rezultati za pokazatelj A1 dobiveni na oba opisana načina moraju biti isti. 3.3. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (P9) Pokazatelj P9 je omjer potrošnje energije kamiona i dostavnih vozila i cestovnog prometa roba izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici toe/tkm. Za izračun pokazatelja P9 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila (ktoe) – cestovni promet roba u tonskim km (Gtkm). Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila temelji se na podacima o prodaji motornih goriva po tipu cestovnog vozila (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P8). Cestovni promet roba u tonskim km je uobičajen podatak u nacionalnim statistikama kao i u Eurostatu. Često se radi razlika između domaćeg i međunarodnog prometa kao i između domaćih i stranih vozila. Za izračun ušteda energije, promet roba se treba odnositi na promet u zemlji bez obzira radi li se o domaćim ili stranim vozilima. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava učinak sveukupnog napretka u učinkovitosti cestovnog prometa roba: ovo može biti posljedica tehničkog napretka (npr. smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100 km), poboljšanog upravljanja flotom vozila, koje rezultira povećanom opterećenošću vozila, i konačno prijelaza na veće kamione, kojima se povećava specifična potrošnja po vozilu, ali se zbog veće količine tereta smanjuje potrošnja po tonskom km. Uštede energije povezane s kamionima treba pažljivo interpretirati, jer je moguće da je povećana uporaba dizela vezana uz strane kamione (tranzit), a da to nije uzeto u obzir u nacionalnim energetskim statistikama vezanim uz potrošnju energije u prometu. Pokazatelj P9 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t Ukupan promet kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.4. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (A2 za P9) Pokazatelj A2 je omjer godišnje potrošnje energije (goriva) kamiona i dostavnih vozila i broja kamiona i dostavnih vozila. Izražava se u jedinici toe/vozilo. Za izračun pokazatelja A2 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja motornih goriva u kamionima i dostavnim vozilima (ktoe) – broj kamiona i dostavnih vozila (u tisućama). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava u prvom redu tehničke uštede (smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100
3. km)i učinak smanjenja prosječne veličine vozila. Razlika u uštedama izračunatim pomoću pokazatelja P9 i A2 rezultat je boljeg upravljanja flotom vozila (povećano opterećenje vozila, tj. količina tereta i smanjenje broja ruta bez tereta) i promjene prosječne veličine vozila. Korištenjem pokazatelja A2 prijelaz na manja vozila prikazivat će se kao ušteda, što korištenjem P9 ne mora nužno biti slučaj. S druge strane, povećanje opterećenja vozila pokazat će se kao ušteda korištenjem pokazatelja P9, no to ne mora biti slučaj i pri korištenju pokazatelja A2. Pokazatelj A2 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t Broj kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.5. Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (P10) Pokazatelj P10 je omjer potrošnje energije putničkih vlakova i putničkog željezničkog prometa mjerenog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm. Za izračun pokazatelja P10 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije putničkih vlakova (ktoe) – putnički željeznički promet (Gpkm). Službene energetske statistike uobičajeno prikazuju ukupnu potrošnju energije u željezničkom prometu, bez diferencijacije na putnički i teretni željeznički promet. Ukoliko ne postoje podaci o potrošnji energije u putničkom željezničkom prometu, može se napraviti aproksimacija koja se svodi na iskazivanje željezničkog putničkog i teretnog prometa u istoj jedinici – bruto tonskim km (brtkm). Ovaj podatak reflektira ukupnu težinu koja se transportira, uključujući težinu lokomotiva i vagona. Pri tome se koristi koeficijent koji izražava prosječnu bruto težinu po putniku i po toni roba[16](Mogu se koristiti sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km i 2,5 tkbr po tonskom km.). Podatak o ukupnoj potrošnji energije željezničkog prometa dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata te se, prema tome, alocira na putnički promet i promet roba prema udjelu ovih prometa u ukupnim bruto tonskim km[17](Potrošnja električne energije u tramvajima može biti uključena u ukupnu potrošnju energije željezničkog prometa. Stoga izračun bruto tonskih km treba biti konzistentan s obuhvatom potrošnje energije koji se navodi u statistikama. Idealno bi bilo da postoje podaci koji odvajaju potrošnju energije tramvaja od potrošnje vlakova.). Podatak o željezničkom putničkom prometu u putničkim km standardni je podatak iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede energije tako i utjecaj povećanja prosječnog faktora opterećenja vlakova. Razvoj super-brzih vlakova može neutralizirati/prikriti ove uštede, jer velike brzine povećavaju specifičnu potrošnju vlakova. S druge strane, ovakvi vlakovi privlače i dio putnika iz zračnog prijevoza, a time uzrokuju uštede u ovom segmentu prometa koje se razmatranim pokazateljem ne mogu uzeti u obzir. Pokazatelj P10 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije u putničkom željezničkom prometu u referentnoj godini i godini t Ukupni putnički željeznički promet u putničkim km u referentnoj godini i godini t 3.6. Potrošnja energije u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (P11) Pokazatelj P11 izračunava se kao omjer potrošnje energije teretnih vlakova i željezničkog prometa roba mjerenog u tonskim km. Izražava se u jedinici goe/tkm. Za izračun pokazatelja P11 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije željezničkog prometa roba (ktoe) – teretni željeznički promet (Gtkm). Definicija i izračun potrošnje energije željezničkog teretnog prometa je slična kao i za putnički promet (pogledati pokazatelj P10). Podatak o željezničkom teretnom prometu u tonskim km je standardni podatak dostupan iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede tako i povećanje prosječnog faktora opterećenja vlakova. Pokazatelj P11 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije u željezničkom teretnom prometu u referentnoj godini i godini t Ukupni teretni željeznički promet u tonskim km u referentnoj godini i godini t 3.7. Udio javnog prometa u putničkom prometu (P12) Jedinična potrošnja energije u javnom putničkom prometu izražava se u goe/pkm i izračunava kao omjer potrošnje energije u svim oblicima javnog putničkog prijevoza i prometa izraženog u putničkim km. Udio javnog prometa u putničkom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer putničkog javnog prometa i ukupnog putničkog prometa. Potrošnja energije u javnom putničkom prijevozu nije podatak dostupan iz energetske bilance izrađene prema pravilima Eurostata. Ovaj se podatak izračunava na temelju potrošnje motornih goriva prema tipu vozila (pogledati pokazatelj P8) i potrošnje energije u putničkom željezničkom prometu (pogledati pokazatelj P10). Za izračun pokazatelja P12 potrebni su sljedeći podaci: – ukupan putnički promet (Mpkm) – putnički javni promet (Mpkm) – jedinična potrošnja automobila (toe/pkm) – pokazatelj P8 – jedinična potrošnja energije javnog prometa (toe/pkm). Ukupan putnički promet uključuje sljedeće oblike prijevoza: automobile, motocikle, autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Putnički javni promet uključuje: autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Prema tome, putnički javni promet predstavlja ukupan putnički promet umanjen za promet osobnim vozilima (automobili i motocikli). Jedinična potrošnja automobila u goe/pkm odgovara pokazatelju P8, a jedinična potrošnja energije javnog prometa je de facto jedinična potrošnja energije putničkog autobusnog prometa, tramvaja i vlakova (često sadržano pod željeznicom) i prometa unutrašnjim plovnim putovima. Dodatni podaci koji su potrebni za izračun jedinične potrošnje javnog prometa, a nisu objašnjeni kod izračuna prethodnih pokazatelja (P8 i P10) su: – putnički promet autobusima (Mpkm) – potrošnja dizela u autobusima (ktoe) – potrošnja dizela u prometu unutrašnjim plovnim putovima (ktoe). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava promjenu udjela javnog prometa u ukupnom putničkom prometu. Smanjivanje udjela javnog prijevoza rezultira nultim uštedama zbog promjene načina prijevoza. Pokazatelj P12 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Udio javnog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni putnički promet u putničkim km Putnički javni promet u putničkim km Jedinična potrošnja energije automobila u prometu u godini t Jedinična potrošnja energije u javnom prometu u godini t 3.8. Udio željezničkog prometa i prometa unutrašnjim riječnim putovima u ukupnom robnom prometu (P13) Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa izražava se u goe/tkm, a izračunava kao omjer potrošnje energije i ukupnog prometa (u tonskim
4. km)ostvarenog ovim oblicima prometa. Udio željezničkog i prometa unutrašnjim plovnim putovima u teretnom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer ovih oblika prometa i ukupnog prometa roba. Podatak o potrošnji energije željezničkog i riječnog prometa je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata. Za izračun pokazatelja P13 potrebni su sljedeći podaci: – ukupan promet roba (Mtkm) – željeznički promet roba (Mtkm) – promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm) – jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (goe/tkm) – pokazatelj P9 – jedinična potrošnja energije željezničkog i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima (goe/tkm). Ukupan promet roba uključuje sljedeće oblike prijevoza: kamione i dostavna vozila, vlakove i unutrašnje plovne putove, sve mjereno u tonskim km. Promet roba željeznicom i unutrašnjim plovnim putovima standardan je podatak dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata. Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u goe/tkm odgovara pokazatelju P9. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava uštede zbog povećanog udjela željezničkog i riječnog prometa u ukupnom prometu roba. Što se tiče putničkog prometa, u većini zemalja prisutan je trend smanjenja udjela ovih vrsta prometa, što rezultira nultim uštedama energije zbog promjene načina prijevoza. Pokazatelj P13 računa se matematičkom formulom: a ušteda energije: pri čemu je: Udio željezničkog prometa roba i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima u referentnoj godini i godini t u ukupnom prometu roba Željeznički promet roba unutrašnjim plovnim putovima Ukupni promet roba (cestovni, željeznički i unutrašnji plovni putovi) u godini t Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u godini t Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa roba u godini t 3.9. Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (M5) Pokazatelj M5 zamjenjuje pokazatelje P8 i P9, ukoliko oni ne mogu biti izračunati zbog nedostatka podataka o potrošnji energije u cestovnom prometu po tipu vozila. Pokazatelj M5 povezuje ukupnu potrošnju energije u cestovnom prometu s fiktivnim brojem svih cestovnih vozila izraženih u broju ekvivalentnih automobila. Izražava se u jedinici toe/ekv auto. Za izračun pokazatelja M5 potrebni su sljedeći podaci: – ukupna potrošnja energije cestovnog prometa (ktoe) – broj cestovnih vozila po tipu (autobusi, motocikli, kamioni, dostavna vozila i automobili) u tisućama – koeficijent koji odražava razliku u prosječnoj godišnjoj potrošnji energije između svakog pojedinog tipa vozila i automobila (jer se sve svodi na ekvivalentni automobil). Ukupna potrošnja energije cestovnog prometa podatak je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika odnosno Eurostata. Ukoliko postoje podaci ili procjene udjela stranih vozila u ukupnom cestovnom prometu, ovaj se podatak i povezana potrošnja energije mogu izuzeti iz ukupne potrošnje energije cestovnog prometa koja je dostupna iz nacionalne energetske bilance. Podatak o broju cestovnih vozila po tipu vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi i motocikli) dostupan je iz nacionalnih statistika i Eurostata. Pretvorba broja ostalih tipova vozila u ekvivalentne automobile radi se pomoću odgovarajućih koeficijenata kako bi se u obzir uzele njihove međusobne razlike u potrošnji energije (goriva). Ukoliko, primjerice, autobus troši prosječno 15 toe/god, a automobil 1 toe/god, jedan je autobus jednak 15 ekvivalentnih automobila. Ovi se koeficijenti mogu odrediti iz istraživanja (ili procjena) o prijeđenoj udaljenosti i specifičnoj potrošnji (l/100
5. km)za odabrane godine. Moguće je koristiti sljedeće vrijednosti: – 1 kamion i dostavno vozilo = 4 ekvivalentna automobila, – 1 autobus = 15 ekvivalentnih automobila, i – 1 motocikl = 0,15 ekvivalentna automobila. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava različite vrste ušteda: tehničke (povećana energetska učinkovitost vozila), uštede vezane uz promjenu ponašanja (zajedničko korištenje automobila, tzv. car pooling) i smanjenje udaljenosti prijeđene vozilima. Pokazatelj M5 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije cestovnih vozila (automobili, kamioni i dostavna vozila, motocikli i autobusi) u referentnoj godini i u godini t Broj cestovnih vozila u ekvivalentnim automobilima u referentnoj godini i u godini t 3.10. Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto tonskom km (M6) Pokazatelj M6 izračunava se kao omjer potrošnje energije u željezničkom prometu i u ukupnom prometu roba izraženom u bruto tonskim km[18](Bruto tonski km je uobičajena mjerna jedinica za ukupni promet roba i putnika u tonskim km, uključujući i težinu lokomotive i vagona. Koristi se za agregiranje podataka o putničkom prometu i prometu roba. Potrošnja energije se uobičajeno alocira između putničkog prometa i prometa roba prema njihovom udjelu u ukupnom prometu izraženom u tkbr.). Izražava se u jedinici goe/brtkm. Za izračun pokazatelja M6 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije u željezničkom prometu (ktoe) – ukupni željeznički promet (Gbrtkm). Podatak o potrošnji energije u željezničkom prometu dostupan je iz nacionalne energetske bilance. Podaci o željezničkom putničkom prometu u putničkim km i željezničkom prometu roba u tonskim km uobičajeno su dostupni iz nacionalnih statistika i Eurostata, a iz njih se izračunava ukupan željeznički promet. Ukupan željeznički promet izračunava se pretvorbom putničkog prometa i prometa roba u istu mjernu jedinicu – bruto tonski km (brtkm) – koja odražava ukupnu težinu tereta koji se mora prevoziti uključujući težinu lokomotive i vagona. U ovu se svrhu koristi koeficijent koji izražava ukupnu (bruto) prosječnu težinu po putniku i po toni robe[19](Koriste se sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km za putnike i 2,5 tkbr po tonskom km za robe.). Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava ukupne uštede koje su rezultat poboljšane učinkovitosti vlakova i povećanog faktora njihovog opterećenja. Pokazatelj M6 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije željezničkog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni željeznički promet u bruto tonskim km u referentnoj godini i u godini t 3.11. Potrošnja energije u prometu unutrašnjim plovnim putovima po tonskom km (M7) Pokazatelj M7 izračunava se kao omjer potrošnje energije prometa unutrašnjim plovnim putovima i tog prometa izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici kgoe/tkm. Za izračun pokazatelja M7 potrebni su sljedeći podaci: – potrošnja energije prometa unutrašnjim plovnim putovima (ktoe) – promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm). Podatak o potrošnji energije ove vrste prometa dostupan je iz nacionalne energetske bilance odnosno Eurostata. Podatak o prometu roba u tonskim km je također dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata. Ukoliko je putnički promet unutrašnjim plovnim putovima značajan (što u Hrvatskoj nije), putnički se promet može pretvoriti u tonske km na način opisan uz pokazatelj M6. Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanu energetsku učinkovitost brodova kao i povećanje faktora opterećenja. Pokazatelj M7 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije riječnog prometa u referentnoj godini i u godini t Ukupni riječni promet u tonskim km u referentnoj godini i u godini t 3.12. Izračun ukupnih ušteda energije za promet Ukupne uštede energije postignute u sektoru prometa izračunavaju se kao zbroj ušteda ostvarenih po pojedinom tipu prometa i ušteda zbog promjene načina prometa. Uštede energije po tipu prometa su zbroj ušteda ostvarenih u: – cestovnom prometu, – željezničkom prometu i – riječnom prometu (unutrašnji plovni putovi). Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka: – kao zbroj ušteda energije za automobile te kamione i dostavna vozila izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1) i P9 (ili A2); – kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M5. Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka: – kao zbroj ušteda energije za putnički željeznički promet i željeznički promet roba izračunatih korištenjem pokazatelja P10 i P11; – kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M6. Uštede energije za promet unutrašnjim plovnim putovima izračunava se korištenjem pokazatelja M7. Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza jednake su zbroju ušteda izračunatih korištenjem pokazatelja P12 i P13. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u prometu u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pokazateja P8 do P13 i M7. Rezultati se prikazuju u PJ. 4. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA INDUSTRIJU Pokazatelji energetske učinkovitosti za industriju temelje se na potrošnji energije u svim industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD/EED. Poljoprivreda može biti uključena kao jedan podsektor. Kako ESD ne uključuje potrošnju energije u onim postrojenjima čije aktivnosti pripadaju listi određenoj sukladno propisu kojim se uređuje područje klimatskih promjena i zaštiti ozonskog sloja kojom se uspostavlja shema trgovanja pravima na emisiju stakleničkih plinova, potrebno je iz izračuna pokazatelja izuzeti ovu potrošnju. Izuzimanje se radi pomoću korekcijskog faktora K koji predstavlja udio u ukupnoj potrošnji energije u industrijskoj grani za kojega su odgovorna postrojenja iz obuhvata određenog sukladno propisu kojim se uređuje područje klimatskih promjena i zaštiti ozonskog sloja. Za EED se u obzir uzimaju ova postrojenja. Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim industrijskim granama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini. Ukupne uštede mogu se izračunati korištenjem pokazatelja P ili M. Pokazatelji su sljedeći: – P14: potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (indeksu proizvodnje) – M8: potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti. Za izračun pokazatelja potrebni su podaci o potrošnji energije i indikatorima aktivnosti (indeks proizvodnje ili dodana vrijednost) u svakoj industrijskoj grani. Popis industrijskih grana dan je u Prilogu I, a temelji se na ISIC[20](ISIC – International Standard Industrial Classification of All Economic Activities, Rev. 4

(2008)) Rev.4, odnosno NACE[21](Statistical Classification of Economic Activities in the European Community, Rev. 2

(2008)) Rev.2 klasifikaciji[22](Od

1. godine ova dva standarda klasifikacije djelatnosti su velikim dijelom ujednačena te NACE Rev. 2 numeracija i podjela odgovara ISIC Rev. 4 numeraciji i podjeli u prve dvije razine, dok u trećoj postoje manje razlike, detaljna usporedba dostupna je na: http://unstats.un.org/unsd/cr/registry/regso.asp?Ci=70&Lg=1&Co=&T=0&p=1) . Ukoliko vrijednosti ulaznih parametara po industrijskim granama nisu dostupni, pokazatelje je moguće računati na razini cijelog sektora. No, takav izračun nije u potpunosti točan i treba ga izbjegavati, jer ukupna potrošnja energije u industriji prema metodologiji EK uključuje potrošnju energije u NACE kategorijama B (rudarstvo), C (proizvodnja) i F (graditeljstvo), dok izvori podataka za dodanu vrijednost uključuju kategorije B, C i F, ali i kategorije D (opskrba električnom energijom, plinom te parom i klimatizacijom) i E (opskrba vodom, kanalizacija, upravljanje otpadom i sanacijske aktivnosti). Vrijednosti indeksa proizvodnje uključuju kategorije B, C, D i E. Zbog te činjenice, jedini točan izračun pokazatelja energetske učinkovitosti u industriji je njihova vrijednosti po granama. Izračun pokazatelja na razini cijelog sektora može poslužiti samo kao aproksimacija. B (rudarstvo) C (proiz­vodnja) D (električna energija, plin, para i klimatizacija) E (voda, kanalizacija, otpad i sanacija) F (graditeljstvo) Ukupna potrošnja energije x x x Dodana vrijednost x x x x x Indeks proizvodnje x x x Izvori podataka za dodanu vrijednost i indeks proizvodnje je nacionalna statistika ili baza podataka statističkog odjela UNECE[23](http://w3.unece.org/pxweb/database/STAT/20-ME/2-MENA/?lang=1), koja sadrži podatke iz nacionalnih i međunarodnih izvora (CIS, EUROSTAT, IMF, OECD). 4.
2. Potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (P14) Pokazatelj P14 je omjer neposredne potrošnje energije i indeksa proizvodnje u razmatranoj industrijskoj grani. Izražava se u jedinici toe/indeks. Za izračun pokazatelja P14 potrebni su sljedeći podaci: – neposredna potrošnja energije industrijske grane (toe) – indeks proizvodnje industrijske grane (vrijednost indeksa/100) – udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD/EED. Podatak o neposrednoj potrošnji energije po industrijskim granama dostupan je iz Eurostata za 13 grana koje odgovaraju NACE i ISIC klasifikaciji: – rudarstvo (NACE 07-08), – prehrambena i duhanska industrija (NACE 10-12), – tekstilna industrija (NACE 13-15), – drvna industrija (NACE 16), – industrija papira (NACE 17-18), – kemijska industrija (NACE 20-21), – industrija nemetalnih minerala (NACE 23), od toga cementna industrija (NACE 23.51), – industrija željeza i čelika (24.1), – industrija obojenih metala (24.4), – proizvodnja strojeva i metala (NACE 24-28, osim 26.5-26.8), od toga proizvodi od metala (NACE 24), – oprema za prijevoz (NACE 29-30), – ostala industrija (NACE 22+26.5+26.6+26.7+26.8+32+33), od toga guma i plastika (NACE 22), – graditeljstvo (NACE 41). Industrijski indeks proizvodnje je najčešće korišteni pokazatelj industrijske aktivnosti (proizvodnje) po granama[24](Indeksi proizvodnje računaju se vrlo precizno (4 – 5 znamenaka) temeljem podataka o fizičkoj proizvodnji u različitim jedinicama (npr. litre proizvedenog mlijeka, tone mesa i sl.). Da bi se izračunao indeks za granu (dvije znamenke u NACE klasifikaciji), detaljni indeksi se agregiraju kao ponderirani prosjek na temelju udjela svake podgrane u dodanoj vrijednosti cijele grane u referentnoj godini.); uobičajeno se veže na neku početnu godinu. Ovaj je podatak dostupan iz Eurostata kao i nacionalnih statistika. Udio potrošnje energije u industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD/EED odgovara dijelu industrijske potrošnje koji nije pokriven (odnosno neće biti pokriven) shemom trgovanja emisijama. Ovaj udio se uzima iz prvog Nacionalnog akcijskog plana i drži se konstantnim za razdoblje
3. –
4. ukoliko ne postoje precizniji godišnji podaci. Ukoliko su godišnji podaci dostupni, taj bi udio trebao biti ažuriran svake godine. Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali za pojedine grane može uključiti i utjecaj promjena u proizvodnom miksu (poglavito je ovo izraženo u kemijskoj industriji u kojoj se događa prelazak proizvodnje s teških kemikalija na lakše, poput kozmetičkih ili farmaceutskih proizvoda). Suproizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija) jedna je od glavnih mjera poboljšanja energetske učinkovitosti u industriji. Zbog načina na koji međunarodne organizacije prate statistike o neposrednoj potrošnji energije, povećana uporaba kogeneracije rezultirat će uštedama goriva na razini pojedine industrijske grane; rezultirajuće uštede su stoga već uključene u uštede izračunate temeljem razlike specifične potrošnje energije u pojedinoj grani. Doprinos kogeneracijskih postrojenja mogao bi se izračunati iz varijacija u tržišnoj penetraciji kogeneracije, primjerice korištenjem difuzijskih pokazatelja, ali se ne smiju dodavati izračunatim uštedama po granama korištenjem pokazatelja P
5. Pokazatelj P14 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD/EED u referentnoj godini Indeks industrijske proizvodnje grane x u referentnoj godini i u godini t 4.
6. Potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti (M8) Pokazatelj M8 je omjer neposredne potrošnje energije i dodane vrijednosti u razmatranoj industrijskoj grani. Iz neposredne potrošnje energije se isključuje potrošnja onih postrojenja koja će ući u shemu trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova. Za izračun pokazatelja M8 potrebni su sljedeći podaci: – neposredna potrošnja energije industrijske grane (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P14) – dodana vrijednost (realna) u industrijskoj grani (primjenom tečaja) – udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD/EED (pogledati objašnjenje faktora K dano uz pokazatelj P14). Realna dodana vrijednost po industrijskim granama uobičajen je pokazatelj kojim se mjeri industrijska aktivnost (proizvodnja) u novčanoj vrijednosti (euro). Podatak je dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika. Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali također i utjecaj netehničkih faktora koji nisu vezani uz mjere energetske učinkovitosti (npr. promjena profita, miksa proizvoda ili kvalitete). Zbog toga se preporuča korištenje pokazatelja P
7. Pokazatelj M8 računa se matematičkom formulom: a uštede energije: pri čemu je: Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD/EED u referentnoj godini Dodana vrijednost (realna) industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t 4.
8. Izračun ukupnih ušteda za sektor industrije Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru industrije izračunavaju se zbrajanjem ušteda ostvarenih po pojedinim granama. Pri tome se za izračun ušteda po granama koristi ili pokazatelj P14 ili pokazatelj M
9. Alternativno se ovi pokazatelji mogu izračunati i na razini cijelog industrijskog sektora, ali samo kao aproksimacija stvarnih ušteda. Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u sektoru industrije u Hrvatskoj izračunavaju se P i M pokazatelji (P14 i M8). Ukupno ostvarene uštede energije u sektoru izračunavaju se korištenjem pokazatelja P
10. Rezultati se iskazuju u PJ.
11. IZRAČUN UKUPNIH UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI Za svaki se sektor izračunavaju dvije vrijednosti ukupnih ušteda energije: – Ukupne sektorske uštede 1: izračunate korištenjem minimalnih pokazatelja (M) – Ukupne sektorske uštede 2: izračunate korištenjem preferiranih pokazatelja (P). Ukupne uštede u neposrednoj potrošnji na nacionalnoj razini predstavljaju zbroj sektorski ušteda (temeljem P pokazatelja, osim u sektoru usluga gdje se koriste M pokazatelji) iskazan apsolutnom iznosu (PJ) i ako udio u ukupnom nacionalnom cilju. PRILOG A ISIC Rev. 4 klasifikacija ekonomskih djelatnosti[25](Oznake i nazivi odgovaraju NACE Rev. 2 (Statistical Classification of Economic Activities in the European Community, Rev. 2

(2008)) klasifikaciji) Razina 1: Oznaka Opis A Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo B Rudarstvo i vađenje C Prerađivačka industrija D Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija E Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša F Građevinarstvo G Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala H Prijevoz i skladištenje I Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane J Informacije i komunikacije K Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja L Poslovanje nekretninama M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti N Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti O Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje P Obrazovanje Q Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi R Umjetnost, zabava i rekreacija S Ostale uslužne djelatnosti T Djelatnosti kućanstava kao poslodavaca; djelatnosti kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe U Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela Razina 2: Oznaka 1 Oznaka 2 Opis A 01 Biljna i stočarska proizvodnja, lovstvo i uslužne djelatnosti povezane s njima 02 Šumarstvo i sječa drva 03 Ribarstvo B 05 Vađenje ugljena i lignita 06 Vađenje sirove nafte i prirodnog plina 07 Vađenje metalnih ruda 08 Ostalo rudarstvo i vađenje 09 Pomoćne uslužne djelatnosti u rudarstvu C 10 Proizvodnja prehrambenih proizvoda 11 Proizvodnja pića 12 Proizvodnja duhanskih proizvoda 13 Proizvodnja tekstila 14 Proizvodnja odjeće 15 Proizvodnja kože i srodnih proizvoda 16 Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala 17 Proizvodnja papira i proizvoda od papira 18 Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa 19 Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda 20 Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 21 Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka 22 Proizvodnja proizvoda od gume i plastike 23 Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda 24 Proizvodnja metala 25 Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme 26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda 27 Proizvodnja električne opreme 28 Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n. 29 Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica 30 Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava 31 Proizvodnja namještaja 32 Ostala prerađivačka industrija 33 Popravak i instaliranje strojeva i opreme D 35 Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija E 36 Skupljanje, pročišćavanje i opskrba vodom 37 Uklanjanje otpadnih voda 38 Skupljanje otpada, djelatnosti obrade i zbrinjavanja otpada; oporaba materijala 39 Djelatnosti sanacije okoliša te ostale djelatnosti gospodarenja otpadom F 41 Gradnja zgrada 42 Gradnja građevina niskogradnje 43 Specijalizirane građevinske djelatnosti G 45 Trgovina na veliko i na malo motornim vozilima i motociklima; popravak motornih vozila i motocikala 46 Trgovina na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima 47 Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima H 49 Kopneni prijevoz i cjevovodni transport 50 Vodeni prijevoz 51 Zračni prijevoz 52 Skladištenje i prateće djelatnosti u prijevozu 53 Poštanske i kurirske djelatnosti I 55 Smještaj 56 Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića J 58 Izdavačke djelatnosti 59 Proizvodnja filmova, videofilmova i televizijskog programa, djelatnosti snimanja zvučnih zapisa i izdavanja glazbenih zapisa 60 Emitiranje programa 61 Telekomunikacije 62 Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima 63 Informacijske uslužne djelatnosti K 64 Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova 65 Osiguranje, reosiguranje i mirovinski fondovi, osim obveznoga socijalnog osiguranja 66 Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga i djelatnosti osiguranja L 68 Poslovanje nekretninama M 69 Pravne i računovodstvene djelatnosti 70 Upravljačke djelatnosti; savjetovanje u vezi s upravljanjem 71 Arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo; tehničko ispitivanje i analiza 72 Znanstveno istraživanje i razvoj 73 Promidžba (reklama i propaganda) i istraživanje tržišta 74 Ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 75 Veterinarske djelatnosti N 77 Djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing) 78 Djelatnosti zapošljavanja 79 Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge te djelatnosti povezane s njima 80 Zaštitne i istražne djelatnosti 81 Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika 82 Uredske administrativne i pomoćne djelatnosti te ostale poslovne pomoćne djelatnosti O 84 Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje P 85 Obrazovanje Q 86 Djelatnosti zdravstvene zaštite 87 Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem 88 Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja R 90 Kreativne, umjetničke i zabavne djelatnosti 91 Knjižnice, arhivi, muzeji i ostale kulturne djelatnosti 92 Djelatnosti kockanja i klađenja 93 Sportske djelatnosti te zabavne i rekreacijske djelatnosti S 94 Djelatnosti članskih organizacija 95 Popravak računala i predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo 96 Ostale osobne uslužne djelatnosti T 97 Djelatnosti kućanstava koja zapošljavaju poslugu 98 Djelatnosti privatnih kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe U 99 Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela PRILOG III. METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZDO-PREMA-GORE Kratice: BU Odozdo-prema-gore (engl. bottom-up) CFL Fluokompaktne žarulje CTS centralni toplinski sustav – toplinski sustav sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije EK Europska komisija EMEEES Projekt »Evaluation and Monitoring for the EU Directive on Energy End-Use Efficiency and Energy Services« EnU energetska učinkovitost ESCO tvrtka za pružanje energetskih usluga (engl. Energy Service Company) EU Europska unija FES Uštede energije u neposrednoj potrošnji (engl. final energy savings) Fond Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost IPMVP Međunarodni protokol za mjerenje i verifikaciju učinaka (engl. International Performance Measurement and Verification Protocol) LED rasvjeta sa svjetlećim diodama (engl. light-emitting diode) NEKP Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan NKT Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost NN Narodne novine PTV potrošna topla voda SMiV Sustav za mjerenje i verifikaciju ušteda energije UFES Jedinične uštede energije u neposrednoj potrošnji (engl. unit final energy savings) Indeksi: init početno average prosječno na tržištu new novo UVOD Metodologija odozdo-prema-gore (BU) sastoji se od matematičkih formula za izračun jediničnih ušteda energije (UFES) koje se izražavaju po jedinici relevantnoj za razmatranu mjeru energetske učinkovitosti. Ukupne uštede energije u neposrednoj potrošnji (FES) izračunavaju se množenjem vrijednosti UFES s vrijednosti relevantnog utjecajnog čimbenika u razmatranom razdoblju i zbrajanjem svih pojedinačnih rezultata (projekata) koji su ostvareni u sklopu neke mjere. Izračun UFES temelji se na razlici u specifičnoj potrošnji energije ‘prije’ i ‘poslije’ provedbe mjere poboljšanja energetske učinkovitosti. Ukoliko vrijednosti potrošnje energije ‘prije’ i/ili ‘poslije’ ne mogu biti određene za konkretni projekt, koriste se referentne vrijednosti. Prilikom utvrđivanja doprinosa ušteda od provedenih mjera energetske učinkovitosti u ostvarivanju nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije, potrebno je u obzir uzeti životni vijek mjere koji predstavlja broj godina u kojima su izračunate godišnje uštede energije još uvijek važeće i mogu se uračunati u nacionalni cilj. Za izračun novih ušteda energije iz pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti mogu se upotrebljavati sljedeće metode: 1. predviđena ušteda – temeljena na rezultatima prethodno provedenih tipičnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti u sličnim postrojenjima pod neovisnim nadzorom 2. izmjerena ušteda – pri čemu se ušteda koja je rezultata provedbe mjere ili paketa mjera utvrđuje bilježenjem stvarnog smanjenja u potrošnji energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su dodatnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koje mogu utjecati na potrošnju, 3. procijenjena ušteda – pri čemu se upotrebljavaju tehničke procjene uštede, ali samo ako je utvrđivanje pouzdanih izmjerenih podataka za određeno postrojenje teško ili nerazmjerno skupo ili ako te procjene na temelju metodologija i referentnih vrijednosti utvrđenih na nacionalnoj razini provode kvalificirani ili akreditirani stručnjaci, koji ne ovise o uključenim strankama obveznicama 4. ušteda utvrđena na temelju istraživanja – kojima se utvrđuje odgovor potrošača na savjete, informativne kampanje, sustave označivanja, certifikacijske sustave ili pametne mjerne sustave, ali samo ako je nova ušteda nastala uslijed promjene u ponašanju potrošača, ali ne i za utvrđivanje novih ušteda proizašlih iz provedbe fizičkih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti. Za svaku pojedinačnu mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti navedenu u ovom Prilogu utvrđuje se koja se od gore navedenih metoda koristi te se utvrđuje formula za izračun novih godišnjih ušteda energije, potrebni ulazni podaci i dokumentacija (dokazi) za izračun ušteda, referentne vrijednosti ulaznih podataka (koje se koriste samo u slučaju nepostojanja stvarnih projektnih, dokazivih ulaznih podataka ili je tako utvrđeno metodom – referentni podatci koji se koriste kod više mjera dani su u Prilogu B), formula za izračun smanjenja emisija stakleničkih plinova te životni vijek (tablica s podatcima o životnom vijeku mjera dana je u Prilogu C). Prilog D daje faktore diskontiranja koji se koriste za izračun kumulativnih ušteda. U nastavku se daje pregled mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su obuhvaćene ovom metodologijom. Prihvatljive su i sve druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje se u Elaboratu uštede energije predoči metodologija za izračun ušteda te izračunaju nove godišnje i kumulativne uštede energije prema načelima danima u ovom Pravilniku. Poglavito se ovo odnosi na mjere u sektorima pretvorbe i distribucije energije kao i u sektoru industrije, u kojima se zbog kompleksnosti proizvodnih i tehnoloških procesa ne mogu definirati tipske mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. U sektorima pretvorbe energije posebno se ističe provedba sljedećih mjera: – visokoučinkovita kogeneracija u centraliziranim toplins