(1)Ovaj Zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nevin ne bude osuđen, a da se krivcu izrekne krivična sankcija uz uvjete koje predviđa krivični zakon i na temelju zakonito provedenog postupka.

(2)Prije donošenja pravomoćne presude okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje ovaj Zakon. Članak

1. Krivičnu sankciju može počinitelju krivičnog djela izreći samo nadležni sud u postupku koji je pokrenut i proveden prema ovom Zakonu. Članak
2. Nitko ne može biti smatran krivim za krivično djelo dok to ne bude utvrđeno pravomoćnom presudom. Članak 4.

(1)Okrivljenik već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe.

(2)Okrivljeniku se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Članak

1. U krivičnom postupku u uporabi je hrvatski jezik i latinično pismo, ako za uporabu u pojedinim područjima sudova nije zakonom uvedeni drugi jezik ili pismo. Članak
2. Strani državljanin koji je lišen slobode može upućivati sudu podneske na svom jeziku, a u ostalim slučajevima - pod uvjetom reciprociteta. Članak 7.

(1)Krivični postupak vodi se na jeziku koji je u službenoj uporabi u sudu.

(2)Stranke, svjedoci i druge osobe koje sudjeluju u postupku imaju pravo pri izvođenju istražnih ili drugih sudskih radnji ili na glavnoj raspravi upotrebljavati svoj jezik. Ako se sudska radnja, odnosno glavna rasprava ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno provođenje onoga što ona, odnosno drugi iznosi, te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala.

(3)O pravu na prevođenje poučit će se osoba iz stavka 2. ovoga članka, koja se može odreći tog prava ako zna jezik na kojemu se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je dana ta pouka i izjava učesnika.

(4)Prevođenje obavlja tumač. Članak 8.

(1)Pozive, odluke i druge sudske podneske upućuje sud na jeziku naroda koji je u službenoj uporabi u sudu.

(2)Ako je u sudu u službenoj uporabi i jezik manjina, sud će na tom jeziku dostavljati sudske podneske osobama koje su pripadnici te manjine, a u postupku su se služile tim jezikom. Te osobe mogu zahtijevati da im se podnesci dostavljaju na jeziku na kojemu se vodi postupak.

(3)Okrivljeniku koji je u pritvoru, na izdržavanju kazne ili na obveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi dostavit će se i prijevod podnesaka iz stavka

1. ovoga članka na jeziku kojim se služi u postupku. Članak
2. Zabranjeno je i kažnjivo od okrivljenika ili od druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuđivati priznanje odnosno kakvu drugu izjavu. Članak 10.

(1)Okrivljenik ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega će sam izabrati iz reda odvjetnika.

(2)Ako okrivljenik sam ne uzme branitelja, sud će radi osiguranja obrane postaviti okrivljeniku branitelja kad je to određeno ovim Zakonom.

(3)Okrivljeniku se mora osigurati dovoljno vremena za spremanje obrane. Članak

1. Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnove lišena slobode ima pravo da bude rehabilitirana, pravo na naknadu štete iz državnog proračuna Republike Hrvatske te druga prava utvrđena zakonom. Članak
2. Okrivljenika ili drugu osobu koja sudjeluje u postupku, a iz neznanja bi mogla propustiti kakvu radnju u postupku, ili se zbog toga ne bi koristila svojim pravima, sud će poučiti o pravima koja joj prema ovom Zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja radnje. Članak
3. Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i onemogućiti·svaku zloupotrebu prava što pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku. Članak 14.

(1)Sud i državna tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke.

(2)Oni su dužni s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i činjenice koje mu idu u korist. Članak 15. Pravo suda i državnih tijela koji sudjeluju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Članak 16.

(1)Krivični postupak pokreće se na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

(2)Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj jest javni tužitelj, a za djela za koja se goni po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj jest privatni tužitelj.

(3)Ako javni tužitelj nađe da nema osnova za pokretanje ili produljenje krivičnog postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećenik kao tužitelj uz uvjete određene ovim Zakonom. Članak 17. Javni je tužitelj dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Članak 18.

(1)U krivičnom postupku sudovi sude u zbornom sastavu.

(2)U prvostepenim sudovima za lakša krivična djela sudi sudac pojedinac. Članak 19. Kad je propisano da pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, ako zakonom nije drugačije određeno, nastupaju stupanjem optužnice na pravnu snagu, a za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili zatvor do tri godine - od dana kad je donesena osuđujuća presuda, bez obzira nato je li postala pravomoćna. Članak 20.

(1)Ako primjena krivičnog zakona ovisi o prethodnom rješenju, kakva pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, sud koji sudi u krivičnom predmetu može sam riješiti i to pitanje prema odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Rješenje toga pravnog pitanja od krivičnog suda ima učinak samo na krivični predmet o kojem taj sud raspravlja.

(2)Ako je o takvu prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili kakvo drugo državno tijelo, takva odluka ne veže krivični sud što se tiče ocjene je li počinjeno određeno krivično djelo. Glava II. NADLEŽNOST SUDOVA 1. Stvarna nadležnost i sastav sudova Članak 21.

(1)U prvom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od jednog suca i dvojice sudaca porotnika - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine u prvostepenom sudu sudi sudac pojedinac.

(2)U drugom stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca za krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijećima sastavljenim od trojice sudaca - za krivična djela za koja je propisana blaža kazna. Kad sudi u drugom stupnju na raspravi, vijeće je sastavljeno od dvojice sudaca i trojice sudaca porotnika.

(3)U trećem stupnju sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudaca.

(4)Radnje u istrazi obavlja sudac prvostepenog suda (istražni sudac).

(5)Predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu.

(6)Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog suca i drugih rješenja kad je to određeno ovim Zakonom, donose odluke u prvom stupnju izvan glavne rasprave, provode postupak, donose presudu po odredbama članka 507. stavka 2. do 6.·ovoga Zakona i stavljaju prijedloge u slučajevima predviđenim u ovom ili u drugom zakonu.

(7)Sud odlučuje o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne i o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u vijeću sastavljenom od pet sudaca ako je riječ o krivičnom djelu za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od petnaest godina ili teža kazna, a u vijeću sastavljenom od trojice sudaca - ako je riječ o krivičnom djelu za koje je propisana blaža kazna.

(8)Sud odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u vijeću sastavljenom u skladu sa zakonom.

(9)Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, sudovi višeg stupnja odlučuju u vijeću sastavljenom od trojice sudaca i u slučajevima koji nisu predviđeni u prethodnim stavcima ovoga članka. 2. Mjesna nadležnost Članak 22.

(1)Mjesno je nadležan u pravilu sud na čijem je području krivično djelo počinjeno ili pokušano.

(2)Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište,

(3)Ako je krivično djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, ili je neizvjesno na kojem je području počinjeno ili pokušano, nadležan je onaj od tih sudova koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet - sud kome je prvom podnesen zahtjev za pokretanje postupka. Članak 23. Ako je krivično djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo počinjeno na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda odnosno zrakoplova ili domaće pristanište u kome se brod odnosno zrakoplov prvi put zaustavi. Članak 24.

(1)Ako je krivično djelo počinjeno tiskom, nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan u inozemstvu, nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava.

(2)Ako prema zakonu odgovara sastavljač spisa, nadležan je i sud mjesta u kome sastavljač ima prebivalište ili sud mjesta gdje se odigrao događaj na koji se spis odnosi.

(3)Odredbe prethodnih stavaka na odgovarajući će se način primijeniti i ako je spis ili izjava objavljena preko radija ili televizije. Članak 25.

(1)Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište.

(2)Ako je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela.

(3)Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ni prebivalište ili boravište okrivljenika, ili su oba izvan područja Republike Hrvatske, nadležan je sud na čijem se području okrivljenik uhvati ili se sam prijavi. Članak

1. Ako je osoba počinila krivična djela u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, nadležan je sud koji je nadležan za krivično djelo počinjeno u Republici Hrvatskoj. Članak
2. Ako se prema odredbama ovoga Zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će provesti postupak.
3. Spajanje i razdvajanje postupka Članak 28.

(1)Ako je ista osoba okrivljena za više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan niži, a za neka viši sud, nadležan je viši sud, a ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak; a ako postupak još nije započet sud kome je prvom podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

(2)Prema odredbama stavka 1. ovoga članka određuje se nadležnost i ako je oštećenik istovremeno počinio krivično djelo prema okrivljeniku.

(3)Za suizvršitelje nadležan je, u pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.

(4)Sud koji je nadležan za izvršitelja krivičnog djela nadležan je, u pravilu, i za suučesnike, prikrivače, osobe koje su pomogle počinitelju nakon izvršenja krivičnog djela te za osobe koje nisu prijavile pripremanje krivičnog djela, izvršenje krivičnog djela ili počinitelja.

(5)U svim slučajevima iz prethodnih stavaka provest će se, u pravilu, jedinstven postupak i donijeti jedna presuda.

(6)Sud može odlučiti da se provede jedinstven postupak i donese jedna presuda i kad je više osoba okrivljeno za više krivičnih djela, ali samo ako između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi. Ako je za neka od tih krivičnih djela nadležan viši, a za neka niži sud, jedinstven postupak može se provesti samo pred višim sudom.

(7)Sud može odlučiti da se provede jedinstveni postupak i donese jedna presuda ako se pred istim sudom vode odvojeni postupci protiv iste osobe za više krivičnih djela ili protiv više osoba za isto krivično djelo.

(8)O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka. Protiv rješenja kojim je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje nije dopuštena žalba. Članak 29.

(1)Sud koji je prema članku 28. ovoga Zakona nadležan može iz važnih razloga ili iz razloga svrsishodnosti do završetka glavne rasprave odlučiti da se postupak za pojedina krivična djela ili protiv pojedinih okrivljenika razdvoji i posebno dovrši ili preda drugome nadležnom sudu.

(2)Rješenje o razdvajanju postupka donosi nadležni sud nakon saslušanja javnog tužitelja kad se krivični postupak vodi na njegov zahtjev.

(3)Protiv rješenja kojim je određeno razdvajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za razdvajanje postupka nije dopuštena žalba. 4. Prenošenje mjesne nadležnosti Članak 30.

(1)Kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je o tome obavijestiti neposredno viši sud koji će nakon saslušanja javnog tužitelja, kad se postupak vodi na zahtjev javnog tužitelja, odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području.

(2)Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Članak 31.

(1)Sud određen zakonom može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.

(2)Rješenje prema stavku

1. ovoga članka sud može donijeti na prijedlog istražnog suca, suca pojedinca ili predsjednika vijeća ili na prijedlog javnog tužitelja koji postupa pred sudom koji odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti kad se krivični postupak vodi na zahtjev javnog tužitelja.
2. Posljedice nenadležnosti i sukob nadležnosti Članak 32.

(1)Sud je dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost, te čim primijeti da nije nadležan, oglasit će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja uputiti predmet nadležnom sudu.

(2)Ako u tijeku glavne rasprave sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud, neće predmet dostaviti tom sudu nego će sam provesti postupak i donijeti odluku.

(3)Nakon što optužnica postane pravomoćna, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nadležnosti.

(4)Nenadležni sud dužan je poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. Članak 33.

(1)Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili koji drugi sud, pokrenut će postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.

(2)Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Članak 34.

(1)Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.

(2)Prije nego što donese rješenje u povodu sukoba nadležnosti, sud će zatražiti mišljenje javnog tužitelja koji je nadležan da postupa pred tim sudom kad se krivični postupak vodi na zahtjev jednog tužitelja. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(3)Pri odlučivanju o sukobu nadležnosti sud može istovremeno po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti ako je udovoljeno uvjetima iz članka 31. ovoga Zakona.

(4)Dok se ne riješi sukob nadležnosti između sudova, svaki je od njih dužan poduzimati one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odgode. G 1 a v a III. IZUZEĆE Članak 35. Sudac ili sudac porotnik ne može obavljati sudske dužnosti: 1) ako je oštećen krivičnim djelom; 2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja; 3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika; 4) ako je u istome krivičnom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenika odnosno tužitelja ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak; 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom; 6) ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost. Članak 36.

(1)Sudac ili sudac porotnik čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz članka

1. točke
2. do
3. ovoga Zakona dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu. Ako je riječ o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudaca tog suda, a ako to nije moguće, zatražit će od predsjednika neposredno višeg suda da odredi zamjenu.

(2)Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzeće (članak 35. točka 6.), obavijestit će o tome predsjednika suda. Članak 37.

(1)Izuzeće mogu tražiti i stranke.

(2)Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka glavne rasprave, a ako su za razlog izuzeća iz članka

1. točke
2. do
3. ovoga Zakona saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.

(3)Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu.

(4)Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koji u predmetu postupa odnosno suca višeg suda.

(5)Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovno navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen. Članak 38.

(1)O zahtjevu za izuzeće iz članka 37. ovoga Zakona odlučuje predsjednik suda.

(2)Ako se traži izuzeće samo predsjednika suda, ili predsjednika suda i suca ili suca porotnika, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluku o izuzeću donosi opća sjednica toga suda.

(3)Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava suca, suca porotnika odnosno predsjednika suda, a prema potrebi provest će se i drugi izviđaji.

(4)Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijediti posebnom žalbom, a ako je takvo rješenje donešeno nakon podignute optužbe - onda samo žalbom na presudu.

(5)Ako je zahtjev za izuzeće iz članka

1. točke
2. ovoga Zakona podnešen nakon početka glavne rasprave ili ako je postupljeno protivno odredbama članka
3. stavka
4. i
5. ovoga Zakona, zahtjev će se odbaciti u cijelosti odnosno djelomično. Protiv rješenja kojim se zahtjev odbacuje nije dopuštena žalba. Rješenje kojim se zahtjev odbacuje donosi predsjednik suda, a na glavnoj raspravi - vijeće. U donošenju tog rješenja može sudjelovati sudac čije se izuzeće traži. Članak
6. Kad sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu, a ako je riječ o izuzeću iz članka
7. točke
8. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Članak 40.

(1)Odredbe o izuzeću sudaca i sudaca porotnika na odgovarajući će se način primjenjivati i na javne tužitelje i osobe koje su na temelju zakona o javnom tužiteljstvu ovlaštene da javnog tužitelja zastupaju u postupku, zapisničare, tumače i stručne osobe a i na vještake ako za njih nije što drugo određeno (članak 234.).

(2)Javni tužitelj odlučuje o izuzeću osoba koje su na temelju zakona o javnom tužiteljstvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku. O izuzeću javnog tužitelja odlučuje neposredno viši javni tužitelj. O izuzeću javnog tužitelja Republike Hrvatske odlučuje kolegij zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske.

(3)O izuzeću zapisničara, tumača, stručne osobe i vještaka odlučuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudac.

(4)Kad ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova poduzimaju istražne radnje na temelju ovoga Zakona, o njihovu izuzeću odlučuje istražni sudac. Ako pri poduzimanju tih radnji sudjeluje zapisničar, o njegovu izuzeću odlučuje službena osoba koja poduzima radnju. Glava IV. JAVNI TUŽITELJ Članak 41.

(1)Osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužitelja jest gonjenje počinitelja krivičnih djela.

(2)Za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti javni je tužitelj nadležan: 1) da poduzima potrebne mjere u vezi s otkrivanjem krivičnih djela i pronalaženjem počinitelja i radi usmjeravanja prethodnog krivičnog postupka; 2) da zahtijeva provođenje istrage; 3) da podiže i zastupa optužnicu, odnosno optužni prijedlog pred nadležnim sudom; 4) da podnosi žalbe protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanredne pravne lijekove protiv pravomoćnih sudskih odluka.

(3)Javni tužitelj obavlja i druge radnje određene ovim Zakonom. Članak

1. Mjesna nadležnost javnog tužitelja određuje se prema odredbama koje vaze za nadležnost suda onog područja za koje je tužitelj postavljen. Članak
2. Kad postoji opasnost od odgode, radnje u postupku poduzet će i nenadležni javni tužitelj, ali o tome mora odmah obavijestiti nadležnoga javnog tužitelja. Članak
3. Javni tužitelj poduzima sve radnje u postupku za koje je prema zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju zakona o javniom tužiteljstvu ovlaštene da ga zastupaju u krivičnom postupku. Članak
4. Sukob nadležnosti između javnih tužitelja rješava zajednički neposredno viši javni tužitelj. Članak
5. Javni tužitelj može odustati od zahtjeva za gonjenje do završetka glavne rasprave pred prvostepenim sudom, a pred višim sudom - u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu. Glava V. OŠTEĆENIK I PRIVATNI TUŽITELJ Članak 47.

(1)Za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi tužba se podnosi u roku od tri mjeseca od dana kad je osoba ovlaštena na podnošenje privatne tužbe saznala za krivično djelo i počinitelja.

(2)Ako je podignuta privatna tužba zbog krivičnog djela uvrede, okrivljenik može do završetka glavne rasprave i nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka podići tužbu protiv tužitelja koji mu je uvredu vratio (protutužba). U takvu slučaju sud donosi jednu presudu.

(3)Ako se u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenik obratio radi posredovanja mirovnom vijeću, ili drugome samoupravnom sudu ovlaštenom za posredovanje u mirenju, rok za podnošenje privatne tužbe počinje teći od dana kad je postupak pred samoupravnim sudom završen, a ako postupak nije završen u roku od tri mjeseca - protekom tog roka. Ako je u postupku pred samoupravnim sudom došlo do izmirenja, oštećenik gubi pravo na podnošenje privatne tužbe. Članak 48.

(1)Privatna tužba podnosi se nadležnom sudu.

(2)Kad je oštećenik podnio krivičnu prijavu, a u tijeku postupka utvrdi se da je riječ o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava će se smatrati pravovremenom privatnom tužbom ako je podnesena u roku predviđenom za privatnu tužbu. Članak 49.

(1)Za maloljetnike i osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti privatnu tužbu podnosi njihov zakonski zastupnik.

(2)Maloljetnik koji je navršio šesnaest godina života može i sam podnijeti privatnu tužbu. Članak

1. Ako privatni tužitelj umre u tijeku roka za podnošenje privatne tužbe ili u tijeku postupka, njegov bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca nakon njegove smrti podnijeti tužbu, odnosno dati izjavu da postupak nastavljaju. Članak
2. Ako je krivičnim djelom oštećeno više osoba gonjenje će se poduzeti, odnosno nastaviti po privatnoj tužbi svakog oštećenika. Članak
3. Privatni tužitelj može svojom izjavom sudu pred kojim se vodi postupak odustati od privatne tužbe do završetka glavne rasprave. U tom slučaju on gubi pravo da ponovno podnese privatnu tužbu. Članak 53.

(1)Ako privatni tužitelj ne dođe na glavnu raspravu iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od tužbe, ako ovim Zakonom nije što drugo određeno (članak 429.).

(2)Predsjednik vijeća dopustit će povrat u prijašnje stanje privatnom tužitelju koji iz opravdanog razloga nije mogao doći na glavnu raspravu ili da pravovremeno obavijesti sud o promjeni adrese ili boravišta ako u roku od osam dana nakon prestanka smetnje podnese molbu za povrat u prijašnje stanje. ·

(3)Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(4)Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba. Članak 54.

(1)Oštećenik i privatni tužitelj imaju pravo u tijeku istrage upozoriti na sve činjenice i predlagati dokaze koji su od važnosti za utvrđivanje krivičnog djela, pronalaženje počinitelja krivičnog djela i utvrđivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva.

(2)Na glavnoj raspravi oni imaju pravo predlagati dokaze, postavljati pitanja optuženiku, svjedocima i vještacima te iznositi primjedbe i objašnjenja što se tiče njihovih iskaza, pa i davati druge izjave i stavljati druge prijedloge.

(3)Oštećenik, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj imaju pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz. Njima se iznimno može privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa odnosno razgledanje predmeta ako to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje, ali za oštećenika kao tužitelja i privatnog tužitelja to uskraćivanje može trajati samo dok ne budu obaviješteni da je istraga završena (članak 167.). Oštećeniku se može uskratiti razmatranje spisa i dok ne bude saslušan kao svjedok. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba vijeću (članak 21. stavak 6.) koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4)Istražni sudac i predsjednik vijeća upoznat će oštećenika i privatnog tužitelja s pravima navedenim u stavku 1. do 3. ovoga članka. Članak 55.

(1)Kad javni tužitelj nađe da nema osnova de poduzme gonjenje za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti ili kad nađe da nema osnova da poduzme gonjenje protiv nekog od prijavljenih suučesnika, dužan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti gonjenje. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustanka javnog tužitelja od gonjenja.

(2)Oštećenik ima pravo poduzeti odnosno nastaviti gonjenje u roku od osam dana otkad je primio obavijest iz stavka 1. ovoga članka.

(3)Ako je javni tužitelj odustao od optužnice, oštećenik može, preuzimajući gonjenje, ostati pri podignutoj optužnici ili podići novu.

(4)Oštećenik koji nije obaviješten da javni tužitelj nije poduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kad je javni tužitelj odbacio prijavu odnosno od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka.

(5)Kad javni tužitelj odnosno sud obavještava oštećenika da može poduzeti gonjenje, dostavit će mu i pouku koje radnje može poduzeti radi ostvarivanja tog prava.

(6)Ako oštećenik kao tužitelj umre u tijeku trajanja roka za poduzimanje gonjenja ili u tijeku trajanja postupka, njegov bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti poduzeti gonjenje odnosno dati izjavu da postupak produžuju. Članak 56.

(1)Kad javni tužitelj odustane od optužnice na glavnoj raspravi, oštećenik je dužan odmah se izjasniti hoće li nastaviti gonjenje. Ako oštećenik ne prisustvuje glavnoj raspravi, a uredno je pozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da ne želi nastaviti gonjenje.

(2)Predsjednik vijeća prvostepenog suda dopustit će povrat u prijašnje stanje oštećeniku koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći na glavnu raspravu na kojoj je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka javnog tužitelja od optužnice, ako oštećenik u roku od osam dana od primitka presude podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da nastavlja gonjenje. U tom slučaju zakazat će se ponovno glavna rasprava i presudom donesenom na temelju nove glavne rasprave ukinut će se prijašnja presuda. Ako uredno pozvani oštećenik ne dođe na novu glavnu raspravu, ostaje na snazi prijašnja presuda. Odredbe članka 53. stavka 3. i 4. ovoga Zakona primijenit će se i u tom slučaju. Članak 57.

(1)Ako oštećenik u zakonskom roku ne pokrene ili ne nastavi gonjenje, ili ako oštećenik kao tužitelj ne dođe na glavnu raspravu iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od gonjenja.

(2)Ako oštećenik kao tužitelj ne dođe na glavnu raspravu na koju je bio uredno pozvan, primijenit će se odredbe članka 53. stavka 2. do 4. ovoga Zakona. Članak 58.

(1)Oštećenik kao tužitelj ima ista prava koja ima javni tužitelj, osim onih koja pripadaju javnom tužitelju kao državnom tijelu.

(2)U postupku koji se vodi na zahtjev oštećenika kao tužitelja javni tužitelj ima pravo do završetka glavne rasprave sam preuzeti gonjenje i zastupanje optužbe. Članak 59.

(1)Ako je oštećenik maloljetnik ili osoba koja je potpuno lišena poslovne sposobnosti, njegov zakonski zastupnik ovlašten je davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je prema ovom Zakonu ovlašten oštećenik.

(2)Oštećenik koji je navršio šesnaest godina života ovlašten je sam davati izjave i poduzimati radnje u postupku. Članak 60.

(1)Privatni tužitelj, oštećenik i oštećenik kao tužitelj te njihovi zakonski zastupnici mogu svoja prava u postupku vršiti i preko punomoćnika.

(2)Oštećeniku kao tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina može se, na njegovo traženje, postaviti punomoćnik ako je to u interesu postupka i ako oštećenik kao tužitelj, prema svome imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja. O zahtjevu odlučuje istražni sudac odnosno predsjednik vijeća, a punomoćnika postavlja predsjednik suda iz reda odvjetnika. Ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, za punomoćnika se može postaviti osoba koja je diplomirani pravnik i koja je sposobna da oštećeniku kao tužitelju pruži stručnu pomoć. Članak 61. Privatni tužitelj, oštećenik kao tužitelj i·oštećenik te njihovi zakonski zastupnici i punomoćnici dužni su o svakoj promjeni adrese ili boravišta obavijestiti sud. Glava VI. BRANITELJ Članak 62.

(1)Okrivljenik može imati branitelja u tijeku cijeloga krivičnog postupka.

(2)Okrivljenik se prije prvog ispitivanja mora poučiti da im pravo uzeti branitelja i da branitelj može prisustvovati njegovu ispitivanju.

(3)Branitelja okrivljeniku mogu uzeti i njegov zakonski zastupnik, bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj.

(4)Za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti odvjetnički pripravnik. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina ili teža kazna, odvjetnika može zamijeniti odvjetnički pripravnik samo ako ima položen stručni ispit predviđen propisom. Pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske branitelj može biti samo odvjetnik.

(5)Ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, predsjednik će suda na zahtjev okrivljenika ili osoba iz stavka 3. ovoga članka odobriti da se za branitelja uzme diplomirani pravnik sposoban da okrivljeniku pruži pomoć u obrani.

(6)Branitelj je dužan podnijeti punomoć organu pred kojim se vodi postupak. Okrivljenik može branitelju dati i usmenu punomoć na zapisnik kod organa pred kojim se vodi postupak. Članak 63.

(1)·Više okrivljenika mogu imati zajedničkog branitelja samo ako to nije u suprotnosti s interesima njihove obrane.

(2)Jedan okrivljenik može imati više branitelja, a smatra se da je obrana osigurana kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja. Članak 64:

(1)Branitelj ne može biti oštećenik, bračni drug oštećenika ili tužitelja ni njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do drugog stupnja.

(2)Branitelj ne može biti ni osoba koja je kao svjedok pozvana na glavnu raspravu, osim ako je prema ovom Zakonu oslobođena dužnosti svjedočenja i izjavila je da neće svjedočiti ili ako se branitelj saslušava kao svjedok u slučaju iz članka 216. točke 2. ovoga Zakona.

(3)Branitelj ne može biti ni osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili javni tužitelj. Članak 65.

(1)Ako je okrivljenik nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora od dvadeset godina, okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju.

(2)Nakon podignute optužnice krivičnog djela za koje se prema zakonu može izreći deset godina zatvora ili teža kazna okrivljenik mora imati branitelja u vrijeme dostave optužnice.

(3)Okrivljenik kome se sudi u odsutnosti (članak 290.) mora imati branitelja čim se donese rješenje o suđenju u odsutnosti.

(4)Ako okrivljenik u slučajevima obvezne obrane iz prethodnih stavaka ne uzme sam branitelja, predsjednik suda postavit će mu branitelja po službenoj dužnosti za daljnji tijek krivičnog postupka do pravomoćnosti presude, a ako je izrečena kazna zatvora od dvadeset godina - i za postupak po izvanrednim pravnim lijekovima. Kad se okrivljeniku po službenoj dužnosti postavi branitelj nakon podignute otpužnice, obavijestit će se o tome okrivljenik zajedno s dostavom optužnice. Ako optuženik u slučaju obvezne obrane ostane bez branitelja u tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja, predsjednik suda pred kojim se vodi postupak postavit će branitelja po službenoj dužnosti.

(5)Za branitelja će se postaviti odvjetnik, ali ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, za branitelja se može postaviti i druga osoba koja je diplomirani pravnik i sposobna okrivljeniku pružiti pomoć u obrani. Članak 66.

(1)Kad ne postoje uvjeti za obveznu obranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad tri godine, okrivljeniku se može, na njegov zahtjev, postaviti branitelj ako prema svome imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane.

(2)Zahtjev za postavljanje branitelja prema stavku

1. ovoga članka može se staviti samo nakon podignute optužnice. O zahtjevu odlučuje predsjednik vijeća, a branitelja postavlja predsjednik suda. Što se tiče određivanja branitelja, primijenit će se odredba članka
2. stavka
3. ovoga Zakona. Članak 67.

(1)Umjesto postavljenog branitelja (članak 65. i 66.) okrivljenik može sam uzeti drugog branitelja. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branitelj.

(2)Postavljeni branitelj može samo iz opravdanih razloga tražiti da bude razriješen.

(3)O razrješenju branitelja u slučaju iz stavka

1. i
2. ovoga članka odlučuje prije glavne rasprave istražni sudac odnosno predsjednik vijeća, na glavnoj raspravi - vijeće, a u žalbenom postupku - predsjednik prvostepenog vijeća, odnosno vijeće nadležno za odlučivanje u postupku po žalbi. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba.

(4)Predsjednik suda može, na zahtjev okrivljenika ili uz njegov pristanak, razriješiti postavljenog branitelja koji neuredno obavlja dužnost. Umjesto razriješenog branitelja predsjednik suda postavit će drugog branitelja. O razrješenju branitelja koji je odvjetnik obavijestit će se odvjetnička komora. Članak 68.

(1)Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage ili nakon neposrednog podnošenja optužnice (članak 151.), a i prije toga ako je osoba ispitana u svojstvu okrivljenika branitelj ima pravo razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji služe kao dokaz.

(2)Iznimno, u tijeku prethodnog postupka, do podizanja optužnice, može se branitelju privremeno uskratiti razmatranje pojedinih spisa ili razgledanje predmeta kad to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje.

(3)Protiv rješenja iz stavka

1. ovoga članka dopuštena je žalba vijeću (članak
2. stavak 6.) koja ne zadržava izvršenje rješenja. Članak 69.

(1)Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru, a ispitan je, branitelj se može s njime dopisivati i razgovarati.

(2)Istražni sudac može narediti da se pisma koja okrivljenik upućuje branitelju ili branitelj okrivljeniku predaju tek nakon što ih on pregleda ili da okrivljenik samo u njegovoj prisutnosti ili u prisutnosti određene službene osobe može razgovarati s braniteljem.

(3)Kad se završi istraga ili kad se optužnica odnosno optužni prijedlog podigne bez provođenja istrage, okrivljeniku se ne može zabraniti da se slobodno i bez nadzora dopisuje i razgovara sa svojim braniteljem. Članak 70.

(1)Branitelj je ovlašten u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik.

(2)Prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć. Glava VII. PODNESCI I ZAPISNICI Članak 71.

(1)Privatne tužbe, optužnice i optužni prijedlozi oštećenika kao tužitelja, prijedlozi, pravni lijekovi te druge izjave i priopćenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik.

(2)Podnesci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se na temelju njih moglo postupiti.

(3)Ako u ovom Zakonu nije drugačije određeno sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da pbdnesak ispravi odnosno dopuni, a ako on to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

(4)U pozivu za ispravak odnosno dopunu podneska podnositelj će se upozoriti na posljedice propuštanja. Članak 72.

(1)Podnesci koji se prema ovom Zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broja primjeraka za sud i drugu stranku. Ako su u pitanju krivična djela navedena u članku 432. ovoga Zakona, predaje se i jedan primjerak privatne tužbe za samoupravni sud.

(2)Ako takvi podnesci nisu predani sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnositelj ne postupi po naredbi suda, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnositelja. Članak 73.

(1)Sud će kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara branitelja, punomoćnika, zakonskog zastupnika, oštećenika, privatnog tužitelja ili oštećenika kao tužitelja koji u podnesku ili u usmenoj riječi vrijeđa sud ili osobu koja sudjeluje u postupku. Rješenje o kažnjavanju donosi istražni sudac odnosno vijeće pred kojim je dana izjava a ako je ona učinjena u podnesku - sud koji o podnesku treba da odluči. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba. Ako javni tužitelj ili osoba koja ga zastupa vrijeđa drugoga, o tome će se obavijestiti nadležni javni tužitelj. O kažnjavanju odvjetnika odnosno odvjetničkog pripravnika obavijestit će se odvjetnička komora.

(2)Kažnjavanje prema stavku 1. ovoga članka ne utječe na gonjenje i izricanje kazne za krivično djelo počinjeno vrijeđanjem. Članak 74.

(1)O svakoj radnji poduzetoj u tijeku krivičnog postupka sastavit će se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon toga.

(2)Zapisnik piše zapisničar. Samo kad se obavlja pretraga stana ili osoba, ili se radnja poduzima izvan službenih prostorija organa, a zapisničar se ne može osigurati, zapisnik može pisati osoba koja poduzima radnju.

(3)Kad zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja, tako da osoba koja poduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.

(4)Osobi koja se ispituje dopustit će se da sama kazuje odgovore u zapisnik. U slučaju zloupotrebe to joj se pravo može uskratiti. Članak 75.

(1)U zapisnik se unosi naziv državnog tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kom svojstvu prisustvuju te naznaka krivičnog predmeta po kojem se poduzima radnja.

(2)Zapisnik treba da sadrži bitne podatke o tijeku i sadržaju poduzete radnje. U zapisnik se ubilježava u obliku pripovijedanja samo bitan sadržaj danih iskaza i izjava. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor. Ako je potrebno, u zapisnik će se doslovce unijeti pitanje koje je postavljeno i odgovor koji je dan. Ako su pri poduzimanju radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznačiti u zapisniku, a oduzete stvari priključit će se zapisniku ili će se navesti gdje se nalaze na čuvanju.

(3)Pri poduzimanju radnji kao što je uviđaj, pretraga stana ili osoba, ili prepoznavanje osoba ili predmeta (članak 223.), u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na značenje takve radnje ili za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi, fotografije, filmske snimke i sl., to će se navesti u zapisniku i priključiti zapisniku. Članak 76.

(1)Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(2)Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeriti osobe koje potpisuju zapisnik. Članak 77.

(1)Ispitana osoba, osobe koje obvezno prisustvuju radnjama u postupku te stranke, branitelj i oštećenik, ako su prisutni, imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to ih je dužna upozoriti osoba koja poduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti je li upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara, i to će se naznačiti u zapisniku.

(2)Zapisnik potpisuje ispitana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više araka, ispitana osoba potpisuje svaki arak.

(3)Na kraju zapisnika potpisat će se tumač, ako ga je bilo, svjedoci čija je prisutnost obvezna pri poduzimanju istražnih radnji, a pri pretrazi i osoba koja se pretražuje ili čiji se stan pretražuje. Ako zapisnik ne piše zapisničar (članak 74. stavak 2.), zapisnik potpisuju osobe koje prisustvuju radnji. Ako takvih osoba nema ili ne mogu shvatiti sadržaj zapisnika, zapisnik potpisuju dva svjedoka, osim ako nije moguće da se osigura njihova prisutnost.

(4)Osoba koja ne zna pisati umjesto potpisa stavlja otisak kažiprsta desne ruke, a zapisničar ispod otiska upisuje njezino ime i prezime. Ako se zbog nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg·je prsta i s koje ruke uzet otisak.

(5)Ako ispitana osoba nema obje ruke - pročitat će zapisnik, a ako ne zna pisati - zapisnik će joj se pročitati, i to će se zabilježiti u zapisniku. Ako ispitana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da se stavi otisak prsta, to će se zabilježiti u zapisniku i navesti razlog odbijanja.

(6)Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid te dan i sat kad se radnja nastavlja.

(7)Ako je bilo prigovora u vezi sa sadržajem zapisnika, navest će se u zapisniku i ti prigovori.

(8)Zapisnik ne kraju potpisuje·osoba koja je poduzela radnju i zapisničar. Članak 78.

(1)Kad je u ovom Zakonu određeno da se na iskazu okrivljenika, svjedoka ili vještaka ne može utemeljiti sudska odluka, istražni će sudac po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika o tim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage, odnosno davanja suglasnosti istražnog suca da se optužnica može podići bez provođenja istrage (članak 151. stavak 1.). Protiv tog rješenja dopuštena je posebna žalba.

(2)Nakon pravomoćnosti rješenja izdvojeni se zapisnici zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog suca odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku.

(3)Nakon završene istrage te nakon davanja suglasnosti da se optužnica može podići bez provođenja istrage (članak

1. stavak 1.) istražni će sudac postupiti prema odredbama stavka
2. i
3. ovoga članka i što se tiče svih obavijesti koje su u skladu s člankom
4. ovoga Zakona organima unutarnjih poslova dali okrivljenik i osobe navedene u članku
5. i
6. i članku
7. stavku
8. ovoga Zakona. Kad javni tužitelj podigne optužnicu bez provođenja istrage(članak
9. stavak 6), dostavit će spise u kojima se nalaze takve obavijesti istražnom sucu, koji će postupiti prema odredbama ovoga članka. Članak 79.

(1)Istražni sudac može odrediti da se izvođenje istražne radnje snimi magnetofonom. O tome će istražni sudac prethodno obavijestiti osobu koja se ispituje odnosno saslušava.

(2)Snimka mora sadržavati podatke iz članka

1. stavka
2. ovoga Zakona, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kom svojstvu ta osoba daje izjavu. Kad se snimaju izjave više osoba mora se osigurati da se iz snimke može jasno razaznati tko je dao izjavu.

(3)Na zahtjev saslušane osobe snimka će se odmah reproducirati, a ispravci će se ili objašnjenja te osobe snimiti.

(4)U zapisnik o istražnoj radnji unijet će se da je obavljeno magnetofonsko snimanje, tko je snimanje obavio, da je osoba koja se saslušava prethodno obaviještena o snimanju, da je snimka reproducirana i gdje se magnetofonska i vrpca čuva ako nije priložena spisima predmeta.

(5)Istražni sudac može odrediti da se magnetofonska snimka u cijelosti ili djelomično prepiše. Prijepis će istražni sudac pregledati, ovjeriti i priključiti zapisniku o poduzimanju istražne radnje.

(6)Magnetofonska vrpca čuva se u sudu dok se čuva i krivični spis.

(7)Istražni sudac može dopustiti da osobe koje imaju opravdan interes magnetofonom snime izvođenje istražne radnje.

(8)Odredbe stavka

1. do
2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i kad se obavlja filmsko ili drugo snimanje istražne radnje. Članak
3. Za zapisnik o glavnoj raspravi važe i odredbe članka
4. do
5. ovoga Zakona. Članak
6. ·

(1)O vijećanju i glasovanju sastavit će se poseban zapisnik.

(2)Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena.

(3)Taj zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasovanju ako nisu unesena u zapisnik.

(4)Zapisnik o vijećanju i glasovanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je zapisnik ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je razgledao zapisnik. G l a v a VIII. ROKOVI Članak 82.

(1)Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produljiti osim kad to zakon izričito dopušta. Ako je riječ o roku koji je ovim Zakonom određen radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika, taj se rok može skratiti ako to zahtijeva okrivljenik pismeno ili usmeno na zapisnik pred sudom.

(2)Kad je izjava vezana za rok, smatra se da je dana u roku ako je prije nego što rok protekne predana onome tko je ovlašten da je primi.

(3)Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom ili brzojavom, dan predaje pošti smatra se danom predaje onome kome je upućena. Predaja vojnoj pošti u mjestima gdje ne postoji redovna pošta smatra se predajom pošti preporučenom pošiljkom.

(4)Okrivljenik koji se nalazi u pritvoru može izjavu koja je vezana za rok dati i na zapisnik kod suda koji vodi postupak ili je predati upravi zatvora, a osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u kakvoj ustanovi radi primjene mjere sigurnosti ili odgojne mjere može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smještena. Dan kad je sastavljen takav zapisnik odnosno kad je izjava predana upravi ustanove smatra se danom predaje organu koji je nadležan da je primi.

(5)Ako je podnesak koji je vezan za rok, zbog neznanja ili očite pogreške podnositelja, predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, pa nadležnom sudu stigne nakon proteka roka, uzet će se da je podnešen na vrijeme. Članak 83.

(1)Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.

(2)Sat ili dan kad su dostava ili priopćenje obavljeni odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi slijedeći sat odnosno dan. Kao dan računaju se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

(3)Rokovi određeni po mjesecima odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4)Ako posljednji dan roka pada na državni praznik, subotu ili nedjelju, ili u koji drugi dan kad državno tijelo nije radilo, rok istječe protekom prvoga slijedećeg radnog dana. Članak 84.

(1)Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni, mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i žalbu.

(2)Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje. Članak 85.

(1)O povratu u prijašnje stanje odlučuje predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija žalbom.

(2)Protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba.

(3)Kad je okrivljenik podnio žalbu na rješenje kojim se ne dopušta povrat u prijašnje stanje, sud je dužan tu žalbu zajedno sa žalbom na presudu ili na rješenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi te s odgovorom na žalbu i svim spisima dostaviti višem sudu na rješavanje. Članak 86. Molba za povrat u prijašnje stanje u pravilu ne zadržava izvršenje presude odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud nadležan za rješavanje molbe može odlučiti da se s izvršenjem zastane do donošenja odluke o molbi. Glava IX. TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA Članak 87.

(1)Troškovi krivičnog postupka jesu izdaci učinjeni u povodu krivičnog postupka od njegova pokretanja do njegova završetka i izdaci za poduzete istražne radnje prije istrage.

(2)Troškovi krivičnog postupka obuhvaćaju: 1) troškove za svjedoke, vještake, tumače i stručne osobe i troškove uviđaja; 2) podvozne troškove okrivljenika; 3) izdatke za dovođenje okrivljenika odnosno osobe lišene slobode; 4) podvozne i putne troškove službenih osoba; 5) troškove liječenja okrivljenika dok se nalazi u pritvoru te troškove porođaja; 6) paušalnu svotu; 7) nagradu i nužne izdatke branitelja, nužne izdatke privatnog tužitelja i oštećenika kao tužitelja i njihovih zakonskih zastupnika te nagradu i nužne izdatke njihovih punomoćnika; 8) nužne izdatke oštećenika i njegova zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova punomoćnika.

(3)Paušalna svota utvrđuje se u okviru svota određenih propisom s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje osobe obvezne da plati tu svotu.

(4)Troškovi iz točke

1. do
2. stavka
3. ovoga članka te nužni izdaci postavljenog branitelja i postavljenog punomoćnika oštećenika kao tužitelja (članak
4. i 92.) u postupku zbog krivičnih djela za koja se goni po službenoj dužnosti isplaćuju se iz sredstava tijela koji vodi krivični postupak unaprijed, a naplaćuje se kasnije od osoba koje su ih dužne nadoknaditi prema odredbama ovoga Zakona. Tijelo koje vodi krivični postupak dužno je sve troškove koji su unaprijed isplaćeni unijeti u popis koji će se priložiti spisima.

(5)Troškovi prevođenja na jezike naroda i manjina u Hrvatskoj koji nastaju primjenom odredaba Ustava i ovoga Zakona o pravu pripadnika naroda i manjina u Hrvatskoj na upotrebu svog jezika neće se naplaćivati od osoba koje su prema odredbama ovoga Zakona dužne nadoknaditi troškove krivičnog postupka. Članak 88.

(1)U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja krivični postupak odlučit će se tko će podmiriti troškove postupka i koliki su.

(2)Ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rješenje o visini troškova donijet će istražni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev.

(3)Kad je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješnjem, o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće (članak 21. stavak 6.). Članak 89.

(1)Okrivljenik, oštećenik, oštećenik kao tužitelj, privatni tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, punomoćnik, svjedok, vještak, tumač i stručna osoba (članak 159.), bez obzira na rezultat krivičnog postupka, podmiruju troškove svog dovođenja, odgode istražne radnje ili glavne rasprave i druge troškove postupka koje su uzrokovali svojom krivnjom te odgovarajući dio paušalne svote.

(2)O troškovima iz stavka 1. ovoga članka donosi se posebno rješenje, osim ako se o troškovima koje podmiruju privatni tužitelj i okrivljenik rješava u odluci o glavnoj stvari Članak 90.

(1)Kad sud okrivljenika oglasi krivim, izreći će u presudi da je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka.

(2)Osoba koja je okrivljena za više krivičnih djela neće se osuditi na naknadu troškova u vezi s djelima za koja je oslobođena optužba ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

(3)U presudi kojom je više okrivljenika oglašeno krivima sud će odrediti koliki će dio troškova podmiriti svaki od njih, a ako to nije moguće, osudit će sve okrivljenike da solidarno podmire troškove. Plaćanje paušalne svote odredit će se za svakog okrivljenika napose.

(4)U odluci kojom rješava o troškovima sud može osloboditi okrivljenika dužnosti da nadoknadi u cijelosti ili djelomično troškove krivičnog postupka iz članka

1. stavka
2. točke
3. do
4. ovoga Zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Ako se te okolnosti utvrde nakon donošenja odluke o troškovima, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi okrivljenika dužnosti naknade troškova krivičnog postupka. Članak 91.

(1)Kad se obustavi krivični postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz članka

1. stavka
2. točke
3. do
4. ovoga Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u slijedećim stavcima.

(2)Osoba koja je svjesno podnijela lažnu prijavu podmirit će troškove krivičnog postupka.

(3)Privatni tužitelj dužan je nadoknaditi troškove krivičnog postupka iz članka

1. stavka
2. točke
3. do
4. ovoga Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili oboljenja od kakve trajne duševne bolesti ili zato što je nastupila zastara krivičnog gonjenja zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju privatnog tužitelja. Ako je postupak obustavljen zbog odustanka od tužbe, okrivljenik i privatni tužitelj mogu se nagoditi o svojim međusobnim troškovima. Ako ima više privatnih tužitelja, troškove će solidarno podnositi svi.

(4)Kad sud odbije optužbu zbog nenadležnosti, odluku o troškovima donijet će nadležni sud. Članak 92.

(1)Nagradu i nužne izdatke branitelja i punomoćnika privatnog tužitelja ili oštećenika dužna je platiti zastupana osoba, bez obzira na to tko je prema odluci suda dužan podmiriti troškove krivičnog postupka, osim ako prema odredbama ovoga Zakona nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Ako je okrivljeniku branitelj bio postavljen, a plaćanjem bi nagrade i nužnih izdataka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili uzdržavanje osoba koje je on obvezan uzdržavati, nagrada i nužni izdaci branitelja isplatit će se iz proračunskih sredstava. Tako će se postupiti i ako je oštećeniku kao tužitelju bio postavljen punomoćnik.

(2)Branitelj i punomoćnik koji nisu odvjetnici nemaju pravo na nagradu. Oni imaju pravo na nužne izdatke, a branitelj i na izmaklu zaradu. Članak

1. O dužnosti plaćanja troškova koji nastanu kod višeg suda odlučuje konačno taj sud prema odredbama članka
2. do
3. ovoga Zakona. Članak
4. Propis o naknadi troškova pred sudovima u Republici Hrvatskoj donosi ministar pravosuđa i uprave. Glava X. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI Članak 95.

(1)Imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog izvršenja krivičnog djela raspravit će se na prijedlog ovlaštenih osoba u krivičnom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak.

(2)Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništaj određenoga pravnog posla. Članak 96.

(1)Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku može podnijeti osoba koja je ovlaštena takav zahtjev ostvarivati u parnici.

(2)Ako su zbog krivičnog djela oštećena društvena sredstva, tijelo koje je zakonom ovlašteno da se brine o zaštiti tih sredstava može u krivičnom postupku sudjelovati u skladu s ovlaštenjima koja ima na temelju tog zakona. Članak 97.

(1)Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku podnosi se tijelu kome se podnosi krivična prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak.

(2)Prijedlog se može podnijeti najkasnije do završetka glavne rasprave pred prvostepenim sudom.

(3)Osoba ovlaštena·na podnošenje prijedloga dužna je određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze.

(4)Ako ovlaštena osoba nije stavila prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku do podizanja optužbe, obavijestit će se da taj prijedlog može staviti do završetka glavne rasprave. Ako su zbog krivičnog djela oštećena društvena sredstva, a prijedlog nije stavljen, sud će o tome obavijestiti organ iz članka 96. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 98.

(1)Ovlaštene osobe (članak 96.) mogu do završetka glavne rasprave odustati od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravrkog zahtjeva u krivičnom postupku i ostvarivati ga u parnici. U slučaju odustanka od prijedloga takav se prijedlog ne može ponovno staviti, osim ako ovim Zakonom nije što drugo određeno.

(2)Ako je imovinskopravni zahtjev nakon stavljenog prijedloga, a prije završetka glavne rasprave prešao prema pravilima imovinskog prava na drugu osobu, ta će se osoba pozvati da se izjasni ostaje li pri prijedlogu. Ako se uredno pozvani ne odazove, smatra se da je odustao od stavljenog prijedloga. Članak 99.

(1)Sud pred kojim se vodi postupak ispitat će okrivljenika o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidjeti okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva. Ali i prije nego što je stavljen takav prijedlog sud je dužan prikupiti dokaze i izvidjeti što je potrebno za odlučivanje o zahtjevu.

(2)Ako bi se izviđanjem o imovinskopravnom zahtjevu znatno odugovlačio krivični postupak, sud će se ograničiti na prikupljanje onih podataka čije utvrdivanje kasnije ne bi bilo moguće ili bi bilo znatno otežano. Članak 100.

(1)O imovinskopravnim zahtjevima odlučuje sud.

(2)U presudi kojom okrivljenika oglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za višak uputiti ga na parnicu. Ako podaci krivičnog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje, sud će oštećenika uputiti da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

(3)Kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobada optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi krivični postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Kad, se sud oglasi nenadležnim za krivični postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može prijaviti u krivičnom postupku koji će otpočeti ili nastaviti nadležni sud. Članak

1. Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripade oštećeniku i da se nalazi kod okrivljenika ili kod nekog od učesnika u krivičnom djelu ili kod osobe kojoj su je oni dali na čuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećeniku. Članak
2. Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništaj određenoga pravnoga posla, a sud ustanovi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpun ili djelomičan poništaj toga pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistječu, ne dirajući u prava trećih osoba. Članak 103.

(1)Pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu može sud u krivičnom postupku izmijeniti samo u povodu ponavljanja krivičnog postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

(2)Izvan tog slučaja osuđenik odnosno njegovi nasljednici mogu samo u parnici zahtijevati da se pravomoćna presuda krivičnog suda kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu izmijeni, i to ako postoje uvjeti za ponavljanje prema odredbama koje važe za parnični postupak. Članak 104.

(1)Na prijedlog ovlaštenih osoba (članak 96.) mogu se u krivičnom postupku prema odredbama koje važe za izvršni postupak odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog izvršenja krivičnog djela

(2)Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi u istrazi istražni sudac. Nakon podignute optužnice rješenje donosi izvan glavne rasprave predsjednik vijeća, a na glavnoj raspravi vijeće.

(3)Žalba protiv rješenja vijeća o privremenim mjerama osiguranja nije dopuštena. U ostalim slučajevima o žalbi rješava vijeće (članak 21. stavak 6.). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Članak 105.

(1)Ako je riječ o stvarima koje nedvojbeno pripadaju oštećeniku, a ne služe kao dokaz u krivičnom postupku, te će se stvari predati oštećeniku i prije završetka postupka.

(2)Ako se više oštećenika spori o vlasništvu stvari, uputit će se na parnicu, a sud će u krivičnom postupku odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru osiguranja.

(3)Stvari koje služe kao dokaz oduzet će se privremeno i nakon završetka postupka vratiti vlasniku. Ako je takva stvar prijeko potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka postupka uz obvezu da je na zahtjev donese Članak 106.

(1)Ako oštećenik ima zahtjev prema trećoj osobi zato što se kod nje nalaze stvari pribavljene krivičnim djelom i zato što je ona zbog krivičnog djela došla do imovinske koristi, može sud u krivičnom postupku na prijedlog ovlaštenih osoba (članak 96.), i prema odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja i prema trećoj osobi. Odredbe članka 104. stavka 2. i 3. ovoga Zakona vrijede i u tom slučaju.

(2)U presudi kojom se okrivljenik oglašava krivim sud će ili ukinuti injere iz stavka 1. ovoga članka ako već prije toga nisu ukinute, ili će oštećenika uputiti na parnicu, stim da će se te mjere ukinuti ako parnica ne bude pokrenuta u roku koji odredi sud. Glava XI. DONOŠENJE I PRIOPĆAVANJE ODLUKA Članak 107.

(1)U krivičnom postupku odluke se donose u obliku presude, rješenja i naredbe.

(2)Presude donosi samo sud, a rješenja i naredbe donose i druga tijela koja sudjeluju u krivičnom postupku. Članak 108.

(1)Odluke vijeća donose se nakon usmenog vijećanja i glasovanja. Odluka je donesena kad je za nju glasovala većina članova vijeća.

(2)Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasovanjem te glasuje posljednji. On je dužan brinuti se da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

(3)Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se glasuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, pitanja će se razdvojiti i glasovanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako da će se glesovi koji su za okrivljenika najnepovoljniji pribrojiti glasovima koji su od njih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.

(4)Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasuju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasovao da se optuženik oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini nije dužan glasovati o sankciji. Ako ne glasuje, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenika najpovoljniji. Članak 109.

(1)Pri odlučivanju najprije se glasuje je li sud nadležan, je li potrebno dopuniti postupak te o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima, prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari.

(2)Pri odlučivanju o glavnoj stvari najprije će se glasovati je li optuženik počinio krivično djelo i je li krivično odgovoran, a nakon toga će se glasovati o kazni, drugim krivičnim sankcijama, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.

(3)Ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela, glasovat će se o krivičnoj odgovornosti i kazni za svako to djelo a nakon toga o jedinstvenoj kazni za sva djela. Članak 110.

(1)Vijećanje i glasovanje obavljaju se u tajnom zasjedanju.

(2)U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasovanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar. Članak 111.

(1)Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, odluke se priopćavaju zainteresiranim osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne, a dostavom ovjerenog prijepisa ako su odsutne.

(2)Ako je odluka usmeno priopćena, to će se naznačiti u zapisniku ili na spisu, a osoba kojoj je priopćenje dano potvrdit će to svojim potpisom. Ako zainteresirana osoba izjavi da se neće žaliti, ovjereni prijepis usmeno priopćene odluke neće joj se dostaviti, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3)Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena žalba dostavljaju se s uputom o pravu na žalbu. Glava XII. DOSTAVA PODNESAKA I RAZMATRANJE SPISA Članak 112.

(1)Podnesci se dostavljaju u pravilu preko pošte. Dostava se može obavljati i preko nadležnog tijela općine, preko službene osobe tijela koje je odluku donijelo ili neposredno tom tijelu.

(2)Poziv za glavnu raspravu ili druge pozive sud može i usmeno dati osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Poziv dan na taj način zabilježit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati, osini ako je taj poziv zabilježen u zapisniku o glavnoj raspravi. Smatra se da je time dostava postala pravovaljanom. Članak

1. Podnesak za koji je u ovom Zakonu određeno da se ima osobno dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućen. Ako se osoba kojoj se podnesak mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se podnesak ima dostaviti dostavljač će se obavijestiti kad i na kome mjestu može tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku
2. ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja podneska bude u određen dan i sat u svom stanu ili na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se podnesak ima dostaviti, postupit će prema odredbi članka
3. stavka
4. ovoga Zakona, i time se smatra da je podnesak dostavljen. Članak 114.

(1)Podnesci za koje u ovom Zakonu nije određeno da se moraju osobno dostaviti dostavljaju se također osobno, no takvi se podnesci, ako se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnome mjestu, mogu predati kojem od njegovih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti podnesak. Ako se oni ne zateknu u stanu, podnesak će se predati nadstojniku ili susjedu, ako oni na to pristanu. Ako se podnesak dostavlja osobi na njezinu radnome mjestu a ona se tamo ne zatekne, podnesak se može dostaviti osobi ovlaštenoj za primanje pošte, koja je podnesak dužna primiti ili osobi koja je zaposlena na istome mjestu, ako ona pristane da primi podnesak.

(2)Ako se utvrdi da je osoba kojoj se podnesak ima dostaviti odsutna i da joj osobe iz stavka 1. ovoga članka zbog toga ne mogu podnesak predati na vrijeme, podnesak će se vratiti uz naznaku gdje se odsutni nalazi. Članak 115.

(1)Okrivljeniku će se poziv za prvo ispitivanje u prethodnom postupku i poziv za glavnu raspravu osobno dostaviti.

(2)Okrivljeniku koji nema branitelja osobno će se dostaviti optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba, a i presuda i druge odluke od čije dostave teče rok za žalbu. Na zahtjev okrivljenika presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi.

(3)Ako okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora a presuda se ne može dostaviti na njegovu dosadašnju adresu, sud će okrivljeniku postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će obavljati tu dužnost dok se ne sazna nova adresa okrivljenika. Postavljenom branitelju odredit će se potreban rok za upoznavanje sa spisima, a nakon toga će se presuda dostaviti postavljenom branitelju i postupak nastaviti. Ako je u pitanju druga odluka od čije dostave teče rok za žalbu ili žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora odluka odnosno žalba istaći će se na oglasnoj ploči suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(4)Ako okrivljenik ima branitelja, optužnica optužni prijedlog, privatna tužba i sve odluke od čije dostave teče rok za žalbu, a i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora, dostavit će se i branitelju i okrivljeniku prema odredbama članka 114. ovoga Zakona. U takvu slučaju rok za podnošenje pravnog lijeka odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostave podneska okrivljeniku. Ako se okrivljeniku ne može dostaviti odluka odnosno žalba zato što je njegova adresa nepoznata, odluka odnosno žalba istaći će se ne oglasnoj ploči suda i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(5)Ako se podnesak ima dostaviti branitelju okrivljenika, a on ima više branitelja, dovoljno je da se dostavi jednom od njih. Članak 116.

(1)Poziv za podnošenje privatne tužbe ili optužnice te poziv za glavnu raspravu dostavljaju se privatnom tužitelju i oštećeniku kao tužitelju, odnosno njihovu zakonskom zastupniku osobno (članak 113.), a njihovim punomoćnicima - prema članku 114. ovoga Zakona. Na isti način dostavljaju im se i odluke za koje od dana dostave teče rok za žalbu te žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora.

(2)Ako se osobama iz stavka 1. ovoga članka ili oštećeniku poziv ne može dostaviti na dosadašnju adresu, sud će poziv odnosno odluku ili žalbu istaći na oglasnoj ploči suda, i protekom osam dana od dana isticanja smatra se da je dostava postala pravovaljanom.

(3)Ako oštećenik, oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj ima zakonskog zastupnika ili punomoćnika, poziv će se dostaviti njemu, a ako ih ima više, samo jednom od njih. Članak 117.

(1)Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj i dostavljač. Primatelj će na dostavnici sam naznačiti dan primitka.

(2)Ako primatelj ne zna pisati ili se nije u stanju potpisati, dostavljač će ga potpisati, naznačiti dan primitka i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja.

(3)Ako primatelj odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti dan predaje, i time je dostava obavljena. Članak 118. Kad primatelj ili odrasli član njegova domaćinstva odbije da primi podnesak, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja primitka, a podnesak će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen, i time je dostava obavljena. Članak 119.

(1)Vojnim osobama, pripadnicima straže u ustanovama u kojima su smještene osobe lišene slobode i radnicima kopnenoga, riječnoga, pomorskoga i zrakoplovnog prometa poziv se dostavlja preko njihove komande odnosno neposrednog starješine, a prema potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostali podnesci.

(2)Osobama lišenim slobode poziv se dostavlja u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene.

(3)Osobama koje uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj ako međunarodni ugovori što drugo ne određuju poziv se dostavlja preko Ministarstva vanjskih poslova.

(4)Poziv državljanima Republike Hrvatske u inozemstvu, ako se ne primjenjuje postupak predviđen u Članku

1. i
2. ovoga Zakona, dostavlja se posredovanjem diplomatskog ili konzularnog predstavništva Republike Hrvatske u stranoj državi, uz uvjet da se strana država ne protivi takvu načinu dostave i da osoba kojoj se poziv dostavlja dobrovoljno pristaje da poziv primi. Ovlašteni radnik diplomatskog ili konzularnog predstavništva potpisuje dostavnicu kao dostavljač - ako je poziv uručen u samom predstavništvu, a ako je poziv dostavljen poštom - to potvrduje na dostavnici. Članak 120.

(1)Javnom tužitelju odluke i drugi podnesci dostavljaju se predajom pisarnici javnog tužiteljstva.

(2)Kad se dostavljaju odluke kod kojih od dana dostave teče rok, danom dostave smatra se dan predaje podneska pisarnici javnog tužiteljstva.

(3)Sud će javnom tužitelju, na njegov zahtjev dostaviti krivični spis radi razmatranja. Ako je u tijeku rok za izjavu redovnog pravnog lijeka ili ako to zahtijevaju drugi interesi postupka, sud može odrediti u kom roku javni tužitelj treba da vrati spise. Članak 121. U slučajevima koji nisu ovim Zakonom predviđeni dostava se obavlja prema odredbama koje važe za parnični postupak. Članak 122.

(1)Pozivi i odluke koje se donose do završetka glavne rasprave za osobe koje sudjeluju u postupku osim za okrivljenika mogu se predati učesniku u postupku koji pristaje da ih uruči onome kome su upućeni, ako organ smatra da je na taj način osigurao njihovo primanje.

(2)O pozivu za glavnu raspravu ili drugom pozivu te o odluci o odgodi glavne rasprave ili drugih zakazanih radnji mogu se osobe navedene u stavku 1. ovoga članka obavijestiti brzojavom ili telefonom, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavijest upućenu na taj način primiti osoba kojoj je upućena.

(3)O pozivu i predaji odluke obavljenim na način predviđen u stavku

1. i
2. ovoga članka stavit će se službena zabilješka na spisu.

(4)Za osobu koja je prema stavku

1. ili stavku
2. ovoga članka obaviještena, odnosno kojoj je odluka upućena mogu nastupiti štetne posljedice predviđene za propuštanje samo ako se utvrdi da je pravovremeno primila poziv odnosno odluku i da je bila poučena o posljedicama propuštanja Članak 123.

(1)Svakom tko ima opravdan interes može se dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa.

(2)Kad je postupak u tijeku, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta tijelo pred kojim se vodi postupak, a kad je postupak završen, razmatranje i prepisivanje spisa dopušta predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi. Ako se spisi nalaze kod javnog tužitelja, dozvolu za razmatranje i prepisivanje daje javni tužitelj.

(3)Razmatranje i prepisivanje pojedinih krivičnih spisa može se uskratiti kad to zahtijevaju posebni razlozi obrane ili sigurnosti zemlje ili kad je javnost bila isključena s glavne rasprave. Protiv rješenja o uskraćivanju dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4)Za razmatranje i prepisivanje spisa od privatnog tužitelja, oštećenika kao tužitelja, oštećenika i branitelja vrijede odredbe članka 54. odnosno članka 68. ovoga Zakona.

(5)Okrivljenik ima pravo razmatrati spise i razgledati predmete koji služe kao dokaz, osim u slučajevima navedenim u članku

1. u stavku
2. ovoga Zakona ili dok ne bude ispitan. Glava XIII. IZVRŠENJE ODLUKA Članak 124.

(1)Presuda postaje pravomoćna kad se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.

(2)Pravomoćna presuda izvršava se kad je dostavljena i kad za izvršenje ne postaje zakonske smetnje. Ako nije izjavljena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe, presuda je izvršna protekom roka za žalbu, odnosno od dana odricanja ili odustanka od izjavljene žalbe.

(3)Ako sud koji je donio presudu u prvom stupnju nije nadležan za njezino izvršenje, dostavit će ovjereni prijepis presude s potvrdom o izvršnosti tijelu koje je nadležno· za izvršenje.

(4)Ako je pričuvni časnik, časnik ili vojni službenik osuđen na kaznu, sud će ovjereni prijepis pravomoćne presude dostaviti tijelu nadležnom za poslove obrane u kojem se osudenik vodi u evidenciji. Članak

1. Ako se novčana kazna propisana u ovom Zakonu ne može ni prisilno naplatiti, sud će je izvršiti primjenom članka
2. stavka
3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/
4. - pročiščeni tekst). Članak 126.·

(1)Presudu u vezi s troškovima krivičnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva izvršava nadležni sud prema odredbama koje važe za izvršni postupak.

(2)Prisilna naplata troškova krivičnog postupka u korist proračuna obavlja se po službenoj dužnosti. Troškovi prisilne naplate najprije se isplaćuju iz proračunskih sredstava.

(3)Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, sud koji je izrekao presudu u prvom stupnju odlučit će hoće li se takvi predmeti prodati prema odredbama koje važe za izvršni postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju odnosno drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobiven prodajom predmeta unosi se u proračun.

(4)Odredba stavka

1. ovoga članka na odgovarajući će se način primjeniti i kad se odnose odluka o oduzimanju predmeta ne temelju članka
2. ovoga Zakona.

(5)Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta može se izvan slučaja ponavljanja krivičnog postupka odnosno zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili zahtjeva za izvanredno preispitivenje pravomoćne presude izmijeniti u parnici ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Članak 127.

(1)Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, rješenja se izvršavaju kad postanu pravomoćna. Naredbe se izvršavaju odmah ako tijelo koje je naredbu izdalo ne naredi drugačije.

(2)Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne može pobijati žalba ili kad žalba nije dopuštena.

(3)Rješenja i naredbe, ako nije drugačije određeno, izvršavaju tijela koja su te odluke donijela. Ako je sud rješenjem odlučio o troškovima krivičnog postupka, ti se troškovi naplaćuju prema odredbama članka 126. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. Članak 128.

(1)Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili u računanje kazne, ili ako u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora ili prije izdržane kazne, ili to uračunavanje nije pravilno obavljeno, odlučit će o tome posebnim rješenjem predsjednik vijeća suda koji je sudio u prvom stupnju. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako je sud drugačije odredio.

(2)Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke o tome odlučuje sud koji je donio pravomočnu odluku. Članak

1. Kad je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom j zahtjevu postala pravomoćna, oštećenik može zahtijevati od suda koji je odlučio u prvom stupnju da mu izda ovjereni prijepis odluke s naznakom da je odluka izvršna. Članak
2. Propise o kaznenoj evidenciji·donosi ministar unutarnjih poslova u sporazumu s ministrom pravosuđa i uprave. GLAVA XIV ZNAČENJE ZAKONSKIH IZRAZA I OSTALE ODREDBE Članak
3. Kad je zakonom određeno da je za gonjenje pojedinih krivičnih djela potrebno prethodno odobrenje nadležnoga državnog tijela, javni tužitelj ne može zahtijevati provođenje istrage niti podići neposredno optužnicu odnosno optužni prijedlog ako ne podnese dokaz da je odobrenje dano. Članak 132.

(1)Ako se postupak vodi zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti prometa, istražni sudac ili vijeće može okrivljeniku oduzeti vozačku dozvolu dotle dok postupak traje. Prije pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti javnog prometa nadležno tijelo koje vrši uviđaj može oduzeti vozačku dozvolu osobi za koju postoji osnovana sumnja da je počinila to krivično djelo i zadržati je najduže tri dana.

(2)Vozačka dozvola može se okrivljeniku vratiti i prije završetka krivičnog postupka ako se može opravdano zaključiti da su prestali razlozi za oduzimanje dozvole.

(3)Protiv rješenja donesenog u skladu sa stavkom

1. i
2. ovoga članka dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(4)Vrijeme za koje je vozačka dozvola oduzeta okrivljeniku koji je na slobodi uračunat će se u izrečenu mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom. Članak

1. O stavljanju u pritvor, o stupanju optužnice na pravnu snagu odnosno o osuđujućoj presudi zbog krivičnog djela za koje se goni na temelju optužnog prijedloga sud će u roku od tri dana obavijestiti državno tijelo, poduzeće ili drugu pravnu osobu u kojoj je u radnom odnosu osoba na koju se te odluke odnose. Članak
2. Kad se u tijeku krivičnog postupka utvrdi da je okrivljenik umro ili da je nakon počinjenog krivičnog djela obolio od kakva trajnoga duševnog oboljenja, rješenjem će se obustaviti krivični postupak. Članak 135.

(1)Sud može u tijeku postupka kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara branitelja, punomoćnika ili zakonskog zastupnika, oštećenika, oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja ako su njegovi postupci očito upravljeni na odugovlačenje krivičnog postupka.

(2)O kažnjavanju odvjetnika odnosno odvjetničkog pripravnika obavijestit će se odvjetnička komora.

(3)Ako javni tužitelj ne podnosi sudu prijedloge pravovremeno ili druge radnje u postupku poduzima s velikim zakašnjenjem i time uzrokuje odugovlačenje postupka, obavijestit će se o tome viši javni tužitelj. Članak 136.

(1)U vezi s isključenjem krivičnog gonjenja za osobe koje uživaju pravo imuniteta u Republici Hrvatskoj vrijede pravila međunarodnog prava.

(2)U slučaju sumnje jesu li u pitanju te osobe sud će se za objašnjenje obratiti Ministarstvu vanjskih poslova preko Ministarstva pravosuđa i uprave. Članak

1. Sva državna tijela dužna su sudovima i drugim tijelima koja sudjeluju u krivičnom postupku pružiti potrebnu pomoć, osobito ako je riječ o otkrivanju krivičnih djela i pronalaženju počinitelja. Članak
2. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju ovo značenje: O k r i v l j e n i k je osoba protiv koje se vodi istraga ili protiv koje je podignuta optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba. O p t u ž e n i k je osoba protiv koje je optužnica stala na pravnu snagu. O s u đ e n i k je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo. Izraz okrivljenik upotrebljava se u ovom Zakonu i kao opći naziv za okrivljenika, optuženika i osuđenika. O š t e ć e n i k je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo. T u ž i t e l j je javni tužitelj, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj. S t r a n k a je tužitelj i okrivljenik. DIO DRUGI TIJEK POSTUPKA A. Prethodni postupak Glava XV. KRIVIČNA PRIJAVA Članak 139.

(1)Sva državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe dužna su prijaviti krivična djela za koje se goni po službenoj dužnosti, o kojima su obaviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način.

(2)Djelatnici u državnim tijelima, poduzećima i drugim pravnim osobama dužni su prijaviti krivična djela kojima se nanosi šteta društvenoj imovini ili se zloupotrebljava radna ili službena dužnost u tom tijelu odnosno poduzeću.

(3)Podnoseći prijavu, državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe navest će dokaze koji su im poznati i poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili kojima je počinjeno krivično djelo te drugi dokazi. Članak 140.

(1)Radi ostvarivanja društvene samozaštite građani treba da prijave krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti.

(2)U kojim je slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela krivično djelo, to određuje zakon. Članak 141.

(1)Prijava se podnosi nadležnome javnom tužitelju pismeno ili usmeno.

(2)Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelj će se upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava priopćena telefonom, sastavit će se službena zabilješka.

(3)Ako je prijava podnesena sudu, organu unutarnjih poslova ili nenadležnome javnom tužitelju, oni će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnome javnom tužitelju. Članak 142.

(1)Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutarnjih poslova dužni su poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj krivičnog djela, da se počinitelj ili suučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz te da prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka.

(2)Radi izvršenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka organi unutarnjih poslova mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme ograničiti kretanje na određenom prostoru, poduzeti potrebne mjere u vezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga, u prisutnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija drevnih tijela, poduzeća i drugih pravnih osoba, pregledati njihovu određenu dokumentaciju te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri poduzimanju pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, te o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.

(3)Organi unutarnjih poslova mogu i pozivati građane. U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja. Prisilno se može dovesti osoba koja se nije odazvala pozivu samo ako je na to bila u pozivu upozorena. Pri postupanju prema odredbama ovoga članka organi unutarnjih poslova ne mogu građane saslušavati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, ako u ovom Zakonu nije drugačije predviđeno (članak 146. stavak 1.).

(4)Osoba prema kojoj je primijenjena kakva od radnji ili mjera iz stavka

1. i
2. ovoga članka ima pravo podnijeti pritužbu nadležnome javnom tužitelju u roku od tri dana.

(5)Organi unutarnjih poslova mogu prikupljati obavijesti i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih suučesnika ili krivičnih djela drugih počinitelja. Te će se obavijesti prikupljati u vrijeme koje odredi istražni sudac.

(6)Na temelju prikupljenih obavijesti organ unutarnjih poslova sastavlja krivičnu prijavu u kojoj navodi dokaze za koje je saznao pri prikupljanju obavijesti. U krivičnu prijavu ne unosi se sadržaj izjava koje su pojedini građani dali pri prikupljanju obavijesti. Uz krivičnu prijavu dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvještaji, spisi o poduzetim mjerama i radnjama, službene zabilješke, izjave i drugi materijal koji može biti koristan za uspješno vođenje postupka. Ako organi unutarnjih poslova nakon podnošenja krivične prijave saznaju za nove činjenice, dokaze ili tragove krivičnog djela, dužni su prikupiti potrebne obavijesti i izvještaj o tome, kao dopunu krivične prijave, dostaviti javnom tužitelju. Članak 143.

(1)Ovlaštene službene osobe organa unutarnjih poslova imaju pravo osobe zatečene na mjestu izvršenja krivičnog djela uputiti istražnom sucu ili ih zadržati do njegova dolaska ako bi te osobe mogle dati podatke važne za krivični postupak i ako je vjerojatno da se njihovo saslušanje kasnije ne bi moglo obaviti ili bi bilo skopčano sa znatnim odugovlačenjem odnosno drugim teškoćama. Zadržavanje tih osoba na mjestu izvršenja krivičnog djela ne može trajati dulje od šest sati.

(2)Organi unutarnjih poslova mogu fotografirati osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila krivično djelo, a mogu uzimati i otiske njezinih prstiju. Kad je to prijeko potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, ili u drugim slučajevima od interesa za uspješno vođenje postupka, organi unutarnjih poslova mogu javno objaviti fotografiju te osobe.

(3)Ako je potrebno utvrditi od koga potječu otisci prstiju na pojedinim predmetima, organi unutarnjih poslova mogu uzimati otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerojatnost da su mogle doći u dodir s tim predmetima. Članak 144.

(1)Javni tužitelj odbacit će prijavu ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom odnosno pomilovanjem, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje. O odbacivanju prijave te o razlozima za to javni tužitelj obavijestit će oštećenika u roku od osam dana (članak 55.), a ako je organ unutarnjih poslova podnio prijavu,·obavijestit će i taj organ.

(2)Ako javni tužitelj iz same prijave ne može ocijeniti jesu li vjerojatni navodi prijave ili ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnova da može odlučiti hoće li zahtijevati provođenje istrage, ili ako je do javnog tužitelja samo dopro glas da je počinjeno krivično djelo, a osobito ako je počinitelj nepoznat, javni će tužitelj, ako to ne može poduzeti sam ili preko drugih organa, zahtijevati od organa unutarnjih poslova da prikupe potrebne obavijesti i poduzmu druge mjere radi otkrivanja krivičnog djela i počinitelja (članak 142. i 143.). Javni tužitelj može uvijek tražiti od organa unutarnjih poslova da ga obavijeste o mjerama koje su poduzeli.

(3)Javni tužitelj može tražiti potrebne podatke od državnih tijela, poduzeća i drugih pravnih osoba, a može u tu svrhu pozvati i podnositelja krivične prijave.

(4)Ako i nakon poduzetih radnji iz stavka

1. i
2. ovoga članka proistječu neke od okolnosti iz stavka
3. ovoga članka, javni tužitelj odbacit će prijavu.

(5)Javni tužitelj i druga državna tijela, poduzeća i druge pravne osobe dužni su pri prikupljanju obavijesti odnosno davanju podataka postupati obzirno, pazeći da se ne naškodi časti i ugledu osobe na koju se ti podaci odnose. Članak 145.

(1)Organi unutarnjih poslova mogu i prije pokretanja istrage privremeno oduzeti predmete prema odredbama članka

1. ovoga Zakona ako postoji opasnost od odgode i obaviti pretragu stana i osobe, uz uvjete predviđene u članku
2. ovoga Zakona.

(2)Ako istražni sudac ne može odmah doći na lice mjesta, organi unutarnjih poslova mogu sami obaviti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako istražni sudac stigne na lice mjesta u tijeku uviđaja, on može preuzeti obavljanje tih radnji. O svemu što je poduzeto bit će obaviješten javni tužitelj. Članak 146.

(1)Kad je počinitelj krivičnog djela nepoznat, javni tužitelj može zatražiti da organ unutarnjih poslova poduzme pojedine istražne radnje ako bi, s obzirom na okolnosti slučaja, bilo svrsishodno da se i prije pokretanja istrage poduzmu takve radnje. Ako javni tužitelj smatra da pojedine istražne radnje treba da poduzme istražni sudac, ili ako treba obaviti obdukciju ili ekshumaciju leša, predložit će istražnom sucu da poduzme te radnje. Ako se istražni sudac ne složi s tim prijedlogom, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavak 6.).

(2)Zapisnici o poduzetim istražnim radnjama dostavljaju se javnom tužitelju. Članak 147.

(1)Istražni sudac nadležnog suda te istražni sudac nižeg suda na čijem je području počinjeno krivično djelo može prije donošenja rješenja o provođenju istrage poduzeti pojedine istražne radnje za koje postoji opasnost od odgode ali o svemu što je poduzeto mora obavijestiti nadležnoga javnog tužitelja.

(2)Kad istražne radnje poduzima istražni sudac nižeg suda, tim radnjama može prisustvovati javni tužitelj koji postupa pred tim sudom.

(3)U vezi s pozivanjem i ispitivanjem osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinila krivično djelo primjenjuju se odredbe o povezivanju i ispitivanju okrivljenika. GLAVA XVI. ISTRAGA Članak 148.

(1)Istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kivično djelo.

(2)U istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podići optužnica ili obustaviti postupak, dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnoj raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s teškoćama te drugi dokazi koji mogu biti od koristi za postupak, a čije se izvođenje, s obzirom na okolnosti slučaja, pokazuje svrsishodnim. Članak 149.

(1)Istraga se provodi na zahtjev javnog tužitelja.

(2)Zahtjev za provođenje istrage podnosi se istražnom sucu nadležnog suda.

(3)U zahtjevu se moraju naznačiti: osoba protiv koje se zahtjeva provođenje istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

(4)U zahtjevu za provođenje istrage može se predložiti da se izvide određene okolnosti, da se poduzmu pojedine radnje i da se o stanovitim pitanjima saslušaju određene osobe, a može se predložiti i da se osoba protiv koje se zahtijeva istraga stavi u pritvor.

(5)Javni tužitelj dostavit će istražnom sucu krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete. Istovremeno javni tužitelj dostavit će istražnom sucu predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili će naznačiti gdje se oni nalaze. Članak 150.

(1)Kad istražni sudac primi zahtjev za provođenje istrage, razmotrit će spise, i ako se složi sa zahtjevom donijet će rješenje o provođenju istrage, koje trebe da sadrži podatke navedene u članku 149. stavku 3. ovoga Zakona. Rješenje će se dostaviti javnom tužitelju i okrivljeniku.

(2)Prije donošenja rješenja istražni sudac ispitat će osobu protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, osim ako postoji opasniost od odgode.

(3)Istražni sudac može, prije nego što odluči o zahtjevu javnog tužitelja, pozvati javnog tužitelja i osobu protiv koje je zahtijevano provođenje istrage da određenog dana dođu u sud ako je potrebno da se izjasne o okolnostima koje mogu biti od važnosti za odlučivanje o zahtjevu ili ako istražni sudac smatra da bi iz drugih razloga bilo svrsishodno njihovo usmeno izjašnjenje. Tom prilikom stranke mogu stavljati usmeno svoje prijedloge, a javni tužitelj može izmijeniti ili dopuniti svoj zahtjev za provođenje istrage te može predložiti i da se postupak provede neposredno na temelju optužnice (članak 151.).

(4)U vezi s povezivanjem i ispitivanjem osobe protiv koje se zahtijeva provođenje istrage primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona o pozivanju i ispitivanju okrivljenika. Osobu koja je pozvana prema stavku 3. ovoga članka poučit će istražni sudac u skladu s člankom 208. stavkom 2. ovoga Zakona.

(5)Protiv rješenja istražnog suca o provođenju istrage okrivljenik se može žaliti. Ako je rješenje usmeno saopćeno, žalba se tom prilikom može podnijeti na zapisnik. ·

(6)Istražni sudac dužan je žalbu odmah dostaviti vijeću (članak 21. stavka 6.). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(7)Ako se istražni sudac ne složi sa zahtjevom javnog tužitelja za provođenje istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavka 6.). Protiv rješenja vijeća okrivljenik i javni tužitelj imaju pravo žalbe, koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(8)U slučajevima ·iz stavka

1. i
2. ovoga članka vijeće je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati.

(9)Pri odlučivanju o zahtjevu za provođenje istrage vijeće nije vezano za pravnu ocjenu djela koju je naveo javni tužitelj. Članak 151.

(1)Istražni sudac može se suglasiti s prijedlogom javnog tužitelja da se ne provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanje optužnice.

(2)Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka istražni sudac može dati samo ako je prije toga ispitao osobu protiv koje treba da se podigne optužnica. U vezi s pozivanjem i ispitivanjem te osobe primjenjuju se odredbe o pozivanju i ispitivanju okrivljenika. Obavijest o suglasnosti istražni sudac dostavit će javnom tužitelju i osobi protiv koje treba da se podigne optužnica.

(3)Rok za podizanje optužnice jest osam dana, ali vijeće (članak 21. stavak 6.) može na zahtjev javnog tužitelja produljiti taj rok.

(4)Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka javni tužitelj može staviti i nakon podnošenja zahtjeva za provođenje istrage dok rješenje o zahtjevu ne bude doneseno.

(5)Ako istražni sudac smatra da nije udovoljeno uvjetima za podizanje optužnice bez provođenja istrage, postupit će kao da je stavljen zahtjev za provođenje istrage.

(6)Ako je za krivično djelo predviđena kazna zatvora do pet godina, javni tužitelj može, izvan uvjeta predviđenih u stavku

1. do
2. ovoga članka, podići optužnicu i bez provođenja istrage ako prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za optužbu.

(7)Odredbe stavka

1. do
2. ovoga članka primjenjuju se i kad se krivično gonjenje poduzima na zahtjev oštećenika kao tužitelja, ali se u tom slučaju rok iz stavka
3. ovoga članka ne može produljiti.

(8)Uz prijedlog iz stavka

1. ovoga članka te uz optužnicu podignutu prema stavku
2. ovoga članka javni tužitelj dostavit će krivičnu prijavu i sve spise i zapisnike o radnjama koje su poduzete te predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili će naznačiti gdje se oni nalaze. Članak 152.

(1)Istragu provodi istražni sudac nadležnog suda.

(2)Nadležno tijelo može odrediti jedan sud u kojem će se za područja više sudova provoditi istraga (istražni centar).

(3)Istražni sudac obavlja istražne radnje u pravilu samo na području svog suda. Ako interes istrage zahtijeva, on može pojedine istražne radnje obaviti i izvan područja svog suda, ali je dužan o tome obavijestiti sud na čijem području obavlja istražne radnje. Članak 153.

(1)U tijeku istrage istražni sudac može povjeriti obavljanje pojedinih istražnih radnji istražnom sucu suda na čijem području treba poduzeti te radnje, a ako je za područje više sudova određen jedan sud za ukazivanje pravne pomoći - tom sudu.

(2)Javni tužitelj koji postupa pred sudom kojem je povjereno obavljanje istražne radnje može prisustvovati toj radnji ako nadležni javni tužitelj ne izjavi da će on prisustvovati.

(3)Istražni sudac može povjeriti organu unutarnjih poslova izvršenje naredbe o pretrazi stana ili osobe ili o privremenom oduzimanju predmeta, na način predviđen ovim Zakonom.

(4)Istražni sudac može, na prijedlog javnog tužitelja, povjeriti organu unutarnjih poslova obavljanje i drugih istražnih radnji ako se istraga provodi za krivična djela usmjerena na podrivanje ili rušenje ustavnog poretka ili za krivična djela čiji su počinitelji povezani s inozemstvom ili za druga krivična djela koja je počinila grupa ili organizacija, a takvo je povjeravanje, s obzirom na povećanu društvenu opasnost djela, prijeko potrebno za uspješno vođenje istrage. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom javnog tužitelja, zatražit će odluku vijeća, koje je dužno donijeti odluku u roku od 24 sata.

(5)Na zahtjev ili na temelju odobrenja istražnog suca organi unutarnjih poslova mogu fotografirati okrivljenika ili uzeti otiske njegovih prstiju, ako je to potrebno za svrhe krivičnog postupka. Članak 154. Pri poduzimanju istražnih radnji organi unutarnjih poslova postupaju prema odgovarajućim odredbama ovoga Zakona o istražnim radnjama. Članak 155.

(1)Istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji obavit će prema potrebi i druge istražne radnje koje s tim stoje u vezi ili iz njih proistječu.

(2)Ako istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih izvršnih radnji nije za to nadležan, poslat će predmet nadležnom sudu odnosno organu unutarnjih poslova i o tome će obavijestiti istražnog suca koji mu je predmet dostavio. Članak 156.

(1)Istraga se vodi samo u vezi s onim krivičnim djelom i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rješenje o provođenju istrage.

(2)Ako se u tijeku istrage pokaže da postupak treba proširiti na koje drugo krivično djelo ili protiv druge osobe, istražni će sudac o tome obavijestiti javnog tužitelja. U takvu slučaju mogu se poduzeti istražne radnje koje ne trpe odgodu, ali o svemu što je poduzeto mora se obavijestiti javni tužitelj.

(3)U vezi s proširenjem istrage važe,odredbe članka

1. i
2. ovoga Zakona. Članak
3. Nakon donošenja rješenja o provođenju istrage istražni sudac i bez prijedloga stranaka poduzima radnje koje smatra da su potrebne za uspješno vođenje postupka. Članak 158.

(1)Stranke i oštećenik mogu u tijeku istrage stavljati istražnom sucu prijedloge da se obave pojedine istražne radnje. Ako se istražni sudac ne složi s prijedlogom javnog tužitelja da se obavi pojedina istražna radnja, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak 21. stavka 6.).

(2)Stranke i oštećenik mogu prijedloge iz stavka 1. ovoga članka stavljati i istražnom sucu ili organu unutarnjih poslova kome je povjereno obavljanje pojedinih istražnih radnji. Ako se istražni sudac odnosno organ unutarnjih poslova ne složi s prijedlogom, obavijestit će o tome predlagatelja koji prijedlog može ponovno staviti istražnom sucu nadležnog suda. Članak 159.

(1)Tužitelj i branitelj mogu prisustvovati ispitivanju okrivljenika.

(2)Tužitelj, oštećenik, okrivljenik i branitelj mogu prisustvovati uviđaju i saslušanju vještaka.

(3)Tužitelj i branitelj mogu prisustvovati pretrazi stana.

(4)Saslušanju svjedoka mogu prisustvovati tužitelj, okrivljenik i branitelj kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu, kad istražni sudac ustanovi da je to svrsishodno ili kad je jedna od stranaka zahtijevala da prisustvuje saslušanju. Oštećenik može prisustvovati saslušanju svjedoka samo kad je vjerojatno da svjedok neće doći na glavnu raspravu.

(5)Iz razloga navedenih u članku

1. u stavku
2. ovoga Zakona branitelju i okrivljeniku može se uskratiti da prisustvuju izvođenju pojedinih istražnih radnji. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba vijeću (članak
3. stavka 6.), koja ne zadržava izvršenje rješenja.

(6)Istražni sudac dužan je na prikladan način obavijestiti tužitelja, branitelja, oštećenika i okrivljenika o vremenu i mjestu obavljanja istražnih radnji kojima oni mogu prisustvovati, osim kad postoji opasnost od odgode. Ako okrivljenik ima branitelja, istražni će sudac u pravilu obavještavati samo branitelja. Ako je u pritvoru okrivljenik koji nema branitelja, a istražna se radnja poduzima izvan sjedišta suda, istražni će sudac odlučiti je li potrebna prisutnost okrivljenika.

(7)Ako osoba kojoj je upućena obavijest o istražnoj radnji nije prisutna, radnja se može obaviti i u njezinoj odsutnosti.

(8)Osobe koje prisustvuju istražnim radnjama mogu predložiti istražnom sucu da radi razjašnjenja stvari postavi određena pitanja okrivljeniku, svjedoku ili vještaku, a uz dozvolu istražnog suca mogu postavljati pitanja i neposredno. Te osobe imaju pravo zahtijevati da se u zapisnik unesu i njihove primjedbe o obavljanju pojedinih radnji, a mogu i predlagati izvođenje pojedinih dokaza.

(9)Radi razjašnjenja pojedinih tehničkih ili drugih stručnih pitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazima ili pri ispitivanju okrivljenika ili poduzimanju drugih istražnih radnji istražni sudac može zatražiti od osobe odgovarajuće struke da mu o tim pitanjima dade potrebna objašnjenja. Ako su pri davanju objašnjenja stranke prisutne, one mogu tražiti da ta osoba dade potanja objašnjenja. U slučaju potrebe istražni sudac može objašnjenja tražiti i od odgovarajuće stručne ustanove.

(10)Odredbe stavka

1. do
2. ovoga članka primjenjuju se i ako se istražna radnja poduzima prije donošenja rješenja o provođenju istrage. Članak 160.

(1)Istražni će sudac rješenjem prekinuti istragu ako je kod okrivljenika nastupilo privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost.

(2)Ako se ne zna boravište okrivljenika istraga se može prekinuti, ali ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan državnim tijelima, istraga će se prekinuti samo na prijedlog javnog tužitelja, ako se postupak vodi na njegov zahtjev.

(3)Prije nego što se istraga prekine, prikupit će se svi dokazi o krivičnom djelu i krivičnoj odgovornosti okrivljenika do kojih se može doći.

(4)Kad prestanu smetnje koje su uzrokovale prekid, istražni će sudac nastaviti istragu. Članak 161. Istražni sudac obustavlja rješenjem istragu kad javni tužitelj u tijeku istrage ili nakon završene istrage izjavi da odustaje od gonjenja. O obustavi istrage istražni će sudac u roku od osam dana obavijestiti oštećenika (članak 55.). Članak 162.

(1)Istragu će rješenjem obustaviti vijeće (članak 21. stavka 6.) kad odlučuje o bilo kojem pitanju u tijeku istrage: 1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti; 2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost okrivljenika a nema uvjeta za primjenu mjera sigurnosti; 3) ako je nastupila zastara krivičnog gonjenja ili je djelo obuhvaćeno amnestijom odnosno pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje; 4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio krivično djelo.

(2)Ako istražni sudac ustanovi da postoje razlozi za obustavu istrage iz stavka 1. ovoga članka, obavijestit će o tome javnog tužitelja. Ako javni tužitelj u roku od osam dana ne obavijesti istražnog suca da odustaje od gonjenja, istražni će sudac zatražiti da vijeće odluči o obustavi istrage.

(3)Rješenje o obustavi istrage dostavlja se javnom tužitelju, oštećeniku i okrivljeniku, koji će se odmah pustiti na slobodu ako je u pritvoru. Protiv tog rješenja javni tužitelj i oštećenik imaju pravo žalbe.

(4)Ako je protiv rješenja o obustavi istrage žalbu podnio samo oštećenik, a žalba se uvaži, smatrat će se da je oštećenik podnošenjem žalbe preuzeo gonjenje. Članak 163.

(1)Istražni će sudac prije završene istrage pribaviti podatke o okrivljeniku navedene u članku

1. stavku
2. ovoga Zakona ako nedostaju ili ih treba provjeriti te podatke o prijašnjim osudama okrivljenika, a ako okrivljenik još izdržava kaznu ili drugu sankciju koja je vezana za lišenje slobode - podatke o njegovu ponašanju za izdržavanje kazne ili druge sankcije. Prema potrebi istražni sudac pribavit će podatke o prijašnjem životu okrivljenika i o prilikama u kojima živi te o drugim okolnostima koje se tiču njegove ličnosti. Istražni sudac može odrediti medicinske preglede ili psihološka ispitivanja okrivljenika kad je potrebno da se dopune podaci o ličnosti okrivljenika.

(2)Ako dolazi u obzir izricanje jedinstvene kazne kojom će se obuhvatiti i kazne iz prijašnjih presuda, istražni će sudac zatražiti odgovarajuće spise. Članak 164.

(1)Ako istražni sudac prije završene istrage ustanovi da je u interesu postupka da se okrivljenik i njegov branitelj upoznaju s važnim dokazima prikupljenim u istrazi, obavijestit će ih da u određenom roku mogu razgledati predmete i spise koji se odnose na te dokaze i da mogu staviti svoje prijedloge za izvođenje novih dokaza. Ograničenja iz članka 68. stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se ako za to još postoje razlozi.

(2)Kad protekne određen rok ili ako ne prihvati prijedlog za izvođenje dokaza, istražni će sudac postupiti prema članku 165. ovoga Zakona. Članak 165.

(1)Istražni sudac završava istragu kad ustanovi da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica.

(2)Nakon završene istrage istražni sudac dostavlja spise javnom tužitelju, koji je dužan u roku od petnaest dana staviti prijedlog da se istraga dopuni ili podići optužnicu ili dati izjavu da odustaje od gonjenja. Taj rok može vijeće (članak 21. stavka 6.) produljiti na prijedlog javnog tužitelja.

(3)Ako istražni sudac ne prihvati prijedlog javnog tužitelja o dopuni istrage, zatražit će da o tome odluči vijeće (članak

1. stavka 6.). Ako vijeće odbije prijedlog javnog tužitelja, rok iz stavka
2. ovoga članka počinje teći od dana kad je javnom tužitelju priopćena odluka vijeća.

(4)Ako javni tužitelj ne postupi u roku predviđenom u stavku

1. i
2. ovoga članka, dužan je o razlozima obavijestiti višega javnog tužitelja. Članak 166.

(1)Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudac dužan je obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije završena.

(2)Predsjednik će suda prema potrebi poduzeti mjere da se istraga završi. Članak 167.

(1)Oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj mogu istražnom sucu nadležnog suda podnijeti zahtjev da provede istragu odnosno prijedlog da istragu dopuni. U tijeku istrage oni mogu istražnom sucu stavljati i druge prijedloge.

(2)U vezi s pokretanjem, provođenjem, prekidom i obustavom istrage na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na pokretanje i vođenje istrage na zahtjev javnog tužitelja.

(3)Kad istražni sudac ustanovi da je istraga završena, obavijestit će o tome oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja i upozoriti ih da u roku od osam dana treba da podnesu optužnicu odnosno privatnu tužbu, a ako to ne učine, smatrat će se da su odustali od gonjenja, pa će se postupak rješenjem obustaviti. Takvo upozorenje istražni sudac dužan je dati i kad vijeće (članak

1. stavka 6.) odbije prijedlog oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja za dopunu istrage zato što smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno. Članak
2. Ako je istražnom sucu potrebna pomoć organa unutarnjih poslova (kriminalističko-tehnička i dr.) ili drugih državnih tijela u vezi s provođenjem istrage, oni su mu dužni na njegov zahtjev tu pomoć dati. Istražni sudac može zatražiti i pomoć od poduzeća ako je to prijeko potrebno za obavljanje istražne radnje koja ne trpi odgodu. Članak
3. Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, interesi čuvanja tajne, interesi javnog reda ili razlozi morala, službena osoba koja poduzima istražnu radnju naredit će osobama koje saslušava ili koje prisustvuju istražnim radnjama ili razgledaju spise istrage da čuvaju kao tajnu određene činjenice odnosno podatke koje su tom prilikom saznale i ukazati im da je odavanje tajne krivično djelo. Ta će se naredba unijeti u zapisnik o istražnoj radnji odnosno zabilježit će se na spisima koji se razgledavaju, uz potpis osobe koja je upozorena. Članak
4. Kad vijeće odlučuje u tijeku istrage, može zatražiti potrebna objašnjenja od istražnog suca i stranaka i može pozvati obje stranke da usmeno izlože svoje stavove na sjednici vijeća. Članak 171.

(1)Istražni sudac može kazniti novčanom kaznom do 200.000 hrvatskih dinara svaku osobu koja za obavljanja istražne radnje i nakon opomene narušava red. Ako sudjelovanje takve osobe nije prijeko potrebno, ona može biti udaljena s mjesta gdje se obavlja ta radnja.

(2)Okrivljenik ne može biti kažnjen novčanom kaznom.

(3)Ako javni tužitelj narušava red, istražni sudac postupit će prema odredbi članka 285. stavka 5. ovoga Zakona. Članak 172.

(1)Stranke i oštećenik mogu se uvijek obratiti pritužbom predsjedniku suda pred kojim se vodi postupak zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage.

(2)Predsjednik suda ispitat će navode u pritužbi, a ako je podnositelj zahtijevao, obavijestit će ga o tome što je poduzeto. Glava XVII. MJERE ZA OSIGURANJE PRISUTNOSTI OKRIVLJENIKA I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIČNOG POSTUPKA 1. Zajednička odredba Članak 173.

(1)Mjere koje se mogu poduzeti prema okrivljeniku za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, obećanje okrivljenika da neće napustiti boravište, jamstvo i pritvor.

(2)Pri odlućivanju koju će od navedenih mjera primjeniti nadležno tijelo držat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, pazeći da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

(3)Te će se mjere ukinuti i po službenoj dužnosti kad prestanu razlozi koji su ih izazvali odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uvjeti. 2. Poziv Članak 174.

(1)Prisutnost okrivljenika pri obavljanju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Poziv okrivljeniku upućuje sud.

(2)Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenog ptsanog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenika, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje okrivljenik ima doći, dan i sat kad treba da dođe, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden, službeni pečat i potpis suca koji poziva.

(3)Kad se okrivljenik prvi put poziva poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja te da branitelj može prisustvovati njegovu ispitivanju.

(4)Okrivljenik je dužan odmah obavijestiti sud o promjeni adrese te o namjeri da promijeni boravište. O tome će se okrivljenik poučiti pri prvom ispitivanju odnosno dostavi optužnice bez provođenja istrage (članak 151. stavak 6.), optužnog prijedloga ili privatne tužbe, tim što će se upozoriti na posljedice određene ovim Zakonom.

(5)Ako okrivljenik nije u stanju odazvati se pozivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do sudske zgrade ili drugog mjesta gdje se radnja poduzima. 3. Dovođenje Članak 175.

(1)Naredbu da se okrivljenik dovede može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozivani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava da primi poziv.

(2)Naredbu za dovođenje izvršavaju organi unutarnjih poslova.

(3)Naredba za dovođenje izdaje se pismeno. Naredba treba da sadrži: ime i prezime okrivljenika koji se ima dovesti, naziv krivičnog djele koje mu se stavlja na teret uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis suca koji nareduje dovođenje.

(4)Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu okrivljeniku i poziva ga da pođe s njom. Ako okrivljenik to odbije, dovest će ga prisilno.

(5)Protiv vojnih osoba, pripadnika redarstvene službe ili straže ustanove u kojoj su smještene osobe lišene slobode neće se izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihove komande odnosno ustanove da ih privede. 4. Obećanje okrivljenika da neće napustiti boravište Članak 176.

(1)Ako postoji bojazan da bi se okrivljenik u tijeku postupka mogao sakriti ili otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, sud može tražiti od okrivljenika obvezu da se neće kriti odnosno da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište. Dano obećanje unosi se u zapisnik.

(2)Od okrivljenika se može privremeno oduzeti putovnica. Žalba protiv rješenja o oduzimanju putovnice ne zadržava izvršenje rješenja.

(3)Okrivljenik će se pri davanju obećanja upozoriti da se protiv njega može odrediti pritvor ako tu obvezu prekrši.

1. Jamstvo Članak
2. Okrivljenik koji se ima staviti ili je već stavljen u pritvor samo zbog bojazni da će pobjeći može se ostaviti na slobodi odnosno može se pustiti na slobodu ako on osobno ili tko drugi za nj dade jamstvo da do konca krivičnog postupka neće pobjeći, a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Članak 178.

(1)Jamstvo uvijek glasi na novčanu svotu koja se određuje s obzirom na težinu krivičnog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika te imovno stanje osobe koja daje jamstvo.

(2)Jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo, ili u osobnoj obvezi jednoga građanina ili više gradana da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva.

(3)Ako okrivljenik pobjegne, rješenjem će se u skladu s propisom, odrediti · kome će pripasti vrijednost dana kao jamstvo. Članak 179.

(1)Okrivljenik će se unatoč danom jamstvu staviti u pritvor ako na uredan poziv ne dođe, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bijeg ili ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koja druga zakonska osnova za pritvor.

(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka jamstvo se ukida. Položena novčana svota, dragocijenosti, vrijednosni papiri ili druge pokretnine vraćaju se, a hipoteka se skida. Jednako će se postupiti i kad se krivični postupak pravomoćno dovrši rješenjem o obustavi postupka ili presudom.

(3)Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida tek kad osuđenik počne izdržavati kaznu. Članak 180.

(1)Rješenje o jamstvu donosi u tijeku istrage istražni sudac. Nakon podignute optužnice rješenje o jamstvu donosi vijeće.

(2)Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se nakon saslušanja javnog tužitelja, ako se postupak vodi na njegov zahtjev. 6. Pritvor Članak 181.

(1)Pritvor se može odrediti samo uz uvjete predviđene u ovom Zakonu.

(2)Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Dužnost je svih tijela koja sudjeluju u krivičnom postupku i tijela koja im daju pravnu pomoć da postupaju s osobitom hitnošću ako se okrivljenik nalazi u pritvoru

(3)U tijeku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na temelju kojih je bio određen. Članak 182.

(1)Pritvor će se uvijek odrediti protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od dvadeset godina. Ako okolnosti pokazuju da je riječ o slučaju za koji zakon propisuje mogućnost izricanja blaže kazne, pritvor se ne mora odrediti.

(2)Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo, a ne postoje uvjeti za obavezni pritvor, pritvor se protiv te osobe može odrediti: 1) ako se krije ili ako se ne može utvrditi njezina istovjetnost ili ako postoje druge okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega; 2) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti tragove krivičnog djela ili ako osobite okolnosti pokazuju da će ometati istrazi utjecanjem na svjedoke, suučesnike ili prikrivače; 3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti; 4) ako je u pitanju krivično djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna deset godina zatvora ili teža kazna, a zbog načina izvršenja, posljedica ili drugih okolnosti djela došlo je do takva uznemirenja građana da je radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka ili