Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj zakon definira minimalne uvjete za obavljanje određenih profesija u Hrvatskoj i regulira priznavanje stručnih kvalifikacija stečenih u inozemstvu. Cilj mu je omogućiti slobodno kretanje stručnjaka unutar Europskog gospodarskog prostora i Švicarske Konfederacije.

Što regulira

Minimalne uvjete osposobljavanja za određene profesije u Republici Hrvatskoj.
Priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija.
Sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za poslovni nastan i slobodu pružanja usluga.
Postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija i uspostavu Europske profesionalne kartice.

Tko se tiče

Doktori medicine, doktori dentalne medicine, medicinske sestre, primalje, magistri farmacije, doktori veterinarske medicine i arhitekti.
Državljani država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji su stekli stručne kvalifikacije ili obavili pripravnički staž u tim državama.

Ključne točke

Zakon se primjenjuje na državljane država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije.
Utvrđuje uvjete za djelomičan pristup reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj.
Uključuje priznavanje pripravničkog staža obavljenog izvan matične države ili u državama EGP-a i Švicarskoj Konfederaciji.
Preuzima Direktive EU 2005/36/EZ i 2018/958 o priznavanju stručnih kvalifikacija i ispitivanju proporcionalnosti.

Tekst zakona

Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/2

6 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Europska unija Ustav Republike Hrvatske Zakon o strancima Zakon o azilu Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora Zakon o pravu državljana drugih država članica Europske unije u izborima za predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije Zakon o uslugama Zakon o nadzoru robe s dvojnom namjenom Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa Zakon o provedbi uredbi Europske unije o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2014-2020 Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 606.2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 650.2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od

srpnja
o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od
srpnja
o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe ( Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/2365 o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka Zakon o provedbi projekata međunarodne institucionalne suradnje Europske unije i projekata tehničke pomoći Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od
svibnja
o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 Zakon o sustavu provedbe programa Europske unije i sustavu provedbe projekata financiranih iz sredstava zajmova i darovnica iz ostalih inozemnih izvora Zakon o uvođenju Europskog društva - Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga interesnog udruženja (EGIU) Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga i Uredbe (EU) 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 Zakon o institucionalnom okviru za korištenje fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj Opća uredba o zaštiti podataka - Uredba (EU) 2016/679 Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2182/2004 o medaljama i žetonima koji nalikuju eurokovanicama Zakon o mjerama ograničavanja Zakon o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći Geodezija Zakon o općem upravnom postupku Zakon o vodama Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti Zakon o cestama Zakon o šumama Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka Zakon o željeznici Zakon o prostornom uređenju Zakon o gradnji Zakon o građevinskoj inspekciji Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju Zakon o naseljima Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu Zdravlje i zdravstvo Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji Zakon o zaštiti od buke Zakon o zaštiti i spašavanju Zakon o zaštiti na radu Zakon o zdravstvenoj zaštiti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju Zakon o zaštiti okoliša Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji Zakon o zaštiti prava pacijenata Zakon o zaštiti znaka i naziva Crveni križ Zakon o Hrvatskom crvenom križu Zakon o ustanovama Zakon o sanitarnoj inspekciji Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja Zakon o doprinosima Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti Zakon o primaljstvu Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti Zakon o lijekovima Zakon o medicinskim proizvodima Zakon o liječništvu Zakon o dentalnoj medicini Zakon o sestrinstvu Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti Zakon o ljekarništvu Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o djelatnostima u zdravstvu Zakon o kemikalijama Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti Zakon o krvi i krvnim pripravcima Zakon o biocidnim pripravcima Zakon o primjeni ljudskih tkiva i stanica Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja Zakon o predmetima opće uporabe Zakon o vodi za ljudsku potrošnju Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 528.2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi stavljanja na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja Zakon o psihološkoj djelatnosti Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom Zakon o djelatnosti psihoterapije Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/745 o medicinskim proizvodima i Uredbe (EU) 2017/746 o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča Zakon o listi profesionalnih bolesti Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od
svibnja
o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskog tijela u svrhu liječenja Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i vijeća od
travnja
o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ Zakon o korištenju psa pomagača Zakon o privremenoj mjeri u području obveznoga zdravstvenog osiguranja Zakon o provedbi Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/161 оd
listopada
o dopuni Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem detaljnih pravila za sigurnosne oznake na pakiranjima lijekova za humanu primjenu Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece Zakon o prijenosu osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Vukovar i bolnicom hrvatskih veterana na Republiku Hrvatsku Zakon o obaveznom cijepljenju protiv ospica (Morbili) Zakon o obaveznom cijepljenju protiv rubeole i obaveznom prijavljivanju oboljenja Zakon o Registru osoba s invaliditetom Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2021/2282 Europskog parlamenta i Vijeća od
prosinca
o procjeni zdravstvenih tehnologija i izmjeni Direktive 2011/24/EU Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2023/1322 Europskog parlamenta i Vijeća od
lipnja
o Agenciji Europske unije za droge (EUDA) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1920/2006 Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacijaNN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23, 126/25 na snazi od 11.10.
Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija 2023-2025Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija 2020-2023Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija 2019-2020Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija 2015-2019Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija 2009-2014Ministarstvo zdravljaHrvatska liječnička komoraHrvatska komora dentalne medicineMinistarstvo zaštite okoliša i prirodeHrvatska komora arhitekata I. OPĆE ODREDBE Članak 1.

(1)Ovim se Zakonom utvrđuju minimalni uvjeti osposobljavanja u Republici Hrvatskoj za pristup i obavljanje profesija doktora medicine, doktora medicine specijalista, doktora dentalne medicine, doktora dentalne medicine specijalista, medicinskih sestara odgovornih za djelatnost opće njege, primalja, magistara farmacije, doktora veterinarske medicine i arhitekata, kao i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, uključujući sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, slobodu pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija te postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija i priznavanje stručnih kvalifikacija na temelju zajedničkih kompetencijskih standarda te uspostavu i funkcioniranje Europske profesionalne kartice.

(2)Na postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje opći upravni postupak.

(3)Ovim se Zakonom utvrđuju uvjeti za djelomičan pristup reguliranoj profesiji u Republici Hrvatskoj te priznavanje pripravničkog staža obavljenog izvan svoje matične države, odnosno u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj Konfederaciji.

(4)Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak

(NN 47/20, 126/25) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeće direktive Europske unije: – Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
rujna
o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255,
2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom (EU) 2024/505 Europskog parlamenta i Vijeća od
veljače
o izmjeni Direktive 2005/36/EZ u pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu osposobljenih u Rumunjskoj (SL L, 2024/505,
2024.) – Direktiva (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća od
lipnja
o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije (SL L 173,
2018.). Članak 3.

(1)Ovaj se Zakon primjenjuje na državljane država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije, koji su stekli stručne kvalifikacije u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj Konfederaciji, odnosno koji su obavili pripravnički staž izvan svoje matične države, odnosno u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj Konfederaciji, a koji u Republici Hrvatskoj, kao osobe zaposlene kod određenog poslodavca ili osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, žele obavljati određenu reguliranu profesiju.

(2)Ovaj se Zakon primjenjuje i na državljane trećih zemalja koji su stekli stručne kvalifikacije u državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj Konfederaciji, osim odredbi glave IV. ovoga Zakona.

(3)Priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija državljanima država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije te trećih zemalja, koji su stručne kvalifikacije stekli izvan države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije, odnosno u trećim zemljama, provodi se u skladu s glavom VIII. ovoga Zakona. Članak 4.

(1)Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na pomorce i brodarce kojima je postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija reguliran posebnim propisima.

(2)Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na kvalifikacije osoba koje obavljaju uslužne ili posredničke poslove pri kojima ne dolaze u neposredan doticaj s opasnim kemikalijama, a kojima je postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija uređen posebnim propisima.

(3)Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na javne bilježnike koji se imenuju sukladno posebnim propisima. Članak 5. (NN 70/19, 47/20, 123/23) Pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 1. regulirana profesija – profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kod kojih je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih pravnih akata, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija te profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti kojima se bave članovi strukovnih organizacija s profesionalnim nazivom, kao i korištenje profesionalnog naziva koji je posebnim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija te predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti 2. države članice – odnosi se na države članice Europske unije, države potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarsku Konfederaciju 3. treće zemlje – odnosi se na sve zemlje koje nisu članice Europske unije, potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru te dio Švicarske Konfederacije 4. matična država – država članica u kojoj je kandidat stekao svoje stručne kvalifikacije za bavljenje određenom profesijom, odnosno djelatnošću; može biti i država članica poslovnog nastana nositelja stručne kvalifikacije 5. poslovni nastan – pravo fizičke i pravne osobe na obavljanje profesije, odnosno djelatnosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi propisani uvjeti za obavljanje istih u matičnoj državi članici te koja nema zabranu obavljanja, neovisno o tome je li u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, odnosno osobe koja trenutačno ne obavlja svoju profesiju 6. profesionalni naziv – naziv kojim se nositelju stručne kvalifikacije potvrđuje pravo na obavljanje određene regulirane profesije, a može biti različit od akademskog ili stručnog naziva ili stupnja koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije 7. stručni i akademski naziv i akademski stupanj – naziv i stupanj koji se stječe posjedovanjem obrazovne kvalifikacije u visokom obrazovanju 8. stručna kvalifikacija – kvalifikacija stečena:

a)po završetku formalnog obrazovanja kojim je obuhvaćeno i stručno usavršavanje te se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova
b)po završetku formalnog obrazovanja i nakon toga obavljenog stručnog usavršavanja, odnosno
c)ispunjavanjem uvjeta iz članka 13. ovoga Zakona, a dokazuje se potvrdom kompetentnosti ili
d)stručnim iskustvom 9. obrazovna kvalifikacija – kvalifikacija koja se stječe po završetku formalnog obrazovanja, a koja se dokazuje diplomom, svjedodžbom ili drugom javnom ispravom koju je izdala nadležna obrazovna ustanova 10. nositelj stručne kvalifikacije – osoba koja ispunjava sve potrebne uvjete za bavljenje određenom reguliranom profesijom u državi članici; u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije smatra se kandidatom 11. stručno iskustvo – stvarno i zakonito obavljanje profesije u punom ili nepunom radnom vremenu, a u skladu s odgovarajućim propisima za pojedinu profesiju 12. razdoblje prilagodbe – osposobljavanje radi stjecanja odgovarajućih kompetencija pod nadzorom kvalificiranog stručnjaka u Republici Hrvatskoj, koje može biti popraćeno zahtjevima za dodatnim obrazovanjem, stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem te podliježe ocjenjivanju; kvalificiranim stručnjakom smatra se osoba s odgovarajućim kompetencijama, stručnim znanjem i iskustvom 13. provjera kompetentnosti – provjera primjene stručnog znanja i vještina kandidata, uz pripadajuću samostalnost i odgovornost, a koju provode nadležna tijela radi ocjene kompetentnosti kandidata za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj 14. kompetencije – prema propisima kojima se uređuje Hrvatski kvalifikacijski okvir, obuhvaćaju znanja i vještine te pripadajuću samostalnost i odgovornost 15. nadležno tijelo – nadležne strukovne organizacije, tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije ili druga nadležna tijela ili organizacije koje su ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštene za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i nadležno tijelo druge države članice 16. Direktiva – Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (»Uredba IMI«) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28. 12. 2013.) 17. automatsko priznavanje – priznavanje inozemne stručne kvalifikacije iz glave IV. ovoga Zakona koje se odnosi isključivo na državljane država članica s dokazom o stručnoj kvalifikaciji izdanim u državi članici 18. zajednički kompetencijski okvir – zajednički skup kompetencija nužno potrebnih za obavljanje određene profesije; ne zamjenjuje nacionalne programe osposobljavanja, osim ako drugim pravnim propisima nije drukčije određeno 19. zajednički ispit – podrazumijeva standardiziranu provjeru kompetentnosti nositelja određenih stručnih kvalifikacija, a koja je dostupna u državama članicama koje su prihvatile zajednički kompetencijski okvir; uspješno polaganje ispita u jednoj državi članici omogućava nositelju stručnih kvalifikacija da obavlja profesiju u svakoj drugoj državi članici koja je prihvatila zajednički kompetencijski okvir pod istim uvjetima kao i nositelji stručnih kvalifikacija koji su svoje kvalifikacije stekli u toj državi 20. potvrda za neometano pružanje usluga na unutarnjem tržištu Europske unije – potvrda koja se izdaje pravnim i fizičkim osobama u svrhu neometanog obavljanja profesija i pružanja usluga na području drugih država članica, zapošljavanjem i obavljanjem gospodarske djelatnosti, odnosno samozapošljavanjem, poslovnim nastanom, odnosno privremenim i povremenim pružanjem usluga (u daljnjem tekstu: EU potvrda) 21. nadležno tijelo za izdavanje EU potvrde – tijelo ili strukovna organizacija ili institucija koja je posebnim propisima ovlaštena za izdavanje potvrda, odnosno za vođenje odgovarajućeg registra i izdavanje potvrda 22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost 23. pripravnički staž – razdoblje stručne prakse koja se obavlja pod nadzorom mentora ako predstavlja uvjet za pristup reguliranoj profesiji, a koji se može provoditi ili tijekom obrazovanja do stjecanja kvalifikacije ili nakon završetka obrazovanja 24. cjeloživotno učenje – svi oblici učenja tijekom života čija je svrha stjecanje i unapređivanje kompetencija za osobne, društvene i profesionalne potrebe, uključujući profesionalnu etiku 25. europski sustav prikupljanja i prenošenja bodova u visokom obrazovanju ili ECTS bodovi – sustav bodovanja za visoko obrazovanje koji se koristi u Europskom prostoru visokog obrazovanja 26. europska profesionalna kartica – elektronička potvrda u okviru IMI sustava kojom se dokazuje da je nositelj stručne kvalifikacije ispunio sve potrebne uvjete za pružanje usluga u Republici Hrvatskoj na privremenoj i povremenoj osnovi ili priznavanje stručnih kvalifikacija za poslovni nastan u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: EPC kartica) 27. nositelj EPC kartice – nositelj stručne kvalifikacije kojem je izdana EPC kartica sukladno glavi V. ovoga Zakona 28. nadležno tijelo za EPC karticu – nadležna strukovna organizacija ili drugo nadležno tijelo ili organizacija, odnosno tijelo državne uprave u čijem su djelokrugu regulirane profesije za koje je uvedena EPC kartica, a koje je posebnim provedbenim propisima ovlašteno za pripremu i obradu IMI dosjea te izdavanje EPC kartice 29. stručno osposobljavanje i usavršavanje radi obavljanja regulirane profesije – osposobljavanje i usavršavanje nakon formalnog obrazovanja koje obuhvaća jedan ili više programa koji su, tamo gdje je to primjereno, nadopunjeni odgovarajućim stručnim osposobljavanjem, odnosno pripravničkom ili stručnom praksom; struktura i razina stručnog osposobljavanja, odnosno pripravničke ili stručne prakse određuje se posebnim propisima ili ga nadzire ili odobrava nadležno tijelo 30. odgovorna osoba na upravljačkim i rukovodećim pozicijama – osoba koja je u okviru predmetne profesije radila u gospodarskom subjektu, uključujući podružnicu, kao odgovorna osoba gospodarskog subjekta ili podružnice ili kao zamjenik odgovorne osobe gospodarskog subjekta, ako taj položaj uključuje odgovornost koja je istovjetna odgovornosti odgovorne osobe koju zamjenjuje ili kao osoba na rukovodećem položaju u gospodarskom subjektu 31. zaštićeni profesionalni naziv – naziv koji se može upotrebljavati za obavljanje profesionalne djelatnosti ili skupine profesionalnih djelatnosti izravno ili neizravno, isključivo uz posjedovanje određene stručne kvalifikacije na temelju zakona ili drugih pravnih akata, a čija neovlaštena upotreba podliježe sankcijama 32. rezervirani poslovi – poslovi ili grupe poslova koje su ograničene na određenu profesiju na temelju zakona ili drugih pravnih akta, a koje može obavljati, izravno ili neizravno, isključivo osoba ovlaštena za obavljanje regulirane profesije, iako su ti poslovi zajednički i drugim reguliranim profesijama 33. provoditelj ocjene proporcionalnosti – ovlašteni predlagatelj zakona, podnositelj amandmana te ovlašteni predlagatelj i donositelj drugih propisa i općih akata čijim se odredbama ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje 34. nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti – tijela državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije. Članak 5.a (NN 47/20, 123/23)

(1)Provoditelj ocjene proporcionalnosti dužan je provesti ocjenu proporcionalnosti prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, uključujući korištenje profesionalnog naziva i profesionalnih djelatnosti koje su dopuštene na temelju takvog naziva.

(2)Ocjena proporcionalnosti provodi se za svaki propisani uvjet kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(3)Ocjena proporcionalnosti provodi se objektivno i neovisno, a temelji se na kvalitativnim, a kada je moguće i relevantno, i kvantitativnim dokazima.

(4)Opseg ocjenjivanja mora biti proporcionalan prirodi, sadržaju i učinku uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje.

(5)O ocjeni uvjeta kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje provoditelj ocjene proporcionalnosti sastavlja izjavu.

(6)Izjava iz stavka 5. ovoga članka mora omogućiti procjenu usklađenosti s načelom proporcionalnosti sukladno člancima 5.c i 5.d ovoga Zakona, a uključuje podatke o provoditelju ocjene proporcionalnosti, nadležnom tijelu za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti, uvjetu kojim se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje za koji je provedena ocjena proporcionalnosti te opravdane razloge za utvrđivanje ocijenjenog uvjeta.

(7)Ako je provoditelj ocjene proporcionalnosti nadležna strukovna organizacija koja je ovim Zakonom i posebnim propisima ovlaštena za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, ista je dužna ishoditi suglasnost nadležnog tijela za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti na izrađenu izjavu iz stavka 5. ovoga članka.

(8)Nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je dostaviti izjavu i suglasnost iz stavka 7. ovoga članka koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona.

(9)Nakon uvođenja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje, nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dužno je pratiti njihovu usklađenost s načelom proporcionalnosti, uzimajući u obzir promjene koje su nastupile nakon njihova uvođenja.

(10)Praćenje usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti nakon njihova usvajanja provodi se za razdoblje od dvije godine, počevši od početka primjene novih ili izmijenjenih uvjeta.

(11)Nakon proteka razdoblja praćenja primjene novih ili izmijenjenih uvjeta iz stavka 10. ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti sastavlja izvješće o usklađenosti novih ili uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti.

(12)Izvješće iz stavka

ovoga članka nadležno tijelo za nadzor i praćenje ocjene proporcionalnosti dostavlja koordinatoru iz članka
ovoga Zakona.

(13)Ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje način provedbe ocjene proporcionalnosti te način i tijek praćenja usklađenosti novih ili izmijenjenih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama s načelom proporcionalnosti. 22. Pravilnik o ocjeni proporcionalnosti uvjeta za pristup ili obavljanje reguliranih profesija Članak 5.b (NN 47/20)

(1)Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta.

(2)Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa.

(3)Zaštita javnog interesa iz stavka 2. ovoga članka može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike.

(4)Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa iz stavka 3. ovoga članka ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Članak 5.c (NN 47/20, 123/23)

(1)Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti potrebni i prikladni za ostvarenje cilja koji se želi postići i ne smiju prelaziti okvire potrebne za ostvarenje tog cilja.

(2)Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se sljedeći kriteriji:

a)priroda rizika koji su povezani s određenim ciljevima od javnog interesa, posebno rizika za primatelje usluga, uključujući potrošače, stručnjake ili treće osobe
b)prikladnost i učinkovitost postojećih uvjeta sukladno općim ili posebnim propisima poput onih o općoj sigurnosti proizvoda ili zaštiti potrošača
c)prikladnost uvjeta za ostvarenje određenog cilja na dosljedan i sustavan način i odražava li taj uvjet određeni cilj na dosljedan i sustavan način te tako rješava utvrđene rizike na sličan način kao u usporedivim uslužnim djelatnostima i profesijama
d)učinak uvjeta na slobodno kretanje osoba i slobodno pružanje usluga unutar Europske unije, izbor potrošača i kvalitetu pružene usluge
e)mogućnost primjene manje ograničavajućih uvjeta za ostvarenje cilja od javnog interesa; ako su ograničenja opravdana isključivo zaštitom potrošača i utvrđeni rizici isključivo se odnose na odnos između stručnjaka i potrošača te nemaju negativnog utjecaja na treće osobe, potrebno je dodatno procijeniti može li se cilj ostvariti manje ograničavajućim sredstvima od ograničavanja poslova ili grupe poslova u određenoj profesiji i
f)učinak uvjeta u kombinaciji s drugim (postojećim) uvjetima kojima se ograničava pristup profesiji ili njezino obavljanje, a posebno način na koji novi ili izmijenjeni uvjeti u kombinaciji s drugim uvjetima pridonose postizanju istog cilja od javnog interesa, te pitanje jesu li novi ili izmijenjeni uvjeti nužni za postizanje tog cilja, a koji se ocjenjuje prema: 1. djelatnostima koje su ograničene na određenu profesiju, zaštićeni profesionalni naziv ili svaki drugi oblik reguliranja iz članka 5. podstavka 1. ovoga Zakona 2. obvezi kontinuiranog stručnog usavršavanja 3. pravilima koja se odnose na organizaciju profesije, profesionalnu etiku i nadzor 4. obvezi članstva u strukovnoj organizaciji ili tijelu odnosno dobivanju ovlaštenja, licencija i dopusnica kao uvjetima za rad, posebice ako podrazumijevaju posjedovanje određenih stručnih kvalifikacija 5. kvantitativnim ograničenjima, posebice ograničenjima broja dozvola za obavljanje djelatnosti ili broja zaposlenika, rukovoditelja ili predstavnika koji imaju određene stručne kvalifikacije 6. ograničenjima koja se odnose na poseban pravni oblik ili na vlasničku strukturu ili poslovno upravljanje, i to u mjeri u kojoj su ti uvjeti izravno povezani s obavljanjem regulirane profesije 7. teritorijalnim ograničenjima i u slučajevima kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja 8. ograničenjima koja se odnose na zajedničko ili partnersko obavljanje regulirane profesije te pravilima o nespojivosti 9. ograničenjima koja se odnose na osiguravateljska pokrića ili druge osobne ili kolektivne zaštite od profesionalne odgovornosti 10. ograničenjima koja se odnose na znanje jezika, i to u mjeri potrebnoj za obavljanje profesije 11. fiksnim minimalnim i/ili maksimalnim tarifama odnosno reguliranim cijenama i 12. ograničenjima u pogledu oglašavanja.

(3)Za ocjenjivanje proporcionalnosti uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje primjenjuju se i sljedeći kriteriji ako su relevantni za sadržaj i prirodu uvjeta koji se analiziraju:

a)veza između opsega djelatnosti obuhvaćenih određenom profesijom ili ograničenih na tu profesiju i potrebnih stručnih kvalifikacija
b)veza između složenosti poslova koji se obavljaju unutar profesije i potrebnih stručnih kvalifikacija, posebice u pogledu razine, prirode i trajanja osposobljavanja ili potrebnog iskustva
c)mogućnost stjecanja stručne kvalifikacije na druge načine
d)mogućnost podjele obavljanja određene profesije s drugim profesijama
e)stupanj samostalnosti u obavljanju regulirane profesije, posebice ako su poslovi povezani s reguliranom profesijom koja se obavlja pod nadzorom i odgovornošću propisno kvalificiranog stručnjaka i
f)stupanj znanstvenog i tehnološkog razvoja kojim se može učinkovito smanjiti ili povećati nesrazmjer u informiranosti između stručnjaka i potrošača. Članak 5.d (NN 47/20, 123/23)

(1)Pri utvrđivanju novih ili izmjeni postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno glavi II. ovoga Zakona ocjena proporcionalnosti provodi se u odnosu na:

a)automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnoj strukovnoj organizaciji iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona
b)izjavu, dokumentaciju ili bilo koji jednakovrijedan zahtjev koji se prilaže uz izjavu iz članka 7. ovoga Zakona i
c)plaćanje naknade ili drugih troškova koje snosi osoba koja želi pružati usluge u postupcima koji se odnose na pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje.

(2)Odredbe stavka

ovoga članka ne primjenjuju se na uvjete koji se odnose na opće uvjete zapošljavanja. Članak 5.e (NN 47/20) Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje iz područja zdravstva koje utječu na sigurnost pacijenata, ocjena proporcionalnosti provodi se tako da osigurava visoku razinu zaštite zdravlja ljudi. Članak 5.f (NN 47/20) Nositelju stručne kvalifikacije jamči se sudska zaštita zbog nametanja neproporcionalnih uvjeta kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje. Članak 5.g (NN 47/20) O izjavi iz članka 5.a stavka
ovoga Zakona provodi se savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću sukladno posebnim propisima. II. PRUŽANJE USLUGA NA PRIVREMENOJ I POVREMENOJ OSNOVI NA TEMELJU INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA Članak
(NN 70/19, 123/23)

(1)Fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj želi pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije, bilo kao osoba zaposlena kod određenog poslodavca ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost može pružati takve usluge obavljanjem regulirane profesije ako je:

a)stekla stručnu kvalifikaciju u državi članici ili u trećoj zemlji pod uvjetom da je država članica već priznala takvu kvalifikaciju i
b)poslovno nastanjena u državi članici prema propisima za bavljenje istom reguliranom profesijom u toj državi.

(2)Ako profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana, osoba može pružati usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i ako je, u jednoj ili više država članica, obavljala istu reguliranu profesiju najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina koje su prethodile pružanju usluga.

(3)Osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzete su od obveze:

a)odobrenja, registracije ili članstva u nadležnoj strukovnoj organizaciji i
b)registracije pri tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost u svrhu podmirenja računa kod osiguravatelja, koji se odnose na djelatnosti koje se obavljaju u korist osiguranika, ali su dužne prethodno, iznimno u hitnim slučajevima naknadno, obavijestiti tijelo nadležno za socijalnu sigurnost o uslugama koje su pružene.

(4)Iznimno od stavka 3. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo može predvidjeti automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u nadležnoj strukovnoj organizaciji kako bi se olakšala primjena disciplinskih odredbi koje su na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju posebnih propisa.

(5)Sukladno odredbama ove glave Zakona, nadležno tijelo ne smije ni zbog jednog razloga vezanog uz stručne kvalifikacije ograničavati osobe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u pružanju usluga u Republici Hrvatskoj.

(6)Osobe iz stavaka

i
ovoga članka podliježu posebnim propisima o stručnim kvalifikacijama.

(7)Odredbe ove glave ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja. Članak 7. (NN 70/19, 47/20, 123/23)

(1)Osoba koja prvi put želi pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj dužna je o tome izvijestiti nadležno tijelo ili Jedinstvenu kontaktnu točku za usluge iz članka 78. ovoga Zakona izjavom u pisanom obliku ili elektroničkim putem.

(2)Izjava iz stavka 1. ovoga članka:

a)podnosi se prije početka prvog pružanja usluga u Republici Hrvatskoj
b)uključuje osobne podatke i podatke o osiguranju ili bilo kojeg drugog sredstva osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost
c)podnosi se za svaku godinu u kojoj osoba namjerava privremeno ili povremeno pružati usluge u Republici Hrvatskoj.

(3)Prije početka prvog pružanja usluga nadležno tijelo može zahtijevati da osoba uz izjavu iz stavka 2. ovoga članka priloži sljedeće dokumente, ako nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI):

a)dokaz o državljanstvu
b)potvrdu kojom se potvrđuje da je poslovno nastanjena u državi članici poslovnog nastana za bavljenje profesijom, odnosno djelatnostima o kojima je riječ i da u trenutku izdavanja potvrde nema, čak ni privremeno, zabranu obavljanja profesije, odnosno djelatnosti
c)dokaz o stručnim kvalifikacijama
d)bilo koji dokaz da je osoba obavljala profesiju o kojoj je riječ najmanje godinu dana tijekom zadnjih deset godina, u slučaju da profesija, stručno osposobljavanje i usavršavanje za tu profesiju nisu regulirani u državi članici poslovnog nastana
e)dokaz o nekažnjavanju, odnosno dokaz da nije bilo privremenog ili trajnog oduzimanja prava na obavljanje profesije, isključivo u slučajevima profesija iz sigurnosnog sektora, zdravstvenog sektora i obrazovanja maloljetnih osoba, uključujući brigu o djeci i predškolsko obrazovanje, kada to Republika Hrvatska traži za svoje državljane
f)odgovarajući dokaz da osoba posjeduje potrebnu razinu znanja hrvatskog jezika za potrebe obavljanja profesije u Republici Hrvatskoj, isključivo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata
g)potvrdu o prirodi i trajanju djelatnosti koju je izdalo nadležno tijelo države članice poslovnog nastana za profesije koje su obuhvaćene automatskim sustavom priznavanja na temelju prethodnog stručnog iskustva iz članka 62. ovoga Zakona i koje su na popisu profesija za koje je potrebna prethodna provjera kvalifikacija u skladu s člankom 79. stavkom 2. ovoga Zakona.

(4)Osoba iz stavka

ovoga članka dužna je nadležnom tijelu prijaviti svaku promjenu okolnosti iz stavka
ovoga članka, a na temelju koje joj je omogućeno pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(5)Podnošenjem izjave iz stavka 2. ovoga članka osoba dobiva pravo pristupa profesiji, odnosno pružanju usluga na području Republike Hrvatske.

(6)Nadležno tijelo, osim dokumenata iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, može zatražiti i druge dokumente:

a)kada se takvi dokumenti zahtijevaju i od državljana Republike Hrvatske
b)kada ih nije moguće pribaviti na drugi način, odnosno nije moguće provjeriti relevantne podatke i informacije putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI)
c)kada je profesija različito regulirana u nekim dijelovima državnog područja i
d)kada su razlike u takvoj regulativi opravdane zbog prevladavajućih razloga općeg interesa koji se odnose na javno zdravlje ili sigurnost primatelja usluga.

(7)Na temelju izjave iz stavka

ovoga članka nadležno tijelo može odobriti osobi iz stavka
ovoga članka pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi te postupak registracije ne može utjecati na početak pružanja usluga niti na bilo koji način ograničiti pružanje usluga u Republici Hrvatskoj te ne može imati kao posljedicu dodatne troškove za osobu.

(8)Nadležno tijelo dužno je ministarstvu nadležnom za rad dostavljati podatke o ukupnom broju zaprimljenih izjava i državama članicama poslovnog nastana osoba koje su podnijele izjavu iz stavka 2. ovoga članka.

(9)Nadležno tijelo dužno je dostavljati podatke iz stavka

ovoga članka jedanput godišnje, a najkasnije do
travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Članak 8.

(1)EU potvrda izdaje se pravnoj ili fizičkoj osobi s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koja u drugoj državi članici želi pružati usluge, a podnositelj zahtjeva za izdavanje EU potvrde može biti:

a)pravna ili fizička osoba, s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, koja je obavljala ili obavlja djelatnost, odnosno profesiju na području Republike Hrvatske, a koja namjerava u drugoj državi članici obavljati reguliranu profesiju ili
b)pravna ili fizička osoba, s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj, koja namjerava u drugoj državi članici obavljati profesiju koju je obavljala u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana u razdoblju od deset godina prije pružanja usluga, u slučaju da ista profesija nije regulirana u Republici Hrvatskoj, ali je regulirana u državi članici domaćinu.

(2)Potvrdom se potvrđuje da je osoba iz stavka 1. ovoga članka poslovno nastanjena u Republici Hrvatskoj i da u trenutku izdavanja potvrde nema, čak ni privremeno, zabranu obavljanja profesije, odnosno djelatnosti.

(3)Ministar nadležan za rad će, u suradnji s ministrom nadležnim za obrazovanje i znanost, pravilnikom propisati sadržaj i izgled EU potvrde te utvrditi popis nadležnih tijela za izdavanje EU potvrda. 6. Pravilnik o izdavanju EU potvrde Članak 9.

(1)Usluga se obavlja pod profesionalnim nazivom koji postoji u propisima države članice poslovnog nastana, ako takav naziv postoji u toj državi članici za profesiju o kojoj je riječ.

(2)Profesionalni naziv se navodi na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika u državi članici poslovnog nastana na način da se izbjegne moguća zamjena s profesionalnim nazivom koji postoji u propisima Republike Hrvatske.

(3)U slučaju da u državi članici poslovnog nastana ne postoji profesionalni naziv, osoba je dužna navesti naziv koji je stekla nakon završetka formalnog obrazovanja na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice.

(4)U slučajevima obavljanja reguliranih profesija iz glave IV. ovoga Zakona, usluga se obavlja pod profesionalnim nazivom koji postoji u propisima Republike Hrvatske. Članak 10. (NN 70/19)

(1)U slučaju profesija koje mogu imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga, osim profesija na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz glave IV. ovoga Zakona, nadležno tijelo može provjeriti stručne kvalifikacije osobe prije prvog pružanja usluga.

(2)Prethodna provjera iz stavka 1. ovoga članka moguća je samo kad je svrha provjere opravdana i u onoj mjeri u kojoj osigurava da ne dođe do ozbiljnog narušavanja zdravlja ili sigurnosti primatelja usluga zbog neodgovarajućih stručnih kvalifikacija osobe i kada ta provjera ne prekoračuje svrhu pružanja usluga.

(3)Nadležno tijelo će u roku od mjesec dana od primitka izjave i dokumenata iz članka

stavaka
i
ovoga Zakona donijeti rješenje kojim će osobu osloboditi provjere stručne kvalifikacije ili je uputiti u postupak provjere stručne kvalifikacije.

(4)U roku iz stavka 3. ovoga članka, nadležno tijelo će, nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije osobe, rješenjem utvrditi obvezu provjere kompetentnosti ili dozvoliti pružanje usluga na području Republike Hrvatske.

(5)Ako nadležno tijelo zbog opravdanih razloga ne može donijeti rješenje u roku iz stavka 3. ovoga članka, o tome će bez odgode obavijestiti osobu, vodeći pritom računa da se razlozi koji su doveli do kašnjenja odluke otklone u roku od mjesec dana od dana obavijesti o razlozima kašnjenja.

(6)Rješenje iz stavaka

i
ovoga članka, nadležno tijelo mora donijeti najkasnije u roku od dva mjeseca od dana kada je prestao opravdani razlog zbog kojeg rješenje nije doneseno u roku iz stavka
ovoga članka.

(7)Nadležno tijelo utvrdit će osobi obvezu provjere kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka, ako se nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije utvrdi da postoji značajna razlika između stručnih kvalifikacija osobe i stručnih kvalifikacija koje su preduvjet za pristup i obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj i da je ta značajna razlika takva da je štetna za javno zdravlje i sigurnost primatelja usluga te se ne može nadoknaditi postojećim kompetencijama i stručnim iskustvom osobe.

(8)Nadležno tijelo mora omogućiti osobi pružanje usluga u roku od mjesec dana od dana donošenja rješenja o obvezi provjere kompetentnosti iz stavka 4. ovoga članka.

(9)Ako nadležno tijelo ne donese rješenja u roku iz stavaka 3.,

i
ovoga članka, osoba može pružati uslugu u Republici Hrvatskoj.

(10)Protiv rješenja nadležnog tijela osoba ima pravo žalbe nadležnom tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog tijela državne uprave osoba nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(11)Nakon završenog postupka provjere stručne kvalifikacije, nadležno tijelo će dozvoliti osobi pružanje usluga za obavljanje regulirane profesije koja može imati posljedice za javno zdravlje i sigurnost, a osoba pruža uslugu pod profesionalnim nazivom koji se koristi u Republici Hrvatskoj. Članak 11. Osoba ne može pružati usluge obavljanjem regulirane profesije u Republici Hrvatskoj, sukladno ovoj glavi Zakona i nema pravo ostati privremeno registrirana:

a)ako uspostavi poslovni nastan za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj ili
b)ako joj je sukladno odluci nadležnog tijela u državi članici poslovnog nastana ukinuto pravo poslovnog nastana ili joj je privremeno zabranjeno obavljanje te profesije u državi članici. Članak 12. Ako se usluga u Republici Hrvatskoj pruža pod profesionalnim nazivom države članice poslovnog nastana ili na temelju obrazovne kvalifikacije osobe, nadležno tijelo može zatražiti da osoba primatelju usluga predoči sljedeće podatke:
a)ako je registrirana u sudskom registru ili drugom javnom registru, naziv registra u kojem je registrirana, matični broj ili istovrijedna sredstva identifikacije sadržana u tom registru
b)ako djelatnost podliježe odobrenju u državi članici poslovnog nastana, naziv i adresu nadležnog nadzornog tijela
c)naziv bilo koje strukovne organizacije, drugog nadležnog tijela ili organizacije kod koje je osoba registrirana
d)profesionalni naziv ili kad takav naziv ne postoji, naziv obrazovne kvalifikacije osobe i državu članicu u kojoj ih je stekla
e)ako osoba obavlja djelatnost koja podliježe porezu na dodanu vrijednost, identifikacijski broj sukladno posebnom propisu ili
f)pojedinosti o svakom osiguranju ili kojim drugim sredstvima osobne ili kolektivne zaštite koja se odnose na profesionalnu odgovornost. III. OPĆI SUSTAV PRIZNAVANJA INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA U SVRHU OSTVARIVANJA PRAVA NA POSLOVNI NASTAN Članak 13.

(1)Stručne kvalifikacije dijele se na razinu A, razinu B, razinu C, razinu D i razinu E, a dokazuju se sljedećim javnim ispravama:

a)razina A dokazuje se potvrdom kompetentnosti koju izdaje nadležno tijelo države članice na temelju: 1. završenog programa osposobljavanja kojim se ne stječe svjedodžba ili diploma u smislu točaka b), c),
d)i
e)ovoga stavka, ili na temelju provedenog posebnog ispita bez prethodnog osposobljavanja, ili na temelju bavljenja profesijom u punom radnom vremenu u drugoj državi članici tri godine zaredom ili u istom trajanju na pola radnog vremena u proteklih 10 godina ili 2. završenog osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja, potvrđujući da je nositelj stekao opća znanja
b)razina B dokazuje se svjedodžbom kojom se potvrđuje završetak srednjoškolskog obrazovanja koje se sastoji od: 1. općeobrazovnog programa, dopunjenog stručnim osposobljavanjem različitim od onog iz točke
c)ovoga stavka i/ili pripravničkim stažom koji je obvezan uz taj program ili 2. stručnog sadržaja, kada je potrebno dopunjenog planom i programom stručnog osposobljavanja kako je utvrđeno pod podtočkom 1. ove točke, i/ili pripravničkom ili stručnom praksom koja je obvezna uz taj program
c)razina C dokazuje se javnom ispravom kojom se potvrđuje završetak: 1. programa stručnog osposobljavanja ili usavršavanja na razini poslijesrednjoškolskog obrazovanja, različitog od razine D i E iz točaka
d)i
e)ovoga stavka, u trajanju od najmanje jedne godine ili u odgovarajućem trajanju povremeno, a za koji je jedan od uvjeta upisa, kao opće pravilo, završen program srednjoškolskog obrazovanja koji daje pravo pristupa visokom obrazovanju ili završen program srednjoškolskog obrazovanja uz stručno osposobljavanje kao dio tog programa ili 2. programa obrazovanja i osposobljavanja ili, u slučaju reguliranih profesija, stručnog osposobljavanja s posebnom strukturom, kojim se stječu kompetencije iznad razine B iz točke
b)ovoga stavka te koje je istovjetno razini programa stručnog osposobljavanja iz podtočke 1. ove točke, ako takvo obrazovanje ili osposobljavanje pruža usporediv stručni standard i ako se njime priprema polaznik za usporediv stupanj odgovornosti i funkcija, pod uvjetom da je diplomi priložena potvrda koju je izdala matična država članica
d)razina D dokazuje se javnom ispravom kojom se potvrđuje završetak programa na razini poslijesrednjoškolskog obrazovanja, u trajanju od najmanje tri i najviše četiri godine, ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno, koji može biti izražen ECTS bodovima stečenima na visokom učilištu i što uključuje kada je primjenjivo, stručno osposobljavanje kao obvezan dio tog programa i
e)razina E dokazuje se javnom ispravom kojom se potvrđuje završetak programa na razini poslijesrednjoškolskog obrazovanja, u trajanju od najmanje četiri godine, ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno, koji može biti izražen ECTS bodovima, stečenima na visokom učilištu i što uključuje, kada je primjenjivo, stručno osposobljavanje kao obvezni dio tog programa.

(2)Nadležno tijelo na zahtjev kandidata ili nadležnog tijela države članice potvrđuje razinu stručne kvalifikacije na temelju dokaza iz stavka 1. ovoga članka. Članak 14.

(1)Nadležno tijelo priznat će istu razinu stručne kvalifikacije iz članka 13. ovoga Zakona, ako kandidat dostavi dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona na temelju kojeg u državi članici ostvaruje pravo pristupa profesiji, obavljanju profesije, odnosno priprema ga za obavljanje profesije, i to:

a)koji je izdalo nadležno tijelo države članice i
b)kojim se potvrđuje da je uspješno završio program osposobljavanja i usavršavanja, koji je sastavni dio obrazovnog programa, odnosno izvan njega, na području države članice i koji je priznat u toj državi članici kao istovjetna razina.

(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo priznat će istu razinu stručne kvalifikacije i u slučaju da ta kvalifikacija ne ispunjava uvjete sadržane u propisima koji su na snazi u matičnoj državi članici, ali se tim propisima države članice kandidatu jamče stečena prava za bavljenje i mogućnost bavljenja profesijom.

(3)Stavak 2. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju kada matična država članica povisi razinu potrebnu za pristup profesiji i bavljenje tom profesijom te ako se kandidat koristi stečenim pravima nakon završetka osposobljavanja koje ne udovoljava uvjetima nove razine, na temelju propisa koji su na snazi u matičnoj državi članici.

(4)U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, nadležno tijelo priznat će prethodno osposobljavanje kao da odgovara razini novog osposobljavanja. Članak 15.

(1)Ako su pristup reguliranoj profesiji ili bavljenje tom profesijom u Republici Hrvatskoj uvjetovani određenim posebnim stručnim kvalifikacijama, nadležno tijelo dužno je dopustiti pristup toj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske i to kandidatu koji je:

a)stekao stručnu kvalifikaciju u državi članici i posjeduje potvrdu kompetentnosti ili dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koji zahtijeva država članica za pristup i obavljanje regulirane profesije na njezinu području ili
b)obavljao tu profesiju u punom ili nepunom radnom vremenom istovjetnog ukupnog trajanja najmanje godinu dana u zadnjih deset godina u državi članici u kojoj ta profesija nije regulirana, pod uvjetom da kandidat posjeduje jednu ili više potvrda kompetentnosti ili dokaza o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koje je izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj ta profesija nije regulirana.

(2)Potvrde kompetentnosti ili dokazi o stručnoj kvalifikaciji moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

a)da su ih izdala nadležna tijela države članice u skladu s nacionalnim pravnim propisima
b)da potvrđuju da je kandidat osposobljen za bavljenje tom profesijom.

(3)Nadležno tijelo ne smije zahtijevati jednogodišnje stručno iskustvo iz stavka 1. točke b) ovoga članka ako dokaz o stručnoj kvalifikaciji koji kandidat posjeduje potvrđuje da je propisano stručno osposobljavanje i usavršavanje u matičnoj državi članici koja je izdala dokaz, odnosno iz koje kandidat dolazi.

(4)Nadležno tijelo dužno je prihvatiti razinu stručne kvalifikacije koju u skladu s člankom 13. ovoga Zakona potvrđuje matična država članica.

(5)Nadležno tijelo dužno je priznati potvrdu kojom se potvrđuje da je za navedenu profesiju propisano stručno osposobljavanje i usavršavanje u matičnoj državi članici, pri čemu nadležno tijelo može zahtijevati jednogodišnje stručno iskustvo iz stavka 3. ovoga članka.

(6)Nadležno tijelo dužno je prihvatiti stručno osposobljavanje s posebnom strukturom iz članka 13. stavka 1. točke

c)podtočke 2. ovoga Zakona kao istovjetno razini iz članka 13. stavka 1. točke
c)podtočke 1. ovoga Zakona.

(7)Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka i članka 18. ovoga Zakona, nadležno tijelo može odbiti pristup i obavljanje profesije na području Republike Hrvatske kandidatu koji posjeduje potvrdu kompetentnosti iz članka 13. stavka 1. točke

a)ovoga Zakona, u slučaju da se za pristup i obavljanje te profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva stručna kvalifikacija navedena u članku 13. stavku 1. točki
e)ovoga Zakona. Članak 16.

(1)Opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija propisan ovom glavom Zakona primjenjuje se na sve profesije koje nisu obuhvaćene glavom IV. ovoga Zakona i u slučaju kada nositelj stručne kvalifikacije zbog posebnih i izvanrednih okolnosti ne ispunjava uvjete za automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija iz glave IV. ovoga Zakona, i to:

a)na djelatnosti navedene u Prilogu IV. Direktive kad kandidat ne ispunjava uvjete navedene u člancima 63., 64. i 65. ovoga Zakona
b)na doktore medicine sa završenim medicinskim fakultetom, doktore medicine specijaliste, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktore dentalne medicine, doktore dentalne medicine specijaliste, doktore veterinarske medicine, primalje, magistre farmacije i arhitekte, kad kandidat ne ispunjava uvjete stvarnog i zakonitog stručnog iskustva navedene u člancima 46., 49., 50., 52., 53., 54., 55., 56., 57., 58. i 59. ovoga Zakona
c)na arhitekte kad kandidat posjeduje dokaz o stručnoj kvalifikaciji koji nije naveden u Prilogu V. točki 5.7. Direktive
d)isključivo u svrhu priznavanja odgovarajuće specijalizacije, na doktore medicine, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktore dentalne medicine, doktore veterinarske medicine, primalje, magistre farmacije i arhitekte koji imaju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista i obavili su usavršavanje kojim se stječe naziv naveden u Prilogu V. točkama 5.1.1., 5.2.2., 5.3.2., 5.4.2, 5.5.2., 5.6.2. i 5.7.1. Direktive, a koji ne utječu na ispunjavanje uvjeta iz članka 22. stavka 1. i članaka 46., 49. i 50. ovoga Zakona
e)na medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege i medicinske sestre specijaliste koje imaju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista određene grane koje su obavile osposobljavanje i stekle naziv iz Priloga V. točki 5.2.2. Direktive, u slučaju kada kandidati traže priznavanje specijalizacije u drugoj državi članici, a nemaju stručno iskustvo medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege
f)na medicinske sestre specijaliste bez osposobljenosti za djelatnost opće njege kad kandidat traži priznavanje u drugoj državi članici u kojoj odgovarajuće profesionalne djelatnosti obavljaju medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, medicinske sestre specijalisti bez osposobljenosti za djelatnost opće njege ili medicinske sestre specijalisti koje posjeduju dokaz o stručnoj kvalifikaciji specijalista koje moraju proći osposobljavanje za dodjelu naziva navedenog u Prilogu V., točki 5.2.2. Direktive
g)na kandidate koji ispunjavaju uvjete navedene u članku 85. ovoga Zakona.

(2)Postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno ovom Zakonu provode tijela nadležna na temelju posebnih propisa.

(3)Uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje određene regulirane profesije u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj, kao i detaljnija pravila za slobodno pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj na temelju inozemnih stručnih kvalifikacija, mogu se propisati posebnim zakonom ili pravilnikom nadležnog tijela državne uprave ili općim aktima nadležnih tijela koje ista donose na temelju zakonskog ovlaštenja.

(4)Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na regulirane profesije iz glave IV. ovoga Zakona za koje se stručne kvalifikacije priznaju prema načelu automatskog priznavanja kvalifikacija.

(5)U okviru provođenja postupka iz stavka 2. ovoga članka, nadležna tijela:

a)zaprimaju zahtjeve za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, vode postupak i izdaju rješenja
b)utvrđuju osobu zaduženu za popunjavanje baze podataka iz članka 76. ovoga Zakona podacima iz svoga djelokruga
c)obavještavaju zainteresirane osobe o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija
d)dostavljaju jednom godišnje centru za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona i koordinatoru iz članka 74. ovoga Zakona izvješće o provedbi ovoga Zakona te statistički prikaz donesenih rješenja i
e)obavljaju i druge zadaće utvrđene posebnim propisima. 10. Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija turističkog vodiča i voditelja poslova turističke agencije 11. Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj 13. Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psihologa u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj 14. Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – socijalni pedagog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj 16. Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj 17. Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj 21. Pravilnik o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja sporta Članak 17. (NN 70/19, 47/20)

(1)Postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pokreće se na zahtjev kandidata koji se podnosi nadležnom tijelu iz članka 5. stavka 1. podstavka 15. ovoga Zakona.

(2)Nadležno tijelo dužno je u roku od mjesec dana od dana primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka potvrditi njegov primitak.

(3)Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nepotpun, odnosno sadržava nedostatak koji onemogućuje postupanje po zahtjevu, nadležno tijelo će u roku od 15 dana od primitka takvog zahtjeva pozvati kandidata da ga dopuni u roku od 90 dana. Ako podnositelj zahtjeva ne udovolji pozivu, a po zahtjevu se ne može postupiti, nadležno tijelo će zahtjev odbaciti kao nepotpun.

(4)Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:

a)dokaz o državljanstvu kandidata i
b)dokaz o ispunjavanju uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija (potvrda kompetentnosti, dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji te stručnom iskustvu gdje je to primjereno).

(5)Uz dokaze iz stavka

ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata da dostavi i druge dokaze sukladno Prilogu VII. Direktive, a dokazi iz točaka
d), e) i f) Priloga VII. Direktive ne mogu biti stariji od tri mjeseca na dan njihova podnošenja.

(6)U slučaju opravdane sumnje, nadležno tijelo može zatražiti od nadležnih tijela države članice potvrdu o autentičnosti dokaza iz stavka 4. točke b) ovoga članka, izdanih u drugoj državi članici.

(7)Potvrdu o autentičnosti iz stavka 6. ovoga članka nadležno tijelo dužno je dostaviti na zahtjev nadležnog tijela države članice domaćina.

(8)U slučaju opravdane sumnje, kada je dokaz o formalnom obrazovanju izdala nadležna pravna osoba jedne države članice, a uključuje osposobljavanje provedeno u cijelosti ili djelomično u pravnoj osobi osnovanoj na području druge države članice, nadležno tijelo ima pravo od nadležne pravne osobe koja je izdala dokaz zatražiti potvrdu o tome:

a)je li program osposobljavanja proveden u pravnoj osobi jedne države članice potvrdila nadležna pravna osoba druge države članice koja je izdala dokaz
b)je li dokaz o formalnom obrazovanju jednak onome koji bi bio izdan da je osposobljavanje u cijelosti izvedeno u državi članici koja je izdala dokaz i
c)dodjeljuju li se dokazom o formalnom obrazovanju jednaka prava na području države članice koja je izdala dokaz.

(9)U slučaju opravdane sumnje, nadležno tijelo može od nadležnog tijela matične države članice putem IMI sustava zatražiti potvrdu da kandidat nema prekid ili zabranu obavljanja profesije zbog teže povrede pravila struke ili zbog osude za kazneno djelo povezano s obavljanjem profesionalnih djelatnosti.

(10)Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i dokazi iz stavka 4. točke

b)ovoga članka podnose se u ovjerenoj preslici i ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik. Ostali dokazi iz stavka 4. točke
a)ovoga članka i stavka 5. ovoga članka podnose se u običnoj preslici i neovjerenom prijevodu. 11) U slučaju reguliranih profesija iz glave IV. ovoga Zakona, dokaz iz stavka 4. točke
b)ovoga članka podnosi se u ovjerenoj preslici i u neovjerenom prijevodu. Ako kandidat nije u mogućnosti podnijeti ovjerenu presliku dokaza iz stavka 3. točke
b)ovoga članka, nadležno tijelo provjerit će sadržaj i autentičnost dokaza u suradnji s nadležnim tijelima matične države članice kandidata, koristeći se IMI sustavom.

(12)Zahtjev iz stavka

ovoga članka može se podnijeti putem Jedinstvene kontaktne točke za usluge iz članka
ovoga Zakona elektroničkim putem.

(13)Nadležno tijelo, ako je to opravdano, može zahtijevati napredni elektronički potpis, sukladno posebnim propisima kojima se regulira elektronički potpis, za provođenje svih postupaka koji se provode elektroničkim putem.

(14)Nadležno tijelo dužno je na zahtjev nadležnog tijela države članice domaćina u roku od dva mjeseca dostaviti dokaze iz točaka 1. d) i e) Priloga VII. Direktive. Članak 18. (NN 70/19)

(1)Nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to: a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili b) provjeru kompetentnosti.

(2)Provedbu dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata ako:

a)osposobljavanje koje je prošao obuhvaća bitno različite sadržaje od onih koje obuhvaća dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji koji su propisani u Republici Hrvatskoj ili
b)regulirana profesija u Republici Hrvatskoj sadržava jednu ili više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u kandidatovoj matičnoj državi članici, a osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj obuhvaća bitno različite sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda kompetentnosti ili dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji.

(3)Nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(4)Nadležno tijelo donosi privremeno rješenje kojim se kandidatu utvrđuje dopunska mjera iz stavka

ovoga članka, a na temelju izbora kandidata iz stavka
ovoga članka, u roku od 60 dana od dana očitovanja kandidata o izboru dopunske mjere.

(5)U slučaju iz stavka

ovoga članka, prilikom određivanja dopunske mjere nadležno tijelo dužno je poštovati načelo proporcionalnosti te utvrditi jesu li kompetencije koje je kandidat stekao u državi članici ili trećoj zemlji tijekom svojeg stručnog iskustva ili u okviru cjeloživotnog obrazovanja, takve prirode da u cijelosti ili djelomično obuhvaćaju bitno različit sadržaj naveden u stavku
ovoga članka.

(6)Bitno različit sadržaj iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva sadržaj osposobljavanja, odnosno stečene kompetencije odlučujuće za obavljanje profesije, a osposobljavanje kandidata pokazuje značajne sadržajne razlike od osposobljavanja koja su propisana u Republici Hrvatskoj.

(7)Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke a) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju odrediti i uvjete za njegovo obavljanje s mogućim dodatnim obrazovanjem ili stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem, imenovati kvalificiranog stručnjaka za nadzor te odrediti kriterije za ocjenu uspješnosti obavljanja razdoblja prilagodbe.

(8)Ako je kandidat izabrao dopunsku mjeru iz stavka 1. točke b) ovoga članka, nadležno tijelo dužno je u privremenom rješenju utvrditi rok za polaganje (praktičnog i/ili teorijskog dijela) ispita provjere kompetentnosti kojim se kandidatu omogućava prvi izlazak na ispit provjere kompetentnosti unutar šest mjeseci od dana donošenja privremenog rješenja te popis obrazovnih sadržaja koji podliježu provjeri kompetentnosti, a nisu obuhvaćeni kandidatovim dokazima o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji, ali su bitni za bavljenje reguliranom profesijom u Republici Hrvatskoj.

(9)Provjera kompetentnosti iz stavka 8. ovoga članka utvrđuje se usporedbom obrazovanja, odnosno stručnog usavršavanja i osposobljavanja koje je za obavljanje regulirane profesije propisano u Republici Hrvatskoj i onog koje se zahtijeva u državi članici u kojoj je kandidat stekao svoje kvalifikacije, odnosno iz koje dolazi. Provjera kompetentnosti može obuhvaćati obrazovne sadržaje koji su prijeko potrebni za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj te poznavanje pravila struke, gdje je to primjereno.

(10)Detaljna pravila kojima se uređuju dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i visina naknade troškova provedbe dopunske mjere utvrđuju se pravilnikom nadležnog tijela državne uprave, uzimajući u obzir činjenicu da je kandidat nositelj stručne kvalifikacije u matičnoj državi članici.

(11)Naknada troškova provedbe dopunske mjere iz stavka 10. ovoga članka, kao i način plaćanja te raspodjela naknade, uključuje troškove dodatnog obrazovanja ili stručnog usavršavanja i osposobljavanja u razdoblju prilagodbe i troškove provedbe provjere kompetentnosti. Naknadu troškova plaća kandidat prije početka obavljanja dopunske mjere, a naknada ne smije biti viša od naknade koja se za istu namjenu obavljanja profesije utvrđuje za državljane Republike Hrvatske te ne smije prelaziti stvarne troškove postupka.

(12)Ako kandidat ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti iz stavka 1. točke b) ovoga članka, može podnijeti zahtjev za ponavljanje ispita provjere kompetentnosti u roku od 15 dana od dana od kada nije zadovoljio na ispitu provjere kompetentnosti. Ako kandidat ni u ponovljenom roku od šest mjeseci ne zadovolji na ispitu provjere kompetentnosti, nadležno tijelo će rješenjem odbiti zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(13)Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kandidat nema pravo izbora dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka i nadležno tijelo određuje privremenim rješenjem dopunsku mjeru u slučaju:

a)kad bavljenje profesijom zahtijeva precizno poznavanje pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske i kada je savjetovanje i/ili pomoć povezana s poznavanjem pravnog sustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske stalni i bitni sadržaj obavljanja regulirane profesije
b)kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke
a)ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke
c)ovoga Zakona ili
c)kada kandidat posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka 13. stavka 1. točke
b)ovoga Zakona, a za obavljanje navedene profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka 13. stavka 1. točke
d)ili
e)ovoga Zakona.

(14)Nadležno tijelo može privremenim rješenjem odrediti provedbu obiju dopunskih mjera iz stavka

ovoga članka i kandidat nema pravo izbora dopunske mjere, u slučaju kada posjeduje kvalifikaciju na razini iz članka
stavka
točke a) ovoga Zakona, a za obavljanje profesije u Republici Hrvatskoj zahtijeva se kvalifikacija na razini iz članka
stavka
točke d) ovoga Zakona.

(15)Privremenim rješenjem detaljno će se obrazložiti zašto je određena dopunska mjera, a posebno će sadržavati informacije o razini stručne kvalifikacije koja je potrebna za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj i razini stručne kvalifikacije koju posjeduje kandidat prema članku

ovoga Zakona; pojedinosti bitno različitog sadržaja iz stavka
ovoga članka zbog kojih je dopunska mjera određena i razlozi zašto se te razlike ne mogu nadoknaditi kompetencijama stečenim u matičnoj državi članici.

(16)Protiv privremenog rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom tijelu državne uprave. Protiv privremenog rješenja nadležnog tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj
Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psihologa u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj
Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – socijalni pedagog u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj
Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj
Pravilnik o uvjetima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj Članak
(NN 70/19)

(1)Nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(2)Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi, osim u slučaju automatskog priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. ovoga Zakona.

(3)Iznimno, odredbe stavaka

i
ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju provedbe dopunskih mjera iz članka
ovoga Zakona.

(4)Nadležno tijelo dužno je odlučiti o zahtjevu kandidata iz članka

stavka
ovoga Zakona u roku od mjesec dana od dana provedene dopunske mjere iz članka
ovoga Zakona.

(5)U postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja.

(6)Mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz stavka 5. ovoga članka ne obvezuje nadležno tijelo.

(7)Ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka

ovoga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka
ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata. Članak
(NN 70/19, 47/20)

(1)Nadležno tijelo izdaje rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj:

a)ako na temelju zahtjeva ocijeni da stručne kvalifikacije kandidata odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje su za obavljanje određene regulirane profesije propisane u Republici Hrvatskoj ili
b)kada kandidat nadležnom tijelu podnese dokaz o obavljenoj dopunskoj mjeri iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona.

(2)Rješenjem o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije omogućava se nositelju stručne kvalifikacije pristup i obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj za koju je osposobljen u državi članici, pod jednakim uvjetima koji vrijede za državljane Republike Hrvatske.

(3)Iznimno od stavka

ovoga članka, kandidatu će se rješenjem odobriti djelomičan pristup reguliranoj profesiji pod uvjetima iz članaka
i
ovoga Zakona.

(4)U slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka

stavka
ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka
i
ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

(5)Protiv rješenja nadležnog tijela kandidat ima pravo žalbe nadležnom tijelu državne uprave. Protiv rješenja nadležnog tijela državne uprave kandidat nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. Članak 21. (NN 70/19)

(1)Nositelj stručne kvalifikacije kojem je priznata inozemna stručna kvalifikacija mora poznavati hrvatski jezik potreban za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj.

(2)Nadležno tijelo dužno je osigurati da je provjera znanja hrvatskog jezika razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata i drugih profesija kada postoji ozbiljna i osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju hrvatskog jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati.

(3)Provjera znanja hrvatskog jezika iz stavka

ovoga članka može se provoditi samo nakon izdavanja EPC kartice u skladu s glavom V. ovoga Zakona ili nakon provedenog postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u skladu s glavama III. i IV. ovoga Zakona, a način provjere znanja jezika propisat će nadležno tijelo pravilnikom, odnosno općim aktom. IV. AUTOMATSKI SUSTAV PRIZNAVANJA INOZEMNIH STRUČNIH KVALIFIKACIJA U SVRHU OSTVARIVANJA PRAVA NA POSLOVNI NASTAN
Automatsko priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja Članak
(NN 70/19) 1.
Zajedničke odredbe

(1)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji za doktore medicine, doktore medicine specijaliste, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktore dentalne medicine, doktore dentalne medicine specijaliste, magistre farmacije, doktore veterinarske medicine i arhitekte koji su izdani u državama članicama, a navedeni su u Prilogu V. Direktive, u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.1.3., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.6.2. i 5.7.1., istovrijedni su dokazima o stručnoj kvalifikaciji koji se izdaju u Republici Hrvatskoj, odnosno priznaju se po načelu automatskog priznavanja kvalifikacija.

(2)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji iz stavaka 1.,

i
ovoga članka istovrijedni su ako su ih izdala nadležna tijela koja izdaju dokaze o stručnoj kvalifikaciji iz država članica te ako su im priloženi, gdje je to primjereno, dokumenti navedeni u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.1.3., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.6.
i 5.7.
Priloga V. Direktive.

(3)Zahtjev kandidata za pristup i obavljanje regulirane profesije iz ove glave Zakona, na temelju dokaza o stručnoj kvalifikaciji iz stavaka 1.,

i
ovoga članka, rješava se u postupku na koji se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članaka 17.,
i
ovoga Zakona.

(4)U slučajevima opravdane sumnje nadležno tijelo može zatražiti od nadležnih tijela države članice potvrdu da kandidat ispunjava minimalne uvjete osposobljavanja navedene u člancima 23. – 45. ovoga Zakona.

(5)Nadležno tijelo dužno je na zahtjev nadležnog tijela države članice domaćina izdati potvrdu da kandidat ispunjava minimalne uvjete osposobljavanja iz stavka 4. ovoga članka.

(6)Odredbe stavka

ovoga članka nemaju utjecaja na odredbe o stečenim pravima iz članka
ovoga Zakona i članaka
–
ovoga Zakona.

(7)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji iz točke 5.1.

Priloga V. Direktive, koje su države članice izdale državljanima drugih država članica, istovrijedni su hrvatskim dokazima o stručnoj kvalifikaciji specijalista obiteljske medicine radi pristupa djelatnosti primarne u mreži javne zdravstvene službe, te se priznaju po načelu automatskog priznavanja kvalifikacija, a ne utječu na stečena prava za doktore medicine iz članka
ovoga Zakona.

(8)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji za primalje, navedeni u točki 5.5.

Priloga V. Direktive, bit će automatski priznati ako ispunjavaju uvjete iz članka
stavka
Direktive.

(9)Načelo automatskog priznavanja kvalifikacija primjenjuje se na dokaze o stručnoj kvalifikaciji izdane u državama članicama za arhitekte iz točke 5.7.

Priloga V. Direktive, kojima se dokazuje završeno osposobljavanje započeto najranije tijekom referentne akademske godine naznačene u točki 5.7.
Priloga V. Direktive.

(10)Načelo automatskog priznavanja kvalifikacija u Republici Hrvatskoj primjenjuje se isključivo radi pristupa profesionalnim djelatnostima i njihovom obavljanju od strane doktora medicine, medicinskih sestara odgovornih za djelatnost opće njege, doktora dentalne medicine, magistara farmacije, primalja i doktora veterinarske medicine koji posjeduju javnu ispravu koja dokazuje stručnu kvalifikaciju iz točaka 5.1.1., 5.1.2., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.4.2., 5.5.2., ili 5.6.2. Priloga V. Direktive, odnosno koja potvrđuje da je nositelj stručne kvalifikacije tijekom svojeg osposobljavanja, gdje je to primjereno, stekao potrebne kompetencije iz članka 24., članka 29. stavka 3., članka 32. stavka 3., članka 36. stavka 3., članka 39., članka 41. stavka 3. ovoga Zakona.

(11)Nadležno tijelo izdat će potvrdu doktoru medicine, medicinskoj sestri odgovornoj za djelatnost opće njege, doktoru dentalne medicine, magistru farmacije i primalji koji posjeduju javnu ispravu koja dokazuje stručnu kvalifikaciju iz točaka 5.1.1., 5.1.2., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.5.

i 5.6.
Priloga V. Direktive, koja potvrđuje da je nositelj stručne kvalifikacije tijekom svog osposobljavanja, gdje je to primjereno, stekao potrebne kompetencije iz članka 24., članka
stavka 3., članka
stavka 3., članka
stavka
i članka
ovoga Zakona.

(12)Ako dođe do izmjena kompetencija predviđenih odredbama pravne stečevine o minimalnom osposobljavanju za profesionalne djelatnosti iz stavka 10. ovoga članka, nadležno tijelo omogućuje pravodobno priznavanje takvih kvalifikacija u skladu s načelom automatskog priznavanja kvalifikacija.

(13)Nadležno tijelo potiče trajni profesionalni razvoj nositelja stručnih kvalifikacija u reguliranim profesijama koje su obuhvaćene poglavljem 1. ove glave Zakona te im omogućuje da obnavljaju svoja znanja i vještine kako bi održali sigurnu i učinkovitu praksu i ostali u tijeku s razvojem u struci.

(14)Nositelji stručnih kvalifikacija imaju pravo i obvezu stručno se usavršavati, trajno pratiti razvoj struke i znanosti te stjecati nove kompetencije. Trajni profesionalni razvoj obuhvaća tehnički, znanstveni, regulatorni i etički razvoj te bi njime trebalo motivirati nositelje stručnih kvalifikacija da sudjeluju u cjeloživotnom učenju relevantnom za njihovu profesiju. 1.2. Minimalni uvjeti osposobljavanja za regulirane profesije u zdravstvu Članak 23. 1.2.1. Doktori medicine

(1)Pristup osposobljavanju za doktora medicine podliježe posjedovanju javne isprave o završenom obrazovanju koja omogućuje pristup na sveučilišni studij medicine u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici.

(2)Osposobljavanje za doktora medicine obuhvaća završetak sveučilišnog studija medicine u trajanju od najmanje pet godina, koji može biti iskazan u odgovarajućim ECTS bodovima i sadržava najmanje 5500 sati teorijskog i praktičnog obrazovanja na sveučilištu ili pod nadzorom sveučilišta. Članak 24. Osposobljavanjem za doktora medicine stječu se sljedeće kompetencije:

a)odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela bioloških funkcija i ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka
b)dovoljno razumijevanje građe, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegova fizičkog i društvenog okruženja
c)odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka koje daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta prevencije, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju i
d)odgovarajuće kliničko iskustvo u bolničkim zdravstvenim ustanovama pod primjerenim nadzorom. Članak 25.

(1)Specijalističko usavršavanje doktora medicine uvjetovano je:

a)posjedovanjem dokaza o završenom i priznatom programu sveučilišnog studija medicine iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona u kojem je polaznik stekao potrebna znanja za obavljanje profesije doktora medicine i
b)ispunjavanjem minimalnih uvjeta specijalističkog usavršavanja.

(2)Specijalističko usavršavanje sadržava teorijski i praktični program usavršavanja koji se provodi u tijelu ili ustanovi koju je ovlastilo ministarstvo nadležno za zdravlje. Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine traje najmanje u vremenskom razdoblju programa iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive.

(3)Specijalističko usavršavanje doktora medicine odvija se pod nadzorom ministarstva nadležnog za zdravlje. Specijalizant sudjeluje u aktivnostima i odgovornostima predviđenim programom specijalizacije. Specijalističko usavršavanje obavlja se u punoj satnici i punom opsegu u tijelu ili ustanovi koju je ovlastilo ministarstvo nadležno za zdravlje. Teorijski dio programa obavlja se u punoj satnici i punom opsegu na medicinskom fakultetu. Specijalističko usavršavanje uključuje i dežurstva specijalizanta u dijelu programa koji je predmet specijalizacije te je obvezan provoditi i sve aktivnosti predviđene programom.

(4)Minimalne uvjete za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora medicine propisuje pravilnikom ministar nadležan za zdravlje.

(5)Ministar nadležan za zdravlje može pravilnikom iz stavka

ovoga članka predvidjeti djelomično izuzeće od dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga V. točke 5.1.
Direktive. Izuzeće se primjenjuje za svaki slučaj posebno, ako je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja već obavljen u okviru drugog programa specijalističkog usavršavanja iz Priloga V. točke 5.1.
Direktive i ako je doktor medicine specijalist stekao specijalističku kvalifikaciju u skladu s programom upisanim u Prilogu V. točki 5.1.
Direktive u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica.

(6)Izuzeće iz stavka

ovoga članka može se odobriti za najviše polovinu minimalnog trajanja programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine.
Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine Članak
(NN 70/19)

(1)Dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz točke 5.1.4. Priloga V. Direktive potreban je za obavljanje djelatnosti opće/obiteljske medicine u mreži javne zdravstvene službe, osim za specijalizante obiteljske medicine, uz posjedovanje dokaza o:

a)završenom i priznatom programu sveučilišnog studija medicine iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona u kojem je polaznik stekao potrebna znanja za obavljanje profesije doktora medicine i
b)završenom posebnom stručnom usavršavanju u općoj medicini u trajanju od najmanje tri godine s punom satnicom obavljenom u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi.

(2)Nadležno tijelo, u svrhu obavljanja djelatnosti opće/obiteljske medicine u mreži javne zdravstvene službe, priznaje stečeno pravo doktoru medicine državljaninu države članice koji je stvarno i zakonito obavljao djelatnost opće/obiteljske medicine do dana pristupanja te države Europskoj uniji, u skladu s odredbama članka 22. ili članka 46. stavka 1. ovoga Zakona bez dokaza iz točke 5.1.4. Priloga V. Direktive, ako je priložena potvrda koju izdaje nadležno tijelo te države članice.

(3)Potvrda iz stavka 2. ovoga članka potvrđuje sljedeće:

a)da je nositelj stručne kvalifikacije završio sveučilišni studij medicine
b)da je stvarno i zakonito radio u djelatnosti opće/obiteljske medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe i
c)da je imao poslovni nastan u državi članici do datuma pristupanja te države Europskoj uniji.

(4)Nadležno tijelo, u svrhu obavljanja djelatnosti opće/obiteljske medicine, priznaje stečeno pravo doktoru medicine koji ima pravo obavljati djelatnost liječnika u općoj/obiteljskoj medicini u okviru sustava zdravstvene zaštite Republike Hrvatske na dan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i to na temelju važećeg odobrenja za samostalan rad koje je izdala Hrvatska liječnička komora sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvena zaštita i liječništvo, a koji ima poslovni nastan u općoj/obiteljskoj medicini u Republici Hrvatskoj do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

(5)Ministarstvo nadležno za zdravlje izdat će potvrdu iz stavka 4. ovoga članka ako je podnositelj zatraži, a kojom će se potvrditi:

a)da je završio sveučilišni studij medicine
b)da je stvarno i zakonito radio u djelatnosti opće/obiteljske medicine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe i
c)da je imao poslovni nastan u Republici Hrvatskoj sve do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Članak 27.

(1)Za pristupanje posebnom stručnom usavršavanju u općoj medicini zahtijeva se da je završen i priznat program osnovnog medicinskog osposobljavanja iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona tijekom kojeg je polaznik stekao odgovarajuće osnovno medicinsko znanje.

(2)Osposobljavanje u posebnom stručnom usavršavanju u općoj medicini sadržava program:

a)s punom satnicom u trajanju od najmanje tri godine
b)pod nadzorom nadležnog tijela
c)većim dijelom praktičnog, a manjim dijelom teorijskog usavršavanja
d)najmanje šest mjeseci u ovlaštenoj bolničkoj zdravstvenoj ustanovi s odgovarajućom opremom i uslugama
e)najmanje šest mjeseci u ovlaštenoj ordinaciji opće medicine ili ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj se pruža primarna zdravstvena zaštita
f)osobnim sudjelovanjem u profesionalnim aktivnostima i odgovornostima osoba s kojima radi pri posebnom stručnom usavršavanju i
g)u suradnji s drugim tijelima čiji se rad odnosi na stručna pitanja opće medicine. Članak 28. 1.2.2. Doktori dentalne medicine

(1)Pristup osposobljavanju za doktora dentalne medicine podliježe posjedovanju javne isprave o završenom obrazovanju koje omogućava pristup na sveučilišni studij dentalne medicine u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici.

(2)Osposobljavanje za doktora dentalne medicine obuhvaća završetak sveučilišnog studija dentalne medicine (teorijskog i praktičnog dijela) u trajanju od najmanje pet godina, koji može biti iskazan u odgovarajućim ECTS bodovima i sadržava najmanje 5000 sati u punoj satnici teorijskog i praktičnog dijela, koji najmanje obuhvaća program iz članka 29. ovoga Zakona te koji se izvodi na sveučilištu, odnosno na drugoj ustanovi visokog obrazovanja pod nadzorom sveučilišta koja osigurava obrazovanje priznatog istovjetnog stupnja ili koja je pod nadzorom sveučilišta.

(3)Doktoru stomatologije sa završenim sveučilišnim studijem stomatologije u Republici Hrvatskoj nadležno sveučilište izdat će potvrdu o izjednačenosti naziva: »doktor stomatologije« s nazivom: »doktor dentalne medicine«. Članak 29.

(1)Sveučilišni studijski program za doktore dentalne medicine sadržava najmanje sljedeće predmete:

a)osnovne predmete: kemija, fizika i biologija
b)medicinsko-biološke predmete i opće medicinske predmete: anatomija, embriologija, histologija uključujući citologiju, fiziologija, biokemija (ili fiziološka kemija), patološka anatomija, opća patologija, farmakologija, mikrobiologija, higijena, preventivna medicina i epidemiologija, radiologija, fizioterapija, opća kirurgija, opća medicina uključujući pedijatriju, otorinolaringologija, dermatovenerologija, opća psihologija – psihopatologija – neuropatologija i anesteziologija i
c)predmete izravno povezane s dentalnom medicinom: protetika, dentalni materijali i oprema, konzervativna dentalna medicina, preventivna dentalna medicina, anesteziologija i sedacija, specijalna kirurgija, specijalna patologija, klinička praksa, pedodoncija, ortodoncija, parodontologija, radiologija u dentalnoj medicini, dentalna okluzija i funkcija čeljusti, strukovno organiziranje, etika i zakonodavstvo, socijalni aspekti prakse u dentalnoj medicini.

(2)Jedan ili više predmeta iz stavka 1. ovoga članka mogu se poučavati kao dio drugih disciplina ili u vezi s njima.

(3)Osposobljavanjem za doktora dentalne medicine stječu se sljedeće kompetencije:

a)odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji dentalna medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela bioloških funkcija i ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analizu podataka
b)odgovarajuće poznavanje građe, fiziologije i ponašanja zdrave i bolesne osobe, kao i utjecaja prirodnog i društvenog okruženja na zdravstveno stanje čovjeka u mjeri u kojoj ti čimbenici utječu na dentalnu medicinu
c)dovoljno razumijevanje građe, funkcija zubi, usne šupljine, čeljusti i povezanih tkiva, kako zdravih tako i bolesnih i njihova odnosa s općim zdravstvenim stanjem i fizičkom i socijalnom dobrobiti pacijenta
d)odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i metoda koje daje doktorima dentalne medicine jasnu sliku o anomalijama, ozljedama i bolestima zubi, usne šupljine, čeljusti i povezanih tkiva, o preventivi, dijagnostici i terapeutskoj dentalnoj medicini i
e)odgovarajuće iskustvo pod primjerenim nadzorom.

(4)Doktor dentalne medicine kvalificiran je za djelatnosti koje uključuju prevenciju, dijagnostiku i liječenje anomalija i bolesti zubi, usne šupljine i povezanih tkiva. Članak 30.

(1)Specijalističko usavršavanje doktora dentalne medicine uvjetovano je:

a)posjedovanjem dokaza o završenom i priznatom sveučilišnom studiju za doktora dentalne medicine iz članka 28. ovoga Zakona ili posjedovanjem dokaza iz članaka 46., 52. i 53. ovoga Zakona i
b)ispunjavanjem minimalnih uvjeta specijalističkog usavršavanja.

(2)Specijalističko usavršavanje doktora dentalne medicine sastoji se od teorijskog i praktičnog usavršavanja koje se provodi u tijelu ili ustanovi koju je ovlastilo ministarstvo nadležno za zdravlje. Programi specijalističkog usavršavanja doktora dentalne medicine traju minimalno tri godine i provode se u punoj satnici i punom opsegu pod nadzorom ministarstva nadležnog za zdravlje. Specijalizant sudjeluje u aktivnostima i odgovornostima predviđenim programom specijalizacije.

(3)Minimalne uvjete za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora dentalne medicine propisuje pravilnikom ministar nadležan za zdravlje. Članak 31. 1.2.3. Magistri farmacije

(1)Pristup osposobljavanju za magistra farmacije podliježe posjedovanju javne isprave o završenom obrazovanju koje omogućava pristup na sveučilišni studij farmacije u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici.

(2)Osposobljavanje za magistra farmacije obuhvaća završetak sveučilišnog studija farmacije u trajanju od najmanje pet godina, koje može biti iskazano u odgovarajućim ECTS bodovima, od čega minimalno četiri godine teorijskog i praktičnog obrazovanja u punoj nastavnoj satnici na sveučilištu ili drugoj ustanovi visokog obrazovanja priznatog istovjetnog stupnja ili ustanovi koja je pod nadzorom sveučilišta i šest mjeseci stručnog osposobljavanja u javnoj ljekarni ili u bolničkoj ljekarni, koje se obavlja tijekom ili na kraju formalnog obrazovanja. Članak 32.

(1)Sveučilišni studijski program farmacije iz članka 31. ovoga Zakona sadržava najmanje sljedeće predmete: biologiju biljaka i životinja, fiziku, opću i anorgansku kemiju, organsku kemiju, analitičku kemiju, farmaceutsku kemiju uključujući analizu medicinskih proizvoda, opću i primijenjenu biokemiju (medicinska), anatomiju i fiziologiju, medicinsku terminologiju, mikrobiologiju, farmakologiju i farmakoterapiju, farmaceutsku tehnologiju, toksikologiju, farmakognoziju, zakonodavstvo i, gdje je primjereno, profesionalnu etiku.

(2)Uravnoteženost između teorijske i praktične nastave daje svakom predmetu iz stavka 1. ovoga članka dovoljan teorijski značaj da bi se održala sveučilišna razina obrazovanja.

(3)Osposobljavanjem za magistra farmacije stječu se sljedeće kompetencije:

a)odgovarajuće poznavanje lijekova i tvari koje se koriste u proizvodnji lijekova
b)odgovarajuće poznavanje farmaceutske tehnologije i fizikalne, kemijske, biološke i mikrobiološke kontrole lijekova
c)dovoljno poznavanje metabolizma i učinaka lijekova i djelovanja toksičnih tvari te upotreba lijekova
d)odgovarajuće znanje za procjenu znanstvenih podataka u vezi s lijekovima, kako bi se na temelju ovoga znanja mogli dostaviti odgovarajući podaci i
e)poznavanje propisa kojima se regulira ljekarnička djelatnost.

(4)Magistar farmacije koji ima završeno osposobljavanje iz članka 31. ovoga Zakona obavlja sljedeće poslove, za koje se mogu propisati i dodatni zahtjevi, odnosno stručno iskustvo:

a)priprema farmaceutskog oblika lijeka
b)izrada i kontrola lijeka
c)kontrola lijekova u laboratorijima za kontrolu lijekova
d)skladištenje, čuvanje i distribucija lijekova na veliko
e)nabava, priprema, kontrola, skladištenje, distribucija i izdavanje djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova u javnim ljekarnama, odnosno ljekarničkim ustanovama
f)priprema, kontrola, skladištenje i izdavanje djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova u bolničkoj ljekarni
g)pružanje informacija i savjeta o lijekovima i o njihovoj primjerenoj uporabi
h)izvještavanje nadležnih tijela o neželjenim učincima lijekova i farmaceutskih proizvoda
i)individualna podrška pacijentu prilikom samoliječenja i
j)doprinos lokalnim i nacionalnim promocijama javnog zdravlja. Članak 33.

(1)Nadležno tijelo priznaje dokaz nadležnog tijela države članice da je nositelj stručne kvalifikacije zaposlen na poslovima magistra farmacije u razdoblju potrebnom za stručno iskustvo nužno za pristup profesiji magistra farmacije.

(2)Dokaz iz stavka

ovoga članka prilaže se uz dokaz o stručnoj kvalifikaciji za magistra farmacije iz članka
ovoga Zakona. Članak 34.

(1)Dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članaka

i
ovoga Zakona priznaje se samo u svrhu obavljanja profesije magistra farmacije.

(2)Nadležno tijelo ne mora nositelju stručne kvalifikacije priznati dokaz o stručnoj kvalifikaciji magistra farmacije u svrhu osnivanja nove ljekarne ako je vodio ljekarnu manje od tri godine.

(3)Iznimno od stavka

ovoga članka, nadležno tijelo može priznati dokaz o stručnoj kvalifikaciji magistra farmacije ako je nadležno tijelo druge države članice već priznalo dokaz o stručnoj kvalifikaciji magistra farmacije u druge svrhe, pod uvjetom da je magistar farmacije državljanin države članice učinkovito i zakonito obavljao ljekarničku djelatnost najmanje tri uzastopne godine u toj državi članici. Članak
(NN 70/19) 1.2.
Medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege

(1)Pristup osposobljavanju za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege podliježe posjedovanju jednog od sljedećih dokaza:

a)dokaz o završenom općem obrazovanju u trajanju od najmanje 12 godina općeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici; dokaz o stručnoj kvalifikaciji, potvrdu ili drugi dokaz izdaje nadležna obrazovna ustanova, kojim se omogućuje pristup sveučilištu ili visokom učilištu za sestrinstvo
b)dokaz o završenom općem obrazovanju u trajanju od najmanje deset godina općeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici; dokaz o stručnoj kvalifikaciji, potvrdu ili drugi dokaz izdaje nadležna obrazovna ustanova, kojim se omogućuje pristup strukovnoj školi za sestrinstvo.

(2)Osposobljavanje za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege sastoji se od najmanje 4600 sati teorijskog i kliničkog osposobljavanja u punoj satnici tijekom najmanje tri godine strukovnog obrazovanja ili stručnog studija, a koje može biti iskazano u odgovarajućim ECTS bodovima.

(3)Trajanje teorijskog osposobljavanja iz stavka

ovoga članka predstavlja najmanje jednu trećinu, a trajanje kliničkog osposobljavanja najmanje jednu polovinu minimalnog trajanja osposobljavanja i uključuje najmanje program iz članka
ovoga Zakona.

(4)Nadležno tijelo može priznati djelomično izuzeće od strukovnog obrazovanja ili stručnog studija iz stavka 2. ovoga članka, ako je nositelj stručne kvalifikacije dio svojeg osposobljavanja stekao na programu obrazovanja ili studija istovjetnog stupnja u Republici Hrvatskoj ili državi članici.

(5)Teorijsko osposobljavanje dio je obrazovanja za medicinske sestre tijekom kojeg polaznici osposobljavanja stječu stručno znanje i vještine potrebne u skladu s člankom 36. ovoga Zakona. Osposobljavanje provode nastavnici zdravstvene njege i drugi kvalificirani nastavnici zdravstvenog usmjerenja, na sveučilištima, visokim učilištima ili strukovnim školama.

(6)Kliničko osposobljavanje dio je obrazovanja za medicinske sestre tijekom kojeg polaznici osposobljavanja uče, u timu i u izravnom kontaktu sa zdravim i bolesnim pojedincima i/ili zajednicom, organizirati, pružati i procjenjivati potrebnu sveobuhvatnu zdravstvenu njegu na temelju stečenih kompetencija. Polaznici uče kako raditi u timu, voditi tim i organizirati zdravstvenu njegu, što uključuje osposobljavanje polaznika kako organizirati izobrazbu o zdravstvenoj zaštiti za pojedinca i u malim skupinama i u zajednici. Kliničko osposobljavanje obavlja se u bolničkim i drugim zdravstvenim ustanovama te u zajednici, pod odgovornošću nastavnika zdravstvene njege, u suradnji s drugim kvalificiranim medicinskim sestrama, odnosno uz njihovu pomoć. Ostali zdravstveni radnici mogu sudjelovati u nastavnom procesu. Polaznici sudjeluju u djelatnostima predmetnog odjela primjerenima njihovu obrazovanju, što im omogućuje da nauče preuzeti odgovornost zdravstvene njege

(7)Strukovne škole za medicinske sestre, sveučilišta i visoka učilišta koja obrazuju medicinske sestre odgovorni su za koordinaciju teorijske i kliničke nastave tijekom cijelog obrazovnog programa. Članak 36. (NN 70/19)

(1)Obrazovni program za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege iz članka 35. ovoga Zakona sadržava sljedeće:

a)teorijsko obrazovanje koje se sastoji od: 1. zdravstvene skrbi: priroda i etika struke, opća načela zdravlja i njege, načela njege u odnosu na: opću i specijalističku medicinu, opću i specijalističku kirurgiju, skrb o djeci i pedijatriju, skrb o rodiljama, mentalno zdravlje i psihijatriju, skrb o starijima i gerijatriju 2. osnovnih predmeta: anatomija i fiziologija, patologija, bakteriologija, virologija i parazitologija, biofizika, biokemija i radiologija, dijetetika, higijena (preventivna medicina, zdravstveno obrazovanje), farmakologija i 3. društvenih predmeta: sociologija, psihologija, načela administracije, načela poučavanja, socijalno i zdravstveno zakonodavstvo, pravni aspekti skrbi i
b)kliničko obrazovanje koje se sastoji od zdravstvene njege u odnosu na: opću i specijalističku medicinu; opću i specijalističku kirurgiju; skrb o djeci i pedijatriju; skrb o rodiljama; mentalno zdravlje i psihijatriju; skrb o starijima i gerijatriju; njegu u kući.

(2)Jedan ili više predmeta iz stavka

ovoga članka mogu se poučavati kao dio drugih disciplina ili u vezi s njima. Teorijsko obrazovanje vrednuje se i koordinira s kliničkim obrazovanjem tako da se znanja navedena u programu iz stavka
ovoga članka mogu usvojiti na odgovarajući način. Obrazovna ustanova, odnosno visoko učilište koje provodi osposobljavanje za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege odgovorno je za usklađivanje teorijskog i kliničkog osposobljavanja tijekom cijelog obrazovnog, odnosno studijskog programa.

(3)Osposobljavanjem za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege stječu se sljedeće kompetencije:

a)sveobuhvatno poznavanje znanosti na kojima se temelji sestrinstvo opće njege, uključujući i dovoljno razumijevanje građe, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegova fizičkog i socijalnog okruženja
b)poznavanje prirode i etike profesije te općih načela zdravlja i sestrinstva
c)odgovarajuće kliničko iskustvo obrazovne vrijednosti, stjecano pod nadzorom nastavnika zdravstvene njege u suradnji s drugim kvalificiranim medicinskim sestrama, gdje su broj kvalificiranih zdravstvenih radnika i oprema odgovarajući zdravstvenoj njezi pacijenata
d)sposobnost sudjelovanja u praktičnom obrazovanju zdravstvenih radnika i sposobnost u radu s njima i
e)sposobnost u radu i učinkovita komunikacija s ostalim stručnjacima koji rade u zdravstvenoj djelatnosti.

(4)Osposobljavanjem za medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, završetkom sveučilišta, visokog učilišta ili strukovne škole, medicinska sestra mora biti osposobljena primijeniti sljedeće kompetencije:

a)sposobnost samostalnog postavljanja dijagnoze potrebne zdravstvene njege, koristeći se važećim teorijskim i kliničkim znanjem i planiranjem, organiziranje i pružanje zdravstvene njege za vrijeme liječenja pacijenata na temelju stečenih kompetencija u skladu sa stavkom 3. točkama a),
b)i
c)ovoga članka radi poboljšanja stručnog rada
b)sposobnost učinkovitog timskog rada s drugim sudionicima u zdravstvu, uključujući sudjelovanje u stručnom usavršavanju radnika na temelju stečenih kompetencija u skladu sa stavkom 3. točkama
d)i
e)ovoga članka
c)sposobnost usmjeravanja pojedinaca, obitelji i skupina prema zdravom načinu života i skrbi o sebi na temelju stečenih kompetencija u skladu sa stavkom 3. točkama
a)i
b)ovoga članka
d)sposobnost samostalnog pokretanja neodgodivih mjera za spašavanje života te provođenja mjera u kriznim i opasnim situacijama
e)sposobnost samostalnog davanja savjeta, uputa i podrške osobama kojima je potrebna skrb i njihovim bližnjima
f)sposobnost samostalnog osiguravanja kvalitete i evaluacije zdravstvene njege
g)sposobnost sveobuhvatne stručne komunikacije i suradnje sa stručnjacima drugih profesija u zdravstvenoj djelatnosti i
h)sposobnost analize kvalitete njege radi poboljšanja vlastite stručne prakse kao medicinske sestre opće njege. Članak 37. (NN 70/19) 1.2.5. Primalje

(1)Pristup osposobljavanju za primalje podliježe posjedovanju dokaza o završenom općem obrazovanju u trajanju od najmanje 12 godina koje omogućava pristup visokom učilištu u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici.

(2)Osposobljavanje za primalje minimalno obuhvaća ukupno završene najmanje tri godine teorijskog i praktičnog obrazovanja, koje može biti iskazano u odgovarajućim ECTS bodovima i koje obuhvaća najmanje 4600 sati teorijskog i praktičnog osposobljavanja, koje se odvija u sklopu studija u punoj nastavnoj satnici. Trajanje kliničkog osposobljavanja predstavlja najmanje jednu trećinu programa.

(3)Nadležno tijelo izdaje potvrdu da je primalja nakon stjecanja stručne kvalifikacije iz točke 5.5.

Priloga V. Direktive tijekom odgovarajućeg razdoblja uspješno obavljala sve stručne poslove primalje u zdravstvenoj ustanovi koja ima odobrenje za obavljanje djelatnosti. Članak
(NN 70/19)

(1)Program osposobljavanja za primalju iz članka 37. ovoga Zakona obuhvaća sljedeće predmete:

a)teorijsku i tehničku nastavu: 1. opći predmeti: osnovna anatomija i fiziologija, osnovna patologija, osnovna bakteriologija, virologija i parazitologija, osnovna biofizika, biokemija i radiologija, pedijatrija s posebnim naglaskom na novorođenčad, higijena, zdravstveni odgoj, preventivna medicina, rano dijagnosticiranje bolesti, prehrana i dijetetika, posebno u odnosu na žene, novorođenčad i malu djecu, osnovna sociologija i sociomedicinska problematika, osnovna farmakologija, psihologija, načela i metode poučavanja, zdravstveno i socijalno zakonodavstvo i organizacija zdravstva, profesionalna etika i profesionalno zakonodavstvo, spolni odgoj i planiranje obitelji, zakonska zaštita majke i djeteta 2. predmeti specifični za djelatnosti primalje: anatomija i fiziologija, embriologija i razvoj fetusa, trudnoća, porod i puerperij, ginekološka i opstetricijska patologija, priprema za porod i roditeljstvo, uključujući psihološke aspekte, pripreme za porod (uključujući poznavanje i upotrebu tehničke opreme u opstetriciji), analgezija, anestezija i oživljavanje, fiziologija i patologija novorođenčeta, njega i nadzor novorođenčeta, psihološki i socijalni čimbenici i
b)praktično i kliničko obrazovanje koje se mora provoditi pod odgovarajućim nadzorom, i to: 1. savjetovanje trudnica, uključujući najmanje 100 pretporođajnih pregleda 2. nadzor i njega najmanje 40 trudnica 3. izvođenje najmanje 40 poroda, a ako se ovaj broj ne može postići zbog malog broja rodilja, može se smanjiti na minimalno 30 poroda, uz uvjet asistiranja kod dodatnih 20 poroda 4. aktivno sudjelovanje kod poroda na zadak, a ako to nije moguće zbog pomanjkanja poroda na zadak, praksa se može provesti u simuliranoj situaciji 5. izvođenje epiziotomije i uvod u šivanje rana što uključuje teorijsku nastavu i kliničku praksu; praksa šivanja rana uključuje šivanje rane nakon epiziotomije i jednostavne perinealne laceracije, a može se obaviti u simuliranoj situaciji 6. nadzor i skrb o 40 žena kod kojih postoji rizik povezan s trudnoćom, ili s trudovima ili s postporođajnim razdobljem 7. nadzor i njega (uključujući pregled) najmanje 100 žena nakon poroda i zdravih novorođenčadi 8. promatranje i njega novorođene djece koja zahtijevaju posebnu njegu, uključujući nedonoščad, prenošenu novorođenčad, novorođenčad koja imaju premalu tjelesnu težinu ili koja su bolesna 9. zdravstvena njega kod patoloških stanja na području ginekologije i opstetricije i 10. uvod u zdravstvenu njegu na području medicine i kirurgije koji uključuje teorijsku nastavu i kliničku praksu.

(2)Teorijsku i tehničku nastavu iz stavka 1. točke

a)ovoga članka visoko učilište usklađuje tijekom cijelog studijskog programa s kliničkim osposobljavanjem iz stavka 1. točke
b)ovoga članka, na način da se stečena znanja i vještine mogu usvojiti na odgovarajući način.

(3)Kliničko obrazovanje ima oblik prakse na radu u bolničkim odjelima ili drugim zdravstvenim ustanovama, koje je odobreno sukladno posebnim propisima. Kao dio ove prakse, studenti-primalje moraju sudjelovati u aktivnostima odjela u mjeri u kojoj te aktivnosti pridonose njihovu obrazovanju te ih se poučava o odgovornostima povezanim s djelatnošću primalja. Članak 39.

(1)Osposobljavanjem za primalju stječu se sljedeće kompetencije:

a)detaljno poznavanje znanosti na kojoj se temelje poslovi primalje, posebno primaljstva, opstetricije i ginekologije
b)odgovarajuće poznavanje etike profesije i zakonodavstva važnog za profesiju primaljstva
c)odgovarajuće poznavanje općeg medicinskog znanja (bioloških funkcija, anatomije i fiziologije) i farmakologije u području opstetricije i neonatologije, kao i poznavanje odnosa stanja između zdravlja i fizičkog i socijalnog okruženja čovjeka i njegova ponašanja
d)odgovarajuće kliničko iskustvo stečeno u ovlaštenim ustanovama temeljem kojeg primalja može samostalno i na svoju odgovornost, osim patološke trudnoće i poroda, voditi prenatalnu skrb, porod, nadzirati porod, postnatalnu skrb te neonatalno oživljavanje novorođenčeta dok čeka doktora medicine specijalista i
e)odgovarajuće razumijevanje stručnog osposobljavanja i usavršavanja zdravstvenih radnika i iskustvo u radu s njima.

(2)Osposobljavanje za primalje omogućava provođenje sljedećih djelatnosti:

a)primjereno informiranje i savjetovanje u vezi s planiranjem obitelji
b)dijagnosticiranje trudnoće i praćenje normalnog tijeka trudnoće, vršenje pregleda za praćenje razvoja normalnog tijeka trudnoće
c)savjetovanje ili upućivanje pregleda potrebnog za najraniju moguću dijagnozu rizičnih trudnoća
d)izvođenje programa za pripremu roditeljstva i potpuna priprema za porod, uključujući savjete o higijeni i prehrani
e)skrb i pomoć majci tijekom poroda i praćenja stanja fetusa u maternici odgovarajućim kliničkim metodama i tehničkim sredstvima
f)vođenje spontanih poroda, uključujući po potrebi epiziotomiju i u hitnim slučajevima porode na zadak
g)prepoznavanje znakova koji upozoravaju na nepravilnost kod majke ili djeteta, koji traže upućivanje na doktora medicine specijalista, poduzimanje hitnih mjera u odsutnosti doktora medicine specijalista, posebno ručno odstranjenje placente koje je popraćeno ručnim pregledom maternice
h)pregled i njega novorođenčeta uz poduzimanje svih inicijativa u slučaju potrebe i izvođenje hitnog oživljavanja
i)njega majke i praćenje njezina napretka u razdoblju nakon poroda i davanje svih potrebnih savjeta majci o njezi djeteta radi omogućavanja optimalnog napretka djeteta
j)obavljanje liječenja koje propiše doktor medicine specijalist ginekologije i opstetricije i
k)priprema potrebnih pisanih izvješća. Članak 40.

(1)Odredbe članaka

–
ovoga Zakona koje propisuju minimalne uvjete osposobljavanja za profesije doktora medicine, doktora medicine specijalista, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, doktora dentalne medicine, doktora dentalne medicine specijalista, magistra farmacije i primalja utvrđuju se usporedbom obrazovnih, odnosno studijskih programa u općem sustavu priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih izvan država članica, odnosno u trećim zemljama.

(2)U slučaju kada je druga država članica državljaninu države članice već priznala stručnu kvalifikaciju stečenu u trećoj zemlji i utvrdila minimalne uvjete osposobljavanja, nadležno tijelo priznat će navedenu odluku druge države članice uz ispunjenje uvjeta stvarnog i zakonitog obavljanja profesionalne djelatnosti u zdravstvu na području iste države članice najmanje tri uzastopne godine unutar posljednjih pet godina. Članak 41. 1.3. Minimalni uvjeti osposobljavanja za doktora veterinarske medicine

(1)Pristup osposobljavanju za doktora veterinarske medicine podliježe posjedovanju javne isprave koja omogućuje upis na odgovarajuće studije na sveučilište ili ustanove visokog obrazovanja kojima se priznaje istovjetni stupanj u svrhu takvog studija u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici.

(2)Osposobljavanje za doktora veterinarske medicine obuhvaća ukupno najmanje pet godina redovnog teorijskog i praktičnog studija, koje može biti iskazano u odgovarajućim ECTS bodovima, na sveučilištu ili visokom učilištu koje pruža osposobljavanje za koje je priznat istovjetan stupanj ili koje je pod nadzorom sveučilišta, a koje obuhvaća najmanje program studija naveden u točki 5.4.1. Priloga V. Direktive.

(3)Osposobljavanjem za doktora veterinarske medicine stječu se sljedeće kompetencije:

a)primjereno poznavanje znanosti na kojoj se temelje djelatnosti doktora veterinarske medicine i propisa Europske unije koji se odnose na te djelatnosti
b)primjereno poznavanje građe organizma, ponašanja i fizioloških potreba životinja te kompetencije potrebne za njihov uzgoj, hranidbu, dobrobit, reprodukciju i higijenu općenito
c)kliničke, epidemiološke i analitičke kompetencije potrebne za prevenciju, dijagnostiku i liječenje bolesti životinja, uključujući anesteziju, aseptične operacije i bezbolnu smrt, bilo pojedinačno bilo u skupinama, uključujući posebno poznavanje bolesti prenosivih na ljude
d)primjerene kompetencije za preventivnu medicinu, uključujući one koje se odnose na upite i certificiranje
e)primjereno poznavanje higijene i tehnologije za proizvodnju, izradu i stavljanje na tržište hrane za životinje ili hrane životinjskog porijekla, namijenjene prehrani ljudi, uključujući kompetencije potrebne za razumijevanje i objašnjavanje dobre prakse u tom području i
f)primjerene kompetencije potrebne za odgovornu i razumnu upotrebu veterinarskih lijekova radi liječenja životinja te osiguravanja sigurnosti prehrambenog lanca i zaštite okoliša.

(4)Nositelju stručne kvalifikacije koji je stekao stručnu kvalifikaciju za doktora veterinarske medicine u Republici Hrvatskoj i čije je osposobljavanje započelo prije referentnog datuma iz točke 5.4.2. Priloga V. Direktive, kada je to potrebno u svrhu pristupa profesiji u drugim državama članicama, izdat će se potvrda o ispunjavanju minimalnih uvjeta osposobljavanja za doktore veterinarske medicine.

(5)Potvrdu o ispunjavanju minimalnih uvjeta osposobljavanja iz stavka 4. ovoga članka izdaje nadležna obrazovna ustanova koja je izdala dokaz o stručnoj kvalifikaciji doktora veterinarske medicine. Članak 42.

(1)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji za doktore veterinarske medicine iz točke 5.4.

Priloga V. Direktive koji zadovoljavaju minimalne uvjete osposobljavanja iz članka
ovoga Zakona u svrhu pristupa profesiji doktora veterinarske medicine i njezina obavljanja, istovrijedni su dokazima o stručnoj kvalifikaciji koji su izdani u Republici Hrvatskoj.

(2)Dokazi o stručnoj kvalifikaciji iz stavka

ovoga članka moraju izdati nadležna tijela država članica i treba im priložiti, gdje je to primjereno, dokumente navedene u točki 5.4.
Priloga V. Direktive. 1.
Minimalni uvjeti osposobljavanja za arhitekte Članak
(NN 70/19) 1.4.
Osposobljavanje za arhitekte

(1)Osposobljavanje za arhitekte obuhvaća:

a)ukupno najmanje pet godina redovnog studija na sveučilištu ili sličnoj obrazovnoj ustanovi, koje se završava uspješno položenim ispitom sveučilišnog tipa ili
b)najmanje četiri godine redovnog studija na sveučilištu ili sličnoj obrazovnoj ustanovi, koje se završava uspješno položenim ispitom sveučilišnog tipa, uz priloženu potvrdu o završetku dvogodišnjeg pripravničkog staža u skladu sa stavkom 4. ovoga članka.

(2)Arhitektura mora biti glavni element studija iz stavka 1. ovoga članka. Studij uravnoteženo pokriva teorijske i praktične aspekte arhitektonskog osposobljavanja i osigurava stjecanje sljedećih kompetencija:

a)sposobnost arhitektonskog projektiranja koje ispunjava estetske i tehničke zahtjeve
b)odgovarajuće poznavanje povijesti arhitekture i teorija te povezanih umjetnosti, tehnologija i društvenih znanosti
c)poznavanje lijepih umjetnosti kod utjecaja na kvalitetu arhitektonskog projektiranja
d)odgovarajuće poznavanje urbanizma, planiranja i vještina uključenih u proces planiranja
e)razumijevanje odnosa između ljudi i građevina, između građevina i njihova okruženja te razumijevanje potrebe da se građevine i prostor međusobno prilagode ljudskim potrebama i mjerama
f)razumijevanje profesije i uloge arhitekta u zajednici, posebno kod pripreme idejnih osnova koje uvažavaju društvene čimbenike
g)razumijevanje metoda istraživanja i metoda za pripremu idejnog plana projekta
h)razumijevanje strukturnih, arhitektonskih i građevinskih problema povezanih s građevinskim planiranjem
i)odgovarajuće poznavanje fizikalnih problema i tehnologija te funkcije zgrada kako bi njihova unutrašnjost pružala udobnost i zaštitu od klimatskih utjecaja u okviru održiva razvoja
j)potrebne vještine projektiranja koje omogućuju ispunjavanje zahtjeva korisnika u okviru granica određenih troškovnim čimbenicima i građevinskim propisima i
k)odgovarajuće poznavanje djelatnosti, organizacije, propisa i postupaka koji su uključeni u realizaciju projektnih osnova i za povezivanje planova u sustav cjelovitog prostornog planiranja.

(3)Broj godina akademskog studija iz stavaka

i
ovoga članka može biti iskazan u odgovarajućim ECTS bodovima.

(4)Pripravnički staž iz stavka 1. točke

b)ovoga članka obavlja se nakon završene prve tri godine studija. Najmanje godina dana pripravničkog staža nadopunjuje kompetencije stečene tijekom studija iz stavka 2. ovoga članka. Pripravnički staž odvija se u bilo kojoj državi pod nadzorom ovlaštenog kvalificiranog stručnjaka ili tijela koje su nadležna tijela matične države članice za to ovlastila, a ocjenjuje ga nadležno tijelo matične države članice. Članak 44. 1.4.2. Odstupanje od uvjeta osposobljavanja za arhitekte Iznimno od odredbe članka 43. ovoga Zakona, smatra se da su ispunjene odredbe članka 22. ovoga Zakona i u slučaju osposobljavanja koje je dio programa socijalnih poboljšanja ili izvanrednog sveučilišnog studija koji ispunjava zahtjeve iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona, što se potvrđuje ispitom iz arhitekture koji položi nositelj stručne kvalifikacije koji je sedam ili više godina radio u području arhitekture, pod nadzorom arhitekta ili arhitektonskog ureda. Taj ispit mora biti na sveučilišnoj razini obrazovanja i istovjetan završnom ispitu iz članka 43. stavka 1. točke
b)ovoga Zakona. Članak 45. 1.4.3. Obavljanje poslova arhitekata

(1)U smislu ovoga Zakona poslovi arhitekata su poslovi koji se redovito rade na temelju profesionalnog naziva: »arhitekt».

(2)Državljani država članica, koji su ovlašteni rabiti naziv: »arhitekt« u skladu sa zakonom kojim se ovlašćuje nadležno tijelo države članice da dodijeli taj naziv državljanima država članica koji se posebno ističu kvalitetom svoga rada u području arhitekture, smatrat će se da zadovoljavaju uvjete koji se traže za obavljanje poslova arhitekata pod profesionalnim nazivom: »arhitekt«; smatra se da potvrda koju tim nositeljima stručne kvalifikacije izda matična država članica potvrđuje arhitektonsku vrstu poslova. 1.5. Stečena prava Članak 46. 1.5.1. Opće odredbe

(1)Neovisno o stečenim pravima specifičnim za određene profesije, u slučaju kada dokazi o stručnoj kvalifikaciji za doktore medicine, doktore medicine specijaliste, doktore dentalne medicine, doktore dentalne medicine specijaliste, magistre farmacije, medicinske sestre odgovorne za djelatnost opće njege, primalje i doktore veterinarske medicine, ne udovoljavaju uvjetima minimalne osposobljenosti iz članaka 23., 25.,

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.