(1)Ovim se Zakonom uređuje pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica Europske unije koja se odnosi na:

1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje
2. europski istražni nalog
3. nalog za osiguranje imovine
4. priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta
5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni
6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode
7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije
8. priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza
9. europski nalog za zaštitu.

(2)Ovim se Zakonom uređuju i drugi oblici suradnje u kaznenim stvarima u skladu s pravnim aktima Europske unije, uključujući osnivanje zajedničkih istražnih timova, posredovanje Eurojusta i Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima, kao i pravnu pomoć u okviru prekograničnih dokaznih radnji te provedbene odredbe o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima. Pravo Europske unije Članak 2.

(1)Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeći akti Europske unije: − Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od

1. lipnja
2. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190,
4. 2002.) − Okvirna odluka Vijeća 2002/465/PUP od
5. lipnja
6. o zajedničkim istražnim timovima (SL L 162,
8. 2002.) − Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od
9. srpnja
10. o izvršenju odluka o zamrzavanju imovine i osiguranju dokaza u Europskoj uniji (SL L 196,
12. 2003.) − Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od
13. veljače
14. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne (SL L 76,
16. 2005.) − Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od
17. listopada
18. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328,
20. 2006.) − Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od
21. studenoga
22. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 327,
24. 2008.) − Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od
25. studenoga
26. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija (SL L 337,
28. 2008.) − Okvirna odluka Vijeća 2009/299/PUP od
29. veljače
30. o izmjeni okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i poticanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih na suđenju u odsutnosti dotične osobe (SL L 81,
32. 2009.) − Okvirna odluka Vijeća 2009/829/PUP od
33. listopada
34. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (SL L 294,
36. 2009.) − Okvirna odluka Vijeća 2009/948/PUP od
37. studenoga
38. o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (SL L 328,
40. 2009.) − Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
41. prosinca
42. o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338,
44. 2011.) − Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
45. svibnja
46. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL L 142,
48. 2012.) − Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
49. listopada
50. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima tijekom trajanja oduzimanja slobode (SL L 294,
52. 2013.) − Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
53. travnja
54. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130,
56. 2014.) − Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od
57. ožujka
58. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88,
60. 2017.) − Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od
61. svibnja
62. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132,
64. 2016.) − Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od
65. listopada
66. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297,
68. 2016.) − Direktiva (EU) 2022/211 Europskog parlamenta i Vijeća od
69. veljače
70. o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 37,
72. 2022.) − Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od
73. veljače
74. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 39,
76. 2022.).

(2)Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih akata Europske unije: − Uredbe (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od

1. studenoga
2. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295,
4. 2018.) − Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od
5. studenoga
6. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje (SL L 303,
8. 2018.) − Uredbe (EU) 2024/3011 Europskog parlamenta i Vijeća od
9. studenoga
10. o prijenosu postupaka u kaznenim stvarima (SL L 2024/3011,
12. 2024.). Odgovarajuća primjena drugih zakona Članak 3.

(1)Na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje postupanje u odgovarajućim postupcima u kaznenim i prekršajnim stvarima.

(2)Na prekogranično pribavljanje elektroničkih dokaza u kaznenim postupcima primjenjuju se odredbe posebnih propisa, osim ako posebni propisi ne upućuju na ovaj Zakon. Značenje izraza Članak 4.

(1)Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 1. država članica je država članica Europske unije 2. država izdavanja je država članica u kojoj je izdan nalog ili donesena odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona 3. država izvršenja je država članica kojoj je radi izvršenja proslijeđen nalog ili druga odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona 4. treća država je država koja nije članica Europske unije 5. Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu ili Eurojust je tijelo Europske unije s pravnom osobnošću osnovano Uredbom (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295, 21. 11. 2018., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1727) 6. Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima je mreža pravosudnih kontaktnih točaka država članica koja funkcionira u skladu s odredbama Odluke Vijeća 2008/976/PUP od 16. prosinca 2008. o Europskoj pravosudnoj mreži (SL L 348, 24. 12. 2008.) 7. Schengenski informacijski sustav (SIS) je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između nadležnih tijela država članica koje su u schengenskome području 8. europski uhidbeni nalog je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode 9. europski istražni nalog je odluka koju izdaje ili potvrđuje nadležno pravosudno tijelo države članice radi izvršenja jedne ili više istražnih mjera u drugoj državi članici odnosno radi pribavljanja već postojećih dokaza od druge države članice, a koja je donesena:

1. a)u odnosu na kazneni postupak koji pokreće pravosudno ­tijelo ili koji se može pokrenuti pred tim tijelom u vezi s kaznenim djelom prema domaćem pravu države izdavanja
2. b)u postupku koji pokreću upravna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari
3. c)u postupku koji pokreću pravosudna tijela za djela prema domaćem pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje domaćeg prava i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari
4. d)u vezi s postupcima iz podtočaka a),
5. b)i
6. c)ove točke koji se odnose na kaznena djela ili kršenje domaćeg prava za koje pravna osoba može biti odgovorna ili kažnjena u državi izdavanja 10. istražna mjera je svaka ona mjera ili radnja koju su ovlaštena naložiti, poduzimati ili provoditi nadležna tijela država članica radi pribavljanja dokaza u postupku iz točke 9. ovoga stavka. Istražna mjera, u smislu ovoga Zakona, ne uključuje prikupljanje obavijesti od građana niti poligrafsko ispitivanje 11. nalog za osiguranje oduzimanja imovine je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice, donesena u kaznenom postupku s ciljem sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja, prenošenja ili prodaje, uz koju je priložena potvrda iz članka 113. stavka 2. ovoga Zakona:
7. a)imovine pribavljene kažnjivim djelima, sa svrhom onemogućavanja neosnovanog bogaćenja
8. b)predmeta koji je bio namijenjen ili upotrijebljen za počinjenje kažnjivog djela ili je nastao počinjenjem kažnjivog djela 12. nalog za oduzimanje imovine ili predmeta je pravomoćna sudska odluka ili mjera kojom se trajno oduzima imovina ili predmet nakon provedenog sudskog postupka zbog počinjenog kažnjivog djela 13. imovina uključuje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu, pokretnine i nekretnine, kao i isprave ili sredstva kojima se dokazuje pravo na imovinu ili udjel u imovini za koju je sud države izdavanja utvrdio da predstavlja:
9. a)imovinsku korist ili u cijelosti ili jednom njezinu dijelu protu­vrijednost te koristi od kaznenog djela za koje se na temelju ovoga Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona
10. b)predmet koji je namijenjen, upotrijebljen ili nastao počinjenjem kaznenog djela za koje se na temelju ovoga Zakona može izdati nalog ili odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona 14. predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine definiraju se u skladu s domaćim pravom kojim se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara 15. odluka o novčanoj kazni je pravomoćna odluka kojom je fizičkoj ili pravnoj osobi naloženo plaćanje novčane kazne, a koju je donio:
11. a)sud države izdavanja za djelo kažnjivo prema pravu te države
12. b)nadležno tijelo države izdavanja koje je izreklo novčanu kaznu za djelo kažnjivo prema pravu te države, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom
13. c)nadležno tijelo države izdavanja, za radnje koje predstavljaju kršenje nacionalnog prava i kažnjive su u skladu s tim pravom u državi izdavanja, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom
14. d)kazneni sud povodom pravnog lijeka podnesenog na odluku nadležnog tijela države izdavanja 16. novčana kazna znači obvezu plaćanja:
15. a)novčanog iznosa utvrđenog kao sankcija odlukom o novčanoj kazni iz točke 15. ovoga stavka
16. b)naknade štete određene oštećeniku u kaznenom postupku odlukom o novčanoj kazni iz točke 15. ovoga stavka
17. c)troškova sudskog ili upravnog postupka u kojem je donesena odluka o novčanoj kazni iz točke 15. ovoga stavka
18. d)novčanog iznosa utvrđenog odlukom o novčanoj kazni iz točke 15. ovoga stavka, u korist javne ustanove, humanitarne organizacije ili fonda za naknadu štete žrtvama kaznenih djela 17. presuda je pravomoćna odluka suda države članice kojom je nakon provedenog kaznenog postupka utvrđeno da je fizička osoba počinila kazneno djelo te joj je izrečena:
19. a)kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, izrečena na određeno ili neodređeno vrijeme
20. b)kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, u slučaju kada je odobren uvjetni otpust s izdržavanja te kazne ili je kazna zamijenjena probacijskim mjerama
21. c)uvjetna osuda
22. d)pridržaj izricanja kazne
23. e)alternativna sankcija 18. uvjetna osuda je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela kojom je utvrđena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, čije se izvršenje djelomično ili u cijelosti odgađa, pod uvjetom izvršenja jedne ili više naloženih probacijskih mjera 19. pridržaj izricanja kazne je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom se izricanje kazne uvjetno odgađa uz nalog izvršenja jedne ili više probacijskih mjera odnosno kojom je naloženo izvršenje jedne ili više probacijskih mjera u zamjenu za kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode 20. alternativna sankcija je sankcija različita od kazne zatvora, mjere koja uključuje oduzimanje slobode i novčane kazne, kojom se nalažu dužnosti ili obveze 21. probacijska odluka je presuda ili konačna odluka nadležnog tijela države izdavanja temeljena na presudi kojom se:
24. a)odobrava uvjetni otpust
25. b)izriču probacijske mjere 22. uvjetni otpust je konačnom odlukom nadležnog tijela odobren ili na odredbama nacionalnog prava temeljen prijevremeni otpust osuđene osobe nakon odsluženja dijela kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, uz izricanje jedne ili više probacijskih mjera 23. probacijska mjera je dužnost ili obveza fizičkoj osobi koju je izreklo nadležno tijelo države izdavanja u skladu sa svojim pravom, uz uvjetnu osudu, pridržaj izricanja kazne ili uvjetni otpust 24. fiskalna djela su djela koja uključuju povredu propisa koji se odnose na poreze, pristojbe, carine ili mijenjanje valute 25. odluka o mjerama opreza je izvršna odluka nadležnog tijela države izdavanja donesena u kaznenom postupku na temelju njezina nacionalnog prava, kojom je fizičkoj osobi kao zamjena istražnom zatvoru određena jedna ili više mjera opreza 26. mjere opreza su obveze naložene fizičkoj osobi kao zamjena za istražni zatvor, na temelju mjerodavnog prava u propisanom postupku države izdavanja 27. nacionalni S.I.Re.N.E. ured je ustrojstvena jedinica ministarstva nadležnog za unutarnje poslove koja je središnje tijelo nadležno za razmjenu dopunskih informacija vezanih uz upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS) 28. europski nalog za zaštitu je odluka pravosudnog ili drugog nadležnog tijela u državi članici izdana u vezi sa zaštitnom mjerom, na temelju koje pravosudno ili drugo nadležno tijelo druge države članice poduzima odgovarajuće mjere u skladu s njezinim nacionalnim pravom, s ciljem nastavka zaštite zaštićene osobe 29. zaštitna mjera je mjera izrečena odlukom donesenom u kaznenom predmetu u državi izdavanja na temelju njezina nacionalnog prava, kojom se osobi koja uzrokuje opasnost izriče jedna ili više sljedećih zabrana ili ograničenja:
26. a)zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja
27. b)zabrana približavanja određenoj osobi
28. c)zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom
29. d)zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe
30. e)udaljenje iz doma 30. zaštićena osoba je fizička osoba koja se zaštitnim mjerama štiti od opasnosti počinjenja kaznenog djela koje može ugroziti njezin život, fizički i psihički integritet, dostojanstvo, osobnu slobodu ili spolni integritet 31. osoba koja uzrokuje opasnost je fizička osoba kojoj je izrečena jedna ili više zabrana ili ograničenja 32. država nadzora je država izvršenja probacijske odluke iz glave VII. drugog dijela ovoga Zakona ili odluke o mjeri opreza iz glave VIII. drugog dijela ovoga Zakona u vezi s kojima je izdan europski nalog za zaštitu 33. upozorenje je međunarodna potraga raspisana u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) za područje Europske unije i pridružene schengenske države (Kraljevine Norveške, Islanda, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna) 34. dijete je osoba mlađa od 18 godina. U slučajevima kada nije jasno ima li osoba 18 godina, pretpostavlja se da je ta osoba dijete 35. zakonski zastupnik djeteta je roditelj koji ostvaruje roditeljsku skrb ili skrbnik odnosno poseban skrbnik kojeg djetetu imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi 36. pravna pomoć i suradnja je svaki oblik pravne pomoći i suradnje koji nije obuhvaćen oblicima pravosudne suradnje iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, a obuhvaća oblike suradnje poput dogovaranja, osnivanja zajedničkog istražnog tima, posredovanja Eurojusta i Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima te pravne pomoći u okviru prekograničnih dokaznih radnji.

(2)Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

1. NAČELA PRAVOSUDNE SURADNJE Načelo uzajamnog priznavanja između država članica Članak
2. Načelo uzajamnog priznavanja temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije. Načelo poštivanja temeljnih prava Članak 6.

(1)Nadležna tijela Republike Hrvatske izdaju naloge i odluke na temelju ovoga Zakona razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju.

(2)Postupci koji se provode na temelju ovoga Zakona provode se uz poštivanje temeljnih prava i sloboda priznatih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Načelo učinkovite suradnje Članak 7. U postupcima prema ovome Zakonu nadležna tijela Republike Hrvatske u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske obvezna su postupati tako da se u najvećoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje. Zaštita osobnih podataka Članak 8.

(1)Na prosljeđivanje i zaštitu osobnih podataka razmijenjenih tijekom pravosudne i policijske suradnje primjenjuju se odredbe domaćeg prava o zaštiti osobnih podataka.

(2)Zahtjev za pristup podacima u skladu s člankom

1. Uredbe (EU) 2018/1727 može se podnijeti, sukladno domaćem pravu, nadležnom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje će zahtjev proslijediti Eurojustu.
2. NADLEŽNA TIJELA Nadležna tijela za zaprimanje odluka i zahtjeva stranih pravosudnih tijela Članak 9.

(1)Za zaprimanje odluka odnosno naloga stranih pravosudnih tijela iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona nadležni su: − u odnosu na europski uhidbeni nalog i postupak predaje, županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje osoba na koju se nalog odnosi ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a ako nema prebivalište ili boravište odnosno boravak na državnom području Republike Hrvatske, prema mjestu gdje je uhićena − u odnosu na europski istražni nalog, županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje treba provesti dokaznu radnju odnosno gdje se dokazi nalaze, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u odnosu na kaznena djela iz svoje nadležnosti te u odnosu na kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenoga suda, kaznena djela genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina, županijska državna odvjetništva u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, sukladno njihovoj mjesnoj nadležnosti − u odnosu na nalog za osiguranje imovine i priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta te nalog za zamrzavanje i nalog za oduzimanje u skladu s Uredbom (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od
3. studenoga
4. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje (SL L 303,
6. 2018., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1805), županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje se imovina ili predmeti nalaze odnosno gdje fizička osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a pravna osoba registrirano sjedište odnosno Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u odnosu na kaznena djela iz svoje nadležnosti − u odnosu na priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa − u odnosu na priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, županijski sudovi prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak, a podredno prema prebivalištu ili boravištu osuđenikove obitelji − u odnosu na priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza, županijska državna odvjetništva prema mjestu gdje osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak − u odnosu na europski nalog za zaštitu, županijski sudovi prema mjestu gdje zaštićena osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak.

(2)Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nadležno je za zaprimanje odluke o mjerama opreza ako osoba na koju se odluka odnosi nema prebivalište ili boravište niti boravak u Republici Hrvatskoj, kao i u slučaju kada nadležnost županijskog državnog odvjetništva iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka nije moguće utvrditi.

(3)Ako nadležnost županijskog suda iz stavka

1. podstavaka
2. i
3. ovoga članka nije moguće utvrditi, za zaprimanje odluka nadležan je Županijski sud u Zagrebu.

(4)Ako domaće pravosudno tijelo zaprimi koji od naloga ili odluka pravosudne suradnje za čije zaprimanje i poduzimanje mjera ili radnji potrebnih za njihovo izvršenje nije nadležno, proslijedit će ih nadležnom tijelu te će o tome odmah i neposredno obavijestiti pravosudno tijelo države izdavanja.

(5)Za zaprimanje zahtjeva za prijenos postupka u kaznenim stvarima nadležno je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Uloga koordinativnog tijela Članak 10.

(1)Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je koordinativno tijelo koje pruža pomoć domaćim nadležnim tijelima i nadležnim tijelima drugih država članica u ostvarivanju kontakata i pravosudne suradnje u odnosu na naloge i odluke iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.

(2)Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavlja podatke o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nadležnim tijelima Europske unije, u skladu s obvezama propisanim pravnim aktima Europske unije iz članka 2. ovoga Zakona.

(3)U svrhu učinkovitog obavljanja poslova iz ovoga članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može od nadležnih pravosudnih tijela zatražiti dostavu podataka o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Domaća tijela nadležna za donošenje odluka i izdavanje naloga koje se izvršavaju putem pravosudne suradnje Članak 11.

(1)Europski uhidbeni nalog u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona izdaje pravosudno tijelo koje vodi postupak, a u svrhu izvršenja kazne zatvora ili prisilnog smještaja sudac izvršenja županijskog suda.

(2)Europski istražni nalog i nalog za osiguranje oduzimanja imovine i nalog za zamrzavanje u skladu s Uredbom (EU) 2018/1805 izdaju državno odvjetništvo i sud koji vodi postupak. Kada se europski istražni nalog izdaje u svrhu provedbe dokaznih radnji za potrebe prekršajnih postupaka koje vode upravna tijela, europski istražni nalog izdaje prekršajni sud na prijedlog nadležnog tijela koje vodi prekršajni postupak.

(3)Odluku o mjerama opreza donosi pravosudno tijelo koje vodi postupak.

(4)Odluku o oduzimanju imovine ili predmeta odnosno nalog za oduzimanje u skladu s Uredbom (EU) 2018/1805 donosi nadležni sud.

(5)Odluku kojom je izrečena novčana kazna donosi nadležni sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

(6)Presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode donosi nadležni sud.

(7)Presudu ili odluku kojom su izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije donosi nadležni sud ili državni odvjetnik.

(8)Europski nalog za zaštitu donosi županijski sud na čijem se području vodi postupak odnosno izvršava probacijska odluka ili alternativna sankcija.

(9)Zahtjev za prijenos postupka u kaznenim stvarima u drugu državu članicu može izdati pravosudno tijelo koje vodi postupak. Prosljeđivanje odluka i naloga domaćih tijela Članak 12.

(1)Županijska državna odvjetništva prosljeđuju nadležnom ­tijelu države izvršenja europski uhidbeni nalog te odluke kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije i odluke o mjerama opreza, koje su, na propisanom obrascu, sama izdala, kao i one koje su izdala općinska državna odvjetništva na području njihove mjesne nadležnosti. Nadležna državna odvjetništva koja su na propisanom obrascu izdala europski istražni nalog i nalog za osiguranje oduzimanja imovine neposredno ih dostavljaju nadležnom tijelu.

(2)Europski uhidbeni nalog i europski istražni nalog izdan na propisanom obrascu domaći sudovi dostavljaju neposredno nadležnom tijelu države izvršenja.

(3)Županijski sudovi nadležni su za ispunjavanje i ovjeru sadržaja potvrda koje se dostavljaju uz odluke o oduzimanju imovine ili predmeta odnosno nalog za oduzimanje sukladno Uredbi (EU) 2018/1805, ako se radi o oduzimanju predmeta, kao i u odnosu na presude kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, presude i odluke kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, odluke o mjerama opreza i europski nalog za zaštitu, za odluke koje su sami donijeli, kao i za odluke općinskih sudova s područja svoje mjesne nadležnosti te za njihovo prosljeđivanje.

(4)Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa nadležno je za prosljeđivanje odluka o novčanoj kazni te potvrda koje se uz njih dostavljaju.

(5)Pravosudno tijelo koje vodi postupak u kaznenoj stvari sastavlja zahtjev za prijenos postupka, potpisuje obrazac zahtjeva i potvrđuje točnost i ispravnost njegova sadržaja te ga prosljeđuje nadležnom tijelu države primateljice zahtjeva neposredno. Jezik Članak 13.

(1)Nadležno pravosudno tijelo pristupit će izvršenju odluka stranih pravosudnih tijela iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona ako su one, zajedno s pratećom dokumentacijom, prevedene na hrvatski jezik. U hitnim slučajevima prihvatit će se prijevod na engleski jezik, uz uvjet da država članica koja dostavi odluku na engleskom jeziku pristane primiti odluke domaćih nadležnih tijela koje su joj proslijeđene na engleskom jeziku.

(2)Zahtjev za prijenos postupka u kaznenim stvarima i prateća dokumentacija moraju biti prevedeni na hrvatski jezik.

(3)Odluke domaćih pravosudnih tijela koje nadležno pravosudno tijelo prosljeđuje radi izvršenja drugoj državi članici moraju biti prevedene na službeni jezik te države ili drugi jezik koji ta država prihvaća. Obostrana kažnjivost Članak 14.

(1)Kada nadležno domaće pravosudno tijelo odlučuje o priznanju i izvršenju naloga ili odluke stranog pravosudnog tijela iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, provjerit će postojanje obostrane kažnjivosti ovisno o načinu kako je to propisano ovim Zakonom.

(2)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, nadležno domaće pravosudno tijelo izvršit će nalog ili odluku stranog pravosudnog tijela iz članka
2. stavka
3. točaka
4. do
5. i
6. ovoga Zakona bez provjere obostrane kažnjivosti, ako je država izdavanja označila da se odnose na sljedeća kaznena djela: − sudjelovanje u zločinačkom udruženju − terorizam − trgovanje ljudima − spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija − nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima − nezakonita trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima − korupcija − prijevara, uključujući prijevaru i druga kaznena djela koja štetno utječu na financijske interese Europske unije kako su utvrđena Direktivom (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od
7. srpnja
8. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198,
10. 2017.) − pranje novca − krivotvorenje valute, uključujući i euro − kibernetički kriminalitet − kaznena djela protiv okoliša, uključujući i nezakonitu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama te ugroženim biljnim vrstama i sortama − omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka − ubojstvo ili teška tjelesna ozljeda − nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivom − otmica, protupravno oduzimanje slobode ili uzimanje talaca − rasizam i ksenofobija − organizirana ili oružana pljačka − nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitete i umjetnička djela − varanje − reketarenje i iznuda − krivotvorenje i piratstvo proizvoda − krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama − krivotvorenje sredstava plaćanja − nezakonita trgovina hormonskim tvarima i ostalim stimulansima rasta − nezakonita trgovina nuklearnim ili radioaktivnim materijalom − trgovina ukradenim vozilima − silovanje − podmetanje požara − kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda − protupravno oduzimanje letjelica ili plovnih objekata − sabotaža.

(3)Kad nadležno domaće pravosudno tijelo izdaje nalog ili odluku iz članka

1. stavka
2. točaka
3. do
4. i
5. ovoga Zakona koji se odnose na djelo za koje se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, označit će u standardnom obrascu da se radi o djelu iz stavka
6. ovoga članka.
7. EUROPSKA PRAVOSUDNA MREŽA U KAZNENIM STVARIMA Imenovanje osoba za kontakt i korištenje Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima Članak 15.

(1)Osobe za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: kontaktne točke) u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa određuje ministar nadležan za poslove pravosuđa, u nadležnim sudovima predsjednik tog suda te u državnom odvjetništvu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.

(2)Kontaktne točke poduzimaju potrebne radnje u svrhu olakšavanja uspostave neposrednih kontakata između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica u izvršenju naloga ili odluka pravosudnih tijela.

(3)Kontaktne točke pružaju pomoć domaćim i stranim pravosudnim tijelima, na njihov zahtjev, pri utvrđivanju nadležnih pravosudnih tijela za izvršenje naloga ili odluka pravosudnih tijela.

(4)Pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa propisuje se broj kontaktnih točaka u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa, broj kontaktnih točaka u nadležnim sudovima i u državnim odvjetništvima te njihova teritorijalna nadležnost te određuje koje će od kontaktnih točaka obnašati dužnost nacionalnog dopisnika za Europsku pravosudnu mrežu u kaznenim stvarima i dužnost dopisnika za tehnička pitanja. 5. AGENCIJA EUROPSKE UNIJE ZA SURADNJU U KAZNENOM PRAVOSUĐU (EUROJUST) Nacionalni član u Eurojustu i nacionalni sustav za koordinaciju s Eurojustom Članak 16.

(1)Uvjete i postupak upućivanja nacionalnog člana u Eurojust te određivanje njegova zamjenika i pomoćnika, kao i druga pitanja u vezi s ostvarivanjem njihovih prava i obveza iz Uredbe (EU) 2018/1727 pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2)Pravilnikom iz stavka

1. ovoga članka propisuju se i uvjeti te postupak imenovanja članova nacionalnog sustava za koordinaciju s Eurojustom, u skladu s Uredbom (EU) 2018/
3. USPOREDNI POSTUPCI Obveza utvrđivanja postojanja usporednih postupaka Članak 17.

(1)Ako nadležno državno odvjetništvo ima saznanja da se u drugoj državi članici ili više država članica vodi usporedni postupak u odnosu na iste činjenice i protiv iste osobe, dužno je uspostaviti kontakt s nadležnim tijelom te druge države članice kako bi se potvrdilo postojanje usporednih postupaka radi postizanja dogovora o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici.

(2)U slučajevima iz stavka

1. ovoga članka, kada se postupa u odnosu na kaznena djela terorizma, prilikom postizanja dogovora o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici, u obzir se uzimaju sljedeće okolnosti:
2. država članica je ona na čijem je državnom području kazneno djelo počinjeno
3. država članica je ona čiji je počinitelj državljanin ili u kojoj ima boravište
4. država članica je ona koja je država podrijetla žrtava
5. država članica je ona na čijem je državnom području pronađen počinitelj.

(3)Ako je zbog razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka nadležno tijelo druge države članice uspostavilo kontakt s nadležnim državnim odvjetništvom, ono je dužno bez odgode obavijestiti to tijelo vodi li se u Republici Hrvatskoj usporedni postupak. Ako je osumnjičenik ili okrivljenik uhićen ili se nalazi u istražnom zatvoru, zahtjev za uspostavu kontakta smatra se hitnim.

(4)Ako nadležno državno odvjetništvo nema saznanja o tome koje je tijelo druge države članice nadležno za uspostavljanje kontakta, ono će preko kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima ili Eurojusta razmijeniti podatke o tom nadležnom tijelu. Sadržaj zahtjeva i odgovora Članak 18.

(1)Nadležno državno odvjetništvo i tijelo s kojim se uspostavlja kontakt međusobno komuniciraju svim sredstvima koja omogućuju pisani zapis.

(2)Zahtjev za uspostavljanje kontakta s nadležnim tijelom u drugoj državi članici sadržava:

1. podatke o državnom odvjetništvu koje šalje zahtjev
2. opis činjenica i okolnosti koje su predmet kaznenog postupka
3. sve poznate podatke o identitetu osumnjičene osobe te podatke o žrtvama
4. podatke o stanju postupka
5. podatke o pritvoru ili istražnom zatvoru, ako je određen.

(3)Odgovor državnog odvjetnika na zahtjev nadležnog tijela druge države članice sadrži sljedeće podatke:

1. vodi li se ili se vodio postupak u odnosu na činjenice koje su dijelom ili u potpunosti jednake činjenicama iz zahtjeva te odnosi li se postupak na iste osobe
2. u slučaju postojanja usporednog postupka potrebno je navesti kontaktne podatke nadležnog državnog odvjetništva, podatke o broju predmeta i u kojoj se fazi postupak nalazi.

(4)Državno odvjetništvo može dati i dodatne obavijesti u vezi s postupkom. Obveza dogovaranja kod usporednih postupaka Članak 19.

(1)Kada se utvrdi postojanje usporednih kaznenih postupaka, nadležno državno odvjetništvo izravno se dogovara s nadležnim ­tijelom druge države članice o mogućem vođenju postupka samo u jednoj državi članici.

(2)Tijekom dogovaranja nadležno državno odvjetništvo obavještavat će nadležno tijelo druge države članice o svim radnjama poduzetim u tom postupku.

(3)Ako nadležno tijelo druge države članice tijekom dogovaranja zatraži od nadležnog državnog odvjetništva da mu dostavi podatke koji bi mogli ugroziti temeljne interese nacionalne sigurnosti ili sigurnost pojedinaca, ti se podaci neće dostaviti. Dogovor o vođenju jednog postupka Članak 20.

(1)Ako dogovor o vođenju jednog postupka bude postignut na način da se postupak vodi u Republici Hrvatskoj, nadležno državno odvjetništvo dužno je obavijestiti nadležno tijelo druge države članice ili drugih država članica o ishodu tog postupka.

(2)Ako dogovor o vođenju jednog postupka bude postignut tako da se postupak vodi u drugoj državi članici, nadležno državno odvjetništvo spontanom razmjenom informacija dostavit će nadležnom tijelu te države članice ovjerenu presliku spisa predmeta te rješenjem prekinuti postupak.

(3)Ako nije postignut dogovor između nadležnog državnog odvjetništva i tijela druge države članice, državno odvjetništvo može zatražiti posredovanje Eurojusta. Učinak pravomoćno okončanog postupka u drugoj državi članici Članak

1. Kada je kazneni postupak u drugoj državi članici pravomoćno okončan, državni odvjetnik odbacit će kaznenu prijavu ili obustaviti istragu odnosno odustati od kaznenog progona, uz obavijest sudu, pod uvjetom da je, ako je izrečena kazna i izvršena, trenutačno u postupku izvršenja ili se više, prema zakonima države koja ju je izrekla, ne može izvršiti.
2. PRIJENOS POSTUPAKA U KAZNENIM STVARIMA Zahtjev za prijenos postupka u kaznenim stvarima Članak
3. Domaće nadležno tijelo može izdati zahtjev za prijenos postupka u kaznenim stvarima tijekom prethodnog postupka ili rasprave. Odluka o preuzimanju postupka u kaznenim stvarima Članak
4. Ako nadležno državno odvjetništvo odluči prihvatiti zahtjev pravosudnog tijela druge države članice za prijenos postupka u kaznenim stvarima, donosi rješenje kojim se preuzima postupak. Pravni lijek protiv rješenja o prihvaćanju prijenosa postupka u kaznenoj stvari Članak 24.

(1)Protiv rješenja kojim se preuzima postupak u kaznenim stvarima po zahtjevu pravosudnog tijela druge države članice osumnjičenik, okrivljenik i žrtva imaju pravo žalbe u roku od tri dana od zaprimanja rješenja o prihvaćanju prijenosa.

(2)O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sudac istrage. 8. ZAJEDNIČKI ISTRAŽNI TIMOVI Osnivanje zajedničkog istražnog tima Članak 25. Kada postoje opravdani razlozi, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske može sporazumom s nadležnim tijelima jedne ili više država članica osnovati zajednički istražni tim u slučajevima:

1. a)opsežnih i složenih istraga kaznenih djela koje uključuju suradnju s drugim državama članicama
2. b)kad nadležna tijela jedne ili više država članica provode istraživanje kaznenih djela čije okolnosti zahtijevaju usklađeno i koordinirano zajedničko djelovanje nadležnih tijela uključenih država. Način osnivanja zajedničkog istražnog tima Članak 26.

(1)Zahtjev za osnivanje zajedničkog istražnog tima može podnijeti svaka uključena država članica.

(2)Zajednički istražni tim osniva se u jednoj od država članica u kojima se očekuje da će se provoditi istrage.

(3)Kada Republika Hrvatska zahtijeva osnivanje zajedničkog istražnog tima, taj zahtjev upućuje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na prijedlog državnog odvjetništva koje postupa u predmetu. Zahtjev sadrži okolnosti zbog kojih se zahtijeva osnivanje zajedničkog istražnog tima te podatke potrebne za sklapanje sporazuma.

(4)Sporazumom se utvrđuju: stranke, svrha, trajanje, voditelji i članovi zajedničkog istražnog tima te druge okolnosti bitne za učinkovito provođenje sporazuma. Uz suglasnost stranaka, zajednički istražni tim može produžiti svoj rad i nakon isteka roka iz sporazuma. Postupanje zajedničkog istražnog tima u Republici Hrvatskoj Članak 27. Zajednički istražni tim postupa u Republici Hrvatskoj u skladu sa sljedećim općim uvjetima:

1. a)kada se zajednička istraga provodi u Republici Hrvatskoj, voditelj zajedničkog istražnog tima je predstavnik državnog odvjetništva koje postupa u predmetu
2. b)članovi zajedničkog istražnog tima postupaju po nalozima voditelja iz točke
3. a)ovoga stavka, a u skladu sa sklopljenim sporazumom
4. c)Republika Hrvatska osigurava potrebne uvjete za rad zajedničkog istražnog tima na svojem državnom području. Mjerodavno pravo u postupanju zajedničkog istražnog tima Članak 28.

(1)Predstavnici tijela Republike Hrvatske u okviru zajedničkog istražnog tima na državnom području Republike Hrvatske postupaju sukladno domaćem pravnom poretku.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, radnje se mogu provoditi sukladno pravu države članice čiji predstavnici sudjeluju u zajedničkom istražnom timu, pod uvjetom da takvo postupanje nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka. Provođenje dokaznih radnji u okviru zajedničkog istražnog tima Članak 29.

(1)Članovi zajedničkog istražnog tima iz drugih država članica (u daljnjem tekstu: strani upućeni članovi) imaju pravo prisustvovati radnjama u okviru zajedničke istrage koja se provodi u Republici Hrvatskoj. Voditelj zajedničkog istražnog tima uskratit će im prisustvovanje ako bi ono bilo u suprotnosti s domaćim pravom.

(2)Stranim upućenim članovima voditelj zajedničkog istražnog tima može u skladu s propisima Republike Hrvatske povjeriti provođenje određene radnje kada to odobri država članica iz koje je strani upućeni član.

(3)Članovi zajedničkog istražnog tima koji su upućeni iz Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: domaći upućeni članovi) imaju pravo prisustvovati radnjama koje se provode u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu.

(4)Domaći upućeni članovi mogu provoditi radnje u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu kada to odobri državni odvjetnik koji postupa u tom predmetu u Republici Hrvatskoj i nadležno tijelo te države članice.

(5)Kada je u okviru zajedničke istrage potrebno provesti određenu radnju u Republici Hrvatskoj, državni odvjetnik koji postupa u predmetu u Republici Hrvatskoj provodi te radnje u skladu s domaćim pravom.

(6)Kada je u okviru zajedničke istrage potrebno provesti određenu radnju u drugoj državi članici koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu, voditelj iz članka 27. ovoga Zakona zatražit će od nadležnih tijela te države poduzimanje radnje. Korištenje podataka i dokaza u okviru zajedničke istrage Članak 30.

(1)Podaci i dokazi koji su zakonito prikupljeni u okviru zajedničke istrage mogu se koristiti u sljedeće svrhe:

1. a)u svrhu za koju je osnovan zajednički istražni tim
2. b)uz suglasnost druge države članice koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu, za otkrivanje, istraživanje i progon drugih kaznenih djela
3. c)za sprječavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti
4. d)u druge svrhe sukladno dogovoru država članica koje čine zajednički istražni tim.

(2)Ako informacije koje se upotrebljavaju u svrhe iz stavka 1. točaka b),

1. c)i
2. d)ovoga članka uključuju osobne podatke, one se obrađuju samo u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija.

(3)Domaći upućeni član može drugim članovima zajedničkog istražnog tima za potrebe zajedničke istrage, u skladu s domaćim pravom i u okviru svojih ovlasti, dati na korištenje podatke kojima raspolažu tijela Republike Hrvatske.

(4)Kada je suglasnost u smislu stavka 1. točke b) ovoga članka zatražena od Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uskratit će suglasnost ako postoje razlozi za odbijanje međunarodne pravne pomoći, a može uskratiti suglasnost kada bi upotreba tih podataka ugrozila drugi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. Sudjelovanje drugih osoba u radu zajedničkog istražnog tima Članak 31.

(1)U radu zajedničkog istražnog tima u Republici Hrvatskoj mogu sudjelovati i druge osobe, pod uvjetima utvrđenima sporazumom o osnivanju zajedničkog istražnog tima.

(2)Prava koja pripadaju članovima ili upućenim članovima ne primjenjuju se na osobe iz stavka

1. ovoga članka, osim ako sporazumom nije izričito drukčije određeno. Suradnja zajedničkog istražnog tima s trećim državama Članak
2. Ako zajednički istražni tim treba pravnu pomoć od države koja nije sudjelovala u osnivanju zajedničkog istražnog tima, voditelj zajedničkog istražnog tima može zatražiti međunarodnu pravnu pomoć od nadležnih tijela te države u skladu s mjerodavnim pravom. Zakonitost dokaza prikupljenih u okviru zajedničkog istražnog tima Članak
3. Dokazi koje je pribavilo strano pravosudno tijelo u okviru zajedničkog istražnog tima smatrat će se zakonitim dokazima, osim ako to nije protivno temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka. Odgovornost za štetu u okviru rada zajedničkog istražnog tima Članak 34.

(1)Republika Hrvatska odgovorna je za štetu nastalu na njezinu državnom području koju su u postupanju prouzročili članovi zajedničkog istražnog tima svojim nepravilnim ili nezakonitim radom.

(2)Ako je isplaćenu štetu prouzročio strani upućeni član, Republika Hrvatska zatražit će nadoknadu isplaćenog iznosa od države čiji je član štetu prouzročio (regresna odgovornost).

(3)Ako je država na čijem je državnom području djelovao zajednički istražni tim nekoj osobi zbog postupaka domaćih upućenih članova isplatila štetu, Republika Hrvatska će na traženje te države nadoknaditi iznos isplaćene štete prouzročene krivnjom domaćeg upućenog člana. 9. PREKOGRANIČNO PROVOĐENJE POSEBNIH DOKAZNIH RADNJI Odobrenje za prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji Članak 35.

(1)Ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, država članica ili država stranka Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, koja u okviru pretkaznenog ili kaznenog postupka u svojoj državi provodi dokaznu radnju koja bi odgovarala posebnim dokaznim radnjama nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, ovlaštena je nastaviti provoditi tu dokaznu radnju i na državnom području Republike Hrvatske, ako je Republika Hrvatska dala odobrenje.

(2)Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta na državnom području Republike Hrvatske odobrit će Županijski sud u Zagrebu na temelju obrazloženog pisanog zahtjeva države članice ili države stranke Konvencije za provedbu Schengenskog sporazuma koja je naložila provođenje te dokazne radnje u okviru svog postupka.

(3)Odobrenje će se dati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: − ako bi se nadzirani prijevoz ili isporuka predmeta kaznenog djela ili tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta mogli odrediti u usporedivom domaćem predmetu i − ako provođenje tih dokaznih radnji ne bi izazvalo ozbiljnu opasnost za život, zdravlje, tjelesni integritet ili slobodu osobe, zbog posebnih svojstava robe ili skupine počinitelja.

(4)Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka nadležno tijelo države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma mora podnijeti Županijskom sudu u Zagrebu prije provođenja dokazne radnje na državnom području Republike Hrvatske.

(5)Ako zbog posebno žurnih razloga nadležno tijelo države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma nije moglo podnijeti zahtjev Županijskom sudu u Zagrebu prije ulaska nadziranog objekta na državnom području Republike Hrvatske, odmah će obavijestiti Županijski sud u Zagrebu kako je tijekom provođenja posebne dokazne radnje prijeđena državna granica Republike Hrvatske. Uz obavijest u kojoj su navedeni razlozi za prelazak državne granice bez prethodnog odobrenja dostavlja se i zahtjev iz stavka 2. ovoga članka. Uz zahtjev će se dostaviti i odluka pravosudnog tijela kojom je naloženo provođenje posebne dokazne radnje na državnom području države moliteljice. Prekogranično provođenje posebnih dokaznih radnji Članak 36.

(1)Kada se u okviru domaćeg postupka provode posebne dokazne radnje nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela ili tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta koje bi se trebale nastaviti provoditi izvan državnog područja Republike Hrvatske, a na državnom području druge države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, državno odvjetništvo koje postupa u predmetu zatražit će odobrenje od te države prije negoli je prijeđena njezina državna granica.

(2)Obrazloženi pisani zahtjev zajedno s nalogom suca istrage za provođenje posebne dokazne radnje dostavit će se nadležnom tijelu druge države članice ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma. Zahtjev se dostavlja i u prijevodu na službeni jezik zamoljene države.

(3)Kad zbog posebno žurnih razloga nije bilo moguće obavijestiti nadležno tijelo iz stavka

1. ovoga članka prije ulaska na državno područje država članica ili države stranke Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, nadležno državno odvjetništvo žurno će obavijestiti nadležno tijelo iz stavka
2. ovoga članka o prelasku državne granice bez prethodnog odobrenja, kao i o razlozima. Uz obavijest će se dostaviti zahtjev iz stavka
3. ovoga članka.

(4)Kad nije moguće utvrditi koje je tijelo nadležno za davanje odobrenja, nadležno državno odvjetništvo obratit će se za pomoć Europskoj pravosudnoj mreži u kaznenim stvarima ili nacionalnom članu Republike Hrvatske u Eurojustu. 10. OSTALE ODREDBE Troškovi Članak 37.

(1)Osim ako drukčije nije propisano odredbama ovoga Zakona, troškovi izvršenja naloga i odluka stranih pravosudnih tijela iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona nastali na državnom području Republike Hrvatske snose se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Sve ostale troškove snosi država izdavanja.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, a na prijedlog nadležnog pravosudnog tijela, ako je prilikom izvršenja europskog istražnog naloga i naloga za osiguranje imovine te odluke o oduzimanju imovine ili predmeta Republika Hrvatska imala troškove koje smatra velikim ili izvanrednim, može državi izdavanja te odluke ili naloga predložiti podjelu troškova, uz njihovu detaljnu specifikaciju.

(3)Ako domaće tijelo zaprimi zahtjev u smislu stavka 2. ovoga članka od države izvršenja europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta koju je izdalo nadležno pravosudno tijelo, proslijedit će ga ministarstvu nadležnom za financije na nadležni postupak.

(4)Troškove premještaja osobe u svrhu izvršavanja presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode snosi država izdavanja. Pravna sredstva Članak 38.

(1)Protiv odluka o priznanju i izvršenju naloga za osiguranje imovine, europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta stranke i treća osoba koja je u dobroj vjeri stekla određena prava na imovini koja je predmet tih odluka, a radi zaštite svojih opravdanih interesa, imaju pravo žalbe u skladu s domaćim pravom.

(2)Podnošenje žalbe protiv odluke o priznanju europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta odgađa njezino izvršenje i predaju predmeta do okončanja postupka povodom žalbe, dok žalba protiv odluke o priznanju naloga za osiguranje imovine ne zadržava njezino izvršenje.

(3)Zahtjev za preispitivanje osnovanosti izdavanja naloga za osiguranje imovine i odluke o oduzimanju imovine ili predmeta te opravdanosti izdavanja i postojanja uvjeta za izdavanje europskog istražnog naloga u smislu članka 76. ovoga Zakona može se podnijeti samo nadležnom tijelu u državi izdavanja, u skladu s nacionalnim pravom te države.

(4)O podnošenju žalbe iz stavka

1. ovoga članka i žalbenim razlozima sud će odmah izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Odluku donesenu povodom podnesene žalbe sud će dostaviti tijelu koje je izdalo nalog. Naknada štete nastale izvršavanjem naloga Članak
2. Ako je zbog izvršenja naloga za osiguranje imovine, europskog istražnog naloga ili odluke o oduzimanju imovine ili predmeta koje je izdalo domaće pravosudno tijelo država izvršavanja na temelju obveze prema svom nacionalnom pravu nadoknadila nekoj od osoba iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona štetu prouzročenu izvršenjem tih odluka, Republika Hrvatska će, neovisno o tome jesu li te osobe u Republici Hrvatskoj podnijele zahtjev iz članka
5. stavka
6. ovoga Zakona, nadoknaditi svaki iznos isplaćen po osnovi odgovornosti za štetu u državi izvršavanja, osim ako, i u mjeri u kojoj su šteta ili kakav njezin dio prouzročeni isključivo postupanjem te države. Amnestija, pomilovanje i preispitivanje odluke ili naloga Članak 40.

(1)Odredbe domaćeg prava o amnestiji mogu se primijeniti na odluku o novčanoj kazni, odluku o oduzimanju imovine ili predmeta, presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluku o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(2)Na temelju odredbi domaćeg prava može biti pomilovana osoba protiv koje je donesena odluka o novčanoj kazni, odluka o oduzimanju imovine ili predmeta, presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluka o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(3)Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu odlučivati o preispitivanju odluke o novčanoj kazni, odluke o oduzimanju imovine ili predmeta, presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluke o probaciji samo kada se radi o odlukama domaćeg suda. DRUGI DIO OBLICI PRAVOSUDNE SURADNJE GLAVA I. EUROPSKI UHIDBENI NALOG Područje primjene Članak 41.

(1)Europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona, odnosno vođenja kaznenog postupka izdaje se u postupcima zbog kaznenih djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja slobode u trajanju od barem jedne godine ili više, kada je protiv tražene osobe rješenjem određen istražni zatvor.

(2)Europski uhidbeni nalog radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode izdaje se kada je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera oduzimanja slobode u trajanju od barem četiri mjeseca ili je osuđeniku preostalo za izdržavanje barem četiri mjeseca kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode.

(3)Iznimno od odredbi stavaka

1. i
2. ovoga članka, kad je europskim uhidbenim nalogom obuhvaćeno nekoliko zasebnih kaznenih djela od kojih pojedina ne udovoljavaju uvjetima iz stavaka
3. i
4. ovoga članka u odnosu na duljinu kazne ili mjere koja se može izreći ili je izrečena, europski uhidbeni nalog može se izdati i za ta kaznena djela.

(4)Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, kad nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban. Pravo osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog na branitelja Članak 42.

(1)Osoba protiv koje je u Republici Hrvatskoj izdan europski uhidbeni nalog ima pravo, nakon uhićenja u državi izvršenja, imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj po svom izboru. Imenovani branitelj u Republici Hrvatskoj ima pravo, uz ovlasti u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, poduzimati i sve radnje u vezi s pružanjem informacija i savjeta branitelju te osobe u državi izvršenja radi učinkovitog ostvarivanja prava te osobe u postupku predaje.

(2)Ako je traženoj osobi u odnosu na koju je izdan europski uhidbeni nalog postavljen branitelj po službenoj dužnosti, tijelo koje je izdalo nalog po zaprimljenoj obavijesti o uhićenju tražene osobe bez odgode će o tome obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja. U obavijesti se navode podaci o branitelju po službenoj dužnosti potrebni za komunikaciju s braniteljem.

(3)Po zaprimanju obavijesti da tražena osoba želi imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj tijelo koje je izdalo nalog, u svrhu olakšanja odabira, bez odgode dostavlja nadležnom tijelu države izvršenja listu odvjetnika koji pružaju informacije i savjete u postupcima po europskom uhidbenom nalogu, a koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora. Odgovarajuća primjena ove glave Članak

1. Odredbe ove glave na odgovarajući se način primjenjuju na postupke predaje prema Sporazumu između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške (SL L 292,
3. 2006.) te Sporazumu o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (SL L 444,
5. 2020.). Sadržaj i oblik Članak
6. Europski uhidbeni nalog mora sadržavati sljedeće podatke navedene u standardnom obrascu (Prilog 1.), koji je sastavni dio ovoga Zakona:
7. identitet i državljanstvo tražene osobe
8. ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog
9. dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne sudske odluke koja ima isti učinak, u smislu članka
10. stavka
11. točke
12. te članaka
13. i
14. ovoga Zakona
15. pravnu oznaku i zakonski opis djela, posebno u smislu članka
16. stavka
17. i članka
18. ovoga Zakona
19. činjenični opis djela, uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela
20. vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno djelo propisane domaćim pravom
21. ako je moguće, posljedice djela. Posebnosti u zaprimanju i prosljeđivanju europskog uhidbenog naloga Članak 45.

(1)Osim na način predviđen u člancima

1. i
2. ovoga Zakona, europski uhidbeni nalog može se zaprimiti i proslijediti posredstvom sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

(2)Nadležno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog odaslat će posredstvom nacionalnog S.I.Re.N.E. ureda upozorenje putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu radi izvršavanja europskog uhidbenog naloga ako nije poznato gdje se ta osoba nalazi.

(3)Takvo upozorenje popraćeno podacima navedenim u članku 44. ovoga Zakona ima isti učinak kao europski uhidbeni nalog.

(4)Ako ne postoji mogućnost pristupa Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) posredstvom nacionalnog S.I.Re.N.E. ureda, nadležno tijelo može zaprimiti i proslijediti europski uhidbeni nalog putem INTERPOL-a. Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga Članak

1. Sud će odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:
2. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda
3. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo, pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda
4. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života. Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga Članak 47.

(1)Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, vodeći računa o sprječavanju nekažnjavanja, suzbijanju kriminaliteta i jamstvu pravne sigurnosti tražene osobe, odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako djelo iz članka
2. stavaka
3. i
4. ovoga Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo zbog razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja
5. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja
6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka
7. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava
8. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda
9. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo
10. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela: a) koja su u cijelosti ili djelomično počinjena na državnom području Republike Hrvatske b) koja su počinjena izvan državnog područja države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan državnog područja Republike Hrvatske.

(2)Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka

1. ovoga Zakona proizlazi da, u skladu s pravom države izdavanja:
2. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu
3. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti
4. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravodobno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njezinoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude
5. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki
6. ovoga stavka. Posebni uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga Članak 48.

(1)Ako je predmet europskog uhidbenog naloga djelo za koje se može izreći kazna doživotnog zatvora ili mjera doživotnog oduzimanja slobode, sud može njegovo izvršenje uvjetovati:

1. postojanjem zakonom propisane mogućnosti preispitivanja izrečene kazne ili mjere na zahtjev osuđenika ili po službenoj dužnosti, najkasnije u roku od 20 godina od izricanja sankcije, u državi izdavanja
2. pravom osuđenika da zatraži pomilovanje od daljnjeg izvršavanja kazne ili mjere na temelju prava ili sudske prakse u državi izdavanja.

(2)Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu državnom području, sud može predaju te osobe uvjetovati njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, ako joj bude izrečena kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode u državi izdavanja.

(3)Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu državnom području i suglasila se s izdržavanjem kazne u Republici Hrvatskoj, sud će odgoditi odlučivanje o europskom uhidbenom nalogu. Radi preuzimanja izvršenja sankcije sud će od države izdavanja naloga zatražiti dokumentaciju i odrediti primjereni rok koji ne može biti duži od 15 radnih dana za njezinu dostavu. Rokovi iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona počinju teći istekom roka koji je sud odredio za dostavu dokumentacije. Nakon pravomoćnosti odluke o preuzimanju izvršenja strane sankcije sud će odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga. Ako država izdavanja naloga ne dostavi zatraženu dokumentaciju u roku koji je sud odredio, sud će nastaviti s postupkom priznanja i izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(4)Ako je nadležni sud na temelju članka

1. stavka
2. točke
3. ovoga Zakona odbio priznanje i izvršenje presude suda države izdavanja izrečene protiv hrvatskog državljanina ili osobe koja ima prebivalište ili boravak na državnom području Republike Hrvatske, sud će odobriti predaju te osobe državi izdavanja u svrhu vođenja kaznenog postupka, pod uvjetom njezina vraćanja u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja sankcije izrečene u državi izdavanja, ako je osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj. Pokretanje postupka izvršavanja europskog uhidbenog naloga Članak 49.

(1)Policija može, u skladu sa svojim ovlastima na temelju zakona kojim se uređuje policijsko postupanje, uhititi osobu protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je raspisano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) na zahtjev države članice. Osoba će biti predana pritvorskom nadzorniku najkasnije u roku od 24 sata od uhićenja, i o tome će se obavijestiti nadležni državni odvjetnik te će mu se dostaviti europski uhidbeni nalog i/ili upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS) na temelju kojeg je osoba uhićena. Ako dokumentacija ne sadrži prijevod upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS) i/ili europskog uhidbenog naloga u smislu članka

1. ovoga Zakona, policija će od države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda u roku od 48 sati od uhićenja. Nadležni državni odvjetnik može neposredno od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda europskog uhidbenog naloga u razumnom roku, uzimajući u obzir rokove iz članka
2. ovoga Zakona. Ako upozorenje ne sadrži podatke iz članka
3. ovoga Zakona, policija će od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti da se bez odgode dopuni upozorenje.

(2)Državni odvjetnik će u roku od 16 sati od predaje pritvorskom nadzorniku ispitati uhićenika na okolnosti iz dokumentacije koju mu je dostavila policija.

(3)Ako državni odvjetnik raspolaže europskim uhidbenim nalogom i prijevodom u smislu članka 13. ovoga Zakona odnosno upozorenjem, a ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika u roku od 48 sati od uhićenja dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(4)Ako državni odvjetnik na temelju podataka iz europskog uhidbenog naloga i prijevoda u smislu članka 13. ovoga Zakona odnosno upozorenja utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu prema domaćem zakonodavstvu, može donijeti rješenje o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(5)Rješenje iz stavka 4. ovoga članka državni odvjetnik će bez odgode dostaviti sucu istrage nadležnog županijskog suda koji će u roku od 48 sati od uhićenja potvrditi ili ukinuti rješenje državnog odvjetnika.

(6)Kad sudac istrage nadležnog županijskog suda potvrdi rješenje iz stavka 4. ovoga članka, odmah će naložiti puštanje uhićenika na slobodu.

(7)Ako državni odvjetnik ne raspolaže europskim uhidbenim nalogom odnosno upozorenjem i prijevodom u smislu članka 13. ovoga Zakona, rješenjem može odrediti pritvor koji može trajati najduže 48 sati od uhićenja.

(8)Ako državni odvjetnik ne zaprimi prijevod u smislu članka

1. ovoga Zakona u roku iz stavka
2. ovoga članka, sudac istrage može, na prijedlog državnog odvjetnika, produljiti pritvor za daljnjih 36 sati.

(9)Kad državni odvjetnik u slučaju iz stavka

1. ovoga članka, nakon što je sudac istrage ukinuo njegovo rješenje, te u slučajevima iz stavaka
2. i
3. ovoga članka zaprimi prijevod europskog uhidbenog naloga odnosno upozorenja u smislu članka
4. ovoga Zakona, a ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(10)Ako u rokovima iz stavaka

1. i
2. ovoga članka država izdavanja nije dostavila dokumentaciju, uhićenik će biti pušten na slobodu.

(11)Ako je država izdavanja dostavila dokumentaciju nakon isteka rokova iz stavaka

1. i
2. ovoga članka, policija će ponovno uhititi traženu osobu i u roku od 24 sata od uhićenja dovesti je nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i postupka predaje. Rokovi iz članka
3. ovoga Zakona nastavljaju teći od trenutka ponovnog uhićenja tražene osobe.

(12)Kad nadležno županijsko državno odvjetništvo neposredno zaprimi europski uhidbeni nalog, dostavit će ga policiji radi postupanja u skladu s ovim člankom. Prava tražene osobe Članak 50.

(1)Odmah po uhićenju osobe tražene u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga policija će tu osobu pisano poučiti o pravima uhićene osobe koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2)Policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo na branitelja tijekom cijelog postupka u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će odluka o podmirenju troškova tako postavljenog branitelja ovisiti o kasnije utvrđenom imovnom stanju te osobe. Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog progona, policija će pri uhićenju traženu osobu poučiti da ima pravo zatražiti branitelja u državi izdavanja. O zahtjevu tražene osobe za branitelja policija bez odgode obavještava nadležni županijski sud koji će toj osobi postaviti branitelja te državno odvjetništvo u svrhu obavještavanja nadležnog tijela države izdavanja o zahtjevu za branitelja u toj državi.

(3)Državni odvjetnik će prije ispitivanja traženu osobu poučiti o njezinim pravima koja ostvaruje u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava: − pravu na branitelja po vlastitom izboru odnosno branitelja kojeg joj postavi sud − pravu zahtijevati postavljanje branitelja − pravu da branitelj bude nazočan na ispitivanju tražene osobe te pravu na slobodnu, neometanu i povjerljivu komunikaciju s njim − pravu na imenovanje branitelja u državi izdavanja − pravu zatražiti da mu se u državi izdavanja u postupku povodom europskog uhidbenog naloga postavi branitelj na teret države izdavanja kada je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu kaznenog progona − pravu na tumačenje i prevođenje − pravu da nije dužan iskazivati − pravu na uvid u spis predmeta prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom − pravu na hitnu medicinsku pomoć − pravu da o oduzimanju slobode bude obaviještena osoba koju tražena osoba imenuje odnosno konzularno tijelo s kojima ima pravo i komunicirati.

(4)Državni odvjetnik će traženu osobu izvijestiti o sadržaju i osnovi za izdavanje europskog uhidbenog naloga, mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja te mogućnosti odricanja od primjene načela specijalnosti i posljedicama izjave o odricanju u smislu članka

1. stavka
2. točke
3. ovoga Zakona. Državni odvjetnik će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te o tome protivi li se predaji i zbog kojih razloga.

(5)O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(6)Ako je nadležno tijelo države izdavanja zatražilo ograničenje prava obavještavanja treće osobe odnosno prava na komunikaciju s braniteljem, državni odvjetnik će postupiti u skladu s tim zahtjevom, ako ono nije u suprotnosti s pravnim poretkom Republike Hrvatske.

(7)Ako tražena osoba želi ostvariti pravo na branitelja u državi izdavanja, državni odvjetnik o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja. Ostvarivanje prava na branitelja u državi izdavanja ne utječe na rokove u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(8)Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu navedene presude ako joj prije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom će slučaju državni odvjetnik zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi presudu, kako bi se ona dostavila traženoj osobi. Dostava presude neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Time se ne odgađa postupak predaje tražene osobe niti rok za donošenje rješenja o predaji. Postupak pred sucem istrage Članak 51.

(1)Na prijedlog državnog odvjetnika uz koji je dostavljena dokumentacija iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona sudac istrage će u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga zakazati ročište za odluku o istražnom zatvoru u skladu s domaćim pravom. O vremenu održavanja ročišta za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage obavijestit će državnog odvjetnika, traženu osobu i njezina branitelja ako ga ima, a po potrebi i tumača.

(2)Ročište iz stavka 1. ovoga članka može se održati samo ako je prisutan branitelj tražene osobe. Ako tražena osoba nema branitelja, sud će joj postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

(3)Na ročištu za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage utvrdit će je li osoba poučena o svojim pravima iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona. Ako osoba nije poučena o navedenim pravima, sudac će pozvati državnog odvjetnika da to učini.

(4)Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju, sudac istrage će uz odluku o istražnom zatvoru donijeti rješenje u smislu članka 58. ovoga Zakona. Postupak pred izvanraspravnim vijećem Članak 52.

(1)Dokumentacija iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona dostavlja se izvanraspravnom vijeću nadležnog županijskog suda kada nije održano ročište iz članka
3. ovoga Zakona odnosno kada je održano ročište iz članka
4. ovoga Zakona, ali tražena osoba nije pristala na predaju.

(2)Po primitku dokumentacije predsjednik izvanraspravnog vijeća odredit će održavanje sjednice vijeća u roku od tri dana.

(3)Na sjednicu će biti pozvani državni odvjetnik, tražena osoba i njezin branitelj, ako ga ima, te tumač, ako je potrebno.

(4)Predsjednik vijeća će na početku sjednice provjeriti je li tražena osoba primila i razumjela pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnom odvjetniku da joj uruči pouku o pravima.

(5)Državni odvjetnik će navesti osnovu za izdavanje europskog uhidbenog naloga, kazneno djelo na kojem je nalog utemeljen, kao i razloge za njegovo izdavanje te će predložiti priznavanje i izvršenje tog naloga. Također će se državni odvjetnik očitovati o daljnjoj osnovanosti istražnog zatvora ili mjera opreza ako su bile naložene traženoj osobi.

(6)Tražena osoba i njezin branitelj očitovat će se na navode iz europskog uhidbenog naloga i navesti razloge protivljenja predaji, a mogu upozoriti na postojanje razloga za odbijanje predaje iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona, kao i na dokaze kojima potkrjepljuju svoje navode. Tražena osoba može na sjednici izvanraspravnog vijeća dati pristanak na predaju državi izdavanja u smislu članka
3. ovoga Zakona. U tom će slučaju izvanraspravno vijeće donijeti rješenje o predaji s pristankom iz članka
4. ovoga Zakona. Obustava postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga Članak 53.

(1)Sud obustavlja rješenjem postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga ako se tražena osoba više ne nalazi na državnom području Republike Hrvatske ili ako je država izdavanja stavila izvan snage europski uhidbeni nalog.

(2)Ako je rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe postalo pravomoćno, a nastupile su okolnosti zbog kojih bi se predaja morala odbiti ili obustaviti postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka ponovno ispitati donesenu odluku. Kada sud utvrdi da više ne postoje uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga, svoju prijašnju odluku stavit će izvan snage te donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga odnosno rješenje kojim se odbija predaja. Postupanje prema djetetu kao traženoj osobi Članak 54.

(1)Ako je tražena osoba dijete u smislu ovoga Zakona, policija će je odmah po uhićenju poučiti o njezinim pravima iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona te o sljedećim pravima: − pravu na obavještavanje zakonskog zastupnika djeteta o svim pravima djeteta iz članka
3. stavka
4. ovoga Zakona i ovoga stavka ovoga članka te pravu na pratnju zakonskog zastupnika djeteta tijekom postupka − pravu na zaštitu privatnosti, pravu na liječnički pregled i liječničku pomoć − pravu na ograničenje lišenja slobode i korištenje alternativnih mjera, uključujući pravo na periodično preispitivanje pritvora.

(2)O uhićenju osobe iz stavka 1. ovoga članka pritvorski nadzornik odmah obavještava suca za mladež, državnog odvjetnika, zakonskog zastupnika djeteta i Hrvatski zavod za socijalni rad te to istodobno unosi u odgovarajuću evidenciju.

(3)Državni odvjetnik naložit će da se tražena osoba iz stavka

1. ovoga članka u roku od 16 sati od uhićenja dovede sucu za mladež nadležnog županijskog suda radi ispitivanja u smislu članka
2. stavka
3. ovoga Zakona.

(4)Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, postupak pred sucem istrage i postupak pred izvanraspravnim vijećem provodi se uz odgovarajuću primjenu propisa kojima se uređuje postupanje prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.

(5)Postupak se provodi uz osiguranje prava na pratnju zakonskog zastupnika djeteta i tijekom saslušanja pred sudom. Predaja osobe koja uživa imunitet ili povlastice Članak 55.

(1)Ako državni odvjetnik tijekom ispitivanja tražene osobe koja je državljanin Republike Hrvatske utvrdi da ta osoba uživa imunitet ili povlastice u Republici Hrvatskoj, zatražit će od nadležnog tijela odobrenje za postupanje po nalogu protiv te osobe.

(2)Ako je tražena osoba koja uživa imunitet ili povlastice u Republici Hrvatskoj državljanin druge države ili službenik međunarodne organizacije, državni odvjetnik mora o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove. Postupak predaje neće se pokrenuti prije nego što tijelo koje je izdalo nalog dostavi dokaz o ukidanju imuniteta ili povlastica.

(3)Rokovi iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona počinju teći s danom kada državni odvjetnik zaprimi dokaz o ukidanju imuniteta ili povlastica. Mjere osiguranja predaje tražene osobe Članak 56.

(1)Radi izvršenja rješenja o predaji tijekom postupka povodom europskog uhidbenog naloga prema traženoj osobi moraju biti primijenjene mjere u skladu s domaćim pravom, koje će osigurati predaju.

(2)Protiv tražene osobe koja je uhićena sudac će na prijedlog državnog odvjetnika odrediti istražni zatvor radi predaje koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju članka 65. ovoga Zakona.

(3)Umjesto istražnog zatvora radi predaje sud može odrediti neku od blažih mjera propisanih odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava, pod uvjetom da se primjenom takve mjere može ostvariti svrha iz stavka 1. ovoga članka. Pristanak na predaju Članak 57.

(1)Tražena osoba može dati pristanak na predaju državi izdavanja te se odreći primjene načela specijalnosti u smislu članka 69. stavka 1. ovoga Zakona.

(2)Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovoga članka unijet će se u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pritom postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

(3)Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovoga članka su neopozivi.

(4)O pristanku iz stavka 1. ovoga članka sud će bez odgađanja izvijestiti tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog. Rješenje o predaji s pristankom Članak 58.

(1)Ako tražena osoba pristane na predaju državi izdavanja, sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće nadležnog suda mora bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od pristanka donijeti rješenje kojim se odobrava predaja, ako ne postoje razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članaka 46. i 47. ovoga Zakona.

(2)Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe
2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba
3. opis djela za koje se izvršava predaja
4. navod da je tražena osoba pristala na predaju
5. ako se tražena osoba odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka
6. stavka
7. ovoga Zakona, navod o tome
8. ako se tražena osoba nije odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka
9. stavka
10. ovoga Zakona, rješenje mora sadržavati navod da bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije: a) biti kazneno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja b) biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora c) biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

(3)Rješenje iz stavka

1. ovoga članka dostavlja se traženoj osobi, branitelju i državnom odvjetniku koji imaju pravo uložiti žalbu u roku od tri dana. O žalbi protiv rješenja suca istrage odlučuje izvanraspravno vijeće u roku od tri dana. O žalbi protiv rješenja izvanraspravnog vijeća iz članka
2. stavka
3. ovoga Zakona odlučuje vijeće višeg suda u roku od tri dana. Rješenje o predaji bez pristanka Članak 59.

(1)Ako se tražena osoba protivi predaji, sud će je ispitati o razlozima za protivljenje. Ispitivanju tražene osobe nadležni državni odvjetnik može, a branitelj mora uvijek biti prisutan.

(2)Sud može zatražiti dodatne podatke ili dokumentaciju od tijela koje je izdalo nalog i odrediti primjeren rok, ali ne dulji od 15 radnih dana, za njihovu dostavu.

(3)Sud prema potrebi provodi dokazne radnje predviđene domaćim kaznenim postupovnim pravom radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za predaju.

(4)Nakon provedenih radnji iz stavaka

1. do
2. ovoga članka izvanraspravno vijeće nadležnog suda donijet će rješenje kojim odobrava ili odbija predaju tražene osobe.

(5)Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke: 1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe 2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba 3. opis djela za koje se izvršava predaja 4. navod da bez dopuštenja Republike Hrvatske za djela počinjena prije predaje tražena osoba ne smije:

1. a)biti kazneno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja
2. b)biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora
3. c)biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

(6)Rješenje iz stavka 4. ovoga članka dostavlja se traženoj osobi, branitelju i državnom odvjetniku koji imaju pravo uložiti žalbu u roku od tri dana. O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće višeg suda u roku od tri dana.

(7)Rješenje kojim se odbija predaja mora biti obrazloženo i o njemu bez odgode mora biti obaviješteno tijelo koje je izdalo nalog i nacionalni S.I.Re.N.E. ured. Postupanje u slučaju zaprimanja europskog uhidbenog naloga više država članica ili molbe za izručenje Članak 60.

(1)Ako su protiv iste osobe od dviju ili više država članica zaprimljeni europski uhidbeni nalozi, prilikom donošenja odluke o tome kojoj će državi tražena osoba biti predana sud će cijeniti sve okolnosti slučaja, posebno težinu kaznenog djela, mjesto počinjenja kaznenog djela, vrijeme izdavanja europskih uhidbenih naloga te jesu li izdani radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

(2)Ako sud utvrdi da su u odnosu na istu osobu ispunjene pretpostavke za predaju na temelju europskog uhidbenog naloga te izručenje na temelju molbe treće države, odluku o predaji odnosno izručenju donijet će ministar nadležan za poslove pravosuđa. Odredbe o predaji s pristankom i o pojednostavnjenom izručenju ne primjenjuju se u ovom slučaju.

(3)O pravomoćnoj odluci moraju biti obaviještene sve zainteresirane države. Obavještavanje o odluci Članak 61.

(1)Sud će bez odgode obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i nacionalni S.I.Re.N.E. ured o pravomoćnosti odluke kojom je odobrena ili odbijena predaja tražene osobe.

(2)Kada se odluka o odbijanju predaje tražene osobe odnosi na kaznena djela terorizma, ta se odluka, zajedno s raspoloživom dokumentacijom, dostavlja i nadležnom državnom odvjetništvu radi utvrđivanja nadležnosti za kazneni progon sukladno domaćem pravu.

(3)Prilikom predaje tražene osobe državi izdavanja predat će se podaci o vrsti i trajanju mjera iz članka 56. ovoga Zakona. Rokovi za donošenje odluke o predaji tražene osobe Članak 62.

(1)Postupak radi predaje tražene osobe je hitan.

(2)Ako tražena osoba nije pristala na predaju, o njezinoj predaji mora biti odlučeno u roku od 60 dana od uhićenja ili, u slučaju kad zbog opravdanih razloga nije došlo do uhićenja tražene osobe, od prvog ispitivanja.

(3)Ako se o predaji ne može odlučiti u rokovima iz stavka 2. ovoga članka, sud će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i navesti razloge za prekoračenje rokova. U tom slučaju o predaji tražene osobe mora biti odlučeno u daljnjem roku od 30 dana.

(4)Ako se zbog iznimnih okolnosti o predaji ne može odlučiti ni u roku iz stavka 3. ovoga članka, sud će o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka.

(5)Ako neka od država članica višekratno prekoračuje rokove za izvršavanje europskih uhidbenih naloga domaćih nadležnih tijela, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavijestit će o tome Vijeće Europske unije. Prekid postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga i privremena predaja tražene osobe Članak 63.

(1)Kada se protiv tražene osobe vodi istraživanje ili kazneni postupak u Republici Hrvatskoj zbog drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora, postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga prekida se rješenjem. Postupak će se nastaviti kada se postupak zbog drugog kaznenog djela pravomoćno okonča i osoba izdrži kaznu zatvora koja će joj biti eventualno izrečena, kada istekne kazna zatvora koju je izdržavala odnosno kad joj se odobri uvjetni otpust.

(2)Kada sud utvrdi postojanje razloga za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga, o tome će obavijestiti državu izdavanja europskog uhidbenog naloga koja može zatražiti privremenu predaju tražene osobe.

(3)Na postupak privremene predaje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenoj predaji sud će voditi računa o tome da privremena predaja neće ometati vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom te će u rješenju kojim se odobrava privremena predaja naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(4)Uvjete privremene predaje tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.

(5)Vrijeme oduzimanja slobode u državi izdavanja uračunat će se u kaznu koja će traženoj osobi biti izrečena u domaćem postupku odnosno u kaznu zatvora koju je izdržavala u Republici Hrvatskoj prije njezine predaje državi izdavanja. Ako je to vrijeme uračunano u kaznu izrečenu u državi izdavanja naloga, ono neće biti uračunano u izrečenu kaznu u Republici Hrvatskoj odnosno u vrijeme izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj za čijeg je trajanja privremena predaja odobrena. Ispitivanje ili privremeni premještaj tražene osobe prije donošenja odluke o predaji Članak 64.

(1)Prije donošenja odluke o predaji na prijedlog tijela koje je izdalo nalog i pod uvjetom da je predaja tražena radi vođenja kaznenog postupka, sud će:

1. a)ispitati traženu osobu o djelu zbog kojega je izdan nalog ili
2. b)pristati na privremeni premještaj tražene osobe.

(2)Okolnosti ispitivanja tražene osobe dogovaraju sud i tijelo koje je izdalo nalog pisanim sporazumom, koji obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.

(3)Sud ispituje traženu osobu u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom i sporazumom iz stavka 2. ovoga članka. Ispitivanju moraju biti prisutni branitelj i državni odvjetnik, a može biti prisutna i službena osoba države izdavanja.

(4)Na postupak privremenog premještaja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenom premještaju sud će voditi računa o tome da privremeni premještaj neće ometati vođenje postupka radi predaje tražene osobe pred domaćim sudom te će se u rješenju kojim se odobrava privremeni premještaj naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(5)Uvjete privremenog premještaja tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog. Predaja tražene osobe Članak 65.

(1)Po pravomoćnosti rješenja o predaji sud će bez odgode naložiti predaju tražene osobe. Rješenje o predaji izvršava ministarstvo nadležno za unutarnje poslove koje će s nadležnim tijelima države izdavanja dogovoriti način, vrijeme i mjesto predaje. Predaja mora biti izvršena bez odgode, a najkasnije u roku od deset dana od pravomoćnosti rješenja o predaji.

(2)Ako predaja nije moguća u roku iz stavka 1. ovoga članka zbog okolnosti na koje Republika Hrvatska ili država izdavanja ne mogu utjecati, policija će u daljnjem roku od deset dana s nadležnim tijelom države izdavanja dogovoriti novi način, vrijeme i mjesto predaje.

(3)Sud može predaju tražene osobe privremeno odgoditi zbog postojanja ozbiljnih humanitarnih razloga poput opasnosti od očitog ugrožavanja života ili zdravlja tražene osobe. Sud će o tim okolnostima odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Predaja tražene osobe bit će izvršena čim prestanu razlozi za odgodu. Novi način, vrijeme i mjesto predaje dogovorit će se u daljnjem roku od deset dana od prestanka razloga za odgodu.

(4)U slučaju iz stavka

1. ovoga članka, ako je istekao rok na koji je određen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će, na prijedlog državnog odvjetnika, ako utvrdi postojanje okolnosti iz stavka
2. ovoga članka, produljiti istražni zatvor za još deset dana.

(5)Prije isteka roka na koji je određen istražni zatvor radi predaje iz stavka

1. ovoga članka sudac istrage može, na prijedlog državnog odvjetnika, kada utvrdi postojanje ozbiljnih humanitarnih razloga zbog kojih je potrebno privremeno odgoditi predaju tražene osobe, produljiti istražni zatvor radi predaje do prestanka tih razloga. Po prestanku razloga zbog kojih je produljen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će o tome obavijestiti policiju kako bi se dogovorio novi način, vrijeme i mjesto predaje u roku iz stavka
2. ovoga članka. Kada se dogovori novi način predaje, sudac istrage može produljiti istražni zatvor radi predaje do dogovorenog datuma predaje.

(6)Kada se tražena osoba po isteku rokova iz ovoga članka još uvijek nalazi u istražnom zatvoru, a novo vrijeme predaje nije dogovoreno s nadležnim tijelima države izdavanja, sud će ukinuti mjeru istražnog zatvora radi predaje i pustiti traženu osobu na slobodu. Izvršenje europskog uhidbenog naloga protiv izručene osobe Članak 66.

(1)Ako državni odvjetnik zaprimi europski uhidbeni nalog za osobu koju je Republici Hrvatskoj izručila treća država uz uvjet poštivanja načela specijalnosti, obavijestit će o tome nadležno tijelo države izdavanja radi pribavljanja suglasnosti od treće države za predaju te osobe.

(2)Rokovi iz članaka

1. i
2. ovoga Zakona počinju teći s danom kada je državni odvjetnik primio suglasnost iz stavka
3. ovoga članka. Provođenje kroz Republiku Hrvatsku Članak 67.

(1)O molbi za provođenje tražene osobe koju jedna država članica predaje drugoj kroz državno područje Republike Hrvatske odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2)Molba za provođenje mora sadržavati sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja, prebivalište i državljanstvo tražene osobe
2. dokaz o postojanju europskog uhidbenog naloga
3. zakonsku oznaku kažnjivog djela
4. opis kažnjivog djela, uključujući vrijeme i mjesto počinjenja.

(3)Ako je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište na državnom području Republike Hrvatske, provođenje kroz Republiku Hrvatsku može se uvjetovati vraćanjem te osobe nakon završetka postupka u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode na temelju odluke pravosudnog tijela države izdavanja.

(4)Ako je traženu osobu potrebno provesti iz jedne države članice u drugu zračnim putem, u slučaju nepredviđenog usputnog pristajanja na državnom području Republike Hrvatske ministar nadležan za poslove pravosuđa odobrit će provođenje kroz Republiku Hrvatsku na molbu koja se podnosi u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka.

(5)Odredbe ovoga članka primjenjuju se u odnosu na države članice kada se provodi postupak izručenja tražene osobe iz treće države. Molba za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice Članak 68.

(1)Domaće pravosudno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog podnosi molbu za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice nadležnom tijelu te države članice.

(2)Molba za provođenje mora sadržavati podatke iz članka 67. stavka 2. ovoga Zakona.

(3)Ako je predaja tražene osobe odobrena na temelju više europskih uhidbenih naloga koje su izdala različita domaća pravosudna tijela ili ako provođenje treba izvršiti preko državnog područja treće države, molbu za provođenje podnosi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Načelo specijalnosti Članak 69.

(1)Domaći sud može voditi kazneni postupak protiv osobe predane na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga samo za djelo zbog kojeg je ta osoba predana Republici Hrvatskoj te za djelo počinjeno nakon predaje. U odnosu na izvršenje kaznenopravnih sankcija, njihovo izvršenje je moguće u odnosu na sankcije zbog kojih je europski uhidbeni nalog bio izdan, a osoba Republici Hrvatskoj predana te za sankcije izrečene za kazneno djelo počinjeno nakon predaje.

(2)Sud može provesti kazneni postupak ili izvršiti kaznenopravnu sankciju:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila državno područje Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila
2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne zahtijeva primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu
3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora
4. ako je osoba pristala na predaju Republici Hrvatskoj i tom se prilikom odrekla primjene načela specijalnosti iz stavka
5. ovoga članka.

(3)Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavka

1. ovoga članka, tijelo koje vodi postupak ili sudac izvršenja ispitat će predanu osobu na okolnost vođenja kaznenog postupka odnosno izdržavanja kazne zatvora iz stavka
2. ovoga članka. Ako se predana osoba u prisutnosti branitelja dragovoljno i u potpunosti svjesna posljedica svoje izjave na zapisnik izričito odrekne primjene načela specijalnosti, kazneni postupak se može nastaviti voditi odnosno kaznenopravna sankcija izvršavati.

(4)Ako nisu ispunjene pretpostavke iz stavaka

1. i
2. ovoga članka, tijelo koje vodi postupak odnosno sudac izvršenja podnijet će državi izdavanja zahtjev za davanje suglasnosti za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznene sankcije. Zahtjev mora sadržavati podatke iz članka
3. ovoga Zakona i zapisnik o ispitivanju iz stavka
4. ovoga članka, a dostavit će se neposredno nadležnom tijelu države izvršenja. Predaja drugoj državi članici Članak 70.

(1)Osoba koja je Republici Hrvatskoj predana na temelju europskog uhidbenog naloga može biti predana drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje i bez suglasnosti nadležnog pravosudnog tijela države izvršenja u sljedećim slučajevima:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila državno područje Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila
2. ako se na tu osobu ne primjenjuje načelo specijalnosti na temelju članka
3. stavka
4. točaka
5. i
6. te stavaka
7. i
8. ovoga Zakona
9. ako osoba pristane na predaju drugoj državi članici, a njezin je pristanak unesen u zapisnik, sastavljen pred nadležnim sudom u prisutnosti njezina branitelja, u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom. Izjava o odricanju mora se unijeti u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pritom postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

(2)Ako državni odvjetnik zaprimi europski uhidbeni nalog za osobu koju je Republici Hrvatskoj predala druga država članica uz uvjet poštivanja načela specijalnosti, obavijestit će o tome nadležno tijelo države izdavanja naloga radi pribavljanja suglasnosti države članice od koje je Republika Hrvatska preuzela tu osobu. Izručenje predane osobe trećoj državi Članak 71. Osoba koja je predana Republici Hrvatskoj na temelju europskog uhidbenog naloga ne može biti izručena trećoj državi bez suglasnosti države čije je pravosudno tijelo donijelo odluku o predaji. Zahtjev za davanje suglasnosti podnosi ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu sa zakonom kojim se uređuje međunarodna pravna pomoć u kaznenim stvarima i međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku. Postupak davanja suglasnosti Članak 72.

(1)Sud koji je donio rješenje o predaji određene osobe na temelju europskog uhidbenog naloga nadležan je za odlučivanje o zahtjevu za davanje suglasnosti državi izdavanja:

1. a)za vođenje kaznenog postupka ili izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode protiv predane osobe zbog djela koje nije bilo obuhvaćeno nalogom, a počinjeno je prije predaje
2. b)za predaju te osobe drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje
3. c)za izručenje trećoj državi zbog djela počinjenog prije predaje.

(2)O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka bez prethodnog ispitivanja osobe odlučuje izvanraspravno vijeće nadležnog suda u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana primitka zahtjeva, primjenom odredbi ove glave. Predaja imovine ili predmeta Članak 73.

(1)Sud koji odlučuje o predaji tražene osobe po službenoj će dužnosti ili na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, u skladu s domaćim pravom, rješenjem privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili imovinu koju je tražena osoba pribavila kažnjivim djelom te ih predati državi izdavanja. Žalba protiv tog rješenja može se podnijeti u roku od tri dana i ne odgađa njegovo izvršenje.

(2)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršit će se i kada zbog smrti ili bijega tražene osobe nije moguće izvršiti njezinu predaju.

(3)Ako su predmeti ili imovina iz stavka 1. ovoga članka nužni za potrebe kaznenog postupka koji je u tijeku u Republici Hrvatskoj, sud može njihovu predaju odgoditi ili ih privremeno predati tijelu koje je izdalo nalog, uz uvjet vraćanja u Republiku Hrvatsku nakon dovršetka postupka u državi izdavanja.

(4)Predaja predmeta ili imovine iz stavka

1. ovoga članka ne utječe na prava Republike Hrvatske ili trećih osoba stečena u dobroj vjeri. Ako takva prava postoje, tijelo koje je izdalo nalog vratit će predane predmete ili imovinu u Republiku Hrvatsku odmah nakon dovršetka postupka. GLAVA II. EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG
2. OPĆE ODREDBE Područje primjene Članak 74.

(1)Kada je tijekom prethodnog kaznenog postupka, rasprave, žalbenog postupka ili tijekom izvršenja pravomoćne sudske odluke u kaznenim stvarima odnosno prekršajnog postupka potrebno provesti istražne mjere na državnom području druge države članice, izdat će se europski istražni nalog.

(2)Europski istražni nalog ne može se izdati u svrhu:

1. osnivanja zajedničkog istražnog tima i prikupljanja dokaza u takvom timu
2. provođenja istražnih mjera na državnom području Kraljevine Danske i Irske. Izdavanje europskog istražnog naloga Članak 75.

(1)Sud i državno odvjetništvo koji vode postupak iz članka

1. ovoga Zakona odnosno nadležni prekršajni sud na prijedlog upravnog tijela koje vodi prekršajni postupak izdaju europski istražni nalog na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovoga Zakona (Prilog 2.A), potpisuju ga i ovjeravaju točnost njegova sadržaja te ga dostavljaju nadležnom pravosudnom tijelu u skladu s člankom
2. stavcima
3. i
4. ovoga Zakona radi prosljeđivanja u državu izvršenja naloga.

(2)Izdavanje europskog istražnog naloga može predložiti okrivljenik i njegov branitelj u skladu s odredbama domaćeg postupovnog prava.

(3)Europski istražni nalog sadrži sljedeće podatke:

1. a)podatke o tijelu izdavanja
2. b)predmet europskog istražnog naloga i razloge njegova izdavanja
3. c)potrebne informacije koje su dostupne o osobi na koju se nalog odnosi
4. d)opis kažnjivog djela koje je predmet postupka i važeće odredbe kaznenog ili prekršajnog prava
5. e)opis zatražene istražne mjere i dokaza koji se trebaju pribaviti. Uvjeti za izdavanje europskog istražnog naloga Članak 76. Nadležno pravosudno tijelo izdat će europski istražni nalog ako su ispunjene sljedeće pretpostavke: 1. izdavanje europskog istražnog naloga nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 4. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona 2. istražna mjera ili radnje navedene u europskom istražnom nalogu mogu biti određene u tom postupku 3. ako je za provođenje mjere potreban nalog suca istrage, državni odvjetnik koji izdaje europski istražni nalog prethodno će takav nalog pribaviti. Posebni uvjeti za izvršenje europskog istražnog naloga Članak 77.

(1)U izdanom europskom istražnom nalogu tijelo izdavanja može zatražiti od tijela države izvršenja da se nalog izvrši sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava na koje je u nalogu posebno ukazano.

(2)U europskom istražnom nalogu može se zatražiti obavijest o vremenu i mjestu provođenja mjere, kao i suglasnost za prisutnost stranaka iz postupka u kojem je nalog izdan. Prosljeđivanje europskog istražnog naloga Članak 78.

(1)Nadležno pravosudno tijelo iz članka

1. stavaka
2. i
3. ovoga Zakona proslijedit će europski istražni nalog neposredno nadležnom tijelu države izvršenja na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis, uz uvjet da država izvršenja može provjeriti njegovu vjerodostojnost. Sva daljnja službena komunikacija odvija se neposredno.

(2)Osim na način predviđen u stavku

1. ovoga članka te u članku
2. stavku
3. podstavku
4. i članku
5. stavcima
6. i
7. ovoga Zakona, europski istražni nalog može se zaprimiti i proslijediti putem sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima. Europski istražni nalog u odnosu na prijašnji europski istražni nalog Članak 79.

(1)Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog kojim se dopunjuje neki prije izdani europski istražni nalog, pod uvjetom da je ta okolnost navedena u odjeljku D obrasca iz Priloga 2.A ovoga Zakona.

(2)Ako predstavnici nadležnog pravosudnog tijela koje je izdalo europski istražni nalog prisustvuju njegovu izvršenju u skladu s odredbama ovoga Zakona, oni mogu, dok su prisutni, pravosudnom tijelu države članice nadležnom za izvršenje neposredno uputiti europski istražni nalog koji nadopunjuje europski istražni nalog koji se već izvršava, a koji udovoljava uvjetima propisanim u članku

1. stavku
2. ovoga Zakona. Troškovi izvršenja europskog istražnog naloga Članak
3. U iznimnim situacijama kada se ne može postići suglasnost s državom izvršenja europskog istražnog naloga u pogledu troškova, nadležno pravosudno tijelo može odlučiti: a) u potpunosti ili djelomično povući europski istražni nalog ili b) zadržati europski istražni nalog i snositi dio troškova koji se smatraju iznimno visokima. Priznavanje i izvršenje europskog istražnog naloga Članak 81.

(1)Provođenje istražne mjere koju je europskim istražnim nalogom zatražilo nadležno tijelo predstavlja njegovo priznanje. Europski istražni nalog izvršava se sukladno odredbama domaćeg postupovnog prava, osim ako se ne utvrdi postojanje razloga za nepriznavanje ili neizvršenje ili postojanje razloga za odgodu predviđenih ovim Zakonom. U svrhu izvršenja europskog istražnog naloga nadležno pravosudno tijelo iz članka 9. stavka 1. podstavka 2. ovoga Zakona, postupajući u skladu s domaćim pravom, poduzima mjere potrebne za njegovo izvršenje propisane domaćim pravom.

(2)Nadležno pravosudno tijelo pridržava se posebno postavljenih zahtjeva tijela izdavanja naloga, pod uvjetom da ti zahtjevi nisu u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka.

(3)Kada nadležno pravosudno tijelo zaprimi europski istražni nalog koji nije izdalo ili potvrdilo nadležno pravosudno tijelo države izdavanja, ono vraća europski istražni nalog državi izdavanja.

(4)Kada država izdavanja zatraži da jedno ili više tijela države izdavanja prisustvuje pri izvršavanju europskog istražnog naloga, nadležno pravosudno tijelo ispunit će taj zahtjev, pod uvjetom da to nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka niti šteti bitnim interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

(5)Predstavnika tijela države izdavanja prisutnog u Republici Hrvatskoj obvezuje domaće pravo za vrijeme izvršenja europskog istražnog naloga. On nema ovlasti samostalno poduzimati istražne mjere, osim ako je poduzimanje radnje u skladu s domaćim pravom i u mjeri usuglašenoj između nadležnih tijela države izdavanja i nadležnih domaćih tijela.

(6)Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu se savjetovati s nadležnim tijelima države izdavanja na bilo koji odgovarajući način kako bi se olakšala učinkovita primjena odredbi ovoga članka. O takvom savjetovanju sastavit će se službena bilješka. Primjena druge istražne mjere Članak 82.

(1)Nadležno pravosudno tijelo provest će istražnu mjeru različitu od one navedene u europskom istražnom nalogu ako:

1. a)istražna mjera navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji prema domaćem pravu ili
2. b)istražnu mjeru navedenu u europskom istražnom nalogu ne bi bilo moguće odrediti u usporedivom domaćem predmetu.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno pravosudno tijelo provest će zatraženu istražnu mjeru ako se ona odnosi na:

1. a)pribavljanje informacija ili dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela Republike Hrvatske, a te informacije ili dokazi mogli bi se pribaviti, u skladu s domaćim pravom, u okviru kaznenog postupka ili za potrebe europskog istražnog naloga
2. b)pribavljanje informacija sadržanih u bazama podataka koje vodi policija ili pravosudna tijela i izravno su dostupne pravosudnom tijelu izvršenja u okviru kaznenog postupka
3. c)ispitivanje svjedoka, vještaka, oštećenika i žrtve, osumnjičenika ili okrivljenika ili treće osobe na državnom području države izvršenja
4. d)bilo koju istražnu mjeru koja se prema domaćem pravu provodi bez sudskog naloga
5. e)podatke o identitetu osoba koje imaju pretplatu na određeni telefonski broj ili IP adresu.

(3)Nadležno pravosudno tijelo može provesti istražnu mjeru koja je po svojoj prirodi blaža od mjere navedene u europskom istražnom nalogu ako bi se tom istražnom mjerom postigao isti rezultat.

(4)Kada se nadležno pravosudno tijelo odluči za mogućnost iz stavaka

1. i
2. ovoga članka, o tome prvo obavještava tijelo izdavanja koje može odlučiti povući ili dopuniti europski istražni nalog.

(5)Kada, u smislu stavka 1. ovoga članka, istražna mjera navedena u europskom istražnom nalogu ne postoji u domaćem pravu ili je ne bi bilo moguće odrediti u usporedivom domaćem predmetu i kada ne postoji nijedna druga istražna mjera koja bi imala isti rezultat kao zatražena istražna mjera, nadležno pravosudno tijelo obavještava tijelo izdavanja da nije u mogućnosti osigurati zatraženu pomoć. Razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje europskog istražnog naloga Članak 83.

(1)Nadležno pravosudno tijelo može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pravično suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga u sljedećim slučajevima:

1. a)kada prema domaćem pravu postoji imunitet ili povlastica koja onemogućuje izvršenje europskog istražnog naloga ili postoje pravila o utvrđivanju i ograničenju kaznene odgovornosti u odnosu na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima, a koja onemogućuju izvršenje europskog istražnog naloga
2. b)kada je europski istražni nalog izdan u postupku iz članka 4. stavka 1. točke 9. podtočaka
3. b)i
4. c)ovoga Zakona, a istražna mjera ne bi bila primjenjiva u usporedivom domaćem slučaju prema domaćem pravu
5. c)kada bi izvršenje europskog istražnog naloga štetilo bitnim interesima nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor informacija ili značilo korištenje povjerljivih informacija koje se odnose na određene obavještajne aktivnosti
6. d)kada bi izvršenje europskog istražnog naloga bilo u suprotnosti s načelom ne bis in idem, osim ako je tijelo izdavanja dalo jamstvo da dokaz pribavljen europskim istražnim nalogom neće biti korišten u svrhu kaznenog progona ili kažnjavanja osobe za djelo za koje je već pravomoćno presuđena u državi članici
7. e)kada se europski istražni nalog odnosi na kazneno djelo za koje se tvrdi da je počinjeno izvan državnog područja države izdavanja te je djelomično ili u cijelosti počinjeno na državnom području Republike Hrvatske, a postupanje u vezi s kojim se izdaje europski istražni nalog nije kažnjivo djelo u Republici Hrvatskoj
8. f)kada postoje opravdani razlozi koji pokazuju da izvršenje istražne mjere navedene u europskom istražnom nalogu ne bi bilo u skladu s obvezama iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji i Povelje Europske unije o temeljnim pravima
9. g)kada postupanje zbog kojeg je izdan europski istražni nalog nije kažnjiva radnja prema domaćem pravu, osim ako se odnosi na kazneno djelo obuhvaćeno kategorijama kaznenih djela navedenih u članku 14. stavku 2. ovoga Zakona. Za fiskalna djela izvršenje europskog istražnog naloga ne može se odbiti samo zbog razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja ili
10. h)kada je europski istražni nalog izdan u odnosu na istražnu mjeru čija je primjena po domaćem pravu ograničena na katalog kaznenih djela ili na kaznena djela sa zapriječenom određenom najnižom sankcijom, a koji katalog ne uključuje kazneno djelo zbog kojeg se vodi postupak u državi izdavanja.

(2)Odredbe stavka 1. točaka

1. g)i
2. h)ovoga članka ne primjenjuju se na istražne mjere iz članka 82. stavka 2. ovoga Zakona.

(3)U slučajevima iz stavka 1. točaka a), c), d),

1. e)i
2. f)ovoga članka, prije donošenja odluke o nepriznavanju ili neizvršavanju europskog istražnog naloga, u cijelosti ili djelomično, nadležno pravosudno tijelo obavještava tijelo izdavanja o razlozima za nepriznavanje i neizvršenje europskog istražnog naloga te, prema potrebi, od tijela izdavanja bez odgode traži dostavu potrebnih informacija.

(4)U slučaju iz stavka 1. točke a) ovoga članka i ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno domaće tijelo, nadležno pravosudno tijelo zatražit će od njega da odmah iskoristi tu ovlast. Ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno tijelo druge države ili međunarodna organizacija, izvršavanje te ovlasti od tijela nadležnog za ukidanje povlastice ili imuniteta zatražit će tijelo izdavanja.

(5)Rješenje kojim se odbija priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga dostavlja se nadležnom državnom odvjetniku koji ima pravo žalbe, pod uvjetima i u rokovima propisanim domaćim pravom. Rokovi za izvršenje Članak 84.

(1)Zatražena istražna mjera, kada ne postoje razlozi za odgodu i odbijanje, provodi se u rokovima predviđenima za provođenje istražne mjere u domaćem pravu te joj se daje jednaka prednost kao i u usporedivom domaćem predmetu, a uvijek poštujući rokove predviđene ovim člankom.

(2)Kada tijelo izdavanja europskog istražnog naloga navede da je neku istražnu mjeru potrebno provesti u kraćim rokovima ili u točno određeno vrijeme, domaće nadležno tijelo provest će zatraženu istražnu mjeru u skladu s istaknutim zahtjevom, osim ako postoje objektivne smetnje za njezino provođenje u zatraženim rokovima.

(3)Nadležno pravosudno tijelo odlučuje o provođenju zatražene istražne mjere bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka europskog istražnog naloga. Nadležno pravosudno tijelo provest će zatraženu istražnu mjeru bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od donošenja odluke o njezinu provođenju.

(4)Ako se dokazi čije se pribavljanje traži europskim istražnim nalogom već nalaze u posjedu domaćih tijela, nadležno pravosudno tijelo bez odgode će ih proslijediti tijelu države izdavanja naloga.

(5)Kada nadležno pravosudno tijelo ne može postupiti u roku od 30 dana iz stavka

1. ovoga članka ili u točno određenom vremenu iz stavka
2. ovoga članka, o tome će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja, kao i o razlozima za kašnjenje te predvidivom vremenu potrebnom za donošenje odluke o provođenju istražne mjere. U tom se slučaju rok za donošenje odluke o provođenju istražne mjere može produljiti za najviše 30 dana.

(6)Kada nadležno pravosudno tijelo ne može postupiti u roku od 90 dana iz stavka 3. ovoga članka, o tome bez odgode obavještava nadležno tijelo države izdavanja na bilo koji način, navodeći razloge za kašnjenje, te se savjetuje s nadležnim tijelom države izdavanja o prikladnom vremenskom okviru za provođenje istražne mjere. Dostavljanje dokaza Članak 85.

(1)Nadležno pravosudno tijelo će nadležnom tijelu države izdavanja bez odgode dostaviti dokaze koji su pribavljeni izvršenjem europskog istražnog naloga ili su već u posjedu domaćih tijela. Kada je u europskom istražnom nalogu zatraženo, i kada je to moguće prema domaćem pravu, dokazi će se odmah predati nadležnim tijelima države izdavanja koja prisustvuju izvršenju europskog istražnog naloga u skladu s člankom 81. stavkom 4. ovoga Zakona.

(2)Dostavljanje dokaza može se odgoditi do donošenja odluke o pravnom lijeku, osim ako su u europskom istražnom nalogu navedeni dovoljni razlozi da je neodgodiva dostava nužna za vođenje istraga u državi izdavanja ili očuvanje individualnih prava. Dostavljanje dokaza odgodit će se ako bi to prouzročilo ozbiljnu i nepopravljivu štetu za osobu na koju se dokaz odnosi.

(3)Prilikom dostavljanja pribavljenih dokaza nadležno pravosudno tijelo može zahtijevati da se dokazi vrate kada prestane potreba za njima u državi izdavanja.

(4)Kada se dokazi čije se pribavljanje traži europskim istražnim nalogom već koriste u drugom domaćem postupku, na izričito traženje nadležnog tijela države izdavanja nadležno pravosudno tijelo može, nakon dogovora s njim, privremeno dostaviti tražene dokaze, uz obvezu da se dostavljeni dokazi vrate Republici Hrvatskoj kada prestane potreba za njima u državi izdavanja odnosno prema dogovoru nadležnih tijela. Pravni lijekovi Članak 86.

(1)Na rješenje kojim sud odbije priznati i izvršiti europski istražni nalog državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od tri dana.

(2)Materijalnopravne razloge za izdavanje europskog istražnog naloga moguće je preispitati samo u postupku pokrenutom u državi izdavanja.

(3)Nadležni državni odvjetnik kada podnese žalbu protiv rješenja kojim je odbijeno priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga, o podnesenoj žalbi obavještava nadležno tijelo države izdavanja.

(4)Obavijest o podnesenom pravnom lijeku u državi izdavanja europskog istražnog naloga ne odgađa izvršenje istražne mjere, osim ako država izdavanja ne zatraži drukčije. Razlozi za odgodu izvršenja Članak 87.

(1)Nadležno pravosudno tijelo odgodit će izvršenje europskog istražnog naloga:

1. a)ako bi njegovo izvršenje moglo dovesti u pitanje kazneni progon odnosno kazneni postupak koji je u tijeku
2. b)ako se predmeti, isprave ili podaci na koje se nalog odnosi već koriste u drugim postupcima.

(2)O odgodi izvršenja europskog istražnog naloga, kao i razlozima za to sastavit će se službena bilješka.

(3)Kad prestanu postojati razlozi za odgodu, nadležno pravosudno tijelo bez odgode poduzima potrebne radnje za izvršenje europskog istražnog naloga i o tome obavještava tijelo izdavanja bilo kojim sredstvom koje omogućuje pisani zapis. Obveza obavještavanja Članak 88.

(1)Nadležno pravosudno tijelo iz članka

1. stavka
2. podstavka
3. ovoga Zakona koje je zaprimilo europski istražni nalog bez odgode će, a najkasnije u roku od sedam dana od primitka europskog istražnog naloga potvrditi njegov primitak ispunjavanjem i slanjem obrasca iz Priloga 2.B koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(2)Nadležno pravosudno tijelo obavijestit će odmah i na bilo koji prikladan način tijelo koje je izdalo nalog:

1. a)ako ne može odlučiti o priznanju i izvršenju europskog istražnog naloga zbog toga što je obrazac predviđen u Prilogu 2.A ovoga Zakona nepotpun ili očito netočan
2. b)ako tijekom izvršenja europskog istražnog naloga bez daljnjih ispitivanja dođe do spoznaje da bi moglo biti prikladno provesti istražne mjere koje nisu prvobitno predviđene ili ih se nije moglo navesti prilikom izdavanja europskog istražnog naloga, kako bi tijelo izdavanja moglo poduzeti daljnje mjere u konkretnom slučaju, ili
3. c)ako ustanovi da u konkretnom slučaju ne može postupiti u skladu s posebno postavljenim zahtjevima iz članka 81. stavka 2. ovoga Zakona. Tu će obavijest nadležno pravosudno tijelo, na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, potvrditi bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis.

(3)Nadležno pravosudno tijelo obavijestit će bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis, tijelo koje je izdalo nalog:

1. a)o postupanju u smislu članka 82. ili donošenju odluke iz članka 83. ovoga Zakona
2. b)o odgodi izvršenja europskog istražnog naloga, o razlozima za odgodu i, po mogućnosti, o predviđenom trajanju odgode. Kaznenopravna odgovornost Članak 89. Službene osobe države izdavanja smatrat će se službenim osobama Republike Hrvatske u odnosu na kaznena djela koja su počinjena protiv njih ili koja su oni počinili kada se nalaze na državnom području Republike Hrvatske u okviru postupka izvršenja europskog istražnog naloga. Građanskopravna odgovornost Članak 90.

(1)Štetu koju su u okviru postupka izvršenja europskog istražnog naloga prouzročile službene osobe države izdavanja naloga, nalazeći se na državnom području Republike Hrvatske, nadoknađuje Republika Hrvatska, pod uvjetima pod kojima odgovara za štetu koju prouzroče njezine službene osobe.

(2)Država izdavanja čiji su predstavnici u okviru postupka izvršenja europskog istražnog naloga prouzročili štetu bilo kojoj osobi na državnom području Republike Hrvatske vraća u cijelosti sve iznose koje je Republika Hrvatska isplatila žrtvama i oštećenicima odnosno osobama ovlaštenima u njihovo ime.

(3)Iznimno od stavka

1. ovoga članka, Republika Hrvatska neće zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela od države izdavanja u slučajevima iz stavka
2. ovoga članka.

(4)Republika Hrvatska nadoknađuje štetu koju državi izvršenja prouzroče predstavnici njezinih nadležnih tijela kada se nalaze na državnom području te države izvršenja u okviru postupka po europskom istražnom nalogu, te vraća u cijelosti sve iznose koje je ta država isplatila žrtvama i oštećenicima odnosno osobama ovlaštenima u njihovo ime. Zahtjev tajnosti Članak 91.

(1)Na temelju podataka i posebno istaknutih zahtjeva naznačenih u europskom istražnom nalogu u svrhu osiguranja tajnosti te u skladu sa svojim nacionalnim pravom, nadležno pravosudno tijelo jamči tajnost činjenica i sadržaja europskog istražnog naloga, osim u mjeri potrebnoj za izvršenje istražne mjere. Ako nadležno pravosudno tijelo ne može ispuniti zahtjev tajnosti, o tome bez odgode obavještava tijelo izdavanja.

(2)Nadležno pravosudno tijelo koje je izdalo europski istražni nalog u skladu s domaćim pravom ne otkriva nikakve dokaze ili podatke koje je primilo od nadležnog tijela države izvršenja, osim u mjeri u kojoj je njihovo otkrivanje potrebno za istrage ili postupke opisane u europskom istražnom nalogu i ako nadležno tijelo države izvršenja ne navodi drukčije. 2. POSEBNE ODREDBE ZA POJEDINE ISTRAŽNE MJERE Izdavanje europskog istražnog naloga u svrhu privremenog premještaja u Republiku Hrvatsku osoba kojima je oduzeta sloboda radi provođenja istražne mjere Članak 92.

(1)Nadležno pravosudno tijelo može izdati europski istražni nalog u svrhu privremenog premještaja u Republiku Hrvatsku osobe kojoj je u državi izvršenja oduzeta sloboda, a radi provođenja istražne mjere zbog koje se zahtijeva prisutnost te osobe na državnom području Republike Hrvatske.

(2)Provođenje privremenog premještaja osobe, uključujući uvjete oduzimanja slobode u Republici Hrvatskoj i datume do kojih se osoba mora premjestiti s državnog područja i vratiti na d