Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-5386/2023 od 6. ožujka 2024

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-5386/2023 od 6. ožujka 2024.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-5386/2023 od 6. ožujka 2024.

NN 44/2024 (12.4.2024.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-5386/2023 od 6. ožujka 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 772 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Petar Jurko iz Splita, kojeg zastupa Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, na sjednici održanoj 6. ožujka 2024. jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem Pr-727/16 (ranije broj: Pr-416/13).

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Petru Jurku iz Splita, Mosećka 64, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u visini od 1.500,00 eura.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM 1. Petar Jurko iz Splita (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg u postupku pred Ustavnim sudom zastupa Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, podnio je 1. prosinca 2023. ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), radi zaštite člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku, povrijeđenog nerazumno dugim trajanjem radnog spora koji se u trenutku podnošenja ustavne tužbe vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem Pr-727/2016 (ranije broj: Pr-416/13).

2.Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Splitu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) broj: Pr-727/2016 (ranije broj: Pr-416/13).

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU 3. Podnositelj (policijski službenik) podnio je 24. lipnja 2013. prvostupanjskom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske radi isplate uvećanog dijela plaće za obavljeni prekovremeni rad od veljače do prosinca 2010.

Tuženica je 13. rujna 2013. dala odgovor na tužbu.

Pred prvostupanjskim sudom održano je sedam ročišta i to: 24. rujna 2013., 6. studenoga 2013., 12. prosinca 2013. (na kojem je tuženica istaknula prigovore nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 11. studenoga 2013. i utvrđeno je da je podnositelj podneskom od 3. prosinca 2013. preinačio tužbeni zahtjev u skladu s navedenom nalazom i mišljenjem), 20. ožujka 2014., 21. svibnja 2014., 18. lipnja 2014., te 26. kolovoza 2014. (na kojem je donesena i objavljena presuda broj: Pr-416/13 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev podnositelja).

Prvostupanjski sud je utvrdio da je podnositelj u utuženom razdoblju bio u redovnom i prekovremenom radu na terenu i angažiran 24 sata dnevno, te je ocijenio da podnositelju pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad u skladu s člankom 92. Zakona o policiji (»Narodne novine« broj 129/00. i 41/08.) i člankom 44. stavkom 11. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (»Narodne novine« broj 93/08., 23/09., 39/09., 90/10. i 89/12.).

Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu 3. rujna 2014., a podnositelj je 26. rujna 2014. dao odgovor na žalbu tuženice.

Presudom Županijskog suda u Splitu broj: Gžri-246/14 od 16. studenoga 2014. odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014.

Županijski sud u Splitu prihvatio je razloge iznesene u obrazloženju navedene presude prvostupanjskog suda.

Tuženica je 7. siječnja 2015. podnijela reviziju protiv navedene presude Županijskog suda u Splitu, a podnositelj je 3. veljače 2015. dao odgovor na reviziju tuženice.

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revr 598/15-2 od 1. lipnja 2016. ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gžri-246/14 od 16. studenoga 2014. i presudu prvostupanjskog suda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014. i predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prema stajalištu Vrhovnog suda nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili mjerodavno pravo jer nisu utvrdili koliko je sati prekovremeno podnositelj radio, pri čemu je taj sud, pozivajući se na svoju odluku broj: Revr 753/09 od 17. studenoga 2009. istaknuo da »prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu nije životno prihvatljiv«.

U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda broj: Revr 598/15-2 od 1. lipnja 2016. navedeno je: »Materijalnopravno pitanje koje tuženica postavlja u reviziji je ‘... može li se taj ostali rad, odnosno vrijeme provedeno na službi tretirati prekovremenim radom u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora te tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora.’ (...) Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je sav rad tužitelja u višednevnoj službi na brodu dulji od 40 sati tjedno prekovremeni rad, sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili odlučne činjenice – stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, te vrijeme za odmor a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću. Budući da nema uvjeta za preinaku pobijane presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom suđenju sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.« Potom je pred prvostupanjskim sudom održano tri ročišta i to: 31. siječnja 2017. – na kojem je rješenjem broj: Pr-727/16 prihvaćen podnositeljev prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tri svjedoka, 5. travnja 2017. – na kojem su saslušana dva od po podnositelju predložena tri svjedoka i 3. srpnja 2018. – na kojem je prihvaćen u podnesku od 2. srpnja 2018. iznesen prijedlog podnositelja i rješenjem broj: Pr-727/16 određen prekid postupka do zauzimanja pravnog stajališta Županijskog suda u Splitu u predmetima istovjetne činjenične i pravne naravi.

Ročište zakazano za 3. svibnja 2018. nije održano na prijedlog stranaka (punomoćnik podnositelja bio je spriječen pristupiti zbog ranije određenih obveza).

Do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu radni spor nije dovršen.

III. MJERODAVNO PRAVO 4. U odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016., u točkama 4. – 11. (»Narodne novine« broj 50/16.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.) sve do 14. ožujka 2013., kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. – Uredba, 67/18., 126/19. – rješenje USRH broj: U-I-4658/2019 i dr., 130/20. – odluka i rješenje USRH broj: U-I-4658/2019 i dr., 21/22., 60/22. – rješenje USRH broj: U-I-2215/2022 i dr., 16/23. – odluka i rješenje USRH broj: U-I-2215/2022 i dr. i 155/23. – članak 52. stavak 5. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama; u daljnjem tekstu: ZoSud: 28/13-155/23).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE 5. U skladu sa stajalištem Ustavnog suda iznesenim u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.), jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da su podnositelji prethodno koristili dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

6.Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u presudama donesenim 30. srpnja 2020. u predmetu Mirjana Marić protiv Hrvatske (br. 9849/15, §§ 74. – 80.), predmetu Glavinić i Marković protiv Hrvatske (br. 11388/15 i 25605/15, §§ 94. – 101.), te predmetu Kirinčić i drugi protiv Hrvatske (br. 31386/17, §§ 99. – 102.), iznio je stajalište prema kojemu zakonodavni model propisan ZoSudom: 28/13-155/23 nije u skladu s pravom na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). Navedeno stajalište ESLJP ponovio je u predmetu Balicki protiv Hrvatske (br. 71300/16, § 8., presuda od 9. veljače 2023.).

7.Ustavni sud utvrđuje da je u trenutku podnošenja ustavne tužbe a priori došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Naime, od pokretanja radnog spora (24. lipnja 2013.) do podnošenja ustavne tužbe (1. prosinca 2023.) radni spor je trajao deset (10) godina, pet (5) mjeseci i sedam (7) dana.

8.Imajući u vidu stajališta ESLJP-a navedena u točki 6. obrazloženja ove odluke i s njima u vezi promjenu prakse Ustavnog suda, te okolnosti konkretnog slučaja, ocjena je Ustavnog suda da podnositelj ustavne tužbe nije bio dužan prethodno koristiti ZoSudom: 28/13-155/23 propisano dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

9.Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju ustavna tužba dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE 10. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenosti predmeta, ponašanju podnositelja i mjerodavnih tijela, te važnosti predmeta postupka za podnositelja.

1)Duljina sudskog postupka 11. Radni spor započeo je 24. lipnja 2013. podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu i do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu nije dovršen.

12.Ustavni sud utvrđuje da postupak u razmatranom razdoblju od 24. lipnja 2013. (dana podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu) do 6. ožujka 2024. (dana donošenja odluke Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu) traje ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i dvanaest (12) dana.

2)Složenost sudskog predmeta 13. Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Međutim, navedena okolnost sama po sebi ne opravdava trajanje radnog spora u razdoblju duljem od deset (10) godina.

3)Postupanje nadležnih sudova 14. Radni spor pred prvostupanjskim sudom vodio se u dva navrata.

U prvom navratu donesena je presuda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj: Gžri-246/14 od 16. studenoga 2014., ali je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda broj: Revr 598/15-2 od 1. lipnja 2016.

U drugom navratu radni spor, nakon ukidanja presude prvostupanjskog suda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014., vodio se pred tim sudom do 3. srpnja 2018. kada je rješenjem istog suda broj: Pr-727/16 određen prekid postupka.

Tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom održano je ukupno deset (10) ročišta i to: 24. rujna 2013., 6. studenoga 2013., 12. prosinca 2013., 20. ožujka 2014., 21. svibnja 2014., 18. lipnja 2014., 26. kolovoza 2014. – na kojem je donesena i objavljena presuda broj: Pr-416/13, 31. siječnja 2017., 5. travnja 2017. i 3. srpnja 2018. – na kojem je na prijedlog podnositelja rješenjem broj: Pr-727/16 određen prekid postupka.

Radni spor vodio se također pred Županijskim sudom u Splitu koji je presudom broj: Gžri-246/14 od 16. studenoga 2014. odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu prvostupanjskog suda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014.

Nadalje, u povodu revizije tuženice protiv navedene presude Županijskog suda u Splitu, radni spor vođen je pred Vrhovnim sudom koji je rješenjem broj: Revr 598/15-2 od 1. lipnja 2016. ukinuo i presudu prvostupanjskog suda broj: Pr-416/13 od 26. kolovoza 2014. i presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gžri-246/14 od 16. studenoga 2014., te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4)Ponašanje podnositelja ustavne tužbe 15. Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe djelomično pridonio duljini trajanja radnog spora predlažući prvostupanjskom sudu 2. srpnja 2018. da utvrdi prekid postupka do usklađenja sudske prakse drugostupanjskog suda i potom tijekom više od pet godina po određivanju prekida postupka nije tražio da prvostupanjski sud nastavi postupak.

Međutim, Ustavni sud ne može ne primijetiti da, s obzirom na uputu danu u rješenju Vrhovnog suda broj: Revr 598/15-2 od 1. lipnja 2016., prvostupanjski sud nije imao osnova prihvatiti podnositeljev prijedlog za određivanje prekida postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA 16. Ustavni sud utvrđuje da se radni spor u razmatranom razdoblju vodio dulje od deset (10) godina i da još nije dovršen.

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je trajanjem radnog spora u navedenom mjerodavnom razdoblju podnositelju ustavne tužbe povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda 17. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja odluke prvostupanjskog suda u predmetu broj: Pr-727/16 (ranije broj: Pr-416/13) u roku od osam (8) dana od dana donošenja, a najkasnije u roku od osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

18.U skladu s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

U konkretnom slučaju uzeo je u obzir doprinos podnositelja duljini trajanja radnog spora.

19.Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-5386/2023 Zagreb, 6. ožujka 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Branko Brkić, v. r.

Odluka, NN 44/2024-772 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 44/2024 Broj dokumenta u izdanju: 772 Stranica tiskanog izdanja: 30 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 12.4.2024.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Prekovremeni rad: limiti, plaćanje i naplata sati

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.