Zakon o prijevozu u cestovnom prometu - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon regulira uvjete i način obavljanja javnog prijevoza putnika i tereta u cestovnom prometu unutar Hrvatske i međunarodno, uključujući agencijske djelatnosti i kolodvorske usluge. Također obuhvaća prijevoz za vlastite potrebe te određuje nadležnosti tijela za provedbu i nadzor.

Što regulira

Uvjete i način obavljanja javnog prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu.
Agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu.
Djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima.
Prijevoz za vlastite potrebe.

Koga se tiče

Fizičke osobe – obrtnike ili pravne osobe koje obavljaju djelatnost javnog prijevoza putnika i tereta.
Pravne osobe koje pružaju kolodvorske usluge na autobusnim i teretnim kolodvorima.

Ključne točke

Zakon se ne primjenjuje na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg.
Zakon se ne primjenjuje na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 2500 kg.
Zakon se ne primjenjuje na prijevoz putnika za vlastite potrebe vozilima kategorije M1 koja imaju najviše šest + jedno putničko mjesto.
Ministarstvo nadležno za promet je nadležno tijelo za provedbu pravnih akata Europske unije navedenih u Zakonu.

Tekst zakona

Zakon o prijevozu u cestovnom prometu - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnos

t kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Promet Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o cestama Zakon o prijevozu u cestovnom prometu Zakon o prijevozu opasnih tvari Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu Pomorski zakonik Zakon o komunalnom gospodarstvu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu Zakon o zračnim lukama Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe Zakon o osnivanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Zakon o željeznici Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 181.2011 o pravima putnika u prijevozu autobusima Zakon o regulaciji tržišta željezničkih usluga i zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta Zakon o kombiniranom prijevozu tereta Zakon o žičarama Zakon o Hrvatskom autoklubu Zakon o Jadroliniji, Rijeka Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu Zakon o povlasticama u prometu Zakon o naplati cestarine Zakon o prijevozu u cestovnom prometuNN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22, 136/24 na snazi od 04.12.2024. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIVijesti o ovom zakonuArhiva:Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2022-2024Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2021-2022Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2020-2021Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2018-2019Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2013-2018Zakon o prijevozu u cestovnom prometu 2004-2013Ministarstvo mora, prometa i infrastruktureHrvatski autoklubCentar za vozila hrvatskeHrvatski prijevoznikPrijevoznik.netPrometna zona I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (NN 136/24) Područje primjene

(1)Ovim se Zakonom određuju uvjeti i način obavljanja djelatnosti javnog prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu, agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu, djelatnosti pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima, prijevoz za vlastite potrebe, kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

(2)Djelatnosti javnog prijevoza putnika i tereta i prijevoza za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavljaju se u skladu s propisima Europske unije i ovim Zakonom te drugim propisima kojima je uređeno ovo područje, kao i u skladu s međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3)Ovaj Zakon ne primjenjuje se: – na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg – na javni prijevoz tereta i prijevoz tereta za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prijevozu vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 2500 kg – na prijevoz za osobne potrebe i – na prijevoz putnika za vlastite potrebe vozilima kategorije M1 koja imaju najviše šest + jedno putničko mjesto. Članak 2. (NN 30/21, 136/24) Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

(1)Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300,
2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1071/2009), kako je posljednji put dopunjena Uredbom Komisije (EU) 2016/403 od
ožujka
o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 74,
2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) 2016/403)
Uredbe (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300,
2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1072/2009)
Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (SL L 300,
2009.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1073/2009)
Uredbe Komisije (EU) br. 361/2014 od
travnja
o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dokumenata za međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98 (SL L 107,
2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba Komisije (EU) br. 361/2014)
Uredbe Komisije (EU) br. 1213/2010 od
prosinca
o uspostavljanju zajedničkih pravila o međusobnom povezivanju nacionalnih elektroničkih registara cestovnih prijevoznika (SL L 335,
2010.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1213/2010)
Odluke Komisije od
prosinca
o minimalnim zahtjevima u pogledu podataka koji se moraju unijeti u nacionalni elektronički registar poduzeća za cestovni prijevoz (SL L 339,
2009.)
Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315,
2007.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1370/2007), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od
prosinca
o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (SL L 354,
2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/2338) i
Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3916/90 od
prosinca
o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize na tržištu cestovnog prijevoza robe (SL L 375,
1990.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) br. 3916/90)
Uredbe Komisije (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu
Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 оd
kolovoza
o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila.

(2)Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije: Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od

srpnja
o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226,
2003.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/645 Europskog parlamenta i Vijeća od
travnja
o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama (Tekst značajan za EGP) (SL L 112,
2018.) i
Direktiva 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
siječnja
o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) (SL L 33,
2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2022/738 Europskog parlamenta i Vijeća od
travnja
o izmjeni Direktive 2006/1/EZ o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (SL L 137,
2022.). Članak
Nadležnost za provedbu pravnih akata Europske unije Nadležno tijelo za provedbu pravnih akata Europske unije iz članka
ovoga Zakona je ministarstvo nadležno za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak
(NN 98/19, 30/21, 136/24) Opći pojmovi

(1)U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

autotaksi prijevoz je djelatnost javnog prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom kategorije M1, ako se jedan putnik ili povezana skupina putnika ukrcava na jednom ili na više mjesta, a iskrcava na samo jednom drugom mjestu, a takav prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene taksimetrom ili elektroničkom aplikacijom iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja prema unaprijed poznatim uvjetima, pri čemu je narudžba prijevoza realizirana pozivom, elektroničkom aplikacijom ili neposredno kod vozača i koja nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika 1.a automatizirani cestovni prijevoz putnika je djelatnost javnog prijevoza putnika koju obavlja pravna osoba registrirana u Republici Hrvatskoj potpuno automatiziranim vozilom na unaprijed određenom području djelovanja ako se jedan putnik ili povezana skupina putnika ukrcava na jednom ili više mjesta, a iskrcava na jednom ili više mjesta, a takav se prijevoz obavlja na temelju jedne narudžbe koja je realizirana elektroničkom aplikacijom i uz jedno plaćanje ukupne naknade za obavljeni prijevoz određene elektroničkom aplikacijom iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja prema unaprijed poznatim uvjetima
autobusni kolodvor je objekt za prihvat i otpremanje autobusa i putnika u javnom cestovnom prijevozu, koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom i na temelju Zakona donesenim pravilnikom
autobusno stajalište je posebno izgrađena i/ili označena prometna površina određena za zaustavljanje autobusa, koja omogućava sigurni ulazak, odnosno izlazak putnika u/iz vozila
centar za osposobljavanje vozača je fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba koja na temelju rješenja Ministarstva, uz ispunjenje uvjeta propisanih ovim Zakonom i na temelju Zakona donesenih podzakonskih propisa, provodi programe stjecanja početne kvalifikacije i periodične izobrazbe za vozače koji obavljaju cestovni prijevoz tereta ili putnika sukladno ovom Zakonu
daljinar je akt kojim se utvrđuju udaljenosti između autobusnih kolodvora odnosno autobusnih stajališta, koji služi kao podloga za izradu voznih redova
Brisano
domaći prijevoznik je fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba s prebivalištem/sjedištem u Republici Hrvatskoj koja ima licenciju za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili licenciju Zajednice u skladu s ovim Zakonom
dozvola za prijevoz je akt određen ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili propisom Europske unije, na temelju kojeg se obavlja prijevoz
dozvola Zajednice za linijski prijevoz putnika je dozvola koja prijevozniku omogućava obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika na teritoriju država članica Europske unije, sukladno Uredbi (EZ) br. 1073/2009
dozvola Europske konferencije ministara prometa – CEMT je multilateralna dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza tereta na području država članica Međunarodnog transportnog foruma (ITF), a koji se obavlja vozilima registriranim u jednoj od država članica ITF-a
države članice su države članice Europske unije
Brisano
ispitni centar je fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba koja provodi provjeru znanja za stjecanje početne kvalifikacije vozača i koja ispunjava uvjete određene ovim Zakonom i pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona
itinerar je akt kojim se označava smjer kretanja vozila na liniji
izdavatelj licencije je tijelo koje je prema odredbama ovoga Zakona nadležno za izdavanje licencija u cestovnom prijevozu
iznajmljivanje vozila s vozačem je djelatnost posebnog oblika prijevoza putnika u cestovnom prometu, u kojoj se temeljem pisanog ugovora najmodavac (prijevoznik) obvezuje najmoprimcu (turistička ili putnička agencija, hotel, agent u cestovnom prijevozu) staviti na raspolaganje osobni automobil kategorije M1 visoke klase koji osim sjedala za vozača ima najviše četiri mjesta za putnike (vozilo najmanje E segmenta) s vozačem, kako bi se obavila prijevozna usluga posebne namjene (limuzinski prijevoz, prijevoz VIP osoba, prijevoz manjeg broja osoba u turističke svrhe, hitan prijevoz osoba, i sl.), a gdje vozači i vozila moraju zadovoljiti posebne uvjete propisane pravilnikom donesenim na temelju ovoga Zakona, koji nema obilježja autotaksi prijevoza, a pri čemu usluga mora biti obračunana na temelju vremenske jedinice (sat ili dan), a naplata se vrši bezgotovinskim plaćanjem
izvanredni prijevoz je prijevoz vozilima koja sama ili zajedno s nedjeljivim teretom premašuju propisane i dopuštene dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana i dopuštena osovinska opterećenja
javni prijevoz je cestovni prijevoz putnika ili tereta koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga i koji se obavlja u komercijalne svrhe, radi ostvarenja dobiti od strane prijevoznika
javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu je javni prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto, ako je u takva vozila ugrađen tahograf koji se mora koristiti sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od
veljače
o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60,
2014.) te kategorije M2 ili M3 na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza i koji se smatra javnom gospodarskom uslugom kao javnim dobrom čije izvršavanje u javnom interesu osigurava Republika Hrvatska, a kako bi se zadovoljile javne potrebe za prijevozom
jedinstvena vozna karta je vozna karta koja putniku omogućava korištenje javnog linijskog prijevoza putnika u različitim granama prometa na području Republike Hrvatske, koji obavljaju različiti prijevoznici s različitim prijevoznim sredstvima, u okviru tarifne unije ili drugih oblika integriranog prijevoza putnika
kabotaža je obavljanje unutarnjeg prijevoza tereta ili putnika na području Republike Hrvatske, ako takav prijevoz obavlja prijevoznik Europske unije ili strani prijevoznik, tako da su i mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja u tom prijevozu na području Republike Hrvatske, te isti takav prijevoz ako ga domaći prijevoznik obavlja na području druge države
komunalni linijski prijevoz putnika je javni cestovni prijevoz putnika na komunalnim linijama unutar područja isključivo jedne jedinice lokalne samouprave, koji se uređuje sukladno ovom Zakonu, propisima o komunalnom gospodarstvu i sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza
licencija je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga na autobusnim i teretnim kolodvorima i obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu
licencija Zajednice je akt kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s člankom
Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom
Uredbe (EZ) br. 1073/2009
linija je relacija ili skup relacija obavljanja prijevoza putnika u cestovnom prometu od početnog do završnog autobusnog kolodvora, putničkog terminala odnosno autobusnog stajališta, na kojoj se prevoze putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka
mikroprijevoz je oblik javnog prijevoza putnika osobnim automobilom klase M1 ili autobusom klase M2, koji se obavlja na područjima na kojima nema organiziranog javnog prijevoza putnika odnosno na područjima koja karakterizira niska razina prijevozne potražnje, a obavlja se u skladu s ovim Zakonom i nema obilježja drugih oblika prijevoza
ministar je ministar nadležan za poslove prometa
međužupanijski linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika između autobusnih kolodvora ili autobusnih stajališta u dvije ili više županija, a obavlja se u skladu s izdanom dozvolom, koja se izdaje nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova
međunarodni linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika između Republike Hrvatske i drugih država, a koji se obavlja u skladu s izdanom dozvolom
Nacionalni registar cestovnih prijevoznika je jedinstvena nacionalna evidencija svih podataka o prijevoznicima i svih drugih podataka vezanih za obavljanje djelatnosti u cestovnom prometu iz ovoga Zakona, koju u elektroničkom obliku vodi Ministarstvo, sukladno Uredbi (EZ) br. 1071/2009, Uredbi (EU) 1213/2010 i Odluci Komisije iz članka
stavka
podstavka
ovoga Zakona te sukladno drugim odredbama ovoga Zakona 30.a nadležno upravno tijelo je nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na cestovni promet
opći uvjeti prijevoza su akt koji donosi prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika iz ovoga Zakona, a kojim se utvrđuju uvjeti pod kojima se obavlja prijevoz (cjenik, pravila ponašanja putnika tijekom prijevoza, pravila prijevoza životinja, pravila prijevoza prtljage, pravila ponašanja posade vozila prema putnicima i uvjeti prijevoza te prava tijekom prijevoza osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti), a koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama prijevoznika ili na drugi odgovarajući način
opći uvjeti obavljanja kolodvorske djelatnosti su akt koji donosi autobusni ili teretni kolodvor, a kojim pružatelj kolodvorskih usluga utvrđuje uvjete pod kojima će obavljati tu djelatnost te koji se mora učiniti javno dostupnim najmanje na mrežnim (web) stranicama pružatelja kolodvorskih usluga ili na drugi odgovarajući način
podvozarstvo je način obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu u kojem prijevoznik koji ima pravo obavljanja prijevoza na određenoj liniji povjerava obavljanje tog prijevoza drugom prijevozniku koji prijevoz obavlja u ime i za račun prijevoznika koji ima pravo obavljanja prijevoza na toj liniji
putnik je osoba koju prijevoznik prevozi uz naknadu javnim prijevozom ili bez naknade prijevozom za vlastite ili osobne potrebe, s vozilom kojim se obavlja neki od oblika prijevoza putnika definiranih ovim Zakonom
Brisano
posebni linijski prijevoz je prijevoz određene skupine putnika koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz, a naručitelj može biti isključivo pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik
povremeni prijevoz je prijevoz unaprijed definirane skupine putnika koji se obavlja pod uvjetima koji su određeni pisanim ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza koji je sklopljen prije početka obavljanja prijevoza; u kojem nema ponovljenih elemenata javnog linijskog ili posebnog linijskog prijevoza putnika ili autotaksi prijevoza putnika, u kojem naručitelj prijevoza može biti pravna osoba, fizička osoba – obrtnik, fizička osoba, udruga, sportski klub ili druga institucija ustrojena prema posebnim propisima te u kojem je, na osnovi ispostavljenog računa, naručitelj ujedno i platitelj cjelokupne naknade za prijevoz
prijava prijevoza za vlastite potrebe je isprava koju izdaje nadležno upravno tijelo, kojom se prijevozniku dozvoljava obavljanje prijevoza za vlastite potrebe u cestovnom prometu
prijevoz u cestovnom prometu je svaki prijevoz putnika ili tereta, uključujući i vožnju praznog ili nenatovarenog vozila u vezi s tim prijevozom
prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu je prijevoz na teritoriju Republike Hrvatske
prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama je povremeni prijevoz putnika kod kojeg se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine putnika prevoze s istog polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto kasnijom vožnjom istog prijevoznika
prijevoz za osobne potrebe je nekomercijalni prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fizička osoba isključivo za svoje potrebe, odnosno za potrebe članova/članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu ili koje koristi na temelju ugovora o zakupu/leasingu ili po nekoj drugoj pravnoj osnovi i kojim osobno upravlja ili tim vozilom upravlja član/članica njegove uže obitelji i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza
prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz osoba ili tereta koji obavljaju fizičke osobe – obrtnici ili pravne osobe kao logističku potporu svojoj osnovnoj djelatnosti, pri čemu je osnovnu djelatnost nemoguće obavljati bez tog prijevoza, a prijevozna djelatnost je samo pomoćna djelatnost te osobe u obavljanju glavne djelatnosti, te koji se obavlja pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza
prijevoznik Europske unije je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja ima poslovni nastan u zemljama na području Europske unije i ima licenciju Zajednice za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a nema status domaćeg prijevoznika
putni list je propisani obrazac koji prijevoznik ispravno popunjen mora imati u vozilu pri obavljanju povremenog prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se vodi u propisanoj pisanoj formi i sadržaju
putni radni list je propisani obrazac koji sadrži registracijski broj vozila kojim se obavlja javni linijski prijevoz ili posebni linijski prijevoz putnika ili mikroprijevoz, naziv linije (relacije), vrijeme početka i završetka vožnje, podatke o posadi vozila i pravcu njegova kretanja, potpis osobe ovlaštene za izdavanje putnog radnog lista, prostor za upisivanje dolazaka i polazaka s autobusnih kolodvora ili putničkih terminala u javnom linijskom cestovnom prijevozu, koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u pisanoj ili elektroničkoj formi
putnički terminal je objekt namijenjen prihvatu i otpremi vozila i putnika na kojem se pružaju usluge prijevoznicima i putnicima (prodaja karata, informiranje, upravljanje prometom i sl.), a koji nije autobusni kolodvor te koji se koristi ponajprije u komunalnom prijevozu putnika, a samo iznimno i u drugim oblicima prijevoza putnika propisanim ovim Zakonom
relacija je udaljenost između bilo kojih dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao autobusni kolodvori, putnički terminali, odnosno autobusna stajališta
shuttle prijevoz je prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno i osam + jedno putničko mjesto ili vozilima kategorije M2 ili M3 isključivo između zračnih luka i hotela odnosno središta grada, na temelju pisanog ugovora koji je sklopljen između prijevoznika i zračne luke i koji nema obilježja drugih oblika prijevoza putnika 49.a operator intervencije na daljinu je osoba kako je definirano u članku
Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila 49.b operator u vozilu je osoba kako je definirano u članku
Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/1426 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih postupaka i tehničkih specifikacija za homologaciju tipa sustava za automatiziranu vožnju (ADS) potpuno automatiziranih vozila
skup vozila je sklop jednog vučnog vozila i najmanje jedne prikolice ili poluprikolice
strani prijevoznik je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja ima licenciju ili odgovarajuće odobrenje svoje države za obavljanje prijevoza putnika ili tereta ili obavlja prijevoze za vlastite potrebe te ima sjedište/prebivalište u državi koja nije članica Europske unije
teretni kolodvor je objekt za prihvat i otpremanje teretnih motornih vozila koji mora ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom
teretni list je akt koji prati teret tijekom javnog prijevoza i prijevoza tereta za vlastite potrebe i koji mora najmanje sadržavati: datum i mjesto izdavanja, ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu, ime i prezime ili naziv prijevoznika, registarsku oznaku vozila, datum i mjesto utovara tereta, ime i prezime ili naziv primatelja i mjesto istovara, naznaku količine i vrste tereta, popis isprava koje se prilažu uz teretni list, a koji je prijevoznik dužan čuvati najmanje dvije godine od dana kada je prijevoz obavljen, a koji se može voditi u elektroničkoj ili pisanoj formi
tranzitni prijevoz je prijevoz putnika ili tereta preko teritorija Republike Hrvatske bez ulaska ili izlaska putnika, odnosno utovara ili istovara tereta na teritoriju Republike Hrvatske
treće države su sve države koje nisu članice Europske unije
unajmljeno vozilo je vozilo koje je na temelju pisanog ugovora o najmu najmodavac, uz financijsku naknadu i na određeno vrijeme, dao na korištenje najmoprimcu radi obavljanja javnog cestovnog prijevoza tereta ili putnika ili prijevoza tereta ili putnika za vlastite potrebe od strane najmoprimca
upravitelj prijevoza je fizička osoba zaposlena u pravnoj osobi ili obrtu ili sama fizička osoba – obrtnik ili druga fizička osoba koja temeljem određenog ugovora stvarno i trajno upravlja obavljanjem prijevozničke djelatnosti te pravne osobe ili obrta
usklađivanje voznih redova je postupak odobravanja od strane prijevoznika predloženih voznih redova
vozilo je autobus ili osobno vozilo koji su namijenjeni isključivo prijevozu putnika, odnosno motorno vozilo, prikolica, poluprikolica ili skup vozila koja su namijenjena isključivo za prijevoz tereta, u smislu ovoga Zakona
vozni red je pisani akt koji najmanje sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija
vozna karta je prijevozna isprava koja se izdaje putniku u javnom linijskom prijevozu putnika, na kojoj je najmanje navedeno polazište, odredište i cijena prijevoza te naziv prijevoznika; koja može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku, a dokaz je sklopljenog ugovora o prijevozu, sklopljene police osiguranja tijekom prijevoza te plaćene naknade za prijevoz
Zajednica je Europska unija i
županijski linijski prijevoz je javni cestovni prijevoz putnika na području jedne županije, a može prometovati bez zaustavljanja i preko područja susjednih županija ako je takvo prometovanje uvjetovano cestovnom mrežom.

(2)Drugi pojmovi, izrazi i definicije korišteni u ovom Zakonu imaju jednako značenje kao što je definirano drugim propisima Republike Hrvatske, propisima Europske unije, međunarodnim konvencijama i ugovorima te međudržavnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

(3)Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. II. UVJETI OBAVLJANJA DJELATNOSTI CESTOVNOG PRIJEVOZA ZA VOZAČE I VOZILA Članak 5. (NN 30/21, 136/24) Stručna osposobljenost vozača

(1)Vozači državljani države članice i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade i obavljaju cestovni prijevoz javnim cestama u Republici Hrvatskoj moraju steći početnu kvalifikaciju i redovito se osposobljavati kroz obveznu periodičnu izobrazbu ako upravljaju vozilima za koja je potrebna: – vozačka dozvola kategorije C1, C1E, C ili CE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna – vozačka dozvola kategorija D1, D1E, D ili DE, kako su definirane propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, ili vozačka dozvola koja se priznaje kao istovjetna.

(2)Vozači koji upravljaju vozilima za obavljanje autotaksi prijevoza putnika i koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza u cestovnom prometu, a za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije, moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije.

(3)Vozači koji upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, shuttle prijevoz ili povremeni prijevoz putnika moraju steći početnu kvalifikaciju po programu za vozače B kategorije.

(4)Operator intervencije na daljinu i operator u vozilu odnosno osobe koje nadziru i/ili prate potpuno automatizirana vozila za obavljanje automatiziranog cestovnog prijevoza putnika moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu.

(5)Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovoga Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.

(6)Ministar pravilnikom iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona propisuje način provjere znanja operatora intervencije na daljinu i operatora u vozilu iz stavka 4. ovoga članka. Članak 6. (NN 30/21, 136/24) Iznimke od obveze stjecanja stručne osposobljenosti vozača Od obveza iz članka 5. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona oslobođeni su vozači vozila:

a)čija najveća dopuštena brzina ne prelazi 45 km/h
b)kada se koriste ili su pod nadzorom oružanih snaga, policije, civilne zaštite, vatrogasnih službi, pravosudne policije zatvorskog sustava te službe hitne pomoći, kada se prijevoz obavlja za potrebe zadaća povjerenih navedenim službama
c)kada se obavljaju ispitivanja na cesti u svrhu tehničkog razvoja, popravka ili održavanja novih ili prerađenih vozila koja još nisu stavljena u promet
d)za koja je potrebna vozačka dozvola kategorije D ili D1 i kojima upravlja osoblje koje se bavi održavanjem, ako se radi o vožnji bez putnika prema centru za održavanje smještenom u blizini najbliže baze za održavanje kojom se koristi prijevoznik ili iz njega, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost
e)koja se upotrebljavaju u hitnim intervencijama ili u spasilačkim misijama, uključujući vozila kada se upotrebljavaju pri nekomercijalnom prijevozu humanitarne pomoći
f)kada se upotrebljavaju za obuku vozača i vozački ispit svake osobe koja želi ishoditi vozačku dozvolu ili svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO) u skladu s člankom 7. i člankom 9. ovoga Zakona, pod uvjetom da se ta vozila ne upotrebljavaju za komercijalni prijevoz tereta i putnika
g)kada se upotrebljavaju za nekomercijalni prijevoz putnika ili tereta
h)kada se prevozi materijal, oprema ili strojevi koje vozači upotrebljavaju tijekom rada, pod uvjetom da upravljanje tim vozilom nije vozačeva glavna djelatnost
i)koja upotrebljavaju poljoprivredna, hortikulturna, šumarska, ratarska ili ribarska poduzeća za prijevoz robe, kao dio vlastite poduzetničke djelatnosti, osim ako je upravljanje tim vozilom dio vozačeve glavne djelatnosti. Članak 7. (NN 30/21) Početna kvalifikacija

(1)Početna kvalifikacija, osim početne kvalifikacije iz članka

stavka
ovoga Zakona, stječe se: – pohađanjem tečaja i provjerom znanja – ubrzanim stjecanjem početnih kvalifikacija – kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila, kao i kroz druge vrste obrazovanja ili osposobljavanja, uz uvjet da program obrazovanja ili osposobljavanja obuhvaća sadržaje propisane u skladu s ovim Zakonom.

(2)Pohađanje tečaja i provjera znanja sastoji se od poduke za stjecanje početne kvalifikacije u trajanju od 280 sati te teoretskog i praktičnog dijela ispita. Nakon položena oba dijela ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o početnim kvalifikacijama).

(3)U slučaju stjecanja početnih kvalifikacija kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila nakon završenog obrazovanja, uz redovitu svjedodžbu izdaje se i SSO o početnim kvalifikacijama.

(4)Ubrzano stjecanje početnih kvalifikacija obuhvaća pohađanje tečaja u trajanju od 140 sati i provjeru znanja. Nakon položenog ispita izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti o ubrzanim početnim kvalifikacijama (u daljnjem tekstu: SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama).

(5)Od obveze stjecanja početne kvalifikacije izuzeti su:

a)vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorija D1, D1E, D ili DE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2008.
b)vozači koji posjeduju vozačku dozvolu kategorije C1, C1E, C ili CE ili vozačku dozvolu koja se priznaje kao istovjetna, izdanu do 10. rujna 2009.
c)vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju »vozač motornog vozila«, izdanu do 1. srpnja 2013. i
d)vozači koji su stekli odgovarajuću početnu kvalifikaciju sukladno odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 82/13.).

(6)Za stjecanje početne kvalifikacije nije potrebno prethodno imati odgovarajuću vozačku dozvolu, ali se ona mora steći do početka izvođenja obuke samostalne vožnje, odnosno do početka provođenja praktičnog dijela ispita.

(7)Vozači iz članka

stavaka
i
ovoga Zakona početne kvalifikacije stječu polaganjem teorijskog ispita iz poznavanja prometnih propisa.

(8)Nakon položenog ispita iz stavka

ovoga članka izdaje se svjedodžba o stručnoj osposobljenosti za vozača B kategorije. Članak
Stjecanje prava na upravljanje vozilom

(1)Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza tereta mogu upravljati vozilom:

a)od 18. godine života: – vozilom C i CE kategorije, ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama i – vozilom kategorije C1 i C1E, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama
b)od 21. godine života, vozilom kategorije C i CE, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(2)Vozači vozila namijenjenih za obavljanje prijevoza putnika mogu upravljati vozilom:

a)od 21. godine života: – vozilom kategorije D i DE, ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama – vozilom kategorije D1 i D1E te vozilom kategorija D i DE kojim se obavlja javni linijski ili posebni linijski prijevoz putnika na relacijama do 50 km, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i – vozilom kategorije B kojim se obavlja bilo koji dopušteni oblik javnog prijevoza putnika u cestovnom prometu za tu kategoriju vozila, ako imaju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama
b)od 23. godine života vozilom kategorije D i DE, ako imaju SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama.

(3)Vozači iz stavka

ovoga članka koji obavljaju prijevoz tereta i imaju SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka
ovoga članka oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka
ovoga članka.

(4)Vozači iz stavka

ovoga članka koji obavljaju prijevoz putnika i imaju SSO o početnim kvalifikacijama za jednu od kategorija iz stavka
ovoga članka oslobođeni su obveze stjecanja početnih kvalifikacija za sve druge kategorije vozila iz stavka
ovoga članka, osim vozača koji su stekli početnu kvalifikaciju za vozila B kategorije, koji da bi upravljali vozilima kategorija D i DE ili D1 i D1E moraju steći početnu kvalifikaciju za vozila te kategorije.

(5)Vozači koji obavljaju prijevoz tereta, a žele obavljati prijevoz putnika i obrnuto te posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama, ne moraju prolaziti provjeru znanja iz zajedničkog dijela programa za stjecanje početne kvalifikacije, već samo posebni dio za prijevoz putnika, odnosno za prijevoz tereta.

(6)Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema pravo upravljati tim vozilom u skladu s ovim člankom. Članak 9. (NN 30/21, 136/24) Periodična izobrazba

(1)Periodična izobrazba sastoji se od obuke kojom se vozačima koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama i vozačima koji su izuzeti obveze stjecanja početne kvalifikacije osigurava dopuna znanja potrebnih za njihov rad, s posebnim naglaskom na sigurnost prometa na cestama, zdravlje i sigurnost na radu te smanjenje utjecaja vožnje na okoliš.

(2)Po završetku obuke vozačima se izdaje svjedodžba kojom se potvrđuje stečena periodična izobrazba (u daljnjem tekstu: SSO o periodičnoj izobrazbi).

(3)Periodičnu izobrazbu moraju proći:

a)vozači koji posjeduju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama u roku od pet godina nakon izdavanja SSO-a o početnim kvalifikacijama ili SSO-a o ubrzanim početnim kvalifikacijama ili SSO-a o prethodnoj periodičnoj izobrazbi, te nakon toga roka svakih pet godina
b)vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, sedam godina nakon isteka roka propisanog člankom 7. stavkom 5. točkama
a)i
b)ovoga Zakona, te nakon toga roka svakih pet godina
c)vozači koji posjeduju svjedodžbu o stečenoj srednjoj stručnoj spremi u zanimanju »vozač motornog vozila«, izdanu do 1. srpnja 2013., u roku pet godina od dana izdavanja svjedodžbe, te nakon toga roka svakih pet godina i
d)vozači koji posjeduju početnu kvalifikaciju ili su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije, a obavljaju prijevoz za vlastite potrebe.

(4)Vozači koji imaju SSO o početnim kvalifikacijama ili SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i vozači koji su oslobođeni obveze stjecanja početne kvalifikacije te vozači koji imaju SSO o periodičnoj izobrazbi, a koji su dulje od pet godina prestali obavljati poslove vozača, prije početka ponovnog obavljanja poslova vozača dužni su proći periodičnu izobrazbu.

(5)Vozači koji obavljaju prijevoz putnika ili tereta i koji imaju SSO o periodičnoj izobrazbi za jednu od kategorija iz članka

stavaka
i
ovoga Zakona oslobođeni su od obveze periodične izobrazbe za ostale kategorije vozila navedene u članku
stavcima
i
ovoga Zakona.

(6)Vozači koji upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, povremeni prijevoz, shuttle prijevoz, autotaksi prijevoz ili iznajmljivanje vozila s vozačem kao poseban oblik prijevoza putnika u cestovnom prometu nisu dužni pohađati periodičnu izobrazbu. Članak 10. (NN 30/21) Sadržaj programa izobrazbe i cijena provedbe programa izobrazbe

(1)Vozači državljani država članica početnu kvalifikaciju stječu u Republici Hrvatskoj ako u njoj imaju uobičajeno boravište, kako je uređeno propisom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama.

(2)U Republici Hrvatskoj početne kvalifikacije stječu i vozači državljani trećih država ako su zaposleni u pravnim osobama ili obrtima s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj odnosno ako za njih rade.

(3)Vozači državljani država članica i vozači državljani trećih država prolaze periodičnu izobrazbu u Republici Hrvatskoj ako u njoj imaju uobičajeno boravište ili u njoj rade.

(4)Ministar pravilnikom propisuje nastavni plan i program početne i periodične izobrazbe vozača za pojedine kategorije vozila, način provođenja provjere znanja za stjecanje početne kvalifikacije vozača, vođenje evidencije, izgled obrasca SSO-a o početnim kvalifikacijama, SSO-a o ubrzanim početnim kvalifikacijama i SSO-a o periodičnoj izobrazbi te program i sadržaj ispita za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem. 28. Pravilnik o početnoj i periodičnoj izobrazbi vozača Članak 11. (NN 30/21) Centri za osposobljavanje vozača

(1)Programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe vozača provode pravne osobe i fizičke osobe – obrtnici koje za to rješenjem ovlasti Ministarstvo.

(2)Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3)Pravne osobe i fizičke osobe – obrtnici iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: centri za osposobljavanje) za provođenje programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe moraju imati:

a)program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, kojim se utvrđuju nastavni sadržaji, plan provedbe i nastavne metode, izrađen sukladno minimalnim zahtjevima i sadržajima izobrazbe za početnu kvalifikaciju i provedbu periodične izobrazbe
b)stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke
a)ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu
c)u vlasništvu ili zakupu najmanje po jedno motorno vozilo kategorija C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE, opremljeno za osposobljavanje, odnosno najmanje po jedno vozilo one kategorije za koju će provoditi program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe. Vozila moraju ispunjavati zahtjeve za ispitna vozila, utvrđena posebnim propisima
d)u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 1,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine, u sjedištu ili u dislociranom mjestu za izvođenje nastave
e)u vlasništvu ili zakupu nastavna sredstva i pomagala za izvođenje programa početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, informatičku opremu i program za realizaciju teorijskog dijela osposobljavanja (računalo i projektor u učionici, »magična« ploča, ploča s listovima, sheme pojedinih sklopova vozila (originalni ili umanjeni modeli sklopova vozila, primjerice mjenjač, motor itd.), analogni i digitalni tahograf, stručnu literaturu koja obuhvaća sva tematska područja utvrđena programom iz točke
a)ovoga stavka
f)računalnu opremu za ostvarivanje informatičke povezanosti i
g)u vlasništvu ili zakupu prometno vježbalište, izvedeno sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt, beton) i propisno označeno, površine najmanje 1500 m² i dimenzija najmanje 25 m širine i 60 m duljine, na kojem je moguća provedba praktičnog dijela osposobljavanja.

(4)Centri za osposobljavanje dužni su poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljati u skladu s izdanim rješenjem i ovim Zakonom.

(5)Ministarstvo će rješenjem ukinuti rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe centru za osposobljavanje koji prestane ispunjavati uvjete iz stavka 3. ovoga članka ili ako stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe ne provodi u skladu s izdanim rješenjem i ovim Zakonom.

(6)Protiv rješenja kojim se ukida rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu programa za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 11.a (NN 30/21) Ispitni centri

(1)Provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija za vozače iz članka 5. ovoga Zakona provode ispitni centri odnosno pravne i fizičke osobe – obrtnici koje za to rješenjem ovlasti Ministarstvo.

(2)Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, a koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom imaju status ispitnog centra.

(3)Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4)Ispitni centri koji provode provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona moraju imati:

a)stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu
b)u vlasništvu ili zakupu najmanje po jedno motorno vozilo kategorija C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D i DE, opremljeno za osposobljavanje, odnosno najmanje po jedno vozilo one kategorije za koju će provoditi program za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe. Vozila moraju ispunjavati zahtjeve za ispitna vozila, utvrđena posebnim propisima
c)u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 1,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine, u sjedištu ili u dislociranom mjestu za izvođenje nastave
d)računalnu opremu za ostvarivanje informatičke povezanosti i
e)u vlasništvu ili zakupu prometno vježbalište, izvedeno sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt, beton) i propisno označeno, površine najmanje 1500 m² i dimenzija najmanje 25 m širine i 60 m duljine, na kojem je moguća provedba praktičnog dijela osposobljavanja.

(5)Ispitni centri koji provode provjeru znanja za stjecanje početnih kvalifikacija iz članka 5. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona moraju imati:

a)u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 1,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine, u sjedištu ili u dislociranom mjestu za izvođenje nastave, i
b)stručne kadrove za provedbu teorijskog ispita, sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog prometnog smjera ili prava, s najmanje jednom godinom radnog iskustva.

(6)Ispitni centri nakon položenog ispita za stjecanje početne kvalifikacije izdaju odgovarajuću svjedodžbu o stečenoj stručnoj osposobljenosti (u daljnjem tekstu: SSO).

(7)Ispitni centri dužni su poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljati u skladu s izdanim rješenjem i ovim Zakonom.

(8)Ministarstvo će rješenjem ukinuti rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu ispita centru koji prestane ispunjavati uvjete i koji ne provodi ispite za stjecanje početnih kvalifikacija u skladu s izdanim rješenjem i ovim Zakonom.

(9)Protiv rješenja kojim se ukida rješenje o davanju ovlaštenja za provedbu ispita iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10)Ministar pravilnikom iz članka

stavka
ovoga Zakona propisuje način provjere znanja i najvišu cijenu polaganja ispita za stjecanje početne kvalifikacije vozača iz članka
ovoga Zakona. Članak
(NN 30/21) Oznaka stečene stručne osposobljenosti EU na vozačkim dozvolama

(1)Na temelju SSO-a kojim se potvrđuje stečena početna kvalifikacija iz članka 7. stavaka 2., 3. i 4. te SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona, sukladno članku 8. stavku 1. i stavku 2. točki

a)podstavcima 1. i 2. i točki
b)ovoga Zakona, policijska uprava nadležna za izdavanje vozačke dozvole u vozačku dozvolu upisat će usklađenu oznaku Unije »95« u skladu s propisom kojim se uređuje izdavanje vozačkih dozvola.

(2)Vozaču kojemu je SSO iz stavka 1. ovoga članka izdan u Republici Hrvatskoj, a koji nema važeću hrvatsku vozačku dozvolu pravna osoba ovlaštena za izdavanje memorijskih kartica za tahografe, Agencija za komercijalnu djelatnost (u daljnjem tekstu: AKD), izdaje kvalifikacijsku karticu vozača.

(3)Kada je izdana kvalifikacijska kartica vozača, provjerava se i valjanost vozačke dozvole s obzirom na kategoriju vozila.

(4)Kvalifikacijska kartica vozača izdana u drugoj državi članici priznaje se u Republici Hrvatskoj.

(5)Vozači koji su državljani trećih država koji su zaposleni u pravnoj osobi ili obrtu sa sjedištem u državi članici i koji upravljaju cestovnim vozilom za prijevoz tereta posjedovanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe dokazuju i potvrdom za vozače koja je propisana Uredbom (EZ) br. 1072/2009 pod uvjetom da je u njoj, u rubrici posebne napomene, upisana oznaka Unije »95«.

(6)Prilikom obavljanja prijevoza tereta i putnika vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola sukladno članku

stavku
podstavcima
i
ovoga Zakona, vozač državljanin države članice mora kod sebe imati vozačku dozvolu ili kvalifikacijsku karticu vozača u koju je upisana oznaka Unije »95«.

(7)Vozači državljani trećih država koji upravljaju teretnim vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola iz članka

stavka
podstavka
ovoga Zakona moraju imati vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače propisanu Uredbom (EZ) br. 1072/2009 u koju je upisana oznaka Unije »95«. Članak 12.a (NN 30/21) »

(1)Kvalifikacijska kartica vozača izdaje se nakon zaprimanja zahtjeva na propisanom obrascu uz koji su priloženi: odgovarajuća vozačka dozvola i SSO kojim se potvrđuje stečena početna kvalifikacija iz članka 7. stavaka 2., 3. i 4. ili SSO kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(2)Protiv rješenja AKD-a kojim se odbacuje ili odbija zahtjev za izdavanje kvalifikacijske kartice vozača može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3)Ministar pravilnikom iz članka

stavka
ovoga Zakona propisuje obrazac zahtjeva za izdavanje kvalifikacijske kartice vozača te sadržaj i obrazac kartice. Članak 12.b (NN 136/24) Kartica autotaksi vozača »

(1)Vozači koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika moraju imati karticu autotaksi vozača koja za vrijeme vožnje mora biti istaknuta u vozilu tako da je u potpunosti vidljiva putnicima te je predočiti na zahtjev inspektora ili druge osobe ovlaštene za nadzor.

(2)Karticu autotaksi vozača može dobiti vozač koji obavlja autotaksi prijevoz putnika ako:

posjeduje vozačku dozvolu B kategorije te je stekao početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B-kategorije
ima navršenu 21 godinu života
ima dobar ugled.

(3)Autotaksi vozač nema dobar ugled u smislu stavka

točke
ovoga članka ako: – je pravomoćno proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela (glava X. Kaznenog zakona), protiv osobne slobode (glava XIII. Kaznenog zakona), protiv privatnosti (glava XIV. Kaznenog zakona), protiv spolne slobode (glava XVI. Kaznenog zakona), spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII. Kaznenog zakona), protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII. Kaznenog zakona), protiv zdravlja ljudi (glava XIX. Kaznenog zakona), protiv opće sigurnosti (glava XXI. Kaznenog zakona), protiv sigurnosti prometa (glava XXII. Kaznenog zakona), protiv imovine (glava XXIII. Kaznenog zakona), krivotvorenja (glava XXVI. Kaznenog zakona), protiv javnog reda (glava XXX. Kaznenog zakona) – mu je izrečena sigurnosna mjera (glava V. Kaznenog zakona) ili – je osuđen za druga kaznena djela na kaznu zatvora.

(4)Dobar ugled iz stavka

točke
ovoga članka za autotaksi vozača dokazuje se izvodom iz kaznene evidencije koju po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu.

(5)Karticu autotaksi vozača izdaje AKD nakon zaprimanja urednog zahtjeva uz koji su priloženi dokazi o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. točaka 1. i 2. ovoga članka.

(6)Okolnosti iz stavka 3. ovoga članka AKD provjerava sukladno zakonu kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija, kontinuirano tijekom cijele godine, te će rješenjem ukinuti karticu autotaksi vozača ako autotaksi vozač prestane ispunjavati uvjete na osnovi kojih je kartice izdana, o čemu obavještava poslodavca vozača.

(7)Protiv rješenja AKD-a kojim se odbacuje ili odbija zahtjev za izdavanje kartice autotaksi vozača odnosno kojim se ukida kartica autotaksi vozača može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(8)Kartica autotaksi vozača sadržava QR kod kojim se provjerava valjanost kartice i drugi podaci koji se odnose na autotaksi vozača.

(9)Autotaksi prijevoznik ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nema valjanu karticu autotaksi vozača iz stavka 1. ovoga članka.

(10)Ministar pravilnikom iz članka

stavka
ovoga Zakona propisuje obrazac zahtjeva za izdavanje kartice autotaksi vozača te sadržaj i obrazac kartice. Članak 12.c (NN 136/24) Registar profesionalnih vozača

(1)Registar profesionalnih vozača je elektronička evidencija podataka o profesionalnim vozačima koja se vodi kao sastavni dio Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu, a koja sadrži: podatke o vozačima i vozačkim dozvolama, tahografskim karticama vozača, stečenoj početnoj kvalifikaciji i periodičnoj izobrazbi, ostalim kvalifikacijama i osposobljavanjima vezanim za cestovni prijevoz putnika i robe, radnom iskustvu i sadašnjem poslodavcu, počinjenim prekršajima u prometu i prijevozu te ostale podatke o profesionalnim vozačima u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj.

(2)Izvještajno-upravljački sustav putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu čiji je dio Registar profesionalnih vozača povjerava se na uspostavu i vođenje AKD-u.

(3)Izvori sredstava za djelatnost i financiranje Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu čiji je dio Registar profesionalnih vozača su: a) sredstva osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske b) sredstva iz fondova Europske unije.

(4)Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija Izvještajno-upravljačkog sustava putničkog i teretnog prijevoza u cestovnom prometu, strukturu podataka i način upravljanja, način dostave podataka i način pristupanja i korištenje podataka. Članak 13. (NN 136/24) Posebni uvjeti za vozila kojima se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe

(1)Vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i cestovnog prijevoza za vlastite potrebe moraju, uz uvjete određene drugim propisima kojima se regulira sigurnost prometa na cestama i registracija cestovnih motornih vozila, ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled, starost, uređaje i opremu vozila.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz moraju ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka, cjenike pružanja autotaksi usluga koji moraju biti istaknuti na vanjskoj strani vozila i na uređaje vozila vezane za obavljanje autotaksi prijevoza.

(3)Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje stručna organizacija koja je, sukladno posebnom zakonu, ovlaštena za poslove organiziranja i provođenja tehničkih pregleda vozila i za to izdaje odgovarajuću potvrdu.

(4)Izdavatelj potvrde iz stavka 3. ovoga članka vodi evidenciju o izdanim potvrdama. Stručna organizacija koja ih je izdala, izdane potvrde upisuje u Bazu podataka o izdanim potvrdama koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(5)Inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem uvjeta iz stavaka

i
ovoga članka obavlja inspekcija cestovnog prometa Ministarstva.

(6)Potvrda da vozilo zadovoljava posebne uvjete iz stavka 1. ovoga članka tijekom obavljanja prijevoza mora se nalaziti u vozilu i vozač je u slučaju nadzora mora pokazati osobi ovlaštenoj za nadzor.

(7)Prijevoznik ne smije obavljati javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka.

(8)Ministar pravilnikom propisuje izgled, starost, uređaje i opremu vozila kojima se obavlja djelatnost javnog cestovnog prijevoza i cestovnog prijevoza za vlastite potrebe, izgled vanjskih oznaka, starost i uređaje vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz i posebne uvjete za vozila kojima se obavlja automatizirani cestovni prijevoz putnika.

Odluka o visini naknada za pregled vozila radi izdavanja potvrde o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe III. LICENCIJE III.a Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prometu Članak
(NN 136/24) Vrste licencija u unutarnjem cestovnom prometu

(1)Pravna ili fizička osoba – obrtnik smije obavljati djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa, prema sjedištu/prebivalištu prijevoznika.

(2)Tijelo iz stavka 1. ovoga članka izdaje licenciju za unutarnji prijevoz za sljedeće vrste prijevoza: – javni prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu – javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu – posebne oblike prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu i – autotaksi prijevoz.

(3)Licenciju iz stavka

ovoga članka nije potrebno imati za sljedeće vrste prijevoza:
prijevoz pošte kao javne usluge
prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru, kada se ista vozila prevoze vučnom službom od mjesta oštećenja, odnosno kvara do mjesta popravka
prijevoz osoba ili tereta za vlastite ili osobne potrebe
prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, zaštite od prirodnih i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proizvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe prijevozu za vlastite ili osobne potrebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice i sl.), što mora biti razvidno iz prometne dozvole i
prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3500 kg.

(4)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djelatnost automatiziranog cestovnog prijevoza putnika smije obavljati pravna osoba ako je upisana u sudski odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu potpuno automatiziranim vozilima, koju izdaje Ministarstvo.

(5)Izdavatelj licencije vodi evidenciju izdanih licencija te evidenciju izdanih izvoda iz licencija za sva vozila prijavljena za obavljanje unutarnjeg prijevoza putnika i tereta.

(6)Izdane licencije i izvodi iz licencija upisuju se u Bazu podataka o izdanim licencijama i izvodima iz licencija koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(7)Licencija i izvod iz licencije mogu se izdati u elektroničkom ili pisanom obliku.

(8)Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, autotaksi prijevoznik vodi evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz.

(9)Sadržaj i oblik evidencije vozila iz stavka

ovoga članka propisuje ministar pravilnikom iz članka
stavka
ovoga Zakona.

(10)Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor autotaksi prijevoznik dužan je dati evidenciju na uvid.

(11)Evidenciju vozila kojima obavlja autotaksi prijevoz putnika i sve promjene u toj evidenciji prijevoznik je dužan prijaviti izdavatelju licencije u roku od osam dana od dana nastanka promjene u evidenciji ili od dana izdavanja licencije.

(12)Podatke o vozilima iz evidencije iz stavka 8. ovoga članka izdavatelj licencije unijet će u Nacionalni registar cestovnih prijevoznika.

(13)Ministar pravilnikom propisuje obrazac licencije za unutarnji prijevoz, obrazac izvoda iz licencije, visinu naknade za izdavanje pojedine vrste licencije i postupak izdavanja licencije. Članak

Uvjeti za dobivanje licencije za unutarnji prijevoz Licenciju za unutarnji prijevoz može dobiti fizička osoba – obrtnik ili pravna osoba ako:
ima dobar ugled
ima financijsku sposobnost
ispunjava uvjet stručne osposobljenosti
ispunjava uvjet tehničke sposobnosti tako da je vlasnik najmanje jednog registriranog motornog vozila za pojedine vrste prijevoza za koju vrstu prijevoza traži licenciju, ili ako ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu, ugovora o podzakupu ili ugovora o najmu
ispunjava uvjet da ne postoji dug za porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, što se dokazuje potvrdom ne starijom od 30 dana do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije i
ima poslovni nastan, odnosno sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj. Članak
(NN 114/22) Dobar ugled

(1)Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, nema pravna osoba ili upravitelj prijevoza u pravnoj osobi te fizička osoba – obrtnik ili druga fizička osoba: – koja je pravomoćnom presudom proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII. Kaznenog zakona), okoliša (glava XX. Kaznenog zakona), opće sigurnosti (glava XXI. Kaznenog zakona), sigurnosti prometa (glava XXII. Kaznenog zakona), imovine (glava XXIII. Kaznenog zakona), gospodarstva (glava XXIV. Kaznenog zakona), kaznenog djela krivotvorenja (glava XXVI. Kaznenog zakona) ili zbog kaznenog djela povrede službene dužnosti (glava XXVIII. Kaznenog zakona) – kojoj je izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza ili – koja je osuđena za druga kaznena djela na kaznu zatvora.

(2)Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, također nema osoba koja je u zadnje tri godine do dana podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije pravomoćnom presudom suda nadležnog za prekršajne predmete ili pravomoćnim prekršajnim nalogom nadležnog tijela, više od dva puta bila kažnjena za teži prekršaj povezan s obavljanjem djelatnosti cestovnog prijevoza putnika ili tereta, teži prekršaj iz područja sigurnosti cestovnog prometa, prijevoza opasnih tvari, nezakonitog rada i zapošljavanja, nelojalne konkurencije, odnosno za postupanja u suprotnosti s odredbama međunarodnih ugovora.

(3)Težim prekršajem iz stavka 2. ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu – obrtnika u iznosu od najmanje 4640,00 eura, odnosno za odgovornu osobu ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 2650,00 eura.

(4)Iznimno od stavka

ovoga članka, za prijevoznike koji obavljaju autotaksi prijevoz putnika, težim prekršajem iz stavka
ovoga članka smatra se prekršaj za koji je zakonom propisana novčana kazna za pravnu osobu i fizičku osobu – obrtnika u iznosu od najmanje 3310,00 eura, odnosno za odgovornu osobu ili drugu fizičku osobu u iznosu od najmanje 1320,00 eura.

(5)Dobar ugled, u smislu ovoga Zakona, osoba iz stavka 1. ovoga članka iznova stječe nastupanjem rehabilitacije, sukladno posebnim propisima kojima se regulira prekršajna i kaznena odgovornost pravnih i fizičkih osoba.

(6)Prilikom ocjene dobrog ugleda primjenjuje se metodologija izračuna učestalosti ponavljanih povreda ovisno o broju vozača s kojima upravlja upravitelj prijevoza, sukladno odredbama Priloga II. iz Uredbe Komisije (EU) 2016/403 te odredbi članka 6. stavka 2. točke a) Uredbe (EZ) br. 1071/2009. Članak 17. Priznavanje dokaza o dobrom ugledu

(1)Pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj, odnosno upravitelj prijevoza ili druga fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj dobar ugled dokazuju izvodom iz kaznene evidencije i evidencije o prekršajima, koje po službenoj dužnosti pribavlja tijelo koje odlučuje o zahtjevu.

(2)Kao dokaz dobrog ugleda priznaju se dokumenti iz članka 19. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

(3)Isprave iz stavaka

i
ovoga članka, prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje ili produljenje (obnovu) licencije, ne smiju biti starije od tri mjeseca od dana njihova izdavanja. Članak
Financijska sposobnost

(1)Smatra se da financijsku sposobnost u skladu s ovim Zakonom ima domaći prijevoznik ako ima na raspolaganju imovinu u visini od najmanje 9000 eura za prvo vozilo te 5000 eura za svako sljedeće vozilo, računajući u kunskoj protuvrijednosti, prema važećem tečaju Europske središnje banke (ECB) objavljenom u Službenom listu Europske unije.

(2)Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, za ishođenje licencije za obavljanje prijevoza putnika vozilima koja osim sjedala vozača imaju najviše osam sjedala (osobni automobili kategorije M1) smatra se da domaći prijevoznik ima financijsku sposobnost ako na raspolaganju ima imovinu u visini od najmanje 3000 eura za prvo vozilo te 1500 eura za svako sljedeće vozilo, računajući u kunskoj protuvrijednosti, prema važećem tečaju Europske središnje banke (ECB) objavljenom u Službenom listu Europske unije.

(3)Financijska sposobnost dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata: – izvodom iz odgovarajućeg registra, iz kojeg je razvidna visina osnivačkog kapitala – preslikom bilance stanja koju je prijevoznik za proteklu godinu podnio poreznom tijelu – popisom pojedinih osnovnih sredstava, uključujući i troškove nabave ili uplate za vozila, poslovni prostor, uređaje i opremu – ispravom o vlasništvu neopterećenih nekretnina – ugovorom o namjenski vezanom depozitu u banci – garancijom banke ili druge financijske institucije kojom se daje jamstvo za dobro poslovanje prijevoznika za razdoblje važenja garancije u visini propisanoj stavcima 1. i 2. ovoga članka. Bankom i drugom financijskom institucijom, u smislu ovoga Zakona, smatraju se banke koje su dobile dozvolu Hrvatske narodne banke za izdavanje garancija na području Republike Hrvatske, sukladno zakonu kojim se uređuje bankarstvo, odnosno poslovanje društava za osiguranje – potvrdom o raspoloživim novčanim sredstvima ili – policom osiguranja imovine na odgovarajući iznos.

(4)Iznimno od odredbi stavaka

i
ovoga članka, pravna ili fizička osoba – obrtnik koja obavlja autotaksi prijevoz putnika, financijsku sposobnost dokazuje važećom policom osiguranja svih putnika u vozilu kojim se obavlja autotaksi prijevoz, a koja je sklopljena sukladno posebnom propisu kojim se reguliraju obvezna osiguranja u cestovnom prometu. Članak
Priznavanje dokaza o financijskoj sposobnosti Kao dokaz odgovarajuće financijske sposobnosti priznaju se dokumenti iz članka
Uredbe (EZ) br. 1071/
Članak
(NN 136/24) Stručna osposobljenost osoba odgovornih za prijevoz

(1)Prijevoznik mora biti stručno osposobljen, odnosno imati zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza ili mora imati sklopljen ugovor o obavljanju poslova upravitelja prijevoza s fizičkom osobom koja je stručno osposobljena za upravitelja prijevoza, odnosno s pravnom osobom koja ima zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza.

(2)Upravitelj prijevoza, osim upravitelja prijevoza koji obavlja poslove za autotaksi prijevoznika, mora stvarno i kontinuirano upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća, biti povezan s poduzećem te imati boravište u Zajednici sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

(3)Upravitelj prijevoza je osoba koja je položila ispit o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza.

(4)Ispit o stručnoj osposobljenosti obuhvaća znanja iz građanskog, gospodarskog, radnog i socijalnog prava, poreznih propisa, financijskog upravljanja, pristupa tržištu prijevoznih usluga, tehničkih standarda i organizacije poslovanja te sigurnosti u cestovnom prometu.

(5)Za izdavanje licencije za prijevoz u unutarnjem cestovnom prometu potrebna znanja odnose se na znanja potrebna za obavljanje unutarnjeg cestovnog prijevoza.

(6)Provjera znanja sastoji se od obveznog pisanog ispita koji može biti dopunjen usmenim ispitom.

(7)Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima kojima se regulira visoko obrazovanje cestovnog prometnog smjera oslobođene su obveze polaganja ispita iz stavka 3. ovoga članka.

(8)Osobe koje imaju višu ili visoku stručnu spremu ili odgovarajuću stručnu spremu sukladno posebnim propisima kojima se regulira visoko obrazovanje pravnog, ekonomskog, prometnog (osim cestovnog prometa) ili strojarskog smjera oslobođene su polaganja dijela ispita iz predmeta koje su tijekom svog obrazovanja položile. Članak 20.a (NN 136/24) Stručna osposobljenost odgovornih osoba u djelatnosti automatiziranog cestovnog prijevoza putnika Prijevoznik koji obavlja djelatnost automatiziranog cestovnog prijevoza putnika mora imati zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza ili mora imati sklopljen ugovor o obavljanju poslova upravitelja prijevoza s fizičkom osobom koja je stručno osposobljena za upravitelja prijevoza odnosno s pravnom osobom koja ima zaposlenog stručno osposobljenog upravitelja prijevoza, sukladno članku 20. ovoga Zakona te operatora intervencije na daljinu. Članak 21. Priznavanje dokaza o stručnoj osposobljenosti Kao dokaz o stručnoj osposobljenosti priznaju se isprave propisane člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. Članak 22. Polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti

(1)Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora (u daljnjem tekstu: komore) provode ispit o stručnoj osposobljenosti iz članka

stavaka
i
ovoga Zakona prema Programu ispita o stručnoj osposobljenosti koji se sastoji od općeg i posebnog dijela, sukladno Uredbi (EZ) br. 1071/2009.

(2)Ispit o stručnoj osposobljenosti polaže se pred Povjerenstvom koje osniva ministar.

(3)Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka sastoji se od najmanje tri člana, od kojih su dva člana predstavnici Ministarstva, a jedan član je predstavnik komora.

(4)Nakon položenog ispita o stručnoj osposobljenosti izdaje se uvjerenje o stručnoj osposobljenosti.

(5)Komore vode evidenciju o položenim ispitima o stručnoj osposobljenosti i o izdanim uvjerenjima.

(6)Troškove polaganja ispita snose osobe iz članka

stavka
ovoga Zakona, odnosno polaznici.

(7)Troškovi polaganja ispita prihod su komora.

(8)Komore su dužne upisati u elektroničku evidenciju položenih ispita o stručnoj osposobljenosti sva uvjerenja iz stavka 4. ovoga članka odmah po njihovu izdavanju. Elektronička evidencija položenih ispita o stručnoj osposobljenosti i izdanih uvjerenja sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(9)Ministar pravilnikom propisuje program ispita o stručnoj osposobljenosti za pojedine oblike unutarnjeg i međunarodnog cestovnog prijevoza, popis predmeta koje su dužne polagati osobe iz članka

stavka
ovoga Zakona, način i postupak provođenja ispita o stručnoj osposobljenosti te sadržaj i oblik uvjerenja o stručnoj osposobljenosti, oblik i način vođenja evidencije i visinu naknade za polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti. Članak
(NN 136/24) Postupak izdavanja licencije

(1)Pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik podnosi izdavatelju licencije zahtjev za izdavanje licencije u pisanom ili u elektroničkom obliku.

(2)U zahtjevu iz stavka

ovoga članka treba navesti vrstu prijevoza za koji se traži licencija te treba priložiti pisane dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka
ovoga Zakona.

(3)Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se i preslika rješenja o upisu djelatnosti prijevoza u cestovnom prometu u sudski odnosno obrtni registar, koju izdavatelj licencije pribavlja po službenoj dužnosti, te dokaz o plaćenoj upravnoj pristojbi.

(4)Ako je omogućeno izdavanje licencije u elektroničkom obliku, svi potrebni dokazi prilažu se u elektroničkom obliku, kao dokumenti u PDF formatu.

(5)Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdaje rješenje o licenciji za obavljanje prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik i potreban broj izvoda iz licencije za svako vozilo.

(6)Podnositelju zahtjeva za licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza koji ispunjava propisane uvjete izdaje se samo izvornik licencije.

(7)Licencija se izdaje na razdoblje od deset godina.

(8)Licencija i izvodi iz licencije za vozila nisu prenosivi.

(9)Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu licencije prijevoznik je dužan dokazati da ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona.

(10)Zahtjev za obnovu licencije se podnosi najmanje dva mjeseca prije njenog isteka.

(11)Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu licencije, izdavatelj licencije će zahtjev odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(12)Domaći prijevoznik koji prestane obavljati djelatnost prijevoza dužan je o tome obavijestiti izdavatelja licencije najkasnije u roku od osam dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti.

(13)Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg prijevoznika.

(14)Prilikom obavljanja javnog prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje vozač je dužan imati u vozilu izvod iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz.

(15)Vozač autotaksi vozila dužan je u vozilu imati običnu presliku licencije za obavljanje autotaksi prijevoza. Članak 24. Uvjeti za početak obavljanja prijevoza

(1)Danom dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vrste prijevoza putnika ili tereta koji su navedeni u licenciji.

(2)Danom dostave izvoda iz licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje izvod iz licencije glasi, osim za vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz, a koja moraju biti upisana u evidenciju iz članka 14. stavka 7. ovoga Zakona.

(3)Danom dostave izvoda iz licencije za unutarnji prijevoz ili ovjerene vjerodostojne preslike licencije Zajednice za međunarodni prijevoz domaći prijevoznik može započeti obavljati prijevoz onim vozilom na koje navedeni dokumenti glase. Članak 25. (NN 136/24) Promjena podataka

(1)Domaći prijevoznik dužan je obavijestiti izdavatelja licencije o svakoj promjeni podataka na temelju kojih je licencija izdana, u roku od osam dana od dana promjene, pisanim ili elektroničkim putem.

(2)U slučaju promjene podataka iz stavka 1. ovoga članka izdaje se nova licencija.

(3)Do izdavanja nove licencije vrijedi postojeća licencija.

(4)Nova licencija izdaje se domaćem prijevozniku nakon vraćanja važeće licencije i izdanih izvoda iz licencije, koju se ukida zbog promjene podataka.

(5)Ako se radi o promjeni vozila kojim se obavlja prijevoz, novo vozilo smije se koristiti nakon pribavljanja novog izvoda iz licencije ili dostave obavijesti izdavatelju licencije. Članak 26. Privremena zabrana obavljanja djelatnosti temeljem licencije

(1)Ako izdavatelj licencije utvrdi, na temelju vlastitih saznanja ili na temelju izvješća inspekcije cestovnog prometa ili drugih nadležnih tijela, da je prijevoznik u zadnje dvije godine više od dva puta pravomoćnom presudom suda nadležnog za prekršajne predmete ili pravomoćnim prekršajnim nalogom ovlaštenog tijela bio kažnjen za vrlo teški i/ili najteži prekršaj iz ovoga Zakona, rješenjem će prijevozniku privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti temeljem izdane licencije.

(2)Protiv rješenja o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti temeljem izdane licencije može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3)Privremena zabrana obavljanja djelatnosti temeljem izdane licencije određuje se u trajanju od jednog do dvanaest mjeseci, uzimajući u obzir težinu počinjenih prekršaja.

(4)Rješenjem o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti temeljem izdane licencije izdavatelj će narediti domaćem prijevozniku da u roku od osam dana od dana primitka rješenja vrati licenciju i izvode iz licencije izdavatelju licencije, a koji ostaju kod izdavatelja za vrijeme trajanja mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti.

(5)Rješenje o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti temeljem izdane licencije izdavatelj licencije obvezno dostavlja inspekciji cestovnog prometa Ministarstva.

(6)Za vrijeme trajanja mjere o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti temeljem izdane licencije prijevoznik ne smije obavljati djelatnost za koju je licencija izdana. Članak 27. Trajno ukidanje licencije

(1)Izdavatelj licencije rješenjem će trajno ukinuti licenciju domaćem prijevozniku ako: – prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na osnovi kojih je licencija izdana – utvrdi da je licencija izdana na temelju netočnih podataka – domaći prijevoznik obavlja prijevoz u suprotnosti s izdanom licencijom.

(2)Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(3)Domaći prijevoznik mora u roku od osam dana od dana pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o trajnom ukidanju licencije vratiti licenciju izdavatelju licencije, zajedno s izdanim izvodima iz licencije.

(4)Rješenje o trajnom ukidanju licencije izdavatelj licencije dostavlja inspekciji cestovnog prometa.

(5)Danom pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o trajnom ukidanju licencije prijevoznik mora obustaviti obavljanje djelatnosti za koju je licencija izdana. III.b Licencije za obavljanje prijevoza putnika i tereta u međunarodnom cestovnom prometu Članak 28. Licencija Zajednice

(1)Pravna ili fizička osoba – obrtnik smije obavljati djelatnost međunarodnog javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta i ako posjeduje licenciju Zajednice, izdanu sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1071/2009, Uredbe (EZ) br. 1072/2009 i Uredbe (EZ) br. 1073/2009.

(2)Licenciju Zajednice prijevozniku s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj izdaje Ministarstvo.

(3)Prijevoznik koji ima licenciju Zajednice za određenu vrstu prijevoza ne treba imati licenciju za tu vrstu unutarnjeg prijevoza, nego unutarnji prijevoz obavlja temeljem odgovarajuće licencije Zajednice. Članak 29. Postupak izdavanja licencije Zajednice i primjena odredbi o licencijama za unutarnji prijevoz

(1)Na postupak dodjele licencije Zajednice, uvjete za početak obavljanja prijevoza, promjenu podataka, privremeno ili trajno ukidanje licencije Zajednice te druga prava i obveze koji proizlaze iz licencije Zajednice, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe dijela III.a ovoga Zakona.

(2)Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje licencije Zajednice i rješenja o privremenom ili trajnom ukidanju licencije Zajednice nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3)Ministarstvo vodi evidenciju izdanih licencija Zajednice te evidenciju svih vozila prijavljenih za obavljanje međunarodnog cestovnog prijevoza putnika i tereta, odnosno evidenciju svih ovjerenih vjerodostojnih preslika licencije Zajednice.

(4)Evidencija iz stavka

ovoga članka vodi se u elektroničkom obliku i sastavni je dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika. Članak
(NN 136/24) Potvrda za vozače iz trećih država

(1)Ministarstvo rješenjem prijevozniku izdaje i ukida potvrdu za vozače iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1072/2009.

(2)Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje potvrde i protiv rješenja o ukidanju potvrde iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3)Ministarstvo vodi evidenciju izdanih potvrda za vozače u elektroničkom obliku i ona je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(4)Prijevoznik ne smije povjeriti obavljanje prijevoza vozaču iz trećih država kojemu nije izdana potvrda iz stavka 1. ovoga članka.

(5)Potvrda iz stavka

ovoga članka mora se nalaziti u vozilu te ju je vozač dužan predočiti na zahtjev inspektora ili druge osobe ovlaštene za nadzor. IV. PRIJEVOZ PUTNIKA U UNUTARNJEM CESTOVNOM PROMETU Članak
(NN 136/24) Vrste prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu Javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, shuttle prijevoz, povremeni prijevoz, autotaksi prijevoz, mikroprijevoz, kao posebni oblik prijevoza ili automatizirani cestovni prijevoz. IV.a Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu Članak
(NN 136/24) Obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1)Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati prijevoznik koji za to ima važeću licenciju iz članka

stavka
podstavka
ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika iz članka
ovoga Zakona.

(2)Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao komunalni prijevoz putnika, županijski prijevoz putnika ili međužupanijski prijevoz putnika.

(3)Javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati isključivo sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 19. ovoga Zakona.

(4)Izdavatelj dozvole za prijevoz ili davatelj koncesije ili tijelo nadležno za dodjelu prava na prijevoz obavljanjem javne usluge dužno je prije početka obavljanja prijevoza dostaviti primjerak dozvole te usklađene i odobrene vozne redove autobusnim kolodvorima na kojima su po voznim redovima predviđena zaustavljanja prijevoznika radi njihove javne objave i informiranja putnika, izrade Očevidnika polazaka i dolazaka sa/na autobusni kolodvor te vođenja evidencije o polascima i dolascima na kolodvor.

(5)Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza Opće uvjete prijevoza učiniti dostupnima. Prijevoznik je Opće uvjete prijevoza dužan javno objaviti na svojim mrežnim (web) stranicama ili na drugi odgovarajući način.

(6)Javni linijski prijevoz putnika na županijskim i međužupanijskim linijama, na istoj liniji ili na dijelu linije (relaciji) može se obavljati i dodatnim vozilima.

(7)Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji ili dijelu linije (relaciji) dodatnim vozilom dozvoljeno je izostavljanje određenih autobusnih kolodvora ili autobusnih stajališta iz voznog reda. Članak 33. (NN 30/21, 89/21, 136/24) Pravni temelj za obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1)Komunalni prijevoz putnika obavlja se na temelju ugovora sklopljenog između prijevoznika i jedinice lokalne samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja, sukladno odluci jedinice lokalne samouprave o komunalnom prijevozu, odredbama ovoga Zakona te odredbama Uredbe (EZ) br. 1370/2007.

(2)Županijski prijevoz putnika obavlja se na temelju Uredbe (EZ) br. 1370/2007 kao javna usluga ili na temelju dozvole za prijevoz koju izdaje upravno tijelo nadležno za promet jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području se takav prijevoz organizira i obavlja ili na temelju koncesije.

(3)Županijski prijevoz putnika može se obavljati na temelju dozvola ili na temelju koncesije samo do sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi sukladno Uredbi (EZ) br. 1370/2007 ili do sklapanja ugovora o integriranom prijevozu putnika.

(4)Nadležno upravno tijelo županije može iznimno, u slučaju izgradnje i rekonstrukcije cesta, mostova i tunela, izmjena početka i završetka nastave u školama te na prijedlog jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, najkasnije do sklapanja ugovora o obavljanju županijskog linijskog prijevoza putnika kao javne usluge, odobriti izmjenu voznog reda na županijskoj liniji.

(5)Međužupanijski prijevoz putnika obavlja se na temelju dozvole koju izdaje Hrvatska gospodarska komora (u daljnjem tekstu: HGK), a nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova.

(6)Javni linijski prijevoz putnika između stajališta u Republici Hrvatskoj i/ili kabotaža mogu se obavljati i na temelju dozvole Zajednice ako je za taj dio linije proveden postupak usklađivanja voznih redova.

(7)Mrežu linija za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika na svom području, a u svrhu sklapanja ugovora o javnoj usluzi, određuje predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, na temelju analize prijevozne potražnje, analize prijevozne ponude drugih prometnih grana te vodeći računa o dostupnosti javnog prijevoza.

(8)Dvije ili više jedinica područne (regionalne) samouprave mogu, ovisno o prijevoznim potrebama i stanju na prijevoznom tržištu, zajednički potpisati ugovor o javnoj usluzi prijevoza i za međužupanijske linije čija duljina u jednom smjeru prema daljinaru ne prelazi 100 kilometara.

(9)Postupak usklađivanja voznih redova provodi HGK.

(10)Ugovor o prijevozu kao javnoj usluzi iz ovoga članka može se sklopiti na rok koji nije duži od deset godina.

(11)Sredstva za financiranje javne usluge iz stavka 2. ovoga članka osiguravaju se iz prodaje voznih karata i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(12)Javnu uslugu iz stavka 2. ovoga članka mogu sufinancirati jedinice lokalne samouprave i Republika Hrvatska.

(13)Vlada Republike Hrvatske odlukom će utvrditi najviše iznose sufinanciranja, kao i mjerila te kriterije na temelju kojih će se sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicija Ministarstva sufinancirati javna usluga iz stavka 2. ovoga članka, a u skladu sa stavkom 10. ovoga članka.

(14)Prilikom dodjele državnih potpora za javnu uslugu iz ovoga Zakona Ministarstvo će u skladu sa zakonom kojim se uređuju državne potpore osigurati punu primjenu relevantnih pravila o državnim potporama u ovom području.

(15)Ministarstvo će osigurati sve prethodne uvjete i odrediti okvire nadzora i namjenskog korištenja sredstava za potrebe financiranja javne usluge.

(16)Vlada Republike Hrvatske može odlukom utvrditi povlaštenu cijenu karte za prijevoz redovitih učenika srednjih škola te mjerila i kriterije na temelju kojih će se ostvarivati pravo na financiranje odnosno sufinanciranje međužupanijskog prijevoza redovitih učenika srednjih škola iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicija Ministarstva.

(17)U slučaju odbijanja zahtjeva za ostvarivanje prava na besplatan otočni cestovni prijevoz, nadležno upravno tijelo obalno-otočne jedinice područne (regionalne) samouprave donosi rješenje protiv kojeg je dopuštena žalba Ministarstvu.

(18)Postupak provedbe sklapanja ugovora o javnim uslugama, načine izračuna intenziteta državne potpore i druga postupanja koja prethode sklapanju ugovora, isplatama iz državnog proračuna, praćenju izvršavanja ugovora o javnim uslugama i nadzor nad namjenskim korištenjem sredstava državne potpore uredit će se uredbom Vlade Republike Hrvatske.

(19)Ministar pravilnikom o obavljanju javnog prijevoza putnika u cestovnom prometu propisuje način i postupak usklađivanja voznih redova, način sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi, dokumentaciju koju je potrebno dostaviti prilikom dodjele prava na prijevoz kao javnoj usluzi ili prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole, obrazac dozvola za javni linijski prijevoz, visinu naknade za izdavanje dozvole te sadržaj i način vođenja upisnika izdanih dozvola.

(20)Način ostvarivanja prava na besplatan otočni cestovni prijevoz propisuje ministar pravilnikom. Sudska praksa: Presuda

Uredba o postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama
Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na besplatan javni otočni cestovni prijevoz
Pravilnik o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu Članak 33.a (NN 136/24) Dozvola za javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu

(1)Dozvola za javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu izdaje se s rokom važenja do pet godina.

(2)Dozvola iz stavka 1. ovoga članka nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

(3)Iznimno od stavka 2. ovoga članka, pravni sljednik prijevoznika na kojeg glasi dozvola nastavlja s obavljanjem prijevoza na temelju izdane dozvole i preuzima istovjetna prava i obveze, uz prethodnu suglasnost izdavatelja dozvole.

(4)Dozvola iz stavka 1. ovoga članka sadrži naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika, naziv linije, vozni red, prijevozni pravac (itinerar) i rok važenja.

(5)Naknada za izdavanje dozvola za županijski prijevoz putnika prihod je proračuna županije, a naknada za izdavanje dozvola za međužupanijski prijevoz putnika prihod je HGK-a. Članak 33.b (NN 136/24) Uvjeti za izdavanje dozvola

(1)Prijevoznik je dužan u roku od 15 dana od dana objave izvješća o usklađenim voznim redovima podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole ili za izmjenu voznog reda za međužupanijski linijski prijevoz HGK-u odnosno zahtjev za izdavanje dozvole ili za izmjenu voznog reda za dozvolu Zajednice koje uključuju unutarnji linijski prijevoz putnika i/ili kabotažu te zahtjev za izdavanje dozvole ili izmjenu voznog reda za međunarodni linijski prijevoz za treće države Ministarstvu.

(2)Prijevoznik je dužan uz zahtjev za izdavanje dozvole, osim usklađenog voznog reda, priložiti sljedeće:

a)dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu
b)itinerar
c)cjenik za međunarodne linije za treće države
d)potvrdu nadležnih tijela o plaćenim porezima i doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ne stariju od 30 dana
e)presliku ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika
f)izvornik ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sa stranim prijevoznikom na načelu uzajamnosti na hrvatskom jeziku i jeziku poslovnog partnera, ako se radi o međunarodnoj liniji.

(3)Prijevoznik je dužan u zahtjevu za izdavanje dozvole navesti naziv linije i rok važenja dozvola.

(4)Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 33.c (NN 136/24) Obnova dozvola

(1)Zahtjev za obnovu dozvole podnosi se izdavatelju dozvole najkasnije tri mjeseca prije isteka roka njezina važenja.

(2)Zahtjev za obnovu dozvole mora sadržavati dokaz o prijevoznim kapacitetima i najmanje jednom zaposlenom vozaču po autobusu, itinerar u odgovarajućem mjerilu i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza ako prijevoz obavljaju dva ili više prijevoznika te suglasnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba u kojima na temelju važećeg voznog reda obavlja prijevoz između više stajališta u jednoj županiji.

(3)Izdavatelj dozvole će prijevozniku rješenjem obnoviti dozvolu, osim ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga nije obavljao prijevoz na liniji za koju traži obnovu dozvole, ili ako se nije pridržavao uvjeta iz voznog reda, posebno pristajanja na autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima.

(4)Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za obnovu dozvole za županijski i međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 33.d (NN 136/24) Prestanak važenja dozvole prije isteka roka važenja

(1)Dozvola se ukida prije isteka roka važenja u sljedećim slučajevima:

a)prestankom važenja licencije
b)ako prijevoznik prestane ispunjavati bilo koji od uvjeta na temelju kojih je dobio dozvolu
c)na zahtjev prijevoznika
d)ako prijevoznik po posebnim propisima prestane postojati ili
e)ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz po dozvoli odnosno voznom redu uzastopce najmanje tri dana.

(2)Izdavatelj dozvole donosi rješenje o ukidanju dozvole.

(3)Protiv rješenja o ukidanju dozvole za županijski i međužupanijski linijski prijevoz putnika može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja o ukidanju dozvole za međunarodni linijski prijevoz za treće države žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 33.e (NN 136/24) Pravna zaštita u postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi

(1)Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nadležna je za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi.

(2)Pravna zaštita u postupcima sklapanja ugovora o prijevozu kao javnoj usluzi provodi se u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje javna nabava, Članak

Obveze prijevoznika u obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u smislu ovoga Zakona dužan je: – svoje prijevozne usluge pružati svim korisnicima prijevoza bez diskriminacije i pod jednakim uvjetima – donijeti i primjenjivati cjenik prijevoznih usluga i putnicima izdavati vozne karte sukladno cjeniku, koje mogu biti u tiskanom ili digitalnom obliku – obavljati javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u skladu s ovim Zakonom, potpisanim ugovorima o javnoj usluzi, važećim voznim redovima, važećim dozvolama, važećim cjenicima te Općim uvjetima prijevoza – za vrijeme prijevoza u vozilu imati običnu presliku primjerka dozvole i voznog reda ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se dokazuje pravo obavljanja prijevoza (ugovor, izvadak iz ugovora i sl.) i po kojima se prijevoz obavlja – za vrijeme prijevoza u vozilu imati ostalu dokumentaciju propisanu odredbama ovoga Zakona – brinuti za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza i – javno, a najmanje na svojim mrežnim (web) stranicama ili na drugi odgovarajući način, objaviti početak, izmjenu ili prestanak obavljanja prijevoza po određenom voznom redu, liniji, odnosno dozvoli. Članak
(NN 136/24) Daljinar i najmanje vozno vrijeme

(1)Vozni redovi u javnom linijskom prijevozu putnika u unutarnjem cestovnom prometu izrađuju se na temelju daljinara i najmanjeg voznog vremena.

(2)Daljinar i najmanje vozno vrijeme utvrđuje HGK.

(3)Daljinar i najmanje vozno vrijeme upisuju se u Elektroničku bazu podataka daljinara i najmanjih voznih vremena.

(4)Ministar pravilnikom propisuje način određivanja daljinara i najmanjeg voznog vremena. Članak 36. (NN 136/24) Vozne karte

(1)Vozne karte prodaju se samo za one linije po kojima prijevoznik ima pravo obavljati prijevoz temeljem važećih ugovora ili dozvola, u skladu s važećim voznim redom i utvrđenim cjenikom.

(2)Vozna karta mora sadržavati naziv prijevoznika, relaciju prijevoza, cijenu prijevoza, datum putovanja na karti ili nekom drugom dokumentu povezanom s kartom, osim ako je karta izdana kao godišnja ili mjesečna karta.

(3)Putnici koji koriste javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu tijekom cijele vožnje moraju imati važeću voznu kartu kod sebe. Smatra se da putnik posjeduje voznu kartu ako je ima u tiskanom obliku, u digitalnom obliku (PDF) ili u aplikaciji za prodaju voznih karata.

(4)Na zahtjev inspektora cestovnog prometa ili druge osobe ovlaštene za nadzor putnik je dužan dati voznu kartu na uvid.

(5)Prijevoznik ili vozač dužni su svakom putniku izdati voznu kartu sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 37. Obavijest o kašnjenju autobusa

(1)Prijevoznik je dužan, u slučaju nemogućnosti održavanja polaska ili o zakašnjenju u polasku duljem od 15 minuta na županijskoj liniji, ili u slučaju nemogućnosti održavanja polaska ili o zakašnjenju u polasku duljem od 30 minuta na međužupanijskoj liniji, bez odgode izvijestiti autobusni kolodvor odnosno putnički terminal s kojeg započinje prijevoz po voznom redu.

(2)Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka autobusni kolodvor s kojeg započinje prijevoz dužan je o zakašnjenju izvijestiti putnike.

(3)Prava putnika u slučaju neodržavanja prijevoza ili u slučaju većeg zakašnjenja ili u slučaju drugih većih problema u prijevozu regulirana su posebnim propisom kojim se reguliraju prava putnika u cestovnom prometu. Članak 38. Privremeni prekid prijevoza na liniji

(1)Obavljanje prijevoza na određenoj liniji po kojoj se obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se privremeno prekinuti samo kad nastanu i za vrijeme dok traju okolnosti koje prijevoznik nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao otkloniti (slučajevi više sile).

(2)O privremenom prekidu prijevoza iz stavka 1. ovoga članka prijevoznik je dužan izvijestiti javnost sredstvima javnog priopćavanja ili preko svoje mrežne (web) stranice, odmah nakon nastanka okolnosti koje su taj prekid izazvale.

(3)O privremenom prekidu prijevoza iz stavka

ovoga članka prijevoznik će bez odgode izvijestiti autobusne kolodvore i putničke terminale koje koristi po voznom redu. Članak
(NN 136/24) Trajna obustava prijevoza

(1)Ako prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na međužupanijskoj liniji, odnosno na županijskoj liniji kada županijski prijevoz nije reguliran ugovorom o javnoj usluzi, a za koje ima dozvolu ili koncesiju, dužan je izdavatelju dozvole ili davatelju koncesije podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza.

(2)Trajna obustava prijevoza na linijama u županijskom prijevozu, ako isti nije reguliran dozvolama ili koncesijom, regulirana je odredbama ugovora o javnoj usluzi kojim se regulira pravo na prijevoz.

(3)Izdavatelj dozvole ili davatelj koncesije, po primitku zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, donijet će rješenje o ukidanju dozvole ili voznog reda radi trajne obustave prijevoza.

(4)Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka za županijske linije može se izjaviti žalba Ministarstvu, a za međužupanijske linije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5)Prijevoznik je dužan o trajnoj obustavi prijevoza na određenoj liniji izvijestiti javnost preko medija ili vlastite mrežne (web) stranice.

(6)O trajnoj obustavi prijevoza iz stavka

ovoga članka izdavatelj dozvole ili davatelj koncesije će bez odgode pisanim putem izvijestiti autobusne kolodvore koje je prijevoznik koristio po voznom redu, dostavom preslike rješenja iz stavka
ovoga članka, kao i inspekciju cestovnog prometa.

(7)Ako prijevoznik zbog neopravdanih razloga ne obavlja prijevoz po dozvoli, odnosno voznom redu na županijskoj ili međužupanijskoj liniji uzastopce najmanje tri dana, gubi pravo obavljanja prijevoza na toj liniji ili voznom redu, prijevoz se trajno obustavlja, a dozvola odnosno vozni red prestaju važiti.

(8)U slučaju iz stavka 7. ovoga članka izdavatelj dozvole donosi rješenje kojim se dozvola ukida.

(9)Protiv rješenja iz stavka

ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu za županijske linije ili se može pokrenuti upravni spor za međužupanijske linije. Članak
Zajedničko obavljanje prijevoza

(1)Dva ili više prijevoznika mogu zajednički obavljati prijevoz kao kooperaciju.

(2)Prijevoznici iz stavka 1. ovoga članka u slučaju zajedničkog obavljanja prijevoza na međužupanijskoj liniji ili županijskoj liniji kada županijski prijevoz nije reguliran ugovorom o javnoj usluzi, dužni su uz zahtjev za zajedničko obavljanje prijevoza priložiti i pisani ugovor o zajedničkom obavljanju prijevoza.

(3)U ugovoru iz stavka 2. ovoga članka obvezno je navesti koji od prijevoznika je u određenom razdoblju odgovoran za održavanje prijevoza na liniji, kao i utvrditi druga prava i obveze prijevoznika u vezi sa zajedničkim obavljanjem prijevoza.

(4)Za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka izdaje se jedna dozvola koja glasi na sve prijevoznike.

(5)U slučaju prestanka ispunjavanja bilo kojeg uvjeta za izdavanje dozvole ili u slučaju izricanja mjere zabrane obavljanja prijevoza u trajanju dužem od tri mjeseca nekom od prijevoznika iz stavka 1. ovoga članka, dozvola iz stavka 4. ovoga članka ukida se rješenjem.

(6)U slučaju iz stavka 5. ovoga članka izdaje se nova dozvola iz koje će biti izostavljen prijevoznik koji je prestao ispunjavati bilo koji od uvjeta za izdavanje dozvole ili mu je izrečena mjera zabrane obavljanja prijevoza u trajanju dužem od tri mjeseca.

(7)Zajedničko obavljanje prijevoza u komunalnom i županijskom prijevozu putnika, ako se isti obavlja temeljem koncesije ili ugovora o javnoj usluzi, regulirano je ugovorom o koncesiji ili ugovorom o javnoj usluzi kojim se uređuje takav prijevoz.

(8)Prijevoznici koji zajednički obavljaju prijevoz dužni su ga obavljati sukladno odredbama ugovora o zajedničkom obavljanju prijevoza, odredbama ovoga Zakona te uvjetima iz dozvole iz stavaka 4. i 6. ovoga članka.

(9)Protiv rješenja iz stavka

ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu za županijske linije ili se može pokrenuti upravni spor za međužupanijske linije. Članak
Način obavljanja javnog linijskog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu

(1)Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu ili pravo na prijevoz sukladno ugovoru o koncesiji ili ugovoru o javnoj usluzi u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun.

(2)Prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u županijskom prijevozu i u međužupanijskom prijevozu dužan je jednim vozilom održavati prijevoz samo temeljem jedne dozvole, odnosno voznog reda.

(3)Prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka može, u uvjetima kada to dozvoljava razina prijevozne potražnje, obavljati prijevoz jednim vozilom i temeljem najviše dviju dozvola odnosno voznih redova isključivo ako se u voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja na određenoj relaciji.

(4)U slučaju obavljanja prijevoza na način iz stavka

ovoga članka prijevoznik je dužan za naplatu karata na traženim relacijama koristiti važeće cjenike iz svake pojedinačne dozvole tako da primjenjuje cijenu prijevoza na određenoj relaciji koja je najpovoljnija za putnika. Članak
(NN 136/24) Podvozarstvo

(1)Prijevoznik može privremeno, na određenoj liniji u županijskom linijskom prijevozu ako je isti reguliran dozvolama za prijevoz i u međužupanijskom linijskom prijevozu, ne dulje od 90 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza putnika drugom prijevozniku koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog ugovora o podvozarstvu.

(2)U slučaju obavljanja prijevoza iz stavka

ovoga članka nositelj dozvole dužan je nakon sklapanja ugovora iz stavka
ovoga članka ishoditi suglasnost izdavatelja dozvole.

(3)Za vrijeme obavljanja prijevoza suglasnost izdavatelja dozvole za obavljanje podvozarstva mora se nalaziti u vozilu i vozač je mora pokazati na zahtjev osobe koja je ovlaštena za nadzor.

(4)Podvozarstvo u prijevozu putnika koji se uređuje temeljem ugovora o koncesiji ili ugovora o javnoj usluzi uređuje se odredbama ugovora o koncesiji ili ugovora o javnoj usluzi kojim se uređuje pravo na prijevoz. Članak 43. Obveze vozača u javnom linijskom prijevozu putnika

(1)Vozač u javnom linijskom prijevozu putnika dužan je: – u granicama raspoloživih mjesta u vozilu, prihvatiti i prevesti svaku osobu, uz prihvat prtljage, sukladno odredbama Općih uvjeta prijevoza – udaljiti iz vozila svaku osobu koja narušava red i mir u vozilu, koja ometa druge putnike ili članove posade, osobu u alkoholiziranom stanju ili osobu koja na bilo koji drugi način krši odredbe Općih uvjeta prijevoza – poštivati vozni red i ostale uvjete iz dozvole, odnosno ugovora o prijevozu – koristiti mjesta zaustavljanja koja su predviđena voznim redom – ne ukrcavati i/ili iskrcavati putnike izvan autobusnih kolodvora, putničkih terminala i autobusnih stajališta, koji su određeni voznim redom – imati u vozilu i na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor pokazati izvod iz licencije za obavljanje unutarnjeg prijevoza ili ovjerenu vjerodostojnu presliku licencije Zajednice za međunarodni prijevoz kao javnu uslugu – imati u vozilu ispravno popunjeni putni radni list u županijskom i međužupanijskom javnom linijskom i posebnom linijskom prijevozu te u mikroprijevozu – imati u vozilu primjerak ugovora o podvozarstvu, ako se prijevoz obavlja kao podvozarstvo, te suglasnost nadležnog tijela na podvozarstvo – imati u vozilu običnu presliku primjerka dozvole, ovjerenog voznog reda ili drugog dokumenta na temelju kojeg se obavlja prijevoz putnika – imati u vozilu dokaz kojim se dokazuje radni status vozača kod prijevoznika koji obavlja prijevoz (preslika važećeg ugovora o radu ili ovjerena zadnja isplatna lista od plaće ili ovjerena potvrda poslodavca o zasnovanom radnom odnosu ili prijava radnika na zdravstveno i mirovinsko osiguranje) – imati u vozilu potvrdu za vozače iz trećih država, ako je vozač obveznik njezina posjedovanja i – imati u vozilu sve druge potrebne dokumente propisane ovim Zakonom, a koji se odnose na obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika.

(2)Vozač je dužan poslodavcu redovito predavati pravilno popunjene putne radne listove, a poslodavac ih je dužan čuvati najmanje dvije godine od dana prometovanja te pokazati na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor.

(3)Uz pravilno popunjeni putni radni list iz stavka

ovoga članka mora se nalaziti i odgovarajuća evidencija rada mobilnih radnika vezana za predmetni putni radni list, sukladno posebnim propisima kojima se reguliraju radna vremena mobilnih radnika u cestovnom prijevozu. IV.b Posebni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu Članak
(NN 136/24) Obavljanje posebnog linijskog prijevoza putnika

(1)Posebni linijski prijevoz putnika može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2)Posebni linijski prijevoz prijevoznik obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto i vozilima kategorije M2 i M3, odnosno specijalnim cestovnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika.

(3)Popis putnika obvezni je i sastavni dio ugovora iz stavka 2. ovoga članka i prijevoznik ga za vrijeme prijevoza mora imati u vozilu.

(4)Tijekom obavljanja posebnog linijskog prijevoza prijevoznik u vozilu mora imati presliku ugovora i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavaka 6., 10. i 11. ovoga Zakona.

(5)Prijevozniku je zabranjen prijevoz putnika iz stavka 1. ovoga članka koji nisu upisani u popis putnika.

(6)Prijevoznik je dužan u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora iz stavka 2. ovoga članka dostaviti primjerak ugovora Ministarstvu za međužupanijski posebni linijski prijevoz, odnosno upravnom tijelu županije ili Grada Zagreba nadležnom za poslove prometa za županijski posebni linijski prijevoz, koji vode Registar posebnih linijskih prijevoza.

(7)Iznimno, u sklopu posebnog linijskog prijevoza putnika može se obavljati i prijevoz putnika koji nisu navedeni u popisu putnika iz stavka 3. ovoga članka u mjesta i iz mjesta u kojima ne postoji organizirani javni linijski prijevoz putnika.

(8)Za obavljanje prijevoza iz stavka 7. ovoga članka prijevoznik mora imati dozvolu koju za međužupanijske linije izdaje Ministarstvo, a za županijske linije upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa ili upravno tijelo za promet Grada Zagreba, o čemu se odlučuje rješenjem.

(9)Prilikom izdavanja dozvole iz stavka 8. ovoga članka izdavatelj dozvole dužan je utvrditi sljedeće: – vremensku i mjesnu dostupnost javnog linijskog cestovnog prijevoza, drugih oblika prijevoza putnika propisanih ovim Zakonom i prijevoza putnika iz drugih grana prometa – potrebe posebnih kategorija korisnika prijevoza – utjecaj na ekonomsku, stratešku i društvenu opstojnost postojećih linija i – mogućnosti rješavanja prijevoza putnika mikroprijevozom ili javnim linijskim prijevozom ugovorom o javnoj usluzi.

(10)Protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za županijske linije iz stavka

ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za međužupanijske linije iz stavka
ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

(11)Ministar će pravilnikom iz članka

stavka
ovoga Zakona propisati obvezne elemente ugovora o posebnom linijskom prijevozu. IV.c Shuttle prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu Članak
Obavljanje shuttle prijevoza

(1)Shuttle prijevoz može obavljati prijevoznik koji ima licenciju za javni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2)Prijevoznik na vozilu kojim se obavlja prijevoz iz stavka 1. ovoga članka mora na vidljivom mjestu imati istaknutu oznaku vrste prijevoza, oznaku relacije na kojoj se prijevoz obavlja, cjenik i vrijeme polaska.

(3)Za vrijeme obavljanja shuttle prijevoza putnika vozač u vozilu mora imati presliku ugovora o obavljanju shuttleprijevoza, cjenik i dokumente iz članka 43. stavka 1. podstavka 6. i 10. ovoga Zakona.

(4)Shuttle prijevoz putnika prijevoznik mora obavljati sukladno definiciji iz članka

stavka
točke
ovoga Zakona i ne smije imati obilježja drugih oblika prijevoza. IV.d Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu Članak
(NN 30/21) Obavljanje povremenog prijevoza putnika

(1)Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može obavljati prijevoznik koji ima licenciju za obavljanje prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika.

(2)Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu prijevoznik može obavljati vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno i osam + jedno putničko mjesto ili vozilima kategorije M2 ili M3.

(3)Povremeni prijevoz putnika koji obavlja prijevoznik ne smije sadržavati ponovljene elemente linijskog ni posebnog linijskog prijevoza ni autotaksi prijevoza, kao što su relacija, vrijeme odlaska i dolaska te unaprijed definirana mjesta ulaska i izlaska putnika.

(4)Povremeni prijevoz namijenjen je potrebama za jednokratnim putovanjima i nema funkciju prijevoza dnevne migracije.

(5)Povremeni prijevoz putnika obavlja se na temelju pisanog ugovora sklopljenog između naručitelja prijevoza i prijevoznika.

(6)Pri obavljanju povremenog prijevoza putnika vozač u vozilu mora imati izvornik ili presliku ugovora o prijevozu iz stavka

ovoga članka te dokumente iz članka
stavka
podstavaka
i
ovoga Zakona.

(7)Ako je povremeni prijevoz putnika reguliran ugovorom kojim je obuhvaćeno više putovanja, u vozilu prijevoznik, osim ugovora, mora imati i nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (vaučer, zahtjev za prijevoz i sl.).

(8)Povremeni prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu može se obavljati kao kružna vožnja zatvorenih vrata, putovanje punog vozila u polasku i praznog u povratku, putovanje praznog vozila u polasku i punog u povratku te kao prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama. IV.e Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu Članak 47. (NN 30/21, 136/24) Obavljanje autotaksi prijevoza putnika

(1)Autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se na temelju licencije za autotaksi prijevoz putnika i dozvole za autotaksi prijevoz putnika, sukladno definiciji iz članka 4. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.

(2)Pravne i fizičke osobe – obrtnici koji obavljaju autotaksi prijevoz, isključivo radi zaustavljanja u svrhu ukrcaja i iskrcaja putnika mogu koristiti stajališta namijenjena za vozila javnog prijevoza i autotaksi stajališta, a za vožnju mogu koristiti prometni trak namijenjen za kretanje vozila javnog prijevoza putnika.

(3)Dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza iz stavka 1. ovoga članka rješenjem izdaje nadležno upravno tijelo za promet jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba. Pravna ili fizička osoba – obrtnik može dobiti dozvolu više jedinica lokalne samouprave ako zadovoljava sve uvjete propisane ovim Zakonom.

(4)Dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdat će se pravnoj ili fizičkoj osobi – obrtniku koja ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu u trenutku predaje zahtjeva za izdavanje dozvole.

(5)Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb ne može ograničiti broj izdanih dozvola na svom području.

(6)Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb može donijeti propis kojim utvrđuje lokacije i opremljenost autotaksi stajališta, način njihova korištenja, kao i visinu naknade za izdavanje dozvola.

(7)Najviša naknada za izdavanje dozvole ne može biti viša od jedne desetine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće u pravnim osobama u jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu za posljednji mjesec za koji su objavljeni podaci, a koji prethodi podnošenju zahtjeva za izdavanje dozvole.

(8)»Naknada za izdavanje dozvole iz stavka 7. ovoga članka naplaćuje se ovisno o najvećem broju vozila kojima se planira obavljati autotaksi prijevoz putnika, i to tako da se za jedno do dva vozila naplaćuje iznos kao za jednu dozvolu, za tri do deset vozila naplaćuje se iznos kao za šest dozvola, za 11 do 50 vozila naplaćuje se iznos kao za 30 dozvola, za 51 do 100 vozila naplaćuje se iznos kao za 70 dozvola, a za više od 100 vozila naplaćuje se iznos kao za 100 dozvola.

(9)Jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su voditi evidenciju o izdanim autotaksi dozvolama, a koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(10)Pravna osoba ili fizička osoba – obrtnik podnosi jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu zahtjev za izdavanje dozvole u pisanom ili u elektroničkom obliku. Uz zahtjev treba priložiti presliku važeće licencije za obavljanje autotaksi prijevoza putnika.

(11)Ako je omogućeno izdavanje dozvole u elektroničkom obliku, svi potrebni dokazi prilažu se u elektroničkom obliku.

(12)Ako podnositelj urednog zahtjeva ispunjava propisane uvjete, nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba izdaje rješenje o dozvoli za obavljanje autotaksi prijevoza te dostavlja podnositelju zahtjeva izvornik dozvole.

(13)Nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba dužno je odlučiti o zahtjevu za izdavanje dozvole i donijeti odgovarajuće rješenje u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(14)Ako nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba ne odluči o zahtjevu u navedenom roku, po zahtjevu će postupati Ministarstvo, koje će donijeti odgovarajuće rješenje u roku od idućih 15 dana, u kojem slučaju se naknada za izdavanje dozvole iz stavka 7. ovoga članka uplaćuje u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

(15)Dozvola se izdaje na razdoblje od pet godina, a najdulje do dana isteka licencije.

(16)Dozvola nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana.

(17)Prilikom podnošenja zahtjeva za obnovu dozvole, koji se podnosi najkasnije dva mjeseca prije isteka roka njezina važenja, autotaksi prijevoznik dužan je dokazati da ima važeću licenciju za obavljanje autotaksi prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu.

(18)Ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete za izdavanje ili obnovu dozvole, nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba zahtjev će odbiti rješenjem protiv kojega se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(19)Izvornik dozvole nalazi se u sjedištu autotaksi prijevoznika.

(20)Prilikom obavljanja autotaksi prijevoza, odnosno tijekom vožnje vozač autotaksi prijevoznika dužan je u vozilu imati presliku dozvole.

(21)Sve izdane dozvole i licencije za autotaksi prijevoz putnika te podatke o vozilima kojima se obavlja autotaksi prijevoz izdavatelji licencija i dozvola dužni su upisati u Bazu izdanih licencija i dozvola za autotaksi prijevoz, koja je sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.

(22)Nadzor nad obavljanjem autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu provodi Ministarstvo, službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i ministarstva nadležnog za financije, službenici Carinske uprave (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) te komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave na čijem području se autotaksi prijevoz obavlja.

(23)U obavljanju nadzora iz stavka 22. ovoga članka komunalni i/ili prometni redari jedinice lokalne samouprave, službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Carinske uprave imaju ovlast pregleda dokumentacije, licencije, dozvola, vozila i vozača.

(24)U slučaju utvrđenih nepravilnosti službenici iz stavka 22. ovoga članka obvezni su o tome sastaviti pisano izvješće i dostaviti ga inspekciji cestovnog prometa na daljnje postupanje.

(25)Ministar će pravilnikom iz članka

stavka
ovoga Zakona propisati način vođenja evidencije o izdanim autotaksi dozvolama. Članak
Područje obavljanja autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu i cjenik autotaksi usluga

(1)Autotaksi prijevoz putnika obavlja se tako da prijevoznik koji obavlja djelatnost autotaksi prijevoza smije ukrcati putnika i započeti prijevoz samo na području jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba za koju ima dozvolu.

(2)Ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem taksimetra, za vrijeme obavljanja usluge u vozilu mora biti uključen taksimetar i mora na vidljivom mjestu u vozilu imati istaknut cjenik.

(3)Cjenik autotaksi prijevoza iz stavka 2. ovoga članka samostalno utvrđuje prijevoznik, a mora sadržavati najmanje cijenu po jednom prijeđenom kilometru.

(4)Ako prijevoznik pruža uslugu autotaksi prijevoza putnika putem elektroničke aplikacije iz koje su putniku unaprijed vidljivi maksimalna cijena i planirana ruta putovanja, aplikacija mora biti uključena u vozilu za cijelo vrijeme pružanja usluge. Članak

Strani autotaksi prijevoznik Strani prijevoznik može obavljati autotaksi prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske ako je to uređeno međunarodnim ugovorom, pod uvjetima iz tog ugovora. IV.f Mikroprijevoz Članak
(NN 136/24) Obavljanje mikroprijevoza

(1)Mikroprijevoz može obavljati prijevoznik koji posjeduje licenciju za prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu ili licenciju za autotaksi prijevoz ili licenciju za djelatnost iznajmljivanja vozila s vozačem ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika, temeljem odredbi odluke jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu te temeljem odredbi ovoga Zakona.

(2)Mikroprijevoz prijevoznik obavlja vozilima kategorije M1 ili vozilima kategorije M2, pod uvjetima propisanim odlukom jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu.

(3)Mikroprijevoz prijevoznik obavlja radi zadovoljavanja prijevoznih potreba stanovništva u ruralnim i slabo naseljenim područjima, tamo gdje nije organiziran javni linijski prijevoz putnika, sukladno voznom redu koji je prilagođen osobama koje traže prijevoz.

(4)Mikroprijevoz se obavlja na temelju ugovora potpisanog između naručitelja prijevoza i prijevoznika, a u skladu s odredbama odluke jedinice lokalne samouprave o mikroprijevozu.

(5)Za vrijeme obavljanja prijevoza iz stavka

ovoga članka vozač mora kod sebe imati presliku ugovora o mikroprijevozu i dokumente iz članka
stavka
podstavaka
i
ovoga Zakona.

(6)Odlukom jedinice lokalne samoup

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.