Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/132-24-389 od 18. prosinca 2024.

Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/132-24-389 od 18. prosinca 2024. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/132-24-389 od 18. prosinca 2024. NN 81/2025 (19.5.2025.), Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/132-24-389 od 18. prosinca 2024. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 1075 Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, OIB: 54882480048, na temelju članka 2.a, članka 30. točke 2. i 4., članka 31., članka 58. stavka 1. točke 1. i 13. i članka 74. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23.) te članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provođenju pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u člancima 81. i 82. Ugovora (Službeni list L 001, 4. siječnja 2003. i Posebno izdanje Službenog lista 08/Sv. 01 od 13. veljače 2013.), u upravnom postupku utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, pokrenutom po službenoj dužnosti protiv poduzetnika Ericsson Nikola Tesla d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45, OIB: 84214771175, zastupanog po punomoćnicima […], Retel d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica dr. Luje Naletilića 25, OIB: 75715390821, zastupanog po punomoćniku […], Kodeks d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 60, OIB: 82691288367, zastupanog po punomoćnicima […], Vatel d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Ulica 141. brigade hrvatske vojske 12, OIB: 49001727560, zastupanog po punomoćnicima […], LUMISS d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, Vukovarska 9, OIB: 84135539206, zastupanog po Ani Mateljan, direktorici i Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, Republika Austrija, zastupanog po punomoćnicima […], na temelju odluke Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja u sastavu: dr. sc. Mirta Kapural, dipl. iur., predsjednica Vijeća, mr.sc. Branimira Kovačević, dipl. oec., zamjenica predsjednice Vijeća, Sandra Mikinac, dipl. iur. i Denis Matić, dipl. iur., članovi Vijeća, sa sjednice 50/2024., održane 18. prosinca 2024., donosi sljedeće RJEŠENJE I. Utvrđuje se da su poduzetnici Ericsson Nikola Tesla d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45, Retel d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica dr. Luje Naletilića 25, Kodeks d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 60, Vatel d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Ulica 141. brigade hrvatske vojske 12 i LUMISS d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, Vukovarska 9, međusobnom podjelom tržišta prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericsson/Aastra/Mitel u RH te utvrđivanjem cijena navedenih proizvoda i usluga, u razdoblju od 1. listopada 2010. do 14. srpnja 2015., narušili tržišno natjecanje na navedenom tržištu, odnosno sklopili zabranjeni horizontalni sporazum koji je za cilj imao sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 8. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23.). II. Utvrđuje se da je poduzetnik Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, u razdoblju od 1. listopada 2010. do 14. srpnja 2015. sudjelovao u zabranjenom horizontalnom sporazumu iz točke I. izreke ovoga rješenja kojim je narušeno tržišno natjecanje na tržištu prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericsson/Aastra/Mitel u RH, na način da je bio svjestan materijalnih postupaka koje su provodili drugi sudionici tog sporazuma prilikom ostvarivanja zajedničkih ciljeva te je vlastitim ponašanjem doprinio zajedničkim ciljevima koje su ostvarivali svi sudionici sporazuma. III. Postupak protiv poduzetnika Ericsson Nikola Tesla d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45, Retel d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica dr. Luje Naletilića 25, Kodeks d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 60, Vatel d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Ulica 141. brigade hrvatske vojske 12, LUMISS d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, Vukovarska 9 i Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, u dijelu koji je pokrenut u smislu članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, obustavlja se jer ne postoje zakonske pretpostavke za njegovo daljnje vođenje. IV. Zabranjeni horizontalni sporazum iz točke I. izreke ovoga rješenja je ex lege ništetan, u smislu članka 8. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23.). V. Poduzetnicima iz točke I. i II. izreke ovoga rješenja izriču se sljedeće novčane kazne: 1. Ericsson Nikola Tesla d.d. u iznosu od 785.570,58 eura 2. Retel d.o.o. u iznosu od 23.734,29 eura 3. Kodeks d.o.o. u iznosu od 113.405,66 eura 4. Vatel d.o.o. u iznosu od 39.135,04 eura 5. LUMISS d.o.o. u iznosu od 29.834,54 eura 6. Mitel Austria GmbH u iznosu od 179.288,13 eura Rok izvršenja: 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, uračunavajući u iznos novčane kazne i zakonske zatezne kamate od dana pravomoćnosti rješenja do dana plaćanja. VI. Ovo rješenje bit će objavljeno u »Narodnim novinama« i na internetskoj stranici Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Obrazloženje 1. Pokretanje postupka Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: AZTN) je zaključkom klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/74-2015-006, od 1. srpnja 2015., pokrenula postupak protiv poduzetnika Ericsson Nikola Tesla d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45 (dalje u tekstu: Ericsson NT), Steiner telekomunikacije d.o.o., sa sjedištem u Svetoj Nedelji, Brezje, Siget I 25 (dalje u tekstu: Steiner), Retel d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica dr. Luje Naletilića 25 (dalje u tekstu: Retel), Kodeks d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 60 (dalje u tekstu: Kodeks), Vatel d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Ulica 141. brigade hrvatske vojske 12 (dalje u tekstu: Vatel) i LUMISS d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, Vukovarska 9 (dalje u tekstu: Lumiss), radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma. Cilj predmetnog postupka bio je utvrditi jesu li navedeni poduzetnici podijelili tržište kućnih telefonskih centrala i sustava te utvrđivali cijene proizvoda i usluga povezanih s navedenim tržištem. AZTN je 1. lipnja 2015. zaprimio prijavu Steinera za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere u smislu članka 65. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09. i 80/13.) i Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere (»Narodne novine«, br. 129/10. i 96/17., dalje u tekstu: Uredba o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere). Steiner je naveo kako se njegov podnesak, zaprimljen u AZTN-u 22. svibnja 2015., ima smatrati sastavnim dijelom navedene prijave za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere (dalje u tekstu: Prijava). AZTN je 19. lipnja 2015. zaprimio podnesak Steinera kojim je dopunio svoju Prijavu. Steiner u Prijavi u bitnome navodi kako od 2000. godine na tržištu kućnih telefonskih centrala i sustava postoji horizontalni sporazum – kartel, udruženje više poduzetnika kao izravnih konkurenata. Sukladno navodima Steinera, navedeni kartel pokrenuo je Ericsson NT, s ciljem da u njega uključi svoje poslovne partnere koji su bili u funkciji resellera, odnosno preprodavača telekomunikacijske opreme, telefonskih centrala i telefona iz programa Enterprise i plasirali ih krajnjim kupcima. Ericsson NT je aktivnosti pokrenuo pod nazivom »uređenje tržišta«, a koje je rezultiralo podjelom tržišta na partnere, uz zadržavanje dijela tržišta za sebe. Podjela prema partnerima vršena je prema regionalnom sjedištu pojedinih partnera, dok je Ericsson NT za sebe zadržao veće kupce, državne institucije, javna poduzeća bez obzira na regionalnu pripadnost i sjedište. Pored podjele tržišta, Ericsson NT je propisao odnose unutar kartela, uveo je nadziranje, pridržavanje i kontrolu provođenja sporazuma od strane njegovih zaposlenika, te kažnjavanje partnera koji se ne pridržavaju sporazuma. Steiner navodi kako je podjela tržišta izvršena putem tablice tzv. »područja lova«, kojom je određeno koji poduzetnik će opskrbljivati kojeg kupca. Ericsson NT je direktno utjecao na podnošenje ponuda po pozivnom ili javnom nadmetanju uz prethodni dogovor o cijenama koje preferirani partner tog kupca mora ponuditi kupcu. Svaki drugi ponuditelj mogao je dostaviti ponudu, ali je trebao uvijek dostaviti višu ponudu od preferiranog partnera iz tablice lova ili ignorirati natječaj, tj. ne podnositi ponudu. Prema navodima Steinera, iz tablice lova je vidljivo da je Ericsson NT zadržao za sebe velike korisnike, državne tvrtke i javna poduzeća, gdje se partneri, sudionici kartela nisu smjeli pojaviti na natječaju, niti su smjeli išta ponuditi bez znanja i odobrenja Ericsson NT-a, a i kad bi dobili dozvolu za prodaju tom kupcu, smjeli su prodati samo »sitnu robu«. Tijekom trajanja sporazuma, Ericsson NT je povećavao svoju bazu, postepeno preuzimajući od partnera sve više i više državnih institucija, javnih poduzeća i velikih kompanija pod svoju direktnu prodaju, obrazlažući to svojom strateškom politikom. Ako je korisnik odnosno kupac inzistirao na ponudi od partnera, partner je dostavio ponudu kupcu s cijenama i uvjetima koje mu je odredio Ericsson NT. Nadalje, Steiner navodi kako je Ericsson NT do 2008. godine imao u svom programu proizvodnju i prodaju kućnih telefonskih centrala i sustava (Enterprise program) sa trgovačkim nazivom opreme kao MD110, Businessphone 50 i 250, digitalne telefone i sl. Tijekom 2008. Ericsson korporacija prodaje Enterprise program kanadskom poduzetniku Aastra Technologies Limited, sa sjedištem u Kanadi (dalje u tekstu: Aastra), a Ericsson grupacija u svijetu i Ericsson NT postaju partneri u prodaji i zadržavaju postojeće prodajne kanale. Tijekom 2013. Aastru preuzima također kanadski poduzetnik Mitel Networks Corporation (dalje u tekstu: Mitel i/ili Mitel NC), a Ericsson grupacija u svijetu i Ericsson NT postaju partneri u prodaji i zadržavaju postojeće prodajne kanale. Ericsson NT više ne prodaje svoje proizvode, već je partner (preprodavač) Mitela NC kao proizvođača telekomunikacijske opreme. Steiner također navodi kako je Kodeks, pored Ericsson NT-a, drugi partner Mitela NC i ovlašteni uvoznik telekomunikacijske opreme Mitela NC u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: RH). Kodeks, prema navodima Steinera, koordinira svoj rad u segmentu prodaje telekomunikacijske opreme s Ericsson NT-om, te je prihvatio podjelu kupaca i dogovor oko cijene za krajnjeg korisnika. Ericsson NT indirektno upravlja telekomunikacijskim segmentom poslovanja Kodeksa putem […], predstavnika Mitela NC u regionalnom sjedištu u Beču, Republika Austrija, zaduženog za tržište Slovenije, RH i Bosne i Hercegovine. Steiner je u Prijavi kao sudionike predmetnog horizontalnog sporazuma odnosno kartela naveo sljedeće poduzetnike: Ericsson NT, Steiner, Retel, Kodeks, Vatel, Lumiss, […] i […] Steiner je u Prijavi dostavio podatke o predmetnom kartelu, njegovim ciljevima i aktivnostima, podatke o tržištu na koje se kartel odnosi, sudionicima mogućeg zabranjenog sporazuma, kao i dokumentaciju koja se odnosila na predmetni sporazum te kojom potkrepljuje svoje navode. Slijedom navedenog, na temelju podataka i dokumentacije koju je Steiner dostavio u Prijavi, zaključeno je da postoje dostatne indicije za pokretanje postupka protiv poduzetnika Ericsson NT, Steiner, Retel, Kodeks, Vatel i Lumiss, radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma. Stoga je Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje u tekstu: Vijeće), na sjednici 25/2015., održanoj 1. srpnja 2015., donijelo odluku o pokretanju predmetnog postupka u kojem je bilo potrebno utvrditi jesu li navedeni poduzetnici sklopili zabranjeni sporazum u smislu članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09. i 80/13.) na tržištu kućnih telefonskih centrala i sustava. U odnosu na poduzetnike […] i […] koje je Steiner također naveo kao sudionike predmetnog zabranjenog sporazuma, AZTN je uvidom u internetske stranice sudskog registra (https://sudreg.pravosudje.hr), posjećene 3. lipnja 2015., utvrdio kako su navedeni poduzetnici brisani iz sudskog registra, […] rješenjem Trgovačkog suda u […], a […] rješenjem Trgovačkog suda u […]. 2. Nenajavljene pretrage poslovnih prostorija Na temelju odredbi članka 42. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23., dalje u tekstu: ZZTN), AZTN ima ovlast provođenja nenajavljenih pretraga poslovnih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava, dokumenata, isprava i stvari koje se tamo nalaze, kao i pečaćenje te privremeno oduzimanje predmeta, osobito ako postoji opasnost od skrivanja ili uništenja dokaza, koji su nužni za utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 8. ZZTN-a ili članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. svibnja 2008.; dalje u tekstu: UFEU), a razumno je pretpostaviti da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe. Prije provođenja nenajavljene pretrage, AZTN je dužan od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) zatražiti nalog za provedbu iste. S obzirom na dokumentaciju koju je Steiner dostavio uz svoju Prijavu, bilo je izvjesno da stranke posjeduju dokumentaciju u elektroničkom i materijaliziranom obliku koja ukazuje na postojanje mogućeg zabranjenog sporazuma, te da je riječ o dokumentaciji koja bi mogla teretiti stranke u ovom postupku. Stoga je postojala opasnost, u slučaju da stranke unaprijed budu obaviještene o provođenju pretrage ili kada bi AZTN zatražio dokumentaciju pisanim putem, da bi postojeći dokazi, a koji bi mogli upućivati na postojanje teškog ograničenja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, mogli biti skriveni ili uništeni. Štoviše, već bi samo saznanje da AZTN vodi predmetni postupak predstavljalo stvarnu opasnost da stranke sakriju ili unište dokaze. Stoga je AZTN zaključcima od 1. srpnja 2015. zatražio od VUSRH izdavanje naloga za provedbu nenajavljenih pretraga poslovnih prostorija Ericsson NT-a, Retela i Kodeksa. Također, AZTN je zaključkom od 1. srpnja 2015. zatražio od VUSRH izdavanje naloga za provedbu nenajavljene pretrage poslovnih prostorija Steinera, u svrhu provjere vjerodostojnosti dokumentacije dostavljene od strane tog poduzetnika, te kako bi se provjerilo pridržava li se Steiner obveze iz članka 3. stavka 5. Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere, u dijelu koji se odnosi na dostavu točnih, potpunih i nezavaravajućih podataka. Na temelju naloga VUSRH, AZTN je proveo nenajavljene pretrage poslovnih prostorija Ericsson NT-a, Retela, Kodeksa i Steinera, u razdoblju od 14. do 17. srpnja 2015. 3. Prijava Kodeksa za odobrenje umanjenja upravno-kaznene mjere (novčane kazne) AZTN je 24. studenog 2015., zaprimio prijavu Kodeksa za odobrenje umanjenja upravno-kaznene mjere u smislu članka 17. Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere. Kodeks je navedenu prijavu dodatno nadopunio podneskom od 7. prosinca 2015. U svojoj prijavi, Kodeks je priznao postojanje zabranjenog sporazuma na tržištu prodaje kućnih telefonskih centrala i svoje sudjelovanje u istom. Kodeks je istaknuo kako on taj sporazum nije, ni inicirao, ni poticao, nego je to činio Ericsson NT, a Kodeks je bio indirektno prisiljen sudjelovati u sporazumu, jer bi u suprotnom bio onemogućen u prodaji predmetnih telefonskih centrala. Kodeks dalje navodi kako je u proljeće 2004. od Ericsson NT-a primio popis važnih kupaca na temelju kojeg se usmeno tražilo da im Kodeks ne smije samostalno davati ponude. Navedeni popis kupaca je Kodeks dostavio u privitku svoje prijave. Kodeks je također dostavio i ispise elektroničke pošte iz kojih su vidljive aktivnosti pojedinih stranaka u predmetnom zabranjenom sporazumu. Prema navodima Kodeksa, tipični slijed događaja bio je taj da bi Ericsson NT najavio potencijalni posao (»prijava projekta«) […] u Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, Republika Austrija (dalje u tekstu: Mitel Austria) tvrdeći ili da je taj posao pripremio u suradnji s korisnikom ili npr. da je to korisnik s kojim je već radio i da je to samo nastavak te suradnje. […] bi elektroničku poštu proslijedio Kodeksu nakon čega bi Kodeks potvrdio da se sa takvim prijedlogom slaže ili bi ga osporio. Mitel partner koji bi na taj način bio »nominiran« za taj posao bio bi na tom projektu zaštićen već samom činjenicom da ostali Mitel partneri neće sudjelovati u nuđenju ili će sudjelovati sa dogovorenim cijenama, a osim toga za veće ili značajnije projekte dobio bi od Mitela Austria posebne komercijalne uvjete za nabavu opreme za taj posao, obično povoljnije od standardnih uvjeta definiranih redovnim cjenikom Mitela Austria, ovisno o veličini posla ili njegovoj važnosti. Na taj način drugi partneri koji bi se natjecali na tom poslu, automatski bi bili u poziciji da je njihova ponuda nepovoljnija. 4. Pokretanje postupka protiv Mitel Austrije i spajanje postupaka U svojoj prijavi za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere odnosno prijavi za odobrenje umanjenja upravno-kaznene mjere, Steiner i Kodeks naveli su kako je poduzetnik Aastra Technologies Limited, Kanada (dalje u tekstu: Aastra), kojeg je 2014. preuzeo također kanadski poduzetnik Mitel, putem svoje tvrtke kćeri koja ima naziv Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, Republika Austrija, imao aktivnu ulogu u predmetnom zabranjenom sporazumu. Također, AZTN je na temelju dokumentacije prikupljene tijekom nenajavljenih pretraga utvrdio, iako se većina komunikacije odvijala između Ericsson NT-a, Steinera, Retela, Kodeksa, Vatela i Lumissa, da se dio komunikacije između navedenih poduzetnika odvijao preko treće osobe, konkretno Mitela Austria, ranije Aastre. Primjerice, jedan od poduzetnika bi zatražio »zaštitu projekta« na način da bi podatke o određenom kupcu i projektu poslao putem e-pošte […], zaposleniku Aastre/Mitela Austria koji bi to proslijedio drugom poduzetniku. »zaštita projekta« je podrazumijevala da se ostali sudionici suzdrže od davanja ponuda tom kupcu ili da ponude više cijene od poduzetnika koji traži zaštitu. Međutim, uloga Aastre/Mitela Austria nije bila samo prosljeđivanje informacija drugoj strani, već je u nekim slučajevima odobravanje »zaštite projekta« od strane Aastre/Mitela bilo presudno i odlučujuće za dodjelu kupaca pojedinom sudioniku zabranjenog sporazuma, a uključivalo je i ograničavanje sudionika predmetnog sporazuma koji nije »zaštitio projekt« da slobodno određuje prodajnu cijenu, ukoliko isti ipak odluči dati ponudu. Dokumentacija koja je prikupljena tijekom predmetnih nenajavljenih pretraga, kao i očitovanja te dokumentacija dostavljeni od strane Steinera kao podnositelja prijave za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere i Kodeksa kao podnositelja prijave za odobrenje umanjenja upravno-kaznene mjere, ukazivali su na to da je uz poduzetnike Ericsson NT, Steiner, Retel, Kodeks, Vatel i Lumiss, u mogućem zabranjenom sporazumu na tržištu kućnih telefonskih centrala i sustava u RH sudjelovao i poduzetnik Mitel Austria. Slijedom navedenog, na temelju podataka i dokumentacije prikupljene u ovom predmetu, zaključeno je da postoje dostatne indicije za pokretanje postupka protiv poduzetnika Mitel Austria radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN-a. Stoga je Vijeće na sjednici 16/2016., održanoj 25. svibnja 2016., u predmetu pod poslovnim brojem klasa: UP/I 034-03/16-01/012 donijelo odluku o pokretanju postupka protiv Mitel Austria u kojem je bilo potrebno utvrditi je li i navedeni poduzetnik sudjelovao u predmetnom zabranjenom sporazumu u smislu članka 8. ZZTN-a na tržištu kućnih telefonskih centrala i sustava u RH. Radi vođenja jedinstvenog upravnog postupka, AZTN je temeljem odredbe članka 44. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.) zaključkom klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/64-2016-065 od 25. svibnja 2016. spojio postupak pokrenut protiv Ericsson NT-a, Steinera, Retela, Kodeksa, Vatela i Lumissa (klasa: UP/I 034-03/15-01/020) s postupkom pokrenutim protiv Mitela Austria (klasa: UP/I 034-03/16-01/012), u jedan upravni postupak pod nazivom AZTN protiv Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb, Steiner telekomunikacije d.o.o., Sveta Nedelja, Retel d.o.o., Zagreb, Kodeks d.o.o., Zagreb, Vatel d.o.o., Split, Lumiss d.o.o., Dubrovnik i Mitel Austria GmbH, Republika Austrija, utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. 5. Pokretanje postupka primjenom članka 101. UFEU-a Sukladno članku 74. stavku 2. ZZTN-a, AZTN je danom pristupanja RH Europskoj uniji (dalje u tekstu: EU), 1. srpnja 2013., postao ovlašteno tijelo za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. Člankom 101. UFEU-a, kojem sadržajno odgovara članak 8. ZZTN-a, zabranjeni su svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, a osobito oni kojima se: neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi trgovinski uvjeti, ograničuju ili nadziru proizvodnja, tržišta, tehnički razvoj ili ulaganja, vrši podjela tržišta ili izvora nabave, primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s ostalim trgovinskim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju ili sklapanje ugovora uvjetuje preuzimanjem dodatnih obveza od strane drugih stranaka koje, po svojoj naravi ili prema običajima u trgovini, nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora. Sukladno Smjernicama Europske komisije o načelu utjecaja na trgovinu iz članaka 81. i 82. Ugovora (sada članci 101. i 102. UFEU-

1. a)(Službeni list 2004/C 101/07, od 27. travnja 2004.) u pravilu postoji učinak odnosno mogućnost utjecaja na trgovinu između država članica, ako je riječ o sporazumu koji obuhvaća jednu ili dio jedne države članice EU. Slijedom navedenog, Vijeće je na sjednici 1/2018., održanoj 24. siječnja 2018., donijelo odluku da se predmetni postupak pokrenut protiv poduzetnika Ericsson NT, Steiner, Retel, Kodeks, Vatel, Lumiss i Mitel Austria radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN-a, vodi i radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU-a. Stoga je AZTN zaključkom klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/64-2018-119 od 24. siječnja 2018. dopunio zaključak o pokretanju postupka protiv poduzetnika Ericsson NT, Steiner, Retel, Kodeks, Vatel i Lumiss, klasa: UP/I 034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/74-2015-006, od 1. srpnja 2015., na način da se postupak utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN-a protiv navedenih poduzetnika vodi i radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU-a. Istim zaključkom dopunjen je i zaključak o pokretanju postupka protiv poduzetnika Mitel Austria, klasa: UP/I 034-03/16-01/012, urbroj: 580-09/64-2016-002 od 25. svibnja 2016. na način da se postupak utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN-a protiv navedenog poduzetnika, vodi i radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU-a. S obzirom na to da je AZTN, sukladno članku 74. stavku 2. ZZTN-a, danom pristupanja RH EU, 1. srpnja 2013., postao ovlašteno tijelo za primjenu članka 101. UFEU-a te da nije moguća retroaktivna primjena navedenog članka UFEU-a, narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 101. UFEU-a utvrđivano je u predmetnom postupku počevši od 1. srpnja 2013. 6. Stranke u postupku 6.1. Ericsson NT Ericsson Nikola Tesla d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45, upisan je pod MBS: 080002028 i OIB: 84214771175 u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Između ostalih djelatnosti, registriran je za računalno programiranje, proizvodnju RTV i komunikacijskih aparata i opreme, proizvodnju električnih strojeva i aparata te računalne i srodne aktivnosti. 6.2. Retel RETEL d.o.o. za trgovinu, montažu i održavanje telekomunikacijske i informatičke opreme, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica dr. Luje Naletilića 25, upisan je pod MBS: 080222375 i OIB: 75715390821 u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Između ostalih djelatnosti, registriran je za instalacijske radove, telekomunikacije, proizvodnju, montažu, instaliranje i održavanje računalne opreme te računalne i srodne djelatnosti. 6.3. Kodeks KODEKS društvo s ograničenom odgovornošću za informatiku i telekomunikacije, sa sjedištem u Zagrebu, Nova cesta 60, upisan je pod MBS: 080225746 i OIB: 82691288367 u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Između ostalih djelatnosti, registriran je za proizvodnju električnih strojeva i aparata, proizvodnju RTV i komunikacijskih aparata i opreme te računalne i srodne aktivnosti. 6.4. Vatel VATEL d.o.o. za telekomunikacije, elektroniku i usluge, sa sjedištem u Splitu, Ulica 141. brigade hrvatske vojske 12, upisan je pod MBS: 060190012 i OIB: 49001727560 u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu. Između ostalih djelatnosti, registriran je za elektroinstalacijske radove, pružanje konzultantskih usluga iz područja telekomunikacija, postavljanje i održavanje telekomunikacijskih objekata, instalacija i tehničke opreme te prodaju, servis, iznajmljivanje informatičke i srodne opreme. 6.5. Lumiss LUMISS d.o.o. za proizvodnju, obrtničke usluge, promet robe, usluge u prometu robe, turizam, projektiranje, vanjskotrgovinski promet i usluge u vanjskotrgovinskom prometu, sa sjedištem u Dubrovniku, Vukovarska 9, upisan je pod MBS: 060086380 i OIB: 84135539206 u sudski registar Trgovačkog suda u Dubrovniku. Između ostalih djelatnosti, registriran je za proizvodnju RTV i komunikacijskih aparata i opreme te postavljanje i održavanje objekata, tehničke opreme i instalaciju telekomunikacija i radijskih komunikacija. 6.6. Mitel Austria Poduzetnik Mitel Austria GmbH, sa sjedištem u Schonbrunner Strasse 218/B/6.02, Beč, Republika Austrija, član je Mitel Grupe (Mitel) čije je glavno sjedište u Kanadi, Otawa, koja je 2014. preuzela Aastra Grupaciju, uključujući i njezino poslovanje u RH. Osnovna djelatnost Mitel grupe jest proizvodnja, isporuka i implementacija složenih komunikacijsko-telefonskih rješenja namijenjenih poslovnim korisnicima. 7. Primijenjeni propisi AZTN je u provedbi predmetnog postupka primijenio odredbe ZZTN-a kojim su uređena pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, zatim odredbe Uredbe o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta (»Narodne novine«, broj 9/11., dalje u tekstu: Uredba o mjerodavnom tržištu), Uredbe o sporazumima male vrijednosti (»Narodne novine«, broj 9/11.; dalje u tekstu: Uredba o sporazumima male vrijednosti) i Uredbe o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (»Narodne novine«, broj 72/11., dalje u tekstu: Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma), sukladno članku 76. stavku 2. ZZTN-a. AZTN je prilikom izricanja novčanih kazni strankama i određivanja njihove visine primijenio odredbe Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere (»Narodne novine«, br. 129/10. i 23/15., dalje u tekstu: Uredba o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere) i Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere, zamijenivši riječi »upravno-kaznena mjera« u određenom broju i padežu riječima »novčana kazna«, sukladno članku 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine« broj 41/21.) koji je stupio je na snagu 24. travnja 2021. U dijelu kojim se uređuju pitanja provedbe postupka pred AZTN-om koji nije propisan odredbama ZZTN-a, kao posebnog zakona, u smislu članka 35. stavka 1. ZZTN-a te članka 3. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP), AZTN je primijenio odredbe ZUP-a. Člankom 74. ZZTN-a propisano je kako se u primjeni ZZTN-a, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju propisa, u skladu s člankom 1. Ugovora o pristupanju RH Europskoj uniji (»»Narodne novine« – Međunarodni ugovori«, broj 2/12.), primjenjuju na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u EU. Slijedom navedenog, cjelokupna pravna stečevina EU (acquis communautaire), koju čini primarno i sekundarno zakonodavstvo EU, ali i sudska praksa, prvenstveno praksa Suda EU, važan je interpretativni instrument za primjenu hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa. Stoga je AZTN u predmetnom upravnom postupku na odgovarajući način primjenjivao kriterije koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u EU: • Priopćenje Europske komisije – Smjernice o primjeni članka 101. Ugovora o funkcioniranju EU na horizontalne sporazume o suradnji, (Službeni list C 11, od 14. siječnja 2011., dalje u tekstu: Smjernice o horizontalnim sporazumima) • Priopćenje Europske komisije – Obavijest – Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora o osnivanju EZ (koji odgovara članku 101. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije; Službeni list C 101, od 27 siječnja 2004. • Obavijest Komisije – Smjernice o načelu utjecaja na trgovinu iz članaka 81. i 82. Ugovora, Službeni list od 27. travnja 2004. Nadalje, AZTN je u konkretnom slučaju na odgovarajući način primjenjivao kriterije koji proizlaze iz sudske prakse Suda EU: • presuda Općeg suda od 6. srpnja 2000. u predmetu T-62/98, Volkswagen AG v Commission, ECLI:EU:T:2000:180, t. 230. (dalje u tekstu: presuda Volkswagen AG) • presuda Općeg suda od 25. listopada 2005. u predmetu T-38/02, Gorupe Danone v Commission, ECLI:EU:T:2005:367, t. 99. i 505. (dalje u tekstu: presuda Danone) • presuda Općeg suda od 12. prosinca 2007., u predmetima T-101/05 i T-111/05, BASF i UCB/Komisija, Zb., str. II-4949., t. 90. (presuda BASF i UCB) • presuda Suda EU od 11. rujna 2014. u predmetu, C‑67/13 P, CB/Komisija ECLI:EU:C:2014:2204, t. 51. (dalje u tekstu: presuda CB) • presuda Suda EU od 19. ožujka 2015. u predmetu C‑286/13 P, Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija, ECLI:EU:C:2015:184, t. 115. (dalje u tekstu: presuda Dole Food) • presuda Suda EU od 19. prosinca 2013. u predmetu C-239/11 P, C-489/11 Pi C-498/11 P, Siemens i dr./Komisija, C 239/11 P, C 489/11 P i C 498/11 P, neobjavljena u Zborniku, t. 138., 152. supra, t. 140. i 141., t. 218. i navedena sudska praksa (dalje u tekstu: presuda Siemens i dr./Komisija) • presuda Općeg suda od 8. srpnja 2004. u predmetu T-44/00, Mannesmannröhren‑Werke/Komisija, ECLI:EU:T:2004:218, t. 132. (dalje u tekstu: presuda Mannesmannröhren‑Werke) • presuda Suda EU od 15. srpnja 1970. u predmetu C 41/69, ACF Chemiefarma/Komisija, ECLI:EU:C:1970:71, t. 112. (dalje u tekstu: presuda ACF Chemiefarma) • presuda Suda EU od 13. srpnja 2006. u predmetu C 74/04 P, Komisija/Volkswagen, ECLI:EU:C:2006:460, t. 37. (dalje u tekstu: presuda Volkswagen) • presuda Suda EU od 8. srpnja 1999. u predmetu C 49/92 P, Komisija/Anic Partecipazioni, ECLI:EU:C:1999:356, t. 86., 87., 112., 115., 116., 131., 132., 133. (dalje u tekstu: presuda Anic) • presuda Suda EU od 30. lipnja 1966. u predmetu C 56/65, LTM, EU:C:1966:38, t. 359. i 360. (dalje u tekstu: presuda LTM) • presuda Suda EU od 20. studenoga 2008. u predmetu C 209/07, BIDS, ECLI:EU:C:2008:643, t. 15. (dalje u tekstu: presuda BIDS) • presuda Suda EU od 14. ožujka 2013. u predmetu C 32/11, Allianz Hungária Biztosító i dr., C 32/11, EU:C:2013:160, t. 34. (dalje u tekstu: Allianz Hungária Biztosító i dr.) • presuda Suda EU od 8. srpnja 1999. u predmetu Hüls AG v Commission of the European Communities, C 199/92 P, ECR 1999, str. I-04287, t. 158. (dalje u tekstu: presuda Hüls AG) • presuda Suda EU od 4. lipnja 2009. u predmetu C 8/08, T Mobile Netherlands i dr., ECLI:EU:C:2009:343, t. 23. i 33. (dalje u tekstu: presuda T-mobile Netherlands) • presuda Suda EU od 16. prosinca 1975. u spojenim predmetima 40 do 48, 50, 54 do 56, 111, 113 i 114-73, Suiker Unie i dr./Komisija, ECLI: ECLI:EU:C:1975:174, t. 173. i 174. (dalje u tekstu: presuda Suiker Unie) • presuda Suda EU od 31. ožujka 1993. u spojenim predmetima C-89/85, C-104/85, C-114/85, C-116/85, C-117/85 and C-125/85 do C-129/85, A. Ahlström Osakeyhtiö i dr./Komisija, ECLI: ECLI:EU:C:1993:120, t. 63. (dalje u tekstu: presuda Ahlström) • presuda Suda EU od 17. prosinca 1998. u predmetu C-185/95 P, Baustahlgewebe/Komisija, ECLI:EU:C:1998:608, t. 59. i navedena sudska praksa (dalje u tekstu: presuda Baustahlgewebe) • presuda Općeg suda od 27. rujna 2006. u spojenim predmetima T‑44/02 OP, T‑54/02 OP, T‑56/02 OP, T‑60/02 OP i T‑61/02 OP, Dresdner Bank i dr./Komisija, ECLI:EU:T:2006:271, t. 35. supra, t. 61., 62., 63., 64. i 65. i navedena sudske praksa (dalje u tekstu: presuda Dresdner Bank) • presuda Općeg suda od 8. srpnja 2004. u spojenim predmetima T‑67/00, T‑68/00, T‑71/00 i T‑78/00, JFE Engineering i dr./Komisija, Zb., str. II‑2501., t. 41. supra, t.187. i 203. (dalje u tekstu: presuda JFE Engineering) • presuda Suda EU od 8. srpnja 1999., u predmetu C 235/92 P, Montecatini/Komisija, Zb., str. I 4539., t. 181(dalje u tekstu: presuda Montecatini) • presuda Općeg suda od 8. srpnja 2004., u predmetu T‑50/00, Dalmine/Komisija, Zb., str. II‑2395., t. 42. supra, t.72. (dalje u tekstu: presuda Dalmine) • presuda Općeg suda od 15. ožujka 2000., u spojenim predmetima T‑25/95, T‑26/95, T‑30/95 do T‑32/95, T‑34/95 do T‑39/95, T‑42/95 do T‑46/95, T‑48/95, T‑50/95 do T‑65/95, T‑68/95 do T‑71/95, T‑87/95 i T‑88/95, T‑103/95 i T‑104/95, Cimenteries CBR i dr./ Komisija, Zb., str. II‑491, t. 1053. i 1838. (dalje u tekstu: presuda Cimenteries CBR) • presuda Općeg suda od 16. prosinca 2003., u spojenim predmetima T 5/00 i T 6/00, Nederlandse Federatieve Vereniging voor de Groothandel op Elektrotechnisch Gebied i Technische Unie/Komisija, Zb., str. II 5761., t. 181. • presuda Općeg suda od 11. ožujka 1999., u predmetu T 157/94, Ensidesa/Komisija,, Zb., str. II 707., t. 312. (dalje u tekstu: Ensidesa) • presuda Suda EU od 7. siječnja 2004. u spojenim predmetima C-204/00 P, C-205/00 P, C-211/00 P, C-213/00 P, C-217/00 P i C-219/00 P, Aalborg Portland i dr./Komisija, ECLI:EU:C:2004:6, t. 55. do 57., t. 83. (dalje u tekstu: presuda Aalborg Portland) • presuda Suda EU od 8. svibnja 2013. u predmetu C-508/11 P, Eni SpA protiv Europska komisije, ECLI:EU:C:2013:289, t. 46., 47. i 50. (dalje u tekstu: presuda Eni) • presuda Općeg suda od 16. studenoga 2006., u predmetu T 120/04, Peróxidos Orgánicos/Komisija, Zb., str. II 4441., t. 70. (dalje u tekstu: presuda Peróxidos Orgánicos) • presuda Općeg suda od 9. rujna 2011., u predmetu T-12/06, Deltafina/Komisija, Zb., str. II-5639., t. 103., 109. (dalje u tekstu: presuda Deltafina) • presuda Suda EU od 24. rujna 2009. u spojenim predmetima C-125/07 P, C-133/07 P, C-135/07 P i C-137/07 P, Erste Group i dr./ Komisija, Zb., str. I-8681., t. 77. (dalje u tekstu: presuda Erste Group i dr.) • presuda Općeg suda od 2. veljače 2012., u predmetu T‑83/08, Denki Kagaku Kogyo i Denka Chemicals/Komisija, neobjavljena, EU:T:2012:48, t. 188. i 193. (dalje u tekstu: presuda Denki Kagaku Kogyo i Denka Chemicals) • presuda Općeg suda od 16. lipnja 2015., u predmetu T‑655/11, FSL i dr. /Komisija, EU:T:2015:383, t.178. (dalje u tekstu: presuda FSL i dr.) • presuda Općeg suda od 27. rujna 2005., u predmetu T 82/08, Guardian Industries i guardian Europe/Komisija, t. 55. (dalje u tekstu: presuda Guardian Industries i guardian Europe) • presuda Suda EU od 26. studenoga 2015., u predmetu C 345/14, Maxima Latvija, EU:C:2015:784, t. 16., 17., 19., 20. i navedena sudska praksa (u daljnjem tekstu: presuda Maxima Latvija) • presuda Suda EU od 20. siječnja 2016., u predmetu C 373/14 P, Toshiba Corporation/Komisija, EU:C:2016:26, t. 24., 25., 26. i 29. (dalje u tekstu: presuda Toshiba Corporation) • presuda Suda EU od 11. rujna 2014., u predmetu C 382/12 P, Mastercard i dr./Komisija, EU:C:2014:2201, t. 184. i 185. (u daljnjem tekstu: presuda MasterCard) • Presuda Suda EU od 22. listopada 2015. u predmetu C-194/14 P, AC-Treuhand AG v Commission, ECLI:EU:C:2015:717, t. 27., 30, 32., 33., 34., 35. i 36. i navedena sudska praksa (u daljnjem tekstu: presuda AC-Treuhand AG) • presudu Suda EU od 22. studenoga 2012., u predmetu C 89/11 P, E.ON Energie/Komisija, EU:C:2012:738, t. 71. i navedena sudska praksa (u daljnjem tekstu: presuda E.ON Energie) • presuda Akzo Nobel, C-97/08 P, t.74 • presuda Općeg suda od 11. svibnja 2011. u predmetu T-343/08, Arkema France/Komisija, ECR II-2287 (dalje u tekstu: presuda -343/08, Arkema France) • presuda Suda EU od 29. rujna 2011. u predmetu C-521/09, Elf Aquitaine /Komisija, ECLI:EU:C:1970:71, t. 59 (dalje u tekstu: presuda C-521/09, Elf Aquitaine) • presuda Općeg suda od 16. lipnja 2011. u predmetu T-185/06, L'air Liquide/Komisija, ECLI:EU:T:2011:275 (dalje u tekstu: presuda T-185/06, L'air Liquide) • presuda Suda EU od 16. studenoga 2000. u predmetu C-286/98 P, Stora Kopparbergs Bergslags /Komisija, ECLI:EU:C:2000:630, t. 29. (dalje u tekstu: presuda Stora Kopparbergs Bergslags) • presuda Općeg suda od 16. studenoga 2011. u predmetu T-72/06, Groupe Gascogne /Komisija, ECLI:EU:T:2011:671 (dalje u tekstu: presuda T-72/06, Groupe Gascogne) • presuda Općeg suda od 16. lipnja 2011. u predmetu T-197/06, FMC /Komisija, ECLI:EU:T:2011:282 (dalje u tekstu: presuda T-197/06, FMC) • presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. u predmetu T-384/09, SKW Stahl-Metallurgie Holding and SKW Stahl-Metallurgie /Komisija (dalje u tekstu: presuda • presuda Općeg suda od 23. veljače 2006. u predmetu T-282/02, Cementbouw Handel&Industrie /Komisija, ECLI:EU:T:2006:64 (dalje u tekstu: presuda T-384/09, SKW Stahl-Metallurgie Holding) • presuda Općeg suda od 2. veljače 2012. u predmetu T-76/08, El du Pont de Nemours i dr./Komisija, ECLI:EU:T:2012:46 (dalje u tekstu: presuda T-76/08, El du Pont de Nemours i dr.) • presuda Općeg suda od 27. rujna 2006. u predmetu T-314/01, Avebe /Komisija ECLI:EU:T:2006:266 (dalje u tekstu: presuda T-314/01, Avebe) • presuda Suda EU od 20. siječnja 2011. u predmetu C-900/09 P, General Quimica SA, Repsol Quimica, Repsol YPF /Komisija (dalje u tekstu: presuda-900/09 P, General Quimica SA) • presuda Općeg suda od 13. srpnja 2011. u predmetu T-42/07, The Dow Chemicals company, Dow Deutschland inc, Dow Deutschland Anlagengeselschaft mbH, Dow Europe GmbH /Komisija, ECLI:EU:T:2011:357 (dalje u tekstu: presuda T-42/07, The Dow Chemicals company) • presuda Općeg suda od 13. srpnja 2011. u predmetu T-38/07, Shell Petroleum NV, Shell Nederland BV, Shell Nederland Chemie BV /Komisija, ECLI:EU:T:2011:355 (dalje u tekstu: presuda T-38/07, Shell Petroleum NV) • presuda Suda EU od 18. srpnja 20136. u predmetu C-501/11 P, Schindler Holding i dr./Komisija, ECLI:EU:C:2013:522 (dalje u tekstu: presuda Schindler Holding i dr.) • presuda Općeg suda od 29. lipnja 20212. u predmetu T-360/09, E.ON Ruhrgas AG, E.ON AG /Komisija, ECLI:EU:T:2012:332 (dalje u tekstu: presuda T-360/09, E.ON Ruhrgas AG) • presuda Općeg suda od 27. rujna 2012. u predmetu T-362/06, Ballast Nedam Infra BV /Komisija, ECLI:EU:T:2012:492 (dalje u tekstu: presuda T-362/06, Ballast Nedam Infra BV) • presuda Suda EU od 22. siječnja 2013. u predmetu C-286/11, Komisija/Tomkins plc. ECLI:EU:C:2013:29, t. 34., 38., 43. i 49. (dalje u tekstu: presuda Tomkins plc.) • presuda Općeg suda od 13. lipnja 2011. u predmetu T-39/07, ENI /Komisija, ECLI:EU:T:2011:356 (dalje u tekstu: presuda T-39/07, ENI) • presuda Suda EU od 21. siječnja 2016. u predmetu C-74/14, Eturas, ECLI:EU:C:2016:42, t. 46 (dalje u tekstu: presuda Eturas) • presuda Suda EU od 17. rujna 2015. u predmetu C 634/13 P, Total Marketing Services / Komisija, ECLI:EU:C:2015:614, t. 28. (dalje u tekstu: presuda C 634/13 P) 8. Mjerodavno tržište Mjerodavno tržište, u smislu članka 7. ZZTN-a, određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području. Svrha utvrđivanja mjerodavnog tržišta jest određivanje robe i/ili usluga s kojima se poduzetnici tržišno natječu te zemljopisnog područja na kojem se natječu (članak 3. stavak 2. Uredbe o mjerodavnom tržištu). Mjerodavno tržište utvrđuje se na način da se utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu) (članak 4. Uredbe o mjerodavnom tržištu). Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe, odnosno navike potrošača. Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi proizvoda (članak 5. i 6. Uredbe o mjerodavnom tržištu). AZTN je predmetni postupak pokrenuo radi utvrđivanja mogućeg zabranjenog sporazuma na tržištu prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericsson/Aastra/Mitel iz tzv. Enterprise programa. Enterprise program bio je proizvodni segment kućnih telefonskih centrala poduzetnika Telefonaktiebolaget LM Ericsson, Švedska (odnosno s njim povezanih poduzetnika) koju je taj poduzetnik u svibnju 2008. prodao poduzetniku Aastra, a koja je zatim 2014. preuzeta od strane poduzetnika Mitel, današnjeg proizvođača navedene opreme. U cijelom navedenom razdoblju riječ je o istom proizvodu kućnih telefonskih centrala i sustava. Kućne telefonske centrale i sustavi iz Enterprise programa spadaju u PBX sustave (eng. PBX – Private Branch Exchange) koji omogućavaju komunikaciju između digitalnih ili analognih telefona unutar neke tvrtke ili organizacije te povezanost na javnu telefonsku mrežu kako bi se mogla ostvarivati komunikacija s drugim tvrtkama i organizacijama. S obzirom na navedeno, pojam kućne telefonske centrale i sustavi odnosi se na proizvode i opremu PBX sustava što obuhvaća telefonske centrale (kućište i elektronički dijelovi – tiskane kartice), telefone, terminale i drugu telekomunikacijsku opremu (hardware), te licence, programe i razne baze podataka (software), nužne za funkcioniranje takvih sustava. Usluge vezane uz kućne telefonske centrale i sustave mogu obuhvaćati usluge izrade cjelovitih rješenja, isporuke, ugradnje, instalacije, puštanja u rad, edukacije, održavanja, servisa, nadogradnje i sl. S obzirom na samo određenje mjerodavnog tržišta u proizvodnom smislu, AZTN je ispitao čine li kućne telefonske centrale (eng. PBX – Private Branch Exchange) i »objedinjena komunikacijska rješenja« (eng. UC – Unified Communications) jedinstveno mjerodavno tržište s obzirom na svojstva proizvoda, cijenu, način uporabe, funkcionalnost, navike potrošača, zamjenjivost te zadovoljavanje jednakih potreba potrošača, ili je riječ o dva zasebna tržišta. Dopisima od 24. ožujka 2017. do 11. svibnja 2017. AZTN je zatražio očitovanja i podatke četrnaest poduzetnika koji posluju na tržištu prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala (eng. PBX – Private Branch Exchange) i/ili »objedinjenih komunikacijskih rješenja« (eng. UC – Unified Communications) u RH, a radi pojašnjenja stanja na navedenom tržištu. U razdoblju od 29. ožujka 2017. do 2. lipnja 2017. AZTN je zaprimio zatražena očitovanja jedanaest poduzetnika. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su kako objedinjena komunikacijska rješenja (UC sustavi) predstavljaju budućnost telekomunikacijskih sustava i rješenja poslovnih korisnika, nude šire funkcionalnosti od kućnih telefonskih centrala (PBX sustavi) te su svojevrsna nadogradnja kućnih telefonskih centrala. Kućne telefonske centrale čine dio, uži segment, tržišta objedinjenih komunikacijskih rješenja. Također, iz očitovanja ispitanih poduzetnika proizlazi da još uvijek veliki dio korisnika u RH koristi klasičnija telekomunikacijska rješenja (PBX sustavi). Isto tako, većina proizvođača na tržištu u svojoj ponudi imaju i PBX sustave i UC sustave. Prilikom samog utvrđenja mjerodavnog tržišta, pogotovo kada je riječ o dinamičnom tržištu, što tržište telekomunikacija zasigurno jest, AZTN je uzeo u obzir i razdoblje u kojem se predmetna povreda dogodila (2010. do 2015. godine). Uzimajući u obzir stanje tehnologije za navedeno razdoblje te ekonomsku moć i potrebe korisnika na tržištu RH, AZTN je utvrdio kako kućne telefonske centrale preciznije i potpunije obuhvaćaju tržište na koje se odnosi predmetni zabranjeni sporazum. Slijedom navedenog, AZTN smatra kako ne postoji drugi precizniji naziv ili izraz od »kućnih telefonskih centrala« koji bi predstavljao PBX sustave. Pritom, bitno je naglasiti da se mjerodavno tržište u proizvodnom smislu u konkretnom slučaju ne odnosi na telekomunikacijska rješenja za privatne potrošače već na telekomunikacijska rješenja za poslovne korisnike u RH. Naziv ili izraz »kućne telefonske centrale« objedinjuje sve vrste PBX rješenja i sustava, kako je prethodno već i navedeno, ali ne uključuje UC sustave, tj. »objedinjena komunikacijska rješenja«. Budući da je predmetni sporazum obuhvaćao kako prodaju, tako i ugradnju, održavanje i nadogradnju kućnih telefonskih centrala i sustava i to isključivo kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericcson/Aastra/Mitel, u konkretnom slučaju riječ je o sprječavanju, ograničavanju i narušavanju tzv. intra-brand tržišnog natjecanja u pogledu proizvoda istoga branda (Ericcson/Aastra/Mitel), a koje tržišno natjecanje postoji samo u segmentu prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje navedenih proizvoda. S tim u vezi, stranke mogućeg zabranjenog sporazuma sudjelovale su u ponudi ili nabavi kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericcson/Aastra/Mitel na cijelom području RH, pa je AZTN u smislu članka 6. Uredbe o mjerodavnom tržištu kao mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu utvrdio teritorij RH. Iz ustaljene sudske prakse Suda EU proizlazi da Europska komisija (dalje u tekstu: EK) u okviru primjene članka 101. UFEU a koji uređuje zabranjene sporazume poduzetnika, nije obvezna uvijek precizno definirati jedno ili više mjerodavnih tržišta. Takva obveza postoji samo kada je nemoguće, bez takve definicije, utvrditi može li sporazum utjecati na trgovinu između članica i ima li za cilj ili posljedicu sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja unutar zajedničkog tržišta (presuda Volkswagen AG, t. 230 i presuda Danone, t. 99). Za određena koluzivna ponašanja, koja vode do toga da karteli horizontalno određuju cijene, može se smatrati toliko vjerojatnim da će imati negativne učinke, osobito na cijenu, količinu ili kvalitetu proizvoda i usluga, da se može smatrati nepotrebnim, u svrhu primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a, dokazivati da imaju konkretan učinak na tržište. Naime, iskustvo pokazuje da takvo ponašanje uzrokuje smanjenje proizvodnje i povećanje cijena, koje dovodi do loše raspodjele sredstava osobito na štetu potrošača (presuda CB, t. 51. i presuda Dole Food, t. 115.). Sporazumi o podjeli tržišta sami po sebi imaju za cilj ograničiti tržišno natjecanje te su obuhvaćeni kategorijom koja je izričito zabranjena člankom 101. stavkom 1. UFEU a, s obzirom na to da se takav cilj ne može opravdati analizom ekonomskog konteksta u kojem je smješteno predmetno protutržišno postupanje (presuda Siemens i dr./Komisija, t. 218.). Ako je sam cilj sporazuma ograničiti tržišno natjecanje »podjelom tržišta«, nije stoga, potrebno točno definirati predmetna tržišta jer je stvarno ili potencijalno tržišno natjecanje zasigurno ograničeno (presuda Mannesmannröhren‑Werke, t. 132.). Kako je u konkretnom slučaju riječ o mogućem zabranjenom horizontalnom sporazumu koji ima protutržišni cilj, obuhvaća jednu državu članicu EU pa postoji mogućnost njegovog utjecaja na trgovinu između država članica EU i sadrži teška ograničenja tržišnog natjecanja (utvrđivanje cijena i podjela tržišta ili kupaca), AZTN nije precizno utvrđivao mjerodavno tržište niti tržišnu snagu stranaka budući da njihovi tržišni udjeli ne utječu na ocjenu o tome je li došlo do povrede članka 8. ZZTN-a i članka 101. UFEU-a. 9. Očitovanja zaprimljena prije Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Kako bi utvrdio sve relevantne činjenice, AZTN je dopisima od 10. studenoga 2015. zatražio od Ericsson NT-a, Steinera, Retela, Kodeksa, Vatela i Lumissa, podatke i dokumentaciju, prvenstveno ugovore, sporazume i druge pravne akte kojima su stranke međusobno, odnosno s drugim poduzetnicima, uredile međusobna prava i obveze u svezi djelatnosti prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala, a koji su bili u primjeni u razdoblju od 1. siječnja 2010. do dana zaprimanja dopisa AZTN-a od 10. studenoga 2015., podatke o kupcima/korisnicima usluga prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala u razdoblju od 1. siječnja 2010., te prihode ostvarene od djelatnosti prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala u razdoblju od 1. siječnja 2010. do dana zaprimanja predmetnog dopisa AZTN-a. Zaključkom o pokretanju postupka od 25. svibnja 2016., kao i dodatnim dopisom od 29. prosinca 2016. AZTN je zatražio od poduzetnika Mitel Austria dokumentaciju i podatke vezano uz ugovore, sporazume i druge pravne akte koje je Mitel Austria ili s njim povezani poduzetnici sklopio s poduzetnicima sa sjedištem u RH, kojima se uređuju međusobna prava i obveze u svezi proizvoda i opreme iz segmenta kućnih telefonskih centrala za područje RH, a koji su bili u primjeni u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2010. do primitka predmetnog dopisa, zatim detaljno pojašnjenje Partnerskog programa Mitel grupe, očitovanje o razlikama između Ericsson NT-a i Kodeksa kao tzv. first-tier partnera (odnosno distributera), te pojašnjenje funkcije i poslova koje je unutar Mitela Austria i Mitel grupe obavljao […]. 9.1. Očitovanje Steinera Steiner dodatno u svom podnesku od 10. studenog 2015., zaprimljenom u AZTN-u 23. studenoga 2015., u bitnome navodi kako nije s odobravanjem prihvaćao način poslovanja s Ericssonom NT definiran međusobnim ugovorima, jer nije trebao Ericsson NT za ispomoć, a ako ga je trebao nije dobio sve što mu je bilo potrebno. Zbog čestih prigovora Steinera na ponašanje Ericsson NT-a zbog uskraćivanja informacija i podataka, nedostupnosti baze podataka, naplate usluge koju Steiner nije konzumirao, došlo je do razmimoilaženja u poslovanju, a koje je konačno rezultiralo raskidom Ugovora o poslovnoj suradnji 23. veljače 2011. Steiner je nakon toga zatražio od predstavništva Mitela Austria u Beču model direktnog rada sa proizvođačem, međutim ono ga je uputilo na dogovor s Ericsson NT-om. Prema navodima Steinera, predstavništvo Mitela Austria u Beču uredno je podržavalo politiku Ericsson NT-a koji se prema svojim partnerima ponašao na isti način prije 2008. kao i u 2015., a što je uključivalo manipulacije s partnerima, uskraćivanje s tehničkim informacijama, alatima potrebnim za samostalan rad, cjenikom, programom za izradu ponuda, za izradu kalkulacija, samo kako bi Ericsson NT manipulirao s partnerima, određivao cijene, određivao tko kome dostavlja ponudu i s kojim cijenama se ide kod krajnjeg korisnika. 9.2. Očitovanje Vatela Vatel u podnesku od 23. studenoga 2015., zaprimljenom u AZTN-u 27. studenoga 2015., u bitnome navodi kako suradnja Vatela i Ericsson NT-a u djelatnosti prodaje, ugradnje i održavanja telekomunikacijskih poslovnih sustava i pripadajuće opreme traje od kraja 2003., te da Vatel nije imao nikakvih ograničenja u obavljanju sličnih djelatnosti, u smislu rada sa sličnim poduzetnicima i dobavljačima opreme ili usluga, niti je imao bilo kakvih teritorijalnih ograničenja u obavljanju navedene djelatnosti. Vatel dalje navodi kako je od početka svog djelovanja bio usmjeren na to da svoje poslovne aktivnosti pruža na teritoriju Dalmacije, stoga mu je potpuno nepoznata aktivnost »uređenja tržišta« na partnere prema regionalnom sjedištu budući da su predmetne poslove na njihovom području nesmetano izvodile tvrtke iz drugih regija, najčešće iz Zagreba, dok je u isto vrijeme Vatel pružao neke usluge u Zagrebu. Vatelu nije poznato da su bile predviđene niti da je bilo ikakvih kažnjavanja partnera koji su takve aktivnosti provodili, niti zna za podjelu tržišta formiranjem Tablica lova jer Vatelu nitko nije uvjetovao da ne radi s većim kupcima ili javnim poduzećima. Ističe kako u svojim aktivnostima nikada nije bio uvjetovan s kojom cijenom i s kakvim uvjetima će raditi, već je sa svima radio sa korektnim tržišnim cijenama i uvjetima. Nadalje, Vatel navodi kako je njegova poslovna politika oduvijek bila vezati se uz renomirane tvrtke pa su u svom poslovanju nastojali biti lojalan i pouzdan partner. Ta lojalnost je vidljiva iz podatka da je Vatel poslovnim korisnicima nudio, prodavao, ugrađivao i održavao isključivo poslovne telekomunikacijske sustave proizvođača Ericsson i to ne zbog toga jer ga je netko uvjetovao da tako radi, nego jer je smatrao da je to ispravna poslovna odluka. 9.3. Očitovanja Ericsson NT-a Ericsson NT u svom podnesku od 10. prosinca 2015., zaprimljenom u AZTN-u 11. prosinca 2015. u bitnome navodi kako je u konkretnom slučaju riječ o mreži partnera Ericsson NT-a (tzv. resellera), dakle onih subjekata koji djeluju temeljem ugovornog odnosa s Ericsson NT-om u pogledu rješenja (PBX) kućnih centrala proizvođača Mitel. Ericsson NT podrazumijeva kako se odnos s partnerima uspostavlja i realizira kao vertikalni odnos, koji se reflektira samo intra-brand u odnosu na Mitelove proizvode. Vertikalni odnos u pravilu odražava robno-novčanu protestaciju u pogledu predmetne (iste) robe te podrazumijeva uzvodna i nizvodna tržišta, a samim time i poduzetnike koji surađuju u takvom vertikalnom odnosu. Različita pozicija nastaje pri horizontalnim odnosima gdje u pravilu nema robno-novčane protestacije, i to bilo da se radi o zabranjenim horizontalnim odnosima, primjerice kartelima, bilo o dopuštenim horizontalnim odnosima koji nastaju u različitim oblicima kooperacija. Ericsson NT navodi kako za razliku od inter-brand natjecanja koje se događa među konkurentima na tržištu u pogledu različite robe (žiga tj. branda), svi odnosi obuhvaćeni ovim postupkom su smješteni u kontekst intra-brand odnosa, što ako već u potpunosti ne isključuje zaključkom o pokretanju postupka naznačene teze AZTN-a, onda svakako iziskuje detaljnu ocjenu svih odnosa na tržištu. Nadalje, ako se moguće ukazuje da predmetni odnosi nisu zabranjeni prema objektu (a na što sama struktura odnosa inicijalno upućuje), onda je potrebno ispitati učinke moguće spornog odnosa. Kao dodatno test-pitanje, bilo bi potrebno donijeti pravni sud o značaju ekonomski suprotstavljenog odnosa tj. jednostavno rečeno: bi li negativni učinci bili izraženi na tržištu da takav tobože sporni sporazum nije postojao? Dodatno, u praktičnom smislu Ericsson NT smatra kako bi formulirano pitanje moglo glasiti: bi li kupci i tržište bili u boljem položaju da Ericsson NT nije uopće formirao svoju partnersku mrežu? Ovo su pitanja (prema mišljenju Ericsson NT-a), koja su inicijalno bitna za istaknuti jer odgovori presudno utječu na definiciju tržišta, identifikaciju položaja subjekata na tržištu, eventualne sporne učinke, te ono što je najvažnije, od utjecaja su na kvalifikaciju samog moguće spornog odnosa. Nadalje, Ericsson NT navodi kako je 2008. Ericsson, globalna korporacija, zbog kontinuiranog pada tržišnog udjela, značajnog kontinuiranog pada prihoda i profita te fokusa na nova strateška područja prodala PBX poslovni segment kanadskoj kompaniji Aastra. Istovremeno je Ericsson NT u RH razmišljao o izlasku iz tog segmenta. Međutim, u želji da se održi odnos s partnerima i kupcima, Ericsson NT je nastavio s navedenim poslovnim aktivnostima. Zbog smanjenog obujma poslovanja i kontinuiranog gubitka tržišnog udjela, prihoda i profita Ericsson NT-a u ovom segmentu u RH, na tome je angažirana samo jedna osoba u prodaji, a taj izuzetno mali segment poslovanja je bio izvan strateškog fokusa Uprave i menadžment tima kompanije. Ericsson NT je naglasio kako je većina partnera resellera, a koja je postojala u odnosu na Mitel proizvodni program, disperzirala svoje poslovanje, nudeći u svojoj ponudi portfelj drugih rješenja, što se može ocijeniti kao smislen odgovor na tržišne prilike u kontekstu disruptivnih tehnoloških promjena. Ericsson NT je napomenuo kako on, u pravnom i ekonomskom smislu, preuzima prema Mitelu sve rizike koji proizlaze iz odnosa s partnerima. Dana 22. prosinca 2015., AZTN je zaprimio podnesak Ericsson NT-a od 21. prosinca 2015. kojim je navedeni poduzetnik, u smislu članka 49. ZZTN-a, predložio preuzimanje obveza izvršenja određenih mjera i uvjeta te rokova u kojima će to učiniti, kako bi se otklonili eventualni negativni učinci njegova postupanja ili propuštanja postupanja na tržišno natjecanje. Na temelju odluke Vijeća s 47/2015. sjednice održane 22. prosinca 2015., AZTN navedeni prijedlog Ericsson NT-a nije prihvatio, ocijenivši da je u konkretnom slučaju riječ o mogućem postupanju stranaka koje se smatra najtežim oblikom narušavanja tržišnog natjecanja i koje je trajalo kroz duže vremensko razdoblje. S tim u vezi, zaključeno je kako je cilj predmetnog postupka utvrditi jesu li predmetni poduzetnici podijelili tržište kućnih telefonskih centrala i sustava, utvrđivali cijene proizvoda i usluga povezanih s navedenim tržištem, te se dogovarali o sudjelovanju u postupcima javne nabave. S tim u vezi, Vijeće je zaključilo kako je sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja potencijalno riječ o postupanjima koja imaju obilježja najtežih oblika narušavanja tržišnog natjecanja slijedom čega se predloženim mjerama ne bi mogli otkloniti negativni učinci takvih postupanja na tržišno natjecanje. U podnesku od 2. ožujka 2016. Ericsson NT navodi kako su od 1995. do sredine 2008. Ericsson Enterprise Aktiebolag (dalje u tekstu: Ericsson EA) i Ericsson NT bili jedan gospodarski subjekt, te su svi drugi distributeri, uključujući i Kodeks, crpili svoja ugovorna prava i ograničenja od tog jedinstvenog subjekta kao proizvođača i dobavljača (koji je za sebe legitimno zadržao i određene vidove prodaje krajnjim kupcima). Ericsson NT navodi kako je početkom 2000. započelo ustrojavanje mreže distributera na maloprodajnoj razini za kupce koji nisu ključni (tzv. non-key account klijente), dok je ključne kupce (tzv. key-account klijente) EricssonEA/Ericsson NT zadržao za sebe. Ericsson EA/Ericsson NT je tijekom 2002. do 2003. odlučio i formalno alocirati, na ekskluzivnoj osnovi, pojedine postojeće kupce distributerima koji su im izvorno prodali proizvod ili je kupac njihov dugogodišnji klijent, odnosno kad je riječ o novim odnosno budućim kupcima ta bi se alokacija obavljala »po pravilu »tko prvi njegova djevojka«. Zamisao je bila da novi kupac bude alociran onom distributeru koji mu je već prodao robu, ili je i prije same prodaje, pružao klijentu savjetodavnu podršku u pogledu optimalnog tehničkog rješenja za njegove konkretne potrebe. Upravo je zbog toga, Ericsson EA/Ericsson NT sazvao, i financirao, sastanak na Brijunima 2003., na kojem je izložio formalizirani novi model distribucije u vidu ekskluzivne alokacije kupaca svim ostalim svojim pod-distributerima, pod prijetnjom gubitka statusa distributera. Sukladno navodima Ericsson NT-a, svrha ekskluzivne alokacije kupaca bila je zaštita od tzv. slijepog putnika (odnosno free-ridinga). Distributeri primjenu tog sustava nisu mogli odbiti, jer bi time ostali bez ugovora o distribuciji. Sukladno navodima Ericsson NT-a, kad su pojedini sudionici distribucijske mreže svih principala u razdoblju od 2003. do sredine 2015. tražili »zaštitu projekta«, to se svodilo isključivo na prezentaciju tvrdnji/dokaza o tomu da je pojedini distributer, ili pod-distributer doista uložio nenaplativ trošak u poticanje određenog kupca da kupi ili pri naknadnim kupnjama ostane privržen proizvodu iz ponude branda Ericsson odnosno Aastra/Mitel, te da stoga ima osnovano pravo tog potencijalnog kupca smatrati alociranim sebi, tj. smatrati ga svojim kupcem, kao i da stoga ima pravo biti zaštićen na temelju dodijeljenog mu ekskluziviteta. Ako nitko nije osporavao da je pojedini klijent kupac nekoga od distributera, Ericsson EA/Ericsson NT je to u pravilu prihvatio. U slučaju spora između dva pod-distributera koji su imali ugovor s Ericsson NT-om, oko pojedinog kupca, taj spor je, od tada pa nadalje, odlukom Ericssona EA/Ericsson NT-a, unutar tog jedinstvenog gospodarskog subjekta, rješavao Ericsson NT. U slučaju spora između Ericsson NT-a odnosno njegovih pod-distributera, i Kodeksa, takav spor rješavao je unutar Ericssona EA/Ericsson NT-a, Ericsson EA. Nakon preuzimanja relevantnog segmenta Ericsson EA-ovog poslovanja od strane Aastre/Mitela kao proizvođača/dobavljača, u tom se pogledu, osim pravne osobe principala, kako navodi Ericsson NT, ništa nije izmijenilo. Stvarni odnos Ericsson NT-a i Kodeksa nije bitno promijenjen, odnosno, kako navodi Ericsson NT, navedeni odnos i dalje je ostao faktički vertikalan. Ericsson NT tvrdi kako takva distribucija ni na koji način nije narušila inter-brand tržišno natjecanje, u kojem nije nedostajalo svjetski poznatih brandova, što je vidljivo po tomu što je tržišni udio Ericsson EA/Ericsson NT od 2003. pa nadalje, bio u kontinuiranom padu, te je u 2014. iznosio oko […] % ili manje. Gledano s potpuno formalističke strane, Ericsson NT je pojasnio kako Ericsson NT i Kodeks do sredine 2008., uopće nisu bili poduzetnici koji su djelovali na istoj razini distribucije, a kad su to bez ikakve svoje aktivne uključenosti ili namjere, postali, Ericsson NT se uklopio u postojeći sustav koji je već bio ustrojen i koji je funkcionirao na način kao i ranije, kojeg je Aastra/Mitel zadržao. Ericsson NT je zadržao svoje kupce (koji su dotad bili kupci proizvođača/dobavljača Ericsson EA/Ericsson NT), a Kodeks svoje. Ericsson NT navodi kako je time ex lege formalno postao repozicioniran u postojećem sustavu vertikalnog ustroja distribucije proizvođača, te mu nikakav sporazum s Kodeksom nije trebao, niti je do njega došlo. Riječ je o sustavu distribucije koji je bio oktroiran od strane Ericssona EA/Ericsson NT i kao takav preuzet u neizmijenjenom obliku od Aastre/Mitela, a koji je, prema navodu Ericsson NT-a, po svemu slijedio logiku vertikalnih sporazuma i Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma (»Narodne novine«, br. 37/11., dalje u tekstu: Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma), kakva je i danas na snazi. Dana 3. travnja 2018., AZTN je zaprimio podnesak Ericsson NT-a od 30. ožujka 2018. u kojemu isti ističe kako smatra potrebnim dopuniti svoja prethodna očitovanja podacima o procjeni prihoda ostvarenih od djelatnosti prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017., te strukturi ukupnih njegovih prihoda u 2015., 2016. i 2017., a radi utvrđivanja strukture i odnosa na tržištu, uz napomenu kako je predmetno tržište izrazito dinamično i podložno značajnim tehnološkim promjenama. Pritom, tek mali dio, prosječno gledano manji od […] % ukupne prodaje tijekom 2017., otpada na segment Enterprisea (što uključuje prodaju telefonskih centrala za poslovne korisnike proizvođača Mitel, robne marke MX-ONE). Naglasio je kako se mjerodavno hrvatsko tržište robne marke MX-ONE smanjuje iz godine u godinu zbog velikih promjena koje se događaju u tehnologiji te zbog sve veće konkurencije odnosno pojave novih ponuđača i novih tehnologija. Ericsson NT navodi kako dostavljeni podaci pokazuju kako je taj poduzetnik prvenstveno izvozna kompanija pretežno orijentirana na visoko-tehnološka rješenja sa strateškim fokusom na razvojno istraživačke aktivnosti. S tim u vezi, Ericsson NT naglasio je kako segment Enterprisea predstavlja minoran dio poslovanja Ericsson NT-a koji nikada nije bio u strateškom fokusu poslovodstva tog poduzetnika. Međutim, navodi kako bi utvrđenje sudjelovanja Ericsson NT-a u zabranjenom sporazumu, kako je navedeno u zaključku o pokretanju predmetnog postupka, moglo rezultirati isključenjem istoga iz izvoznih poslova i drastičnim smanjenjem opcija pri izvozu spomenutih tehnoloških proizvoda. […] Podneskom od 18. srpnja 2018. Ericsson NT je dostavio u spis pravno mišljenje […], u svojstvu stručnog pomagača stranke u smislu članka 38. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.). U uvodu navedenog mišljenja navodi se kako je isto dano »temeljem činjenica iznesenih u podnescima odvjetnika Ericsson NT-a, temeljem relevantnih dopisa AZTN-a, te temeljem pojašnjenja i podataka dostavljenih od samog Ericsson NT-a«. Stručna pomagačica je mišljenja kako je jačanje inter-brand konkurencije, te činjenica da je proizvod Ericsson EA/Ericsson NT sve više gubio tržišni udio, pri tome prateći kretanje procjene tržišnog udjela Ericsson NT-a na teritoriju RH u razdoblju od 2008. do 2017., utjecala na to da je Ericsson EA/Ericsson NT želio dodatno urediti distributersku mrežu. Navedeno je, sukladno navodima dostavljenog pravnog mišljenja, vidljivo iz dokumenta »Uređenje Ericsson NT Enterprise tržišta« (Internal Guidelines) od 28. svibnja 2003. kojim je uspostavljen novi model distribucije: ekskluzivna alokacija kupaca (pod)distributerima, te je održan sastanak s distributerima na Brijunima u svrhu informiranja o novim pravilima. Dalje je pojasnila kako se u pravu tržišnog natjecanja ovakva ekskluzivna alokacija kupaca smatra vertikalnim ograničenjem na koje se primjenjuje članak 8. stavak 1. ZZTN-a, koji zabranjuje sporazume koji ograničavaju tržišno natjecanje. Međutim, sukladno dostavljenom pravnom mišljenju, ekskluzivna alokacija kupaca izuzeta je od zabrane temeljem članka 9. stavka 2. točke
2. a)Uredbe o vertikalnim sporazumima (»Narodne novine«, broj 37/11., dalje u tekstu: Uredbe o vertikalnim sporazumima), pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za primjenu skupnog izuzeća. Čak i ako nisu ispunjeni uvjeti iz predmetne Uredbe, ne znači da je sporazum zabranjen, već se primjenjuje članak 8. stavak 3. ZZTN-a, koji propisuje četiri uvjeta koja kumulativno moraju biti ispunjena da bi se sporazum smatrao izuzetim od zabrane. […] zaključila je u predmetnom pravnom mišljenju kako u konkretnom slučaju nije riječ o koluziji na razini distributera, već je riječ o dopuštenom vertikalnom ograničenju. Podneskom od 11. lipnja 2019. Ericsson NT je dopunio svoja prethodna očitovanja podacima koji se odnose na njegovo poslovanje u 2018., a iz kojih, kao i iz ranije dostavljenih podataka, proizlazi kako se njegovi prihodi s tržišta kućnih telefonskih centrala smanjuju te zaključuje kako je na tom tržištu ruban i nebitan poduzetnik. Podneskom od 22. travnja 2020., zaprimljenom u AZTN-u, 30. travnja 2020. Ericsson NT dopunio je svoja očitovanja podacima o svom poslovanju u 2019., navodeći kako su njegovi prihodi u segmentu prodaje kućnih telefonskih centrala zanemarivi, što čini i njegovo djelovanje na navedenom tržištu zanemarivim u ukupnom poslovanju, te je u bitnome ponovio kako je u vrijeme dostave podneska bio usmjeren na inozemna tržišta, kao i na razvojno-istraživačke djelatnosti. 9.4. Očitovanja Mitel Austrije U podnesku od 29. rujna 2016., zaprimljenom u AZTN-u 30. rujna 2016., Mitel Austria navodi kako nije zaključio nikakve sporazume, ugovore niti je donio ikakve pravne akte, niti je u izravnom ugovornom odnosu s poduzetnicima na području RH, a kojima bi se uređivala međusobna prava i obveze u svezi proizvoda i opreme iz segmenta kućnih telefonskih centrala za područje RH. Također navodi kako je Mitel Austria član Mitela čije je glavno sjedište u Kanadi, a koja je u travnju 2015. preuzela Aastru, uključujući i njezino poslovanje u RH. Podneskom od 2. studenoga 2016., Mitel Austria se očitovao kako je osnovna djelatnost Mitela proizvodnja, isporuka i implementacija složenih komunikacijsko-telefonskih rješenja namijenjenih poslovnim korisnicima. Mitel u segmentu tržišta koje pokriva isporuku i implementaciju poslovnih komunikacijskih rješenja nije izravno prisutan na tržištu RH već ima organiziran sustav selektivne distribucije, koji se sastoji od tzv. first-tier partnera (ili distributera) i second-tier partnera (odnosno poddistributera). Mitel je ovaj model distribucije preuzeo od Aastre tijekom 2014., dok je Aastra isti stekla 1. svibnja 2008. od Ericsson EA-a. […] First-tier partneri (distributeri) Mitela u RH su Ericsson NT i Kodeks. […] Osim first-tier partnera, sustav selektivne distribucije Mitel grupe u RH uključuje tzv. »resellere« ili second-tier partnere (poddistributere) odnosno trgovce na veliko. Reselleri nisu u ugovornom odnosu s principalom, […], te sukladno tome ne kupuju izravno od principala niti s istim izravno komuniciraju. Poddistributeri su u ugovornom odnosu s first-tier partnerima, od njih kupuju robu i/ili usluge radi daljnje prodaje, najčešće krajnjim korisnicima. Uloga principala u odnosu na resellere ograničena je na potvrđivanje imenovanja resellera, a na prijedlog jednog od first-tier partnera. Prema podacima koji su dostupni poduzetniku Mitel Austria, first-tier partneri Ericsson NT i Kodeks u RH imaju, ili su imali, ugovore s resellerima: Steiner, Retel, Vatel i Lumiss. Mitel Austria dalje navodi kako je iz opisane sheme sustava selektivne distribucije Mitel grupe u RH razvidno da je riječ o vertikalnim sporazumima između poduzetnika u kojem članica Mitel grupe […], ima ulogu principala, dok first-tier partneri i pod-distributeri djeluju na nižim razinama distribucije. Stoga Mitel Austria tvrdi kako je u konkretnom slučaju riječ o vertikalnim sporazumima u smislu članka 2. Uredbe o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika koji ispunjavaju uvjete za skupno izuzeće od opće zabrane iz članka 8. stavka 1. ZZTN-a, kao i članka 3. stavka 3. iste Uredbe, s time da tržišni udio Mitel grupe na mjerodavnom tržištu na kojem prodaje proizvode koji su predmet sporazuma nije veći od […] %u skladu s odredbama članka 5. stavka 1. navedene Uredbe. Štoviše, Mitel Austria smatra da na mjerodavnom tržištu, Mitel Grupa ima vrlo mali udio koji se kreće u rasponu od […] do […] %, te stoga smatra da se na iste treba primijeniti Uredba o sporazumima male vrijednosti. Mitel Austria je istaknuo kako nema saznanja da je on ili njegovo osoblje izravno sudjelovalo u mogućem kartelu konstituiranom na razini first-tier partnera u sustavu selektivne distribucije Mitel grupe odnosno da je postojao horizontalni sporazum na razini first-tier partnera u okviru kojeg je došlo do utvrđivanja cijena proizvoda i usluga na mjerodavnom tržištu kao i do podjele tržišta. Mitel Austria je naglasio kako nije u ugovornom odnosu niti s jednim od first-tier partnera, niti ima mogućnost donošenja obvezujućih odluka kojih bi se first-tier partneri morali pridržavati. Stoga je, opreza radi, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Mitel Austria je na razini Mitel grupe zadužen za praćenje prodaje Mitel proizvoda između ostalog i na mjerodavnom tržištu RH kao i na drugim tržištima u regiji, te za praćenje usklađenosti rada first-tier partnera s Partnerskim programom Mitel grupe. Osobe zadužene za hrvatsko tržište na strani poduzetnika jesu […], i […]. Mitel Austria navodi kako nije imao niti ovlast niti je izravno odnosno neizravno nametao minimalne odnosno fiksne cijene svojih proizvoda. First-tier partneri u sustavu selektivne distribucije imali su potpunu slobodu formiranja cijena kada su proizvod prodavali izravno krajnjem korisniku ili second-tier partnerima odnosno resellerima. Mitel nije izravno ili neizravno zabranjivao first-tier partnerima podnošenje ponude u istim natječajima niti je dijelio kupce jednom ili drugom first-tier partneru ili pak resellerima. Mitelu Austriji je u potpunosti irelevantno koji je od first-tier partnera ili resellera u konačnici izabran kao najpovoljniji ponuditelj ako je krajnji korisnik izabrao ponudu bilo kojeg od njih. Pored toga, Mitel grupa nije u svom sustavu selektivne distribucije nametala bilo kakve obveze isključivosti koje bi bilo kojeg člana na bilo kojoj razini obvezivale da u svojoj ponudi isključivo nudi proizvode i usluge Mitel grupe. First-tier partneri i second-tier partneri su u potpunosti slobodni odlučivati hoće li u konkretnom natječaju nuditi proizvode Mitel grupe ili konkurentne proizvode. Budući da je Mitel grupa, a time i Mitel Austria kao član Mitel grupe, na višoj razini vertikalne strukture sustava selektivne distribucije, taj poduzetnik smatra kako se na iste stoga primjenjuju pravila koja se odnose na vertikalne, a ne na horizontalne sporazume. Pojam »zaštićeni projekt« se, prema mišljenju Mitela Austria, pogrešno kolokvijalno uvriježio u internoj komunikaciji na lokalnoj razini, a zapravo se radi o smjernicama i procedurama na razini Mitel grupe kojima se odobravaju posebni popusti za strateški bitne projekte. Svrha postojećeg modela nije bila da se »drugi sudionici suzdrže od davanja ponuda odnosno da ponude više cijene od poduzetnika koji traži zaštitu...«, već je svrha tog modela bila da se u određenim, strateški bitnim projektima za Mitel grupu, odobre dodatni popusti partnerima (first-tier partnerima) kako bi se bolje konkuriralo tržišnim takmacima Mitel grupe, te kako bi se u konačnici dobio konkretan natječaj. Partnerski program Mitel grupe uključuje i tzv. Proceduru podnošenja Zahtjeva za posebne popuste koji je na jednakoj osnovi dostupan svim first-tier partnerima. Osnovni cilj ovog modela je omogućavanje efektivnog tržišnog natjecanja Mitel grupe sa svojim tržišnim konkurentima, a to su […], […], […] i […], a ne da se u okviru iste dijele kupci i tržište niti da se utvrđuju cijene. Model se primjenjivao i još uvijek se primjenjuje na lokalnoj razini kao tzv. Discount Request Process Version 1.4.3. od 1. svibnja 2013. koji je Mitel Austria dostavio u spis predmeta. Mitel Austria smatra da niti jedna odredba navedenog dokumenta ne sadrži teška ograničenja tržišnog natjecanja, niti je primjenom iste došlo do takvih ograničenja. Čak i ako bi popusti koje su first-tier partneri dobivali u okviru istih projekata bili različiti (a Mitel Austria to ne smatra teškim ograničenjem tržišnog natjecanja), first-tier partneri su još uvijek bili u mogućnosti podnositi konkurentne ponude krajnjim korisnicima, budući da je isporuka PBX Solutiona predstavljala manji udio u ponudama koje su uobičajeno uključivale i cijeli niz drugih proizvoda i usluga. Stoga Mitel Austria smatra da primjenom modela posebnih popusta za određene projekte od strateškog interesa ni u kom slučaju ne predstavlja horizontalni sporazum niti se njime teško ograničava tržišno natjecanje, osobito ako se uzme u obzir gotovo beznačajni tržišni udjel Mitel grupe na mjerodavnom tržištu. Uzevši u obzir vertikalnu poziciju Mitel grupe, a time i Mitela Austria, u odnosu na druge stranke predmetnog postupka, kao i neznatan udio Mitel grupe na mjerodavnom tržištu, Mitel Austria smatra da je predmetni postupak AZTN-a protiv njega potrebno obustaviti budući da ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka. Podredno i opreza radi, Mitel Austria je izjavio prigovor zastare vođenja predmetnog postupka protiv njega u odnosu na dio koji se odnosi na 2010. Podneskom od 3. ožujka 2017. Mitel Austria je pojasnio kako Mitel grupa u RH, putem svoje selektivne distribucijske mreže, plasira tzv. PBX – Private Branch Exchange rješenja, što uključuje isporuku, implementaciju, te po potrebi održavanje složenih telekomunikacijskih mrežnih rješenja za poslovne korisnike. Mitel grupa u RH prodaje dva proizvoda s pripadajućom opremom i softverskom podrškom, i to MiVoice MX-ONE koji je namijenjen velikim poslovnim korisnicima, te MiVoice 400 koji je namijenjen malim i srednjim poduzetnicima do 250 zaposlenika. Mitel Austria je dostavio prezentaciju pod nazivom Mitel Partner Program (Europe Zone 3 Reseller St Solutions Partner) iz svibnja 2015. koja prikazuje koji su uvjeti potrebni za stjecanje određene razine partnerskog statusa: Platinum Partner, Gold Partner, Silver Partner i Authorized Partner. Razina partnerstva koja se dodjeljuje pojedinom partneru ovisi o opsegu prodaje, broju obučenog i autoriziranog prodajnog i tehničkog osoblja, postojećem korisničkom portfelju i referentnim korisnicima, te demonstracijskim i izvršiteljskim kapacitetima. Mitel Austria navodi kako je Ericsson NT first-tier Gold Partner Mitel grupe, dok je Kodeks u trenutku dostave predmetnog očitovanja postao Silver Partner. Uzevši u obzir kapacitete, osposobljenost te resurse koji mu stoje na raspolaganju, Ericsson NT se u većoj mjeri fokusirao na isporuke PBX rješenja velikim korisnicima (isporuku rješenja MiVoice MX-ONE), dok je Kodeks svoje poslovanje usmjerio na isporuke PBX rješenja malim i srednjim poduzetnicima (isporuke, implementacije i podrške proizvodu MiVoice 400). Mitel Austria je pojasnio kako je […] zaposlen u tom poduzetniku od 1. svibnja 2008., na mjestu […]. U opseg poslova koje […] obavlja temeljem svojeg ugovora o radu ulazi izvršavanje svih poslova vezanih uz prodaju Mitel proizvoda po specificiranim prodajnim kanalima, koji prema internoj raspodjeli posla, uključuju Mitelove prodajne kanale u RH, selekciju i izbor partnera distributera te zaključivanje novih i pregled i obnavljanje partnerskih ugovora za Mitelova poslovna rješenja, uspostavljanje takvih prodajnih kanala koji će osigurati dobru pokrivenost tržišta, praćenje razvoja tržišta u području poslovnih sustava i rješenja u regiji kao i djelatnosti partnera, te izvršavanje drugih dodatnih poslova prema nalozima nadređenih te drugih povremenih i/ili hitnih poslova u skladu sa svojim znanjima i vještinama. 10. Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku Sukladno odredbi članka 48. stavka 1. ZZTN-a, AZTN je strankama u postupku dostavio Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku od 29. svibnja 2020. (dalje u tekstu: Obavijest) kako bi im se osigurala mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima kojima je preliminarno utvrđeno da su Ericsson NT, Steiner, Kodeks, Retel, Vatel, Lumiss i Mitel Austria sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. stavka 1. točki 1. i 3. ZZTN-a i članka 101. UFEU-a, na način da su podijelili tržište prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericsson/Aastra/Mitel u RH, te da su utvrđivali prodajne cijene navedenih proizvoda i usluga na mjerodavnom tržištu. Stranke su imale pravo u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti dostaviti primjedbe na Obavijest te predložiti saslušanje dodatnih svjedoka i izvođenje dodatnih dokaza. 10.1. Uvidi u spis Na temelju odobrenja AZTN-a, sukladno članku 47. stavku 5. ZZTN-a, stranka Ericsson NT je je 15. i 16. lipnja 2020., 24. srpnja 2020., 3. rujna 2021., 23. studenog 2023., 14. lipnja 2024., 17. srpnja 2024., 20. kolovoza 2024. te 10. prosinca 2024. izvršio uvid u spis predmeta, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. Na temelju odobrenja AZTN-a, sukladno članku 47. stavku 5. ZZTN-a, stranka Retel je 18. lipnja 2020., 27. listopada 2021. i 4. srpnja 2022. izvršila uvid u spis predmeta, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. Na temelju odobrenja AZTN-a, sukladno članku 47. stavku 5. ZZTN-a, stranka Mitel Austria je 17. lipnja 2020., 9. rujna 2021. i 6. rujna 2024. izvršila uvid u spis predmeta, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. Na temelju odobrenja AZTN-a, sukladno članku 47. stavku 5. ZZTN-a, stranka Vatel je 12. studenoga 2021. i 11. prosinca 2024. izvršila uvid u spis predmeta, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. Na temelju odobrenja AZTN-a, sukladno članku 47. stavku 5. ZZTN-a, stranka Kodeks je 10. studenoga 2015., 11. srpnja 2022. izvršila uvid u spis predmeta, klasa: UP/I 034-03/15-01/020. 10.2. Očitovanja stranaka nakon Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku 10.2.1. Lumiss Podneskom od 29. lipnja 2020., zaprimljenim u AZTN-u 2. srpnja 2020., Lumiss je dostavio svoje primjedbe na Obavijest: Lumiss je ocijenio neprihvatljivim utvrđenje AZTN-a da su subjekti koji su obuhvaćeni predmetnim postupkom »sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. ZZTN-a i članka 101. UFEU-a, na način da su podijelili tržište prodaje, ugradnje, održavanja i nadogradnje kućnih telefonskih centrala i sustava proizvođača Ericsson/Aastra/Mitel u RH, te su utvrđivali prodajne cijene navedenih proizvoda i usluga na mjerodavnom tržištu.« Navodi kako je iz pripadajuće dokumentacije vidljivo da Lumiss nije sklapao nikakav »zabranjeni sporazum« s navedenim poduzetnicima, već se isključivo radilo o poslovnim odnosima i partnerima kako bi se poslovi obavili na što kvalitetniji i brži način polazeći prvenstveno od činjenice da na području djelovanja/rada Lumissa (Dubrovačko-neretvanska županija) drugi poduzetnici nemaju ekonomsku isplativost realizirati poslove radi izuzetno velikih troškova (osoblje, transport, smještaj i sl.). U prilog svojih tvrdnji Lumiss je predložio saslušanje svjedoka ([…] i […]), kao i uvid u dokumentaciju koju je dostavio 26. studenoga 2015. (popis kupaca/korisnika). Lumiss dalje navodi kako je točno utvrđenje AZTN-a da je 1. listopada 2010. stupio na snagu važeći ZZTN pa je jasna i njegova primjena od tog datuma. Lumiss je naglasio kako nije sudjelovao ni u kakvim dogovorima o podjeli tržišta i utvrđivanju cijena te ne može prihvatiti stav da se nešto što ne može biti ni predmet postupka jer se odnosi na navodna postupanja prije stupanja na snagu važećeg ZZTN-a u ovom konkretnom slučaju uzima kao nepobitna činjenica na kojoj AZTN zasniva svoja utvrđenja o postojanju »zabranjenog sporazuma«. Lumiss nema nikakvih postupanja za koja bi mogao biti odgovoran nakon 2010. tj. od stupanja na snagu važećeg ZZTN niti je sudjelovao u bilo kakvim radnjama tzv. »kartela« za koji Lumiss tvrdi da nije ni postojao niti je njegovo djelovanje imalo bilo kakvo usmjerenje na ograničavanje konkurencije. Lumiss je naglasio kako ostaje pri iznesenom u dosadašnjem postupku te smatra da su dostatna razjašnjenja iskazana u očitovanjima Ericsson NT-a i Mitel Austria dovoljna da se sagledaju dopušteni odnosi. Budući da Lumiss u promatranom razdoblju od 1. listopada 2010. nije počinio nikakve radnje koje bi ga činile odgovornim za ono što se navodi u predmetnoj Obavijesti, predložio je da se postupak protiv Lumissa obustavi i oslobodi ga svake odgovornosti. 10.2.2. Vatel Podneskom od 3. srpnja 2020., zaprimljenim u AZTN-u 6. srpnja 2020., Vatel je dostavio svoje primjedbe na Obavijest, navodeći kako nisu pravilno utvrđene odlučujuće činjenice koje se odnose na poslovanje Vatela uopće, u odnosu na Ericsson NT, kao i u odnosu na predmet postupka, te je iznio sljedeće primjedbe: Vatel navodi kako je registriran 3. ožujka 2003., dakle nakon dokumenata (»Uređenje Ericsson NT Enterprise tržišta« i tablica »Područje lova") koji AZTN navodi u točki 10.4. Obavijesti (Trajanje povrede) te u kojem AZTN spominje Vatel kao jednog od aktera sastanka i navodnih dogovora o podjeli tržišta što je potpuno netočno utvrđeno te o čemu Vatel doznaje tek iz Obavijesti. Vatel je prodavao, ugrađivao i održavao robu drugih proizvođača kada bi to bilo poslovno i ekonomski opravdano. Vatel navodi kako nije sklapao horizontalne sporazume, niti ugovore o podjeli tržišta, niti bilo kakve zabranjene sporazume, usmene ili pisane, koji bi za cilj imali sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. ZZTN-a i članka 101. UFEU-a. S tim u vezi, Vatel navodi kako je iz dostavljene dokumentacije razvidno da se radilo isključivo o uobičajenim i dozvoljenim poslovnim odnosima kako bi se poslovi obavili što brže, kvalitetnije i ekonomski isplativije polazeći od činjenice da je, ekonomski opravdano, pretežito područje djelovanja rada Vatela bilo područje Splita i okolice. Nadalje, Vatel navodi kako iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi kako je Vatel povremeno radio van Splitsko-dalmatinske županije, kao i da je povremeno radio za velika poduzeća i državna tijela te da nije sklapao sporazume o podijeli tržišta. U prilog svojih tvrdnji, Vatel navodi kako je primjerice Retel, ali samo povremeno, znao angažirati Vatel za intervencije na telefonskoj centrali nekih poslovnica u Splitu za […], a s kojima je imao ugovor o održavanju za područje cijele RH. S tim u vezi, Vatel navodi kako mu nije poznato je li Retel još nekog angažirao, u kolikom obimu posla i slično. Kao primjer Vatel navodi i kako je nekoliko godina imao sklopljen ugovor o održavanju sa […] te da potom na jednom natječaju nije prošao, već je ugovor […] sklopila sa Steinerom. Kao dokaz navedenim tvrdnjama Vatel je predložio saslušanje […], uvid u poslovne knjige i uvid u dostavljenu dokumentaciju. Vatel navodi da je surađivao s Ericsson NT duži niz godina na potpuno zakonit način, a već dugi niz godina, a svakako prije 2015. suradnja je radi uvjeta na tržištu i Vatelove poslovne politike gotovo u potpunosti prestala. Za vrijeme suradnje nije bilo nezakonitih radnji ili akcija nadzora od strane Ericsson NT kako se navodi u Obavijesti. U svakom slučaju, Vatel navodi kako je imao dozvoljen poslovni odnos s Ericsson NT na način koji je štoviše i izuzet od opće zabrane sukladno članku 8. ZZTN-a jer je kumulativno, za vrijeme trajanja, ispunjavao sve u zakonu taksativno navedene uvjete: pridonosio unapređenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga, pridonosio promicanju tehnološkog i gospodarskog razvoja, pružao potrošačima razmjernu korist, nisu se nametala ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva i nije se omogućavalo isključivanje znatnog dijela konkurencije s tržišta za robe i/ili usluge koje su predmetom sporazuma, niti se narušavalo tržišno natjecanje, a što se uvidom u poslovanje Vatela kao i pogledom na tržište u cjelini nesporno može utvrditi. Nadalje, Vatelu nije poznato je li među ostalim akterima bilo takvih djelovanja, niti je imao razloga sumnjati u isto, tim više što je bavljenje telekomunikacijama bilo samo manji i sporedni segment Vatelovog poslovanja te kao takvo nije bilo u centru njegovog interesa, a pogotovo ne na način na koji se Vatel neutemeljeno inkriminira, budući da poslovanje i poslovnu sliku gradi postepeno kroz godine naslanjajući se na kvalitetu i korektan odnos prema klijentima i dobavljačima te uredno ispunjavajući sve obveze prema državi. Vatel navodi kako ga se tereti da je sklopio zabranjeni sporazum u smislu članka 8. ZZTN-a i članka 101. UFEU-a te se u točci 10. Obavijesti više puta spominje Vatel kao jedan od sudionika inkriminiranog udruživanja, ali se nigdje ne navodi, kako tvrdi, niti jedan dokaz koji bi ukazivao na to da je upravo Vatel zaista sudjelovao u tako nečemu, kao i da je znao ili morao znati za eventualne nedozvoljene dogovore između Ericsson NT i njihovih drugih partnera osim izvadaka iz e-mailova koji predstavljaju rečenice koje su izvučene iz konteksta te koje bi u poslovnoj komunikaciji mogle predstavljati puno toga različitog, ali svakako ne nužno i ono za što se Vatel okrivljuje. S tim u vezi, Vatel navodi kako u jednom od e-mailova piše »ako želiš da ideš«, što je pak u koliziji s tvrdnjama AZTN-a da je Vatel morao »slušati« što mu Ericsson NT naloži te da je Ericsson NT bio u vladajućem položaju u odnosu na Vatel. U jednom od primjera u kojem se spominje Vatel naveden je izvadak iz e-mail koji se ne može pravilno razumjeti izvan konteksta, ali svakako ne smije utjecati na odlučivanje budući je navedeni primjer iz 2009. odnosno od istog je proteklo više od 5 godina. Vatel navodi kako se cijeli postupak se temelji na indicijama i neprihvatljivim obrazloženjima. S tim u vezi, Vatel navodi kako je točno utvrđenje AZTN-a da je 2010. stupio na snagu važeći ZZTN pa je jasna i njegova primjena od tog datuma. No, neprihvatljiv je stav da se uzima kao »razvidno postojanje dogovora o podijeli tržišta i utvrđivanju cijena« te da je to po AZTN-u dovoljno da potvrdi svoj stav da su takvi odnosi nastavljeni i nakon stupanja na snagu ZZTN-a 1. listopada 2010. godine. Štoviše, Vatel navodi kako nije sudjelovao ni u kakvim eventualnim nedozvoljenim dogovorima, kao ni da nešto može biti predmet postupanja prije stupanja na snagu važećeg zakona. Nadalje, Vatel navodi kako činjenice i dostavljeni dokumenti 23. studenoga 2015. (zaprimljeni z AZTN-u 27. studenoga 2015.) uopće nisu uzeti u obzir prilikom »utvrđenja činjenica« pa ni prilikom zaključka da »prestanak povrede AZTN nije utvrdio« što je samo po sebi netočno za Vatel. Naime, Vatel navodi kako se u Obavijesti navodi »u svrhu pravilnog utvrđivanja pravno-relevantnih činjenica te stjecanja cjelokupne slike predmetnog dogovora..« AZTN razmatrao dokumente koji potječu iz razdoblja koje je značajno dugo prethodilo razdoblju koje je predmet postupka. Vatel navodi kako je jasno i nije sporno da se u svrhu zaštite tržišnog natjecanja treba steći potpuna slika i ispitati eventualne nepravilnosti i nezakonite radnje, međutim nije dozvoljeno odluke temeljiti na dokumentima i radnjama za koje se postupak utvrđivanja povrede sukladno odredbama članka 71. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 79/09. i 80/13.) više ni ne smije pokrenuti. Vatel navodi kako je postupak pokrenut 2015. na osnovu prijave iz 2015., ali dokumenata i radnji koji datiraju iz 2002., 2003., a za koje je prošao rok u kojem se postupak uopće smije pokrenuti dok se AZTN, štoviše u Obavijesti upravo poziva na dokument iz 2002. kao na »osnovni dokument« i to kao najrelevantniji pri odlučivanju. Vatel u svemu ostaje pri iznesenom u dosadašnjem postupku te smatra dostatna razriješena iskazana u očitovanjima Ericsson NT i Mitel Austria dovoljna da se sagledaju dopušteni odnosi. Nadalje, Vatel smatra kako AZTN svoje odluke temelji na nepotpuno i netočno utvrđenim činjenicama. S tim u vezi, dalje navodi kako se Vatel konstantno u svim navodima nabraja s ostalim strankama u postupku, i to ne vodeći računa ni o vrsti ugovora koje je Vatel zaključio s Ericsson NT, ni s poslovnom politikom, niti prethodno dostavljenom dokumentacijom i dokazima koji nedvojbeno pokazuju kad je i koliko i gdje Vatel pružao svoje usluge prodaje, ugradnje i održavanja opreme pa čak ni datumom registracije što navodi da je ovakva odluka Vijeća u odnosu na Vatel donesena potpuno paušalno i neutemeljeno te u suprotnosti s osnovnim načelima upravnog postupka. S obzirom na navedeno, te s obzirom da Vatel nije počinio nikakve radnje koje bi ga činile odgovornim za ono što se navodi u predmetnoj Obavijesti, predlaže da se predmetni postupak u odnosu na Vatel, obustavi i oslobodi ga svake odgovornosti, a podredno da se istome omogući sudjelovanje u ispitnom postupku na način da se saslušaju predloženi svjedoci te pregleda predložena dokumentacija u svrhu dodatnog dokazivanja Vatelovih tvrdnji. 10.2.3. Ericsson NT Podneskom od 6. srpnja 2020., zaprimljenim u AZTN-u 8. srpnja 2020., Ericsson NT je dostavio svoje primjedbe na Obavijest: Ericsson NT ustraje na svojim tvrdnjama kako je u predmetnoj stvari riječ o vertikalnim odnosima među poduzetnicima – strankama u predmetnom postupku, te kako ne postoje valjani razlozi/dokazi za tvrdnju AZTN-a da bi se uopće radilo o horizontalnom odnosu. Pritom se Ericsson NT poziva na točku 50. Smjernica za vertikalna ograničenja iz 2000. godine (2000/C 291/01 – u daljnjem tekstu »Smjernice/2000«) prema kojoj EK, kako to tvrdi predmetni poduzetnik, je jasno navela da je dobavljaču dopušteno ograničiti »aktivnu prodaju svojih izravnih kupaca na područje ili na skupinu potrošača koja je isključivo dodijeljena drugom kupcu ili koju je dobavljač rezervirao za sebe. Područje ili skupina potrošača smatraju se isključivo dodijeljenima kada dobavljač pristane prodavati svoj proizvod samo jednom distributeru za distribuciju na određenom području ili određenoj skupini potrošača, a isključivi je distributer zaštićen od aktivne prodaje na svojem području ili svojoj skupini potrošača od strane dobavljača i svih ostalih kupaca tog dobavljača unutar Zajednice. Dobavljaču je dopušteno kombinirati dodjelu isključivog područja i isključive skupine potrošača na primjer tako da imenuje isključivog distributera za određenu skupinu potrošača na određenom području.« Ericsson NT zaključuje kako nije sporno da je proizvođač Ericsson EA/Ericsson NT (kao single entity) bio taj »dobavljač« u smislu citiranih Smjernica. Budući da je Ericsson NT tada bio dio Ericssona EA, nije imao pravni položaj kupca, nego je bio dio proizvođača, koji je tražio lokalne distributere na koje bi prenio neke svoje postojeće kupce, a u pogledu kojih je dotad kao proizvođač, bio jedini dobavljač na hrvatskom tržištu (ključne kupce je Ericsson NT kao dio Ericssona EA zadržao za sebe). Prema tome, u tom je trenutku Ericsson NT bio emanacija Ericsson EA kao proizvođača, te je bio potpuno ovlašten po svom nahođenju i procjeni, svoje zatečene kupce (koji su mu dakle i po prirodi stvari bili nužno pojedinačno poznati) povjeriti, na individualnoj osnovi i procjeni, onomu distributeru koji se činio za to najprihvatljiviji sa stajališta najboljeg interesa svakog pojedinačnog kupca, kojeg je dotad opskrbljivao i servisirao sam, a kojeg je Ericsson NT u funkciji dobavljača svakako, notorno, želio zadržati i nadalje. Riječ je o tipičnom primjeru geneze dvojne distribucije. Stoga je Ericsson NT kao dio proizvođača, započeo s organizacijom distributerske mreže kako bi se proizvođač moga baviti »lovom na kupce«. Kad je Ericsson NT pronašao distributere, prenio im je svoje non-key postojeće kupce, na način kako to AZTN i navodi: »izvršena je podjela točno određenih pojedinačno imenovanih kupaca«, s time da je konačnu odluku o tome donosio Ericsson EA/Ericsson NT. Naravno, Ericsson NT vodeći računa o osposobljenosti i lokaciji distributera te potrebama svakoga od pojedinačnih kupaca. No, u tomu, prema iznesenim navodima Ericsson NT-a nema ničega spornog sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja. Proizvođač/ujedno i jedini dobavljač, odlučio je ustrojiti distribucijsku mrežu izvan svog poslovnog sustava. S tim u vezi, Ericsson NT navodi, kako se u ekonomsko-pravnom smislu radilo, zapravo, o običnom outsourcingu. Nadalje, Ericsson NT navodi kako bi se valjalo složiti s time da bi svaki outsourcing bio nemoguć, a da se ne imenuju klijenti (u postojećim pravnim odnosima), budući da se u tom procesu već sklopljeni ugovori s izvornim dobavljačem prenose na novi pravni subjekt, ili pak se barem kupce obavještava o promjeni načina poslovanja, putem novog dobavljača, vodeći računa o tomu da oni to i prihvate. Nadalje, Ericsson NT također navodi kako bi valjalo primijetiti, da je Ericsson NT itekako sudjelovao u tom davnašnjem procesu, jer je svoje stranke iz ugovornog odnosa s Ericsson EA/ Ericsson NT, morao i uvjeriti u to da će im ranije pružena usluga i nadalje biti pružena putem pojedinačno određenog sudionika/novih distributera i to na razini koju je pružao sam Ericsson EA/ Ericsson NT, pa je bilo bitno i to da outsourcing bude obavljen na onog poduzetnika (novog distributera) koji je tom konkretnom kupcu bio u mogućnosti pružiti najbolju uslugu. Ericsson NT je, naposljetku, po prirodi stvari (kao dio proizvođača), i nadalje imao kao primarni cilj, bez obzira na outsourcing, zadržati svoje ranije, izravne krajnje kupce, ali sada kao klijente svojih distributera, dakle posredno, ali svakako i nadalje, s ciljem zadržavanja svojih krajnjih kupaca. U prilog tome, Ericsson NT navodi kako je već na prvi pogled jasno, čak i iz prijave poduzetnika Steinera AZTN-u, kako je posve nesporno da je Ericsson NT za sebe zadržao ključne stranke, pa tako i »velike korisnike, državne tvrtke i javna poduzeća«, što ni po čemu nije bilo sporno, jer je Ericsson NT bio dio proizvođača/dobavljača, koji je na to bio po ovlašten po važećim propisima u to doba, kao i danas. Stoga, po čvrstom uvjerenju Ericsson NT, vrlo je razvidno da na sastanku iz 2003. ni po kojem pravnom mjerilu nije bio zasnovan kartel, jer su svi navedeni poduzetnici zapravo svoja prava crpili od Ericsson EA/Ericsson NT-a kao proizvođača, koji je njima mogao i slobodno raspolagati u sklopu vertikalnih ugovornih odnosa. Po mišljenju Ericsson NT-a, tadašnji outsourcing nipošto nije moguće smatrati horizontalnim kartelnim sporazumom. Navodi kako »zabrinutost« AZTN-a zbog »izvršene podjele točno određenih pojedinačno imenovanih kupaca«, ne treba postojati jer je, zapravo riječ o podjeli koja je imanentna svrsi outsourcinga, pa je slijedom toga bila i legitimna. Ericsson NT je pritom namjeravao zaštiti svoj interes kao proizvođača, ali i interes svojih krajnjih kupaca, za što je bilo potrebno procijeniti koji bi od odabranih distributera bio najkvalitetniji izbor sa stajališta potreba svakog od tih konkretnih pojedinačnih i budućih »ulovljenih« kupaca o kojima je Ericsson NT želio povjeriti odnosno prenijeti brigu nekome od sudionika inicijalnog sastanaka. Nadalje, Ericsson NT obrazlaže smisao pojma »zaštite projekta« navodeći kako je taj pojam poniknuo iz europskih pravila o tržišnom natjecanju, odnosno konkretno još iz Smjernica/2000, u kojima je EK izrijekom navela da je: »isključivi distributer zaštićen od aktivne prodaje na svojem području ili svojoj skupini potrošača od strane dobavljača i svih ostalih kupaca tog dobavljača unutar Zajednice.« Prema navodima Ericsson NT pojam »zaštite isključivog distributera« EK je ponovila i u Smjernicama iz 2010. godine u točki 51. Vezano uz prethodno navedeno, Ericsson NT ističe »važno pravno pitanje«: tko je osoba koja štiti/jamči isključivom distributeru da će se njegovo legitimno, isključivo pravo i poštivati? Zatim navodi kako je to onaj tko je distributeru ili pod-distributeru dao isključivo pravo distribucije. Ako je isključivi distributer povrijeđen u svom ugovorno stečenom ekskluzivnom pravu osnovano se može obratiti dobavljaču od kojeg i jedan i drugi distributer crpe svoja (ekskluzivna), ali ni po čemu eventualno sporna prava. U tom kontekstu, distributer čije je isključivo pravo povrijeđeno ili može biti povrijeđeno, svojom se pritužbom obraća »principalu«, a to je osoba na višoj razini vertikale, i to supstancijalno, jest, i jedino može biti shvaćeno kao legitimna vertikalna komunikacija, jer se radi o pitanju spora između konkretnog distributera i principala, o opsegu dodijeljenog ugovornog ovlaštenja na isključivu prodaju, koje se u nekom vidu preklapa s pretendiranim pravom drugog distributera istog principala. Stoga Ericsson NT postavlja pitanje zašto bi se Ericsson NT ili Kodeks uopće obraćali Aastra/Mitelu, ako su sami, na horizontalnoj razini, zapravo željeli sklopiti zabranjeni horizontalni sporazum? Naime, što god bi se sudionici takvog (nepostojećeg) zabranjenog horizontalnog sporazuma u konačnici »dogovorili«, Aastra/Mitel bi u svakom slučaju naposljetku prodao svoju robu koja bi putem vertikalnog kanala došla do krajnjeg kupca. Drugim riječima, Aastra/Mitel, u ulozi facilitatora, u takvom se horizontalnom zabranjenom sporazumu ne bi uopće ukazivao kao potreban. U tom smislu, aktualna tvrdnja AZTN-a da bi Ericsson NT i Kodeks sklopili zabranjeni horizontalni ugovor – kartel, u okolnostima kad je njihov zajednički dobavljač (Aastra/Mitel), i jednom i drugom distributeru povjerio određena ekskluzivna prava, ne odražava realnost vertikalnog odnosa ekskluzivne distribucije, koji je, po uvjerenju Ericsson NT, u konkretnom slučaju stoga nužan činjenični i pravni okvir i za odlučivanje u ovom postupku. Ericsson NT pritom podsjeća na to da je Ericsson NT u razdoblju koje nije obuhvaćeno u ovom postupku kao razdoblje trajanja povrede, izvorno bio proizvođač opreme, koji se tek tijekom vremena, sveo na distributera Aastra/Mitelovih proizvoda, koji je ujedno sklopio sporazume s resellerima na nizvodnoj razini, kako je to AZTN razmatrao u postupku klase: UP/I 034-03/15-01/032 u kojem je donio rješenje urbroj: 580-09/64-2016-070, u predmetu navodne zlouporabe vladajućeg položaja, a u kojem je AZTN naposljetku odbacio inicijativu poduzetnika Steinera za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Navedeno razdoblje AZTN u svojoj Obavijesti na niz mjesta ističe kao razdoblje koje je ishodišna točka nastanka navodno zabranjenog sporazuma. Ericsson NT navodi kako je u tom postupku AZTN konstatirao vertikalnu strukturu odnosa Aastra/Mitela s Ericsson NT-om i Kodeksom, te na nizvodnoj razini s drugim strankama u ovom postupku. S tim u vezi, Ericsson NT navodi kako je AZTN naposljetku kao mjerodavno tržište u proizvodnom smislu odredio tržište prodaje, ugradnje, nadogradnje i održavanja kućnih telefonskih centrala, te je utvrdio da Ericsson NT na tom tržištu nije u vladajućem položaju, pa nije mogao počiniti ni zlouporabu vladajućeg položaja. AZTN, međutim, u Obavijesti definira mjerodavno tržište ponešto drukčije odnosno u smislu intra-brand natjecanja, te je isto prema mišljenju Ericsson NT-a sporno. Smatra kako bi AZTN trebao uzeti u obzir i okolnost da se EK bavi pitanjem intra-brand tržišnog natjecanja u sklopu vertikalnih odnosa, pozivajući se na točku 6. Smjernica za vertikalna ograničenja iz 2000. godine, te točke 102., 153., 154., 158. i 164. Smjernica za vertikalna ograničenja iz 2010. Ericsson NT navodi, kako pritom treba uzeti obzir okolnost da se u točki 153. govori o položaju dobavljača i njegovih konkurenata na tržištu, te da se istodobno navodi da se rizik znatnog smanjenja intra-brand tržišnog natjecanja pojavljuje, »u slučaju tržišnog udjela koji premašuje prag od […] %«. Međutim, Ericsson NT navodi kako je u razdoblju trajanja navodne povrede bio u odnosu na svoje tržišne takmace, jako udaljen od tog praga, a što je AZTN-u poznato iz predmeta u kojem je odlučivao o zlouporabi vladajućeg položaja. Nadalje, Ericsson NT se tijekom ranijeg postupka pozivao na problem »slijepog putnika« free-riding problem, koji je također objašnjen i u točki 107. Smjernica iz 2010. S time u vezi, Ericsson NT napominje da AZTN u Obavijesti nije uzeo u obzir odredbu članak 7. stavak 2. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije iz 2004. (»Narodne novine« broj: 51/04.), koja je bila na snazi do 2011., kad ju je zamijenila Uredba istog naziva objavljena u »Narodnim novinama«, broj 37/11., koja je stupila na snagu 7. travnja 2011. i po toj novoj Uredbi, tekst članka 7. stavka 2. sadržajno je gotovo istovjetan, te zaključuje kako se obje uredbe izrijekom odnose na »vertikalne sporazume između poduzetnika koji se međusobno natječu«. Pritom, Ericsson NT navodi kako je očito da je i ovo potonje nacionalno rješenje preuzeto iz Uredbe Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. UFEU na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja. Naime, u članku 2. stavak 1. te Uredbe, vrlo je jasno propisano sljedeće: »Na temelju članka 101. stavka 3. Ugovora i podložno odredbama ove Uredbe, članak 101. stavak 1. Ugovora se ne primjenjuje na vertikalne sporazume. Ovo izuzeće se primjenjuje ako takvi sporazumi sadrže vertikalna ograničenja.« Međutim, potom se u članku 2. stavak 4. Uredbe navodi izuzetak u odnosu na dualnu distribuciju: »4. Izuzeće iz stavka 1. ne primjenjuje se na vertikalne sporazume sklopljene između konkurentnih poduzetnika. Međutim, primjenjuje se u slučaju kada konkurentni poduzetnici sklope jednostrani vertikalni sporazum i kada je; (
3. a)dobavljač ujedno proizvođač i distributer robe, dok je kupac distributer, a ne konkurentni poduzetnik na razini proizvodnje: ili
4. b)dobavljač davatelj usluga na nekoliko razina trgovine, dok kupac prodaje robu ili pruža usluge na razini maloprodaje i nije konkurentan poduzetnik na razini na kojoj kupuje usluge koje su predmet sporazuma.« Stoga po mišljenju Ericsson NT u slučaju izuzetka iz članka 2. stavka 4. Uredbe 330/2010, ni po pravu EU, pa slijedom toga niti po hrvatskom pravu, odredba članka 101. stavka 1. UFEU, ne može se primijeniti u ovom konkretnom predmetu. Pritom, Ericsson NT navodi kako nije sporno da su Ericsson EA/Ericsson NT bili u pravnom smislu »proizvođač« do 2008. godine. S tim u vezi navodi, kako je taj poduzetnik bio, nakon outsourcinga, »ujedno proizvođač i prodavatelj tih za ključne kupce proizvoda«, te su njegovi kupci bili ti koji su »distribuirali«, ali svakako »nisu proizvodili zamjenske proizvode«. Dakle, ovdje je bilo posrijedi legitimno skupno izuzeće po Uredbi o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, donosno distribucije, u obje zakonske inačice. Ericsson NT navodi kako bi to, zapravo, isključivalo, ne samo mogućnost zabranjenog horizontalnog, nego povijesno napose i zabranjenog vertikalnog sporazuma. Ericsson NT navodi kako bi se, naime činilo, da je naposljetku u svjetlu svih citiranih propisa svakako razvidno, kako se na sastanku 2003. nisu sastali »kartelisti«, jer nijedan od kandidata za karteliste, osim Ericsson EA/Ericsson NT-a nije bio proizvođač (pa stoga nikakve koluzije nije moglo ni biti na horizontalnoj razini), i svi su oni svoja prava crpili isključivo iz ovlaštenja koja im je dao baš Ericsson EA/Ericsson NT (u sklopu vertikalne osi: npr. ekskluzivna alokacija kupaca), pri čemu je neke kupce Ericsson EA/Ericsson NT zadržao za sebe. Tek nakon 2008. Ericsson NT jest postao »dobavljač davatelj usluga na nekoliko trgovinskih razina«, ali i to je bilo sukladno relevantnoj pravnoj normi. To je također bilo sukladno izuzetku propisanom u članku 7. stavak 2. pod b). kako u Uredbi iz 2004., tako i Uredbi iz 2011. godine. Po mišljenju Ericsson NT-a, AZTN na temelju preliminarno utvrđenih činjenica u prethodnom tijeku postupka, nije u dostatnoj mjeri uzeo u obzir ocjenu svih pravno relevantnih činjenica koje je dužan utvrditi u skladu s mjerodavnim pravom, kao ni činjenično i pravno stanje koje je prethodno već i bio utvrdio u predmetu zlouporabe vladajućeg položaja. Slijedom navedenoga, Ericsson NT predlaže da se utvrdi kako Ericsson NT svojim postupanjem nije narušio tržišno natjecanje sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN-a i temeljem članka 101. UFEU te da se predmetni postupak obustavi. Ericsson NT je dostavio set dokumentacije koju je AZTN protumačio kao horizontalnu, a iz objašnjenja i grafičkih prikaza kako su priloženi u konkretnim primjerima, Ericsson NT navodi kako je vidljivo da je komunikacija isključivo vertikalna te je priložio: – primjere komunikacije na koju se poziva AZTN u Obavijesti s nizom priloženih email poruka, uz objašnjenje te grafički prikaz tijeka komunikacije (pojedina cjelina se odnosi na određenog kupca) i to za : 1. […], 2. […], 3. […], 4. […], 5. […]. – primjere druge komunikacije s priloženim nizom email poruka, uz objašnjenje te grafički prikaz tijeka komunikacije (pojedina cjelina se odnosi na određenog kupca) i to za : 1. […], 2. […], 3. […], 4. […]. Vezano uz navedeno, Ericsson NT je predložio na okolnost funkcioniranja vertikalnog ustrojstva distribucijske mreže saslušati svjedoke koji su sudjelovali u navedenoj prepisci i to: […], […] i […]. Također Ericsson NT je predložio u pogledu snažnog inter-brand natjecanja na mjerodavnom tržištu priklopiti spis klase: UP/I 034-03/15-01/032 koji se vodio protiv Ericsson NT radi moguće zlouporabe vladajućeg položaja. 10.2.4. Mitel Austria Podneskom od 6. srpnja 2020., zaprimljenim u AZTN-u 13. srpnja 2020. Mitel Austria je dostavio svoje primjedbe na Obavijest: Mitel Austria smatra da AZTN u svojoj Obavijesti nije ispravno utvrdio relevantne činjenice i okolnosti vezano uz Mitelovu ulogu kao predstavnika proizvođača opreme i njegovog odnosa s first-tier partnerima, odnos s Ericsson NT-om i Kodeksom, kao i da je u potpunosti ignorirao vertikalni aspekt položaja Mitel Austria u odnosu na first-tier partnere, ali i druge sudionike u selektivnom lancu distribucije što je dovelo do pogrešne kvalifikacije uloge Mitel Austria u predmetnoj stvari, nije analizirao značenje, svrhu i stvarnu provedbu Smjernica i procedura na razini Mitel grupe kojima se odobravaju posebni popusti za strateški bitne projekte u kontekstu odobravanja »zaštićenog projekta«, kako je prikazano iz perspektive Mitel Austria. Mitel Austria smatra da je ovo izostavljanje od strane AZTN-a ključno u pogrešnom i nepotpunom utvrđivanju činjenica u ovom predmetu. Mitel Austria dalje navodi kako AZTN nije ispravno utvrdio značenje i komercijalni aspekt »zaštićenog projekta« iz perspektive Mitel Austria kao i s obzirom na Smjernice i procedure kojima se odobravaju posebni popusti za strateški bitne projekte, te da nije ispravno utvrdio značenje korespondencije između […], kao zaposlenika Mitel Austria i Mitelovih first-tier partnera. Mitel Austria smatra da je, s obzirom na navedene propuste, AZTN pogrešno utvrdio Mitel Austria kao facilitatora kartela. Mitel Austria u potpunosti ostaje pri svojim stavovima i izjavama koje je komunicirao AZTN-u svojim podnescima od 2. studenog 2016. i 3. ožujka 2017. U tom kontekstu, utvrđenja AZTN-a sadržana u Obavijesti nisu promijenila ni izmijenila poziciju ni stav Mitel Austria prema njegovoj ulozi u predmetnom slučaju. Također smatra kako su ranija očitovanja Mitel Austria pogrešno protumačeni u Obavijesti. Stoga, Mitel Austria ovim putem ponovno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u predmetnom postupku, i to pozivajući se na sljedeće argumente. Mitel Austria navodi kako ne djeluje na istoj razini distribucije kao Ericsson NT i Kodeks te ne može sudjelovati ni u kakvom horizontalnom sporazumu. Pozicija Mitel Austria kao predstavnika proizvođača u RH Isključivo je vertikalna, i na višem je stupnju proizvodnje i distribucije u odnosu na first-tier partnere, te mu kao takva dopušta alokaciju kupaca (naročito u sustavu selektivne distribucije) tako i odobravanje posebnih popusta. Budući da je Mitel preuzeo poslovanje koje je predmet ovog postupka od Aastre, i to tek u 2014., jasno je razvidno da do sredine 2014., Mitel nije imao nikakvih aktivnosti na mjerodavnom tržištu. U cijelom predmetu AZTN-a ne postoje nikakvi dokazi da je Mitel Austria kao poduzetnik izvršio bilo koju od povreda koje mu se stavljaju na teret, i to od lipnja 2014. do 14. srpnja 2015. U Obavijesti se izričito navodi da je posljednja komunikacija između […] koji u to vrijeme nije imao nikakve veze s Mitelom i predstavnika Kodeksa razmijenjena dana 2. srpnja 2013. što je bitno ranije od ulaska Mitela na hrvatsko tržište. Nadalje, Mitel Austria navodi kako je nejasno zašto AZTN smatra Mitel Austriju odgovorom za radnje proizvođača Ericsson EA i/ili Aastra u periodu prije nego što je Mitel uopće poslovao u Hrvatskoj. Aastra je 1. svibnja 2008. preuzela samo dijelove hrvatskog poslovanja Ericsson EA/Ericsson NT, dok su ostali dijelovi poslovanja ostali s Ericsson NT-om koji je nastavio postojati sve do danas. Stoga Mitel Austria nije ni pravni niti komercijalni sljednik Ericsson EA/Ericsson NT na hrvatskom tržištu. Mitel nije bio u mogućnosti da preuzme utjecaj na bilo kakve komercijalne dogovore ostalih sudionika u ovom postupku prije 2014. i nije imao mogućnost i zapravo uopće ikakav interes da djeluje kao facilitator kartela kako je navedeno u Obavijesti. U pokušaju da drži Mitel Austria odgovornim za postupke trećih osoba, AZTN ignorira načelo osobne odgovornosti kojeg je uspostavio Sud Europske Unije u predmetu C-279/98 P – Cascades protiv Komisije (točka 78.). U predmetnoj presudi, predmetni sud je presudio da fizička ili pravna osoba koja je vodila poduzetnika o kojem je riječ u trenutku kada je počinjena povreda u pravilu mora za nju odgovarati, iako je na dan donošenja odluke kojom se utvrđuje povreda, druga osoba preuzela odgovornost za poslovanje poduzetnika. U predmetnom je slučaju očito da je Ericsson NT bio sudionik navodnog sporazuma i djelovao u svoje ime ujedno i nakon prodaje dijela hrvatskog poslovanja Aastri. Stoga, ako je uopće došlo do kršenja prava tržišnog natjecanja, odgovornost bi se trebala pripisati samo Ericsson NT-u, ali ne i Mitelu Austria. Nadalje Mitel Austria, navodi kako prema načelu ekonomskog kontinuiteta koji primjenjuje Sud EU, društvo može biti odgovorno za povrede »prethodnika« samo ako je društvo preuzelo sva prava i obveze društva koje je izvršilo povredu (vidjeti C-40/73 i dr. Suiker Unie (točka 84.)). Nadalje, Mitel Austria navodi da je u predmetu C-49/92 P, Komisija protiv Anic Partecipazioni (stavak 145.), Sud presudio da se test ekonomskog kontinuiteta može primijeniti samo ako je pravna osoba odgovorna za vođenje poduzeća prestala postojati po zakonu nakon što je povreda počinjena. U predmetnom slučaju, Ericsson NT kao odgovorna osoba postoji i danas, a osim toga i dalje posluje na mjerodavnom tržištu čak i nakon prodaje dijelova društva Aastri. Stoga, ovaj slučaj ne ostavlja prostora za primjenu načela ekonomskog kontinuiteta. Zbog toga se Mitel Austria ne smije smatrati sljednikom Ericsson EA i ne može biti odgovoran za bilo kakve povrede koje su se dogodile prije nego što je Mitel Austria ušao na hrvatsko tržište 2014. godine. Mitel Austrija, dalje navodi kako je Obavijest sastavljena kao da se sve činjenice i okolnosti mogu pripisati jednako svim strankama u postupku, dok je Mitel Austria preuzeo ovo tržište od Aastrae tek 2014. Kao što je gore objašnjeno, Aastra je 1. svibnja 2008. od Ericsson EA/Ericssona NT preuzela samo dijelove poslovanja i nije se mogla smatrati pravnim sljednikom Ericsson EA/ Ericssona NT-a, a u svrhu ovog postupka Mitel Austria se ne može tretirati kao univerzalni pravni sljednik Aastre. Zaključak je da Mitel Austria nije sudjelovao u stvaranju, provedbi i primjeni dokumenata pod nazivom »Uređenje Ericsson NT Enterprise tržišta« od 28. svibnja 2003. i odgovarajuće tablice, nazvane »Područje lova« ili »Tablica lova«. Mitel Austria nije bio svjestan postojanja takvih dokumenata i njihove potencijalne primjene na hrvatskom tržištu. AZTN nije predočio niti jedan dokaz u Obavijesti koji bi dokazao drugačije niti takvi dokazi postoje u predmetu spisa. Jedina veza između Ericsson NT-a, Aastre i Mitel Austria je […] koji je u prošlosti bio zaposlen u sva tri društva. Međutim, […] nije bio prisutan na sastanku održanom na Brijunima 2002. niti je sudjelovao u kreiranju i usvajanju dokumenata pod nazivom »Uređenje Ericsson NT Enterprise tržišta« od 28. svibnja 2003. i odgovarajuće tablice, pod nazivom »Područje lova« ili »Tablica lova«. Nadalje, Mitel Austria navodi kako ostaje otvorena mogućnost da je […] bio svjestan postojanja ovih dokumenata, ali nakon što je bio zaposlen u Ericsson EA/Ericsson NT, te informacije nije proslijedio svojim daljnjim poslodavcima (Aastra i Mitel Austria). Zaključno na navedeno, Mitel Austria navodi kako nije imao saznanja o postojanju ova dva dokumenta, njihovom sadržaju i/ili njihovoj kontinuiranoj primjeni na hrvatskom tržištu od 2002. godine. Isto tako, Mitel Austria ne bi trebao biti odgovoran za postupke […] za vrijeme dok je radio za Ericsson EA/Ericsson NT ili Aastru jer na te postupke nikako nije mogao utjecati. U Obavijesti i pregledanim spisima u vezi s ovim predmetom koji su bili fizički dostupni u prostorijama AZTN-a, Mitel Austria navodi kako nije dokazano da su dokumenti pod nazivom »Uređenje Ericsson NT Enterprise tržišta« od 28. svibnja 2003. i odgovarajuća tablica, pod nazivom »Područje lova« ili »Tablica lova« ikada stupili na snagu ni bili primjenjivani od strane sudionika ovog postupka od 2002. Konkretno, nije dokazano da su važili tijekom trajanja povrede. AZTN je svoje tvrdnje u vezi s tim utemeljio samo na izjavama poduzetnika Steiner koji se pridružio pokajničkom programu AZTN-a u ovom predmetu. Nadalje, potrebno je napomenuti da su Steinerove izjave sadržane u samoj Prijavi i s prijavom povezanim podnescima pružile prilično subjektivno tumačenje situacije na mjerodavnom tržištu, te su bile izrazito opterećene njegovom teškom financijskom situacijom, značajnim dugom prema Ericsson NT-u. Što više, kada se pogleda Steinerova prijava i njezine naknadne nadopune, proizlazi da je Steiner instruiran kako i u kom smjeru mora popravljati svoju inicijalnu Prijavu kako bi stvorio uvjete za optužbu sklapanja zabranjenog horizontalnog sporazuma, iako nikad nije bio na istoj razini distribucije kao Ericsson NT, a najmanje kao Mitel Austria. Tvrdi da se Mitel Austria nikada nije miješao u odnos između Ericsson NT-a i njegovih resellera. Iz perspektive društva Mitel Austria, Mitel je imao samo dva odabrana first-tier partnera (Ericsson NT i Kodeks) koju su u sustavu Mitelovog Partnerskog programa, a koji je temeljito razrađen u Mitelovom podnesku od 3. ožujka 2017. Mitel Austria nikad nije izravno komunicirao s resellerima, već samo sa svojim first-tier partnerima. S druge strane, reselleri su se mogli pridružiti Mitelovom Partnerskom Programu na vlastiti zahtjev kada ispune kriterije za dobivanje status Mitel Partnera što je pojašnjeno u Mitelovom očitovanju od 2. ožujka 2017. Isto tako, tvrdi da nema dokaza da je Mitel Austria ikad nametnuo bilo kakvu zabranu svojim first-tier partnerima (ili resellerima, ovisno o slučaju) u vezi sudjelovanja u davanju ponuda u raznim natječajima u RH. Mitel Austria svoje je partnere poticao da sudjeluju što većem broju natječaja. Mitel Austriju zanimala je pobjeda na tim natječajima s vlastitom opremom i uslugama u odnosu na tržišnu konkurenciju. Nadalje, Mitel Austria navodi kako je nesporno da je Mitel Partner Program omogućavao određenu razinu dodjele odnosno alokacije kupaca. Naime, Ericsson NT je kao Mitel Gold Partner bio, s tehničkog i kadrovskog stajališta, opremljen za veće projekte i veće kupce, dok je Kodeks, kao Mitel Silver Partner, uglavnom bio zadužen za prodaju i pružanje usluga malim i srednjim kupcima. Međutim, smatra kako je takva alokacija kupaca u osnovi dopuštena i jedno je od izuzeća vertikalnih sporazuma detaljno razrađenih u Smjernicama o vertikalnim sporazumima. Mitel Austria nije odlučivao kojem partneru pripada koji kupac, a to je bilo jasno vidljivo iz dostupne dokumentacije u ovom predmetu. S tim u vezi, navodi kako je AZTN u ovom kontekstu potpuno pogrešno protumačio značenje pojma »zaštićeni projekti« tvrdeći u Obavijesti da je Mitelova odluka o »zaštićenom projektu« zapravo odluka o dodjeli kupca jednom od Mitelovih partnera. Prema mišljenju Mitel Austria, AZTN je u Obavijesti nejasno i nedorečeno iznio tvrdnju da su situacije u kojima je Mitel izjavio da je projekt »zaštićen« u korist jednog partnera, drugom partneru bilo zabranjeno sudjelovati u tom postupku nabave ili je trebao sudjelovati u njemu, ali sa znatno višim cijenama. Takva tvrdnja je definitivno netočna i do sada nije potkrijepljena niti jednim dokazom prikupljenim u ovom predmetu, a koji bi Mitel Austria teretili za takvo postupanje. Mitel Austria navodi kako nikada nije zahtijevao takvu vrstu ponašanja od svojih hrvatskih partnera niti je podržavao takvo ponašanje. Također, nikada nije postavljao nikakve zahtjeve u pogledu razine cijena koja bi se mogla ponuditi krajnjim kupcima. Takvo ponašanje jednostavno nije bilo prihvatljivo niti se toleriralo sa strane Mitel Grupe na svjetskoj razini. Kao dokaz tome je i činjenica što je Kodeks prodavao u opremu drugih takmaca na tržištu (kao što je […]), te se mogao javiti na takva natjecanja i s ponudom opreme drugih proizvođača. Mitel Austria drži da je najveću zabunu u komunikaciji stranaka izazvao pojam »zaštićeni projekt« koji je uvelike zbunjujući te su ga očito naslijedili Mitelovi zaposlenici ([…]) od svojih prijašnjih poslodavaca (Aastra i E