Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Zakon o veterinarstvu - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj zakon uređuje zaštitu zdravlja životinja, provedbu veterinarskih mjera javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarsku zaštitu okoliša te službene kontrole i inspekcijski nadzor u veterinarstvu.

Što regulira

  • Zaštitu zdravlja životinja.
  • Provedbu mjera veterinarskog javnog zdravstva.
  • Unapređivanje reprodukcije životinja.
  • Veterinarsku zaštitu okoliša.
  • Službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva.

Koga se tiče

  • Sve subjekte koji se bave životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla i hranom za životinje.
  • Građane i institucije u Republici Hrvatskoj, s obzirom na to da su zaštita zdravlja i dobrobiti životinja te provedba veterinarskih mjera javnog zdravstva od interesa za Republiku Hrvatsku.

Ključne točke

  • Zakon obuhvaća provedbu niza uredbi Europske unije, uključujući one o transmisivnim spongiformnim encefalopatijama, nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i službenim kontrolama.
  • Definira pojmove poput "Certificiranje", "Granična veterinarska postaja", "Hrana životinjskog podrijetla", "Hrana za životinje", "Klaonica" i "Kućni ljubimci".
  • Propisuje da su zaštita zdravlja i dobrobiti životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva od interesa za Republiku Hrvatsku.
  • Uključuje odredbe o izvozu pošiljaka izvan Republike Hrvatske u treće zemlje u komercijalne svrhe.
Tekst zakona
Tekst zakona

Zakon o veterinarstvu - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je d

ostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Hrana i piće Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti Zakon o vinu Zakon o hrani Zakon o veterinarstvu Zakon o materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom Zakon o genetski modificiranim organizmima Zakon o predmetima opće uporabe Zakon o kontaminantima Zakon o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama te hrani obogaćenoj nutrijentima Zakon o hrani za posebne prehrambene potrebe Zakon o prehrambenim aditivima, aromama i prehrambenim enzimima Zakon o vodi za ljudsku potrošnju Zakon o informiranju potrošača o hrani Zakon o zaštićenim oznakama izvornosti, zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnim specijalitetima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 396.2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životnjskog podrijetla Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu Zakon o posebnim uvjetima za stavljanje brašna na tržište Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 258.97 Eurospkog parlamenta i Vijeća od 27.01.

  1. o novoj hrani i sastojcima nove hrane 2013-2018 Zakon o provedbi uredbi Europske unije o sljedivosti i označavanju genetski modificirane hrane i hrane za životinje Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od
  2. lipnja
  3. o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od
  4. studenoga
  5. o novoj hrani Zakon o Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu Zakon o vodnim uslugama Zakon o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja Kultura i umjetnost Zakon o kazalištima Zakon o muzejima Zakon o ustanovama Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Zakon o arhivskom gradivu i arhivima Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Zakon o veterinarstvu Zakon o zakladi Kultura nova Zakon o audiovizualnim djelatnostima Zakon o umjetničkom obrazovanju Zakon o kulturnim vijećima Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi Zakon o Nagradi Vladimir Nazor Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih nadoknada zaslužnim osobama Zakon o evidenciji znanstvene, kulturne, prosvjetne, tehničke suradnje s inozemstvom Zakon o Muzejima Ivana Meštrovića Zakon o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika Zakon o ovlaštenju Vlade Republike Hrvatske za donošenje uredbe o uređivanju određenih pitanja u obavljanju zaštite spomenika kulture, knjižničarske i muzejske djelatnosti Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prosvjete i kulture koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi Zakon o hrvatskom jeziku Zakon o veterinarstvupročišćeni tekst zakona NN 82/13, 148/13, 115/18, 52/21, 83/22, 152/22, 18/23 na snazi od 23.02.
  6. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIUredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od
  7. ožujka
  8. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu biljaUredba (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od
  9. ožujka
  10. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”)Arhiva:Zakon o veterinarstvu 2023-2023Zakon o veterinarstvu 2022-2022Zakon o veterinarstvu 2021-2022Zakon o veterinarstvu 2019-2021Zakon o veterinarstvu 2013-2018Zakon o veterinarstvu 2007-2013Ministarstvo poljoprivredeHrvatska veterinarska komoraHrvatski veterinarski institutVeterinarski fakultetFederation of Veterinarians of Europe I. TEMELJNE ODREDBE Članak
  11. Sadržaj Zakona

(1)Ovim se Zakonom uređuje zaštita zdravlja životinja, provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva, unapređivanje reprodukcije životinja, veterinarska zaštita okoliša, službene kontrole i inspekcijski nadzor u području veterinarstva.
(2)Ustroj i provedba zaštite zdravlja i dobrobiti životinja te provedba mjera veterinarskog javnog zdravstva od interesa su za Republiku Hrvatsku.
(3)Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod. Članak 2. (NN 52/21, 83/22, 152/22, 18/23) Pravna stečevina Europske unije
(1)Ovim se Zakonom utvrđuje provedba sljedećih uredbi Europske unije:
  1. prestalo važiti,
  2. prestalo važiti,
  3. Uredbe (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od
  4. svibnja
  5. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147,
  7. 2001., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 999/2001,
  8. prestalo važiti,
  9. Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od
  10. lipnja
  11. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178,
  13. 2015.),
  14. Uredbe Komisije (EZ) br. 1082/2003 od
  15. lipnja
  16. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća o najnižoj razini kontrola koje treba provesti u okviru sustava za označivanje i registraciju goveda (SL L 156,
  18. 2003., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1082/2003,
  19. prestalo važiti,
  20. prestalo važiti,
  21. prestalo važiti,
  22. Uredbe Komisije (EZ) br. 599/2004 od
  23. ožujka
  24. o usvajanju usklađenog obrasca certifikata i izvješća inspekcije povezanih s trgovinom životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla unutar Zajednice (SL L 94,
  26. 2004.) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 599/2004,
  27. prestalo važiti,
  28. prestalo važiti,
  29. Uredbe 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od
  30. ožujka
  31. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95,
  33. 2017.); (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/625),
  34. prestalo važiti,
  35. prestalo važiti,
  36. prestalo važiti,
  37. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375 оd
  38. kolovoza
  39. o utvrđivanju posebnih pravila za službene kontrole trihinele u mesu (SL L 212,
  41. 2015.); (u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/1375),
  42. prestalo važiti,
  43. prestalo važiti,
  44. prestalo važiti,
  45. prestalo važiti,
  46. prestalo važiti,
  47. prestalo važiti,
  48. prestalo važiti,
  49. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od
  50. listopada
  51. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300,
  53. 2009., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1069/2009,
  54. prestalo važiti,
  55. Uredbe Komisije (EU) br. 605/2010 od
  56. srpnja
  57. o uvjetima zdravlja životinja i javnog zdravlja te uvjetima veterinarskog certificiranja za unošenje sirovog mlijeka i mliječnih proizvoda namijenjenih prehrani ljudi u Europsku uniju (SL L 175,
  59. 2010., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 605/2010,
  60. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011 od
  61. veljače
  62. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54,
  64. 2011., sa svim izmjenama i dopunama) – u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 142/2011,
  65. prestalo važiti,
  66. prestalo važiti,
  67. prestalo važiti,
  68. prestalo važiti.
(2)Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije: 1. prestalo važiti, 2. prestalo važiti, 3. Direktiva Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca 1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (SL L 62, 15. 3. 1993., sa svim izmjenama i dopunama), 4. prestalo važiti, 5. prestalo važiti, 6. prestalo važiti, 7. prestalo važiti, 8. prestalo važiti. Članak 3. (NN 115/18, 52/21, 152/22) Značenje pojmova Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 1. Certificiranje – postupak utvrđivanja propisanih uvjeta, na temelju kojeg se potvrđuje certifikat odnosno svjedodžba ili druga veterinarska javna isprava u pisanoj, elektronskoj ili drugoj jednakovrijednoj formi. 2. prestalo važiti. 3. Čelnik Uprave – službena osoba koja rukovodi radom upravne organizacije nadležne za veterinarstvo u sastavu ministarstva nadležnog za poljoprivredu. 4. Dokumentacijski pregled – kako je utvrđeno za provjeru dokumentacije člankom 3. točkom 41. Uredbe (EU) 2017/625. 5. Država odnosno regija podrijetla – država odnosno regija iz koje potječe životinja ili proizvod. 6. Države članice – države članice Europske unije i Europskoga gospodarskog prostora (engl. European Economic Area, skraćeno EEA). 7. prestalo važiti. 8. prestalo važiti. 9. Fizički pregled pošiljke – kako je utvrđeno za fizičku provjeru člankom 3. točkom 43. Uredbe (EU) 2017/625. 10. Granična veterinarska postaja (engl. border inspection posts) kontrolna točka na graničnom prijelazu, smještena u neposrednoj blizini mjesta ulaska u Republiku Hrvatsku, na kojoj se obavlja veterinarski pregled u skladu s odredbama ovoga Zakona. 11. Hrana životinjskog podrijetla – proizvodi dobiveni od životinja i jestivih dijelova životinja, uključujući u određenim slučajevima i žive životinje (ribe, školjkaši) u prerađenom ili neprerađenom stanju, namijenjeni prehrani ljudi, uključujući hranu koja sadrži i proizvode neživotinjskog podrijetla te neprerađene proizvode životinjskog podrijetla. 12. Hrana za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 13. Higijena hrane za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (
  1. a)Uredbe (EZ) br. 183/2005. 14. Identifikacijski pregled – kako je utvrđeno za provjeru identifikacije člankom 3. točkom 42. Uredbe (EU) 2017/625. 15. prestalo važiti. 16. Izvoz – iznošenje pošiljaka izvan Republike Hrvatske u treće zemlje u komercijalne svrhe. 17. Javna površina – svaka površina javne namjene čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima (javne zelene površine, pješačke staze, pješačke zone, otvoreni odvodni kanali, trgovi, parkovi, dječja igrališta i javne prometne površine te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu). 18. Klaonica – objekt u kojem se obavlja klanje životinja i klaonička obrada u skladu s odredbama ovoga Zakona. 19. prestalo važiti. 20. Kućni ljubimci – životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje. 21. Ministarstvo – ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede. 22. Ministar – ministar nadležan za poslove poljoprivrede. 23. prestalo važiti. 24. Mjesto krajnjeg odredišta – gospodarstvo, objekt ili bilo koji primatelj pošiljke, naveden u dokumentu koji prati pošiljku. 25. Monitoring – sustavno praćenje bolesti životinja, kontaminanata i rezidua u vodi i hrani za životinje, izlučevinama i tjelesnim tekućinama životinja, njihovim tkivima i organima te u proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim prehrani ljudi, korištenjem utvrđenih načina odabira uzoraka, određivanja učestalosti uzorkovanja te dijagnostičkih i analitičkih postupaka. 26. Nedopuštena primjena veterinarsko-medicinskog proizvoda (u daljnjem tekstu: VMP) – primjena neodobrenih tvari ili proizvoda, ili primjena tvari i proizvoda koji su sukladno propisima o VMP odobreni za stavljanje u promet, ali za namjenu ili pod drugim uvjetima koji nisu u skladu s propisima o VMP. 27. Nedopuštene tvari ili proizvodi – tvari ili proizvodi čija je primjena na životinjama zabranjena zakonskim ili podzakonskim propisima. 28. Nekomercijalno premještanje – premještanje životinja (kućnih ljubimaca i registriranih kopitara) bez neposrednoga komercijalnog učinka (npr. sudjelovanje na kulturnim odnosno sportskim priredbama, odmori i izleti sa životinjama), te premještanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez komercijalne namjene odnosno neposrednoga komercijalnog učinka (npr. premještanje hrane za životinje za vlastite potrebe, sakupljanje lešina životinja). 29. Nusproizvodi životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) i od njih dobiveni proizvodi – kako je utvrđeno člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009. 30. Nusproizvodi Kategorije 1 – kako je utvrđeno člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1069/2009. 31. Nusproizvodi Kategorije 2 – kako je utvrđeno člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1069/2009. 32. Nusproizvodi Kategorije 3 – kako je utvrđeno člankom 10. Uredbe (EZ) br. 1069/2009. 33. Objekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom (
  2. d)Uredbe (EZ) br. 183/2005. 34. Odredišna država, odnosno regija – država odnosno regija u kojoj je mjesto krajnjeg odredišta pošiljke. 35. Osoba odgovorna za pošiljku – pravna ili fizička osoba iz članka 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. kojom se utvrđuje carinski zakon (kodeks) Europske zajednice (SL L 321, 12. 12. 1996.). 36. Posjednik životinje – svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje. 37. Poslovanje s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 38. Poslovanje s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 39. Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima – sakupljanje, prijevoz, skladištenje, postupanje, prerada, uporaba, uklanjanje, spaljivanje, promet, stavljanje na tržište, izvoz i provoz nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda. 40. Pošiljka – životinje ili proizvodi životinjskog podrijetla i druge pošiljke, iste vrste, obuhvaćene istim dokumentom određenim veterinarskim propisima, koji su istim prijevoznim sredstvom dopremljene iz iste države ili iz istog dijela države, poslane od jednog pošiljatelja, a namijenjene jednom primatelju. 41. Premještanje – svako komercijalno ili nekomercijalno premještanje životinje iz gospodarstva iz kojeg potječe ili nekoga drugog mjesta na drugu lokaciju (odredišno mjesto) odnosno otpremanje pošiljaka životinjskog podrijetla i hrane za životinje bez obzira na namjenu. 42. Prerada nusproizvoda – postupak koji se obavlja u odobrenim objektima za preradu nusproizvoda ili u svrhu neškodljivog uklanjanja ili u svrhu iskorištenja nusproizvoda preradom u proizvode namijenjene hranidbi životinja ili industrijskoj uporabi. 43. prestalo važiti. 44. Proizvodi životinjskog podrijetla – hrana životinjskog podrijetla, hrana za životinje životinjskog podrijetla, nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi. 45. Promet – svako komercijalno premještanje životinja, proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje. 46. Propisi o hrani – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 47. prestalo važiti. 48. prestalo važiti. 49. prestalo važiti. 50. Rezidua – ostatak tvari s farmakološkim djelovanjem, ostatak njihovih metabolita i drugih tvari koje mogu zaostati u životinjskim tkivima, organima i/ili proizvodima i kao takve mogu biti škodljive za zdravlje ljudi. 51. Sakupljanje nusproizvoda – postupci koji uključuju utovar, prijevoz i istovar nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda. 52. Službene kontrole – kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/625. 53. Službeni uzorak – uzorak uzet prema propisanom postupku tijekom kontrole životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te provedbe mjera iz područja zdravlja životinja. 54. prestalo važiti. 55. Stavljanje na tržište – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 56. Subjekt u poslovanju s hranom – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002. 57. Subjekt u poslovanju s hranom za životinje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i člankom 3. točkom (
  3. b)Uredbe (EZ) br. 183/2005. 58. Sustav upravljanja kvalitetom (engl. quality management system, QMS) – skup međusobno ovisnih procesa nadzora pružanja veterinarske usluge s ciljem održanja i konstantnog poboljšanja kvalitete pružanja usluge, koji je izrađen u skladu s smjernicama Kodeksa dobre veterinarske prakse Europske federacije veterinara (engl. Code of Good Veterinary Practice). 59. Treće zemlje – zemlje koje nisu članice Europske unije, odnosno s Europskom unijom nemaju sklopljen sporazum o Europskom gospodarskom prostoru. 60. Uništavanje – propisani način uništavanja nusproizvoda u skladu s odredbama ovoga Zakona. 61. Unošenje – kako je utvrđeno člankom 3. točkom 40. Uredbe (EU) 2017/625 za ulazak u Europsku uniju. 62. Uprava – upravna organizacija nadležna za veterinarstvo u sastavu ministarstva nadležnog za poljoprivredu 63. Uvjeti uvoza – veterinarski uvjeti određeni posebnim propisima kojima moraju udovoljavati životinje ili proizvodi namijenjeni uvozu. 64. Uzimanje uzoraka za analizu – uzimanje hrane ili hrane za životinje ili bilo kojih drugih tvari, uključujući one iz okoliša, koji su važni za proizvodnju, preradu i distribuciju hrane ili hrane za životinje ili za zdravlje životinja, kako bi se analizom verificirala provedba propisa o hrani i hrani za životinje,te zdravlju životinja. 65. Uvjetno grlo – životinja ili skupina istovrsnih životinja težine 500 kilograma. 66. Veterinar – osoba koja posjeduje dokaz o formalnoj osposobljenosti za pristup i obavljanje veterinarske profesije u skladu sa minimalnim uvjetima propisanim Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju stručnih kvalifikacija te licenciju za samostalan rad izdanu od Hrvatske veterinarske komore. 67. Veterinarska zaštita okoliša – veterinarska djelatnost u sklopu postupaka i mjera koje se provode tijekom uzgoja, držanja i rukovanja životinjama te lešinama životinja i nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima, čija je svrha sprječavanje onečišćenja okoliša te očuvanje zdravlja ljudi i životinja. 68. Veterinarski pregled – pregled životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te hrane za životinje u svrhu zaštite javnog zdravlja, zdravlja životinja, dobrobiti životinja i veterinarske zaštite okoliša koji obavlja ovlaštena osoba, a može se sastojati od kliničkog, dokumentacijskog, identifikacijskog i fizičkog pregleda, od kojih je dokumentacijski pregled obvezan. 69. Veterinarsko javno zdravstvo – veterinarska djelatnost zaštite i očuvanja zdravlja ljudi koja se provodi primjenom propisa iz područja zaštite zdravlja životinja te sigurnosti hrane i hrane za životinje. 70. Zajednički veterinarski dokument o ulasku (u daljnjem tekstu: ZVDU) – propisani oblik veterinarske svjedodžbe za pošiljku životinja ili proizvoda, kojom se potvrđuje da je obavljen veterinarski pregled pri unošenju pošiljke na područje Republike Hrvatske i na kojoj su navedeni rezultati pregleda i rješenje graničnoga veterinarskog inspektora u odnosu na ispunjavanje uvjeta za uvoz i provoz. 71. Zaštita zdravlja životinja – otkrivanje, nadziranje, sprječavanje pojave i širenja, kontrola, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja utvrđenih ovim Zakonom, uključujući suzbijanje bolesti zajedničkih ljudima i životinjama (u daljnjem tekstu: zoonoze) i uzgoj životinja određenog genotipa slobodnog od određenih bolesti. 72. prestalo važiti. 73. Zona – jasno određeno geografsko područje s homogenim hidrološkim sustavom koje obuhvaća dio slivnog područja od izvora do prirodne ili umjetne prepreke koja sprječava uzvodnu migraciju akvatičnih životinja iz donjih dijelova slivnog područja, ili cijelo slivno područje od izvora do ušća, ili više slivnih područja, uključujući njihova ušća, koja su međusobno epidemiološki povezana preko ušća. 74. Životinje – životinje iz porodice kopitara (konji, magarci, mazge, mule i dr.), životinje iz porodice papkara (goveda, ovce, koze, svinje i dr.), perad (kokoši, pure, guske, patke i druge ptice koje su uzgajane ili držane radi proizvodnje mesa, rasplodnih ili konzumnih jaja i drugih proizvoda te divlje ptice za uzgoj i rasplod), ukrasne, strane i divlje ptice i sisavci, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, kukci oprašivači i drugi člankonošci, ribe, rakovi, žabe, puževi, drugi mekušci, školjkaši, ježinci, kornjače i drugi gmazovi, kolutićavci, divljač, životinje namijenjene pokusima, te reprodukcijski materijal. 75. Životinje za klanje – kopitari, papkari, perad, kunići te uzgojena divljač, meso kojih je namijenjeno za prehranu ljudi 76. Državni inspektorat – državna upravna organizacija koja obavlja inspekcijske poslove na području Republike Hrvatske, 77. Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola – delegirana tijela kako su definirana Uredbom (EU) 2017/625, za provedbu službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u područjima iz članka 1. stavka 2. točaka a), c),
  4. e)i
  5. f)Uredbe (EU) 2017/625. 78. Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti – delegirana tijela za provedbu drugih službenih aktivnosti kako su definirana Uredbom (EU) 2017/625 u području iz članka 1. stavka 2. točke
  6. d)Uredbe (EU) 2017/625. 79. Službeni veterinar – kako je definiran Uredbom (EU) 2017/625 je veterinarski inspektor i ovlašteni veterinar. 80. Službena osoba za certificiranje – kako je definirana Uredbom (EU) 2017/625 je veterinarski inspektor te ovlašteni veterinar kojeg za certificiranje ovlasti glavni državni inspektor. Članak 4.
(1)Nadležno tijelo za provedbu uredbi iz članka 2. ovoga Zakona je Uprava, osim ako nije drugačije određeno ovim Zakonom ili posebnim propisom o provedbi uredbi Europske unije.
(2)Ministarstvo, kao i druga tijela čija je nadležnost određena na temelju odredaba ovoga Zakona u obavljanju poslova surađuju s drugim tijelima s kojima mogu razmjenjivati podatke te sklapati sporazume o suradnji.
(3)Za provedbu posebnih stručnih poslova i savjetovanja nadležnog tijela iz stavka
  1. ovoga članka ministar može ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove. Članak
  2. Ministar je ovlašten donijeti provedbene propise kojima se osigurava potpuna usklađenost zakonodavstva Republike Hrvatske s važećim propisima Europske unije u području veterinarstva i uvjeti za njihovu provedbu. Članak
  3. Veterinarska djelatnost
(1)Veterinarstvo je, u smislu ovoga Zakona, zaštita i kontrola zdravlja i dobrobiti životinja, suzbijanje zoonoza, osiguravanje zdravstveno ispravnih i neškodljivih proizvoda životinjskoga podrijetla te drugi poslovi veterinarskoga javnog zdravstva, promicanje reprodukcije životinja i veterinarska zaštita okoliša (u daljnjem tekstu: veterinarska djelatnost).
(2)Veterinarsku djelatnost iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati fizičke i pravne osobe pod uvjetima i na način propisanim ovim Zakonom.
(3)Pojedine poslove iz stavka
  1. ovoga članka mogu obavljati samo pravne osobe koje ispunjavaju posebne uvjete, na temelju ovlasti Uprave (u daljnjem tekstu: ovlaštene veterinarske organizacije). Članak
  2. (NN 52/21)
(1)Fizičke i pravne osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost obvezne su na zahtjev posjednika životinja pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu.
(2)Posjednici životinja obvezni su osigurati provedbu mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti životinja na način i u rokovima utvrđenim ovim Zakonom i njegovim podzakonskim aktima te uredbama i odlukama Europske unije u području veterinarstva, kao i skrbiti o zdravlju i dobrobiti životinja. 3) Posjednici životinja i poslovni subjekti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, imaju pravo na propisane veterinarske preglede, certificiranje i izdavanje propisanih dokumenata.
(4)Uprava posjednicima životinja i poslovnim subjektima, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osigurava provedbu propisanih postupaka registracija odnosno odobravanja.
(5)Uprava i Državni inspektorat, u okviru svojih nadležnosti određenih propisima o službenim kontrolama i ovim Zakonom, moraju osigurati da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla koji se stavljaju u promet potječu s gospodarstava odnosno iz objekata u kojima su obavljeni propisani veterinarski pregledi.
(6)Državni inspektorat, u okviru svojih nadležnosti određenih propisima o službenim kontrolama i ovim Zakonom, osigurava provedbu službenih kontrola životinja, hrane životinjskog podrijetla hrane za životinje, nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda, VMP i rezidue. II. ZAŠTITA ZDRAVLJA ŽIVOTINJA
  1. Mjere zaštite zdravlja životinja Članak
  2. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  3. (NN 152/22) Prestao važiti.
  4. Zaštita zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti Članak
  5. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  6. (NN 148/13, 152/22) Prestao važiti. Članak
  7. (NN 83/22, 152/22)
(1)Prestao važiti.
(2)Sprječavanje pojave, kontrola i iskorjenjivanje transmisivnih spongiformnih encefalopatija u životinja, provodi se na način kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 999/2001, i primjenjuje se na proizvodnju i stavljanje na tržište živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, uključujući hranu za životinje, nusproizvode i od njih dobivene proizvode.
(3)Prestao važiti.
(4)Uprava uspostavlja i nadzire provedbu programa kontrole za zoonoze, programa praćenja i kontrole transmisivnih spongiformnih encefalopatija, programa nadziranja bolesti plavog jezika, uzgojnog programa za odabir populacije ovaca otpornih na transmisivne spongiformne encefalopatije i programa edukacija.
(5)Posjednik životinje i subjekt u poslovanju s hranom dužan je poštivati pravila i osigurati provedbu mjera, programa te drugih aktivnosti u skladu s odredbama ovoga članka. Članak
  1. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  2. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  3. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  4. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  5. (NN 148/13, 52/21, 152/22) Prestao važiti. Članak
  6. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  7. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  8. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak 21.
(1)Laboratorijsku pretragu dijagnostičkog materijala radi utvrđivanja uzročnika zaraznih ili nametničkih bolesti, po propisanim metodama, obavlja službeni ili referentni laboratorij iz članka 22. i 23. ovog Zakona.
(2)Laboratorijske testove te način uzimanja i slanja dijagnostičkog materijala na pretrage iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak 22.
(1)Ministar ovlašćuje službene laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.
(2)Službeni laboratoriji moraju biti akreditirani u skladu s hrvatskim normama.
(3)Postupak i način ovlašćivanja te uvjete kojima moraju udovoljavati laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka, kao i obveze laboratorija pravilnikom propisuje ministar.
(4)Popis laboratorija iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva. Članak 23.
(1)Ministar ovlašćuje referentne laboratorije iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.
(2)Za svako područje pretraživanja odnosno metodu koja se provodi radi provođenja naređenih mjera iz članka
  1. i
  2. ovoga Zakona, ministar ovlašćuje jedan službeni laboratorij kao referentni laboratorij za to područje pretraživanja odnosno metodu. Jedan laboratorij može biti referentan i za više područja pretraživanja odnosno metoda.
(3)U slučaju kada u Republici Hrvatskoj za određeno područje pretraživanja odnosno metodu ne postoji laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz stavka 4. ovoga članka, ministar može za referentni laboratorij odrediti laboratorij izvan Republike Hrvatske.
(4)Postupak i način ovlašćivanja te obveze referentnih laboratorija pravilnikom propisuje ministar.
(5)Popis referentnih laboratorija iz stavka
  1. ovoga članka objavljuje se na web-stranici Ministarstva. Članak
  2. (NN 152/22)
(1)Prestao važiti.
(2)Prestao važiti.
(3)O pojavi zarazne ili nametničke bolesti ili sumnje iz stavka 1. ovoga članka nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti pravne i fizičke osobe koje obavljaju veterinarsku djelatnost te nadležnu veterinarsku službu Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.
(4)U slučaju pojave zoonoze nadležni veterinarski ured mora, na području pod njegovom nadležnosti, izvijestiti i nadležno tijelo za zdravlje ljudi. Članak
  1. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  2. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  3. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  4. U slučaju pojave emergentne bolesti životinja kao i u slučajevima ugroženosti od pojave ili pojave pojedine bolesti iz članka
  5. ovoga Zakona, nadležni veterinarski ured dužan je odrediti skupine veterinarskih djelatnika, radi provođenja mjera zaštite zdravlja životinja, a ovisno o razini ugroženosti može zatražiti i sudjelovanje drugih službi. Članak
  6. Radi onemogućavanja unošenja, širenja i poduzimanja mjera suzbijanja određenih bolesti iz članka
  7. ovoga Zakona, ministar može, na prijedlog čelnika Uprave, zatražiti da Vlada Republike Hrvatske odredi način sudjelovanja Ministarstva unutarnjih poslova, ustrojstvenih jedinica Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u provođenju mjera ograničenja ili zabrane kretanja osoba i životinja za određena područja, a po potrebi i dijelova granice Republike Hrvatske. Članak 30.
(1)Kada na zaraženom ili ugroženom području nema dovoljan broj veterinara za uspješno suzbijanje bolesti iz članka 11. ovoga Zakona, čelnik Uprave može odrediti potreban broj veterinara i drugih djelatnika s drugih područja, za provedbu mjera kontrole, suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti.
(2)Čelnik Uprave dužan je obavijestiti veterinarsku organizaciju o upućivanju njenih djelatnika na druga područja za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Veterinari i drugi djelatnici dužni su odazvati se pozivu i sudjelovati u radu skupina u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.
(4)Ukoliko su osobe iz stavka 3. ovoga članka u radnom odnosu, imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme odsutnosti s rada.
(5)Osobe iz stavka 3. ovoga članka koje nisu u radnom odnosu imaju pravo na naknadu, čiju visinu utvrđuje ministar.
(6)Sredstva za isplatu naknada iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu. Članak
  3. Službene osobe nadležne policijske uprave, u granicama svojih ovlasti, pružaju nadležnom veterinarskom uredu, na njegov zahtjev, pomoć pri provedbi odgovarajućih mjera zaštite zdravlja životinja. Članak
  4. Veterinarska služba Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske poduzima mjere zaštite zdravlja životinja koje služe potrebama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, te o pojavi bolesti životinja, poduzetim mjerama i prestanku bolesti izvješćuje nadležni veterinarski ured. Članak 33.
(1)Mjere usmrćivanja ili u određenim slučajevima prisilnog klanja zaraženih ili na zaraznu bolest sumnjivih životinja kao i slučajevima zaštite dobrobiti životinja te uništavanje kontaminiranih predmeta i proizvoda životinjskog podrijetla, sjemena i zametaka naređuje se, kad se zarazna bolest ne može uspješno i bez opasnosti od njezinog širenja suzbiti primjenom drugih mjera određenih ovim Zakonom ili kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema gospodarskog opravdanja.
(2)Mjere iz stavka 1. ovoga članka određuje čelnik Uprave ili veterinarski inspektor. Članak 34.
(1)Za životinju koja je usmrćena, zaklana ili uginula zbog provedbe naređene mjere, kao i za uništene proizvode životinjskog podrijetla i predmete oštećene ili uništene zbog provedbe naređenih mjera iz članka 33. ovoga Zakona, posjednik životinje odnosno vlasnik proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta, ima pravo na naknadu, u visini tržišne cijene na dan provođenja mjere.
(2)Procjenu vrijednosti životinje odnosno proizvoda životinjskog podrijetla i predmeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave u čijem sastavu mora obvezno biti nadležni veterinarski inspektor.
(3)Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosi čelnik Uprave na prijedlog povjerenstva iz stavka
  1. ovoga članka, u roku od 60 dana, a isplata mora uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana provedene mjere. Članak
  2. (NN 152/22) Posjednik životinje, odnosno vlasnik predmeta nema pravo na naknadu štete iz članka
  3. ovoga Zakona:
  4. ako pojavu znakova bolesti ili uginuće nije odmah prijavio i sa životinjom postupio na način propisan odredbama članka
  5. ovoga Zakona,
  6. ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprječavanje i suzbijanje zarazne ili nametničke bolesti propisane ovim Zakonom,
  7. ako životinja nije propisno označena,
  8. ako premještanje životinja obavlja suprotno odredbama ovoga Zakona,
  9. ako se bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme trajanja karantene uvezene životinje,
  10. za psa usmrćenog u tijeku provođenja mjera iz članka
  11. stavka
  12. ovoga Zakona,
  13. Prestao važiti. Članak
  14. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  15. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  16. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  17. (NN 115/18, 152/22) Prestao važiti. Članak
  18. (NN 115/18, 152/22) Prestao važiti. Članak
  19. (NN 115/18, 152/22) Prestao važiti. Članak
  20. (NN 115/18, 52/21, 152/22) Prestao važiti. Članak
  21. b) Mjere veterinarskog inspektora u označavanju životinja
(1)Ako veterinarski inspektor utvrdi nepravilnosti u svezi označavanja i registracije goveda te registracije njihova premještanja na gospodarstvu, u skladu s Uredbom (EZ) br. 494/98, ima pravo i obvezu, narediti:
  1. zabranu premještanja pojedinih ili svih životinja sa gospodarstva ili uvođenja životinja na gospodarstvo; i/ili
  2. usmrćivanje životinje i uništavanje lešine.
(2)Mjere koje provodi veterinarski inspektor u slučaju kada se utvrde nepravilnosti u označavanju drugih vrsta životinja pravilnikom propisuje ministar. Članak
  1. (NN 115/18, 152/22) Prestao važiti. Članak
  2. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  3. (NN 152/22) Prestao važiti.
  4. Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija Članak 48.
(1)Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se na svim objektima, prostorima, prijevoznim sredstvima, spremnicima, na opremi i predmetima koji podliježu nadzoru veterinarske inspekcije te objektima, prostorima, pašnjačkim i drugim površinama gdje životinje povremeno ili stalno borave ili se kreću.
(2)Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija obavljaju se radi sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja i zoonoza, nametničkih bolesti, zaštite zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje te veterinarske zaštite okoliša od onečišćenja patogenim mikroorganizmima i parazitima.
(3)Sredstva za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju moraju se koristiti na način da ne onečišćuju okoliš.
(4)Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka, u slučaju kada je obvezna na temelju odredaba ovoga Zakona odnosno naređena od strane veterinarskog inspektora, obavljaju ovlaštene veterinarske organizacije, pod uvjetima i na način koje pravilnikom propisuje ministar.
(5)Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(6)Čelnik Uprave utvrđuje rješenjem jesu li ispunjeni propisani uvjeti iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(7)Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka
  1. ovoga članka i briše pravnu ili fizičku osobu iz upisnika u sljedećim slučajevima: – podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe, – nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom
  2. ovoga Zakona, – prestanka obavljanja djelatnosti.
(8)Registar osoba iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka vodi Uprava, a objavljuje se na web stranici Ministarstva.
  3. Premještanje pošiljaka unutar Republike Hrvatske Članak
  4. (NN 52/21, 152/22) Svjedodžbe Prestao važiti. Članak 50.
(1)Svjedodžbu izdaje ovlašteni veterinar, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2)Iznimno od stavka 1. ovoga članka svjedodžbu može izdati i veterinarski inspektor, ukoliko na području lokalne samouprave nema imenovanog ovlaštenog veterinara.
(3)Osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaju svjedodžbu.
(4)O izdanim svjedodžbama osoba ovlaštena za izdavanje svjedodžbe vodi službenu evidenciju. Članak
  1. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  2. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  3. Veterinarski pregledi na mjestu otpreme
(1)Premještanje pošiljaka životinja, dozvoljeno je ukoliko se na mjestu otpreme obavljaju veterinarski pregledi u skladu s propisom iz stavka 4. ovoga članka, osigurana identifikacija i sljedivost te ispunjeni drugi propisani uvjeti na temelju kojih se obavlja certificiranje.
(2)Veterinarskim pregledom na mjestu otpreme utvrđuje se da li su ispunjene propisane mjere identifikacije i registracije te zaštita zdravlja i dobrobiti životinja.
(3)Pošiljatelj pošiljaka iz stavka
  1. ovoga članka obvezan je prijaviti otpremu ovlaštenom veterinaru u skladu s odredbama propisa iz stavka
  2. ovoga članka.
(4)Način i sadržaj pregleda pošiljaka iz stavka
  1. ovoga članka, kao i slučajeve u kojima nije obvezan veterinarski pregled iz stavka
  2. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar. Članak
  3. Posjednici životinja na mjestu odredišta obvezni su prijavljivati prispijeće pošiljke životinja u skladu s propisima o označavanju i registraciji životinja. Članak
  4. (NN 52/21) Pregled tijekom prijevoza
(1)Nadzor prijevoza životinja, proizvoda i nusproizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje obavljaju mobilne jedinice veterinarskih inspektora, a ovlaštene su zaustavljati vozila koja prevoze životinje, proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla i hranu za životinje.
(2)Sredstva za provođenje mjera iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna.
(3)Način i postupke obavljanja veterinarskih pregleda, zaustavljanja vozila, osposobljavanje članova mobilnih jedinica, opremu i oznake mobilnih jedinica te njihovih vozila pravilnikom propisuje ministar nadležan za poljoprivredu, uz prethodnu suglasnost glavnog državnog inspektora, ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za promet. Članak 56.
(1)Veterinarski inspektori i ovlašteni veterinari obavljaju i druge preglede životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, koji su propisani kao uvjet za stavljanje u promet.
(2)Preglede životinja na gospodarstvima mogu obavljati i ovlašteni veterinari, ako su ispunjeni propisani uvjeti.
(3)Način, sadržaj i opseg veterinarskih pregleda iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak 57.
(1)Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, a životinje ne pokazuju sumnju odnosno znakove zarazne ili nametničke bolesti, kao i da životinje i proizvodi životinjskog podrijetla ne potječu iz zaraženog ili na zarazu sumnjivog područja, naređuje da se na trošak posjednika:
  1. obavi istovar životinja koje ne pokazuju sumnju ili znakove poremećaja zdravlja i njihovo stavljanje u karantenu, uz određivanje mjesta i uvjeta karantene, odnosno mjesta i uvjeta za privremeno skladištenje ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla, te vrstu pregleda i dijagnostičkih pretraga,
  2. životinje, ako se ne raspolaže prikladnim karantenskim objektom ili je takvo rješenje ekonomičnije, a ne postoje razlozi za zabranu klanja, upute u najbližu klaonicu ili vrate na gospodarstvo s kojeg je životinja otpremljena.
(2)Troškove karantene i klanja i druge troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi posjednik životinja.
(3)Ako veterinarski inspektor utvrdi da je u promet stavljena pošiljka suprotno odredbama ovoga Zakona, za koju se pri obveznom veterinarskom pregledu i kontroli utvrdi da potječe iz zaraženog područja, da postoji sumnja na zaraznu ili nametničku bolest ili je zaražena bolešću u slučaju koje klanje nije dozvoljeno, naređuje usmrćivanje životinja, ili neškodljivo uklanjanje lešina, odnosno proizvoda, na trošak posjednika. Članak 58.
(1)Osobe koje obavljaju prijevoz moraju osigurati da se prijevozna sredstva kojima se otpremaju pošiljke nakon istovara očiste i u propisanim slučajevima dezinficiraju te moraju posjedovati potvrdu o provedenom postupku od pravnih ili fizičkih osoba registriranih za obavljanje poslova dezinfekcije.
(2)U slučajevima koje odredi veterinarski inspektor dezinfekcija prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti i prije utovara.
(3)Iznimno od stavaka
  1. i
  2. ovoga članka, ako se životinje otpremaju na, iz ili unutar zaraženog ili ugroženog područja, dezinfekcija prijevoznih sredstava mora se obaviti pod nadzorom ovlaštenog veterinara, koji o obavljenoj dezinfekciji izdaje potvrdu.
(4)Postupak i slučajeve u kojima se mora obaviti dezinfekcija prijevoznih sredstava te obrazac potvrde o obavljenoj dezinfekciji pravilnikom propisuje ministar. Članak 59.
(1)Posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla te osobe koje obavljaju prijevoz moraju na zahtjev veterinarskog inspektora predočiti svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu.
(2)Osobe koje obavljaju prijevoz i službene osobe nadležne policijske uprave kao i druge službene ovlaštene osobe moraju prijaviti prometnu nezgodu u tijeku prijevoza životinja i proizvoda životinjskog podrijetla nadležnom veterinarskom uredu, odnosno najbližoj veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi.
(3)Veterinarska organizacija ili veterinarska praksa dužne su osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, te o postupku i poduzetim mjerama žurno izvijestiti nadležni veterinarski ured, koji naređuje mjere za osiguranje proizvoda i organizira prijevoz povrijeđenih i uginulih životinja, a po potrebi i prijevoz zdravih životinja.
(4)Troškove pružanja veterinarskih usluga i provođenja mjera iz stavka 3. ovoga članka snosi posjednik životinja ili proizvoda. Članak 60.
(1)Veterinarske preglede i kontrolu pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje namijenjenih Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i inspekcijski nadzor/službenu kontrolu u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske obavlja veterinarski inspektor Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske.
(2)Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, veterinarske preglede može, po ovlaštenju Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske, obavljati i ovlašteni veterinar.
(3)Djelokrug rada veterinarske inspekcije u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske pravilnikom propisuje ministar obrane uz prethodno mišljenje ministra. Članak 61.
(1)Službene osobe policijskih uprava u granicama svoje nadležnosti kontroliraju posjeduju li posjednici životinja i proizvoda životinjskog podrijetla svjedodžbu, potvrdu ili drugu propisanu ispravu za pošiljke koje otpremaju prijevoznim sredstvom ili za životinje koje se kreću.
(2)Ako se kontrolom iz stavka
  1. ovoga članka utvrdi da posjednici životinja i životinjskih proizvoda ne raspolažu propisanim dokumentima, da životinje nisu označene, ili da životinje i proizvodi potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, službene osobe policijske uprave takve pošiljke zadržavaju i o tome izvješćuju nadležni veterinarski ured.
  2. Premještanje pošiljaka unutar Europske unije i izvoz u treće zemlje Članak
  3. (NN 148/13, 52/21) Certificiranje
(1)Postupak certificiranja i izdavanja službenih certifikata i potvrda, kada je to primjenjivo, u pogledu usklađenosti s jednim ili više zahtjeva utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2. točke
  1. a)kada se radi o sigurnosti hrane životinjskog podrijetla te točaka c), d), e), i
  2. f)Uredbe 2017/625 provodi veterinarski inspektor te ovlašteni veterinar delegiranog tijela kojem je Državni inspektorat povjerio posao službenog certificiranja.
(2)Izvoznik: – osigurava sadržaj obrasca certifikata i u elektroničkom obliku ga dostavlja Upravi, – je odgovoran da je oblik odnosno sadržaj certifikata odgovarajući za odnosnu pošiljku i odredišnu državu. Oblik odnosno sadržaj obrazaca certifikata određeni su propisima odredišne države, – je dužan unaprijed najaviti otpremu pošiljke.
(3)Uprava provjerava mogu li se uvjeti traženi u certifikatu potvrditi te tiska original certifikata.
(4)Iznimno od odredbe stavka
  1. podstavka
  2. ovoga članka, Uprava priprema sadržaj i oblik obrasca certifikata kad je tako određeno bilateralnim ili multilateralnim sporazumom s odredišnom državom.
(5)Sljedivost potvrđenih certifikata mora biti osigurana na način koji omogućava vezu između certifikata i službene osobe za certificiranje koja ga je potvrdila.
(6)Oblik, odnosno sadržaj obrasca certifikata, detaljni postupak iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka, način osiguravanja sljedivosti i rokove čuvanja certifikata, kao i način, uvjete te naknadu za izdavanje certifikata pravilnikom propisuje ministar. Članak 63.
(1)Službena osoba za certificiranje mora biti nepristrana i ne smije imati ekonomski interes u vezi sa strankom kojoj izdaje certifikat.
(2)Certifikati moraju biti izdani na hrvatskom jeziku i na jednom od službenih jezika države krajnjeg odredišta.
(3)Službena osoba za certificiranje koristi pečat s grbom Republike Hrvatske označen rednim brojem. Osim pečata s grbom Republike Hrvatske označenim rednim brojem, na certifikatu mora biti tiskanim slovima ispisano ime i prezime, vlastoručni potpis i broj iskaznice službene osobe za certificiranje koja ga je izdala. Članak 64.
(1)Službena osoba za certificiranje ne smije potvrditi podatke u certifikatu koje nije utvrdila, odnosno ako nije uvjerena u njihovu istinitost.
(2)Službena osoba za certificiranje ne smije potpisati prazan ili nepotpuno ispunjen obrazac certifikata, te u slučaju ako propisani pregledi, odnosno pretrage nisu obavljeni.
(3)Ako službena osoba za certificiranje potpisuje certifikat na temelju drugog dokumenta, takav dokument mora mu se dostaviti prilikom potpisivanja.
(4)Službena osoba za certificiranje može na certifikatu potvrditi i podatke: – koje utvrdi druga osoba pod nadzorom veterinarskog inspektora, ovlaštena od Uprave, pod uvjetom da navedena osoba može osigurati pouzdanost podataka, – koje dobije na temelju monitoringa provedenih u skladu s odredbama veterinarskih propisa. Članak 65. Premještanje pošiljaka unutar Europske unije
(1)Pojedine pošiljke koje se otpremaju u drugu državu članicu ili se dopremaju iz druge države članice u Republiku Hrvatsku, mora pratiti certifikat u skladu s standardnim obrascem certifikata propisanim Uredbom (EZ) br. 599/2004.
(2)Prije izdavanja certifikata iz stavka 1. ovoga članka mora se obaviti veterinarski pregled.
(3)Veterinarski pregled iz stavka 2. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.
(4)Sadržaj i način veterinarskog pregleda iz stavka
  1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, ako nisu propisani propisima EU. Članak
  2. (NN 52/21)
(1)Nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca preko granice Republike Hrvatske obavlja se u skladu s Uredbom (EU) 576/2013.
(2)Ministar pravilnikom propisuje detaljna pravila za provedbu Uredbe (EU) 576/2013 iz stavka
  1. ovoga članka u odnosu na uvjete koji se primjenjuju prilikom nekomercijalnog premještanja kućnih ljubimaca u Republiku Hrvatsku. Članak
  2. Izvoz pošiljaka u treće zemlje
(1)Pošiljka koja se izvozi u treće zemlje mora biti pregledana na mjestu otpreme na propisani način, u skladu sa zahtjevima treće zemlje uvoznice.
(2)Pošiljku iz stavka 1. ovoga članka mora pratiti certifikat.
(3)Veterinarski pregled iz stavka
  1. ovoga članka obavlja veterinarski inspektor ili kontrolno tijelo.
  2. Unošenje pošiljaka iz trećih zemalja Članak
  3. (NN 148/13, 52/21) Brisan. Članak
  4. (NN 148/13, 52/21) Brisan. Članak
  5. (NN 148/13, 52/21) Brisan. Članak
  6. (NN 52/21) Brisan. Članak
  7. (NN 52/21) Brisan. Članak
  8. (NN 148/13, 52/21) Brisan. Članak
  9. (NN 52/21) Brisan. Članak
  10. (NN 52/21) Brisan. Članak
  11. (NN 52/21) Brisan. Članak
  12. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak
  13. (NN 52/21) Brisan. Članak
  14. (NN 52/21) Brisan. Članak
  15. (NN 52/21) Brisan. Članak
  16. (NN 52/21) Brisan. Članak
  17. (NN 52/21) Brisan. Članak
  18. (NN 52/21) Brisan. Članak
  19. (NN 52/21) Brisan. Članak
  20. (NN 52/21) Brisan. Članak
  21. (NN 52/21) Brisan. III. VETERINARSKO JAVNO ZDRAVSTVO
  22. Hrana životinjskog podrijetla Članak
  23. (NN 148/13, 52/21) Brisan. Članak
  24. (NN 52/21) Brisan. Članak
  25. (NN 52/21) Brisan. Članak
  26. (NN 148/13) Klanje životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu
(1)Dozvoljeno je klanje svinja, ovaca, koza, peradi, kunića, uzgojene divljači i drugih životinja kako je određeno pravilnikom, na gospodarstvu ako te životinje ne pokazuju znakove poremećenog zdravlja, a meso i mesni proizvodi podrijetlom od navedenih životinja su namijenjeni potrošnji isključivo u vlastitom kućanstvu.
(2)Klanje kopitara i goveda mora se obaviti u klaonici i u slučajevima kada je njihovo meso namijenjeno potrošnji u vlastitom kućanstvu.
(3)Pravilnik iz stavka
  1. ovoga članka donosi ministar. Članak
  2. U slučaju prisilnoga klanja klaonica koju odredi veterinarski inspektor dužna je primiti na klanje životinju određenu za prisilno klanje, odnosno trup i organe prisilno zaklanih životinja. Članak
  3. (NN 83/22) Prestao važiti.
  4. REZIDUE Članak
  5. (NN 148/13, 83/22) Obveze posjednika životinja i subjekata u poslovanju s hranom Prestao važiti.
  6. HRANA ZA ŽIVOTINJE Članak
  7. (NN 148/13, 18/23) Prestalo važiti. Članak
  8. (NN 18/23) Prestalo važiti. Članak
  9. (NN 18/23) Prestalo važiti. Članak
  10. (NN 18/23) Prestalo važiti.
  11. NUSPROIZVODI I OD NJIH DOBIVENI PROIZVODI Članak
  12. (NN 148/13) Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
(1)Poslovanje s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(2)Za provedbu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EZ) br. 142/2011 nadležna je Uprava.
(3)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka: – ministarstvo nadležno za zdravlje nadležno je za provedbu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EZ) br. 142/2011 u dijelu koji se odnosi na maloprodajne objekte u kojima nastaju nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi, – ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša nadležno je za postupanje u skladu s člankom
  2. stavkom
  3. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1069/2009.
(4)Ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, izvješćuje Upravu o statusu izdavanja dozvola za čije je izdavanje nadležno.
(5)Nadzor objekata iz stavka
  1. podstavka
  2. ovoga članka obavljaju sanitarni inspektori u skladu s propisima o hrani i propisima kojima su uređeni djelokrug i ovlasti sanitarnih inspektora.
(6)Za provedbu uredbi iz stavka
  1. ovoga članka ministar je ovlašten donijeti pravilnik. Članak
  2. Odobreni objekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
(1)Subjekt u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima ne može započeti obavljati djelatnost u objektu u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima koji podliježe odobravanju bez prethodnog utvrđivanja udovoljavanja propisanim uvjetima u objektu.
(2)Objekti koji podliježu odobravanju i uvjeti iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni su Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(3)Udovoljavanje uvjetima iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje stručno povjerenstvo koje osniva čelnik Uprave, po podnesenom zahtjevu subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenih proizvoda.
(4)O udovoljavanju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka Uprava donosi rješenje.
(5)Uprava vodi Upisnik odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka.
(6)Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka
  1. ovoga članka i briše odobreni objekt iz upisnika iz stavka
  2. ovoga članka u slučajevima: – podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe subjekta u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima, – nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru objekta u skladu s člankom
  3. ovoga Zakona, – prestanka obavljanja djelatnosti poslovanja s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.
(7)Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka
  1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak
  2. Registrirani objekti i subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima
(1)Uprava vodi Upisnik registriranih objekata i subjekata u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima.
(2)Subjekti u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima iz stavka 1. ovoga članka su sakupljači i prijevoznici te krajnji korisnici nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda.
(3)Registrirani objekti iz stavka
  1. ovoga članka i subjekti iz stavka
  2. ovoga članka upisuju se u upisnik iz stavka
  3. ovoga članka, na temelju rješenja o registraciji, koje donosi Uprava, po podnesenom zahtjevu.
(4)Registrirani objekti iz stavka
  1. ovoga članka i subjekti iz stavka
  2. ovoga članka rješenjem se brišu iz upisnika iz stavka
  3. ovoga članka u slučajevima u skladu s člankom
  4. stavkom
  5. ovoga Zakona.
(5)Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka
  1. ovoga članka te postupak registracije iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak 100.a (NN 148/13) Subjekt u poslovanju s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima obvezan je Upravu obavijestiti pisanim putem o svakoj promjeni koja se odnosi na objekt, nastaloj nakon registracije, odnosno odobravanja. Članak
  2. (NN 52/21) Postupanje s nusproizvodima
(1)Korisnici objekata iz članka 37. ovoga Zakona i korisnici objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, kao i druga mjesta na kojima nastaju nusproizvodi moraju osigurati njihovo privremeno čuvanje u propisanim uvjetima i otpremu, na način koji propisuje ministar.
(2)Pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove sakupljanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 dužne su osigurati preuzimanje nusproizvoda od mjesta nastanka i/ili sabirališta nusproizvoda.
(3)Posjednik životinje dužan je predati lešinu životinje kao nusproizvod Kategorije 1 ili 2, koncesionaru iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona ili pravnim i fizičkim osobama iz stavka
  3. ovoga članka, a do predaje dužan je s lešinom postupati na propisani način.
(4)Veterinarski inspektor može odobriti zakapanje i spaljivanje nusproizvoda u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i Uredbe (EU) br. 142/2011.
(5)Način postupanja s nusproizvodima iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak 102. Sakupljanje nusproizvoda s javnih površina
(1)Jedinice lokalne samouprave te Grad Zagreb dužni su osigurati sakupljanje i propisno zbrinjavanje lešina životinja i ostalih nusproizvoda s javnih površina.
(2)Jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb snose troškove postupanja iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Poslove sakupljanja iz stavka
  1. ovoga članka obavljaju pravne ili fizičke osobe registrirane za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom
  2. ovoga Zakona. Članak
  3. (NN 52/21) Koncesija
(1)Poslovi sakupljanja, prerade i uklanjanja nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2, osim sadržaja probavnog trakta, mlijeka i stajskog gnoja, iz objekata iz članaka 37. i 87. ovoga Zakona obavljaju se na temelju stečene koncesije.
(2)Sakupljanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 iz stavka 1. ovoga članka smatra se sporednom djelatnošću i služi obavljanju poslova prerade i uklanjanja nusproizvoda.
(3)Koncesija iz stavka
  1. ovoga članka može se dodijeliti pravnoj ili fizičkoj osobi koja na području Republike Hrvatske ima najmanje jedan objekt za preradu nusproizvoda te ispunjava druge tehničke, stručne i organizacijske uvjete za obavljanje poslova iz stavka
  2. ovoga članka.
(4)Postupak davanja koncesije provodi stručno povjerenstvo od pet članova i tajnika koje imenuje ministar.
(5)Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo na temelju prethodno provedenog postupka davanja koncesije i prijedloga stručnog povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.
(6)Ugovor o koncesiji sklapa ministar i odabrani ponuditelj na vrijeme od 10 godina.
(7)Ugovorno plaćanje naknade za koncesiju prihod je državnog proračuna.
(8)Ukoliko za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji iz stavka
  1. ovoga članka, koncesionar s pravnim ili fizičkim osobama registriranima za sakupljanje nusproizvoda u skladu s člankom
  2. ovoga Zakona sklopi podugovor o obavljanju poslova iz stavka
  3. ovoga članka, dužan je obavijestiti Ministarstvo.
(9)Tehničke, stručne i organizacijske uvjete iz stavka 3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar, osim ako nije drugačije propisano Uredbom (EZ) br. 1069/2009 i Uredbom (EU) br. 142/2011.
(10)Na postupak davanja koncesije i pravnu zaštita u postupcima davanja koncesije te druga pitanja u vezi s koncesijama koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o koncesijama (»Narodne novine«, br. 143/12.). Članak 104. Naknada
(1)Za obavljeno sakupljanje, prijevoz, preradu nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 te uklanjanje nusproizvoda Kategorije 1 i Kategorije 2 i od njih dobivenih proizvoda u skladu s člankom 103. ovoga Zakona plaća se naknada.
(2)Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. IV. SUSTAV PROVEDBE VETERINARSKE DJELATNOSTI Članak 105.
(1)Veterinarsku djelatnost obavljaju pravne osobe kao veterinarske ambulante, veterinarske stanice, veterinarske bolnice, veterinarske klinike, centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje te veterinarske ljekarne (u daljnjem tekstu: veterinarske organizacije), u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2)Veterinarske organizacije iz stavka 1. ovoga članka osnivaju se kao trgovačka društva.
(3)Pojedine poslove veterinarske djelatnosti, u skladu s odredbama ovoga Zakona, obavlja Veterinarski fakultet i Hrvatski veterinarski institut.
(4)Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, pojedine poslove veterinarske djelatnosti može obavljati i veterinarska služba.
(5)Pravne i fizičke osobe koje su osnovane za obavljanje veterinarske djelatnosti u drugoj državi članici mogu u Republici Hrvatskoj pružati usluge veterinarske djelatnosti pod uvjetima i na način koji odredi ministar. Članak 106.
(1)Veterinarsku djelatnost mogu obavljati i fizičke osobe u ambulantama veterinarske prakse (u daljnjem tekstu: veterinarska praksa), u skladu s odredbama ovoga Zakona, a upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(2)Obrazac i način vođenja upisnika iz stavka
  1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak
  2. Postupak osnivanja i ukidanja
(1)Veterinarsku organizaciju može osnovati pravna i fizička osoba.
(2)Veterinarsku praksu može osnovati veterinar.
(3)Veterinarsku službu, kao unutarnju ustrojstvenu jedinicu, može osnovati Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo obrane, pravna osoba koja obavlja djelatnost uzgoja stoke i stočarske proizvodnje te druge pravne osobe koje ovu djelatnost ne obavljaju na profitnoj osnovi niti pružaju veterinarske usluge posjednicima životinja.
(4)Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu se osnovati uz prethodnu veterinarsku suglasnost nadležnoga veterinarskog ureda.
(5)Veterinarska organizacija i veterinarska praksa mogu se osnovati uz prethodno mišljenje Hrvatske veterinarske komore.
(6)Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba mogu započeti obavljati djelatnost na temelju rješenja o udovoljavanju propisanim uvjetima uređenja objekata, prostora, prostorija, veterinarske opreme i stručnih djelatnika koje donosi čelnik Uprave na prijedlog stručnog povjerenstva koje osniva.
(7)Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(8)Uprava donosi rješenje kojim ukida rješenje iz stavka
  1. ovoga članka i briše veterinarsku organizaciju, veterinarsku praksu i veterinarsku službu iz upisnika u sljedećim slučajevima: – podnesenog zahtjeva ovlaštene osobe, – nakon utvrđenih nedostataka u inspekcijskom nadzoru u skladu s člankom
  2. ovoga Zakona, – ukidanja uvjetnog odobrenja, – prijedloga inspektora u slučaju neobavljanja djelatnosti dulje od 30 dana.
(9)Uvjete kojima moraju udovoljavati veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba, uvjete iz stavka
  1. ovoga članka i uvjete za izdavanje suglasnosti iz stavka
  2. ovoga članka te oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka
  3. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. Članak 108.
(1)Na području Republike Hrvatske mora se osigurati zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva.
(2)Ako na određenom području lokalne samouprave nije osigurana zaštita zdravlja životinja te provedba mjera veterinarskoga javnog zdravstva, pravnu osobu za obavljanje veterinarske djelatnosti mora osnovati jedna ili više jedinica lokalne samouprave, u skladu s potrebama. 1. VETERINARSKE ORGANIZACIJE Članak 109. (NN 52/21) a) Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica
(1)Veterinarska ambulanta i veterinarska stanica obavljaju u okviru svoje djelatnosti, ambulantno, kućnim posjetima i u gospodarskim objektima, sljedeće poslove:
  1. provode propisana preventivna cijepljenja, propisane dijagnostičke i druge pretrage radi zaštite zdravlja životinja i ljudi te mjere za otkrivanje, suzbijanje, sprječavanje i iskorjenjivanje zaraznih ili nametničkih bolesti i zoonoza,
  2. provode preventivna cijepljenja, dijagnostička i druga ispitivanja radi zaštite zdravlja životinja,
  3. obavljaju preglede oboljelih životinja i razudbe lešina, ispitivanja uzroka oboljenja ili uginuća životinja, osnovna laboratorijsko-dijagnostička ispitivanja te promatranje životinja,
  4. otkrivaju i prijavljuju pojavu zarazne bolesti ili sumnju na pojavu zarazne ili nametničke bolesti,
  5. liječe oboljele životinje, obavljaju kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate na životinjama,
  6. liječe neplodnost te provode umjetno osjemenjivanje životinja i prijenos oplođenih jajnih stanica (embriotransfer),
  7. provode mjere veterinarske zaštite okoliša radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih ili nametničkih bolesti životinja (dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju i radiološku dekontaminaciju),
  8. vode propisane evidencije i dokumentacije,
  9. izdaju svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, putne listove za goveda, putovnice za kućne ljubimce certifikate i druge javne isprave kada je to određeno ovim Zakonom ili drugim propisom donesenim za provedbu propisa EU,
  10. provode veterinarsko-stočarsko prosvjećivanje u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja, dobrobiti te reprodukcije životinja,
  11. obavljaju propisane veterinarske preglede,
  12. obavljaju službene kontrole,
  13. provode, organiziraju i kontroliraju označavanje životinja, te unose podatke o označenim životinjama i njihovom premještanju u skladu s ovim zakonom i propisima o označavanju i registraciji životinja,
  14. obavljaju i druge poslove određene svojim statutom, odnosno aktom o osnivanju, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2)Poslove iz stavka
  1. točaka 2., 3., 4., 5.,
  2. i
  3. ovoga članka obavljaju veterinarske stanice i veterinarske ambulante na zahtjev posjednika životinja.
(3)Poslove iz stavka
  1. točaka 1., 7., 9.,
  2. i
  3. ovoga članka te članka
  4. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska ambulanta, odnosno veterinarska stanica koju na vrijeme od sedam godina ovlasti Uprava kao delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih aktivnosti pod uvjetima propisanima člankom
  5. stavkom
  6. Uredbe (EU) 2017/625.
(4)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, za određene poslove drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa iz stavka
  2. ovoga članka, kada nije moguće ovlastiti veterinarsku organizaciju, Uprava može ovlastiti i doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe, pod uvjetima propisanima člankom
  3. stavkom
  4. Uredbe (EU) 2017/625.
(5)Poslove iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka i članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona može obavljati samo veterinarska organizacija koju ovlasti Državni inspektorat kao delegirano tijelo pod uvjetima propisanima člankom
  5. Uredbe (EU) 2017/625.
(6)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, kada nije moguće ovlastiti delegirano tijelo, za određene poslove drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa navedenih u članku
  2. stavku
  3. ovoga Zakona, Državni inspektorat može ovlastiti i doktore veterinarske medicine, kao fizičke osobe, pod uvjetima propisanim člankom
  4. Uredbe (EU) br. 2017/625.
(7)Na području Grada Zagreba i jedinica područnih samouprava na kojima su ovlaštene dvije ili više veterinarskih organizacija, posjednik životinje ima pravo jedanput godišnje izabrati organizaciju za obavljanje pojedinih poslova iz stavka 3. ovoga članka, u opsegu i pod uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(8)Pojedine poslove iz stavka 3. ovoga članka koje mogu obavljati i druge veterinarske organizacije ili veterinarska praksa te uvjete za njihovo obavljanje pravilnikom propisuje ministar.
(9)Rješenje o povjeravanju poslova iz stavka 6. ovoga članka donosi čelnik Uprave.
(10)U slučaju kada se utvrdi da veterinarska organizacija ili veterinarska praksa iz stavka 6. ovoga članka povjerene poslove obavlja protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik Uprave može ukinuti rješenje o povjeravanju poslova.
(11)Ovlaštena veterinarska organizacija iz stavka
  1. ovoga članka mora osigurati obavljanje poslova svoje djelatnosti tijekom cijeloga dana i udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar. Članak
  2. Postupak dodjele javnih ovlasti
(1)Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona donosi se na temelju javnoga natječaja.
(2)Javni natječaj iz stavka 1. ovoga članka raspisuje Uprava, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje čelnik Uprave.
(3)Odluku o davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju Uprava donosi na prijedlog povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka.
(4)Na odluku iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od njezinog primitka.
(5)Rješenje po žalbi iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo donosi u roku od 30 dana.
(6)Ako se na javni natječaj ne javi niti jedan ponuditelj, odnosno ako se ponuditelj ne odabere, javni natječaj se poništava, a čelnik Uprave određuje veterinarske organizacije koje su dužne provoditi mjere iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju ponovljenoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana. Članak
  3. Ugovor o povjeravanju poslova
(1)Čelnik Uprave, na temelju odluke iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, s ovlaštenom pravnom osobom sklapa ugovor o povjeravanju poslova.
(2)Ugovor iz stavka
  1. ovoga članka obvezno sadrži odredbe o: – vrsti i opsegu povjerenih poslova, – nazivu jedne ili više jedinica lokalne samouprave na kojima se obavljaju povjereni poslovi, – početku i trajanju ovlasti za obavljanje poslova, – načinu i uvjetima obavljanja poslova, – osiguravanju financijskih sredstava za obavljanje poslova, – mogućnosti i razlozima otkaza ugovora prije isteka vremena, – uvjetima za jednostrani raskid ugovora, – odgovornosti u obavljanju povjerenih poslova, – drugim pravima i obvezama ugovornih strana. Članak
  2. Prestanak ugovora
(1)Ugovor o povjeravanju poslova iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, otkazom ili raskidom.
(2)Uprava može i prije isteka roka otkazati ugovor, bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako utvrdi da ovlaštena veterinarska organizacija: – ne obavlja ili nepotpuno obavlja povjerene poslove, – obavlja povjerene poslove protivno ugovornim odredbama.
(3)U slučaju iz stavka
  1. ili
  2. ovoga članka, Uprava ukida odluku iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona te određuje veterinarsku organizaciju koja je dužna provoditi mjere iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona, do donošenja odluke o davanju ovlasti na temelju novoga javnog natječaja koji se mora objaviti u roku od 60 dana. Članak
  7. Upisnik ovlaštenih veterinarskih organizacija
(1)Ovlaštene veterinarske organizacije upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(2)Oblik, sadržaj i način vođenja upisnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
(3)Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija objavljuje se na web-stranici Ministarstva. Članak 114.
(1)Za dobivenu ovlast iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona ovlaštena veterinarska organizacija ne plaća posebnu naknadu.
(2)Za obavljanje povjerenih poslova ovlaštene veterinarske organizacije odgovorne su Upravi. Članak 115. (NN 52/21) Kontrolna tijela
(1)Državni inspektorat može ovlastiti veterinarske organizacije kao delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola za obavljanje pojedinih poslova službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti u područjima iz članka 1. stavka 2. točaka a), c), e) i f) Uredbe (EU) 2017/625 u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) 2017/625 i odredbama propisa o službenim kontrolama.
(2)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovog članka, kada nije moguće ovlastiti veterinarske organizacije iz stavka
  2. ovoga članka, za provedbu drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa, u skladu s člankom
  3. stavkom
  4. ovoga Zakona i člankom
  5. Uredbe (EU) 2017/625, Državni inspektorat može ovlastiti i doktore veterinarske medicine kao fizičke osobe.
(3)Delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola iz stavka
  1. ovoga članka moraju ispunjavati uvjete propisane člankom
  2. Uredbe (EU) 2017/625, a ovlašteni veterinari kao fizičke osobe, uvjete iz članka
  3. Uredbe (EU) 2017/625.
(4)Državni inspektorat s delegiranim tijelom kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola odnosno s fizičkom osobom kao ovlaštenim veterinarom zaključuje ugovor o povjeravanju poslova na vrijeme od sedam godina.
(5)Veterinarska inspekcija provodi službene kontrole nad radom delegiranih tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola i ovlaštenih veterinara kao fizičkih osoba kojima su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti kao stručnih poslova od javnog interesa.
(6)Ako se nadzorom, odnosno revizijom utvrdi da delegirana tijela kojima su povjereni poslovi službenih kontrola ili fizičke osobe iz stavka 3. ovoga članka ne izvršavaju ugovorne obveze, Državni inspektorat može raskinuti ugovor o povjeravanju poslova, a ako ne poduzmu odgovarajuće aktivnosti i pravodobne korekcije nesukladnosti čije neotklanjanje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi i životinja, ugovor se može raskinuti bez otkaznog roka.
(7)Odluka o davanju ovlasti za obavljanje poslova iz ovoga članka donosi se na temelju javnoga natječaja.
(8)Javni natječaj iz stavka 7. ovoga članka raspisuje Državni inspektorat, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje glavni državni inspektor.
(9)Odluku o davanju ovlasti najpovoljnijem ponuditelju Državni inspektorat donosi na prijedlog povjerenstva iz stavka 8. ovoga članka.
(10)Glavni državni inspektor, na temelju odluke iz stavka 9. ovoga članka, s delegiranim tijelom kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola odnosno ovlaštenim veterinarom kao fizičkom osobom kojoj su povjereni poslovi drugih službenih aktivnosti sklapa ugovor o povjeravanju poslova.
(11)Ugovor iz stavka
  1. ovoga članka obvezno sadrži odredbe koje su propisane člankom
  2. stavkom
  3. ovoga Zakona.
(12)Ugovor iz stavka 10. ovoga članka prestaje protekom vremena na koji je sklopljen, otkazom ili raskidom.
(13)Državni inspektorat može i prije isteka roka otkazati ugovor iz stavka
  1. ovoga članka, bez otkaznog roka ili uz otkazni rok, ako utvrdi da delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola: – ne obavlja ili nepotpuno obavlja povjerene poslove, – obavlja povjerene poslove protivno ugovornim odredbama. Članak
  2. b) Veterinarska bolnica i veterinarska klinika
(1)Veterinarska bolnica i veterinarska klinika, u okviru svoje djelatnosti, obavljaju stacionarno liječenje i njegu bolesnih i ozlijeđenih životinja.
(2)Veterinarska bolnica i veterinarska klinika obavljaju:
  1. pregled oboljelih životinja i ispituju uzrok oboljenja,
  2. liječenje oboljelih životinja te kirurške, porodiljske i druge veterinarske zahvate,
  3. liječenje neplodnosti,
  4. umjetno osjemenjivanje životinja,
  5. pojedine poslove u provedbi određenih mjera iz članka
  6. ovoga Zakona, u skladu s člankom
  7. stavkom
  8. ovoga Zakona,
  9. savjetovanje posjednika životinja radi očuvanja zdravlja životinja,
  10. vođenje propisanih evidencija i dokumentacije,
  11. druge poslove određene statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona,
  12. iz djelokruga svoga rada, izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja. c) Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje Članak 117.
(1)Centri za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje mogu obavljati:
  1. proizvodnju uzgojno valjanih životinja,
  2. reprodukcijsko testiranje rasplodnjaka,
  3. umjetno osjemenjivanje životinja,
  4. pružanje stručne pomoći u provođenju umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja neplodnosti životinja,
  5. poslove zaštite zdravlja vlastitih životinja i njihove reprodukcijske sposobnosti,
  6. poslove laboratorijske dijagnostike i analize sjemena za umjetno osjemenjivanje i oplođenih jajnih stanica,
  7. edukaciju u području umjetnog osjemenjivanja i reprodukcije životinja,
  8. informatičku obradu i analizu podataka iz područja reprodukcije životinja,
  9. praćenje znanstvenih istraživanja u vezi s razmnožavanjem i genetikom kod životinja,
  10. druge poslove u vezi s unapređenjem veterinarstva i stočarstva, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(2)Centri iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja čelnika Uprave o odobravanju djelatnosti upisuju se u upisnik koji vodi Uprava.
(3)Centri iz stavka 1. ovoga članka moraju udovoljavati posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar, a u slučaju ako obavljaju djelatnost iz članka 47. stavka 1. i 5. ovoga Zakona, moraju udovoljavati i uvjetima propisanim stavcima 4. i 9. navedenoga članka. Članak 118.
  1. d)Veterinarska ljekarna Veterinarska ljekarna se osniva u skladu s odredbama posebnog propisa, radi opskrbe veterinarskih organizacija i posjednika životinja VMP, sredstvima za njegu i zaštitu životinja, veterinarskim instrumentima i opremom te hranom za životinje. 2. VETERINARSKI FAKULTET I HRVATSKI VETERINARSKI INSTITUT Članak 119.
  2. a)Veterinarski fakultet Veterinarski fakultet za potrebe veterinarstva i u svrhu unapređivanja veterinarske djelatnosti i znanstveno-nastavnog rada obavlja sljedeće poslove: 1. kliničku, laboratorijsku i terensku dijagnostiku bolesti životinja, 2. liječenje životinja, 3. razudbu lešina te patohistološke pretrage životinjskih organa, 4. istraživanja, unapređuje i primjenjuje metode kemijskih, histoloških, bioloških, histokemijskih, ekoloških, mikrobioloških, uroloških, parazitoloških, radijacijskih, radio-kemijskih i drugih analiza organa životinja, krvi, krvnog seruma, izlučevina životinja, hrane za životinje, hrane životinjskog podrijetla, drugih bioloških supstrata, tla, vode, i zraka te o njima daje stručna mišljenja, 5. izradu studija, elaborata i projektne dokumentacije na području veterinarstva, uzgoja, proizvodnje, hranidbe te prerade i prometa životinja te proizvoda životinjskog podrijetla, 6. istraživanja, praćenje i analiziranje pojava kretanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, planira i predlaže mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti, 7. djelatnosti iz područja lovstva, akvatičnih organizama i korisnih kukaca, 8. vještačenja i izrade ekspertiza iz područja veterinarstva, uzgoja, proizvodnje, hranidbe te prerade i prometa životinja te proizvoda životinjskog podrijetla za potrebe sudstva te pravnih i fizičkih osoba, 9. istraživanja i proizvodnju farmaceutskih, bioloških i biocidnih sredstava za potrebe registracije, liječenja životinja i suzbijanja bolesti životinja, 10. ocjenjivanje zdravstvene ispravnosti i kakvoće hrane životinjskog podrijetla i drugih proizvoda životinjskog podrijetla, o čemu daje stručne ocjene i mišljenja, 11. istraživanja uvjeta smještaja u objektima za uzgoj životinja, o čemu daje stručne ocjene i mišljenja, 12. istraživanja, pripremu i primjenu mjera za unapređivanje dobrobiti životinja, 13. praćenje, analizu i ocjenu utjecaja okoliša na zdravstveno stanje životinja i utjecaj životinja na okoliš, 14. propisana preventivna cijepljenja i propisane dijagnostičke pretrage u svrhu edukacije studenata, 15. davanje stručne pomoći veterinarskim organizacijama i uzgajivačima životinja te proizvođačima hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje i VMP, 16. organizira i zajedno s Hrvatskom veterinarskom komorom, Upravom i Hrvatskim veterinarskim institutom, provodi program obveznoga stručnog usavršavanja veterinara. Članak 120.
  3. b)Hrvatski veterinarski institut Hrvatski veterinarski institut za potrebe veterinarstva: 1. obavlja terensku i laboratorijsku dijagnostiku zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, 2. prati, analizira i proučava stanje glede pojava, kretanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, 3. planira i predlaže preventivna cijepljenja te dijagnostičke pretrage životinja, 4. planira i predlaže mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije radi sprječavanja širenja i suzbijanja zaraznih bolesti životinja, 5. istražuje načine zaštite od zoonoza, 6. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, 7. istražuje, unapređuje, proizvodi i primjenjuje biološka i farmaceutska sredstva za dijagnostiku, profilaksu i terapiju, 8. obavlja laboratorijske pretrage proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja njihove zdravstvene ili higijenske ispravnosti, 9. istražuje, unapređuje i primjenjuje metode otkrivanja, suzbijanja i prevencije zaraznih, nametničkih i drugih bolesti životinja, 10. istražuje, unapređuje, priprema i primjenjuje nova imunološka sredstva za zaštitu zdravlja životinja, 11. prati, analizira i ocjenjuje utjecaj okoliša na zdravstveno stanje životinja, 12. istražuje zoohigijenske uvjete u objektima za uzgoj stoke i stočarsku proizvodnju, 13. obavlja laboratorijske pretrage hrane životinjskoga podrijetla i drugih proizvoda životinjskog podrijetla radi utvrđivanja zdravstvene ispravnosti, 14. obavlja laboratorijske pretrage na rezidue i druge biološki aktivne tvari u životinjama, mesu i ostaloj hrani životinjskog podrijetla, 15. obavlja kontrolu radioaktivnih tvari u životinjama, mesu i proizvodima životinjskog podrijetla te hrani za životinje, 16. obavlja toksikološke pretrage životinja, proizvoda životinjskoga podrijetla i hrane za životinje, 17. obavlja ispitivanja i kontrolu kakvoće VMP, u proizvodnji i prometu, 18. istražuje, unapređuje i primjenjuje razvojne metode tehnologije i kontrole hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje te VMP, 19. istražuje, unapređuje i pruža stručnu pomoć u svezi s inspekcijom životinja, inspekcijom hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje, 20. pruža stručnu pomoć veterinarskim organizacijama i uzgajateljima životinja te proizvođačima hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje i VMP, 21. pruža znanstvenu podršku u svezi sigurnosti hrane i hrane za životinje, 22. pruža znanstvenu podršku u svezi zdravlja i dobrobiti životinja, 23. s Hrvatskom veterinarskom komorom i Upravom, sudjeluje u provedbi programa obveznoga stručnog usavršavanja veterinara, 24. obavlja i druge poslove određene statutom, u skladu s odredbama ovoga Zakona. 3. VETERINARSKA PRAKSA Članak 121.
(1)Veterinarsku praksu veterinar može obavljati pod sljedećim uvjetima:
  1. da ima hrvatsko državljanstvo,
  2. da ima potpunu poslovnu sposobnost,
  3. da mu pravomoćnom sudskom presudom ili odlukom drugoga nadležnog tijela nije izrečena mjera zabrane obavljanja veterinarske djelatnosti,
  4. da ima odobrenje za rad (u daljnjem tekstu: licencija) Hrvatske veterinarske komore.
(2)Iznimno od odredbe stavka
  1. točke
  2. ovoga članka, priznaje se i državljanstvo druge države članice. Članak
  3. (NN 52/21)
(1)U veterinarskoj praksi mogu se obavljati poslovi iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, osim poslova navedenih u stavku
  3. točkama 1., 7., 9.,
  4. i
  5. istoga članka.
(2)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, pojedine poslove iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona može obavljati i veterinarska praksa u slučajevima iz članka
  4. stavaka 3.,
  5. i
  6. ovoga Zakona. Članak
  7. U obavljanju veterinarske prakse veterinar mora:
  8. na zahtjev posjednika životinje pružiti zdravstvenu pomoć ili drugu veterinarsku uslugu u okviru odobrene djelatnosti,
  9. sudjelovati, na poziv Uprave, u sprječavanju i suzbijanju zaraznih bolesti,
  10. voditi propisanu dokumentaciju i evidencije,
  11. davati podatke o svom radu na zahtjev Uprave,
  12. obavljati poslove zdravstvene zaštite životinja u skladu s pravilima struke i kodeksom veterinarske etike.
  13. VETERINARSKA SLUŽBA Članak 124.
(1)Veterinarska služba obavlja veterinarsku djelatnost u objektima i na životinjama u posjedu tijela državne uprave, odnosno pravne osobe kod koje je osnovana.
(2)Veterinarska služba ne može obavljati poslove iz članka
  1. i članka
  2. stavka
  3. točaka 1., 7.,
  4. i
  5. ovoga Zakona.
(3)Iznimno od odredbe stavka
  1. ovoga članka, pojedine poslove u provedbi mjera iz članka
  2. ovoga Zakona koje se ne financiraju iz državnog proračuna, čelnik Uprave bez provedbe javnog natječaja, rješenjem može povjeriti veterinarskoj službi, ako udovoljava posebnim uvjetima koje pravilnikom propisuje ministar.
(4)U slučaju kada se utvrdi da veterinarska služba iz stavka
  1. ovoga članka povjerene poslove obavlja protivno odredbama ovoga Zakona, čelnik Uprave može donijeti rješenje o ukidanju rješenja o povjeravanju poslova.
  2. IZVJEŠĆIVANJE O OBAVLJANJU POSLOVA VETERINARSKE DJELATNOSTI Članak 125.
(1)Veterinarska organizacija, veterinarska praksa i veterinarska služba dužne su Upravi podnositi izvješća o obavljanju veterinarske djelatnosti.
(2)Veterinarski fakultet, Hrvatski veterinarski institut i Hrvatska veterinarska komora dužni su Upravi podnositi izvješća o obavljanju poslova za potrebe veterinarstva utvrđenih odredbama ovoga Zakona.
(3)Sadržaj, oblik i način podnošenja izvješća iz ovoga članka te rokove njihova dostavljanja pravilnikom propisuje ministar. 6. VETERINARSKI DJELATNICI Članak 126.
(1)Izravno poslove veterinarstva iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona obavljaju veterinarski djelatnici: veterinari i veterinarski tehničari, a određene specijalizirane poslove u veterinarskoj dijagnostici te analitici i stručnjaci drugih struka.
(2)Postavljanje dijagnoze, određivanje terapije, liječenje, kirurške, porodiljske i druge zahvate na životinjama, promet VMP, veterinarski pregled i kontrolu te druge poslove veterinarskoga javnog zdravstva mogu obavljati samo veterinari.
(3)Veterinari iz stavka 2. ovoga članka mogu obavljati poslove veterinarske djelatnosti samo uz licenciju, koju izdaje Hrvatska veterinarska komora na vrijeme od pet godina.
(4)Postupak, uvjete i način izdavanja, produljivanja i oduzimanja licencije pravilnikom propisuje ministar.
(5)Poslove tehničke naravi, umjetno osjemenjivanje, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju te higijeničarske i druge poslove veterinarstva koji nisu sadržani u odredbi stavka 2. ovoga članka obavljaju veterinarski tehničari, po nalogu veterinara i prema pravilima struke.
(6)Iznimno od odredbi stavka
  1. ovog članka kirurške zahvate tijekom pokusa na životinjama mogu obavljati i liječnici, farmaceuti, medicinski biokemičari, stomatolozi, agronomi stočari, biotehnolozi ili biolozi i to na laboratorijskim životinjama: mišu, štakoru, zamorcu, zlatnom hrčku, kineskom hrčku, mongolskom skakaču, žabi i zebrici, ako imaju položen ispit za osposobljavanje u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životinja (»Narodne novine«, br. 135/
  2. i 37/13.).
  3. HRVATSKA VETERINARSKA KOMORA Članak 127.
(1)Hrvatska veterinarska komora je udruga veterinara i veterinarskih tehničara kojoj je temeljna zadaća reguliranje veterinarske profesije, promicanje veterinarstva i zastupanje interesa u području veterinarstva.
(2)Članovi Hrvatske veterinarske komore su veterinari koji obavljaju poslove veterinarske djelatnosti na području Republike Hrvatske.
(3)Hrvatska veterinarska komora je pravna osoba, a članstvo u Komori je obvezno za veterinare iz stavka 2. ovoga članka. Članak 128.
(1)Djelatnost, tijela upravljanja, ustrojstvo i način rada Hrvatske veterinarske komore određeni su statutom koji nadležno tijelo Komore donosi uz prethodnu suglasnost ministra.
(2)Hrvatska veterinarska komora svoju djelatnost obavlja samostalno, u skladu s donesenim statutom te odredbama ovoga Zakona. Članak 129.
(1)Zadaće Hrvatske veterinarske komore jesu:
  1. reguliranje veterinarske profesije, promicanje i zastupanje interesa u području veterinarstva,
  2. vođenje upisnika članova,
  3. skrb o poštivanju pravila kodeksa veterinarske etike, kodeksa dobre veterinarske prakse i poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju njihova kršenja,
  4. davanje mišljenja za osnivanje i prestanak obavljanja djelatnosti veterinarskih organizacija i privatne prakse,
  5. izdavanje, produljivanje i oduzimanje licencija,
  6. davanje mišljenja i prijedloga u postupku donošenja propisa kojima se uređuju pitanja, uvjeti i način obavljanja veterinarske djelatnosti, te drugih općih akata kojima se propisuju obveze veterinara u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti,
  7. donošenje nomenklature veterinarskih usluga i u suradnji s komorama koje predstavljaju interese veterinarskih organizacija i subjekata u poslovanju s hranom te hranom za životinje, određivanje kriterija za cijene veterinarskih usluga ako se iste ne financiraju iz državnog proračuna i ne provode u sklopu obveznih mjera koje propisuje Ministarstvo,
  8. organiziranje i provođenje, s Veterinarskim fakultetom, Hrvatskim veterinarskim institutom i Upravom, obveznoga stručnog usavršavanja veterinara te skrb o stručnom osposobljavanju i usavršavanju veterinarskih djelatnika i zastupanje njihovih interesa,
  9. utvrđivanje i nadziranje načina promidžbe veterinarskih organizacija i veterinarske prakse,
  10. nadzor nad stručnim radom veterinara i kontrola sustava upravljanja kvalitetom,
  11. organiziranje znanstvenih i stručnih skupova,
  12. drugi poslovi određeni statutom.
(2)Poslovi iz stavka
  1. točaka
  2. i
  3. ovoga članka obavljaju se kao javna ovlast, a akti koje u tom svojstvu izdaje Hrvatska veterinarska komora su javne isprave.
(3)Troškovi obavljanja poslova iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka, sufinanciraju se iz državnog proračuna, a visinu sufinanciranja pravilnikom propisuje ministar.
  3. NADZOR NAD STRUČNIM RADOM U OBAVLJANJU VETERINARSKE DJELATNOSTI Članak 130.
(1)Nadzor nad stručnim radom u obavljanju veterinarske djelatnosti, u skladu s godišnjim programom nadzora, po ukazanoj potrebi ili na zahtjev čelnika Uprave, provodi Hrvatska veterinarska komora.
(2)Nadzor iz stavka 1. ovoga članka provodi povjerenstvo sastavljeno od istaknutih stručnjaka pojedinih područja veterinarske djelatnosti, članova Hrvatske veterinarske komore i nadležnog veterinarskog inspektora.
(3)Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka osniva predsjednik Hrvatske veterinarske komore.
(4)Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka, nakon obavljenog nadzora, predsjedniku Hrvatske veterinarske komore podnosi izvješće o utvrđenim činjenicama, ocjeni stručnosti i uspješnosti rada, utvrđenim nedostacima, njihovim uzrocima i posljedicama, kao i prijedlog za poduzimanje propisanih mjera.
(5)Hrvatska veterinarska komora može privremeno ili trajno oduzeti licenciju veterinaru ako su nadzorom iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni nedostaci takve naravi da bi daljnje obavljanje poslova moglo prouzročiti štetne posljedice ili opasnost po zdravlje ljudi ili životinja.
(6)O obavljenim nadzorima te poduzetim mjerama iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka Hrvatska veterinarska komora izvješćuje Upravu.
(7)Uvjete i način rada te naknade za rad članova povjerenstva iz stavka
  1. ovoga članka propisuje Hrvatska veterinarska komora.
  2. KONTROLA SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM Članak 131.
(1)Hrvatska veterinarska komora organizira pružanje stručne pomoći u uvođenju i provodi kontrolu sustava upravljanja kvalitetom u obavljanju veterinarske djelatnosti u skladu sa Statutom.
(2)Uvjete i način pružanja stručne pomoći te provedbe kontrole sustava upravljanja kvalitetom propisuje Hrvatska veterinarska komora. Članak
  1. (NN 52/21) Brisan. Članak
  2. Troškovi u veterinarstvu U skladu s Odlukom Vijeća 2009/470/EZ od
  3. svibnja
  4. o troškovima u području veterinarstva (SL L 155,
  6. 2009.) na posebnoj poziciji državnog proračuna osiguravaju se sredstva za financiranje mjera zdravstvene zaštite životinja namijenjena za:
  7. podmirenje troškova za suzbijanje određenih zaraznih ili nametničkih bolesti iz ovoga Zakona, i to za: – isplatu naknada za usmrćene ili zaklane životinje te za uništene proizvode životinjskog podrijetla, odnosno uništene ili oštećene predmete tijekom provođenja naređenih mjera, – naređeno razdoblje čekanja koje treba poštivati prije uvođenja (obnove) novih životinja na gospodarstvu nakon klanja, – preventivna cijepljenja i dijagnostička ispitivanja, – zaprečivanje zaraženog ili ugroženog područja, – dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, – troškove veterinara i drugih veterinarskih djelatnika iz članka
  8. stavka
  9. ovoga Zakona, – uklanjanje lešina životinja, – za nabavu i uskladištenje te nadopunjavanje minimalno potrebne opreme za krizne stožere, osnovane za provedbu kriznih planova,
  10. osiguravanje zaliha cjepiva, odnosno njegova interventnog uvoza te pristup međunarodnim bankama cjepiva,
  11. podmirenje troškova utvrđivanja pojave zarazne ili nametničke bolesti i laboratorijske dijagnostičke pretrage zaraznih ili nametničkih bolesti životinja,
  12. podmirenje troškova tiskanja i distribucije propisanih obrazaca, evidencija i druge dokumentacije,
  13. razvitak i primjenu novih dijagnostičkih i analitičkih postupaka,
  14. provođenje državnog monitoringa propisanog veterinarskim propisima,
  15. druge svrhe u svezi s kontrolom bolesti i dobrobiti životinja,
  16. provođenje službenih kontrola. Članak
  17. (NN 152/22) Prestao važiti. Članak 135.
(1)Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 133. ovoga Zakona, nadležno tijelo može odrediti sufinanciranje troškova prijevoza i prerade lešina goveda, kopitara, svinja, koza, ovaca i peradi, iz sredstava državnog proračuna.
(2)Visinu naknade i uvjete plaćanja troškova iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom utvrđuje ministar.
(3)Posjednik životinje snosi troškove dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije dvorišta, obora i staja, ako odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno. V. UPRAVNI I INSPEKCIJSKI NADZOR
  1. Upravni nadzor Članak
  2. Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
  3. Inspekcijski nadzor Članak
  4. (NN 115/18) Inspekcijske i druge poslove u području veterinarstva i sigurnosti hrane provode veterinarski inspektori i granični veterinarski inspektori na temelju ovlasti danih Zakonom o državnom inspektoratu, u skladu s ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te propisima EU. Članak 137.a (NN 52/21) Veterinarski inspektori pri provedbi inspekcijskog nadzora vode postupak, sastavljaju zapisnik i donose rješenja kada su za to ovlašteni odredbama propisa EU, ovoga Zakona te propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. Članak 137.b (NN 52/21)
(1)Ako veterinarski inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da ovaj Zakon ili drugi propis na temelju kojeg je ovlašten postupati nije primijenjen ili da nije pravilno primijenjen, naredit će rješenjem otklanjanje utvrđene nepravilnosti, određujući rok u kojem je pravna ili fizička osoba dužna postupiti.
(2)Veterinarski inspektor rješenje iz stavka
  1. ovoga članka donosi bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana provedenog nadzora. Članak
  2. (NN 148/13, 115/18) Brisan. Članak
  3. (NN 115/18) Brisan. Članak
  4. (NN 115/18) Brisan. Članak
  5. (NN 115/18) Brisan. Članak
  6. (NN 115/18) Brisan. Članak
  7. (NN 52/21) Veterinarski inspektor može obavljati poslove službenih kontrola u smislu Uredbe (EU) 2017/
  8. Članak
  9. (NN 115/18)
(1)Protiv rješenja Ministarstva, Uprave i čelnika Uprave nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor.
(2)Protiv rješenja veterinarskog inspektora i graničnog veterinarskog inspektora donesenog u prvom stupnju može se izjaviti žalba nadležnoj unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici za drugostupanjski upravni postupak u središnjem uredu Državnog inspektorata.
(3)Žalba iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 145.
(1)Izvršno rješenje veterinarskog inspektora kojem je predmet nenovčana obveza i koje se prema prirodi obveze može izvršiti prisilom, izvršit će se na navedeni način, pečaćenjem objekta, prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme ili na drugi pogodan način.
(2)Ako se rješenje ne može izvršiti u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, veterinarski inspektor prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze novčanim kaznama.
(3)Prisilna novčana kazna iz stavka
  1. ovoga članka izriče se u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za nadziranu pravnu osobu, ili do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini za nadziranu fizičku osobu. Članak
  2. (NN 115/18) Brisan. Članak
  3. (NN 115/18) Brisan. Članak 148.
(1)Kad je za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora/službene kontrole potrebno uzeti uzorke i izvršiti analizu, veterinarski inspektor ovlašten je uzeti uzorke i dostaviti ih na laboratorijske pretrage u laboratorije utvrđene u skladu s propisom o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004.
(2)Troškovi uzorkovanja iz stavka
  1. ovoga članka podmiruju se u skladu s propisom o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/
  2. Članak
  3. (NN 115/18) Brisan. Članak
  4. (NN 115/18) Brisan. Članak
  5. (NN 115/18) Veterinarski inspektor Brisan. Članak
  6. (NN 52/21) U provedbi inspekcijskog nadzora/službenih kontrola veterinarski inspektor ima pravo i obvezu:
  7. privremeno zabraniti premještanje životinja, te premještanje i uporabu proizvoda životinjskoga podrijetla, hrane za životinje i predmeta kojima se mogu prenijeti uzročnici zaraznih ili nametničkih bolesti u slučaju sumnje na zaraznu ili nametničku bolest,
  8. privremeno zabraniti ili ograničiti promet i uporabu proizvoda životinjskoga podrijetla, hrane za životinje ako se posumnja u njihovu zdravstvenu ili higijensku ispravnost,
  9. zaustaviti, pretražiti ili zadržati bilo koje prijevozno sredstvo za koje smatra da prevozi životinje, proizvode životinjskog podrijetla ili hranu za životinje, postupajući u skladu s odredbama posebnih propisa, te pregledati hranu životinjskog podrijetla ili hranu za životinje i uzeti uzorke,
  10. u objektima koje nadzire otvoriti i pregledati spremnik ili pakiranje za koje ima saznanja da sadrži proizvode životinjskog podrijetla ili hranu za životinje, utvrditi sadržaj i uzeti uzorke,
  11. zabraniti uporabu prostorija, uređaja, opreme, postrojenja i pribora u objektu, zapečatiti prostorije,
  12. narediti otklanjanje nedostatka u objektima, koji glede izgradnje, tehničkih uređaja, tehnološke opreme, načina rada, higijene i veterinarske zaštite okoliša ne udovoljavaju propisanim uvjetima,
  13. zabraniti uporabu objekata iz točke
  14. ovoga članka ako se u određenom roku ne otklone utvrđeni nedostaci,
  15. zabraniti promet i upotrebu VMP , ako se promet ili upotreba obavlja protivno odredbama posebnih propisa, te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje u skladu s posebnim propisima,
  16. zabraniti promet i upotrebu VMP koji sadrže zabranjene supstancije, zadržati, oduzeti te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje,
  17. zabraniti upotrebu biocidnih pripravaka i kemikalija, ako se upotreba obavlja protivno odredbama posebnih propisa, te narediti njihovo neškodljivo uklanjanje u skladu s posebnim propisima,
  18. zabraniti promet i uporabu hrane za životinje i dodataka hrani za životinje za koje utvrdi da su škodljivi po zdravlje životinja ili zdravlje ljudi,
  19. narediti uklanjanje nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda,
  20. zabraniti obavljanje veterinarske djelatnosti pravnim ili fizičkim osobama ako ne ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom odnosno obavljaju djelatnost protivno odredbama ovoga Zakona;
  21. uzimati uzorke proizvoda životinjskog podrijetla, reprodukcijskog materijala, VMP i druge predmete, radi ispitivanja njihove veterinarsko-zdravstvene ispravnosti i kakvoće,
  22. narediti karantenu za životinje zatečene u premještanju bez obvezne i ispravne dokumentacije, odnosno za životinje koje nisu označene na propisani način, a ako iste životinje ne pokazuju znakove oboljenja i u slučaju da ne postoje uvjeti stavljanja u karantenu ili je takvo rješenje ekonomičnije, uputiti na klanje pod posebnim uvjetima u najbližu klaonicu ili vratiti,
  23. u obavljanju inspekcijskog nadzora zabraniti uporabu nastambi za životinje i drugih objekata, zgrada, prostorija, opreme i uređaja, ako se započne s radom prije nego što se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, utvrdilo da udovoljavaju propisanim uvjetima, odnosno koji nisu odobreni ili registrirani,
  24. narediti mjere iz članka 20., članka
  25. i članka
  26. ovoga Zakona,
  27. privremeno zabraniti rad objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla ili u objektu u poslovanju s hranom za životinje ako u razdoblju duljem od 60 dana od dana izdavanja računa subjekt nije platio pristojbu utvrđenu posebnim provedbenim propisom o financiranju službenih kontrola odnosno privremeno zabraniti izdavanje certifikata svim subjektima koji nisu podmirili pristojbe za poslove certificiranja u roku od 60 dana od dana izdavanja računa, a do dana podmirenja pristojbi,
  28. izdavati certifikate i druge javne isprave određene ovim Zakonom,
  29. zabraniti klanje životinja i proizvodnju proizvoda životinjskog podrijetla ako postoji sumnja da su životinje zaražene, odnosno da su proizvodi životinjskog podrijetla ili dodaci za proizvode životinjskog podrijetla onečišćeni i/ili zdravstveno neispravni,
  30. uzimati službene uzorke za laboratorijske pretrage i dijagnostiku,
  31. narediti zadržavanje proizvoda životinjskog podrijetla i hranu za životinje, kad je to potrebno iz razloga zaštite zdravlja ljudi i životinja,
  32. oduzeti, odnosno narediti uklanjanje proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje, ako su prilikom veterinarskog pregleda proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, odnosno ishranu životinja,
  33. nadzirati obračunavanje i plaćanje pristojbi i naknada,
  34. dozvoliti stavljanje pošiljaka u promet nakon obavljenoga propisanoga veterinarskog pregleda,
  35. obavljati i druge poslove službenog veterinara (engl. official veterinarian) utvrđene propisima EU ili drugim posebnim propisima,
  36. poduzimati i druge radnje za koje je ovlašten u skladu s odredbama ovoga Zakona, posebnim propisima i prema ukazanim potrebama. Članak
  37. (NN 52/21) OVLAŠTENI VETERINAR
(1)Ovlašteni veterinar je doktor veterinarske medicine ovlašten za obavljanje poslova koji su na temelju ovoga Zakona preneseni na veterinarske organizacije i veterinarske prakse ili na njega kao fizičku osobu.
(2)Za ovlaštenog veterinara iz stavka 1. ovoga članka može se imenovati veterinar koji ima najmanje šest mjeseci radnog iskustva u struci, licenciju i položen državni stručni ispit za ovlaštenog veterinara, dok za samostalnu provedbu poslova službenih kontrola i certificiranja ovlašteni veterinari moraju, u delegiranom tijelu kojemu su povjereni ovi poslovi, dodatno proći još i šest mjeseci rada pod nadzorom ovlaštenog veterinara s iskustvom od najmanje dvije godine samostalnog rada na istim poslovima, u svrhu stručnog osposobljavanja.
(3)Program državnoga stručnog ispita za ovlaštenog veterinara donosi pravilnikom ministar.
(4)Ovlaštenog veterinara na prijedlog ovlaštene veterinarske organizacije i veterinarske prakse imenuje čelnik Uprave.
(5)Ovlaštenog veterinara razrješuje čelnik Uprave: – na prijedlog odgovorne osobe u veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi u kojoj je ovlašteni veterinar bio zaposlen, – na prijedlog veterinarskog inspektora u slučaju kada se inspekcijskim nadzorom utvrdi da ovlašteni veterinar ne obavlja povjerene poslove ili obavlja protivno propisima i ugovoru o povjeravanju poslova.
(6)Na prijedlog veterinarskog inspektora iz stavka
  1. podstavka
  2. ovoga članka, čelnik Uprave može primijeniti opomenu kao blažu mjeru i suspenziju ovlaštenja do okončanja postupka pred Upravom, Hrvatskom veterinarskom komorom ili stvarno nadležnim sudom.
(7)Prijedlog za novo imenovanje ovlaštenog veterinara razriješenog na temelju stavka
  1. podstavka
  2. ovoga članka delegirano tijelo kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola i/ili drugih službenih aktivnosti ili veterinarska praksa može podnijeti nakon što prođu najmanje tri godine od razrješenja
(8)Upisnik ovlaštenih veterinara vodi Uprava.
(9)Oblik i sadržaj te način vođenja Upisnika ovlaštenih veterinara pravilnikom propisuje ministar. Članak 154. (NN 52/21)
(1)Ovlašteni veterinari su za svoj rad odgovorni čelniku Uprave.
(2)U skladu s opsegom poslova koji su povjereni veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi ili njemu kao fizičkoj osobi, ovlašteni veterinar obavlja sljedeće poslove: – veterinarske preglede i kontrole na gospodarstvima, farmama, stočnim sajmovima, izložbama životinja i drugim objektima kada je za to ovlaštena veterinarska organizacija u kojoj je zaposlen, – službene kontrole hrane životinjskog podrijetla, hrane za životinje te nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda povjerenih delegiranom tijelu kojemu su povjereni poslovi službenih kontrola, – certificiranje, – izdavanje svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja.
(3)Pod odgovornošću ovlaštenog veterinara obavljaju se sljedeći poslovi povjereni ovlaštenim veterinarskim organizacijama ili veterinarskoj praksi ili njemu kao fizičkoj osobi: – provedba obveznog označavanja životinja te vođenje propisane evidencije o označavanju i prometu životinja, – provedba propisanih mjera za otkrivanje, sprječavanje, suzbijanje i kontrolu zaraznih ili nametničkih bolesti, – uzorkovanje dijagnostičkog materijala od životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje radi ispitivanja zdravstvenog stanja životinja odnosno zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i hrane za životinje.
(4)Ovlašteni veterinar ima pravo i obvezu: – zabraniti otpremu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i nusproizvoda životinjskog podrijetla ako se prilikom veterinarskog pregleda utvrdi ili posumnja da je pošiljka zaražena ili zdravstveno neispravna, ako potječe iz zaraženog područja, ako ne udovoljava drugim propisanim uvjetima zdravstvene ispravnosti, ako pošiljka nije propisno označena, ne prati je propisana i uredna dokumentacija, ako prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim veterinarskim uvjetima te o tomu neodgodivo izvijestiti veterinarskog inspektora, – provesti i druge veterinarske mjere iz ovoga Zakona ako je za to ovlašten.
(5)U slučaju kada ovlašteni veterinar prilikom obavljanja veterinarskog pregleda i kontrole utvrdi postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, o tome je dužan izvijestiti veterinarskog inspektora ovlaštenog da naredi mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Članak 155. SREDIŠNJI VETERINARSKI INFORMACIJSKI SUSTAV
(1)Središnji veterinarski informacijski sustav (u daljnjem tekstu: SVIS) je objedinjeni sustav upisnika, registara i računalnih programa čiji su podaci organizirani u strukturiranim bazama podataka propisanih ovim Zakonom i drugim posebnim propisima u području veterinarstva, koji se vode u svrhu zaštite zdravlja i dobrobiti životinja i provedbi mjera veterinarskoga javnog zdravstva, a čija je zadaća da pruži učinkovit pristup informacijama i bude potpora pravodobnom donošenju odluka te učinkovitom upravljanju u svim segmentima veterinarske službe.
(2)SVIS sačinjavaju:
  1. JRDŽ,
  2. program za registraciju VMP,
  3. program za prikupljanje i nadzor veterinarskih pristojbi,
  4. program za monitoring rezidua,
  5. program za praćenje, nadzor i izvještavanje o određenim bolestima životinja,
  6. program za praćenje, nadzor i izvještavanje o zoonozama,
  7. registar veterinarskog zakonodavstva,
  8. program za dodjeljivanje statusa stada,
  9. svi ostali upisnici, registri i računalni program potrebni za provedbu ovoga Zakona te propisa EU u području veterinarstva.
(3)Sve pravne i fizičke osobe u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti te svi ostali obveznici u skladu s odredbama ovoga Zakona moraju u elektronskom obliku dostavljati propisane podatke u SVIS i omogućavati besplatan pristup bazama podataka.
(4)Podaci iz stavka 1. ovoga članka vjerodostojni su jedino ako proizlaze iz SVIS-a.
(5)Podaci u SVIS-u vlasništvo su Uprave.
(6)Uvjete sadržaja, uspostave i vođenja, kao i način financiranja SVIS-a pravilnikom propisuje ministar. Članak
  1. Uprava osigurava povezivanje i uključivanje SVIS-a u međunarodne informacijske sustave na području veterinarstva u slučajevima kada je to obvezno. Članak
  2. Za djelovanje i održavanje SVIS-a Uprava dobiva i koristi podatke, koje u okviru propisanih zbirki podataka vode ministarstva, druga tijela državne uprave, javni zavodi i agencije te druga ovlaštena tijela, a odnose se prvenstveno: – na zemljišni katastar, – na poljoprivredna gospodarstva, – na zbirke podataka iz područja lijekova i kemikalija, – na pojavu i širenje zoonoza kod ljudi, – na podatke iz središnjeg registra stanovništva. VI. PREKRŠAJNE ODREDBE I. Prekršajne odredbe u području zaštite zdravlja životinja Članak
  3. (NN 148/13, 152/22) Zaštita zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti Prestao važiti. Članak
  4. (NN 152/22) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 6.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
  5. Prestao važiti,
  6. Prestao važiti,
  7. Prestao važiti,
  8. Prestao važiti,
  9. Prestao važiti,
  10. Prestao važiti,
  11. Prestao važiti,
  12. Prestao važiti,
  13. Prestao važiti,
  14. Prestao važiti,
  15. Prestao važiti,
  16. Prestao važiti,
  17. Prestao važiti,
  18. Prestao važiti,
  19. postupa protivno, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama članka
  20. stavaka 1.,
  21. i
  22. ovoga Zakona. Članak
  23. (NN 152/22) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
  24. odbije na zahtjev posjednika životinja pružiti odgovarajuću veterinarsku uslugu protivno odredbi članka
  25. stavka
  26. ovoga Zakona,
  27. Prestao važiti,
  28. Prestao važiti. Članak
  29. (NN 52/21, 152/22) Prestao važiti. Članak
  30. (NN 52/21, 152/22)
(1)Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
  1. Prestao važiti,
  2. Prestao važiti,
  3. Prestao važiti,
  4. premješta kućnog ljubimca, vrsta navedenih u Prilogu I. dijela A Uredbe (EU) 576/2013, iz Republike Hrvatske u drugu državu članicu ili iz druge države članice u Republiku Hrvatsku i ne ispunjava uvjete iz članka
  5. Uredbe (EU) 576/2013,
  6. premješta kućnog ljubimca iz članka
  7. stavka
  8. Uredbe (EU) 576/2013 iz Republike Hrvatske u drugu državu članicu ili iz druge države članice u Republiku Hrvatsku i ne ispunjava uvjete iz članka
  9. stavka
  10. Uredbe (EU) 576/2013,
  11. premješta kućnog ljubimca, vrsta navedenih u Prilogu I. dijelu A Uredbe (EU) 576/2013, iz treće države ili državnog područja u Republiku Hrvatsku i ne ispunjava uvjete iz članka
  12. stavka
  13. Uredbe (EU) 576/2013,
  14. naknadno nekomercijalno premješta kućne ljubimce, vrsta navedenih u Prilogu I. dijelu A Uredbe (EU) 576/2013, iz članka
  15. stavka
  16. Uredbe (EU) 576/2013, iz druge države članice u Republiku Hrvatsku u suprotnosti s člankom
  17. stavkom
  18. Uredbe (EU) 576/2013,
  19. premješta kućne ljubimce, vrsta navedenih u Prilogu I. dijelu B Uredbe (EU) br. 576/2013, s državnog područja ili iz treće zemlje u Republiku Hrvatsku u suprotnosti s člankom
  20. stavkom
  21. Uredbe (EU) 576/2013, odnosno u suprotnosti s pravilima donesenim na temelju članka
  22. stavka
  23. Uredbe (EU) 576/2013 i članka
  24. stavka
  25. ovoga Zakona,
  26. izda identifikacijski dokument iz članka
  27. točke (d) Uredbe (EU) 576/2013 u suprotnosti s člankom
  28. stavcima
  29. i
  30. Uredbe (EU) 576/2013,
  31. za izdani identifikacijski dokument ne čuva podatke iz članka
  32. stavka
  33. Uredbe (EU) 576/2013 najmanje tri godine,
  34. izda identifikacijski dokument iz članka
  35. stavka
  36. točke (c) Uredbe (EU) 576/2013 u suprotnosti s člankom
  37. stavkom
  38. Uredbe (EU) 576/2013 te stavkom
  39. istog članka,
  40. za vrijeme bilo kojeg nekomercijalnog premještanja kućnih ljubimaca u državu članicu iz druge države članice ili s državnog područja ili iz treće zemlje navedenih na popisu u skladu s člankom
  41. stavkom
  42. ili člankom
  43. Uredbe (EU) 576/2013, posjednik ili ovlaštena osoba na zahtjev veterinarskog inspektora ne predoči identifikacijski dokument za kućnog ljubimca i/ili ne omogući da je kućni ljubimac dostupan za preglede, u skladu s člankom
  44. stavkom
  45. Uredbe (EU) 576/2013.
(2)Za prekršaj naveden u stavku
  1. ovoga članka novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba. Članak
  2. (NN 52/21, 152/22) Premještanje pošiljaka Novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
  3. Prestao važiti,
  4. Prestao važiti,
  5. postupa protivno odredbama propisa o načinu i sadržaju pregleda pošiljaka iz članka
  6. stavka
  7. ovoga Zakona,
  8. postupa protivno odredbama propisa o načinu i postupcima obavljanja veterinarskih pregleda, zaustavljanja vozila, osposobljavanju članova mobilnih jedinica, opremi i oznakama mobilnih jedinica te njihovih vozila iz članka
  9. stavka
  10. ovoga Zakona,
  11. postupa protivno odredbama propisa o načinu, sadržaju i opsegu veterinarskih pregleda iz članka
  12. stavka
  13. ovoga Zakona,
  14. ne provede mjere iz članka
  15. ovoga Zakona,
  16. obavlja prijevoz u neočišćenim i u propisanim slučajevima dezinficiranim prijevoznim sredstvima te ne posjeduju potvrdu o dezinfekciji prijevoznih sredstava odnosno postupa protivno odredbama o dezinfekciji prijevoznih sredstava te ne udovoljava uvjetima iz članka
  17. stavaka 1.,
  18. i
  19. ovoga Zakona,
  20. postupa protivno odredbama članka
  21. stavka
  22. ovoga Zakona,
  23. postupa protivno odredbama o certificiranju iz članka
  24. stavka
  25. te propisa iz stavka
  26. istoga članka ovoga Zakona,
  27. izdaje certifikat protivno odredbama članka
  28. stavka
  29. i
  30. ovoga Zakona. Članak
  31. Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
  32. postupa protivno odredbama o izdavanju svjedodžbe iz članka
  33. stavaka 1.,
  34. i
  35. ovoga Zakona,
  36. postupa protivno odredbama o uvjetima premještanja iz članka
  37. ovoga Zakona,
  38. postupa protivno odredbi o obveznoj prijavi otpreme iz članka
  39. stavka
  40. ovoga Zakona,
  41. postupa protivno odredbi o obveznoj prijavi prispijeća pošiljke iz članka
  42. ovoga Zakona,
  43. postupa protivno odredbama o prijevozu iz članka
  44. stavaka
  45. i
  46. ovoga Zakona. Članak
  47. (NN 52/21) Brisan. Članak
  48. (NN 148/13, 52/21) Brisan. II. Prekršajne odredbe u području veterinarskog javnog zdravstva Članak
  49. (NN 52/21, 83/22) Hrana životinjskog podrijetla Prestao važiti. Članak
  50. (NN 52/21, 83/22) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
  51. Prestao važiti,
  52. Prestao važiti,
  53. Prestao važiti,
  54. Prestao važiti,
  55. ne omogući ovlaštenoj osobi uzorkovanje trupova konja, divljih svinja i drugih uzgojenih ili divljih vrsta životinja prijemljivih na invaziju trihinelom u klaonicama ili objektima za obradu i rasijecanje divljači, sukladno članku
  56. stavku
  57. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375,
  58. do dobivanja rezultata pretrage na trihinelu, trupove svinja i konja rasijeca u suprotnosti s odredbama članka
  59. stavka
  60. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375,
  61. izmjesti trupove ili njihove dijelove namijenjene za prehranu ljudi ili hranidbu životinja, koji sadrže tkivo poprečno-prugastih mišića, iz prostorija objekta prije nego što se utvrdi da je rezultat pretrage na trihinelu negativan protivno odredbama članka
  62. stavka
  63. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375,
  64. trupove zaklanih životinja označava oznakom zdravstvene ispravnosti protivno odredbama članka
  65. stavka
  66. Provedbene Uredbe Komisije (EU) 2015/1375,
  67. za pretragu uzoraka ne koristi metode pretraživanja sukladno odredbama članka
  68. stavka
  69. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375, tamo gdje postoji osnova za sumnju na invaziju trihinelom,
  70. postupa protivno odredbama članka
  71. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1375 i ne obavijesti nadležno tijelo o činjenicama koje bi mogle utjecati na status uzgoja slobodnog od trihinele,
  72. uvozi meso podrijetlom od životinjskih vrsta koje mogu biti nosioci trihinele protivno odredbama članaka
  73. i
  74. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/
  75. Članak
  76. (NN 148/13, 52/21) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 2.000,00 do 6.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi te fizička osoba ako:
  77. postupa protivno odredbama članka
  78. ovoga Zakona o klanju životinja namijenjenih potrošnji u vlastitom kućanstvu,
  79. ne udovoljava odredbama propisa iz članka
  80. stavka
  81. ovoga Zakona,
  82. u klaonicu ne primi životinju određenu za prisilno klanje, odnosno trup i organe prisilno zaklanih životinja kako je određeno člankom
  83. ovoga Zakona. Članak
  84. (NN 148/13, 83/22) Rezidue Prestao važiti. Članak
  85. (NN 18/23) Prestalo važiti. Članak
  86. (NN 18/23) Prestalo važiti. Članak
  87. (NN 148/13) Prestalo važiti. Članak
  88. (NN 148/13) Nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi
(1)Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, te novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna fizička osoba ako:
  1. obavlja djelatnost protivno odredbi članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona,
  4. postupa protivno odredbama propisa iz članka
  5. stavka
  6. ovoga Zakona,
  7. obavlja djelatnost protivno odredbama, odnosno ne udovoljava uvjetima propisanim na temelju odredaba članka
  8. ovoga Zakona,
  9. postupa protivno odredbama članka
  10. stavka 1., 2.,
  11. i
  12. ovoga Zakona,
  13. postupa protivno odredbama članka
  14. ovoga Zakona,
  15. obavlja djelatnost protivno odredbama ugovora iz članka
  16. stavka
  17. ovoga Zakona,
  18. ne identificira i ne osigura da se s nusproizvodima i od njih dobivenim proizvodima postupa u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1069/2009 u skladu s člankom
  19. stavkom
  20. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  21. ne osigura da nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi, u okviru svojeg poslovanja, udovoljavaju zahtjevima iz Uredbe (EZ) br. 1069/2009 u skladu s člankom
  22. stavkom
  23. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  24. nusproizvode i od njih dobivene proizvode od prijemljivih životinja otprema s gospodarstva, objekata ili područja na koja se primjenjuju ograničenja u skladu s propisima EU ili zbog prisutnosti ozbiljne prenosive bolesti, protivno članku
  25. stavku
  26. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  27. nusproizvode i od njih dobivene proizvode kategorizira u posebne kategorije u odnosu na razinu rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja koje ti nusproizvodi predstavljaju, protivno popisima navedenim u člancima 8.,
  28. i
  29. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  30. na dobivene proizvode ne primjenjuje pravila vezano za kategoriju nusproizvoda od kojih su dobiveni, protivno članku
  31. stavku
  32. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  33. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode protivno članku
  34. stavku
  35. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  36. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 1 protivno članku
  37. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  38. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 2 protivno članku
  39. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  40. uklanja, prerađuje ili koristi materijal Kategorije 3 protivno članku
  41. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  42. uklanja ili koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode protivno članku
  43. točkama (e), (f), (g) i (h) Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  44. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode za istraživanja i druge specifične svrhe, protivno članku
  45. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  46. koristi nusproizvode i od njih dobivene proizvode za posebne prehrambene namjene protivno članku
  47. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  48. sakuplja, identificira ili prevozi nusproizvode Kategorije 1, 2, 3 i od njih dobivene proizvode protivno članku
  49. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  50. ne vodi evidencije u skladu s člankom
  51. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  52. ne da na raspolaganje nadležnom tijelu podatke kako je propisano čl.
  53. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  54. se nije registrirala kao subjekt odnosno ako nije registrirala objekt ili djelatnost, u skladu s člankom
  55. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  56. nije osigurala da su objekti ili postrojenja pod njenim nadzorom, odobrena od nadležnog tijela, kako je propisano u članku
  57. Uredbe (EZ) br. 1069/2009,
  58. nije osigurala da ob

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.