Presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3850/21-6 od 3. siječnja 2023.

Presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3850/21-6 od

1. siječnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3850/21-6 od
3. siječnja
4. NN 22/2023 (24.2.2023.), Presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3850/21-6 od
5. siječnja
6. Upravni sud u Zagrebu 384 PRESUDA Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zvjezdane Radošević, u upravnom sporu tužitelja A., Z., koje zastupa opunomoćenik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., radi inspekcijskog nadzora,
7. siječnja 2023., presudio je I. Poništava se rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-07/21-01/58, urbroj: 376-05-4-21-04 od
8. studenoga
9. II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese novo rješenje. III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 124,36 EUR/937,50[1](Fiksni tečaj konverzije 7,53450) kn, dok se u preostalom djelu zahtjev odbija. Obrazloženje
10. Osporavanim rješenjem tuženika naloženo je zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu H. isplatiti tužitelju naknadu za kašnjenje u realizaciji usluga uslijed prelaska na novog operatora na brojevima … i …, u ukupnom iznosu od 5.040,00 kn.
11. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu operatoru H. podnio zahtjev za isplatu naknade po članku
12. Pravilnika o prenosivosti broja i to u visini od 10.960,00 kn. Zainteresirana osoba priznala je da je došlo do povrede Pravilnika o prenosivosti broja i to u odnosu na tri fiksna broja, a da je kašnjenje trajalo 23 sata te primjenom propisane naknade od 10 kn po satu određuje mu naknadu u ukupnom iznosu od 690,00 kn. Nezadovoljan takvom odlukom, dana
13. ožujka
14. podnio je P. H. pritužbu na koju nije dobio odgovor, nego osporavano rješenje tuženika kojim se nalaže zainteresiranoj osobi da mu isplati naknadu za kašnjenje u realizaciji usluga uslijed prelaska na novog operatora i to samo po dva fiksna broja, iako je zainteresirana osoba priznala kašnjenje i obvezu isplate naknade za tri fiksna broja, u ukupnom iznosu od 5.040,00 kn i to primjenom članka
15. stavka
16. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Ukazuje kako je tuženik propustio odlučiti o cjelokupnom zahtjevu jer je izostala odluka o dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade u iznosu od 5.230,00 kn. Napominje da je s prodajnim agentom zainteresirane osobe dogovorio prijenos svih brojeva koje je imao kod ranijeg operatora. Međutim, sama činjenica da je zainteresirana osoba u odluci od
17. ožujka
18. priznala pravo na naknadu zbog kašnjenja za tri telefonska broja, dovoljno govori da je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na njegovu štetu. Navodi da je tuženik povrijedio odredbu članka
19. Zakona o općem upravnom postupku jer nije proveo ispitni postupak sukladno članku
20. i
21. Zakona o općem upravnom postupku i nije mu omogućio davanje usmene izjave, sukladno članku
22. toga Zakona.
23. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV 25% u iznosu od 187,50 kn te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kn, ukupno 1.337,50 kn.
24. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju članka
25. Zakona o elektroničkim komunikacijama i članka
26. stavka
27. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvar, uzimajući u obzir navode i dokaze koje su dostavili i tužitelj i zainteresirana osoba H. Također je izvršen uvid u podatke iz C. koju on vodi iz čega je zaključeno da je zahtjev za prijenos predmetnih brojeva …, … i … unesen u C.
28. prosinca
29. s datumom i vremenskim okvirom prijenosa
30. prosinca
31. od 8 do 11 sati, dok je iz zapisa u C. vidljivo da je prijenos brojeva obavljen
32. prosinca
33. u 9:05:11 sati. H. je u svojem očitovanju dostavio ispis iz sustava gdje su vidljivi datumi aktivacije brojeva …, …, …, … i … te je priznao da je broj … prenesen u mrežu H. s kašnjenjem od 360 sati. Iz poruke elektroničke pošte koju je tužitelj poslao H. dana
34. prosinca
35. vidljivo je da je tužitelj tražio aktivaciju brojeva …, … i …, a za preostale brojeve …, … i … je zatražio da se eliminiraju. Tužitelj se u tijeku procesa prijenosa predomislio i zatražio aktivaciju broja …, ali je došlo do previda od strane H. u zahtjevu tužitelja te je dokumentacija o aktivaciji broja proslijeđena tek na dan završetka prijenosa broja. Slijedom navedenog, broj … je aktiviran u mreži H.
36. prosinca
37. odnosno s kašnjenjem od 6 dana. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije utvrdio je da se tužitelj nije žalio da su brojevi … i … preneseni u mrežu H. sa zakašnjenjem te stoga nisu uzeti u razmatranje vezano za određivanje naknade za kašnjenje. Budući da je u poruci elektroničke pošte od
38. prosinca
39. zatražio eliminaciju, odnosno deaktivaciju brojeva … i … nakon prijenosa u mrežu H., ne ostvaruje pravo na naknadu iz članka
40. stavka
41. Pravilnika. Stoga je u osporavanom rješenju utvrdio da je potrebno primijeniti članak
42. stavak
43. Pravilnika, prema kojemu tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 240,00 kuna po danu za svaki započeti dan kašnjenja do dana realizacije usluge ili dana raskida ugovora, odnosno u slučaju prekida rada usluge uslijed prelaska na novog operatora dužeg od jednog dana za svaki započeti dan prekida. Iznos naknade se obračunava za najviše petnaest