Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4116/2023 i dr. od 6. veljače 2024. i pet izdvojenih mišljenja sudaca

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4116/2023 i dr. od

  1. veljače
  2. i pet izdvojenih mišljenja sudaca Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4116/2023 i dr. od
  3. veljače
  4. i pet izdvojenih mišljenja sudaca NN 20/2024 (21.2.2024.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4116/2023 i dr. od
  5. veljače
  6. i pet izdvojenih mišljenja sudaca USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 333 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, odlučujući o zahtjevu za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/
  7. i 5/14.) odnosno rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  8. veljače
  9. donio je ODLUKU i RJEŠENJE I. Odbija se zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 114/
  10. i 125/23.) u cjelini. II. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka
  11. –
  12. i
  13. –
  14. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 114/
  15. i 125/23.). III. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 125/23.). IV. Obustavlja se postupak u povodu zahtjeva i odbacuju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  16. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 114/23.) u dijelu koji glasi »a stupa na snagu
  17. listopada 2023.«. V. Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
  18. Hrvatski sabor donio je Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: ZIJIZ) na
  19. sjednici održanoj
  20. rujna
  21. Predsjednik Republike Hrvatske na temelju članka
  22. Ustava donio je Odluku o proglašenju Zakona
  23. listopada
  24. Nakon toga ZIJIZ je objavljen u »Narodnim novinama« broj 114 od
  25. listopada
  26. Člankom
  27. ZIJIZ-a propisano je da stupa na snagu
  28. listopada
  29. 1.
  30. Osporeni ZIJIZ donesen je u izvršenju odluke Ustavnog suda broj: U-I-4089/2020 i dr. od
  31. veljače
  32. (»Narodne novine« broj 24/23.; u daljnjem tekstu: odluka od
  33. veljače 2023.) kojom je točkom I. izreke, na temelju članka
  34. stavka
  35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/
  36. i 49/
  37. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ukinut Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (»Narodne novine« broj 116/99.; u daljnjem tekstu: ZIJIZ/99), dok je točkom II. izreke određeno da ZIJIZ/99 prestaje važiti
  38. listopada
  39. 1.
  40. Hrvatski sabor donio je na sjednici održanoj
  41. listopada
  42. Zakon o izmjeni Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: ZIZIJIZ/23). Predsjednik Republike Hrvatske na temelju članka
  43. Ustava donio je Odluku o proglašenju
  44. listopada
  45. Nakon toga ZIZIJIZ/23 objavljen je u »Narodnim novinama« broj 125 od
  46. listopada
  47. i prema članku
  48. toga zakona stupio je na snagu osmog dana od dana objave, a to je
  49. studenoga
  50. 1.
  51. Kada se u ovoj odluci i rješenju poziva na tekst Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine« broj 114/
  52. i 125/23.) koji je danas na snazi Ustavni sud se koristi karticom ZIJIZ/
  54. Ustavni sud zaprimio je jedan zahtjev i dva prijedloga kojim se traži ocjena odnosno pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIJIZ-a/
  55. 2.
  56. Zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIJIZ-a/23 podnijela su
  57. listopada
  58. 33 zastupnika
  59. saziva Hrvatskoga sabora (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) smatrajući da je u cijelosti nesuglasan s Ustavom (predmet broj: U-I-4423/2023). 2.
  60. Petar Marija Radelj iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagatelj Radelj) podnio je
  61. listopada
  62. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  63. ZIJIZ-a/23 (predmet broj: U-I-4116/2023).
  64. Osam zastupnika političke stranke Most nezavisnih lista u Hrvatskome saboru (u daljnjem tekstu: predlagatelj Most) podnijelo je
  65. listopada
  66. prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka
  67. –
  68. i
  69. –
  70. ZIJIZ-a/23 (predmet broj: U-I-4599/2023).
  71. Predlagatelj Radelj podnio je
  72. studenoga
  73. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIZIJIZ-a/23 (predmet broj: U-I-4961/2023).
  74. Na temelju članka
  75. Ustavnog zakona, dopisima
  76. listopada 2023.,
  77. studenoga
  78. i
  79. prosinca
  80. zatraženo je od Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) očitovanje o navodima zahtjeva i prijedloga. Očitovanjem dostavljenim
  81. studenoga
  82. (klasa: 022-03/23-39/13, urbroj: 50301-21/21-23-3 od
  83. studenoga 2023.) Vlada se očitovala na navode zahtjeva i prijedloga u predmetima broj: U-I-4116/2023, U-I-4423/2023 i U-I-4599/
  84. Očitovanjem dostavljenim
  85. prosinca
  86. (klasa: 022-03/23-39/13, urbroj: 50301-21/21-23-7 od
  87. prosinca 2023.) Vlada se očitovala na navode prijedloga u naknadno pristiglom predmetu broj: U-I-4961/
  88. II. SADRŽAJ ZIJIZ-a
  89. Odredbe ZIJIZ-a glase: »I. OPĆA ODREDBA Članak
  90. Ovim Zakonom određuju se područja izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i druga pitanja od značaja za određivanje područja izbornih jedinica. II. IZBORNE JEDINICE ZA IZBOR ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR Članak
  91. I. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Grada Zagreba: gradske četvrti Črnomerec, Donji grad, Gornji grad – Medveščak, Maksimir, Novi Zagreb – istok, Peščenica – Žitnjak, Podsljeme i Trnje – dijela Zagrebačke županije: Grad Velika Gorica te općine Kravarsko, Orle, Pisarovina, Pokupsko i Rugvica. Članak
  92. II. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Grada Zagreba: gradske četvrti Donja Dubrava, Gornja Dubrava i Sesvete – dijela Koprivničko-križevačke županije: Grad Križevci te općine Gornja Rijeka, Kalnik, Rasinja, Sokolovac, Sveti Ivan Žabno i Sveti Petar Orehovec – dijela Zagrebačke županije: gradovi Dugo Selo, Ivanić-Grad, Sveti Ivan Zelina i Vrbovec te općine Bedenica, Brckovljani, Dubrava, Farkaševac, Gradec, Kloštar Ivanić, Križ, Preseka i Rakovec – Bjelovarsko-bilogorske županije u cijelosti. Članak
  93. III. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Zagrebačke županije: općine Bistra, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća – Krapinsko-zagorske županije u cijelosti – Međimurske županije u cijelosti – Varaždinske županije u cijelosti. Članak
  94. IV. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Koprivničko-križevačke županije: gradovi Đurđevac i Koprivnica te općine Drnje, Đelekovec, Ferdinandovac, Gola, Hlebine, Kalinovac, Kloštar Podravski, Koprivnički Bregi, Koprivnički Ivanec, Legrad, Molve, Novigrad Podravski, Novo Virje, Peteranec, Podravske Sesvete i Virje – Osječko-baranjske županije u cijelosti – Virovitičko-podravske županije u cijelosti. Članak
  95. V. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Sisačko-moslavačke županije: gradovi Hrvatska Kostajnica i Novska te općine Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Lipovljani i Majur – Brodsko-posavske županije u cijelosti – Požeško-slavonske županije u cijelosti – Vukovarsko-srijemske županije u cijelosti. Članak
  96. VI. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Grada Zagreba: gradske četvrti Brezovica, Novi Zagreb – zapad, Podsused – Vrapče, Stenjevec, Trešnjevka – jug i Trešnjevka – sjever – dijela Zagrebačke županije: gradovi Jastrebarsko, Samobor, Sveta Nedelja i Zaprešić te općine Brdovec, Klinča Sela, Krašić, Stupnik i Žumberak. Članak
  97. VII. izborna jedinica obuhvaća područja: – Karlovačke županije u cijelosti – Ličko-senjske županije u cijelosti – dijela Sisačko-moslavačke županije: gradovi Glina, Kutina, Petrinja, Popovača i Sisak te općine Dvor, Gvozd, Lekenik, Martinska Ves, Sunja, Topusko i Velika Ludina – dijela Primorsko-goranske županije: gradovi Čabar, Delnice, Kastav i Vrbovsko te općine Brod Moravice, Čavle, Fužine, Jelenje, Klana, Lokve, Matulji, Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad, Vinodolska općina i Viškovo – dijela Zadarske županije: gradovi Obrovac i Pag te općine Gračac, Jasenice, Kolan, Novigrad, Posedarje, Povljana, Ražanac, Starigrad i Vir. Članak
  98. VIII. izborna jedinica obuhvaća područja: – Istarske županije u cijelosti – dijela Primorsko-goranske županije: gradovi Bakar, Cres, Crikvenica, Kraljevica, Krk, Mali Lošinj, Novi Vinodolski, Opatija, Rab i Rijeka te općine Baška, Dobrinj, Kostrena, Lopar, Lovran, Malinska – Dubašnica, Mošćenička Draga, Omišalj, Punat i Vrbnik. Članak
  99. IX. izborna jedinica obuhvaća područja: – dijela Splitsko-dalmatinske županije: gradovi Kaštela, Sinj, Solin, Trilj, Trogir i Vrlika te općine Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget i Šolta – Šibensko-kninske županije u cijelosti – dijela Zadarske županije: gradovi Benkovac, Biograd na Moru, Nin i Zadar te općine Bibinje, Galovac, Kali, Kukljica, Lišane Ostrovičke, Pakoštane, Pašman, Polača, Poličnik, Preko, Privlaka, Sali, Stankovci, Sukošan, Sveti Filip i Jakov, Škabrnja, Tkon, Vrsi i Zemunik Donji. Članak
  100. X. izborna jedinica obuhvaća područja: – Dubrovačko-neretvanske županije u cijelosti – dijela Splitsko-dalmatinske županije: gradovi Hvar, Imotski, Komiža, Makarska, Omiš, Split, Stari Grad, Supetar, Vis i Vrgorac te općine Baška Voda, Bol, Brela, Cista Provo, Dugi Rat, Gradac, Jelsa, Lokvičići, Lovreć, Milna, Nerežišća, Podbablje, Podgora, Podstrana, Postira, Proložac, Pučišća, Runovići, Selca, Sućuraj, Sutivan, Šestanovac, Tučepi, Zadvarje, Zagvozd i Zmijavci. Članak
  101. XI. izborna jedinica: Zasebna izborna jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Članak
  102. XII. izborna jedinica: Izborna jedinica koju čini cjelokupno područje Republike Hrvatske u kojoj pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. III. NAČIN ODREĐIVANJA PODRUČJA 10 IZBORNIH JEDINICA ZA IZBOR ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR Članak 14.

(1)Osnova za određivanje područja 10 izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj prosječan je broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.
(2)Osnova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način da se ukupni broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj podijeli s brojem 10.
(3)Broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici ne smije se razlikovati više od + – 5 % od osnove iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka sukladno odredbama zakona kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Članak 15.
(1)Tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu izborni sustav i registar birača prati kretanje broja birača u izbornim jedinicama i o tome tromjesečno obavještava Vladu Republike Hrvatske.
(2)Ako dođe do odstupanja u bilo kojoj izbornoj jedinici više od + – 5 % birača od osnove iz članka
  1. ovoga Zakona, tijelo iz stavka
  2. ovoga članka o tome bez odgode obavještava Vladu Republike Hrvatske. Članak 16.
(1)Vlada Republike Hrvatske dostavlja Hrvatskome saboru izvješća o broju birača upisanih u registar birača i broju birača po izbornim jedinicama.
(2)Izvješća iz stavka
  1. ovoga članka dostavljaju se dva puta tijekom kalendarske godine, i to na kraju I. i III. tromjesečja. IV. ZAVRŠNE ODREDBE Članak
  2. Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (‘Narodne novine’, br. 116/
  3. i 24/23.) prestaje važiti
  4. listopada
  5. Članak
  6. Ovaj Zakon objavit će se u ‘Narodnim novinama’, a stupa na snagu
  7. listopada 2023.« III. SADRŽAJ ZIZIJIZ-a/23
  8. Odredbe ZIZIJIZ-a/23 glase: »Članak
  9. U Zakonu o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (‘Narodne novine’, br. 114/23.) u članku
  10. iza riječi: ‘novinama’ zarez se zamjenjuje točkom, a riječi: ‘a stupa na snagu
  11. listopada 2023.’ brišu se. Članak
  12. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona stupa na snagu Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor objavljen u ‘Narodnim novinama’, br. 114/
  13. Članak
  14. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ‘Narodnim novinama’.« IV. ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ: U-I-4089/2020 I DR. OD
  15. VELJAČE
  17. Ustavni sud donio je odluku od
  18. veljače
  19. nakon što je pozivom na članak
  20. stavak
  21. Ustavnog zakona pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti ZIJIZ-a/99 s Ustavom. Točkom I. izreke odluke od
  22. veljače
  23. ukinuo je ZIJIZ/
  24. U suglasnosti s točkom II. izreke odluke od
  25. veljače
  26. ukinuti ZIJIZ/99 prestao je važiti
  27. listopada
  28. Odluka od
  29. veljače 2023., u suglasnosti s člankom
  30. Ustavnog zakona, objavljena je u »Narodnim novinama« broj 24 od
  31. ožujka
  32. 8.
  33. Mjerodavni dio obrazloženja izreke odluke od
  34. veljače
  35. glasi: »28.
  36. Nakon što Hrvatski sabor niti nakon dvanaest godina nije uvažio njegova upozorenja, Ustavni sud odlučio je samostalno preispitati ustavnost važećih zakonskih rješenja u svjetlu razvoja okolnosti na koje je upozoravao još u svom Izvješću/
  37. Ponovnu ocjenu ustavnosti ZIJIZ-a, koju je pokrenuo vlastitom inicijativom na temelju članka
  38. stavka
  39. Ustavnog zakona, Ustavni sud temelji na ranije izloženom načelnom stajalištu da načelo općeg i jednakog biračkog prava ima i izraziti pozitivni aspekt koji od države traži da aktivno osigurava sve uvjete neophodne za praktičnu realizaciju jamstva iz članka
  40. Ustava. U Izvješću/2010 Ustavni sud upozorio je da: ‘
  41. (...) Drugim riječima, jednom određene izborne jedinice po naravi stvari podliježu promjenama. ‘Osobito je važno da se podjela na izborne okruge ne može urediti jednom zauvijek. Migracijski procesi zahtijevaju stalnu prilagodbu izbornih okruga promijenjenim odnosima, i to zemljopisnim mijenjanjem granica izbornih okrugova, ili promjenom broja mandata u izbornom okrugu.’ ... Promjene u broju birača u općim izbornim jedinicama, određenim ZIJIZ-om, moraju se stoga stalno pratiti. Postoji li potreba, njihova se područja i granice moraju periodično, u primjerenom vremenu pred održavanje sljedećih parlamentarnih izbora, usklađivati sa stvarnim stanjem birača u njima. (...)’ Iz pozitivne obveze članka
  42. proizlazi da su državna tijela, a posebice Hrvatski sabor, dužna redovito preispitivati odredbe zakonodavnog okvira kojim se uređuje izborni proces odnosno onih njegovih dijelova koji se tiču ostvarenja ustavnog jamstva jednakosti biračkih prava, te ih eventualno izmijeniti, ako je ustavnopravna opravdanost tih odredaba dovedena u pitanje novim razvojem u stvarnom društvenom životu. 28.
  43. Ustavni sud ukazuje kako je prije dvanaest godina svojim Izvješćem/2010 upozorio Hrvatski sabor da dolazi do primjetnog odstupanja od načela jednakog biračkog prava građana zbog nerazmjera u broju stanovnika odnosno birača unutar jedinica na državnom teritoriju s istovjetnim brojem mandata. Istovremeno, ZIJIZ je donesen
  44. listopada
  45. i do danas nije mijenjan ili dopunjavan usprkos višestrukim upozorenjima Ustavnog suda.
  46. Unatoč navedenom, Hrvatski sabor nije poduzeo potrebne korake kako bi osigurao učinkovitu provedbu ustavnog jamstva iz članka
  47. Ustava. Time je došlo do povrede pozitivne obveze inherentne potrebi učinkovite zaštite temeljnog prava iz članka
  48. Ustava koja ukazuje na potrebu ponovne ocjene ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama.
  49. Druga ključna okolnost koja je potaknula Ustavni sud da ponovo preispita ustavnost ZIJIZ-a je očigledna promjena društvenih okolnosti koje izravno i snažno utječu na učinkovitost provedbe temeljnog jamstva jednakog i općeg biračkog prava unutar postojećeg izbornog sustava. Kao što je istaknuto, Ustavni sud je već u Izvješću/2010 naglasio važnost praćenja kretanja populacijskih trendova u odnosu na raspodjelu birača po izbornim jedinicama, dok je u rješenju iz
  50. ukazao na stajalište da se izborne jedinice usklađuju s tim kretanjima barem svakih deset godina, po mogućnosti izvan izbornog razdoblja. Konkretno stajalište vezano je uz činjenicu da se podaci o populacijskim trendovima prikupljaju u okviru popisa stanovništva koji se u državama članicama Europske unije provode periodično svakih deset godina. Ocjenjujući učinke primjene ZIJIZ-a u svjetlu razvoja konkretnih okolnosti koje proizlaze iz populacijskih kretanja stanovništva kroz dulje razdoblje, te njihov učinak na raspodjelu ukupnog broja birača na teritoriju Republike Hrvatske prema izbornim jedinicama u postojećim granicama delimitiranim odredbama članaka
  51. –
  52. ZIJIZ-a, Ustavni sud je u obzir uzeo relevantne podatke iz dva službena, a međusobno nezavisna izvora koje nije u tom obujmu imao na raspolaganju prije rujna
  53. 30.
  54. Slijedeći svoje Izvješće/2010 Ustavni sud koristio je, s jedne strane, podatke iz Registra birača koji je kao relevantan izvor ustrojen Zakonom o registru birača. Ustavni sud je pribavio i uzeo u obzir službene podatke iz Registra birača objavljene u povodu izbora za Hrvatski sabor 2015.,
  55. i
  56. godine. S druge strane, Ustavni sud zatražio je od Ministarstva pravosuđa i uprave da mu dostavi podatke iz Registra birača koji odražavaju stanje u prosincu
  57. Ovim pristupom osiguran je uvid u dugotrajnije trendove kretanja broja birača u postojećih deset izbornih jedinica na području Republike Hrvatske. 30.
  58. Istovremeno, u Izvješću/2010 Ustavni sud, u kontekstu ocjene ustavnosti ZIJIZ-a, naglasio je važnost recentnosti korištenih podataka kako bi se moglo utvrditi stvarno stanje birača na području Republike Hrvatske u trenutku ocjene: ‘
  59. (...) Unatoč nepostojanju recentnih podataka o broju birača u općim izbornim jedinicama, razumno je zaključiti da bi – ostanu li članci
  60. do
  61. ZIJIZ-a neusklađeni sa stvarnim stanjem birača na području Republike Hrvatske u
  62. godini – na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor međusobna odstupanja u broju birača mogla postati neprihvatljiva s ustavnopravnog aspekta. (...)’ Recentnost podataka bitna je u kontekstu činjenice da je odstupanje u broju birača po pojedinim izbornim jedinicama znatnim dijelom prirodna pojava uzrokovana migracijama i drugim promjenama u strukturi birača do koje dolazi postupno, protekom vremena. U tom je smislu Ustavni sud, prateći izraženo stajalište da se izborne jedinice usklađuju sa stvarnim stanjem kretanja populacijskih trendova barem svakih deset godina, uzeo u obzir i podatke koji su prikupljeni u okviru Popisa
  63. koje Ustavni sud nije imao na raspolaganju zadnji put kada je odlučivao o pokretanju postupka ocjene ustavnosti ZIJIZ-a. 30.2.
  64. Zakon o popisu stanovništva, kućanstva i stanova u Republici Hrvatskoj
  65. godine (‘Narodne novine’ broj 25/
  66. i 34/21.; u daljnjem tekstu: Zakon o popisu stanovništva) je provedbeni zakon kojim je u domaći pravni poredak implementirana Uredba 763/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od
  67. srpnja
  68. o popisu stanovništva i stanova odnosno Uredba Komisije (EU) 2017/712 od
  69. travnja
  70. o utvrđivanju referentne godine i usvajanju programa statističkih podataka i metapodataka za popis stanovništva i stanova, čime je osigurana komparativna vrijednost prikupljenih podataka na razini čitave Europske unije. S obzirom na to da je vrsta podataka i metodologija njihovog prikupljanja određena na razini Europske unije, čime su usklađene prakse prikupljanja ove vrste podataka njezinih država članica, Ustavni sud koristio je Popis
  71. kao objektivan izvor podataka koji su korisni za ocjenu stvarnog stanja stvari u pogledu uravnoteženosti broja birača u postojećim izbornim jedinicama u Republici Hrvatskoj.[1](»6 Tijekom savjetodavne rasprave održane u okviru ovog ustavnog postupka raspravljalo se i o dostupnosti uobičajenih metoda provjere i filtriranja podataka prikupljenih postojećom zakonom definiranom metodom popisivanja stanovništva korištenjem ustaljenih matematičko-statističkih metoda aproksimacije odnosno primjerenih ‘filtera’. Ukazano je kako je na taj način moguće dobiti vjerodostojne pokazatelje broja (punoljetnih) državljana s trajnijim mjestom života na pojedinim dijelovima Republike Hrvatske. Ustavni sud je u tom smislu i zatražio od DZZS-a da mu dostavi ‘filtrirane’ podatke o broju državljana koji su u trenutku popisivanja bili punoljetni, razvrstane po županijama i općinama, čime je stekao uvid u prikupljene podatke o broju popisanih punoljetnih državljana, tj. glasača koji dugotrajnije žive na konkretnom području Republike Hrvatske koje je bilo moguće razvrstati u šest od deset izbornih jedinica.«)
  72. Koristeći istovremeno ova dva službena, nezavisna izvora podataka Ustavni sud je ovaj puta na raspolaganju imao značajno širi spektar podataka koji ukazuju kako na stanje stvari u određenom trenutku tako i na dugotrajnost i stabilnost trendova u pogledu broja birača po pojedinim izbornim jedinicama kroz dulje razdoblje. Time je Ustavnom sudu omogućeno da svoju ocjenu usklađenosti stvarnog stanja stvari u postojećim izbornim jedinicama s ustavnim jamstvom jednake težine biračkog prava utemelji na stabilnim i objektivno utvrđenim empirijskim pokazateljima.
  73. Koristeći podatke iz obaju nezavisnih izvora Ustavni sud nepobitno je utvrdio da se u razdoblju koje je proteklo od Izvješća/2010 nastavio povećavati već tada utvrđen jaz u broju birača između deset općih izbornih jedinica. Oba izvora izričito potvrđuju dugotrajni trend povećanja jaza. Štoviše, ukazuju da će se u nekim njegovim aspektima taj trend nastaviti. U svojoj je ocjeni Ustavni sud počeo od pitanja (ne)usklađenosti odstupanja u broju birača između pojedinih izbornih jedinica sa zakonskim uvjetom zabrane odstupanja većih od praga koji je odredbom članka
  74. ZIZHS-a određen kao +/- 5 %. 32.
  75. Iz službenih podataka DIP-a i Ministarstva pravosuđa i uprave prikupljenih iz Registra birača taj trend postaje očigledan kada se u obzir uzmu službeni podaci o broju birača u deset izbornih jedinica u povodu izbora za Hrvatski sabor provedenih 2015.,
  76. i
  77. godine. Stavljanjem u odgovarajući odnos podatke o broju birača razvrstanih prema deset izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj na izborima za Hrvatski sabor 2015.,
  78. i
  79. godine izlučenih iz Registra birača (iznesenim u Tablicama
  80. – 4.) moguće je izvesti dva bitna zaključka o razlikama u broju birača u pojedinim jedinicama i načinu na koji te razlike utječu na težinu glasa u različitim jedinicama. Prvo, trenutni izborni model je kroz nekoliko izbornih ciklusa dopustio odstupanja viša od praga od +/- 5 % koji je samostalno postavio zakonodavac. U sva tri izborna postupka prisutne su velike razlike u broju birača između pojedinih izbornih jedinica koje nisu u skladu sa zakonskim pragom od +/- 5 %. Radi se o vrlo visokim odstupanjima između većine izbornih jedinica koja su bila prisutna kod sva tri izborna ciklusa, a koja kod nekih izbornih jedinica prelaze svaku razinu razumijevanja. Drugo, moguće je utvrditi jasan i stabilan trend povećanja tih razlika kroz konsekutivne izborne cikluse. Trenutni izborni model dopušta, pa čak i u određenoj mjeri potiče, daljnji rast jaza u vrijednosti glasa u različitim izbornim jedinicama.
  81. Odstupanja od zakonski dopuštenog praga +/- 5 % postaju vrlo jasno izražena kada se izborne jedinice međusobno stave u izravan odnos jedan-na-jedan.[2](»7 Razlika u broju birača između pojedinih izbornih jedinica računata je prema formuli u kojoj je razlika dobivena oduzimanjem broja birača u jednoj jedinici (A) od broja birača u drugoj jedinici (B) dijeljena s ukupnim brojem birača u jedinici A odnosno u jedinici B te je svaki od dva dobivena rezultata pomnožen sa 100 kako bi se razultat iskazao kao postotni udio u cjelini jedinice A odnosno jedinici B. Na ovaj način iskazana su (+/-) odstupanja između dviju promatranih jedinica.«) (...)
  82. Navedeno jasno ukazuje kako na postojanje visokih razlika u utjecaju koje biračko pravo glasa ima u pojedinim izbornim jedinicama tako i na ustaljenost trenda povećanja tih razlika. Promatrajući sva tri izborna ciklusa moguće je uočiti da biračko pravo ima najmanju ‘težinu’ u Dalmaciji i jedinicama koje sadrže značajnije dijelove Grada Zagreba, dok najveću težinu ima u Slavoniji. (...) 36.
  83. S obzirom na takve trendove, Ustavni sud podsjeća da je u Izvješću/2010 upozorio: ‘
  84. (...) Ustavni sud primjećuje da u domaćem pravnom poretku ne postoje propisana pravila o posebnom postupku i tijelima nadležnim za neprekidno i trajno praćenje te izradu izvješća nadležnim tijelima o potrebi periodičnog usklađivanja područja i granica općih izbornih jedinica, prethodno određenih u ZIJIZ-u.
  85. Polazeći od objektivne potrebe usklađivanja područja i granica općih izbornih jedinica, određenih ZIJIZ-om, s promjenama u broju birača te s drugim vremenski uvjetovanim demografskim, populacijskim i sličnim promjenama koje protekom vremena uzrokuju narušavanje načela jednake težine biračkoga glasa, Ustavni sud u ovom izvješću Hrvatskom saboru ukazuje na nužnost neodložnih izmjena odnosno dopuna ZIJIZ-a, ali i na potrebu da se u tom zakonu odrede nadležna tijela i propišu pravila tzv. postupka delimitacije, to jest postupka za određivanje i usklađivanje područja i granica izbornih jedinica. (...)’ 36.
  86. Ustavni sud je u okviru načelnih stajališta naglasio važnost povjerenja građana u izborni sustav koji osigurava učinkovitu zaštitu njihovog ustavnog prava na jednako biračko pravo. Ustavni sud ukazuje da je usprkos njegovom jasnom upozorenju iz
  87. godine, koje je ponovljeno
  88. godine, hrvatski izborni sustav i dalje obilježen nedostatkom ikakvog institucionalnog mehanizma koji bi imao jasnu odgovornost za uklanjanje značajnijih odstupanja od načela jednakog biračkog prava među izbornim jedinicama. 36.
  89. Za razliku od
  90. i
  91. godine, Ustavni sud je ovaj put na raspolaganju imao dva nezavisna izvora podataka koje je bilo moguće odvojeno koristiti u svrhu stjecanja empirijski utemeljenog odnosno objektivnog i stabilnog uvida u stvarno stanje stvari oko razlika u broju birača i njihovog utjecaja na ovisnost težine pojedinačnog glasa o geografskoj lokaciji na području Republike Hrvatske. Koristeći ta dva nezavisna izvora, Ustavni sud uočio je i određene nedosljednosti koje je uzeo u obzir u svojoj ocjeni. (...) 38.
  92. Ustavni sud ponovo naglašava da je još u Izvješću/2010 Hrvatskom saboru ukazao na važnost dostupnosti recentnih službenih podataka o broju birača u općim izbornim jedinicama na temelju kojeg Ustavnom sudu mora biti omogućen uvid u pravo stanje stvari. U ovom je predmetu Ustavni sud osigurao uvid u pravo stanje stvari samostalnim pribavljanjem niza relevantnih podataka o razvoju stanja stvari s brojem birača na području Republike Hrvatske iz dva različita i nezavisna službena izvora. Na taj je način bio u mogućnosti potvrditi osnovanost ranije opisanih trendova na temelju kojih je mogao doći do objektivnog zaključka o stvarnoj težini biračkog prava u različitim jedinicama. Tu mogućnost nije imao u ranijim predmetima u kojima je razmatrao ustavnost ZIJIZ-a, zbog čega se ograničio na različita rješenja.
  93. U okviru izraženih načelnih stajališta, Ustavni sud jasno je izrazio temeljnu važnost koju jamstvo jednakosti prava glasa, zajamčeno člankom
  94. Ustava, ima za legitimitet i redovno funkcioniranje demokratskog političkog sustava. Istovremeno, uvažavajući slobodu procjene koje je Ustav povjerio Hrvatskom saboru u odnosu na definiranje izbornog sustava, Ustavni sud je, počevši s Izvješćem/2010 nadalje, svoju praksu nadzora ustavnosti izbornog sustava razvijao s pozicije povjerenja prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ustavni sud je također izrazio razumijevanje prema činjenici da je izborni sustav složena cjelina koju nije jednostavno urediti na način koji će biti lišen ikakvih nedoumica. Ustavni sud je to razumijevanje izrazio u rješenju iz
  95. kada je naglasio da Ustavni sud neće biti sklon proglašavati neustavnim tek jedan dio puno šire i složene izborne cjeline koja je funkcionalno usko povezana s drugim dijelovima očekujući od zakonodavca da postupi odgovorno, te samostalno odluči koji dio cjeline izbornog sustava će prilagođavati i na koji način. Ustavni sud stoga ponovo ukazuje i na svoje stajalište izraženo u rješenju iz 2015.: ‘
  96. Na kraju je potrebno podsjetiti da zakonodavcu uvijek ostaje otvorena pravna mogućnost da odabere i drugi mogući pristup, to jest da se umjesto mijenjanja područja i granica izbornih jedinica opredijeli za usklađivanje broja mandata s brojem birača u pojedinoj (fiksnoj) izbornoj jedinici, na koju je mogućnost također upućeno u Izvješću broj: U-X-6472/
  97. Takvo opredjeljenje zakonodavca pretpostavljalo bi izmjene i dopune ZIZHS-a.’ Međutim, Ustavni sud je počevši s Izvješćem/2010 jasno ukazivao da će pratiti razvoj okolnosti unutar izbornog sustava koje mogu ugroziti primjenu jamstva jednakog i biračkog prava odnosno da istu odgovornost očekuje i od zakonodavca. Štoviše, upozorio je da su s protokom vremena neminovna odstupanja koja će izborni sustav dovoditi u tenziju s njegovim ustavnim okvirom jer proizlaze iz životnih okolnosti koje nisu pod izravnom kontrolom zakonodavca. Iz tog razloga Ustavni sud je Hrvatskom saboru ukazivao na pozitivnu obvezu koja za njega proizlazi iz članka
  98. Ustava. Od prvog upozorenja
  99. godine do danas Hrvatski sabor nije ispunio svoju pozitivnu obvezu kroz zakonodavne intervencije u izborno zakonodavstvo. Razumijevanje i povjerenje ne mogu biti takvi da u pitanje dovedu temeljno pravo općeg i jednakog biračkog prava. Predstavnička demokracija, kao jedna od najviših ustavnih vrednota iz članka
  100. Ustava, počiva na postavci članka
  101. Ustava da vlast proizlazi i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Stoga samo većina svih ravnopravnih članova zajednice – tko god oni bili i gdje god oni prebivali – može izabrati odgovarajuću većinu članova i članica predstavničkog tijela. Iz tog razloga, svjesno ili sustavno zanemarivanje činjenice da su glasovi građana u jednom dijelu države kroz dulje vremensko razdoblje poprimili značajno veću težinu, a time i utjecaj u odnosu na glasove građana u drugom dijelu države bilo bi u suprotnosti sa supstancijalnim aspektom člankom
  102. Ustava koji proizlazi upravo iz članka
  103. i članka
  104. Ustava. Utvrđene razlike u broju birača između vrlo velikog broja postojećih izbornih jedinica čije postojanje je objektivno dokazano podacima iz nezavisnih izvora kroz dovoljno dugo razdoblje dovode u sumnju demokratski karakter cjelokupnih izbora s obzirom na očiglednost odstupanja od supstancijalnog aspekta jamstva jednakog i općeg biračkog prava iz članka
  105. Ustava. Štoviše, opseg odstupanja od načela jednake težine općeg i biračkog prava utvrđen u okviru ovog predmeta ukazuje na visoku vjerojatnost izravnog i neposrednog utjecaja na konačni ishod izbornog postupka koji bi bio proveden prema postojećim zakonskim odredbama. Suočen s navedenim činjenicama, Ustavni sud zaključuje da trenutni izborni sustav temeljen na deset izbornih jedinica, određenih odredbama članaka
  106. –
  107. ZIJIZ-a, značajno odstupa od načela jednakog biračkog prava, prije svega u njegovom supstancijalnom aspektu, koji jamči jednaku glasačku moć svakog birača odnosno težinu svakog glasa.« V. OBRAZLOŽENJE ZAKONSKOG PRIJEDLOGA
  108. U Prijedlogu Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor P. Z. br. 532, koji je predsjedniku Hrvatskoga sabora dostavila Vlada aktom od
  109. srpnja
  110. (u daljnjem tekstu: Prijedlog ZIJIZ-a), i Konačnom prijedlogu Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog ZIJIZ-a) od
  111. rujna 2023., sadržani su razlozi zbog kojih je predloženo donošenje ZIJIZ-a. 9.
  112. U točki I. Konačnog prijedloga ZIJIZ-a pod naslovom »Razlozi zbog kojih se zakon donosi« navedeno je: »Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka
  113. stavka
  114. podstavka
  115. Ustava Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, br. 85/
  116. – pročišćeni tekst i 5/
  117. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Ustavom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav) u članku
  118. propisuje se da je Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država te da vlast u Republici Hrvatskoj proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Nadalje, u članku
  119. Ustava među najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelju za tumačenje Ustava propisani su vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Člankom
  120. stavkom
  121. Ustava propisano je da hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu u skladu sa zakonom, dok je stavkom
  122. istoga članka propisano da u izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom. Ustav u članku
  123. propisuje da se zastupnici u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od četiri godine, a zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora zastupnika u Hrvatski sabor. Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (‘Narodne novine’, br. 116/99., 109/00., 53/03., 69/
  124. – pročišćeni tekst, 44/06., 19/07., 20/09., 145/00., 24/11., 93/
  125. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 120/
  126. – pročišćeni tekst, 19/15., 66/
  127. – pročišćeni tekst, 104/
  128. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 98/19.) u članku
  129. stavku
  130. propisano je da se 140 zastupnika u Hrvatski sabor, ne računajući zastupnike nacionalnih manjina i zastupnike koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, bira tako da se područje Republike Hrvatske podijeli na deset izbornih jedinica te se u svakoj izbornoj jedinici bira 14 zastupnika. Stavkom
  131. istoga članka propisano je da se zastupnici u Sabor biraju po proporcionalnoj zastupljenosti i preferencijskom glasovanju. Nadalje, tim je Zakonom u članku
  132. propisano da se izborne jedinice određuju Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 %. Pri određivanju izbornih jedinica mora se koliko je to najviše moguće voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Zakonom o registru birača (‘Narodne novine’, br. 144/12., 105/
  133. i 98/19.) propisano je u članku
  134. da je registar birača zbirka osobnih podataka o svim biračima hrvatskim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj te državljanima država članica Europske unije koji ostvaruju biračko pravo u Republici Hrvatskoj. Člankom
  135. toga Zakona, nadalje je propisano da birač može ostvariti svoje biračko pravo nakon što je upisan u registar birača dok je članom
  136. istoga Zakona propisano da se registar birača vodi po službenoj dužnosti za svaki grad odnosno općinu, a temelji se na načelu stalnosti te da se unutar grada odnosno općine registar birača vodi po naseljima, ulicama i trgovima, a adresni podaci temelje se na registru prostornih jedinica, sukladno posebnom zakonu. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-4089/2020, U-I-3864/22 i U-I-7166/2022, od
  137. veljače
  138. (‘Narodne novine’, broj 24/23.) ukinut je Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (‘Narodne novine’, broj 116/99.) koji prestaje važiti
  139. listopada
  140. Ustavni je sud u svojoj Odluci zaključio da trenutni izborni sustav temeljen na deset izbornih jedinica, određenih odredbama članaka
  141. –
  142. prethodno navedenog Zakona značajno odstupa od načela jednakog biračkog prava, prije svega u njegovom supstancijalnom aspektu, koji jamči jednaku moć svakog birača, odnosno težinu svakog glasa te je slijedom navedenog Ustavni sud utvrdio da taj Zakon nije u suglasnosti s člankom
  143. Ustava. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, potrebno je donijeti novi Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor.« 9.
  144. U točki II. obrazloženja naziva »Pitanja koja se Zakonom rješavaju« navedeno je: »Ovim se Zakonom određuju izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sukladno odredbama članka
  145. stavka
  146. Ustava te članaka
  147. i
  148. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Propisuje se 10 izbornih jedinica u kojima se ukupno bira 140 zastupnika (izborne jedinice I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII., IX. i X.), u svakoj izbornoj jedinici bira se po 14 zastupnika, a koje zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Nadalje, imajući u vidu sadržaj prethodno navedene odluke Ustavnog suda predlaže se određivanje takvih izbornih jedinica u kojim se poštuje ustavno načelo općeg i jednakog biračkog prava u izborima za Hrvatski sabor, odnosno jednake vrijednosti biračkog glasa na tim izborima, vodeći računa da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 %. Izborne jedinice u ovom Zakonu određuju se na temelju broja birača u pojedinoj izbornoj jedinici, imajući u vidu ustavne i zakonske odredbe kojima se jamči, odnosno osigurava jednako pravo glasa. Budući da odredba članka
  149. stavka
  150. Ustava jamči da hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor, osnova za određivanje izbornih jedinica bazira se na podacima o broju birača iz registra birača koji se vodi po službenoj dužnosti, u skladu s člankom članku
  151. Zakona o sustavu državne uprave (‘Narodne novine’, broj 66/19.), kojim je kao posao državne uprave uređena neposredna provedba zakona koja obuhvaća vođenje propisanih očevidnika i drugih službenih evidencija. Također, predložene izborne jedinice određene su sukladno odredbama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Odluci Ustavnog suda, a vezano za to da se pri određivanju izbornih jedinica mora voditi računa koliko je to najviše moguće o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, pritom imajući u vidu primarno pitanje, odnosno primarno mjerilo, a koje se odnosi na Ustavom utvrđeno jednako i opće biračko pravo na izborima za Hrvatski sabor, to jest na jednaku težinu biračkog glasa u izbornoj jedinici. Predloženim rješenjem uvažile su se i zakonske odredbe i sadržaj Odluke Ustavnog suda u pogledu ‘zemljopisne kartografije’ na način da se 14 od 21 jedinice područne (regionalne) samouprave nalazi unutar jedne izborne jedinice te se kod određivanja izbornih jedinica vodilo računa i o prirodnim granicama. Sukladno Ustavu, Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj na izborima, pa tako i na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor, glasuju birači kojima se Ustavom jamči opće i jednako biračko pravo i da stoga te birače predstavljaju izabrani zastupnici koji se biraju u zakonom propisanim izbornim jedinicama te da ti izabrani zastupnici zastupaju birače, a ne primjerice jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje, ovim se Zakonom određuju i izborna jedinica u kojima zastupnike u Hrvatski sabor biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, XI. izborna jedinica te izborna jedinica u kojoj pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor, XII. izborna jedinica. Ovim se Zakonom uređuje i pitanje delimitacije izbornih jedinica na način da se kao osnova za određivanje područja izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj propisuje prosječan broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Navedena osnova utvrđuje se na način da se ukupni broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj podijeli s brojem 10, a imajući u vidu da se utvrđuje 10 izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Također, propisuje se da se broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici ne može razlikovati više od + – 5 % od prethodno navedene osnove sukladno odredbama zakona kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Nadalje, utvrđuje se obveza tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu izborni sustav i registar birača da prati kretanje broja birača u izbornim jedinicama i o tome tromjesečno obavještava Vladu Republike Hrvatske te da u slučaju ako dođe do odstupanja u bilo kojoj izbornoj jedinici više od + – 5 % birača od zakonom propisane osnove o tome bez odgode obavještava Vladu Republike Hrvatske. Također, propisuje se i da Vlada Republike Hrvatske dostavlja Hrvatskome saboru izvješće o broju birača upisanih u registar birača dva puta tijekom kalendarske godine i to sa stanjem broja birača na kraju I. i III. tromjesečja.« VI. PRIGOVORI IZ ZAHTJEVA ZASTUPNIKA U HRVATSKOME SABORU
  152. Podnositelji zahtjeva prigovaraju da tekst izglasanog i donesenog ZIJIZ-a/23 odstupa od stajališta koja je Ustavni sud izrazio u odluci od
  153. veljače
  154. Ističu da je navedeno već bilo vidljivo iz teksta tog zakona koji je bio objavljen u e-savjetovanju, slijedom čega su zastupnici Hrvatskoga sabora tražili od Ustavnog suda da u skladu s člankom
  155. Ustavnog zakona izvijesti Hrvatski sabor o potencijalnoj neustavnosti prijedloga ZIJIZ-a kako bi se spriječio nastanak dodatne štete, te u tom smislu navode: »
  156. S obzirom na činjenicu da Ustavni sud nije prihvatio ranije navedeni prijedlog i nije donio mišljenje o potencijalnim neustavnostima, zastupnici u Hrvatskom saboru, dolje potpisani, podnose Zahtjev za ocjenu ustavnosti izglasanog ZIJIZ-a zbog neustavnosti pojedinih odredbi koje su u izravnoj suprotnosti s načelima, procedurom i tumačenjima koje je Ustavni sud naveo u svojoj odluci iz veljače
  157. godine kojom je ukinuo dotadašnji ZIJIZ. (...) lako je u svojoj Odluci Ustavni sud jasno i nedvosmisleno ukazao na manjkavosti podataka u Registru birača, Vlada RH kao podlogu za izradu ZIJIZ-a koristila je isključivo podatke iz Registra birača, bez prethodno poduzetih bilo kakvih radnji koje bi osigurale da se i u Odluci Ustavnog suda uočene razlike između broja birača u Registru birača i broja punoljetnih stanovnika prema Popisu stanovništva iz
  158. pokušaju svesti u razumne granice.« 10.
  159. Podnositelji zahtjeva ističu da i nadalje postoji »znatno odstupanje između broja punoljetnih stanovnika i osoba u Registru birača«, na što su upirali tijekom postupka javnog savjetovanja i saborskih rasprava te ističu: »(...) Tako je primjerice, u
  160. izbornoj jedinici broj birača veći za oko 21 % od broja punoljetnih stanovnika, a u
  161. izbornoj jedinici oko 19 %. Podsjećamo i kako je Vlada RH propustila u obrazloženju ZIJIZ navesti brojeve birača u izbornim jedinicama te se time oglušila i na zahtjev Ustavnog suda o potrebi imanja uvida u stvarno stanje stvari. Stoga se s pravom može zaključiti da novoizglasanim zakonom ni na koji način nisu otklonjene ‘Nedoumice, nejasnoće i nedosljednosti vezane uz podatke o broju birača [koje] priječe jasnu predodžbu o stvarnom stanju stvari o odrednici koja je od temeljne važnosti za bilo koji od niza mogućih izbornih modela, što ograničava učinkovito ostvarenje jamstva jednakog biračkog prava’, na što upozorava Ustavni sud u svojoj Odluci. Kako pretpostavke koje su poslužile kao temelj izrade novog ZIJIZ nemaju nikakvo empirijsko utemeljenje, tako gorući problem ukinutog Zakona o izbornim jedinicama – nevjerodostojnost podataka o broju birača u svakoj pojedinoj izbornoj jedinici – perzistira, čime je u samim osnovama dovedena u pitanje ustavnost novoizglasanog ZIJIZ-a.« 10.
  162. Podnositelji zahtjeva nadalje navode da članak
  163. ZIJIZ-a/23 nije u suglasnosti s odlukom od
  164. veljače
  165. i »implicitnim smjernicama Ustavnog suda« te ističu: »Premda Ustavni sud u svojoj Odluci nije eksplicitno naložio zakonodavcu da u postupku delimitacije treba voditi računa o razlikama u ‘težini’ glasa između pojedinih izbornih jedinica, iz citiranih dijelova Odluke jasno je da je Ustavni sud kroz svoju argumentaciju upravo u odnosu na taj kriterij, a ne na kriterij nacionalnog prosjeka, zakonodavcu dao smjernicu kako treba promatrati relativnu ‘težinu’ svakog glasa u pojedinim izbornim jedinicama. Štoviše, Ustavni sud u Odluci (točka 33.3) eksplicite kaže da se nacionalnim prosjekom služio kako bi mu isti pomogao u sagledavanju cjelovite slike te za praćenje ‘postojanosti trenda povećanja odstupanja u pojedinačnim izbornim jedinicama kroz dulje razdoblje.’ S obzirom na navedeno, jasno je da je članak
  166. novoizglasanog ZIJIZ u suprotnosti s Odlukom i implicitnim smjernicama Ustavnog suda, jer nalaže: ‘
(1)Osnova za određivanje područja 10 izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj je prosječan broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.
(2)Osnova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način da se ukupni broj birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj podijeli s brojem 10.
(3)Broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici ne smije se razlikovati više od + – 5 % od osnove iz stavka 1. i 2. ovoga članka sukladno odredbama zakona kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.’ Iz ovako propisane osnove za delimitaciju, čak i ako izborna jedinica A u prosjeku odstupa za +4 %, a izborna jedinica B za -4 % od nacionalnog prosjeka, njihove međusobne razlike iznose oko 8 %, što bi predstavljalo nezakonitost, a ujedno je i u suprotnosti s načinom izračuna razlike u težini glasa između izbornih jedinica koju je u argumentaciji svoje Odluke primijenio i Ustavni sud. Takva razlika ponovno bi negirala ustavno jamstvo jednakosti prava glasa i moguće izravno utjecala na rezultate izbora, a predstavljala bi i očitu neustavnost u odnosu na supstancnijalni aspekt članka 45. Ustava.« 10.3. Nadalje, podnositelji zahtjeva navode da se većina izbornih jedinica u novoizglasanom ZIJIZ-u/23 »cijepa« na geografski teško razumljiva područja koji je kriterij, prema njihovu mišljenju, Ustavni sud kontinuirano isticao kao neprihvatljiv u ukinutom zakonodavnom rješenju. Slijedom navedenog smatraju da se novoizglasanim zakonom odstupanje između izbornih jedinica ni na koji način ne ispravlja već dodatno produbljuje, te navode: »IV. U svojem izvješću broj U-X-6472/2010, od dana 8. prosinca 2010. godine Ustavni sud je utvrdio: ‘Ustavni sud primijetio je u vezi s tim da bi se u predstojećim izmjenama ili dopunama ZIJIZ-a trebala uvažavati mjerila tzv. zemljopisne kartografije, koja sadrže zahtjev da se granice izbornih jedinica trebaju, što je više moguće, podudarati s administrativnim granicama upravno-teritorijalnih jedinica, uz uvažavanje prirodnih granica.’. Unatoč ovakvom stavu, kojeg se Ustavni sud držao i u Odluci, novoizglasani ZIJIZ-a ne da ne korigira stanje iz dosadašnje podjele Hrvatske u izborne jedinice, u kojem se dogodilo ‘cijepanje’ Grada Zagreba i još tri županije, već ide korak dalje: umjesto da se ‘cijepanje’ zadrži na Gradu Zagrebu, Primorsko-goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zagrebačkoj županiji, ovim se Zakonom dodatno dijele i Koprivničko-križevačka, Sisačko-Moslavačka te Zadarska županija. Dakle, problem na kojeg je ukazao Ustavni sud Zakonom nije ispravljen, već štoviše dolazi do daljnjeg odstupanja od administrativnih granica upravno-teritorijalnih jedinica. I dok su po prijašnjem ZIJIZ-u postojale tri izborne jedinice koje su pratile administrativne granice županija (III. izborna jedinica, IV. i V. izborna jedinica) u novom ZIJIZ-u više ne postoji niti jedna izborna jedinica koja minimalno jednu županiju ne dijeli. (...) U tom pogledu, ilustracije radi, Ustavnom sudu skrećemo pažnju na članak 8. novoizglasanog ZIJIZ koji definira područje VII. izborne jedinice koju čine Karlovačka i Ličko-senjska županija, dijelovi Sisačko-moslavačke, dijelovi Primorsko-goranske te dijelovi Zadarske županije. Tako u istoj izbornoj jedinici glasuju primjerice birači iz Popovače i oni s Paga, kao i oni iz Gline, Karlovca i otoka Vira. Upravo je ova izborna jedinica primjer koji ne da otklanja već produbljuje sumnju građana u iracionalnost i arbitrarnost izbornog sustava. Štoviše, ona je u potpunoj suprotnosti s izraženim stajalištem Ustavnog suda u točki 22.5 Odluke ...« 10.4. Podnositelji zahtjeva ističu da iako je Ustavni sud »zakonodavcu ukazao na nužnost da se izmjenama i dopunama ZIJIZ-a odrede nadležna tijela i propišu pravila za provođenje tzv. postupka delimitacije, to jest postupka za određivanje i usklađivanje područja i granica izbornih jedinica, novi ZIJIZ niti propisuje nadležna tijela, niti kriterije i pravila za provođenje postupka delimitacije kojim bi se izbjegla politizacija procesa delimitacije i kojim bi se prevenirala arbitrarnost«. 10.5. Podnositelji zahtjeva također osporavaju i proceduru donošenja ZIJIZ-a/23, smatrajući da je postupak donošenja bio netransparentan jer nije postojala stručna radna skupina. Navode da u izradi Prijedloga ZIJIZ-a nisu bili uključeni stručnjaci za ustavno pravo »niti jedne od 4 katedre za Ustavno pravo«, zbog čega »11 profesora Ustavnog prava sa sve 4 katedre objavili su u svibnju pismo u kojem naglašavaju bitne proceduralne aspekte izrade ZIJIZ-a među kojima posebno problematičnim ističu nepostojanje stručne radne skupine, nepostojanje stručne i javne rasprave.« U zahtjevu ističu: »S obzirom na sastav radne skupine, nepostojanje informacija o sastavu radne skupine sve do završetka postupka usvajanja zakona, činjenice da smo po prvi puta imali postupak izrade ZIJIZ-a bez sudjelovanja stručnjaka iz područja ustavnog prava, sudjelovanja akademske zajednice i druge stručne javnosti, da nije određeno tijelo za postupak delimitacije, te da je cjelokupna netransparetnost, zatvorenost i visoka politiziranost postupka i ishoda izrade ZIJIZ-a takvog intenziteta da ozbiljno narušava povjerenje građana u izborni sustav, pozivamo Ustavni sud da ocjeni prikladnost procedure donošenja Zakona u odnosu na temeljne zahtjeve Ustavnog suda izrečene u odluci U-I-4089/2020 i dr. od dana 7. veljače 2023. godine.« 10.6. Zaključno, podnositelji zahtjeva osporavaju i odredbu o stupanju na snagu ZIJIZ-a/23. Ističu da je zakon objavljen nakon što je trebao stupiti na snagu, te da se navedena pravna situacija sada pokušava razriješiti izmjenama i dopunama ZIJIZ-a koje su donesene 20. listopada 2023. (isti dan kada je podnesen zahtjev – op. Ustavnog suda). U tom smislu od Ustavnog suda traže odgovor »je li zakon i kada stupio na snagu i jesu li izmjene i dopune ZIJIZ-a na predloženi način s ustavnopravnog aspekta valjane«. VII. PRIGOVORI IZ PRIJEDLOGA PREDLAGATELJA
  1. a)Predlagatelj Radelj 11. Predlagatelj Radelj u prijedlogu od 5. listopada 2023. (predmet broj: U-I-4116/2023) predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 18. ZIJIZ-a, jer je tim člankom zakonodavac predvidio da zakon stupa na snagu 1. listopada 2023., a u službenom glasilu objavljen je četiri dana kasnije, te stoga smatra da cijeli ZIJIZ/23 ima povratno djelovanje. U prijedlogu ističe: »U Konačnom prijedlogu zakona ne spominju se ni osobiti ni opravdani razlozi za određivanje stupanja zakona na snagu drukčije ili ranije od opće norme čl. 90. st. 3. Ustava. (...) Ustavni sud nije pozitivni zakonodavac i nema ovlast preinačavati zakonodavne odredbe, nego ih samo abrogirati. Ustavni sud svojim tumačenjem ili možebitnim ukidanjem dijela rečenice: ‘, a stupa na snagu 1. listopada 2023.’ ne može nadomjestiti ni konvalidirati činjenicu da je zakon, premda ustavnopravno nedopustivo, faktički već stupio na snagu 1. listopada 2023., prije nego je proglašen i objavljen i bez proteka minimalnoga vakacijskoga roka. Osim toga, ta je odredba već konzumirana te ju je ustavnopravno nemoguće popraviti njezinim naknadnim ukidanjem, budući da je već proizvela ustavnopravno nedopustivo stanje da taj zakon ima povratno djelovanje u cijelosti, da je stupio na snagu prije objave i bez ikakva vakacijskoga roka, pa je time protivan članku 90. stavcima 1., 3. i 4. Ustava Republike Hrvatske. Činjenično je stanje da Republika Hrvatska od 1. listopada 2023. nema zakona koji ustavnopravno valjano uređuje izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i da je ozbiljan pokazatelj otuđenosti vlasti od Ustava te stupnja ugroženosti demokracije, republikanizma i konstitucionalizma u zemlji. Neustavno uređenje izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor izravno ugrožava valjanost nadolazećih parlamentarnih izbora u razdoblju kraćem od godine dana do njihova održavanja. To je glavni razlog zašto o ovom prijedlogu treba odlučiti bez odgode. Periculum in mora. Ovakav način stupanja na snagu toga zakona logičan je završetak niza ustavnopravnih neregularnosti koji prate njegov nastanak od samoga početka, tj. počevši od imena osoba koje su ga sastavile, preko činjenice da njegove odredbe nisu slijedile upute Ustavnoga suda iz odluke broj U-I-4089/2020 i dr. od 7. veljače 2023. (Narodne novine, broj 24/23) do činjenice da se njime pokušava obezvrijediti tu odluku Ustavnoga suda i napraviti njezin damnatio memoriae tako što se člankom 17. Zakona normira ono što je Ustavni sud već odredio i što se ne može pregaziti zakonodavčevom odredbom.«
  2. b)Predlagatelj Most 12. Predlagatelj Most prijedlogom predlaže ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 2. – 11. i 14. – 16., te članka 18. ZIJIZ-a/23 jer smatra da ni Vlada, kao predlagatelj ZIJIZ-a, a ni Hrvatski sabor kao donositelj ZIJIZ-a, nisu uvažili smjernice, odnosno načela, koja bi zakonodavac trebao slijediti u izradi novog zakona o izbornim jedinicama, a koje su izložene u odluci od 7. veljače 2023., odnosno izvješću broj: U-X-6472/2010 od 8. prosinca 2010. (»Narodne novine« broj 142/10.). U tom smislu u prijedlogu ističe: »(...) Podnositelji smatraju da Zakon kojeg je donio Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, nije osigurao provedbu ustavnog jamstva jednakog biračkog prava.« 12.1. Predlagatelj Most smatra da je ZIJIZ/23 donesen u postupku u kojemu pri izradi Prijedloga ZIJIZ-a nisu poštovane smjernice iz Kodeksa dobre prakse i izbornim pitanjima Europske komisije za demokraciju kroz pravo (u daljnjem tekstu: Venecijanska komisija) jer prijedlog zakona nije izrađen od posebnog neovisnog povjerenstva. U prijedlogu ističu: »U izradi Prijedloga zakona ta smjernica nije poštivana. Nikakvo nepristrano tijelo nije formirano, pa niti radna skupina u okviru nadležnog Ministarstva. Javnosti je potpuna nepoznanica koje su osobe radile na predloženom zakonu. Nijedan stručnjak s relevantnih područja nije javnosti obznanio da je radio na predloženom zakonu u okviru neke radne skupine ili da je pojedinačno bio uključen u izradu nacrta zakona. Prijedlog zakona o izbornim jedinicama, kao jedan od ključnih zakona iz područja izbornog sustava, zahtijevao bi postupak izrade koji bi bio transparentan i uključivao zainteresirane aktere – parlamentarne stranke i stručnu javnost. Ustavno načelo i vrednota demokratskog višestranačkog sustava nije poštivana u postupku izrade Prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a niti u postupku donošenja Zakona.« 12.2. Predlagatelj Most navodi kako je Ustavni sud ukinuo ZIJIZ/99 zbog toliko izrazitih razlika u broju birača između pojedinih općih izbornih jedinica da su one suprotne ustavnom načelu jednakog biračkog prava, tj. jednake težine glasa. Stoga smatra da novi zakon »mora nužno poštivati načelo jednakog biračkog prava«. Napominje da Vlada kao predlagatelj ZIJIZ-a smatra da je navedeni uvjet iz odluke od 7. veljače 2023. ispunila kreirajući novi prijedlog općih izbornih jedinica prema kojem pojedine izborne jedinice neće odstupati +/- 5 % od prosječnog broja birača upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (koji se utvrđuje dijeljenjem ukupnog broja upisanih u registar birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj s brojem izbornih jedinica), a da se pritom u Prijedlogu ZIJIZ-a i Konačnom prijedlogu ZIJIZ-a uopće ne navodi broj birača u pojedinim izbornim jedinicama s odstupanjem od prosječnog broja birača, već je taj podatak predočen javnosti u prezentaciji Vlade iz svibnja 2023. U prijedlogu ističe: »Podnositelji smatraju da je pogrešan pristup Vlade Republike Hrvatske kao predlagatelja i Hrvatskog sabora kao donositelja Zakona u tome što je kriterij za određivanje teritorijalnog opsega općih izbornih jedinica (s obzirom da je, na žalost, zadržan model jednakog broja zastupnika po izbornoj jedinici) zadržan broj birača prema registru birača. Vlada RH i Hrvatski sabor od kriterija broja birača nisu odustali, iako je Ustavni sud potvrdio ranije tvrdnje demografa da u Republici Hrvatskoj imamo oko 497.000 birača više u registru birača no što imamo punoljetnih državljana koji prebivaju u Hrvatskoj na temelju popisa stanovništva 2021. (...) Kako je nedvojbeno da je ukupan broj birača prema Registru birača nevjerodostojan podatak jer, kako je ustanovio Ustavni sud, stvara ‘privid da čak 94,4 % ukupnog broja građana Republike Hrvatske ima biračko pravo’ (točka 36.3.1. Odluke) to se Registar birača ne može koristiti kao kriterij pri izradi Zakona o izbornim jedinicama. Pored toga, a što Ustavni sud nije naznačio, a mogao je prema dostupnim podacima, taj ‘višak’ broja birača nije ravnomjerno raspoređen po županijama (a posljedično i po izbornim jedinicama), već u nekim županijama uočavamo da je broj birača isti ili veći od broja punoljetnih državljana prema popisu stanovništva 2021., dok je u drugim županijama broj birača i do 10 % manji od broja punoljetnih državljana, što je svakako bliže realnom stanju. Jedan primjer ukazuje na te razlike. Kao primjer uzete su 3. i 5. izborna jedinica, koje su u određenoj mjeri izmijenjene prema prijedlogu Vlade, u odnosu na te izborne jedinice u ukinutom Zakonu. Tako su 3. izbornu jedinicu činile tri cjelovite županije sjeverozapadne Hrvatske, kojoj je novim Zakonom dodano nekoliko općina Zagrebačke županije (općine Bistra, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća), dok za 5. izbornu jedinicu (koju su činile tri slavonske županije – Vukovarsko-Srijemska, Brodsko-Posavska i Slavonsko-Požeška) novim Zakonom je dodan određeni broj gradova i općina Sisačko-moslavačke županije (gradovi Hrvatska Kostajnica i Novska te općine Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Lipovljani i Majur). Broj birača koji koristimo je broj birača utvrđen od Ministarstva pravosuđa i uprave za lokalne izbore u svibnju 2021. i podatke o broju stanovnika prema Popisu stanovništva 2021., s referentnim stanjem 31. kolovoza 2021. Podatke prikupljene temeljem Popisa stanovništva koristio je u svojoj Odluci i Ustavni sud, a broj birača zaključen za lokalne izbore 2021. vremenski je najbliži provedbi popisa stanovništva. Što se tiče broja birača između te dvije izborne jedinice, kako su definirane Zakonom, nema većih razlika – tako novo oblikovana 3. izborna jedinica imala je prema popisu birača iz 2021. 363.145 birača, a 5. izborna jedinica 361.458 birača. Prema tom kriteriju birači u obje izborne jedinice imali bi otprilike jednaku glasačku moć. Međutim, kada je riječ o broju stanovnika (prema Popisu 2021) 3. izborna jedinica ima 404.425 stanovnika, a 5. izborna jedinica 360.324 stanovnika. Prema tome 3. izborna jedinica, kako je definirana Zakonom imala je oko 44.000 stanovnika više od 5. izborne jedinice, prema popisu stanovništva 2021. Paradoksalno je da bi 5. izborna jedinica imala preko dvije tisuće birača više nego stanovnika (!) Notorno je tvrditi da birača mora biti znatno manje od broja stanovnika i Ustavni sud navodi kako u većini zemalja Europske unije broj birača ne prelazi 90 % broja stanovnika, a u nekima i manje od 80 %. Prema konačnim rezultatima Popisa 2021., Republika Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika. Prema kriteriju broja stanovnika za oblikovanje općih izbornih jedinica svaka bi izborna jedinica mogla odstupati + – 5 % od prosječnog broja od 387.183 stanovnika (3.871.833:10 = 387.183). Uzimajući taj kriterij 3. izborna jedinica imala bi 4,45 % stanovnika više od prosjeka, a 5. izborna jedinica imala bi 6,9 % stanovnika manje od prosjeka i odstupala bi više od + – 5 % od prosječnog broja od 387.183 stanovnika. U prilog navedenih tvrdnji navodimo i argumentaciju demografa Nenada Pokosa koji je utvrdio na temelju izračuna broja punoljetnih stanovnika u pojedinim izbornim jedinicama i broja birača u njima prema prezentaciji Vlade da je u 5. izbornoj jedinici čak 21,1 % više birača nego punoljetnih stanovnika (‘Sve slabosti novih izbornih jedinica’, Jutarnji list, 7.6.2023). To je dodatan, specifičan moment koji nalaže da se umjesto broja birača odabere drugi kriterij kod definiranja izbornih jedinica, odnosno broja zastupnika koji će se u njima birati.« 12.3. Predlagatelj Most smatra kako činjenica da se ZIJIZ/23 temelji na broju birača znači da se nije uklonio problem nejednake težine glasa birača u pojedinim izbornim jedinicama i da stoga zakonske odredbe koje se temelje na broju birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj prema registru birača kao temelju za podjelu države na deset općih izbornih jedinica nisu u skladu s člankom 45. Ustava, te smatra da registar birača ne sadrži vjerodostojne podatke o broju birača, te da je potrebno primijeniti drugi kriterij za podjelu države na opće izborne jedinice. Prema predlagatelju to može biti kriterij broja stanovnika, broja punoljetnih stanovnika ili eventualno broja birača koji su glasali u kojem bi se slučaju broj izabranih zastupnika po izbornoj jedinici utvrđivao nakon izbora. 12.4. Predlagatelj Most osporava i način određivanja granica izbornih jedinica, te smatra da je suprotan stajalištu izraženom u odluci od 7. veljače 2023. te ističe: »9. Ustavni sud je naglasio ‘načelnu nepoželjnost fragmentiranja ustaljenih administrativnih, prirodnih i drugih tradicionalnih geografskih cjelina, odnosno na poželjnost izbjegavanja iskrivljenih i nerazumljivih geometrijskih oblika’ u oblikovanju izbornih jedinica. Pritom se Sud pozvao na svoje stajalište iz Izvješća 2010. da u ‘predstojećim izmjenama i dopunama ZIJIZ-a u većoj bi se mjeri trebala uvažavati mjerila tzv. zemljopisne kartografije na koju obvezuje članak 36. stavak 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor’. U važnom odlomku Odluke (točka 22.3) Ustavni sud navodi da ‘izraženo stajalište upućuje na to da delimitacijski postupak ‘crtanja’ granica izbornih jedinica spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu ne bi bilo moguće pravdati potrebama matematičke ujednačenosti izbornih jedinica. Ilustracije radi, čak uz ostvarenje savršene matematičke jednakosti, izborna jedinica koja bi sadržavala primarno područja sjeverne Hrvatske, a kojima bi zbog matematičkog ujednačavanja prema drugim jedinicama bio priključen neki od otoka, teško da bi odagnala sumnju građana u iracionalnost i arbitrarnost izbornog sustava.’ U tom pogledu Zakon koji predviđa i nadalje model 10 općih izbornih jedinica ne samo da ne uvažava kriterij matematičke jednakosti biračkog prava građana u pojedinim izbornim jedinicama, već pada i na testu zemljopisnog izgleda tih izbornih jedinica i u tom pogledu doneseni Zakon je još gori od sadašnje konfiguracije izbornih jedinica. Naime, kod ranijih izbornih jedinica njih tri (3., 4. i 5.) od 10 obuhvaćale su u cijelosti nekoliko županija. U novom Zakonu više niti jedna izborna jedinica nije sastavljena tako da je čine jedna ili više cjelovitih županija. Predlagatelj zakona u izvješću o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću samo navodi da 14 županija u cijelosti ostaje unutar jedne izborne jedinice, dok su preostalih 6 podijeljene, kao i Grad Zagreb. Podjela Grada Zagreba samo je minimalno ublažena, jer više nije podijeljen u 4 nego u 3 izborne jedinice, kada bi Grad Zagreb, čak i u pristupu da izborne jedinice imaju jednaki broj birača, mogao biti podijeljen u samo dvije izborne jedinice. Treba dodatno naglasiti kako su u ranijem Zakonu o izbornim jedinicama samo četiri područno -regionalne jedinice bile podijeljene između dviju ili više izbornih jedinica. To su bile Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Primorsko -goranska županija te Splitsko – Dalmatinska županija. U novom Zakonu uz navedene četiri jedinice područno-regionalne samouprave podijeljene su još tri: Koprivničko-križevačka županija, Sisačko-moslavačka županija i Zadarska županija. To u cijelosti opovrgava argumente predlagatelja da izborne jedinice u većoj mjeri nego ranije prate administrativne granice. Krajnje je ‘iracionalna i arbitrarna’ konfiguracija 7. izborne jedinice koja seže od Kutine u Sisačko- moslavačkoj županiji, preko Siska i Karlovca, do Matulja u zaleđu Opatije, do Senja, Gospića i otoka Paga. Izborna jedinica koja obuhvaća dijelove pet županija, geografski i gospodarski vrlo različitih nimalo ne čini logičnu i građanima razumljivu izbornu jedinicu. Predlagatelj zakona u obrazloženju svog prijedloga uopće nije naveo razloge zašto neke izborne jedinice imaju određenu konfiguraciju i kojim načelima se vodio pri definiranju granica izbornih jedinica koje cijepaju Grad Zagreb i njegovu urbanu jezgru, zašto je 4. izbornoj jedinici dodao dijelove Sisačko-moslavačke, a ne Bjelovarsko-bilogorske županije, zašto 8. izborna jedinica uz Istru ima uski priobalni pojas od Opatije do Novog Vinodolskog, ali pripadajuće zaleđe, neki puta i kilometar od morske obale pripada 7. izbornoj jedinici itd. Na mnoga pitanja predlagatelj nije dao odgovore, ni obrazloženja. Prijedlog koji je na kraju prihvaćen u Saboru je u cijelosti arbitraran. U točci 22.3. Odluke Ustavni sud navodi da ‘delimitacijski postupak ‘crtanja’ granica izbornih jedinica spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu ne bi bilo moguće pravdati potrebama matematičke ujednačenosti izbornih jedinica. Ilustracije radi, čak uz ostvarenje savršene matematičke jednakosti, izborna jedinica koja bi sadržavala primarno područja sjeverne Hrvatske, a kojima bi zbog matematičkog ujednačavanja prema drugim jedinicama bio priključen neki od otoka, teško da bi odagnala sumnju građana u iracionalnost i arbitrarnost izbornog sustava’ Podnositelji smatraju kako 7. izborna jedinica u potpunosti odgovara opisu takve iracionalne i arbitrarne izborne jedinice. Naravno, to je posljedica zadržavanja modela izbora jednakog broja zastupnika po izbornoj jedinici, jer taj model nužno onemogućuje da granice izbornih jedinice slijede granice županija, odnosno Grada Zagreba. Pritom podnositelji naglašavaju kako Zakon, koji u podjeli izbornih jedinica slijedi granice općina i gradova, i gradskih četvrti u Gradu Zagrebu, ali ne i županija koje su u Republici Hrvatskoj svojevrsne regionalne jedinice samouprave, nije prihvatljiv, jer dovodi do toga da se općine i gradovi koji prirodno čine određenu geografsku, gospodarsku, društvenu cjelinu umjetno razdvajaju putem izbornih jedinica. I preporuke Venecijanske komisije u Kodeksu dobre prakse u izbornim pitanjima i postojeće zakonodavstvo u velikoj većini europskih država, koje u primjeni razmjernog izbornog sustava koriste veći broj višemandatnih izbornih jedinica, nalažu odabir modela većeg broja izbornih jedinica, koje će uvažavati postojeću upravnu podjelu zemlje, naročito županija i Grada Zagreba kako bi granice tih izbornih jedinice obuhvaćale jednu ili više županija, a u njima bi se birao različiti broj zastupnika. Pritom će zakonodavac definirati koji broj izbornih jedinica najbolje pristaje imajući u vidu zemljopisne specifičnosti Republike Hrvatske. Takav model je poželjan jer odbacuje političko krojenje izbornih jedinica (gerrymandering) uslijed stalnih promjena broja birača, već isključivo zbog demografskih promjena mijenja se broj zastupnika koji se bira u izbornim pitanjima što je tehničko pitanje. 10. Ustavni sud u svojoj odluci ponavlja stajališta iz Izvješća 2010. da ‘postupak delimitacije pretpostavlja unaprijed utvrđena mjerila za delimitaciju, a obuhvaća postupovna pravila delimitacije, od kojih su najvažnija: pravila o rokovima i nadležnostima za praćenje i predlaganje delimitacije, pravila o nadzornim tijelima i njihovim nadzornim ovlastima u postupku planiranja područja izbornih jedinica (to jest u postupku tzv. ‘crtanja granica’ izbornih jedinica), pravila o sudjelovanju javnosti u delimitacijskom postupku te pravila o nadležnostima i postupku nadzora nad neposrednom primjenom ‘karte izbornih jedinica’, prihvaćene u zakonu u izbornim jedinicama, na terenu.« 12.5. Predlagatelj Most ističe da je Ustavni sud u odluci od 7. veljače 2023. istaknuo kako kontinuirano upozorava da u domaćem pravnom poretku ne postoje propisana pravila o posebnom postupku i tijelima nadležnima za neprekidno i trajno praćenje, te izradu izvješća nadležnim tijelima o potrebi periodičnog usklađivanja područja i granica općih izbornih jedinica, prethodno određenih u ZIJIZ-u/99, međutim, da se usprkos navedenim upozorenjima Ustavnog suda, odredbama ZIJIZ-a/23 ne rješava navedene probleme jer se u člancima 15. i 16. jedino normativno uređuje da nadležno ministarstvo prati kretanje broja birača, izvještava o tome Vladu, a Vlada izvješćuje Hrvatski sabor u određenim vremenskim intervalima. Prema predlagatelju Mostu u navedenim odredbama »nema govora o postupku koji nalaže odluka Ustavnog suda, a nema ni traga uvažavanju smjernica iz Kodeksa dobre prakse Venecijanske komisije«. Predlagatelj Most smatra da te odredbe ne predviđaju nikakvo neovisno stručno tijelo kojem bi bila povjerena zadaća brinuti se o tome poštuju li izborne jedinice, s obzirom na demografske trendove, i nadalje ustavno načelo jednakog biračkog prava, odnosno da to tijelo predlaže Hrvatskome saboru prijedlog teritorijalnog obuhvata pojedinih izbornih jedinica ili eventualno izmjenu modela izbornih jedinica u kojima se ne bi birao isti broj zastupnika u svakoj općoj izbornoj jedinici, te stoga navedene odredbe nalazi nedostatnima, te zaključno ističe: »Svi navedeni razlozi nedvojbeno ukazuju da ni Vlada Republike Hrvatske, kao predlagatelj, a niti Hrvatski sabor kao donositelj Zakona, nisu poštivali Odluku Ustavnog suda od 7. veljače 2023., ni u postupku izrade prijedloga zakona, niti glede njegova sadržaja. Sukladno svemu navedenom podnositelj prijedloga predlaže da Ustavni sud hitno, u roku od 30 dana, pokrene postupak za ocjenu ustavnosti odredbi članaka 2. do 11. i članaka 14. do 16. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (Narodne novine br. 114/2023 i 125/2023) i nakon provedenog postupka, ukine osporavane odredbe Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor.«
  3. c)Predlagatelj Radelj – ZIZIJIZ/23 13. Predlagatelj Radelj prijedlogom od 10. studenoga 2023. (predmet broj: U-I-4961/2023) predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIZIJIZ-a/23 u cijelosti. U prijedlogu navodi da je ZIZIJIZ/23 stupio na snagu 3. studenoga 2023. te da je tim zakonom zakonodavac intervenirao u završnu odredbu zakona »koji je bio donio samo 22 dana ranije«, i koji zakon predlagatelj osporava pred Ustavnim sudom prijedlogom u predmetu broj: U-I-4116/2023. Predlagatelj smatra da se odredbama ZIZIJIZ-a/23 ne mogu mijenjati odredbe ZIJIZ-a, pri čemu ističe stajalište da se kasnijim propisom ne mogu mijenjati odredbe nekog drugog ranijeg propisa o kojima ovisi stupanje na snagu tog ranijeg propisa, a koje stajalište potvrđuje u prijedlogu navedenim odlukama Ustavnog suda za koje smatra da su relevantne i u konkretnom slučaju. U prijedlogu ističe: »Članak 2. Obrogacije glasi: ‘Danom stupanja na snagu ovoga Zakona stupa na snagu Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor objavljen u ‘Narodnim novinama’, br. 114/23.’ Ta je odredba izazvala pravne učinke tako što je dana 3. studenoga 2023., kada je Obrogacija stupila na snagu, unatražno promijenjen datum stupanja na snagu osnovnoga zakona s 1. listopada 2023. na 3. studenoga 2023. To znači: 1. da je riječ o povratnom djelovanju zakona, što je suprotno odredbi članka 90. stavka 4. Ustava; 2. da je Hrvatski sabor znao da normira suprotno obvezujućemu pravnomu shvaćanju Ustavnoga suda RH, jer je niz govornika u raspravi 17. listopada 2023. upozoravao na sentenciju iz Odluke U-II-4094/2005 od 5. travnja 2006. (Narodne novine, broj 53/06) da se odredbama kasnijega propisa ne mogu se mijenjati odredbe o kojima ovisi stupanje na snagu ranijega propisa; 3. da je osnovni zakon koji je (protuustavno) bio stupio na snagu 1. listopada 2023. ponovo stupio na snagu 3. studenoga 2023., ali da je i ovaj put to učinjeno u suprotnosti s Ustavom; 4. da se formalno ispravnim stupanjem na snagu Obrogacije ne može ispraviti povratno djelovanje pa stoga i neprihvatljivost osnovnoga zakona u cijelosti. S druge strane, ako on nije bio na snazi, nije ga se moglo ispravljati i dopunjavati, niti se njegova očita ništetnost u cijelosti može naknadno osnažiti (konvalidirati). Naime, ono što je od početka nevaljano, protekom vremena ne može postati valjano (Quod ab initio vitiosum est non potest tractu temporis convalescere). Pretpostavke za valjanost pravnoga posla moraju se procjenjivati prema vremenu njegova nastanka. Ništetan se posao ne može naknadno priznati, pa ni ako u međuvremenu nestane uzrok ništetnosti.« 13.1. Također, predlagatelj Radelj ističe i formalnu protuustavnost osporenog ZIZIJIZ-a/23, jer prema njegovom mišljenju nije donesen u odgovarajućem postupku. Predlagatelj Radelj smatra da ZIZIJIZ/23 nije donesen u skladu s odredbom članka 174. stavka 4. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine« broj 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – odluka USRH broj: U-I-4208/2020 i 123/20.; u daljnjem tekstu: Poslovnik) te u tom smislu u prijedlogu ističe: »Obrogacija kao formalno novi zakon nije donesena uz poštovanje odredbe članka 174. stavka 4. Poslovnika Hrvatskoga sabora koji određuje: ‘Uz prijedlog zakona predlagatelj će dostaviti i izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću te Iskaz o procjeni učinaka propisa u skladu s posebnim propisom.’ Predlagatelj Obrogacije nije proveo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, nego se pozvao da je ono provedeno za osnovni zakon, ‘od 25. svibnja do 24. lipnja 2023. te je time ispunjena obveza iz članka 11. Zakona o pravu na pristup informacija’. Predlagatelj Obrogacije nije napravio ni procjenu učinaka propisa nego je izjavio da je ona provedena za osnovni zakon te da je ‘time ispunjena obveza iz članka 16. Zakona o procjeni učinaka propisa’. Predlagatelj je predložio donošenje Obrogacije po hitnom postupku ‘budući da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ... od 7. veljače 2023. ukinut Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora koji je prestao važiti s danom 1. listopada 2023.› Svim tim navodima predlagatelj potvrđuje da osnovni zakon nije postojao ili bio na snazi, kad se Obrogacijom preuzima javnu raspravu i procjenu učinaka kao da su oni primjenjivi na Obrogaciju ili namijenjeni njoj, i obrazlaže da nakon ukidanja zakona u materiji izbornih jedinica postoji pravna praznina pa Obrogaciju zato treba žurno donijeti, kao da ne postoji zakon koji je stupio na snagu 1. listopada 2023. No, kako je Obrogacija obrisala odredbu o stupanju na snagu osnovnoga zakona, slijedi da on pouzdano nije ni bio ni postao zakon, nego bi to mogao postati kao dopunjak Obrogacije, čime se stvara začarani krug. Naime, Obrogacija se u tom sklopu nema na što nasloniti, nema što promijeniti kao novela.« VIII. OČITOVANJE VLADE 14. Ustavni sud zaprimio je dva očitovanja Vlade, i to 23. studenoga 2023. i 22. prosinca 2023. (vidi točku 5. obrazloženja). 15. U očitovanju Vlade na navode zahtjeva i prijedloga u predmetima broj: U-I-4116/2023, U-I-4423/2023 i U-I-4599/2023 (klasa: 022-03/23-39/13, urbroj: 50301-21/21-23-3 od 23. studenoga 2023.) navodi se: »Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (‘Narodne novine’, br. 116/99., 109/00., 53/03., 69/03.-pročišćeni tekst, 44/06., 19/07., 20/09., 145/10., 24/11., 93/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 120/11. – pročišćeni tekst, 19/13., 66/15. – pročišćeni tekst, 104/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 98/19.) uređuje se izbor zastupnika u Hrvatski sabor te se propisuje da zastupnike biraju, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina života (u daljnjem tekstu: birači) i da za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina života. Istim je člankom toga Zakona propisano i da zastupnici u Hrvatskome saboru imaju pravo uvida u registar birača za vrijeme dok obnašaju dužnost. Navedenim je Zakonom u članku 38. stavku 1. propisano da se 140 zastupnika, ne računajući zastupnike nacionalnih manjina i zastupnike koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, bira tako da se područje Republike Hrvatske podijeli na deset izbornih jedinica te se u svakoj izbornoj jedinci bira 14 zastupnika u Hrvatski sabor. Istim se Zakonom u članku 39. propisuje da se izborne jedinice određuju Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 % te da se pri određivanju izbornih jedinica mora, koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. (...) Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2023., broj: U-I- 4089/2020, U-I-3864/2020 i U-I-7166/2022 (‘Narodne novine’, broj 24/23.) ukinut je Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora (‘Narodne novine’, broj 116/99.) koji je sukladnoj toj Odluci prestao važiti 1. listopada 2023. U točki 39. navedene Odluke navodi se da je u okviru izraženih načelnih stajališta, Ustavni sud Republike Hrvatske jasno izrazio temeljnu važnost koju jamstvo jednakosti prava glasa, zajamčeno člankom 45. Ustava, ima za legitimitet i redovno funkcioniranje demokratskog političkog sustava. Istovremeno, uvažavajući slobodu procjene koje je Ustav povjerio Hrvatskome saboru u odnosu na definiranje izbornog sustava, Ustavni sud Republike Hrvatske je, počevši s Izvješćem/2010 nadalje, svoju praksu nadzora ustavnosti izbornog sustava razvijao s pozicije povjerenja prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Ustavni sud Republike Hrvatske je također izrazio razumijevanje prema činjenici da je izborni sustav složena cjelina koju nije jednostavno urediti na način koji će biti lišen ikakvih nedoumica. Ustavni sud Republike Hrvatske je to razumijevanje izrazio u rješenju iz 2015. kada je naglasio da Ustavni sud Republike Hrvatske neće biti sklon proglašavati neustavnim tek jedan dio puno šire i složene izborne cjeline koja je funkcionalno usko povezana s drugim dijelovima očekujući od zakonodavca da postupi odgovorno, te samostalno odluči koji dio cjeline izbornog sustava će prilagođavati i na koji način. Ustavni sud Republike Hrvatske je stoga ponovo ukazao i na svoje stajalište izraženo u rješenju iz 2015.: ‘44. Na kraju je potrebno podsjetiti da zakonodavcu uvijek ostaje otvorena pravna mogućnost da odabere i drugi mogući pristup, to jest da se umjesto mijenjanja područja i granica izbornih jedinica opredijeli za usklađivanje broja mandata s brojem birača u pojedinoj (fiksnoj) izbornoj jedinici, na koju je mogućnost također upućeno u Izvješću broj: U-X-6472/2010. Takvo opredjeljenje zakonodavca pretpostavljalo bi izmjene i dopune ZIZHS-a.’. Međutim, nastavlja se dalje u točki 39. navedene Odluke, Ustavni sud je počevši s Izvješćem/2010 jasno ukazivao da će pratiti razvoj okolnosti unutar izbornog sustava koje mogu ugroziti primjenu jamstva jednakog i biračkog prava odnosno da istu odgovornost očekuje i od zakonodavca. Štoviše, upozorio je da su s protokom vremena neminovna odstupanja koja će izborni sustav dovoditi u tenziju s njegovim ustavnim okvirom jer proizlaze iz životnih okolnosti koje nisu pod izravnom kontrolom zakonodavca. Iz tog razloga, Ustavni sud je Hrvatskome saboru ukazivao na pozitivnu obvezu koja za njega proizlazi iz članka 45. Ustava. Od prvog upozorenja 2010. godine do danas Hrvatski sabor nije ispunio svoju pozitivnu obvezu kroz zakonodavne intervencije u izborno zakonodavstvo. Razumijevanje i povjerenje ne mogu biti takvi da u pitanje dovedu temeljno pravo općeg i jednakog biračkog prava. Predstavnička demokracija, ističe Ustavni sud Republike Hrvatske, kao jedna od najviših ustavnih vrednota iz članka 3. Ustava, počiva na postavci članka 1. Ustava da vlast proizlazi i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Stoga samo većina svih ravnopravnih članova zajednice – tko god oni bili i gdje god oni prebivali – može izabrati odgovarajuću većinu članova i članica predstavničkog tijela. Iz tog razloga, svjesno ili sustavno zanemarivanje činjenice da su glasovi građana u jednom dijelu države kroz dulje vremensko razdoblje poprimili značajno veću težinu, a time i utjecaj u odnosu na glasove građana u drugom dijelu države bilo bi u suprotnosti sa supstancijalnim aspektom članka 45. Ustava koji proizlazi upravo iz članka 1. i članka 3. Ustava. Utvrđene razlike u broju birača između vrlo velikog broja postojećih izbornih jedinica, čije postojanje je objektivno dokazano podacima iz nezavisnih izvora kroz dovoljno dugo razdoblje, dovode u sumnju demokratski karakter cjelokupnih izbora s obzirom na očiglednost odstupanja od supstancijalnog aspekta jamstva jednakog i općeg biračkog prava iz članka 45. Ustava. Štoviše, opseg odstupanja od načela jednake težine općeg i biračkog prava utvrđen u okviru ovoga predmeta ukazuje na visoku vjerojatnost izravnog i neposrednog utjecaja na konačni ishod izbornog postupka koji bi bio proveden prema postojećim zakonskim odredbama. Suočen s navedenim činjenicama, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da trenutni izborni sustav temeljen na deset izbornih jedinica, određenih odredbama članaka 2. -11. ZIJIZ-a, značajno odstupa od načela jednakog biračkog prava, prije svega u njegovom supstancijalnom aspektu, koji jamči jednaku glasačku moć svakog birača odnosno težinu svakog glasa. Slijedom navedenog, Ustavni sud Republike Hrvatske je u točki 40. navedene Odluke utvrdio da Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora nije u suglasnosti s člankom 45. Ustava te je u točki 41. navedene Odluke odredio da je Hrvatski sabor dužan ispuniti obvezu iz članka 45. Ustava i osigurati provedbu ustavnog jamstva jednakog biračkog prava do 1. listopada 2023.«
  4. a)Očitovanje vezano uz zahtjev zastupnika u Hrvatskome saboru 15.1. U odnosu na podneseni zahtjev zastupnika u očitovanju se navodi: »Vezano za navedene tvrdnje podnositelja, ukazuje se da je odredbom članka 39. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisano da zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom mora sadržavati među ostalim i oznaku odredbi čija se ustavnost osporava te oznaku odredbi Ustava za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeđene. Navedeni Zahtjev, odnosno njegov sadržaj ne sadrži ono što sukladno odredbi članka 39. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske mora sadržavati zahtjev za ocjenu suglasnost zakona s Ustavom; u konkretnom slučaju predmetni Zahtjev ne sadržava oznaku odredbi čija se ustavnost osporava te oznaku odredbi Ustava za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeđene. Nasuprot navedenoj obligatornoj normi, koja se u navedenom Ustavom zakonu u članku 39. stavku 1. očituje u izričaju: ‘mora’, podnositelji navode kako ‘podnose Zahtjev za ocjenu ustavnosti izglasanog ZIJIZ-a zbog ‘neustavnosti pojedinih odredbi’ ne navodeći pritom koje su to ‘pojedine odredbe’ Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor po njihovom mišljenju neustavne, odnosno za koje se to točno odredbe toga Zakona osporava ustavnost bez navođenja oznaka odredbi Ustava koje bi bile povrijeđene tim odredbama Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. (...)« 15.2. U odnosu na prigovore iz zahtjeva zastupnika kako tekst izglasanog i donesenog ZIJIZ-a/23 odstupa od stajališta koja je Ustavni sud izrazio u odluci od 7. veljače 2023., u očitovanju se navodi: »U dijelu u kojem se podnositelji pozivaju na sljedeći izvod iz točke 22.3. Odluke prema kojem ‘Prvo, Ustavni sud kroz svoju praksu ukazivao je da su načela objektivnosti, razumljivosti i transparentnosti izbornog sustava preduvjet njegove usklađenosti s Ustavom ...’ ističe se kako je zakon kojim se uređuju pitanja izbora zastupnika u Hrvatski sabor, sukladno Ustavu Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Iako su odredbe navedenog Zakona u nekoliko navrata bile predmetom ocjene ustavnosti od strane Ustavnog suda, ističe se da odredbe toga Zakona koje se odnose na izbor zastupnika u Hrvatski sabor u dijelu koji se odnosi na način biranja 140 zastupnika u Hrvatski sabor (članak 38. Zakona) kao i one odredbe koje se odnose na određivanje izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (članak 39. Zakona) nisu nikada bile predmet ocjene suglasnosti s Ustavom, jednako kao i sam taj Zakon u cjelini. Temeljem navedenog, jasno je da su navedene odredbe toga Zakona u suglasnosti s Ustavom. U dijelu koji se odnosi na izvod iz točke 22.4. Odluke te se navodi izvod iz te točke koji glasi: ‘Temeljna svrha delimitacijskih kriterija je da se određivanje i periodično usklađivanje područja i granica općih izbornih jedinica objektivizira i podredi pravilima struke te se na taj način izuzmu iz isključive domene političkog odlučivanja kako bi se umanjio rizik arbitrarnosti postupka delimitacije izbornih jedinica koji neminovno dovodi do urušavanja povjerenja građana u pravičnosti i demokratičnost izbornog sustava.’ ističe se kako se upravo odredbama Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (‘Narodne novine’, br. 114/23. i 125/23.) uređuju po prvi puta pitanja koja se odnose na delimitaciju granica izbornih jedinica i to na način da sukladno članku 15. toga Zakona tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu izborni sustav i registar birača, Ministarstvo pravosuđa i uprave, prati kretanje broja birača u izbornim jedinicama i o tome tromjesečno obavještava Vladu Republike Hrvatske. Isto tako, Ministarstvo pravosuđa i uprave u slučaju ako dođe do odstupanja u bilo kojoj izbornoj jedinici više od + – 5 % od Zakonom utvrđene osnove za određivanje područja izbornih jedinica u kojima zastupnike biraju birači s prebivalištem u Republici Hrvatskoj dužno je bez odgode obavijestiti Vladu Republike Hrvatske. Nadalje, člankom 16. istoga Zakona propisano je da, vezano uz pitanja delimitacije granica izbornih jedinica, Vlada Republike Hrvatske dostavlja Hrvatskome saboru kao nositelju zakonodavne vlasti izvješće o broju birača upisanih u registar birača, i to o broju birača po izbornim jedinicama, dva puta tijekom kalendarske godine, na kraju I. i III. tromjesečja. (...) (...) imajući u vidu sve prethodno navedeno ističe se da su sukladno Ustavu i na Ustavu i zakonu donesenim propisima poslovi koji se odnose na delimitaciju granica izbornih jedinica na način kako su uređeni odredbama članaka 15. i 16. Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, poslovi državne uprave koje obavlja tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu politički sustav, izborno pravo, izborni sustav i registar birača. Tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu politički sustav, izborno pravo, izborni sustav i registar birača (a riječ je o pitanjima, odnosno poslovima koji nisu dio europske pravne stečevine, već isključivo unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske) je Ministarstvo pravosuđa i uprave i sukladno članku 52. stavku 1. Zakona o sustavu državne uprave ima čelnika koji predstavlja, upravlja i rukovodi tijelom državne uprave, brine o zakonitom i pravilnom izvršavanju propisa iz njegova djelokruga te obavlja i druge poslove prema posebnom zakonu. Člankom 56. stavkom 1. istoga Zakona propisano je da je čelnik tijela državne uprave koje je ustrojeno kao ministarstvo ministar, koji sukladno ranije navedenim odredbama Ustava i Zakona o Vladi Republike Hrvatske čini zajedno s drugim članovima Vladu Republike Hrvatske, a kojoj je povjerenje iskazano od većine svih zastupnika u Hrvatskome saboru sukladno ustavnim i zakonskim odredbama, a koji zastupnici opet predstavljaju narod sukladno članku 1., 71. i 72. Ustava. (...) Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sada se po prvi put uređuju pitanja koja se odnose na nadležnost za delimitaciju, rokovi za praćenje i predlaganje delimitacije te pitanja nadzora i nadzornih tijela u delimitacijskom postupku. Ministarstvo pravosuđa i uprave prati kretanje broja birača u izbornim jedinicama i o tome tromjesečno obavještava Vladu Republike Hrvatske, a u slučaju ako dođe do odstupanja u bilo kojoj izbornoj jedinici više od + – 5 % birača od osnove iz članka 14. toga Zakona Ministarstvo pravosuđa i uprave o tome bez odgode obavještava Vladu Republike Hrvatske, dok Vlada Republike Hrvatske Hrvatskome saboru (nositelju zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj) dostavlja izvješća o broju birača upisanih u registar birača i broju birača u izbornim jedinicama dva puta tijekom kalendarske godine i to na kraju I. i III. tromjesečja. Nadalje, smatra se kako je prethodno navedeno zakonsko rješenje delimitacije s mogućim ishodom određivanja i usklađivanja granica izbornih jedinica potpuno sukladno ustavnim odredbama kojima se uređuju pitanja diobe vlasti, uređenja tijela državne vlasti i njihovog djelokruga te pitanja koja se odnose na uređenje izbornog sustava, pri tome vodeći računa i o odredbama koje se odnose na sustav državne uprave, bez da se naruši primarno mjerilo jednake težine biračkog glasa u svakoj izbornoj jedinici. Vezano za predlaganje postupka delimitacije, ukazuje se kako se izborne jedinice za izbor zastupnika u Hrvatski sabor određuju zakonom, a sukladno odredbama članka 85. Ustava pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika, radna tijela Hrvatskoga sabora te Vlada Republike Hrvatske.« 15.3. U odnosu na prigovore iz podnesenog zahtjeva kako u ZIJIZ-u/23 nisu otklonjene »nedoumice i nejasnoće i nedosljednosti vezane uz podatke o broju birača«, u očitovanju se navodi: »Nadalje, vezano za pitanja koja se odnose na podatke iz registra birača kao osnovu za određivanje izbornih jedinica, ističe se ponovo kako je člankom 45. Ustava u stavku 1. propisano da hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor. Isto tako, člankom 4. stavkom 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor propisano je da zastupnike u Sabor biraju, na temelju općeg i jednakog biračkog prava, svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina života (birači). Dakle, na istovrstan način ovo je pravo uređeno odredbama Ustava i Zakona, što znači da navedena odredba Zakona ne može biti predmetom potencijalne ocjene ustavnosti, a imajući u vidu praksu Ustavnog suda, zadnje u predmetu Broj: U-I-2232/2020 od 3. listopada 2023. Zakonom o registru birača (‘Narodne novine’, br. 114/12., 105/15. i 98/19.) propisano je u članku 3. da je registar birača zbirka osobnih podataka o svim biračima hrvatskim državljanima s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj te državljanima država članica Europske unije koji ostvaruju biračko pravo u Republici Hrvatskoj. Člankom 4. toga Zakona, nadalje je propisano da birač može ostvariti svoje biračko pravo nakon što je upisan u registar birača dok je člankom 8. Zakona o registru birača propisano da se registar birača vodi po službenoj dužnosti za svaki grad odnosno općinu, a temelji se na načelu stalnosti te da se unutar grada, odnosno općine registar birača vodi po naseljima, ulicama i trgovima, a adresni podaci temelje se na registru prostornih jedinica, sukladno posebnom zakonu. Vezano za načelo stalnosti, ističe se da je člankom 14. Zakona o registru birača propisano koje su podatke o biračima policijske uprave ili postaje koje vode zbirku podataka o prebivalištu i boravištu dužne odmah dostaviti nadležnom upravnom tijelu prema mjestu prebivališta. Vlada Republike Hrvatske smatra potrebnim istaknuti, kako je vođenje registra birača, koji je službena evidencija, posao državne uprave i to neposredne provedbe zakona u dijelu koji se odnosi na vođenje propisanih očevidnika i drugih službenih evidencija sukladno članku 19. Zakona o sustavu državne uprave te kako se isti ažurira na dnevnoj bazi za razliku od podataka iz popisa stanovništva koji je prema članku 4. Zakona o popisu stanovništva, kućanstva i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine (‘Narodne novine’, br. 25/20. i 34/21.) najveće statističko istraživanje u Republici Hrvatskoj koje se provodi svakih deset godina radi prikupljanja osnovnih podataka o broju, prostornom rasporedu i sastavu stanovništva prema njegovim demografskim, ekonomskim, obrazovnim, migracijskim i ostalim obilježjima, podataka o kućanstvima i stanovima te o njihovim obilježjima. Isto tako ističe se i da je člankom 17. stavkom 2. istoga Zakona propisano da službeni rezultati Popisa nisu osnova za uspoređivanje s drugih državnim evidencijama koje se vode o osobnim stanjima građana. Stoga, potrebno je imati u vidu da je Ustavom u članku 45. stavku 1., jednako kao i u članku 4. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor propisano da opće i jednako biračko pravo u izborima imaju birači, a ne stanovnici. Nastavno na navedeno, ističe se kako je pogrešna, paušalna i potpuno neutemeljena te u Zahtjevu nedokazana tvrdnja podnositelja ‘Kako pretpostavke koje su poslužile kao temelj kod izrade novog ZIJIZ nemaju nikakvo empirijsko utemeljenje’ uz napomenu da podnositelji ne daju u Zahtjevu nikakav dokaz za to. Vezano za navedeno, ukazuje se i na izričaj iz Izdvojenog podupirajućeg mišljenja u odnosu na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4089 i dr. od 7. veljače 2023. suca i predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. sc. Miroslava Šeparovića u kojem se navodi sljedeće: ‹Dakle, svi drugi podaci i registri, uključujući i Popis stanovništva, mogu biti orijentacijski ili kontrolni, ali prema Ustavu (članak 45.) glasuju birači, a ne stanovnici, osiguranici i dr.’.« 15.4. U očitovanju se Vlade u odnosu na prigovore iz zahtjeva u pogledu netransparentnosti u proceduri donošenja ZIJIZ-a/23 navodi sljedeće: »Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor predložila je Vlada Republike Hrvatske na donošenje tijelu zakonodavne vlasti kao Ustavom ovlašteni predlagatelj. Nacrt prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i Nacrt konačnog prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor izradio je stručni nositelj odnosno tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu politički i izborni sustav, izborno pravo i registar birača. Prethodno je već navedeno u tekstu ovoga očitovanja kako čelnik tijela državne uprave može svojom odlukom, sukladno članku 23. Uredbe o općim pravilima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave, osnovati radnu skupinu za izradu nacrta prijedloga zakona, što znači da je riječ o dispoziciji, a ne obvezi čelnika tijela. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinut Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora od 7. veljače 2023. objavljena je u ‘Narodnim novinama’, broj 24 od 1. ožujka 2023. i tom je Odlukom određeno da ukinuti Zakon prestaje važiti 1. listopada 2023. Točkom 41. Odluke Ustavni sud Republike Hrvatske je odredio da je Hrvatski sabor dužan ispuniti obvezu iz članka 45. Ustava i osigurati provedbu ustavnog jamstva jednakog biračkog prava do 1. listopada 2023. Stoga je bilo potrebno provesti prije svega odgovarajući obvezni postupak donošenja zakona, a koji se sastoji od obveze savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, odgovarajućeg postupka na radnim tijelima te na sjednicama Vlade Republike Hrvatske u smislu utvrđivanja Prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te Konačnog prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sukladno odredbama Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (‘Narodne novine’, br. 154/11., 121/12., 7/13., 61/15., 99/16., 57/17., 87/19. i 88/20.) te upućivanja tih prijedloga u proceduru Hrvatskoga sabora koja je propisana odredbama Poslovnika Hrvatskoga sabora (‘Narodne novine’, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Prije upućivanja Nacrta prijedloga zakona u proceduru Vlade Republike Hrvatske, Nacrt prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor bio je na javnom savjetovanju u trajanju od 30 dana, od 25. svibnja do 24. lipnja 2023. na portalu e-Savjetovanja sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (‘Narodne novine’, broj 25/13.) i članku 13. stavku 6. Zakona o procjeni učinaka propisa (‘Narodne novine’, broj 44/17.). U postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću svatko je, pa tako i predstavnici stručne javnosti, mogao dati komentar na Nacrt prijedloga zakona te je ukupno dano 39 komentara. Vlada Republike Hrvatske utvrdila je Prijedlog zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor na svojoj 233. sjednici održanoj 6. srpnja 2023. te ga je uputila u Hrvatski sabor. Rasprava o Prijedlogu zakona održana je na 16. sjednici Hrvatskoga sabora 12. srpnja 2023., a o Prijedlogu zakona raspravljala su prethodno radna tijela Hrvatskoga sabora odbori, kao matično radno tijelo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav 11. srpnja 2023. te Odbor za zakonodavstvo 10. srpnja 2023. Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 16. srpnja 2023. donio zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona te je sve primjedbe, prijedloge i mišljenja uputio predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona. Nastavno na primjedbe podnositelja kako nije postojala stručna rasprava prilikom izrade Zakona, Vlada Republike Hrvatske ističe kako su članovi Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, osim zastupnika u Hrvatskom saboru i imenovani članovi koji su svi primjerice pravne struke, ustavnopravni stručnjaci s visokih učilišta u Republici Hrvatskoj te koji jesu ili su mogli uzeti svoje mjesto u raspravi pred tim Odborom (https://www.sabor.hr/hr/radna-tijela/odbor-za-ustav-poslovnik-i-politicki-sustav-10-saziv-hrvatskoga-sabora), tako da ne stoji primjedba podnositelja da nije postojala stručna rasprava o Prijedlogu zakona. Nadalje, Konačni prijedlog zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor Vlada Republike Hrvatske utvrdila je na svojoj 247. sjednici održanoj 31. kolovoza 2023. te ga je uputila u Hrvatski sabor. Rasprava o Konačnom prijedlogu zakona održana je na 18. sjednici Hrvatskoga sabora 20. srpnja 2023., a o Konačnom prijedlogu zakona raspravljala su prethodno radna tijela Hrvatskoga sabora, odbori, kao matično radno tijelo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav 19. rujna 2023. te Odbor za zakonodavstvo također 19. rujna 2023. Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 28. rujna 2023. donio Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Iz svega navedenoga, jasno i nedvosmisleno proizlazi kako je postupak donošenja Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sukladan svim ustavnim i zakonskim zahtjevima koji se traže kod donošenja zakona. U dijelu Zahtjeva u kojem podnositelji navode kako nisu bili u mogućnosti podnositi amandmane na Konačni prijedlog zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i to iz razloga što je u obrazloženju Konačnog prijedloga zakona propušteno navođenje brojeva birača po pojedinim izbornim jedinicama ističe se kako je člankom 4. stavkom 3. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor propisano da zastupnici imaju pravo uvida u registar birača za vrijeme dok obnašaju dužnost. Budući da zastupnici imaju zakonski utvrđenu mogućnost uvida u registar birača, netočna je tvrdnja da nisu mogli podnositi amandman jer nisu imali uvid u broj birača po predloženim izbornim jedinicama. Nastavno na navedeno, ukazuje se kako tijekom cijelog postupka izrade Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika niti jedan zastupnik 10. saziva Hrvatskoga sabora nije zatražio podatke o broju birača. Da tome nije tako, dokaz su amandmani koje su podnijeli pojedini klubovi zastupnika, odnosno zastupnici u Hrvatskome saboru, a koji se upravo odnose na pripadnost pojedinih gradova i općina izbornim jedinicama (https://www.sabor.hr/konacni-prijedlog-zakona-o-izbornim-jedinicama-za-izbor-zastupnika-u-hrvatski-sabor-drugo-citanje?t=140256&tid=211798). U svrhu ovoga postupka u nastavku se navodi da su kod upućivanja Konačnog prijedloga zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kao polazna vrijednost uzeti podaci o broju birača upisanih u službenu evidenciju koja se vodi temeljem Zakona, registar birača na dan 22. kolovoza 2023. Ukupan broj birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 22. kolovoza 2023. bio je 3.641.998 koji je podijeljen s 10 izbornih jedinica dao osnovu od 364.199,8 birača što je zaokruženo dalo 364.200 birača. Broj birača u svakoj je izbornoj jedinici bio sukladan zakonskom rasponu od + – 5 % od utvrđene osnove, a što se prikazuje u donjoj tablici: Izborne jedinice Broj birača u izbornim jedinicama prema Konačnom prijedlogu zakona (podaci iz registra birača na dan 22. 8. 2023.) I. 356.376 II. 360.087 III. 360.567 IV. 369.819 V. 356.818 VI. 365.190 VII. 359.407 VIII. 372.287 IX. 369.210 X. 372.237 UKUPNO: 3.641.998 « 15.5. U očitovanju se Vlade u odnosu na prigovore u podnesenom zahtjevu da članak 14. ZIJIZ-a/23, kojim se propisuje način određivanja područja deset izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, nije suglasan s odlukom od 7. veljače 2023. i »impliciranim« smjernicama Ustavnog suda navodi: »(...) ističe se kako je odredbom članka 39. stavka 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor propisano da se izborne jedinice određuju Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 % te da ovakvo zakonsko uređenje predstavlja razradu odredbe članka 39. stavka 1. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Vlada Republike Hrvatske kao predlagatelj ovoga Zakona, kod njegovog predlaganja morala je uzeti u obzir ustavne odredbe koje definiraju Republiku Hrvatsku kao jedinstvenu i nedjeljivu državu u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana, a koji tu vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Biračko pravo na svim izborima, pa tako i u izborima za Hrvatski sabor je opće i jednako za sve hrvatske državljane s navršenih 18 godina života (birače). Birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj biraju 140 zastupnika tako da se područje Republike Hrvatske podijeli na deset izbornih jedinica te se u svakoj izbornoj jedinici bira 14 zastupnika u Sabor. Imajući u vidu da je Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj svi birači imaju opće i jednako biračko pravo temeljem kojega biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor, a da su izborne jedinice potencijalno promjenjive i da je određivanje njihovog područja potencijalno podložno promjenama, smatra se kako je bilo potrebno odrediti osnovu na nacionalnoj razini, a koja je tako određena osnova prosječan broj birača koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. U unitarnoj državi kakva Republika Hrvatska po svom ustavnopravnom uređenju jest, zastupnici koji se biraju u Hrvatski sabor zastupnici su svih birača državljana Republike Hrvatske, a ne pojedinih županija, gradova ili općina, odnosno izbornih jedinica u kojima su izabrani. Stoga je Vlada Republike Hrvatske kao predlagatelj zakona prikladnim smatrala odrediti osnovu na nacionalnoj razini kao polaznu točku od koje se u pojedinoj izbornoj jedinici broj birača ne smije razlikovati više od + – 5 % od te osnove.« 15.6. U pogledu prigovora iz podnesenog zahtjeva da se izglasanim ZIJIZ-om/23 većina izbornih jedinica »cijepa« na geografski teško razumljiva područja Vlada u očitovanju navodi: »Vezano za pitanja tzv. ‘cijepanja’ Grada Zagreba i pojedinih županija na više izbornih jedinica, a na koje ukazuju u svome obrazloženju podnositelji Zahtjeva, još jednom se ukazuje na članak 39. stavak 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor kojim je propisano da se pri određivanju izbornih jedinica mora koliko je to najviše moguće voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj. U ovome Zakonu kod određivanja izbornih jedinica, koliko je to najviše moguće, vođeno je računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj te se istovremeno vodilo računa i da se ne naruši primarno mjerilo: jednaka težina biračkog glasa u svakoj izbornoj jedinici, a sve sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Imajući u vidu navode podnositelja o područjima Republike Hrvatske koje čine pojedine izborne jedinice, s naglaskom na VII. Izbornu jedinicu te stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržane u točki 22. Odluke, a koje ponavljaju podnositelji u svom Zahtjevu da ‘delimitacijski postupak ‘crtanja’ granica izbornih jedinica spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu ne bi bilo moguće pravdati potrebama matematičke ujednačenosti izbornih jedinica. Ilustracije radi, čak uz ostvarenje savršene matematičke jednakosti, izborna jedinica koja bi sadržavala primarno područja sjeverne Hrvatske, a kojima bi zbog matematičkog ujednačavanja prema drugim jedinicama bio priključen neki od otoka, teško da bi odagnala sumnju građana u iracionalnost i arbitrarnost izbornog sustava.’ smatra se u nastavku ukazati na sljedeće činjenice koje su bitne za određivanje područja svih deset izbornih jedinica u kojima zastupnike u Hrvatski sabor biraju birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj: I. izborna jedinica obuhvaća dio Grada Zagreba, gradske četvrti u središnjim i južnim dijelovima te južni dio Zagrebačke županije. Navedena područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije čine povezanu i sustavnu cjelinu čiji su dijelovi upućeni demografski, prostorno, geografski, sociološki jedan na drugi. Da je tome tako dokazuju i odredbe Glave VI. Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, br. 62/01., 125/08., 36/09., 119/14., 98/19. i 144/20.) kojima se na poseban način uređuju odnosi između Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Također, ukazuje se i da je područje Grada Velike Gorice, te općina Kravarsko, Orle i Pokupsko bilo do 29. rujna 1995. u sastavu Grada Zagreba temeljem članka 3. tada na snazi Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 90/92.), a da je primjerice Grad Zagreb od 29. rujna 1995. do 15. veljače 1997. bio u sastavu Zagrebačke županije temeljem odredbi članaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 69/95.) i članaka 2. i 3. Zakona o Zagrebačkoj županiji (‘Narodne novine’, broj 69/95.), odnosno članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 14/97.). Područje Zagrebačke županije koje se nalazi u I. izbornoj jedinici temeljem prethodno navedenih čimbenika čini jedinstveni prostor s dijelom Grada Zagreba koji se nalazi u toj izbornoj jedinici. Na navedenom području Zagrebačke županije nalazi se urbano područje Grada Velike Gorice koje je prostorno kontinuirano spojeno s urbanim područjem Grada Zagreba – gradska četvrt Novi Zagreb – istok i s kojim prostorno i geografski čini jednu cjelinu. Na području Grada Velike Gorice nalazi se i Zračna luka Zagreb d.o.o., u kojoj značajni osnivački udio ima Grad Zagreb, gotovo najvažniji cestovni pravac u Republici Hrvatskoj zagrebačka obilaznica koja se s jednim dijelom nalazi i na području Grada Zagreba te auto-cesta A11 i željeznička pruga koji povezuju Zagreb i Sisak. Također, u prilog povezanosti Grada Zagreba i Grada Velike Gorice kao dijelova I. izborne jedinice ističe se i da zagrebački gradski prijevoznik Zagrebački električni tramvaj d.o.o. održava svakodnevne autobusne linije između Zagreba i Velike Gorice. Riječ je o prostorno kompaktnom području s izrazitim dnevnim migracijama u oba pravca uzrokovanim gospodarskim aktivnostima i općenito protokom ljudi i materijalnih sredstava. Navedena argumentacija jednako vrijedi i za preostale jedinice lokalne samouprave iz Zagrebačke županije koje su u I. izbornoj jedinici. Smatra se potrebnim ukazati i kako područje Zagrebačke županije s tri strane u cijelosti okružje područje Grada Zagreba (zapad, jug i istok), dok izuzetak čini jedino područje Krapinsko-zagorske županije na sjeveru koje je od Grada Zagreba odvojeno gorskim masivom Medvednice te se stoga i nalazi u III. izbornoj jedinici. Nadalje, smatra se također potrebnim i navesti kako je upravo zbog velike upućenosti i međusobne interakcije u gospodarskom, prometnom i svakom drugom smislu što uključuje i dnevne migracije između Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj sjedištem Zagrebačke županije određen Zagreb kao gravitacijsko središte, a ne neki od gradova na području Zagrebačke županije kojih, sukladno Zakonu, ima devet. II. izborna jedinica obuhvaća istočne gradske četvrti Donja Dubrava, Gornja Dubrava i Sesvete te istočni dio Zagrebačke županije, cijelu Bjelovarsko-bilogorsku županiju te jugozapadni dio Koprivničko-križevačke županije. Argumentacija koja je iznesena kod I. izborne jedinice o povezanosti između Grada Zagreba i Zagrebačke županije iznosi se ponovo i u ovom slučaju. Nadalje, riječ je prostorno i geografski jedinstvenoj cjelini središnje Hrvatske s istim sociološkim i kulturalnim obrascem koja obuhvaća regije Prigorja (nalazi se u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Koprivničkoj-križevačkoj županiji), zapadne i sjeverne Moslavine (Zagrebačka županija i Bjelovarska-bilogorska županija) i isto tako sa snažnim gravitacijskim središtem u Gradu Zagrebu, koji osim područja Zagrebačke županije obuhvaća i cijelu Bjelovarsko-bilogorsku županiju te istočni dio regije Prigorja koji se nalazi u Koprivničko-križevačkoj županiji (područje Grada Križevaca i okolnih općina). Na području II. izborne jedinice nalaze se i prometnice koje gravitacijski povezuju Grad Zagreb i područja navedenih županija koje se nalaze u II. izbornoj jedinici kao što su magistralne željezničke pruge Zagreb – Tovarnik i Zagreb – Križevci – Koprivnica (s novoizgrađenim odvojkom za Bjelovar), autoceste A3 Bregana – Bajakovo i A4 Zagreb – Goričan s odvojcima brzih cesta za Križevce i Bjelovar. III. izborna jedinica obuhvaća u cijelosti područja Međimurske županije, Varaždinske županije, Krapinsko-zagorske županije i sjeverozapadnog dijela Zagrebačke županije (koje u regionalnom pogledu čini područje Hrvatskoga zagorja i prostorno se naslanja na Krapinsko­ -zagorsku županiju). Riječ je o prostorno povezanom području sjeverne Hrvatske koje je kompaktno u pogledu socioloških i kulturoloških obrazaca i čini jednu cjelinu. IV. izborna jedinice obuhvaća u cijelosti područja Osječko-baranjske županije i Virovitičko-podravske županije te sjeverni podravski dio Koprivničko-križevačke županije. Vezano za područja Osječko-baranjske županije i Virovitičko-podravske županije ističe se da je riječ o sjevernom dijelu prostora povijesnog područja Slavonije dok, kada je riječ o području Koprivničko-križevačke županije, ističe se da se to područje prirodno naslanja na područje slavonske Podravine u Virovitičko-podravskoj županiji s kojim čini jednu prirodnu cjelinu prostora omeđenog na sjeveru rijekom Dravom koja čini granicu prema susjednoj državi Mađarskoj, a na jugu brdskim područjem Bilogore. Kroz cijelu IV. Izbornu jedinicu prolazi magistralna željeznička pruga Koprivnica – Osijek te državna cesta D2. Područje ove izborne jedinice baštini isti sociološki i kulturološki obrazac panonskog dijela Republike Hrvatske. V. izborna jedinica obuhvaća u cijelosti područja Brodsko-posavske županije, Požeško-slavonske županije i Vukovarsko-srijemske županije te istočni dio Sisačko-moslavačke županije. Vezano za područja Brodsko-posavske županije, Požeško-slavonske županije i Vukovarsko-srijemske županije ističe se da je riječ o južnom dijelu povijesnog područja Slavonije dok kada je riječ o području istočnog dijela Sisačko-moslavačke županije ističe se da je riječ o dijelu Slavonije (Grad Novska i općine Jasenovac i Lipovljani pripadaju najzapadnijem dijelu Slavonije) te da se to područje prirodno naslanja na područje slavonske Posavine u Brodsko-posavskoj županiji i Vukovarsko-srijemskoj županiji s kojim čini jednu prirodnu cjelinu prostora omeđenog na jugu rijekom Savom koja čini granicu prema susjednoj državi Bosni i Hercegovini, a na sjeveru brdskim i gorskim područjem južnog dijela slavonskog gorja. Kroz cijelu V. Izbornu jedinicu prolazi magistralna željeznička pruga Zagreb-Tovarnik te autocesta A3. Nadalje, kada je riječ o dijelu Sisačko-moslavačke županije (Hrvatsko Pounje) koje obuhvaća V. izborna jedinica ističe se kako je riječ isto o graničnom području prema Bosni i Hercegovini koje se uzvodno rijekom Unom nastavlja od njenog ušća u rijeku Savu kod Jasenovca. Područje ove izborne jedinice baštini isti sociološki i kulturološki obrazac panonskog dijela Republike Hrvatske. VI. izborna jedinica obuhvaća dio Grada Zagreba, njegove središnje i južne dijelove te južni dio Zagrebačke županije. Argumentacija koja je iznesena kod I. i II. izborne jedinice o povezanosti između Grada Zagreba i Zagrebačke županije iznosi se ponovno i u ovom slučaju. Nadalje, riječ je o prostorno i geografski jedinstvenoj cjelini središnje Hrvatske s istim sociološkim i kulturalnim obrascem koja obuhvaća regije Prigorja (nalazi se u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji) i isto tako sa snažnim gravitacijskim središtem u Gradu Zagrebu. Primjerice, područje Grada Zaprešića, pa i samo naselje Zaprešić, a koje je urbano područje prostorno je spojeno s područjem Grada Zagreba, odnosno s naseljem Zagreb. Isto vrijedi i za područje Grada Sveta Nedelja. Također, ukazuje se i da je primjerice područje Grada Zaprešića bilo do 29. rujna 1995. u sastavu Grada Zagreba temeljem članka 3. tada na snazi Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 90/92.), a da je primjerice Grad Zagreb od 29. rujna 1995. do 15. veljače 1997. bio u sastavu Zagrebačke županije temeljem odredbi članaka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 69/95.) i članaka 2. i 3. Zakona o Zagrebačkoj županiji (‘Narodne novine’, broj 69/95.), odnosno članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Gradu Zagrebu (‘Narodne novine’, broj 14/97.). Na području VI. Izborne jedinice nalaze se i prometnice koje gravitacijski povezuju Grad Zagreb i dio Zagrebačke županije kao što su magistralne željezničke pruge Savski Marof – Zagreb – Tovarnik, Zagreb – Rijeka i Zagreb – Split, autoceste A1 Zagreb – Ploče – Karamatići, A3 Bregana – Bajakovo i A6 Zagreb – Rijeka te državna cesta D1. Također, u prilog povezanosti Grada Zagreba i Grada Zaprešića kao dijelova VI. izborne jedinice ističe se i da zagrebački gradski prijevoznik Zagrebački električni tramvaj d.o.o. održava svakodnevne autobusne linije između Zagreba i Zaprešića. VII. izborna jedinica koja se posebno apostrofira u ovom Zahtjevu od strane podnositelja kako oni smatraju kao primjer ‘iracionalnosti i arbitrarnosti izbornog sustava’ obuhvaća u cijelosti područja Karlovačke županije, Ličko-senjske županije, najvećeg dijela Sisačko-moslavačke županije (osim zapadne Slavonije i dijela Hrvatskog Pounja), dijela Primorsko-goranske županije (riječko zaleđe i Gorski kotar) te dijela Zadarske županije (lički dio te najsjeverniji dio Dalmacije). Vezano za županije, gradove i općine koje su obuhvaćene tom izbornom jedinicom ističe se kako je u najvećem dijelu riječ o dinarskom brdsko-planinskom području hrvatskih regija (Lika, Gorski kotar, riječko zaleđe, Kordun, Banovina, dio Žumberka te velebitski dio sjeverne Dalmacije) koji ima vrlo slične sociološke, kulturološke i zemljopisne karakteristike te koji kao zajedničko obilježje ima i vrlo dugačku granicu s Bosnom i Hercegovinom u cijeloj dužini od Općine Dvor u Sisačko-moslavačkoj županiji pa sve do Općine Gračac u Zadarskoj županiji. Nadalje, riječ je o izbornoj jedinici čija su područja (Ličko-senjska županija, Karlovačka županija, Sisačko-moslavačka županija te sjeverni dio Zadarske županije) u najvećoj mjeri bila izložena stradanjima u Domovinskom ratu te kao posljedicu toga imaju i slične probleme koji su posljedica toga (ratna razaranja, demografija, gospodarski razvoj), ali isto tako i prednosti budući da je riječ o krajevima s očuvanom prirodnom i kulturnom baštinom pogodnom za razvoj turizma i drugih oblika gospodarstva zasnovanih na toj baštini. Na području VII. Izborne jedinice nalaze se i prometnice koje povezuju pojedine dijelove te izborne jedinice kao što su magistralne željezničke pruge Zagreb – Karlovac – Ogulin – Delnice – Rijeka te Zagreb – Karlovac – Ogulin – Gospić – Split, autoceste A1 i A6 te državne ceste D1 i D8 (Jadranska magistrala). Vezano za navode podnositelja da ‘Tako u istoj izbornoj jedinici glasuju primjerice birači iz Popovače i oni s Paga, kao i iz Gline, Karlovca i otoka Vira’ ističe sa ponovo kako je Republika Hrvatska sukladno slovu Ustava jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj vlast proizlazi i pripada narodu i u kojoj narod u ovom slučaju vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika (zastupnika) u Hrvatski sabor. Stoga se u izborima za Hrvatski sabor u izbornim jedinicama biraju zastupnici koji zastupaju cijeli narod, a ne županije, gradove i općine, odnosno neke druge cjeline kao su što pojedina područja u Republici Hrvatskoj. Upravo radi prethodno navedenog potrebno je još jednom naglasiti kako je člankom 4. stavkom 1. Ustava propisano da je u Republici Hrvatskoj državna vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu (Hrvatski sabor), izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu te da se sukladno članku 133. stavku 1. Ustava građanima jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, a da se sukladno stavku 2. istoga članka Ustava pravo na samoupravu ostvaruje preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava. Dakle, predstavnici građana na razini županija

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.