Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Zakon o energetskoj učinkovitosti - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon uređuje mjere za poticanje energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja energije, obveze tijela u provedbi državne politike energetske učinkovitosti, te prava potrošača. Cilj mu je ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja i smanjenje negativnih utjecaja na okoliš.

Što regulira

  • Mjere politike za poticanje energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja energije.
  • Obveze tijela koja provode državnu politiku energetske učinkovitosti.
  • Utvrđivanje ušteda energije.
  • Prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti.

Koga se tiče

  • Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
  • Ostale pravne i fizičke osobe koje su ovim Zakonom određene kao nositelji obveza ili mjera energetske učinkovitosti.

Ključne točke

  • Zakon preuzima Direktivu (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023.
  • Svrha Zakona je ostvarivanje nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti za 2030. godinu.
  • Primjenjuje se načelo "energetska učinkovitost na prvom mjestu" pri planiranju i upravljanju razvojem.
  • Ministarstvo nadležno za energetiku prati ostvarenje nacionalnih ciljeva i predlaže dodatne mjere ako je potrošnja energije iznad utvrđene okvirne trajektorije.
Tekst zakona
Tekst zakona

Zakon o energetskoj učinkovitosti - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost ko

piranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Energetika Zakon o koncesijama Zakon o biogorivima za prijevoz Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima Zakon o energiji Zakon o tržištu plina Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji Zakon o tržištu električne energije Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata Zakon o rudarstvu Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja Zakon o Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Zakon o tržištu toplinske energije Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika Zakon o osnivanju Agencije za ugljikovodike Zakon o energetskoj učinkovitosti Zakon o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva Zakon o terminalu za ukapljeni prirodni plin Zakon o geološkim istraživanjima Zakon o privatizaciji INA - Industrije nafte d.d. Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije Zakon o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada Zakon o energetskoj učinkovitostiNN 155/25 na snazi od 01.01.

  1. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIVIJESTI O OVOM ZAKONUArhiva:Zakon o energetskoj učinkovitosti 2025-2025Zakon o energetskoj učinkovitosti 2021-2025Zakon o energetskoj učinkovitosti 2020-2021Zakon o energetskoj učinkovitosti 2019-2020Zakon o energetskoj učinkovitosti 2014-2018Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnjiMinistarstvo gospodarstvaFond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitostAgencija za pravni promet i posredovanje nekretninamaCentar za pračenje poslovanja energetskog sektora i investicija I. OSNOVNE ODREDBE Članak
  2. Predmet Zakona Ovim Zakonom uređuju se mjere politike za poticanje energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja energije, obveze tijela koja obavljaju poslove iz ovoga Zakona u provedbi državne politike energetske učinkovitosti, utvrđivanje ušteda energije te prava potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti. Članak
  3. Primjena pravne stečevine Europske unije

(1)Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od
  1. rujna
  2. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (SL L br. 231 od
  3. rujna 2023.).
(2)Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:
  1. Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od
  2. srpnja
  3. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198,
  5. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/1369)
  6. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od
  7. prosinca
  8. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) 663/2009 i (EZ) 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328,
  10. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1999) u dijelu koji se odnosi na energetsku učinkovitost
  11. Uredbe Komisije (EU) 2022/2299 od
  12. studenoga
  13. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu strukture, formata, tehničkih pojedinosti i postupka za integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku (SL L 306,
  15. 2022) (u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/2299) u dijelu koji se odnosi na energetsku učinkovitost
  16. Uredbe (EZ) 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od
  17. listopada
  18. o energetskoj statistici (SL L 304,
  20. 2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) 1099/2008) u dijelu koji se odnosi na definiciju podatkovnog centra i
  21. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2024/1364 od
  22. ožujka
  23. o prvoj fazi uspostave zajedničkog programa Unije za ocjenjivanje podatkovnih centara (SL L, 2024/1364,
  25. 2024.) (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) 2024/1364). Članak
  26. Primjena Zakona
(1)Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond) te na ostale pravne i fizičke osobe određene ovim Zakonom kao nositelji obveza ili mjera energetske učinkovitosti.
(2)Na odnose vezane uz energetsku učinkovitost koji nisu uređeni ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju propisi kojima se uređuje energetski sektor i pojedina tržišta energije, gradnja, zaštita okoliša, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tehnički zahtjevi koje moraju ispuniti proizvodi koji se stavljaju na tržište ili na raspolaganje na tržištu, državne potpore i drugi propisi. Članak 4. Svrha Zakona i interes Republike Hrvatske
(1)Svrha je ovoga Zakona ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja kroz smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom smanjenjem ovisnosti o uvozu energije i o uvozu fosilnih goriva, zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području smanjenja emisije stakleničkih plinova.
(2)Učinkovito korištenje energije od interesa je za Republiku Hrvatsku. Članak 5. Mjere politike za promicanje energetske učinkovitosti
(1)Ovim Zakonom određuje se okvir mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti unutar Republike Hrvatske kako bi se osiguralo postizanje nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj za 2030. godinu.
(2)Mjere politike za promicanje energetske učinkovitosti utvrđuju se za sve sektore krajnje potrošnje energije i za uklanjanje prepreka na tržištu energije i prevladavanje tržišnih nedostataka koji ograničavaju poboljšanje energetske učinkovitosti u proizvodnji, prijenosu/transportu, distribuciji, skladištenju i korištenju energije te se pobliže definiraju u planovima energetske učinkovitosti iz članka 11. – 15. ovoga Zakona.
(3)U izradi planova i osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti iz stavka 2. ovoga članka Republika Hrvatska primjenjuje načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu«.
(4)U svrhu definiranja i unaprjeđenja mjera politike iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo nadležno za energetiku (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izradit će procjenu potrebnih kapaciteta u skladu s načelom nediskriminacije za pružatelje energetskih usluga, ovlaštene osobe za provedbu energetskih pregleda, osobe odgovorne za sustavno gospodarenje energijom, neovisne stručnjake, instalatere dijelova zgrada sukladno propisima kojima se uređuje područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu te stručnjake koji provode sveobuhvatnu obnovu na način da se procjeni i jaz između dostupnih i traženih stručnjaka.
(5)Ministarstvo će, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove graditeljstva, procjenu potrebnih kapaciteta iz stavka
  1. ovoga članka s preporukama koje iz nje proizlaze i mjerama iz stavka
  2. ovoga članka javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i na platformi iz članka
  3. ovoga Zakona te dostaviti Europskoj komisiji svake četiri godine. Članak
  4. Nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti
(1)Nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti utvrđuju se i izražavaju u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u
  1. godini na način utvrđen i iskazan u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje od
  2. do
  3. godine (u daljnjem tekstu: NECP) iz članka
  4. ovoga Zakona te predstavljaju doprinos ostvarenju ciljeva Europske unije za
  5. godinu.
(2)Pri utvrđivanju ciljeva iz stavka 1. ovoga članka u obzir se uzima: 1. cilj Unije za krajnju potrošnju energije 2030. od najviše 763 Mten te za potrošnju primarne energije 2030. od najviše 992,5 Mten 2. obveze i mjere predviđene člancima 16., 19., 29., 30., 41. i 44. ovoga Zakona 3. mjere za promicanje energetske učinkovitosti predviđene u NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona 4. relevantne čimbenike koji utječu na mogućnosti poboljšanja energetske učinkovitosti, kako slijedi:
  1. a)rane aktivnosti u području energetske učinkovitosti poduzete prije 1. siječnja 2021., a koje imaju učinke u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka
  2. b)ravnopravna raspodjela nastojanja u cijeloj Uniji
  3. c)energetski intenzitet gospodarstva i
  4. d)preostali troškovno učinkovit potencijal za uštedu energije 5. nacionalne okolnosti koje utječu na potrošnju energije:
  5. a)razvoj i predviđanja u vezi s BDP-om i demografijom
  6. b)promjene u uvozu i izvozu energije, promjene u strukturi izvora energije i uvođenje novih održivih goriva
  7. c)razvoj svih izvora obnovljive energije, nuklearne energije te hvatanja i skladištenja ugljika
  8. d)dekarbonizacija energetski intenzivnih industrija
  9. e)razina ambicije u nacionalnim planovima za dekarbonizaciju ili klimatsku neutralnost
  10. f)gospodarski potencijal za uštedu energije i
  11. g)trenutačni klimatski uvjeti i predviđanja u vezi s klimatskim promjenama.
(3)U NECP-u iz članka
  1. ovoga Zakona utvrđuju se i okvirne trajektorije kretanja potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije do
  2. godine, s pogledom do
  3. i do
  4. godine.
(4)Okvirne trajektorije iz stavka 3. ovoga članka prikazuju udjele sektora neposredne potrošnje u potrošnji primarne energije i u krajnjoj potrošnji energije, koji uključuju industriju, kućanstva, usluge i transport te sektor informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
(5)Ministarstvo je dužno pratiti ostvarenje nacionalnih ciljeva i o tome izvještavati u godišnjem izvješću o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona.
(6)Ako se utvrdi da je ostvarena potrošnja energije iznad utvrđene okvirne trajektorije iz stavka
  1. ovoga članka, Ministarstvo je dužno u izvješću o provedbi nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka
  2. ovoga Zakona predložiti Vladi Republike Hrvatske donošenje dodatnih mjera kojima će se nadomjestiti utvrđeni raskorak te osigurati ostvarenje nacionalnih ciljeva iz stavka
  3. ovoga članka.
(7)Dodatne mjere iz stavka
  1. ovoga članka uključuju sljedeće mjere:
  2. nove mjere koje će donijeti dodatne uštede energije, uključujući jače mjere tehničke pomoći za razvoj projekata za poboljšanje energetske učinkovitosti
  3. povećanje obveze ušteda energije iz članka
  4. ovoga Zakona
  5. povećanje obveze za javna tijela iz članka
  6. ovoga Zakona ili
  7. povećanje sredstava Fonda namijenjenih za poticanje mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, u skladu s člankom
  8. ovoga Zakona, pri čemu financijska sredstva odgovaraju potrebnim investicijama za ostvarenje okvirne trajektorije iz stavka
  9. ovoga članka. Članak
  10. Načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu«
(1)Načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu« jedno je od temeljnih načela planiranja i upravljanja razvojem, koje se primjenjuje pri izradi planova energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini i na područnoj (regionalnoj) i lokanoj razini iz članaka
  1. –
  2. ovoga Zakona, osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti, donošenju odluka o ulaganjima u velike investicijske projekte iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona i prilikom donošenja odluka o ulaganjima u strateške investicijske projekte iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona.
(2)Načelo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i pri izradi ostalih planova i osmišljavanju mjera politike koje utječu na potrošnju energije u energetskom sektoru i neenergetskim sektorima koji uključuju sektor zgradarstva, prometa, vodnoga gospodarstva, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poljoprivrede i financija.
(3)Tijela državne uprave, područne (regionalne) i lokalne samouprave koja izrađuju planove i osmišljavaju mjere iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka dužna su o primjeni načela iz stavka
  3. ovoga članka izvještavati Ministarstvo odmah po donošenju planova iz stavka
  4. ovoga članka odnosno mjera iz stavka
  5. ovoga članka, a najmanje jednom godišnje do
  6. ožujka tekuće godine za prošlu godinu.
(4)Ministar pravilnikom o primjeni načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« propisuje metodologiju primjene načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« u izradi planova u energetskom i neenergetskim sektorima koji utječu na potrošnju energije na nacionalnoj, područnoj (regionalnoj) i lokanoj razini, osmišljavanju mjera politike za promicanje energetske učinkovitosti te u donošenju odluka o ulaganjima u velike investicijske projekte iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona i strateške investicijske projekte iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona, kao i način praćenja primjene načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu«, uključujući metodologiju za analizu troškova i koristi za te projekte, koja uključuje procjenu širih okolišnih, ekonomskih i društvenih koristi energetske učinkovitosti. Članak
  5. Primjena načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« u donošenju investicijskih odluka
(1)Proračunski korisnici državnog proračuna, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i proračunski korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, prilikom donošenja odluka o ulaganjima u velike investicijske projekte u prometnoj infrastrukturi čija je procijenjena investicija veća od 175 milijuna eura te u energetskom sektoru, u sektoru zgradarstva, prometa, vodnoga gospodarstva, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poljoprivrede i financija čija je procijenjena investicija veća od 100 milijuna eura, i sve druge velike javne investicijske projekte u skladu sa zakonom kojim se uređuje proračun i odobravanje investicijskih projekata, dužni su:
  1. primijeniti načelo iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona
  6. prilikom planiranja investicijskih projekata primijeniti priručnik ministarstva financija kojim se utvrđuje minimalni sadržaj predinvesticijskih studija i
  7. izraditi analizu troškova i koristi sukladno pravilniku iz članka
  8. stavka
  9. ovoga Zakona i obavijestiti Ministarstvo o njoj najkasnije do
  10. siječnja tekuće godine za projekte analizirane u prošloj godini.
(2)Privatni i javno-privatni investitori prilikom donošenja odluka o ulaganjima u strateške investicijske projekte sukladno zakonu kojim se uređuju strateški investicijski projekti dužni su:
  1. primijeniti načelo iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona
  6. izraditi analizu troškova i koristi sukladno pravilniku iz članka
  7. stavka
  8. ovoga Zakona i obavijestiti Ministarstvo o njoj najkasnije do
  9. siječnja tekuće godine za projekte analizirane u prošloj godini.
(3)Metodologija za analizu troškova i koristi koja se utvrđuje pravilnikom iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona uzima u obzir šire koristi energetske učinkovitosti, koje će biti određene tim pravilnikom, kroz cjelokupni životni vijek i u dugoročnoj perspektivi, učinkovitost sustava i troškovnu učinkovit, sigurnost opskrbe energijom i kvantifikaciju društvenih, zdravstvenih, gospodarskih i klimatskih učinaka, kao i načela održivosti i kružnoga gospodarstva u prijelazu na klimatsku neutralnost i utjecaj na energetsko siromaštvo. Članak
  3. Praćenje primjene načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu«
(1)Ministarstvo je obvezno pratiti primjenu načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu«.
(2)Ministarstvo jednom godišnje do
  1. rujna tekuće godine za prethodnu godinu izrađuje izvješće o: – učinku regulatornih okvira, uključujući financijske propise te odluke o politikama, planiranju i velikim ulaganjima iz članka
  2. stavka
  3. i stavka
  4. ovoga Zakona, na potrošnju energije, energetsku učinkovitost i energetske sustave – tome kako je načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu« uzeto u obzir u nacionalnim, regionalnim i lokalnim odlukama o planovima, politikama i velikim ulaganjima povezanima s nacionalnim i regionalnim energetskim sustavima, uključujući procjenu primjene i koristi načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« u energetskim sustavima u odnosu na potrošnju energije te popis aktivnosti poduzetih kako bi se uklonile sve nepotrebne regulatorne ili neregulatorne prepreke u provedbi načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« i rješenja na strani potražnje energije, uključujući identifikaciju nacionalnog zakonodavstva i mjera koji su u suprotnosti s načelom »energetska učinkovitost na prvom mjestu«.
(3)Izvješće iz stavka
  1. ovoga članka sastavni je dio godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka
  2. ovoga Zakona. Članak
  3. Definicije pojmova
(1)U ovom se Zakonu koriste i pojmovi koji u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:
  1. agregator – sudionik na tržištu koji se bavi agregiranjem sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta električne energije
  2. bijeli certifikat – elektronička isprava kojom se potvrđuju ostvarene i verificirane uštede energije nastale ulaganjima u mjere energetske učinkovitosti
  3. davatelj subvencije – tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, fondovi i pravne osobe u vlasništvu države i druge pravne osobe koje dodjeljuju ili upravljaju subvencijama u Republici Hrvatskoj
  4. distributer energije – energetski subjekt koji sudjeluje na tržištu energije i bavi se distribucijom energije sukladno zakonima kojima se uređuju tržišta energije, uključujući operatora distribucijskog sustava i distributera toplinske energije
  5. energetska obnova zgrade – primjena mjera energetske učinkovitosti u svrhu poboljšanja energetskog svojstva zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade i temeljnog zahtjeva za građevinu koji se odnosi na energetsku učinkovitost i toplinska svojstva građevine, pri čemu mjere energetske učinkovitosti obuhvaćaju: energetski pregled i energetsko certificiranje zgrade za potrebe energetske obnove, izradu projektne dokumentacije za energetsku obnovu zgrade kojom se dokazuje ušteda energije, povećanje toplinske zaštite ovojnice zgrade, grijanog ili hlađenog dijela zgrade prema nekondicioniranom dijelu, unapređenje tehničkih sustava zgrade ili zamjenu energetski učinkovitijim koji uključuju tehničku opremu za grijanje, hlađenje, ventilaciju, klimatizaciju i pripremu potrošne tople vode, sustav rasvjete, sustav automatizacije i upravljanja zgrade ili njezina dijela te uvođenje sustava obnovljivih izvora energije, a može uključivati i sveobuhvatnu obnovu zgrade
  6. energetska učinkovitost – odnos između ostvarenog korisnog učinka i energije potrošene za ostvarenje tog učinka
  7. energetska učinkovitost na prvom mjestu – načelo kojim se, pri energetskom planiranju te pri donošenju politika i odluka o ulaganju, u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir alternativne troškovno učinkovite mjere poboljšanja energetske učinkovitosti, kojima se povećava učinkovitost potrošnje i opskrbe energijom, a osobito za povećanje učinkovitosti potražnje za energijom i opskrbe energijom, a osobito mjere za troškovno učinkovito postizanje ušteda energije u krajnjoj potrošnji, inicijativa za upravljanje potražnjom te mjere za postizanje učinkovitije pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, pri čemu se i dalje ostvaruju ciljevi tih odluka
  8. energetska usluga – provedba mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostalih povezanih aktivnosti temeljena na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda energije i/ili vode
  9. energetski pregled – sustavan postupak stjecanja odgovarajućeg znanja o postojećem profilu potrošnje energije zgrade ili skupine zgrada, industrijskog ili komercijalnog procesa ili postrojenja ili privatne ili javne usluge, utvrđivanja i kvantificiranja troškovno učinkovitih mogućnosti ušteda energije te izvješćivanja o rezultatima
  10. energetski troškovni centar (u daljnjem tekstu: ETC) – funkcionalna cjelina za koju je moguće mjeriti pripadajuću potrošnju energije i/ili vode te parametre koji na dotičnu potrošnju utječu, a odnosi se na komplekse zgrada, zgrade, dijelove zgrada, javnu rasvjetu, sustave javne vodoopskrbe i odvodnje, industrijske komplekse, proizvodne pogone i postrojenja i sl.
  11. energetsko siromaštvo – znači da kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama, pri čemu se takvim uslugama osiguravaju osnovne razine i pristojan životni i zdravstveni standard, uključujući odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim nacionalnim socijalnim politikama i ostalim relevantnim nacionalnim politikama, što je uzrokovano kombinacijom čimbenika, uključujući cjenovnu nepristupačnost, nedovoljan raspoloživ dohodak, visoke izdatke za energiju, loša energetska svojstva zgrada i lošu energetsku učinkovitost kućanstava
  12. energija – primarni energent i/ili transformirani oblik energije, odnosno električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, energija iz obnovljivih izvora i bilo koji drugi oblik energije, kako je definirano u članku
  13. točki (d) Uredbe (EZ) 1099/2008
  14. europska norma – normativni dokument koji donose europske organizacije za normizaciju, tj. Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (CENELEC) ili Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI) te koja je stavljena na raspolaganje za javnu uporabu
  15. gospodarenje energijom – sve radnje kontinuiranog praćenja i analize potrošnje energije i vode koje obuhvaćaju utvrđivanje promjena u trendovima potrošnje energije i vode, određivanje ciljeva za uštedu energije i vode, uspoređivanje ostvarene potrošnje s predviđenom potrošnjom te prijedloge i provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na toj osnovi
  16. građani u riziku od energetskog siromaštva – osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugroženi kupci, osobe u kućanstvima s niskim prihodima, osobe koje žive u socijalnom stanovanju
  17. javna tijela – pravne osobe koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter i koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (proračunski korisnici), koje su izvanproračunski korisnici državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te poduzeća koja se bave komunalnom djelatnošću održavanja javne rasvjete i/ili vodoopskrbe i/ili odvodnje
  18. kogeneracija – proces za transformaciju ulazne količine energenta u kojemu se istodobno proizvodi toplinska i električna ili mehanička energija u jedinstvenom procesu
  19. korisnik energetske usluge – fizička ili pravna osoba koja dobiva energetsku uslugu u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti građevina ili postrojenja u svojem vlasništvu od pružatelja energetske usluge na temelju ugovora o energetskom učinku
  20. krajnji kupac – fizička ili pravna osoba koja kupuje energiju za vlastitu krajnju uporabu, odnosno vlastitu potrošnju, samostalno ili putem posrednika, sukladno zakonima kojima se uređuju tržišta energije
  21. krajnja potrošnja energije – cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, uključujući potrošnju energije u međunarodnom zračnom prometu, kućanstva, javne i privatne usluge, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i drugi sektori krajnje potrošnje, isključujući potrošnju energije u međunarodnim pomorskim spremnicima, energiju iz okoliša i isporuke sektoru pretvorbe i energetskom sektoru, uključujući isporuku energije za neenergetsko korištenje te gubitke zbog prijenosa odnosno transporta i distribucije kako su definirani u Prilogu A Uredbi (EZ) 1099/2008
  22. kupac energije – kupac toplinske energije sukladno zakonu iz područja tržišta toplinske energije
  23. mala i srednja poduzeća – subjekti maloga gospodarstva kako su definirani posebnim propisom o poticanju razvoja maloga gospodarstva
  24. međunarodna norma – normativni dokument koji je donijela Međunarodna organizacija za normizaciju te koja je stavljena na raspolaganje javnosti
  25. mjera politike – regulatorni, financijski, fiskalni ili dobrovoljni instrument ili instrument za pružanje informacija koji je formalno uspostavljen i provodi se u državi članici s ciljem stvaranja okvira potpore, zahtjeva ili poticaja kojima se osigurava da sudionici na tržištu pružaju i kupuju energetske usluge i poduzimaju druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti
  26. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – sve radnje koje redovito vode provjerljivom i mjerljivom ili procjenjivom poboljšanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije i/ili vode
  27. nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (u daljnjem tekstu: ISGE) – računalna aplikacija za praćenje i analizu potrošnje energije i vode te praćenje ušteda koje se utvrđuju mjerenjem potrošnje energije i/ili vode, u koju se unose opći, konstrukcijski i energetski podaci te podaci o krajnjoj potrošnji energije i vode za svaku zgradu ili dio zgrade, ostale građevine i vozila u vlasništvu javnih tijela ili koje koriste javna tijela prema potrebi i za druge građevine odnosno zgrade
  28. neenergetska potrošnja energenta – upotreba energenata kao sirovine, redukcijskog sredstva ili komponente u industrijskim, kemijskim ili drugim procesima, pri čemu se energenti ne koriste za proizvodnju toplinske, mehaničke ili električne energije putem izgaranja, nego se njihova kemijska svojstva iskorištavaju u svrhu dobivanja drugih proizvoda
  29. nositelj objedinjenog izvješća – povezana osoba koja je stranka obveznica i koju su njezine povezane osobe ovlastile za podnošenje objedinjenog izvješća o ostvarenim uštedama svih povezanih osoba
  30. nove godišnje uštede energije – uštede energije koje se postižu primjenom mjera energetske učinkovitosti u godini u kojoj je završena provedba mjere i koje su određene na način utvrđen pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
  31. osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom – fizička ili pravna osoba odgovorna za uspostavu i provedbu sustavnoga gospodarenja energijom te za praćenje i nadzor potrošnje energije i/ili vode u svim zgradama ili dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima u vlasništvu ili koje koristi javno tijelo, a koji troše energiju i/ili vodu
  32. operator distribucijskog sustava – fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijske elektroenergetske mreže sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije te fizička ili pravna osoba koja obavlja energetsku djelatnost distribucije plina i odgovorna je za rad i održavanje distribucijskog sustava na svom distribucijskom području sukladno zakonu kojim se ureduje tržište plina
  33. operator podatkovnog centra – kako je definirano u članku
  34. točki
  35. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2024/1364
  36. operator prijenosnog sustava – fizička ili pravna osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne elektroenergetske mreže sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije
  37. operator transportnog sustava – energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost transporta plina sukladno zakonu kojim se uređuje tržište plina
  38. operator tržišta – pravna osoba kojoj su ovim Zakonom dodijeljene posebne ovlasti ili obveze u pogledu obavljanja djelatnosti organiziranja tržišta ušteda energije
  39. opskrbljivač energijom – energetski subjekt koji obavlja energetsku djelatnost kupnje i prodaje energije kupcu energije odnosno krajnjem kupcu, što uključuje opskrbu električnom energijom, plinom, toplinskom energijom, trgovinu na malo naftnim derivatima (motornim benzinom, dizelskim gorivom i loživim uljima) i trgovinu na malo ukapljenim naftnim plinom, sukladno zakonima kojima se uređuju tržišta energije
  40. ostvarena ušteda – smanjenje godišnje potrebne/potrošnje energije, ostvareno nakon provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, u odnosu na referentnu godišnju potrebu/potrošnju energije prije provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koja se dokazuje postupkom verifikacije uštede energije sukladno pravilniku o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
  41. poboljšanje energetske učinkovitosti – smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite potrošnje energije u građevini i/ili promjena u ponašanju korisnika
  42. podatkovni centar – kako je definirano u točki 2.6.3.1.16 Priloga A Uredbe (EZ) 1099/2008
  43. poduzeće – trgovačko društvo ili pravna osoba osnovana radi obavljanja gospodarske djelatnosti, u skladu sa zakonom kojim se uređuju trgovačka društva, bez obzira na pravni oblik, veličinu, vlasničku strukturu ili sektor djelovanja, koje posluje na tržištu i nije proračunski niti izvanproračunski korisnik u smislu zakona kojim se uređuje proračun
  44. pojedinačna mjera – mjera koja dovodi do poboljšanja energetske učinkovitosti koja se može provjeriti i izmjeriti ili procijeniti i koja se poduzima kao posljedica mjere politike
  45. potrošnja primarne energije – bruto raspoloživa energija bez međunarodnih pomorskih spremnika, neenergetske krajnje potrošnje i energije okoliša
  46. povezane osobe – dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba od kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima ili dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba kod kojih jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge, pri čemu se pojmovi kontrole i utjecaja tumače prema propisima kojima se uređuje područje trgovačkih društava i obveznih odnosa
  47. pružatelj energetske usluge – fizička ili pravna osoba koja pruža energetsku uslugu u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti građevina ili postrojenja u vlasništvu korisnika energetske usluge ili koje on koristi po drugoj pravnoj osnovi, na temelju ugovora o energetskom učinku
  48. registar bijelih certifikata – elektronički sustav koji uspostavlja i vodi operator tržišta, a kojim se evidentiraju bijeli certifikati
  49. referentna potrošnja energije i/ili vode – godišnja potrošnja energije ili godišnja potreba zgrade za energijom i/ili godišnja potrošnja vode, pri referentnim uvjetima prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koja se koristi kao osnova za usporedbu u određivanju budućih ušteda energije i/ili vode
  50. referentni uvjeti – predstavljaju vrijednosti neovisnih varijabli koje utječu na referentnu potrošnju energije i/ili vode prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, u odnosu na koje se provodi normalizacija potrošnje energije i/ili vode nakon provedbe mjere
  51. stranka obveznica – osoba na koju se primjenjuje sustav obveza energetskih ušteda iz članka
  52. ovoga Zakona
  53. subvencija – bespovratna sredstva ili financijski instrumenti čiji izvori su javnog karaktera, odnosno nacionalni, europski ili iz drugih međunarodnih izvora, a koji se koriste za financijsko poticanje provedbe projekata energetske učinkovitosti
  54. suprotstavljeni interesi – znači da ne postoji pravedna i razumna raspodjela financijskih obveza i nagrada povezanih s ulaganjima u energetsku učinkovitost među dotičnim akterima, na primjer između vlasnika i najmoprimaca, ili između vlasnika različitih samostalnih uporabnih cjelina zgrade, ili između vlasnika i najmoprimaca, ili različitih vlasnika zgrada s više stanova ili višenamjenskih zgrada
  55. sustav gospodarenja energijom – skup međusobno povezanih i djelujućih elemenata plana u kojem su određeni cilj povećanja energetske učinkovitosti i strategija za njegovo ostvarivanje, a uključuje praćenje stvarne potrošnje energije, aktivnosti poduzetih za povećanje energetske učinkovitosti i mjerenje napretka
  56. trgovačka platforma za trgovanje uštedama energije – elektronički sustav za organiziranu trgovinu bijelim certifikatima
  57. ugovor o energetskom učinku – ugovor između korisnika i pružatelja energetske usluge, verificiran i praćen tijekom cijelog svog trajanja, pri čemu se investicija u radove, opremu i usluge za provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti obuhvaćenih energetskom uslugom otplaćuje prema ugovorenom stupnju poboljšanja energetske učinkovitosti ili drugim ugovorenim kriterijima, kao što su financijske uštede
  58. učinkovito grijanje i hlađenje – sustav grijanja i hlađenja koji, u odnosu na ishodišni scenarij koji odražava uobičajenu situaciju, mjerljivo smanjuje utrošak primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava na troškovno učinkovit način, u skladu s procjenom iz analize troškova i koristi sukladno zakonu kojim se uređuje tržište toplinske energije i uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju
  59. učinkovito individualno grijanje i hlađenje – sustav opskrbe za individualno grijanje i hlađenje koji u odnosu na učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje mjerljivo smanjuje utrošak neobnovljive primarne energije potrebne za opskrbu jedne jedinice isporučene energije unutar relevantne granice sustava ili zahtijeva jednak utrošak neobnovljive primarne energije, ali uz niže troškove, uzimajući u obzir energiju potrebnu za ekstrakciju, pretvorbu, prijevoz i distribuciju
  60. ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade – ukupna korisna površina poda zgrade ili dijela zgrade u kojoj se koristi energija radi postizanja određenih unutarnjih klimatskih uvjeta
  61. ušteda energije – količina ušteđene energije i/ili vode utvrđena mjerenjem i/ili procjenom potrošnje prije i poslije primjene jedne ili više mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz normalizaciju prema referentnim uvjetima, kao i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije i/ili kogeneracije za koju se ne ostvaruje poticajna cijena na temelju posebnih propisa
  62. veliki grad – jedinica lokalne samouprave određena zakonom kojim se uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave
  63. zajamčena ušteda – vrijednost uštede energije i/ili vode koju jamči pružatelj energetske usluge, a ostvaruje se tako da mjere utvrđene ugovorom o energetskom učinku u referentnim uvjetima dovode do provjerljivih ušteda energije i/ili vode koje se mogu utvrditi mjerenjem ili procjenom
  64. vrijednost zajamčene uštede – novčana vrijednost uštede energije i/ili vode utvrđena ugovorom o energetskom učinku.
(2)Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, zakonom kojim se uređuje tržište električne energije, plina, toplinske energije, nafte i naftnih derivata, korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, biogoriva za prijevoz i Uredbom (EU) 2017/1369, ako ovim Zakonom nisu uređeni drukčije. II. PLANOVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI Članak 11. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan
(1)NECP je temeljni akt strateškog planiranja Republike Hrvatske u kojem se utvrđuju ciljevi smanjenja potrošnje energije i energetskih ušteda, politike i mjere za ostvarivanje ciljeva energetske učinkovitosti.
(2)NECP je dokument koji se izrađuje, donosi, mijenja i usklađuje s Uredbom (EU) 2018/1999 i koji donosi Vlada Republike Hrvatske odlukom.
(3)U NECP-u iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuju se nacionalni ciljevi energetske učinkovitosti iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona i okvirne trajektorije za postizavanje tih ciljeva te se iskazuju udjeli sljedećih sektora neposredne potrošnje u potrošnji primarne energije i krajnjoj potrošnji energije: industrija, kućanstva, usluge i promet, te se iskazuje okvirno predviđanje krajnje potrošnje energije u sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija.
(4)Sastavni dio NECP-a iz stavka 1. ovoga članka je sveobuhvatna procjena potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Republici Hrvatskoj koja se izrađuje u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište toplinske energije.
(5)Prilikom izrade NECP-a iz stavka
  1. ovoga članka i sveobuhvatne procjene potencijala za učinkovito grijanje i hlađenje u Republici Hrvatskoj ministar je obvezan primijeniti načelo iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona u skladu s pravilnikom iz članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona. Članak
  6. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti
(1)Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti je akt strateškog planiranja kojim se na temelju ovoga Zakona utvrđuje provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje, najkasnije do 1. travnja godine donošenja.
(2)Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti iz stavka
  1. ovoga članka mora sadržavati:
  2. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u skladu s NECP-om iz članka
  3. ovoga Zakona
  4. dodatne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, koje nisu definirane u NECP-u iz članka
  5. ovoga Zakona
  6. mjere za postizanje cilja smanjenja potrošnje energije javnih tijela iz članka
  7. ovoga Zakona
  8. mjere za postizanje cilja obnove zgrada javnih tijela iz članka
  9. ovoga Zakona
  10. programe potpore poduzećima, malim i srednjim poduzećima i obrtima za provedbu mjera energetske učinkovitosti iz članka
  11. ovoga Zakona
  12. alternativne mjere politike za postizanje dijela obveznog kumulativnog cilja ušteda energije iz članka
  13. ovoga Zakona i
  14. mjere za informiranje i podizanje svijesti krajnjih korisnika i kupaca iz članka
  15. ovoga Zakona.
(3)Za svaku mjeru i program potpore iz stavka
  1. ovoga članka u nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz stavka
  2. ovoga članka utvrđen je plan njihove provedbe u trogodišnjem razdoblju, koji uključuje:
  3. popis aktivnosti nužnih za provedbu mjere
  4. nositelje aktivnosti i rokove provedbe aktivnosti
  5. procjenu potrebnih sredstava i izvora financiranja za mjeru i
  6. očekivane nove godišnje uštede i kumulativne uštede energije utvrđene na način propisan pravilnikom iz članka
  7. ovoga Zakona.
(4)Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti iz stavka 1. ovoga članka izrađuje Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za poslove graditeljstva i ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša
(5)Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti objavljuje na svojim mrežnim stranicama Ministarstvo. Članak 13. Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti
(1)Godišnje izvješće o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti izrađuje Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za poslove graditeljstva i ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša, i objavljuje ga do 30. rujna tekuće godine za prošlu godinu.
(2)Izvješće iz stavka
  1. ovoga članka sadrži:
  2. ocjenu učinaka svih mjera iz NECP-a i Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti ostvarenih u prošloj godini utvrđenih na način propisan pravilnikom iz članka
  3. ovoga Zakona
  4. ocjenu učinaka sustava obveze iz članka
  5. ovoga Zakona ostvarenih u prošloj godini utvrđenih na način propisan pravilnikom iz članka
  6. ovoga Zakona i uštedu energije koju je ostvarila svaka pojedinačna stranka obveznica
  7. ocjenu ostvarenog doprinosa ciljevima i obvezama iz članka 6., članka 16., članka 19., članka 29., članka
  8. i članka
  9. ovoga Zakona
  10. ocjenu ostvarenih učinaka programa suzbijanja energetskog siromaštva iz članka
  11. i članka
  12. ovoga Zakona
  13. informacije o primjeni načela »energetska učinkovitost na prvom mjestu« u skladu s člancima 7.,
  14. i
  15. ovoga Zakona
  16. informacije o preprekama za primjenu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, uključujući prepreke za primjenu ugovora o energetskom učinku
  17. informacije o ostvarenju ostalih obveza u skladu s ovim Zakonom i
  18. sve ostale podatke vezane uz energetsku učinkovitost određene sukladno Uredbi (EU) 2018/1999 i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2022/2299.
(3)Nositelji provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti iz NECP-a i Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti dužni su Ministarstvu dostaviti podatke i informacije potrebne za izradu izvješća iz stavka 2. ovoga članka do 31. ožujka tekuće godine za prošlu godinu.
(4)Ministarstvo izvješće iz stavka
  1. ovoga članka objavljuje na svojim mrežnim stranicama i na platformi iz članka
  2. ovoga Zakona. Članak
  3. Akcijski plan energetske učinkovitosti
(1)Akcijski plan energetske učinkovitosti (u daljnjem tekstu: akcijski plan) je akt strateškog planiranja kojim se utvrđuje provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti u jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno na području velikoga grada, a koji se donosi za trogodišnje razdoblje.
(2)Akcijski plan donose jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, a mogu ga donijeti i druge jedinice lokalne samouprave.
(3)Akcijski plan sadrži obveze donositelja kojim se obvezuje: – smanjiti ukupnu krajnju potrošnju energije sukladno članku
  1. stavku
  2. ovoga Zakona – energetski obnavljati zgrade u vlasništvu donositelja svake godine sukladno članku
  3. stavku
  4. ovoga Zakona barem do standarda zgrada gotovo nulte energije ili zgrada s nultim emisijama u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu i – obnavljati sustave javne rasvjete i sustave javne vodoopskrbe i odvodnje na svome području sukladno članku
  5. ovoga Zakona.
(4)Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi u svojim akcijskim planovima utvrđuju mjere za ostvarenje ciljeva iz članka
  1. stavka
  2. i članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona na svom području, kojima će obuhvatiti sva javna tijela u svojoj nadležnosti.
(5)Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi dužni su svoje akcijske planove i podatke o svim projektima kojima se ostvaruju obveze iz stavka
  1. ovoga unositi u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka
  2. ovoga Zakona.
(6)Akcijski plan donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno velikoga grada odlukom najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine.
(7)Prije donošenja akcijskog plana predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno velikoga grada dužno je provesti postupak savjetovanja s relevantnim dionicima, među ostalim, s odgovarajućim energetskim agencijama i javnošću, s građanima u riziku od energetskog siromaštva ili koji su izloženiji njegovim posljedicama.
(8)Postupak savjetovanja iz stavka 7. ovoga članka traje ne kraće od 30 dana.
(9)Jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno veliki gradovi dužni su dostaviti svoje akcijske planove Ministarstvu u roku od 15 dana od dana donošenja kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka 45. ovoga Zakona.
(10)Akcijski plan izrađuje se poštujući načelo »energetska učinkovitost na prvom mjestu« u skladu s pravilnikom iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona.
(11)Jedinica područne (regionalne) samouprave i veliki grad te jedinica lokalne samouprave ako je izradila akcijski plan dužni su o primjeni načela iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona izvještavati Ministarstvo odmah po donošenju akcijskog plana, a najmanje jednom godišnje do
  3. ožujka tekuće godine za proteklu godinu.
(12)Akcijski plan velikih gradova sadrže i politike za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustavima centraliziranoga grijanja i hlađenja na svome području u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište toplinske energije te moraju:
  1. a)biti utemeljeni na podacima i informacijama iz sveobuhvatne procjene iz članka 11. stavka 3. ovoga Zakona i sadržavati procjenu i mapiranje potencijala za povećanje energetske učinkovitosti razvojem niskotemperaturnog centraliziranoga grijanja, visokoučinkovitom kogeneracijom, iskorištavanjem otpadne topline i energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju na tom području
  2. b)biti u skladu s načelom iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona
  3. c)sadržavati strategiju za iskorištavanje potencijala utvrđenog na temelju točke
  4. a)ovoga stavka
  5. d)biti izrađeni uz sudjelovanje svih relevantnih područnih (regionalnih) ili lokalnih dionika i osigurati sudjelovanje javnosti te energetskih subjekata iz područja koje uređuje zakon o tržištu toplinske energije
  6. e)uzeti u obzir relevantnu postojeću energetsku infrastrukturu
  7. f)uzeti u obzir zajedničke potrebe relevantnih jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave
  8. g)procijeniti ulogu energetskih zajednica i drugih inicijativa koje vode potrošači i koje mogu aktivno pridonijeti provedbi lokalnih projekata grijanja i hlađenja
  9. h)uključiti analizu uređaja i sustava za grijanje i hlađenje u lokalnim fondovima zgrada kojom se u obzir uzimaju potencijali za mjere energetske učinkovitosti specifični za određeno područje i kojom se rješavaju problemi zgrada s najlošijim svojstvima i potrebe ugroženih kućanstava
  10. i)procijeniti kako financirati provedbu politika i mjera te utvrditi financijske mehanizme kojima se potrošačima omogućuje prelazak na grijanje i hlađenje s pomoću energije iz obnovljivih izvora i učinkovitih sustava centraliziranoga grijanja i hlađenja
  11. j)uključiti trajektoriju za postizanje ciljeva iz planova u skladu s klimatskom neutralnošću te praćenje napretka provedbe utvrđenih politika i mjera
  12. k)nastojati stare i neučinkovite uređaje za grijanje i hlađenje u javnim tijelima zamijeniti visokoučinkovitim alternativama s ciljem postupnog ukidanja fosilnih goriva i
  13. l)procijeniti moguće sinergije s planovima susjednih područnih (regionalnih) ili lokalnih samouprava kako bi se potaknula zajednička ulaganja i troškovna učinkovitost.
(13)Akcijski plan velikih gradova i županija može sadržavati i politike za poticanje poboljšanja energetske učinkovitosti u poduzećima, malim i srednjim poduzećima i obrtima koji djeluju na njihovu području, u skladu s člankom 37. ovoga Zakona. Članak 15. Program suzbijanja energetskog siromaštva
(1)S ciljem smanjenja broja kućanstva u riziku od energetskog siromaštva Vlada Republike Hrvatske donosi odlukom program suzbijanja energetskog siromaštva, u skladu s NECP-om iz članka 11. ovoga Zakona.
(2)U programu suzbijanja energetskog siromaštva iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije za utvrđivanje građana odnosno kućanstava u riziku od energetskog siromaštva, koji uključuju materijalnu ugroženost, udio troškova energije u ukupnom raspoloživom dohotku kućanstva, količinu potrošene energije, energetsku učinkovitost zgrade, kao i ostale relevantne pokazatelje iz područja socijalne skrbi te pokazatelje za praćenje i izvještavanje o energetskom siromaštvu.
(3)Program suzbijanja energetskog siromaštva iz stavka
  1. ovoga članka sadrži ciljeve smanjenja broja kućanstava u riziku od energetskog siromaštva, pokazatelje za praćenje ostvarenja tih ciljeva te mjere poboljšanja energetske učinkovitosti i obnove zgrada u kojima se nalaze kućanstva u riziku od energetskog siromaštva i mjere informiranja i zaštite potrošača u skladu s člankom
  2. ovoga Zakona. III. ENERGETSKA UČINKOVITOST JAVNIH TIJELA Članak
  3. Obveza smanjenja krajnje potrošnje energije
(1)Javna tijela dužna su smanjivati krajnju potrošnju energije za najmanje 1,9 % svake godine u odnosu na utvrđenu osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije za 2021. godinu.
(2)Osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (u daljnjem tekstu: APN) za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela sukladno uredbi iz stavka
  2. ovoga članka.
(3)Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, APN neće u osnovnu vrijednost krajnje potrošnje energije uključiti potrošnju energije u javnom prijevozu i u sektoru oružanih snaga.
(4)Na temelju obveze iz stavka
  1. ovoga članka i osnovne vrijednosti krajnje potrošnje energije iz stavka
  2. ovoga članka APN utvrđuje ciljanu trajektoriju buduće krajnje potrošnje energije za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela.
(5)Osnovna vrijednost krajnje potrošnje energije iz stavka
  1. ovoga članka i ciljana trajektorija buduće krajnje potrošnje energije iz stavka
  2. ovoga članka APN mora prilagoditi stvarnim podacima o krajnjoj potrošnji energije javnih tijela.
(6)Pri određivanju trajektorije buduće krajnje potrošnje energije iz stavka
  1. ovoga članka APN uzima u obzir primjenu obveze iz stavka
  2. ovoga članka na javna tijela u jedinicama lokalne samouprave s:
  3. 50 000 i više stanovnika
  4. od 5000 do 49 999 stanovnika i
  5. manje od 5000 stanovnika.
(7)Trajektorija buduće krajnje potrošnje energije iz stavka
  1. ovoga članka za sva javna tijela i za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te mjere kojima će se postići cilj iz stavka
  2. ovoga članka iskazuju se u NECP-u iz članka
  3. ovoga Zakona i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka
  4. ovoga Zakona.
(8)Pojedinačna javna tijela informaciju o vlastitim trajektorijama buduće krajnje potrošnje energije iz stavka 4. ovoga članka dobivaju putem ISGE iz članka 18. ovoga Zakona.
(9)Vlada Republike Hrvatske donosi uredbu o sustavnom gospodarenju energijom za javna tijela kojom se uređuje:
  1. način utvrđivanja osnovne vrijednosti krajnje potrošnje za
  2. godinu iz stavka
  3. ovoga članka
  4. način obrade podataka o krajnjoj potrošnji energije koji se prikupljaju kroz ISGE iz članka
  5. ovoga Zakona
  6. način prilagodbe krajnje potrošnje prema parametrima koji na tu potrošnju utječu
  7. način agregiranja krajnje potrošnje prema grupama djelatnosti i geografskoj pripadnosti jedinici lokalne samouprave
  8. metodologija utvrđivanja ciljane trajektorije buduće krajnje potrošnje energije iz stavka
  9. ovoga članka ovoga Zakona
  10. način dostave podataka i analize potrošnje energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama i vozilima koja javna tijela koriste za vlastite potrebe iz članka
  11. ovoga Zakona
  12. sadržaj registra i podatke o potrošnji energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama u vlasništvu javnih tijela ili koje koriste javna tijela i vozilima koja javna tijela koriste za vlastite potrebe koji se prikupljaju u ISGE-u i
  13. ostala pitanja bitna za utvrđivanje osnovne vrijednosti krajnje potrošnje energije i ciljane trajektorije buduće krajnje potrošnje javnih tijela, kao i za praćenje ostvarene krajnje potrošnje energije. Članak
  14. Praćenje krajnje potrošnje energije i izvještavanje o ostvarenju obveze
(1)Javna tijela dužna su pratiti potrošnju energije i vode u zgradama ili dijelovima zgrada, drugim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe koja su u njihovu vlasništvu, na korištenju i/ili upravljanju, a za koje se energija i voda plaća javnim sredstvima, i to tako da:
  1. redovito prate i najmanje jednom mjesečno unose podatke u ISGE o potrošnji energije i vode u tim zgradama, dijelovima zgrada i ostalim građevinama te najmanje jednom godišnje unose podatke u ISGE o potrošnji energije u vozilima koja koriste za vlastite potrebe
  2. redovito, a najmanje jednom godišnje, ažuriraju podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe u ISGE i
  3. analiziraju periodično kroz ISGE, najmanje jednom godišnje, potrošnju energije i vode u zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe.
(2)Javna tijela dostavljaju APN-u podatke i analiziraju potrošnju energije i vode iz stavka
  1. ovoga članka sukladno stavku
  2. ovoga članka i uredbi iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona.
(3)APN prati ukupnu krajnju potrošnju energije svih javnih tijela na godišnjoj razini, analizira je i prilagođava na način utvrđen uredbom iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, utvrđuje ostvareno smanjenje krajnje potrošnje energije i odstupanje od ciljane trajektorije iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona za sva javna tijela, za pojedinačne grupe djelatnosti javnih tijela te za pojedinačna javna tijela.
(4)APN rezultate analize iz stavka
  1. ovoga članka dostavlja Ministarstvu za potrebe godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka
  2. ovoga Zakona, najkasnije do
  3. ožujka tekuće godine za prošlu godinu
(5)Ako APN utvrdi odstupanje od trajektorije za pojedinačno javno tijelo, koje ukazuje na neizvršenje obveze iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, o tome obavještava javno tijelo kroz ISGE.
(6)Ako APN utvrdi odstupanje od trajektorije za sva javna tijela ili za pojedinačnu grupu djelatnosti javnih tijela, koje ukazuje na neizvršenje obveze iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, dužan je o tome obavijestiti Ministarstvo u sklopu dostave godišnje analize iz stavka
  3. ovoga članka te predložiti dodatne mjere za javna tijela s ciljem ispunjavanja cilja iz članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona. Članak
  6. Informacijski sustav za gospodarenje energijom u javnim tijelima
(1)APN uspostavlja, vodi, održava i unaprjeđuje ISGE te osigurava povezivanje ISGE-a s drugim digitalnim alatima na razini države, iz kojih se mogu preuzeti potrebni podaci, a sve s ciljem osiguravanja jednoznačnosti prikupljenih podataka i administrativnog rasterećenja obveze javnih tijela.
(2)ISGE sadrži registar svih javnih tijela.
(3)Javna tijela iz stavka
  1. ovoga članka u ISGE unose podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima koja koriste za vlastite potrebe, koji su u vlasništvu, korištenju ili upravljanju tog javnog tijela i za koje to javno tijelo plaća račune za energiju i vodu te podatke o krajnjoj potrošnji energije u skladu s člankom
  2. stavkom
  3. ovoga Zakona, te su odgovorna za vjerodostojnost i točnost podataka koje unose u ISGE.
(4)S ciljem ažurnog i točnog prikupljanja podataka o krajnjoj potrošnji energije iz stavka
  1. ovoga članka javna tijela iz stavka
  2. ovoga članka na svim mjernim mjestima potrošnje energije i vode u zgradi, dijelu zgrade, skupini zgrada i ostalim građevinama na kojima je godišnji trošak potrošnje energije i vode jednak ili veći od 100.000 EUR, dužna su ugraditi sustav daljinskog očitanja potrošnje sukladno propisima kojima se uređuju tržišta energije i vodne usluge, povezati ga na ISGE, održavati ga te osigurati njegovo ispravno funkcioniranje i kontinuirani prijenos podataka u ISGE.
(5)Za sve umrežene energente javna tijela iz stavka 2. ovoga članka dužna su podnijeti zahtjev distributerima energije, operatoru distribucijskog sustava, operatoru prijenosnog sustava te javnom isporučitelju vodnih usluga za izravnu dostavu podataka s obračunskih mjernih mjesta u ISGE.
(6)Distributeri energije i operatori distribucijskog i prijenosnog sustava te javni isporučitelji vodnih usluga dužni su podatke iz stavka
  1. ovoga članka dostavljati u ISGE bez naknade, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva iz stavka
  2. ovoga članka te potom kontinuirano, najmanje na mjesečnoj razini, do
  3. u mjesecu za prošli mjesec.
(7)Javna tijela iz stavka 2. ovoga članka za izvršenje obveza odlukom imenuju osobu odgovornu za sustavno gospodarenje energijom, za zgradu, dio zgrade, građevinu, sustav i/ili vozila koji je u vlasništvu, korištenju ili upravljanju kod tog javnog tijela.
(8)Osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka
  1. ovoga članka dužna je unositi podatke u ISGE u skladu s člankom
  2. stavkom
  3. ovoga Zakona te predlagati i provoditi mjere kojima će se osigurati ostvarenje obveze smanjenja krajnje potrošnje energije iz članka
  4. ovoga Zakona za javno tijelo te obavljati druge aktivnosti sustavnoga gospodarenja energijom u skladu s uredbom iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona.
(9)Osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka 7. ovoga članka može se imenovati za pojedinačnu zgradu, dijelove zgrade, građevine, sustave i/ili vozila, ili skupno za više zgrada, građevina, sustava i/ili vozila u nadležnosti istog javnog tijela.
(10)Ovisno o tome je li osoba odgovorna za sustavno gospodarenje energijom iz stavka
  1. ovoga članka imenovana za obavljanje poslova iz stavka
  2. ovoga članka za jednu zgradu, dio zgrade ili više zgrada, sustava i/ili vozila, ta se osoba može zaposliti na puno radno vrijeme ili na polovicu radnog vremena ili se obavljanje tih poslova može povjeriti radniku koji je već zadužen za održavanje drugih sustava zgrade.
(11)Ako je radniku na postojećem radnom mjestu dano ovlaštenje za obavljanje poslova osobe odgovorne za sustavno gospodarenje energijom iz stavka
  1. ovoga članka uz obavljanje svojih redovitih poslova, poslodavac je dužan osigurati tom radniku naknadu plaće za najmanje četiri sata tjedno za obavljanje poslova iz stavka
  2. ovoga članka i uredbe o sustavnom gospodarenju energijom iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona.
(12)Javna tijela iz stavka
  1. ovoga članka dužna su sve podatke o zgradama, dijelovima zgrada, ostalim građevinama i vozilima te o potrošnji energije i vode dostaviti APN-u u skladu s člankom
  2. stavkom
  3. ovoga Zakona. Članak
  4. Obnova zgrada javnih tijela
(1)Javna tijela dužna su svake godine obnoviti 3,0 % ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrada u svojem vlasništvu najmanje do standarda zgrada gotovo nulte energije ili standarda zgrada s nultim emisijama.
(2)Standarde zgrada gotovo nulte energije i standard zgrada s nultim emisijama iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva, u propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.
(3)Ukupnu korisnu površinu poda kondicioniranog dijela zgrada koju su javna tijela dužna svake godine obnoviti uz stopu obnove iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje APN na temelju podataka iz ISGE-a o zgradama koje su na dan
  2. siječnja
  3. bile u vlasništvu javnih tijela, čija je ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade veća od 250 m² i koje nisu bile zgrade gotovo nulte energije.
(4)Ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade koju je potrebno svake godine obnoviti iz stavka
  1. ovoga članka iskazuje se za cjelokupni fond zgrada utvrđen u registru iz članka
  2. ovoga Zakona u NECP-u iz članka
  3. ovoga Zakona, nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka
  4. ovoga Zakona i nacionalnom planu obnove zgrada u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.
(5)Standardi iz stavka 2. ovoga članka ne moraju se postići za sljedeće zgrade:
  1. a)zgrade upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili zgrade koje se nalaze u kulturno-povijesnoj cjelini upisanoj u taj Registar, u mjeri u kojoj bi se ispunjavanjem određenih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava na neprihvatljiv način promijenio njihov značaj ili izgled
  2. b)zgrade koje su u vlasništvu oružanih snaga ili središnje vlasti i koje su namijenjene nacionalnoj obrani, osim pojedinačnih prostora za stanovanje ili uredskih zgrada za oružane snage i drugo osoblje koje zapošljavaju tijela za nacionalnu obranu i
  3. c)zgrade koje se koriste u obredne i vjerske svrhe.
(6)Standardi iz stavka
  1. ovoga članka ne moraju se postići i za zgrade koje nisu obuhvaćene stavkom
  2. ovoga članka ako se dokaže da takva obnova nije tehnički, ekonomski ni funkcionalno izvediva.
(7)Ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrada obnovljenih u skladu sa stavkom
  1. ovoga članka ne ubraja se u postizanje cilja iz stavka
  2. ovoga članka.
(8)Ako javna tijela koriste zgradu koja nije u njihovu vlasništvu, pregovaraju s vlasnikom vezano uz postizanje cilja iz stavka 1. ovoga članka, prilikom obnove zakupa, promjene upotrebe, značajnih popravaka ili radova održavanja, s ciljem utvrđivanja ugovornih klauzula kako bi zgrada postala barem zgrada gotovo nulte energije ili zgrada s nultim emisijama.
(9)U cilj iz stavka 1. ovoga članka ubraja se i ukupna korisna površina poda kondicioniranog dijela zgrade novogradnje u vlasništvu javnih tijela, koja je izgrađena kao zamjena za određene zgrade javnih tijela srušene tijekom bilo koje od prethodne dvije godine, pod uvjetom da se dokaže da je takva novogradnja bila troškovno učinkovitija i održivija u smislu energije i emisija CO2 tijekom životnog vijeka u odnosu na obnovu postojećih zgrada.
(10)U nacionalnom planu obnove zgrada i programu energetske obnove zgrada javnoga sektora koji se donose u skladu sa zakonom kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu utvrđuju se, među ostalim, i mehanizmi tehničke i financijske pomoći za zgrade javnog sektora u svrhu postizanja ciljeva iz stavka 1. ovoga članka, imajući, osim ušteda energije, u vidu šire ekonomske i društvene koristi energetske učinkovitosti, temeljene na ocjeni emisija ugljika u cijelom životnom vijeku, izbjegavanju negativnih utjecaja na socijalno ugrožene građane, kao i na poboljšanju sigurnosti opskrbe energijom eliminacijom korištenja fosilnih goriva zamjenom neučinkovitih sustava grijanja.
(11)Metodologiju za utvrđivanje troškovne učinkovitosti i održivosti iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje ministar nadležan za poslove graditeljstva pravilnikom. Članak
  2. Registar zgrada javnih tijela
(1)Za utvrđivanje i praćenje ostvarenja cilja iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona uspostavlja se registar grijanih i hlađenih zgrada javnih tijela ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrade veće od 250 m² koje su u vlasništvu ili na korištenju javnih tijela.
(2)Registar iz stavka
  1. ovoga članka uspostavlja APN u sklopu ISGE-a iz članka
  2. ovoga Zakona.
(3)Registar iz stavka
  1. ovoga članka sadrži sljedeće podatke za svaku zgradu:
  2. broj katastarske čestice zgrade i katastarsku općinu
  3. naziv vlasnika i korisnika zgrade
  4. ukupnu korisnu površinu poda kondicioniranog dijela zgrade
  5. izmjerenu godišnju potrošnju svih vrsta energije i energenata u zgradi – po energentima i po kategorijama: grijanje, hlađenje, topla voda i električna energija, ako su podaci dostupni, i
  6. poveznicu na energetski certifikat zgrade, izrađen prema zakonu kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu.
(4)APN javno objavljuje podatke iz registra zgrada javnih tijela najkasnije do
  1. ožujka tekuće godine sa stanjem na dan
  2. prosinca prošle godine.
(5)Detaljan sadržaj registra zgrada javnih tijela, dio podataka za javnu objavu, način i pristup javno objavljenom registru propisuje se uredbom iz članka 16. stavka 9. ovoga Zakona.
(6)Podaci iz registra iz stavka
  1. ovoga članka koriste se pri izradi nacionalnog plana obnove zgrada u skladu sa zakonom kojim se uređuje energetska učinkovitost u zgradarstvu. Članak
  2. Praćenje i izvještavanje o obvezi obnove zgrada javnih tijela
(1)APN na temelju informacije iz ISGE-a jednom godišnje javno objavljuje ukupnu korisnu površinu poda kondicionalnog dijela zgrada koju su javna tijela dužna obnoviti te godine te popis zgrada javne vlasti koje su u obvezi, a čija je ukupna površina poda kondicionalnog dijela zgrada veća od 250 m² te koje nisu zgrade gotovo nulte energije ili zgrade s nultim emisijama.
(2)APN prati ispunjavanje obveze obnove zgrada javnih tijela na temelju informacija iz ISGE-a.
(3)APN rezultate analize iz stavka
  1. ovoga članka dostavlja Ministarstvu za potrebe godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka
  2. ovoga Zakona najkasnije do
  3. ožujka tekuće godine za prošlu godinu i o svemu obavještava ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva.
(4)Ako APN utvrdi neispunjavanje obveze obnove zgrada, u skladu s ciljem iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, o tome obavještava Ministarstvo i ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva.
(5)Ministarstvo predlaže dodatne mjere za javna tijela s ciljem ispunjavanja cilja iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona.
(6)Ako na temelju analize iz stavka
  1. ovoga članka APN utvrdi da je u jednoj godini premašen cilj iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona, taj se višak može prinijeti u sljedeće tri godine, ako je višak ostvaren u bilo kojoj godini do
  4. prosinca 2026.
(7)Ako na temelju analize iz stavka
  1. ovoga članka APN utvrdi da je cilj iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona premašen i višak ostvaren u bilo kojoj godini nakon
  4. siječnja 2027., višak se može prenijeti u sljedeće dvije godine koje slijede godini kad je ostvaren taj višak. Članak
  5. Javna rasvjeta i vodne usluge
(1)Javna tijela dužna su održavati i rekonstruirati javnu rasvjetu tako da smanjuju potrošnju električne energije i ispunjavaju ostale uvjete propisane zakonom kojim se uređuje zaštita od svjetlosnog onečišćenja.
(2)U akcijskom planu iz članka
  1. ovoga Zakona, javna tijela dužna su planirati zamjenu javne rasvjete tako da do
  2. prosinca
  3. bude zamijenjena sva energetski neučinkovita javna rasvjeta.
(3)Za provedbu projekata modernizacije energetski neučinkovite javne rasvjete javna tijela u pravilu primjenjuju energetsku uslugu sukladno članku 25. ovoga Zakona odnosno ugovaranje po energetskom učinku sukladno članku 27. ovoga Zakona.
(4)Javna tijela dužna su poboljšavati energetsku učinkovitost sustava javne vodoopskrbe i odvodnje, što uključuje smanjenje gubitaka vode i smanjenje potrošnje energije potrebne za rad sustava.
(5)Za provedbu projekata rekonstrukcije sustava vodoopskrbe i odvodnje javno tijelo odnosno javni isporučitelj vodnih usluga dužan je razmotriti primjenu energetske usluge sukladno članku 25. ovoga Zakona odnosno ugovaranje po energetskom učinku sukladno članku 27. ovoga Zakona.
(6)Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša provodi program povećanja energetske učinkovitosti sustava javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, u skladu s NECP-om iz članka 11. ovoga Zakona. Članak 23. Energetska učinkovitost u javnoj nabavi
(1)Pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi čija je vrijednost jednaka ili veća od europskih pragova, utvrđenih sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava, javni i sektorski naručitelji u pravilu kupuju robe, radove i usluge koje zadovoljavaju kriterije energetske učinkovitosti, odnosno vode se načelom »energetska učinkovitost na prvom mjestu« iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona, ako je ono primjenjivo u konkretnom postupku javne nabave.
(2)Javni i sektorski naručitelji dužni su za postupke javne nabave koji ispunjavaju kriterije energetske učinkovitosti, koji se provode u skladu s načelom »energetska učinkovitost na prvom mjestu« iz stavka 1. ovoga članka i čija je vrijednost jednaka ili veća od europskih pragova, objaviti informacije u odgovarajućim obavijestima u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske te označiti da je predmetni postupak primjer zelene javne nabave.
(3)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, ako se ugrožava javna sigurnost ili ometa odgovor na izvanredna stanja u području javnog zdravlja, ne primjenjuju se obveze iz stavka
  2. ovoga članka.
(4)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, na ugovore vojne opreme kako je definirano Uredbom o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti (»Narodne novine«, br. 19/18.) ne primjenjuju se obveze iz stavka
  2. ovoga članka.
(5)Obveze iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se na ugovore oružanih snaga samo u mjeri u kojoj njihova primjena nije u suprotnosti s primarnim ciljem aktivnosti oružanih snaga.
(6)Ministarstvo nadležno za politiku javne nabave, Ministarstvo i ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, svako u okviru svoje nadležnosti, dužno je pružati stručnu podršku javnim i sektorskim naručiteljima u prihvaćanju zahtjeva energetske učinkovitosti u javnoj nabavi. Članak 24. Zahtjevi energetske učinkovitosti za javnu nabavu
(1)Kriteriji energetske učinkovitosti iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se u sljedećim slučajevima:
  1. a)ako je proizvod obuhvaćen delegiranim aktom donesenim na temelju Uredbe (EU) 2017/1369 ili povezanim provedbenim aktom Komisije, javni i sektorski naručitelji kupuju samo proizvode koji ispunjavaju kriterij utvrđen u članku 7. stavku 2. te uredbe
  2. b)ako je proizvod koji nije obuhvaćen točkom
  3. a)obuhvaćen provedbenom mjerom u okviru Uredbe (EU) 2024/1781, javni i sektorski naručitelji kupuju samo proizvode sukladne s referentnim vrijednostima za energetsku učinkovitost koje su određene u toj provedbenoj mjeri
  4. c)ako je proizvod ili usluga obuhvaćena kriterijima EU-a za zelenu javnu nabavu ili dostupnim jednakovrijednim nacionalnim kriterijima, u pogledu energetske učinkovitosti proizvoda ili usluge, javni i sektorski naručitelji ulažu napore kako bi kupovali samo proizvode i usluge koji ispunjavaju barem tehničke specifikacije utvrđene na »osnovnoj« razini relevantnih kriterija EU-a za zelenu javnu nabavu ili dostupnih jednakovrijednih nacionalnih kriterija, uključujući među ostalim za podatkovne centre, prostorije za poslužitelje i usluge u oblaku, cestovnu rasvjetu i prometnu signalizaciju, računala, zaslone, tablete i pametne telefone
  5. d)javni i sektorski naručitelji kupuju samo gume koje ispunjavaju kriterij pripadnosti najvišem razredu energetske učinkovitosti s obzirom na potrošnju goriva, kako je definirano u Uredbi (EU) 2020/740, što ih ne sprečava u kupnji guma najvišeg razreda s obzirom na prianjanje na mokroj podlozi ili vanjsku buku kotrljanja ako je to opravdano sigurnosnim razlozima ili razlozima javnog zdravlja
  6. e)u svojim pozivima za podnošenje ponuda za ugovore o uslugama zahtijevaju da za potrebe pružanja predmetnih usluga pružatelji usluga upotrebljavaju samo proizvode koji su u skladu s točkama a),
  7. b)i
  8. d)ovoga stavka prilikom pružanja predmetnih usluga. Taj se zahtjev primjenjuje samo na nove proizvode koje pružatelj usluga kupuje djelomično ili u cijelosti za potrebe pružanja predmetnih usluga i
  9. f)javni i sektorski naručitelji kupuju ili sklapaju nove sporazume o najmu za zgrade s barem razinom gotovo nulte energije, u skladu s propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradama, osim ako je namjena kupnje: 1. temeljita obnova ili rušenje 2. u slučaju javnih tijela, ponovna prodaja zgrade, a njezina uporaba za potrebe javnog tijela ili 3. očuvanje zgrade kao službeno zaštićene zgrade jer pripada posebno zaštićenom području ili zbog njezine posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti.
(2)Zadovoljavanje uvjeta iz stavka 1. točke f) ovoga članka dokazuje se energetskim certifikatom zgrade, izrađenim u skladu s propisima kojima se uređuje energetska učinkovitost u zgradama.
(3)Obveze iz članka
  1. ovoga Zakona primjenjuju se i prilikom sklapanja koncesijskih ugovora vrijednosti veće od pragova propisanih zakonom kojim se uređuje područje koncesija. Članak
  2. Energetska usluga za javna tijela
(1)Javni i sektorski naručitelji dužni su prilikom nabave usluga koje imaju značajan utjecaj na potrošnju energije izraditi usporednu financijsku i energetsku analizu izvedivosti ugovaranja najmanje dva načina provedbe takve usluge, od kojih je jedan obvezno model energetske usluge odnosno sklapanja dugoročnih ugovora o energetskom učinku kojima se osigurava dugoročna ušteda energije.
(2)Analiza iz stavka 1. ovoga članka obvezno se provodi prije pokretanja postupka javne nabave za usluge opskrbe toplinskom energijom ili energentom za grijanje i hlađenje prostora, usluge održavanja i obnove zgrada, usluge modernizacije javne rasvjete, usluge vodoopskrbe ili usluge održavanja i obnove postrojenja koja imaju značajnu potrošnju energije, pri čemu se značajnom potrošnjom energije smatra potrošnja dijela sustava postojeće potrošnje energije koja je veća od 10 % potrošnje energije cjelokupnog sustava.
(3)Analiza iz stavka 1. ovoga članka obvezna je za sve zgrade javnih tijela ukupne korisne površine poda kondicioniranog dijela zgrade veće od 750 m².
(4)Ako analiza iz stavka 1. ovoga članka pokaže isplativost nabave energetske usluge odnosno sklapanje ugovora o energetskom učinku, javni i sektorski naručitelji dužni su provesti javnu nabavu energetske usluge.
(5)Sredstva za plaćanje naknade za energetsku uslugu, do vrijednosti određene ugovorom o energetskom učinku, smatraju se rashodom u okviru redovitih materijalnih troškova.
(6)Ministarstvo je dužno pratiti provedbu projekata energetske učinkovitosti prema modelu energetske usluge, analizirati učinke te o tome izvještavati u sklopu godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona.
(7)Ministarstvo je dužno promovirati energetske usluge objavom sljedećih informacija na internetskoj platformi o energetskoj učinkovitosti iz članka
  1. ovoga Zakona:
  2. obrazac sa standardiziranim dijelovima ugovora o energetskom učinku koji mora biti u skladu s odredbama članka
  3. ovoga Zakona
  4. informacije o dostupnim financijskim instrumentima, poticajima, bespovratnim sredstvima, revolving fondovima, jamstvima, programima osiguranja i zajmovima kojima se podupire provedba projekata prema modelu energetske usluge
  5. informacije o dostupnim pružateljima energetskih usluga
  6. informacije o dostupnim metodama za mjerenje i verifikaciju ušteda energije i
  7. poveznicu na informacije iz članka
  8. stavka
  9. ovoga Zakona.
(8)Distributeri energije, operatori distribucijskih sustava i opskrbljivači energijom dužni su suzdržati se od svih aktivnosti koje mogu onemogućiti potražnju za energetskim uslugama ili mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti ili njihovu isporuku, ili spriječiti razvoj tržišta za takve usluge ili mjere, uključujući sprečavanje pristupa tržištu za konkurente ili zloporabu vladajućeg položaja.
(9)Način ugovaranja energetske usluge za javna tijela, metodologiju za analizu iz stavka
  1. ovoga članka, obveze pružatelja i naručitelja energetske usluge, sadržaj ugovora o energetskom učinku te proračunsko praćenje energetske usluge za naručitelje upisane u registar zgrada javnih tijela iz članka
  2. ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske propisuje uredbom. Članak
  3. Javna nabava energetske usluge
(1)APN provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradama i drugim građevinama javnih tijela u ime i za račun proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna Republike Hrvatske.
(2)Javna tijela koja nisu određena stavkom
  1. ovoga članka, a obveznici su upisa u registar zgrada javnih tijela iz članka
  2. ovoga Zakona, mogu ugovoriti s APN-om da u njihovo ime i za njihov račun provodi postupak javne nabave za energetsku uslugu u zgradama i ostalim građevinama.
(3)U slučaju iz stavka 2. ovoga članka pravne osobe dužne su APN-u podmiriti troškove tih postupaka, uključujući troškove povezane s njihovom provedbom.
(4)APN je dužan na svojim mrežnim stranicama objaviti: – obrazac sa standardiziranim dijelovima ugovora o energetskom učinku za energetsku obnovu zgrada koji mora biti u skladu s odredbama članka
  1. ovoga Zakona – informacije o primjerima najbolje prakse zgrada javnih tijela obnovljenima po modelu energetske usluge, uključujući, ako je raspoloživo, analizu troškova i koristi korištenjem pristupa analize u cijelom životnom vijeku, informacije o provedenim projektima obnove zgrada javnih tijela i projektima obnove zgrada javnih tijela koji su u tijeku, a čija se provedba temelji na modelu energetske usluge, koje uključuju ciljane i ostvarene uštede energije. Članak
  2. Ugovor o energetskom učinku
(1)Ugovor o energetskom učinku za javna tijela sklapa se u pisanom obliku i mora sadržavati sljedeće podatke i odredbe:
  1. podatke o referentnom stanju i referentnim vrijednostima prije sklapanja ugovora o energetskom učinku u odnosu na koje će se određivati učinak provedenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti
  2. jasan i transparentan popis mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje treba provesti ili rezultata u vezi s energetskom učinkovitošću koje treba ostvariti te ostalih mjera koje će se provesti
  3. zajamčene uštede koje treba ostvariti provedbom ugovorenih mjera i novčanu vrijednost ostvarenih energetskih ušteda
  4. ključne faze ispunjenja ugovora i njihovo trajanje
  5. jasan i transparentan popis koraka u provedbi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti
  6. trajanje ugovora i otkazni rok
  7. jasan i transparentan popis obveza svake ugovorne strane
  8. odredbe o preuzimanju rizika i o sankcijama za kršenje obveza
  9. referentni datum za utvrđivanje ostvarene uštede
  10. obvezu potpune provedbe mjera iz ugovora i dokumentiranje svih promjena napravljenih tijekom provedbe projekta
  11. odredbe o mjerenju i verifikaciji ušteda energije, razdobljima za koja se moraju raditi verifikacije ili praćenja potrošnje, metode i dokaze kojima se ugovorne strane mogu služiti
  12. jasan i transparentan prikaz financijskih posljedica projekta i raspodjele udjela obiju ugovornih strana u ostvarenim novčanim uštedama odnosno naknadu pružatelju energetske usluge
  13. provjere kvalitete izvedbe mjera
  14. jamstva pružatelja energetske usluge za ispunjenje ugovora o energetskom učinku
  15. odredbe kojima se uređuje podugovaranje energetske usluge
  16. odredbe u svezi s raspolaganjem viškova energije proizvedenim korištenjem ulaganja pružatelja energetske usluge
  17. odredbe koje reguliraju normalizaciju referentne potrošnje energije i/ili prilagodbe ugovorene novčane vrijednosti energetskih ušteda
  18. odredbe u kojima se objašnjava postupak u slučaju promjene okvirnih uvjeta koji utječu na sadržaj i ishod ugovora odnosno promjene cijene energije i intenziteta uporabe postrojenja i
  19. detaljne informacije o obvezama svake ugovorne stranke i sankcijama za njihovo kršenje.
(2)Za ugovorenu odgovornost pružatelja energetske usluge za ostvarenje ušteda verifikacija ušteda koje se utvrđuju procjenom izračunavaju se na temelju verificiranog projekta pružatelja energetske usluge, verifikacija ušteda koje se utvrđuju mjerenjem izračunavaju se na temelju mjerenja, a ništetna je ugovorna odredba koja obvezuje na plaćanje naknade za uštede koje nisu verificirane.
(3)Ugovorom o energetskom učinku pružatelj energetske usluge obvezuje se korisniku energetske usluge provesti ulaganja odnosno radove i/ili usluge u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti kojima se postiže zajamčeno poboljšanje energetske učinkovitosti zgrade odnosno zajamčena ušteda energije i/ili ušteda vode u odnosu na referentnu potrošnju energije i/ili vode korisnika energetske usluge, na način da većinske rizike takvog ugovaranja preuzme pružatelj energetske usluge, a korisnik se pružatelju energetske usluge obvezuje za trajanja ugovora plaćati naknadu temeljenu na ugovorenoj novčanoj vrijednosti ostvarene i utvrđene razine energetske učinkovitosti odnosno energetske uštede.
(4)Zajamčena ušteda energije utvrđuje se ili mjerenjem u skladu s pravilnikom iz članka
  1. ovoga Zakona ili procjenom sukladno stavku
  2. ovoga članka.
(5)Kada se ušteda energije utvrđuje procjenom, vrijednost zajamčene uštede energije utvrđuje se glavnim projektom koji izrađuje osoba ovlaštena za projektiranje sukladno posebnom propisu iz područja gradnje ili se za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, za koje nije potrebna izrada projekta, zajamčene uštede energije utvrđuju elaboratom, koji se izrađuje na način propisan pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona. Članak 28. Ulaganja pružatelja energetske usluge
(1)Pružatelj energetske usluge može na temelju ugovora o energetskom učinku ulagati u nepokretnu imovinu korisnika energetske usluge, u pokretnine ili činiti nematerijalna ulaganja, a može se obvezati i na opskrbu korisnika energetske usluge energijom u skladu s propisima kojima se uređuje pojedino tržište energije, a koju će pružatelj energetske usluge proizvoditi na građevini za potrebe građevine na kojoj se provodi energetska usluga koja je predmet ugovora o energetskom učinku.
(2)Ulaganja pružatelja energetske usluge u nepokretnu imovinu korisnika energetske usluge mogu obuhvaćati ulaganja u poboljšanje energetskog svojstva zgrade, mjere poboljšanja ovojnice grijanog ili hlađenog dijela zgrade, a što uključuje i održavanje obnovljenih dijelova zgrade i opremu izrađenu za specifične potrebe korisnika, a pri kojem ulaganju dolazi do spajanja uloženog s nepokretnom imovinom tako da se ono ne može odvojiti ili bi odvajanjem ulaganje ili sama nepokretna imovina bili uništeni ili bi im se bitno umanjila vrijednost.
(3)Ulaganja pružatelja energetske usluge u nepokretnu imovinu iz stavka 2. ovoga članka za čitavog trajanja ugovora o energetskom učinku predstavljaju ulaganje pružatelja energetske usluge u tuđu imovinu.
(4)Pružatelj energetske usluge kao vlasnik dužan je održavati i upravljati pokretninama kada su one ugovorom o energetskom učinku namijenjene zadovoljavanju energetskih potreba korisnika energetske usluge.
(5)Korisnik energetske usluge dužan je pružatelju energetske usluge omogućiti pristup pokretninama iz stavka 4. ovoga članka.
(6)Nematerijalna ulaganja pružatelja energetske usluge mogu obuhvaćati savjetodavne usluge, upravljanje, nadzor, nabavu ili ostale djelatnosti koje dovode do provjerljive uštede energije i/ili vode ili provjerljive financijske uštede za korisnika energetske usluge, a koje su nastale promjenom ponašanja korisnika energetske usluge ili općenito poboljšanjem upravljanja potrošnjom energije na strani korisnika energetske usluge. IV. ENERGETSKA UČINKOVITOST PODUZEĆA Članak 29. Obveza uvođenja sustava gospodarenja energijom
(1)Poduzeća čija je prosječna godišnja krajnja potrošnja energije, izračunata na temelju potrošnje svih energenata u prethodne tri godine, veća od 23,61 GWh, dužna su uvesti sustav gospodarenja energijom koji je certificiralo akreditirano neovisno tijelo prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.
(2)Poduzeća iz stavka
  1. ovoga članka obvezu uvođenja sustava gospodarenja energijom mogu ostvariti i: – uvođenjem sustava upravljanja okolišem koji u sebi sadrži sustav gospodarenja energijom na razini cijelog poduzeća u skladu s minimalnim kriterijima iz članka
  2. ovoga Zakona, na temelju certifikata koji je izdalo akreditirano neovisno tijelo prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama ili – provedbom ugovora o energetskom učinku u skladu s člancima
  3. i
  4. ovoga Zakona, ako ugovor ima odredbe vezane uz sustavno gospodarenje energijom pod uvjetom da se sustavnim gospodarenjem energijom obuhvaćaju svi značajni energetsko troškovni centri na razini cijelog poduzeća te da isti uključuje sustavno gospodarenje energijom u okviru cjelokupnog poslovnog procesa.
(3)Dokaz izvršenja obveze iz stavka 1. ovoga članka je certifikat koji je izdalo akreditirano neovisno tijelo sukladno zakonu kojim se uređuje područje akreditacija.
(4)Ako obveznici iz stavka
  1. ovoga članka koriste neku od mogućnosti iz stavka
  2. ovoga članka, dužni su Ministarstvu dostaviti certifikat koji je izdalo akreditirano neovisno tijelo za uvedeni sustav upravljanja okolišem i izvješće o sustavnom gospodarenju energijom koji je sastavni dio tog sustava odnosno ugovor o energetskom učinku, poštujući eventualne poslovne tajne, iz kojeg su vidljive odredbe vezane uz sustavno gospodarenje energijom. Članak
  3. Obveza provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana
(1)Poduzeća čija je prosječna godišnja krajnja potrošnja energije, izračunata na temelju potrošnje svih energenata u prethodne tri godine, veća od 2,78 GWh, a koja nemaju uveden sustav gospodarenja energijom iz članka 29. ovoga Zakona, dužna su provesti energetski pregled poduzeća svake četiri godine.
(2)Dokaz izvršenja obveze iz stavka
  1. ovoga članka je izvješće o energetskom pregledu koje je izradila neovisna ovlaštena osoba za provođenje energetskog pregleda poduzeća iz članka
  2. ovoga Zakona.
(3)Poduzeća iz stavka 1. ovoga članka dužna su izraditi akcijski plan na temelju preporuka iz izvješća o energetskom pregledu najkasnije u roku od 15 dana od datuma preuzimanja izvješća o energetskom pregledu od izrađivača energetskog pregleda, u kojem se definiraju mjere za provedbu preporuka iz energetskog pregleda, koje su tehnički i ekonomski izvedive.
(4)Akcijski plan iz stavka 3. ovoga članka izrađuje se za razdoblje od četiri godine odnosno za razdoblje do sljedeće obvezne provedbe energetskog pregleda.
(5)Uprava poduzeća usvaja akcijski plan iz stavka 3. ovoga članka i javno ga objavljuje u sklopu godišnjeg izvješća o radu poduzeća.
(6)U sklopu godišnjeg izvješća o radu poduzeća, poduzeće izvještava o provedenim mjerama poboljšanja energetske učinkovitosti iz akcijskog plana iz stavka 3. ovoga članka u protekloj kalendarskoj godini, potrošnji energije iskazanoj u kWh i potrošnji vode iskazanoj u m³ u prošloj kalendarskoj godini te usporedbi tih potrošnji s potrošnjom iz prethodne tri kalendarske godine.
(7)Poduzeća iz stavka
  1. ovoga članka obvezu provođenja energetskog pregleda iz stavka
  2. ovoga članka mogu ostvariti i na način: – uvođenjem sustava upravljanja okolišem koji u sebi sadrži obvezu redovite provedbe energetskih pregleda na razini cijelog poduzeća u skladu s minimalnim kriterijima iz članka
  3. ovoga Zakona, na temelju certifikata koji je izdalo akreditirano neovisno tijelo prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama ili – provedbom ugovora o energetskom učinku u skladu s člancima
  4. i
  5. ovoga Zakona, ako ugovor ima odredbe vezane uz sustavno gospodarenje energijom pod uvjetom da se sustavnim gospodarenjem energijom obuhvaćaju svi značajni energetsko troškovni centri na razini cijelog poduzeća te da isti uključuje sustavno gospodarenje energijom u okviru cjelokupnog poslovnog procesa.
(8)Ako obveznici iz stavka
  1. ovoga članka koriste neku od mogućnosti iz stavka
  2. ovoga članka, dužni su Ministarstvu dostaviti certifikat koji je izdalo akreditirano neovisno tijelo za uvedeni sustav upravljanja okolišem i izvješće o energetskom pregledu koji je proveden u sklopu tog sustava odnosno ugovor o energetskom učinku, poštujući eventualne poslovne tajne, iz kojeg su vidljive odredbe vezane uz sustavno gospodarenje energijom.
(9)Ako uvjeti iz stavka
  1. ovoga članka za priznavanje drugih načina ostvarenja obveze iz stavka
  2. ovoga članka nisu ispunjeni, obveznik je dužan provesti energetski pregled poduzeća u skladu s ovim člankom i člankom
  3. ovoga Zakona u roku 60 dana od utvrđivanja neispunjavanja uvjeta. Članak
  4. Kriteriji za provedbu energetskog pregleda poduzeća
(1)Energetski pregledi poduzeća iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona moraju udovoljavati sljedećim transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima:
  1. a)zasnivaju se na ažuriranim, izmjerenim i sljedivim podacima o potrošnji vode, energije i profilima opterećenja
  2. b)obuhvaćaju detaljan pregled profila potrošnje energije zgrada ili skupina zgrada, tehnoloških procesa ili industrijskih postrojenja, uključujući prijevoz
  3. c)utvrđuju mjere energetske učinkovitosti za smanjenje potrošnje energije
  4. d)utvrđuju potencijal za troškovno učinkovito korištenje ili proizvodnju energije iz obnovljivih izvora
  5. e)procjenjuju tehničku i ekonomsku izvedivost priključenja na postojeću ili planiranu mrežu centraliziranoga grijanja ili hlađenja
  6. f)kada je to moguće, provode analizu cjeloživotnih troškova, a ne samo jednostavno razdoblje povrata investicije, s ciljem uzimanja u obzir dugoročnih ušteda, preostale vrijednosti dugoročnih ulaganja i diskontne stope i
  7. g)razmjerni su i u dovoljnoj mjeri reprezentativni kako bi se omogućilo dobivanje pouzdane slike o cjelokupnim energetskim svojstvima i pouzdano prepoznavanje najvažnijih mogućnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti.
(2)Energetski pregled poduzeća mora sadržavati detaljne i potvrđene izračune ušteda energije za predložene mjere, u skladu s pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona, s ciljem pružanja jasnih informacija o mogućoj uštedi energije i povezanih troškova.
(3)Podaci koji se upotrebljavaju u energetskim pregledima moraju biti trajno pohranjeni kod obveznika provedbe energetskog pregleda i prikladni za povijesnu analizu i praćenje učinaka.
(4)Podatke iz stavka
  1. ovoga članka obveznik provedbe energetskog pregleda dužan je staviti na raspolaganje Ministarstvu, na način propisan pravilnikom o sustavnom gospodarenju i energetskom pregledu poduzeća iz stavka
  2. ovoga članka.
(5)Energetskim pregledom utvrđuju se i provedene mjere predložene u prethodnom energetskom pregledu, ako je on proveden i ako je predložio mjere, kao i ostale mjere energetske učinkovitosti provedene u razdoblju od prethodnog energetskog pregleda te se analiziraju učinci tih mjera.
(6)Energetski pregled ne smije uključivati odredbe o zabrani prijenosa nalaza pregleda kvalificiranom ili akreditiranom pružatelju energetskih usluga, osim ako se naručitelj energetskog pregleda tome protivi.
(7)Ministar donosi pravilnik o sustavnom gospodarenju i energetskom pregledu poduzeća kojim se uređuje:
  1. način provođenja energetskog pregleda poduzeća
  2. sadržaj izvješća o energetskim pregledima poduzeća
  3. sadržaj izvještajnog sažetka o energetskoj učinkovitosti poduzeća
  4. sadržaj akcijskog plana energetske učinkovitosti poduzeća
  5. okvirni sadržaj i način provedbe programa izobrazbe i stručnog usavršavanja osoba koje mogu provoditi energetski pregled poduzeća
  6. sadržaj i način vođenja registra osoba ovlaštenih provoditi energetski pregled poduzeća
  7. sadržaj i način vođenja registra poduzeća iz članka
  8. ovoga Zakona. Članak
  9. Ovlaštene osobe za provedbu energetskog pregleda poduzeća
(1)Energetski pregled poduzeća provodi stručnjak koji za to ima ovlaštenje (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba).
(2)Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka daje Ministarstvo rješenjem na sedam godina uz obvezu usavršavanja.
(3)Podnositelj zahtjeva za ishođenje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka dužan je priložiti dokaze o ispunjavanju svih uvjeta za izdavanje ovlaštenja.
(4)Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5)Ovlaštenje iz stavka
  1. ovoga članka daje se fizičkoj osobi koja:
  2. ima završen diplomski sveučilišni ili specijalistički diplomski stručni studij arhitektonske, građevinske, strojarske ili elektrotehničke struke i koja je tijekom studija stekla najmanje 300 ECTS bodova
  3. ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci
  4. je uspješno završila program izobrazbe iz članka
  5. ovoga Zakona.
(6)Ovlaštena osoba dužna je poslove za koje je ovlaštena obavljati stručno, samostalno, neovisno i nepristrano, provoditi energetski pregled poduzeća i izrađivati izvješće na način propisan pravilnikom iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona te:
  3. voditi evidenciju o izrađenim izvješćima o energetskom pregledu poduzeća
  4. pohraniti sve podatke i dokumentaciju kojom raspolaže, a koja je potrebna za provedbu neovisne kontrole iz članka
  5. ovoga Zakona
  6. čuvati podatke i dokumentaciju o provedenim energetskim pregledima najmanje deset godina i
  7. stručno se usavršavati na način propisan pravilnikom iz članka
  8. stavka
  9. ovoga Zakona.
(7)Ovlaštena osoba ne smije provoditi energetski pregled poduzeća:
  1. u kojem ima dionice ili poslovne udjele
  2. koje je u njezinu vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu
  3. koje je u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu pravne osobe u kojoj je zaposlena, bračnog druga ili srodnika u ravnoj liniji
  4. čiji je član nadzornog odbora, član uprave, prokurist, opunomoćenik ili zaposlenik
  5. čiji je član nadzornog odbora, član uprave, prokurist, opunomoćenik ili zaposlenik njegov bračni drug ili srodnik u ravnoj liniji.
(8)Ovlaštena osoba smije sudjelovati u provedbi energetskog pregleda poduzeća u kojem se zaposlena kao član stručnog tima za provedbu energetskog pregleda na način propisan pravilnikom iz članka 31. stavka 7. ovoga Zakona.
(9)Ministarstvo rješenjem ukida ovlaštenje za energetski pregled poduzeća osobi koja:
  1. ne ispunjava propisane uvjete prema kojima je dobila ovlaštenje
  2. ne obavlja poslove za koje je ovlaštena stručno, u skladu s pravilima struke i važećim propisima
  3. obavlja poslove za koje nije ovlaštena ili
  4. je podnijela zahtjev za ukidanje.
(10)Protiv rješenja iz stavka 9. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(11)Ministarstvo vodi Registar ovlaštenih osoba za energetske preglede poduzeća.
(12)Registar iz stavka 11. ovoga članka je javan.
(13)Ako je stručnjak već ovlašten za provedbu energetskog pregleda poduzeća u nekoj drugoj članici EU-a, Ministarstvo će mu, na temelju dokaza koje dostavi, izdati ovlaštenje iz stavka
  1. ovoga članka na rok ne duži od roka važenja ovlaštenja u zemlji u kojoj je ovlaštenje izdano ili ako inozemno ovlaštenje nema rok važenja, tada se isto izdaje na rok od sedam godina nakon upisa u Registar ovlaštenih osoba za energetske preglede poduzeća iz stavka
  2. ovoga članka, sukladno pravilniku iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona.
(14)Ovlaštenje za provođenje energetskog pregleda poduzeća izdaje se pravnoj osobi ako:
  1. je registrirana za projektiranje, stručni nadzor građenja, tehničko savjetovanje, znanstveno-istraživačku djelatnost, arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo, građevinarstvo, istraživanje i razvoj u tehničkim znanostima, znanstvene i stručne poslove u području energetike, za energetsko certificiranje i energetski pregled zgrade
  2. ima stalno zaposlene najmanje dvije ovlaštene osobe u skladu sa stavkom
  3. ovoga članka, od kojih najmanje jedna mora biti elektrotehničke ili strojarske struke
  4. ima sklopljen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti
  5. se protiv nje i odgovorne osobe u pravnoj osobi ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti
  6. protiv nje i protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi nije izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više kaznenih djela koje se goni po službenoj dužnosti.
(15)Ovlaštenje iz stavka
  1. ovoga članka daje Ministarstvo rješenjem na sedam godina uz obvezu ispunjavanja svih uvjeta za ovlaštenu fizičku osobu propisanih u stavku
  2. ovoga članka.
(16)Ovlaštena osoba iz stavka
  1. ovoga članka određuje najmanje jednu imenovanu osobu, koja je stalno zaposlena, s punim radnim vremenom na neodređeno vrijeme i koja ispunjava uvjete iz stavka
  2. ovoga članka, a koja će u ime ovlaštene osobe potpisivati izvješća o provedenim energetskim pregledima te druge osobe koje sudjeluju u izradi energetskog pregleda. Članak
  3. Programi izobrazbe i stručnog usavršavanja neovisnih ovlaštenih osoba za provedbu energetskog pregleda poduzeća
(1)Program izobrazbe i stručnog usavršavanja provodi nositelj programa odnosno pravna osoba kojoj je Ministarstvo izdalo suglasnost za provedbu programa u skladu s uvjetima propisanima stavkom 4. i stavkom 5. ovoga članka.
(2)Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo, po službenoj dužnosti, nositelju programa izdaje rješenje na razdoblje od sedam godina, a čije se ponovno izdavanje može zatražiti na isti rok na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
(3)Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(4)Suglasnost za provedbu programa izobrazbe i stručnog usavršavanja daje se pravnoj osobi koja:
  1. je registrirana za provedbu edukacija
  2. čiji je plan izobrazbe i stručnog usavršavanja verificiralo Ministarstvo
  3. zapošljava ili na drugi način osigurava stručne osobe koje će voditi izobrazbu i stručno usavršavanje te provjeru znanja ovlaštenih osoba
  4. raspolaže prostorom za provedbu programa izobrazbe
  5. raspolaže potrebnom tehničkom opremljenosti za provedbu programa izobrazbe, stručnog usavršavanja i
  6. ima potrebnu administraciju za vođenje svih potrebnih evidencija i obavljanje drugih administrativnih poslova.
(5)Stručne osobe iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka su osobe koje:
  3. imaju završen diplomski sveučilišni studij arhitektonske, građevinske, strojarske ili elektrotehničke struke ili specijalistički diplomski stručni studij tehničke struke i koja je tijekom studija stekla najmanje 300 ECTS bodova
  4. imaju najmanje deset godina radnog iskustva u struci i trajno rade na pripremi ili primjeni tehničke regulative iz područja energetske učinkovitosti koja je predmet programa izobrazbe i stručnog osposobljavanja i
  5. priznati su stručnjaci iz područja programa izobrazbe i stručnog usavršavanja.
(6)Osobe koje imaju suglasnost za provedbu programa iz stavka 1. ovoga članka dužne su javno objavljivati informacije o programima koje provode.
(7)Ministarstvo na internetskoj platformi iz članka
  1. ovoga Zakona objavljuje informacije o programima izobrazbe i stručnog usavršavanja i osobama koje imaju suglasnost za njihovu provedbu iz stavka
  2. ovoga članka.
(8)Ministarstvo rješenjem ukida suglasnost za provedbu programa iz stavka
  1. ovoga članka osobi koja:
  2. ne ispunjava propisane uvjete prema kojima je dobila ovlaštenje
  3. ne obavlja poslove za koje je ovlaštena stručno, u skladu s pravilima struke i važećim propisima
  4. obavlja poslove za koje nije ovlaštena ili
  5. je podnijela zahtjev za ukidanje.
(9)Protiv rješenja iz stavka
  1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak
  2. Kontrola izvješća o energetskom pregledu poduzeća
(1)Ministarstvo kontrolira usklađenost izvješća s minimalnim kriterijima iz članka 31. ovoga Zakona.
(2)U slučaju utvrđenih odstupanja od minimalnih kriterija iz članka 31. ovoga Zakona Ministarstvo može pokrenuti detaljnu neovisnu kontrolu izvješća o energetskom pregledu.
(3)Neovisnu kontrolu iz stavka 2. ovoga članka provodi pravna ovlaštena osoba za provedbu energetskog pregleda koja nije provela energetski pregled koji je predmet kontrole.
(4)Neovisnu kontrolu iz stavka
  1. ovoga članka pravna ovlaštena osoba za provedbu energetskog pregleda iz stavka
  2. provodi na temelju ugovora s Ministarstvom, sastavni dio kojega su smjernice za provedbu kontrole. Članak
  3. Registar poduzeća
(1)Za utvrđivanje i praćenje izvršavanja obveza poduzeća o uvođenju sustava gospodarenja energijom iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, provedbe energetskog pregleda poduzeća iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona i izrade akcijskog plana iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona Ministarstvo uspostavlja i vodi Registar poduzeća.
(2)Registar poduzeća iz stavka
  1. ovoga članka sadrži sljedeće podatke:
  2. naziv poduzeća, OIB i adresu sjedišta
  3. vrstu djelatnosti i sektor poduzeća
  4. obvezu uvođenja sustavnoga gospodarenja energijom ili provedbe energetskog pregleda poduzeća
  5. godišnju potrošnju energije isporučene poduzeću i proizvodnji energije za zadnje tri kalendarske godine
  6. izvještajni sažetak o energetskoj učinkovitosti poduzeća
  7. podatke o provedenim i planiranim mjerama energetske učinkovitosti u skladu s akcijskim planom
  8. podatke o ostvarenim godišnjim uštedama energije na temelju provedenih mjera energetske učinkovitosti za poduzeća koja sudjeluju na organiziranom tržištu ušteda energije iz članka
  9. stavka
  10. podstavka
  11. ovoga Zakona
  12. ostale podatke relevantne za planiranje politike energetske učinkovitosti poduzeća i
  13. ostale podatke sukladno pravilniku iz članka
  14. stavka
  15. ovoga Zakona.
(3)U Registar poduzeća iz stavka
  1. ovoga članka upisuju se poduzeća iz članka
  2. stavka
  3. i članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona.
(4)Poduzeća i obrti koji nisu obveznici uvođenja sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  1. stavku
  2. ovoga Zakona i provedbe energetskog pregleda i izrade akcijskog plana sukladno članku
  3. stavku
  4. ovoga Zakona, ako dobrovoljno provode energetski pregled poduzeća i/ili su dobrovoljo uveli sustav gospodarenja energijom sukladno odredbama članaka
  5. i
  6. ovoga Zakona i pravilnika iz članka
  7. stavka
  8. ovoga Zakona, dužni su upisati se u Registar poduzeća iz stavka
  9. ovoga članka.
(5)Novoosnovana poduzeća koja postanu obveznici upisa u Registar poduzeća iz stavka
  1. ovoga članka dužna su se upisati u Registar poduzeća u roku od tri mjeseca od dana ispunjavanja uvjeta na temelju kojih se definira obveza u skladu s člancima
  2. i
  3. ovoga Zakona. Članak
  4. Utvrđivanje liste poduzeća i praćenje izvršavanja obveza poduzeća
(1)Ministarstvo utvrđuje listu poduzeća koja su obveznici uvođenja sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  1. ovoga Zakona ili provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana sukladno članku
  2. ovoga Zakona.
(2)Operator prijenosnog sustava, operator transportnog sustava i operatori distribucijskih sustava za električnu energiju i plin te distributeri toplinske energije dužni su Ministarstvu dostaviti podatke o poduzećima odnosno kategoriji poduzetništvo kojima pružaju svoje usluge, u svrhu uspostavljanja Registra poduzeća iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona radi utvrđivanja i praćenja obveza poduzeća sukladno člancima 29. i 30. ovoga Zakona i utvrđivanja liste poduzeća iz stavka 1. ovoga članka, do 31. ožujka tekuće godine za prošlu godinu.
(3)Ministarstvo obavještava poduzeća s liste iz stavka
  1. ovoga članka o obvezi uvođenja sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  2. stavku
  3. ovoga Zakona ili provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana sukladno članku
  4. ovoga Zakona i upisu u Registar poduzeća iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana uvrštavanja poduzeća na listu iz stavka
  7. ovoga članka.
(4)Po obavijesti Ministarstva iz stavka
  1. ovoga članka da je poduzeće uvršteno na listu iz stavka
  2. ovoga članka, poduzeće je obvezno napraviti energetski pregled poduzeća u roku od godine dana od obavijesti Ministarstva i izraditi akcijski plan u skladu s člankom
  3. ovoga Zakona ili uvesti sustav gospodarenja energijom sukladno članku
  4. ovoga Zakona u roku od dvije godine od obavijesti Ministarstva.
(5)Ministarstvo je obvezno jednom godišnje ažurirati listu iz stavka
  1. ovoga članka i o nastalim promjenama obavijestiti poduzeća kojih se te promjene tiču u roku od 30 dana od nastale promjene. Članak
  2. Programi potpore poduzećima za provedbu mjera energetske učinkovitosti
(1)Ministarstvo će, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša, utvrditi financijske poticajne programe za provedbu mjera poboljšanja energetske učinkovitosti u poduzećima i obrtima, koje su identificirane kroz sustavno gospodarenje energijom i energetske preglede poduzeća provedene u skladu s člancima 29. i 30. ovoga Zakona, u skladu s pravilima o državnim potporama sukladno zakonu kojim se uređuje područje državnih potpora.
(2)Programi potpore poduzećima i obrtima za provedbu mjera energetske učinkovitosti iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuju se u nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka
  2. ovoga Zakona i predstavljaju alternativne mjere politike iz članka
  3. ovoga Zakona, a mogu se utvrditi i u akcijskim planovima županija i velikih gradova iz članka
  4. ovoga Zakona.
(3)Poduzeća koja koriste programe potpore iz stavka
  1. ovoga članka dužna su zadovoljavati sve zahtjeve vezane uz uvođenje sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  2. ovoga Zakona ili provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana sukladno članku
  3. ovoga Zakona.
(4)Ministarstvo će za obrte, mala i srednja poduzeća, koja nisu obveznici uvođenja sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  1. ovoga Zakona ili provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana sukladno članku
  2. ovoga Zakona, uspostaviti programe tehničke potpore kojima će ih se poticati na uvođenje sustava gospodarenja energijom, provedbu energetskih pregleda, izradu akcijskih planova energetske učinkovitosti i provedbu preporučenih mjera energetske učinkovitosti.
(5)Programi iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuju se u nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti iz članka
  2. ovoga Zakona, obuhvaćaju potporu u kvantificiranju višestrukih koristi energetske učinkovitosti, izradu akcijskih planova za primjenu mjera energetske učinkovitosti te razvoj mreža energetske učinkovitosti.
(6)Iznimno od stavaka
  1. i
  2. ovoga članka, korisnici programa potpora mogu biti i poduzeća koja nisu obveznici uvođenja sustava gospodarenja energijom sukladno članku
  3. ovoga Zakona ili provedbe energetskog pregleda poduzeća i izrade akcijskog plana sukladno članku
  4. ovoga Zakona.
(7)Ministarstvo će na internetskoj platformi o energetskoj učinkovitosti iz članka
  1. ovoga Zakona objavljivati informacije o: – programima potpora iz stavaka
  2. i
  3. ovoga članka – višestrukim koristima mjera energetske učinkovitosti za obrte, mala i srednja poduzeća u okviru njihova poslovanja, u razvoju planova energetske učinkovitosti i u razvoju mreža energetske učinkovitosti, uz pomoć neovisnih stručnjaka – konkretnim primjerima najbolje prakse kako sustavi gospodarenja energijom mogu pomoći poslovanju obrtima, malim i srednjim poduzećima i – koristima povezivanja poduzeća i obrta, pružatelja energetskih usluga i obveznika sustava obveze energetske učinkovitosti, u svrhu brže i lakše razmjene podataka o potencijalnim projektima i mogućnostima suradnje uz poštivanje pravila o povjerljivosti i zaštiti podataka. Članak
  4. Obveze podatkovnih centara
(1)Radi praćenja i objavljivanja energetskih svojstava podatkovnih centara operatori podatkovnih centara na području Republike Hrvatske u kojima je snaga instalirane informacijske tehnologije (IT) jednaka 500 kW ili veća dužni su svake godine u europsku bazu podatkovnih centara dostavljati sljedeće podatke:
  1. naziv podatkovnog centra
  2. naziv vlasnika i operatora podatkovnog centra
  3. datum kada je podatkovni centar započeo s radom
  4. lokaciju podatkovnog centra
  5. ukupnu korisnu površinu poda podatkovnog centra
  6. instaliranu snagu IT opreme u podatkovnom centru
  7. godišnji ulazni i izlazni podatkovni promet
  8. količinu podataka pohranjenih i obrađenih u podatkovnom centru i
  9. karakteristike podatkovnog centra tijekom zadnje pune kalendarske godine sukladno Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2024/1364 od
  10. ožujka
  11. o prvoj fazi uspostave zajedničkog programa Unije za ocjenjivanje podatkovnih centara (SL L, 2024/1364,
  13. 2024).
(2)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, podatkovni centri koji se koriste u svrhu obrane i civilne zaštite ili koji pružaju svoje usluge isključivo s krajnjim ciljem obrane i civilne zaštite nisu obveznici dostave podataka iz stavka
  2. ovoga članka.
(3)Podatke iz stavka
  1. ovoga članka operatori podatkovnih centara dužni su dostavljati u europsku bazu podatkovnih centara do
  2. svibnja tekuće godine za prošlu godinu.
(4)Operatori podatkovnih centara na području Republike Hrvatske u kojima je snaga instalirane informacijske tehnologije (IT) jednaka 500 kW ili veća dužni su dopisom obavijestiti Ministarstvo o smanjenju snage instalirane informacijske tehnologije ako je ona smanjena na manje od 500 kW.
(5)Operatori podatkovnih centara na području Republike Hrvatske u kojima je snaga instalirane informacijske tehnologije (IT) jednaka 1 MW ili veća dužni su provoditi mjere energetske učinkovitosti i prioritet dati iskorištavanju otpadne topline, u skladu s propisima kojima se uređuje tržište toplinske energije.
(6)Informacije o provedenim mjerama iz stavka
  1. ovoga članka operatori podatkovnih centara moraju unijeti u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka
  2. ovoga Zakona. V. OBVEZA UŠTEDA ENERGIJE Članak
  3. Nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji
(1)Nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji utvrđuje se sukladno stavku
  1. ovoga članka i iskazuje u NECP-u iz članka
  2. ovoga Zakona s ciljem postizanja nacionalnog cilja energetske učinkovitosti iz članka
  3. ovoga Zakona kao uštede ostvarene kombinacijom sustava obveza energetske učinkovitosti iz članka
  4. ovoga Zakona i alternativnim mjerama politike iz članka
  5. ovoga Zakona.
(2)Nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje se za razdoblje od
  2. siječnja
  3. do
  4. prosinca
  5. te nakon toga za svako sljedeće desetogodišnje razdoblje.
(3)Nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje se na temelju prosječne godišnje krajnje potrošnje energije izračunate za razdoblje od
  2. siječnja
  3. do
  4. prosinca
  5. tako da nove godišnje uštede energije odgovaraju u svakoj godini razdoblja:
  6. od
  7. siječnja
  8. do
  9. prosinca
  10. 0,8 % izračunate prosječne godišnje krajnje potrošnje energije
  11. od
  12. siječnja
  13. do
  14. prosinca
  15. 1,3 % izračunate prosječne godišnje krajnje potrošnje energije
  16. od
  17. siječnja
  18. do
  19. prosinca
  20. 1,5 % izračunate prosječne godišnje krajnje potrošnje energije i
  21. od
  22. siječnja
  23. do
  24. prosinca
  25. 1,9 % izračunate prosječne godišnje krajnje potrošnje energije.
(4)Ostvarenje nacionalnog cilja iz stavka
  1. ovoga članka utvrđuje se na kraju desetogodišnjeg razdoblja iz stavka
  2. ovoga članka, prati se na način propisan pravilnikom iz članka
  3. ovoga Zakona te se o napretku u postizanju tog cilja izvještava u godišnjem izvješću iz članka
  4. ovoga Zakona.
(5)U desetogodišnjim razdobljima nakon
  1. prosinca
  2. nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji utvrđuje se prema stavku
  3. točki
  4. ovoga članka.
(6)Obvezni nacionalni cilj kumulativnih ušteda u krajnjoj potrošnji energije iz stavka
  1. ovoga članka ostvaruje se kombinacijom sustava obveze energetske učinkovitosti utvrđenim člankom
  2. ovoga Zakona i alternativnim mjerama politike utvrđenima člankom
  3. ovoga Zakona.
(7)Doprinosi sustava obveze energetske učinkovitosti iz članka
  1. ovoga Zakona i alternativnih mjera politike iz članka
  2. ovoga Zakona ostvarenju nacionalnog cilja iz stavka
  3. ovoga članka utvrđuju se u NECP-u iz članka
  4. ovoga Zakona na temelju procjene očekivanih ušteda energije iz svake od tih mjera utvrđenih na način propisan pravilnikom iz članka
  5. ovoga Zakona.
(8)Uštede energije koje su ostvarene u sklopu mjera politike uspostavljenih do
  1. prosinca 2020., ali su rezultat aktivnosti koje su u sklopu tih mjera politike provedene nakon
  2. prosinca 2020., ubrajaju se u ostvarenje nacionalnog cilja kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji za razdoblje od
  3. siječnja
  4. do
  5. prosinca
  6. iz stavka
  7. ovoga članka.
(9)Ako se na kraju razdoblja iz stavka
  1. ovoga članka ne postigne nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji utvrđen prema stavku
  2. i stavku
  3. ovoga članka, neostvareni dio nacionalnog cilja mora se ostvariti do kraja sljedećeg desetogodišnjeg razdoblja.
(10)Ako se na kraju razdoblja iz stavka
  1. ovoga članka premaši nacionalni cilj kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji utvrđen prema stavku
  2. i stavku
  3. ovoga članka, višak ostvarenih kumulativnih ušteda energije prenosi se u sljedeće desetogodišnje razdoblje, i to u iznosu ne većem od 10 % ostvarenog viška te se za taj iznos umanjuje nacionalni cilj iz stavka
  4. ovoga članka.
(11)Uštede energije ostvarene u jednom razdoblju kumuliranja iz stavka
  1. ovoga članka ne mogu se prenositi u drugo razdoblje kumuliranja. Članak
  2. Ostvarenje cilja kumulativnih ušteda energije kod građana u riziku od energetskog siromaštva
(1)Dio cilja kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji iz članka 39. ovoga Zakona ostvaruje se kod građana u riziku od energetskog siromaštva.
(2)Udio cilja kumulativnih ušteda energije u krajnjoj potrošnji iz članka
  1. ovoga Zakona, koji treba ostvariti kod građana u riziku od energetskog siromaštva, utvrđuje se u NECP-u iz članka
  2. ovoga Zakona i odgovara udjelu energetski siromašnih kućanstava u ukupnom broju kućanstava koji je utvrđen u tom planu.
(3)Udio energetski siromašnih kućanstava u ukupnom broju kućanstava iz stavka 2. ovoga članka utvrđuje se uzimajući u obzir sljedeće statističke pokazatelje:
  1. a)nemogućnost održavanja odgovarajuće temperature u kućanstvu
  2. b)nepodmireni računi za komunalne usluge
  3. c)ukupan broj stanovnika koji živi u stambenom objektu s krovom koji propušta, vlažnim zidovima, podovima ili temeljima ili trulim prozorskim okvirima ili podom i
  4. d)stopa rizika od siromaštva uz graničnu točku 60 % medijana ekvivalentnog dohotka nakon socijalnih transfera.
(4)Statistički pokazatelji iz stavka 3. ovoga članka preuzimaju se iz statističkih istraživanja o dohotku i životnim uvjetima te o europskom panelu kućanstava koje provodi Eurostat.
(5)U NECP-u iz članka 11. ovoga Zakona opisuju se način utvrđivanja udjela energetski siromašnih kućanstava u ukupnom broju kućanstava.
(6)Mjere politike za ublažavanje energetskog siromaštva i ostvarenje ušteda energije kod građana u riziku od energetskog siromaštva definiraju se u NECP-u iz članka
  1. ovoga Zakona, u programu suzbijanja energetskog siromaštva iz članka
  2. ovoga Zakona i u nacionalnom planu obnove zgrada, koji se donosi u skladu sa zakonom kojim se regulira energetska učinkovitost u zgradarstvu.
(7)Ostvarenje udjela iz stavka
  1. ovoga članka prati se na način propisan pravilnikom iz članka
  2. ovoga Zakona te se o tome izvještava u godišnjem izvješću o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka
  3. ovoga Zakona. Članak
  4. Sustav obveza energetske učinkovitosti
(1)Sustav obveza energetske učinkovitosti uspostavlja se radi ostvarivanja dijela obveznih kumulativnih ušteda energije iz članka 39. ovoga Zakona.
(2)Stranke obveznice sustava obveza energetske učinkovitosti iz stavka
  1. ovoga članka su svi obveznici stavljanja na tržište biogoriva odnosno obnovljive energije u prijevozu sukladno zakonu kojim se uređuje područje biogoriva te opskrbljivači energije i povezane osobe iz stavka
  2. ovoga članka, koji su u pretprošloj godini kupce energije odnosno krajnje kupce te distribucijske stanice koje energiju prodaju krajnjim kupcima opskrbili s ukupno više od: – 50 GWh energije – 35 GWh energije i – 20 GWh energije.
(3)Povezane osobe smatraju se strankom obveznicom iz stavka 2. ovoga članka ako kao cjelina ispunjavaju kriterije za nastup obveze uštede energije, u razdoblju za koje se obveza određuje, bez obzira na količinu godišnje prodaje energije koju je svaka pojedina članica povezanih osoba pojedinačno isporučila u promatranoj godini kupcima energije odnosno krajnjim kupcima.
(4)Stranke obveznice dužne su Ministarstvu jednom godišnje, do
  1. ožujka tekuće godine, dostaviti izvješće o ostvarenim uštedama energije u razdoblju od
  2. siječnja do
  3. prosinca prošle godine prema obliku, sadržaju i načinu dostave izvješća koji se propisuje pravilnikom iz članka
  4. ovoga Zakona.
(5)Povezane osobe iz stavka 3. ovoga članka mogu odrediti nositelja koji će u ime povezanih osoba, koje su donijele takvu odluku, dostavljati podatke o prodanim količinama energije kupcima odnosno krajnjim kupcima i koji će za povezane osobe predati jedinstveno izvješće o ostvarenim uštedama energije.
(6)Nositelj iz stavka 5. ovoga članka dužan je u jedinstvenom izvješću o ostvarenim uštedama priložiti odluke povezanih osoba iz kojih je vidljivo davanje suglasnosti za podnošenje jedinstvenog izvješća o ostvarenim uštedama.
(7)U izvješću iz stavka
  1. ovoga članka i jedinstvenom izvješću iz stavka
  2. ovoga članka prikazuju se nove godišnje i kumulativne uštede energije koje su ostvarile isključivo stranke obveznice, a ne sve povezane osobe, s naznakom načina na koji su ostvarile te uštede, u skladu sa stavkom
  3. ovoga članka.
(8)Stranke obveznice mogu svoju obvezu uštede energije ostvariti na jedan od sljedećih načina: – ulaganjem u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima krajnje potrošnje, i to tako da se takva ulaganja ostvare kroz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti određene pravilnikom iz članka
  1. ovoga Zakona, ne isključujući pri tome i sva druga ulaganja u mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti u sektorima krajnje potrošnje energije za koje stranka obveznica dokaže ostvarenje novih ušteda energije na način koji je u skladu s pravilnikom iz članka
  2. ovoga Zakona i/ili – kupnjom odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće osobe na način određen pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka
  3. ovoga Zakona i/ili – uplatom u Fond naknade za energetsku učinkovitost propisanu člankom
  4. ovoga Zakona i/ili – sudjelovanjem na organiziranom tržištu ušteda energije, u skladu sa stavkom
  5. ovoga članka.
(9)Uštede iz mjera koje su rezultat nove primjene tehnologija za izravno izgaranje fosilnih goriva smatraju se neprihvatljivima, osim ako su provedena u poduzećima čija krajnja potrošnja energije prelazi 2,78 GWh, uz zadovoljavanje uvjeta propisanih pravilnikom iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona i predočenjem dokaza da: – se provedbom mjera ne povećava potrošnja energije poduzeća ili kapacitet postrojenja u poduzeću – se koristi tehnologija izravnog izgaranja fosilnih goriva u skladu s najnovijim odgovarajućim zakonodavstvom Europske unije o vrijednostima emisija stakleničkih plinova te da se osigurava buduća kompatibilnost s klimatski neutralnim alternativnim gorivima i tehnologijama – je razdoblje povrata investicije, izračunato metodom jednostavnog razdoblja povrata, pet godina ili manje – ako je razdoblje povrata investicije, izračunato metodom jednostavnog razdoblja povrata, veće od pet godina, provedena mjera poboljšanja energetske učinkovitosti ima životni vijek deset godina ili više, čime ostvaruje značajne kumulativne uštede energije i – nijedno alternativno, održivo rješenje za nefosilno gorivo nije tehnički izvedivo.
(10)Uštede energije ostvarene kupnjom odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane dokazuju se i verificiraju unosom u sustav iz članka 45. ovoga Zakona te postupkom određenim pravilnikom iz članka 45. ovoga Zakona.
(11)Stranke obveznice dužne su obvezu ušteda energije ostvariti: – ulaganjem i poticanjem energetske učinkovitosti koja dovode do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi – ulaganjem i poticanjem mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti ili aktivnosti koje, u trenutku kada se ulaganje ugovara ili započinje izvoditi, nisu već obuhvaćene alternativnim mjerama, a radi izbjegavanja dvostrukog obračuna ušteda.
(12)Da bi se smatralo da je ulaganje i poticanje energetske učinkovitosti dovelo do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena u razini koju nalažu propisi i tehnički standardi, potrebno je da: – stranka obveznica ili njezina povezana osoba nije ostvarila kakvu komercijalnu prednost toga ulaganja mimo ispunjenja obveze ili – krajnji kupac nema pristup financiranju kakvo je ostvarila stranka obveznica ili njezina povezana osoba – krajnji kupac nema znanja i/ili podatke za ostvarenje takve uštede energije bez utjecaja stranke obveznice ili njezine povezane osobe.
(13)Unosom podataka u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije stranka obveznica sustava obveza energetske učinkovitosti ili nositelj objedinjenog izviješća o ostvarenim uštedama odgovara za davanje istinitog iskaza o ispunjenju barem jednog od uvjeta iz stavka 12. ovoga članka.
(14)U ostvarenju obveze energetske učinkovitosti stranke obveznice potiče se povećavati energetsku učinkovitost prioritetno

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.