Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst)

Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) NN 31/1993 (16.4.1993.), Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 32. Zakona o izmjenama.i dopunama Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine". br. 91/92.), Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske na sjednici 22. ožujka 1993. godine, utvrdio je pročišćeni tekst Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. PROČIŠČENI TEKST Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske obuhvaća Krivični zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 53/91.), te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 39/92. i 91/92., u kojima je naznačeno vrijeme njiliova stupanja na snagu. Klasa: 740-02/92-01/05 Zagreb. 22. ožujka 1993. Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske Ante Klarić, dipl. iur., v. r. OSNOVNI KRIVIČNI ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE (pročišćeni tekst) OPĆI DIO Glava prva OSNOVNE ODREDBE Osnova i granice krivičnopravne prinude Članak 1. Zaštita čovjeka, građanina Republike Hrvatske i drugih osnovnih vrijednosti Republike i primjenjivanje krivičnopravne prinude, kad je nužna i u kojoj mjeri za suzbijanje opasnih djelatnosti po subjekte navedene u ovom članku, predstavlja osnov i granice za određivanje Krivičnih djela i propisivanje Krivičnih sankcija. Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanje krivičnih sankcija Članak 2. Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je počinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna. Obvezna primjena blažega krivičnog zakona Članak 3. (1) Na počinitelja se krivičnoga djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme kad je krivično djelo počinjeno. (2) Izmijeni li se zakon nakon počinjenja krivičnog djela, jedanputa ili više puta; primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja. Krivične sankcije i njihova opća svrha Članak 4. (1) Krivične su sankcije, kazne, uvjetna osuda i sudska opomena, sigurnosne mjere i odgojne mjere. (2) Opća je svrha propisivsnja i izricanja krivičnih sankcija suzbijanja društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrozavaju društvene vrijednosti zaštićene Krivičnim zakonodavstvom. Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija Članak 5. Počinitelju krivičnoga djela u izvršenju Krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo onoliko koliko to odgovara naravi i sadrzaju te sankcije i samo na način kojim se osigurava poštivanje počiniteljeve ličnosti i njegovo ljudsko dostojanstvo. Glava druga KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST 1. Opće odredbe o krivičnome djelu i krivičnoj odgovornosti Krivično djelo Članak 6. (1) Krivično je djelo društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo i kojemu su obilježja određena zakonom. (2) Nije krivično djelo ono djelo koje je, iako sadrzava obilježja krivičnoga djela određena zakonom, neznatno društveno opasno zbog maloga značenja i zbog neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica. Nužna obrana Članak 7. (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u nužnoj obrani. (2) Nužna je ona obrana koja je neophodna da bi počinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni protupravni napad. (3) Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti a, ako je prekoračenje počinio zbog jake razdraženosti ili prepasti izvazvane napadom, može se i osloboditi kazne. Krajnja nužda Članak 8. (1) Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u krajnjoj nuždi. (2) Krajrija nužda postoji kad je djelo počinjeno radi toga da počinitelj otkloni od sebe ili drugoga istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome počinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. (3) Počinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje počinjeno uz osobito olakotne okolnosti, može se i osloboditi kazne. (4) Nema krajnje nužde ako je počinitelj bio duzan izložiti se opašnosti. Krivična odgovornost Članak 9. (1) Krivično je odgovoran počinitelj koji je uračunljiv i koji krivično djelo počini s umišljajem ili iz nehata. (2) Za krivično djelo počinjeno iz nehata počinitelj je krivično odgovoran, samo kad to zakon određuje. Uračunljivost Članak 10. (1) Nije uračunljiv počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostaloga duševnog razvoja neuračunljivosti. (2) Počinitelj krivičnoga djela kojemu je sposobnost da shvati značenje svojega djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekoga stanja iz stavka 1. ovoga članka može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost). (3) Krivično je odgovoran počinitelj krivičnoga djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kojemu nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se je doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivičnome djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat. Umišljaj Članak 11. Krivično je djelo počinjeno s umišljajem kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo izvršenje ili kad je bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje. Nehat Članak 12. Krivično je djelo počinjeno iz nehata kad je počinitelj bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Odgovornost za težu posljedicu Članak 13. Kad iz krivičnoga djela proizazi teza posljedica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je počinitelj u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Stvarna zabluda Članak 14. (1) Nije krivično odgovoran počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije bio svjestan nekoga njegova zakonom određenoga obilježja ili koji je pogrešno držao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno. (2) Ako je počinitelj bio u zabludi zbog nehata, krivično je odgovoran za krivično djelo počinjeno iz nehata kad zakon i za takvo djelo određuje krivičnu odgovornost. Pravna zabluda Članak 15. Počinitelj se krivičnoga djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može blaže kazniti ili osloboditi kazne. 2. Pripremanje i pokušaj krivičnoga djela Pripremanje Članak 16. (1) Tko s umišljajem priprema izvršenje krivičnoga djela kaznit će se samo kad to, zbog posebne društvene opasnosti pripremanja. zakon izričito određuje. (2) Pripremanje se krivičnoga djela može zakonom odrediti kao posebno krivično djelo ili se zakonom može propisati kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela. (3) Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela, pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnoga djela, u uklanjanju prepreka za izvršenje krivičnoga djela, u dogovaranju. planiranju ili organiziranju s drugima izvršenja krivičnoga djela te u drugim radnjama kojima se stvaraju uvjeti za neposredno izvršenje krivičnoga djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Pokušaj Članak 17. (1) Tko s umišljajem započne izvršenje krivičnoga djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj krivičnoga djela ako se za to djelo prema zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teza kazna, a za pokušaj drugoga krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj. (2) Počinitelj će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti. Nepodobni pokušaj Članak 18. Počinitelj koji pokuša počiniti krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi kazne. Dobrovoljni odustanak Članak 19. (1) Počinitelj koji je pripremao ili pokušao počiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegova izvršenja, može se osloboditi kazne. (2) U slučaju dobrovoljnog odustanka, počinitelj će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo. 3. Suučesništvo u krivičnome djelu Suizvršilaštvo Članak 20. Počini li više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički krivično djelo, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to djelo. Poticanje Članak 21. (1) Tko drugoga s umišljajem potakne da počini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam počinio. (2) Tko drugoga s umišljajem potiće na izvršenje krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći kazna od pet godina zatvora ili teza kazna a djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao za pokušaj krivičnoga djela. Pomaganje Članak 22. (1) Tko drugome s umišljajem pomogne u izvršenju krivičnoga djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti. (2) Pomaganjem se u izvršenju krivičnoga djela smatra osobito, davanje savjeta ili uputa kako da se počini krivično djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnoga djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnoga djela te unaprijed obećano prikrivanje krivičnoga djela, počinitelja, sredstava kojima je krivično djelo počinjeno, tragova krivičnoga djela ili predmeta pribavljenih Krivičnim djelom. Granice Krivične odgovornosti i kažnjivosti suučesnika Članak 23. (1) Supočinitelj je krivično odgovoran u granicama svojega umišljaja ili nehata, a poticatelj i pomagač - u granicama svojega umišljaja. (2) Supočinitelj, poticatelj ili pomagač koji dobrovoljno sprijeći počinjenje krivičnoga djela može se osloboditi kazne. To vrijedi i u slučaju pripremanja krivičnoga djela, bez obzira na to je li zakonom određeno kao posebno krivično djelo ili je zakonom propisano kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela (članak 18. stavak 2.). (3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljućuje krivičnu odgovornost, ili dopušta oslobođenje od kazne, ublazavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onome počinitelju, supočinitelju, poticatelju ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. svojstva i okolnosti postoje. Krivična odgovornost i kažnjivost organizatora zločinačkih udruženja Članak 24. Tko radi vršenja Krivičnih djela stvori ili iskoristi organizaciju, bandu, zavjeru, skupinu ili drugo udruženje krivično je odgovoran za sva krivična djela što proizađu iz zločinačkoga plana tih udruženja i kaznit će se kao da ih je sam počinio, bez obzira na to je li i u kojemu je svojstvu izravno sudjelovao u izvršenju pojedinoga od tih djela. 4. Posebne odredbe o krivičnoj odgovornosti za krivična djela počinjena preko tiska i drugih sredstava javnoga infornliranja i komuniciranja Članak 25. (1) Za krivična djela počinjena preko novina ili druge povremene tiskane publikacije, preko radija. televizije ili filmskih novina krivično je odgovoran odgovorni urednik odnosno osoba koja ga zamjenjuje u vrijeme objavljivanja informacije : 1) ako do završetka glavne rasprave pred sudom prvoga stupnja autor ostane nepoznat, 2) ako je informacija objavljena bez autorova pristanka; 3) ako su u vrijeme objavljivanja informacije postojale stvarne ili pravne smetnje za progon autora, koje i dalje traju. (2) Nije krivično odgovoran odgovorni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje, ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u toč.1) do 3) stavka 1. ovoga članka. Krivična odgovornost izdavača, tiskara i proizvođača Članak 26. (1) Kad postoje uvjeti iz članka 25. ovoga Zakona krivično su odgovorni: 1) izdavač - za krivično djelo počinjeno preko nepovremene tiskane publikacije, a ako nema izdavača ili postoje stvarne ili pravne smetnje za njegovo gonjenje - tiskar koji je za to znao, 2) proizvođač - za krivično djelo počinjeno preko gramofonske ploče, magnetofonske vrpce, filma za javno i privatno prikazivanje i dijapozitiva, fonograma, videosredstava, auditivnih sredstava ili sličnih sredstava komuniciranja namijenjenih većem krugu ljudi. (2) Ako je izdavač, tiskar ili proizvodač pravna osoba ili drzavno tijelo, krivično je odgovorna osoba koja odgovara za izdavanje, tiskanje ili proizvodnju. Primjena općih odredaba o krivičnoj odgovornosti Članak 27. Odredbe se o krivičnoj odgovornosti osoba navedenih .u čl. 25. i 26. ovoga zakona primjenjuju samo ako te osobe nisu krivično odgovorne prema općim odredbama o krivičnoj odgovornosti ovoga zakona. 5. Način, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnoga djela Način izvršenja krivlčnog djela Članak 28. (1) Krivično se djelo može počiniti činjenjem ili nečinjenjem. (2) Krivično djelo može biti počinjeno nečinjenjem samo kad počinitelj propusti činjenje koje je bio duzan izvršiti. Vrijeme izvršenfa krivičnog djela . Članak 29. Krivično je djelo počinjeno u vrijeme kad je počinitelj radio ili bio duzan raditi, bez obzira na to kad je posljedica nastupila. Mjesto izvršenfa krivičnoga djela Članak 30. (1) Krivično je djelo počinjeno i u mjestu gdje je počinitelj radio, ili je bio duzan raditi, i u mjestu gdje je nastupila posljedica. (2) Pripremanje i pokušaj krivičnoga djela smatraju se izvršenima i u mjestu gdje je počinitelj radio i u mjestu gdje je, prema njegovu umišljaju, posljedica trebala nastupiti ili je mogla nastupiti. Glava treća KAZNE 1. Svrha kažnjavanja, vrste kazna i uvjeti za njihovo izricanje Svrha kažnjavanja Članak 31. Unutar opće svrhe krivičnih sankcija (članak 5. stavak 2.), svrha je kažnjavanja: 1) sprečavanje počinitelja da počini krivična djela i njegov preodgoj, 2) odgojni uticaj na druge da ne čine krivična djela, 3) jačanje morala društva i utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana. Vrste kazna Članak 32. Za krivična se djela mogu krivično odgovornim počiniteljima izreći ove kazne: 1) zatvor. 2) novčana kazna. Glavne i sporedne kazne Članak 33. (1) Kazna zatvora mote se izreći samo kao glavna kazna. (2) Novčana se kazna može izreći i kao glavna i kao posredna kazna. (3) Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna. Zakonitost u izricanju kazne Članak 34. (1) Počinitelju se krivičnoga djela izriče kazna propisana za počinjeno krivično djelo, a blaza ili stroza, kazna od propisane može se izreći samo uz uvjete predviđene ovim Zakonom. (2) Za krivična se djela počinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti zatvorom ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Zatvor Članak 35. (1) Zatvor ne može biti kraći od petnaest dana ni dulji od petnaest godina. (2) Kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina može se izreći semo,za najteže oblike krivičnoga djela. (3) Ako je za krivično djelo počinjeno s umišljajem propisan zatvor u trajanju do petnaest godina, može se za teške oblike toga djela propisati i zatvor od dvadeset godina. (4) Zatvor se izriće na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane , (5) Zatvor se izdrzava u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrzavanje kazne. (6) Osuđenik koji izdrži polovicu kazne zatvora, a iznimno i onaj koji izdrži trećinu te kazne, može se otpustiti s izdrzavanja kazne uz uvjet da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne počini novo krivično djelo (uvjetni otpust). Novčana kazna Članak 36. (1) Novčana kazna ne može biti manja od pet tisuća hrvatskih dinara. Novčana kazna ne može biti veća od dva milijuna hrvatskih dinara, a za krivična djela počinjena iz koristoljublja - veća od pet milijuna hrvatskih dinara. (2) U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od petnaest dana ni dulji od tri mjeseca, ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđenik isplati novčanu kaznu i u otplatama, ali rok isplate ne može biti dulji od dvije godine. (3) Ako se novčana kazna ne može ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih započetih deset tisuća hrvatskih dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor ne može biti dulji od šest mjeseci. (4) Isplati li osuđenik samo dio novčane kazne, ostatak će se razmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđenik isplati ostatak novčane kazne, izvršenje će se zatvora obustaviti. (5) Nakon osuđenikove smrti novčana se kazna neće izvršiti. 2. Odmjeravanje kazne Opća pravila o odmjeravanju kazne Članak 37. (1) Sud će počinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući na umu svrhu kažnjavanja i uzimljući u obzir sve okolnosti što utjeću da kazna bude manje ili veća (olakotne I otegotne okolnosti), a osobito: stupanj Krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost ugrozavanja ili povrede zaštićenoga dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne prilike i njegovo drzanje nakon počinjenoga krivičnog djela te druge okolnosti što se odnose na počiniteljevu ličnost. (2) Kad·sud odmjeruje kaznu počinitelju za krivično djelo počinjeno u povratu, osobito će uzeti u obzir da li je prijašnje djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela počinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od prijašnje osude odnosno od izdrzane ili oproštene kazne. (3) Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i počiniteljevo imovno stanje, uzimljući pri tome u obzir njegove prihode, njegovu imovinu i njegove obiteljske obveze. Ublazavanje kazne Članak 38. Sud može počinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili primijeniti blažu vrstu kazne: 1) kad zakon predviđa da se počinitelj može blaže kazniti, 2) kad utvrdi da postoje osobito olakotne okolnosti, tako da bi se i ublaženom kaznom mogla postići svrha kažnjavanja. Granice ublazavanja kazne Članak 39 . (1) Kad postoje uvjeti za ublazavanje kazne iz članka 38. ovoga Zkona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora, 2) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora, 3) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora, 4) ako je za krivično djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju manje od jedne godine, kazna se može ublažiti do petnaest dana zatvora, 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna, 6) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do pet tisuća hrvatskih dinara. (2) Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stavka 1. ovoga članka, sud će osobito uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za krivično djelo. Oslobođenje od kazne Članak 40. (1) Sud može osloboditi kazne počinitelja krivičnoga djela samo kad to zakon izričito predviđa. (2) Kad je sud ovlašten počinitelja krivičnoga djela osloboditi kazne, može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublazavanje kazne. Posebni temelj za oslobođenje od kazne Članak 41. Sud može osloboditi kazne počinitelja krivičnoga djela počinjenoga iz nehata kad posljedice djela tako teško pogađaju počinitelja da izricanje kazne u takvu slučaju o_ito ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. Pooštravanje kazne u slučaju višestrukoga povrata Članak 42. (1) Za krivično djelo počinjeno s umišljajem za koje je propisana kazna zatvora sud može izreći, strožu kaznu od propisane uz ove uvjete: 1) ako je počinitelj već bio dva ili više puta osuđen za krivična djela počinjena s umišljajem na zatvor od najmanje jedne godine i pokazuje sklonost činjenju krivičnih djela, 2) ako od dana počiniteljeva otpuštanja s izdrzavanja prije izrečene kazne do izvršenja novoga krivičnog djela nije proteklo pet godina. (2) Stroza kazna ne smije premašiti dvostruku mjeru propisane kazne ni petnaest godina zatvora. (3) Prosuđujući da li da izrekne kaznu strožu od propisane sud će naročito uzeti u obzir sklonost počinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su počinjena, okolnosti uz koje su počinjena te potrebu da se radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja izrekne takva kazna. Stjecaj krlvičnih djela Članak 43. (1) Ako je počinitelj,jednom radnjom ili "s više radnja počinio više krivičnih djela za koje mu se istodobno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za sva ta djela izreći jedinstvenu kaznu. (2) Jedinstvenu će kaznu sud izreći prema ovim pravilima: 1) ako je za neko krivično djelo u stjecaju utvrdio kaznu zatvora od dvadeset godina, izreći će samo tu kaznu, 2) ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbroj utvrđenih kazna niti premašiti petnaest godina zatvora, 3) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može biti veća od osam godina zatvora, 4) ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio samo novčane kazne, povisit će najvišu utvrđenu kaznu, ali ona ne smije premašiti zbog utvrđenih kazni dva milijuna hrvatskih, dinara, odnosno pet milljuna hrvatskih dinara kad su jedno ili više krivičnih djela počinjenih iz koristoljublja, 5) ako je za neka krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu prema odredbama toč. 2 do 4. ovoga stavka. (3) Sporednu će kaznu sud izreći ako je utvrđena barem za jedno krivično djelo u stjecaju, a ako je utvrdio više novčanih kazna, izreći će jednu novčanu kaznu prema odredbi točke 4. stavka 2. ovoga članka. (4) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkoga zatvora, izreći će zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predviđenih u toč. 1. do 3. stavka 2. ovoga članka. Odmjeravanje kazne osuđeniku Članak 44. (1) Ako se osuđeniku sudi za krivično djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavanje kazne na temelju prijašnje osude, ili za krivično djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba članka 43. ovoga Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne što ih je osuđenik izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora. (2) Za krivično djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora sud će počinitelju izreći kaznu neovisno o prije izrećenoj kazni, ako se primjenom odredaba članka 43, ovoga Zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanoga dijela prije izrečene kazne. (3) Osuđenik koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora počini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili zatvor do jedne godine, kaznit će se disciplinski. Uračunavanje pritvora i prijašnje kazne Članak 45. (1) Vrijeme provedeno u pritvoru te svako lišenje slobode u vezi s Krivičnim djelom uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkoga zatvora i novčanu kaznu. (2) Zatvor ili novčana kazna što ih je osuđenik izdržao odnosno platio za prekršaj ili privredni prijestup, te kazna ili disciplinska mjera lišenja slobode koje je izdržao zbog povrede vojne discipline, uračunavaju se u kaznu izrečenu za krivično djelo kojega obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja, privrednoga prijestupa odnosno povrede vojne discipline. (3) Pri svakome uračunavanju, izjednačuje se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkoga zatvora, dan zatvora i deset tisuća hrvatskih dinara novčane kazne. Glava četvrta UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA Svrha uvjetne osude I sudske opomene Članak 46. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak 4. stavak 2.) svrha je uvjetne osude i sudske opomene da se prema krivično odgovornom počinitelju ne primjeni kazna za manje društveno opasna djela, kad to nije nužno radi krivično-pravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno utjecati na počinitelja da više ne čini Krivičnih djela Uvjetna osuda Članak 47. (1) Uvjetnom osudom sud počinitelju krivičnoga djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme što ga odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina (vrijeme kušnje), ne počini novoga krivičnog djela. (2) Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđenik u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu Krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu što ju je uzrokovao krivičnim djelom ili ne ispuni drugih obveza predviđenih krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obveza utvrđuje sud unutar određenoga vremena kušnje. (3) Sigurnosne mjere izrečene uz uvjetnu osudu - izvršuju se. Uvjeti za izricanje uvjetne osude Članak 48. (1) Uvjetna se osuda može izreći kad je počinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna. (2) Uvjetna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublaživanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora. (3) Odlučujući da li da izrekne uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, osobito uzeti u obzir počiniteljevu ličnost, njegov prijašnji život, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnoga djela, stupanj Krivične odgovornosti i druge okolnosti uz koje je djelo počinjeno. (4) Ako je počinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. uvjetna se osuda može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Opozivanje uvjetne osude zbog novoga krivičnog djela Članak 49. (1) Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik u vrijeme kušnje počini jedno krivično djelo za koje je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u duljem trajanju ili više takvih Krivičnih djela. (2) Ako osuđenik u vrijeme kušnje počini jedno krivično djelo za koje je utvrđena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna ili više takvih Krivičnih djela, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti što se odnose na počinjena krivične djela i počinitelja, s osobito srodnost počinjenih Krivičnih djela, njihovo značenje i pobude iz kojih su počinjena odlučiti hoće li opozvati uvjetnu osudu. Pri tome sud obvezuje zabrana izricanja uvjetne osude ako počinitelju za krivična djela utvrđena u uvjetnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju više od dvije godine (članak 48. stav 1.). (3) Opozove li uvjetnu osudu, sud će primjenom odredaba članka 43. ovoga Zakona izreći jedinstvenu kaznu i za prije počinjeno i za novo krivično djelo, uzimljući kaznu iz opozvane uvjetne osude kao uvrđenu. (4) Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud može za novo počinjeno krivično djelo izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud ustanovi da i za novo krivično djelo treba izreći uvjetnu osudu, utvrdit će, primjenoni odredaba članka 43. ovoga Zakona, jedinstvenu kaznu i za prije počinjeno i za novo krivično djelo te će odrediti novo vrijeme kušnje, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti nove presude. Osuđeniku kojemu za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme se provedeno na izdržavanju te kazne neće računati u vrijeme kušnje utvrđeno uvjetnom osudom za prijašnje djelo. Opozivanje uvjetne osude zbog prije počinjenoga krivičnog djela Članak 50. (1) Sud će opozvati uvjetnu osudu utvrdi li nakon njezina izricanja da je osuđenik počinio krivično djelo prije nego što je uvjetno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo temelja za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U tome će slučaju primijeniti odredbu članka 49. stavka 3. ovoga Zakona. (2) Ako sud ne opozove uvjetnu osudu, primjenit će odredbu članka 49. stavka 4. ovoga Zakona. Opozivanje uvjetne osude zbog neispunjenja određenih obveza Članak 51. Ako je uvjetnom osudom osuđeniku određeno ispunjenje neke obveze iz članka 47. stavka 2. ovoga Zakona, a on ne ispuni tu obvezu u roku određenom u presudi, sud može, u vremenu kušnje, produljiti rok za ispunjenje obveze ili može opozvati uvjetnu kaznu i izreći kaznu koja je utvrđena u uvjetnoj kazni. Utvrdi li da osuđenik iz opravdanih razloga ne može ispuniti postavljenu obvezu, sud će ga osloboditi ispunjenja te obveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obvezom predvidenom zakonom. Rokovi za opozivanje uvjetne osude Članak 52. (1) Uvjetna se osuda može opozvati u vremenu kušnje. Ako osuđenik u tome vremenu počini krivično djelo koje povlaći opoziv uvjetne osude, a to presudom bude utvrđeno tek pošto protekne kušnja, uvjetna se osuda može opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme kušnje. (2) Ne ispuni li osuđenik u određenom roku neku obvezu iz članka 47. stavka 2. ovoga Zakona sud može, najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme kušnje, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uvjetnoj osudi. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom Članak 53. (1) Uz uvjete utvrđene u zakonu sud može odrediti da se počinitelj kojemu je izrečena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme unutar vremena kušnje. (2) Zaštitni nadzor obuhvaća zakonom predvidene mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite. (3) Utvrdi li sud za trajanja zaštitnoga nadzora da je ispunjena svrha te mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije proteka određenog vremena. (4) Ako osuđenik kojemu je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjuje obveze što mu ih je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može prijašnje obveze zamijeniti drugim ili produljiti trajanje zaštitnoga nadzora unutar vremena kušnje, ili opozvati uvjetnu osudu. Sudska opomena Članak 54. (1) Sudska se opomena može izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a počinjena su uz takve olakotne okolnosti koje ih čine osobito lakima. (2) Za stanovita kriviena djela i uz uvjete predviđene zakonom sudska se opomena može izreći i kad je propisan zatvor do tri godine. (3) Sudsku opomenu sud može izreći za više Krivičnih djela počinjenih u stjecaju ako za svako od tih djela postoje uvjeti iz st. 1. ili 2. ovoga članka. (4) Odlučujući da li da izrekne sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, naročito uzeti u obzir počiniteljevu ličnost, njegov prijašnji život, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, stupanj krivične odgovornosti i druge okolnosti uz koje je djelo počinjeno. (5) Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Republike Hrvatske. Glava peta SIGURNOSNE MJERE Svrha sigurnosnth mjera Članak 55. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak 4. stavak 2.), svrha je sigurnosnih mjera da se uklone stanja ili uvjeti koji mogu utjecati da počinitelj ubuduće čini krivična djela. Vrste sigurnosnih mjera Članak 56. Počiniteljima se Krivičnih djela mogu izreći ove sigurnosne mjere: 1) obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, 2) obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, 3) obvezno liječenje alkoholičara i narkomana, 4) zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti. 5) zabrana javnoga istupanja 6) zabrana upravljanja motornim vozilom, 7) oduzimanje predmeta, 8) protjerivanje stranaca iz zemlje. Izricanje sigurnosnth mjera Članak 57. (1) Sud može počinitelju krivičnog djela izreći jednu sigurnosnu mjeru ili više takvih mjera kad postoje ovim Zakonom predviđeni uvjeti za njihovo izricanje. (2) Obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi izriču se neuračunljivim počiniteljima krivičnoga djela samostalno. Uz te se mjere mogu izreći zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana javnoga istupanja, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. (3) Zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći ako je počinitelju izrečena kazna, uvjetna osuda, sudska opomena ili oslobođenje od kazne. (4) Obvezno liječenje alkoholičara i narkomana, zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana javnoga istupanja i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je počinitelju izrečena kazna ili uvjetan osuda. Obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi Članak 58. (1) Počinitelju koji krivično djelo počini u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi ako utvrdi da je opasan za okolinu i da je radi uklanjanja te opasnosti potrebno njegovo liječenje i čuvanje u takvoj ustanovi. (2) Mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud će obustaviti kad utvrdi da više nije potrebno počiniteljevo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, (3) Počinitelju koji krivično djelo počini,u stanju bitno smanjene uračunljivosti, pa bude osuđen na zatvor, vrijeme se provedeno u zatvorenoj ustanovi urađunava u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je to vrijeme kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će naročito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne što ga osuđenik nije izdržao. Obvezao psihijatrijsko liječenje na slobodi Članak 59. (1) Počinitelju koji krivično djelo počini u stanju neuračunljivosti sud će izreći obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da je opasan za okolinu, a za uklanjanje je te opasnosti dovoljno njegovo liječenje, na slobodi. (2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i neuračunljivome počinitelju prema kojemu je određeno obvezno psihijatrijsho liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi kad sud na temelju rezultata liječenja, utvrdi da više nije potrebno njegovo čuvanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi, već samo njegovo liječenje na slobodi. (3) Uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka sud može izreći obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i počinitelju kojemu je uračunljivost bitno smanjena i koji je na temelju članka 58. stavka 3. ovoga Zakona pušten na uvjetni otpust. (4) Obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi ne može trajati dulje od dvije godine. (5) Ako se u slučajevima iz stavka 1. do 2. ovoga članka počinitelj ne podvrgne liječenju na slobodi, ili ga samovoljno napusti, ili unatoč liječenju postane toliko opasan za okolinu da je potrebno njegovo čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Obvezno liječenje alkoholičara i narkomana Članak 60. (1) Počinitelju koji počini krivično djelo zbog ovisnosti o stalnoj upotrebi alkohola ili opojnih droga i kod kojega postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i nadalje činiti krivična djela sud može izreći obvezno liječenje. (2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Vrijeme se provedeno u takvoj ustanovi uračunava u kaznu. (3) Izričući uvjetnu osudu sud može počinitelju narediti liječenje na slobodi, uzimljući pri tome naročito u obzir počiniteljevu spremnost da se podvrgne takvu liječenju. Ne podvrgne li se počinitelj bez opravdana razloga liječenju na slobodi, ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se opozove uvjetna osuda ili da se mjera obveznoga liječenja alkoholičara i narkomana prinudno provede u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. (4) Ako je ta mjera izrečena uz uvjetnu osudu, može trajati najdulje dvije godine. Zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti Članak 61. (1) Sud može počinitelju krivičnog djela zabraniti da se bavi određenim pozivom ili da obavlja stanovite samostalne djelatnosti, sve ili neke dužnosti u vezi s raspolaganjem, upotrebom, upravljanjem ili rukovanjem društvenom imovinom ili s čuvanjem te imovine, ako je počinitelj zloupotrijebio svoj položaj, obavljanje djelatnosti ili dužnosti da bi počinio krivično djelo, ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo daljnje obavljanje takve djelatnosti bilo opasno. (2) Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje uračunava u vrijeme trajanja te mjere. (3) Izrićući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti. Zabrana javnog nastupa Članak 62. (1) Sud može počinitelju krivičnog djela zabraniti javno istupanje u štampi, na radiju, televiziji i javnim skupovima te obavljanje izdavačke djelatnosti, ako je počinitelj zloupotrijebio javno istupanje za izvršenje krivičnoga djela ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo daljnje javno istupanje bilo opasno. (2) Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere. (3) Izričući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu javnoga istupanja. Zabrana upravljanja motornim vozilom Članak 63. (1) Počinitelj krivičnoga djela kojim se ugrozava javni promet sud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. (2) Mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud može izreći ako ustanovi da okolnosti uz koje je djelo počinjeno ili prijašnje počiniteljevo kršenje prometnih propisa pokazuje da je opasno da on upravlja motornim vozilom određene vrste il kategorije. Odlučujući da li da izrekne tu mjeru, sud će uzeti u obzir i to je li počinitelj po zanimanju vozač motornog vozila. (3) Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava vrijeme trajanja te mjere. (4) Ako je mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena osobi koja ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, ona obuhvaća zabranu njezine upotrebe na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme od tri mjeseca do pet godina. (5) Izričući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom. Oduzimanje predmeta Članak 64. (1) Predmeti koji su upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenje krivičnoge djela ili koji su nastali krivičnim djelom mogu se oduzeti ako su počiniteljevo vlasništvo. (2) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se oduzeti i kad nisu počiniteljevo vlasništvo ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili moralni razlozi, ali se time ne zadire u pravo trećih osoba na naknadu štete od počinitelja. (3) Zakonom se može odrediti obvezno oduzimanje predmeta. Protjerivanje stranca iz zemlje Članak 65. (1) Sud može strancu izreći protjerivanje s teritorija Republike Hrvatske za vrijeme od jedne godine do deset godina ili zauvijek. (2) Prosudujući da li da izrekne mjeru iz stavka 1. Ovoga članka sud će uzeti u obzir pobude iz kojih je krivično djelo počinjeno, način izvršenja krivičnoga djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljnjega boravka stranca u Republici Hrvatskoj. (3) Vrijeme se trajanja protjerivanja računa od dana pravomoćnosti odluke ali se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere. Glava šesta OPĆA PRAVILA O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLIETNIKA Važenje posebnih krivičnopravnih odredaba za maloljetnike Članak 66. Posebne se odredbe što vrijede za maloljetne počinitelje Krivičnih djela primjenjuju uz uvjete predviđene u odredbama ove glave i na punoljetne osobe kad im se sudi za krivična djela što su ih počinili kao maloljetnici, a iznimno i na osobe koje su počinile krivično djelo kao mlađi punoljetnici. Isključenje krivičnih sankcija prema djeci Članak 67. Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije navršio 14 godina (dijete) ne mogu se primjeniti krivične sankcije. Krivične sankcije prema maloljetnicima Članak 68. (1) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnoga djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo odgojne mjere. (2) Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnoga djela navršin šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere uz uvjete predvidene ovim zakonom, a iznimno mu se može izreći maloljetnički zatvor. (3) Sigurnosne mjere mogu se izreći maloljetnicima uz uvjete što ih predviđa zakon. (4) Maloljetniku se ne može izreći sudska opomena ni uvjetna osuda. Svrha odgojnlh mjera I maloljetničkoga zatvora Članak 69. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak 4. stavak 2.) svrha je odgojnih mjera i maloljetničkoga zatvora da se davanjem zaštite i pomoći maloljetnim počiniteljima krivičnih djela, nadziranjem njih, njihovim strućnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i ispravan razvoj. Uz to, svrha je maloljetničkoga zatvora pojačani utjecaj na maloljetne počinitelje da ubuduće ne čine Krivičnih djela te na druge maloljetnike da ne čine Krivičnih djela. Vrste odgojnih mjera Članak 70. (1) Odgojne su mjere disciplinske, mjere pojačanoga nadzora i zavodske. (2) Disciplinske se mjere izriću prema maloljetniku prema kojemu nije potrebno poduzeti trajnije odgojne mjere, a osobito ako je počinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. (3) Mjere poja anoga nadzora izriću se prema maloljetniku prema kojemu treba poduzeti trajnije odgojne mjere, mjere preodgajanja ili liječenja s odgovarajućim nadzorom, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanja iz dotadašnje okoline. (4) Zavodske se mjere izriču prema maloljetniku prema kojemu treba poduzeti trajnije odgojne mjere, mjere preodgajanja ili liječenja i njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje okoline. Te mjere ne mogu trajati dulje od pet godina. Izmjena odluke o odgojnim mjerama i obustava njihova izvršenja Članak 71. Uz uvjete predviđene zakonom sud može obustaviti izvršenje odgojne mjere, zamijeniti je drugom odgojnom mjerom, vršiti druge izmjene u izrečenoj odgojnoj mjeri ili odlučiti da se izrečena odgojna mjera ne izvrši, ako je od njezina izricanja proteklo stanovito vrijeme a izvršenje još nije započelo. Kažnjavanje starijih maloljetnika Članak 72. Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je počinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od pet godina zatvora, a zbog teških posljedica djela i visokoga stupnja Krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru. Maloljetnički zatvor Članak 73. (1) Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od jedne godine ni dulji od deset godina, a izriće se na pune godine ili na pola godine. (2) Odmjerujući kazne starijemu maloljetniku za određeno krivično djelo sud ne može izreći maloljetnički zatvor u trajanju duljem od propisane kazne zatvora za to djelo, ali ga ne obvezuje najmanja propisana mjera te kazne. Izricanje odgojnih mjera i maloljetničkoga zatvora za krivična djela u stjecanju Članak 74. (1) Za krivična djela u stjecaju sud izriće maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru odnosno samo kaznu maloljetničkoga zatvora, kad postoje zakonski uvjeti za izricanje te kazne i kad sud ustanoviti da je treba izreći. (2) Prema odredbi stavka 1. ovoga članka sud će postupiti i kad nakon izrečene odgojne mjere odnosno maloljetničkoga zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihova izricanja počinio neko krivično djelo. Zastara Izvršenja kazne maloljetničkoga zatvora Članak 75. Kazna se maloljetničkoga zatvora ne može izvršiti ako protekne: 1) deset godina od osude na maloljetnički zatvor u trajanju više od pet godina, 2) pet godina od osude na maloljetnički zatvor u trajanju više od tri godine, 3) tri godine od osude na maloljetnički zatvor u trajanju do tri godine. Izricanje Krivičnih sankcija punoljetnim osobama za djela što ih počine kao maloljetnici Članak 76. (1) Punoljetnoj se osobi koja je navršila dvadeset i jednu godinu ne može suditi za krivično djelo što ga je počinila kao mlađi maloljetnik: (2) Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset i jednu godinu, može joj se suditi samo za krivična djela za koja je propisana kazna teza'od pet godina zatvora. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. Prosudujući hoće li tu mjeru izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu počinjenoga djela, vrijeme što je proteklo od njegova izvršenja, počiniteljevo vladanje i svrhu te odgojne mjere. (3) Punoljetnoj se osobi može za krivično djelo što ga je počinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuča zavodska odojna mjera, a uz uvjete iz članka 72. ovoga Zakona, kazna maloljetničkoga zatvora. Prosuđujući hoće li i koju će od tih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu počinjenoga djela, vrijeme koje je proteklo od njegova izvršenja, počiniteljevo vladanje te svrhu što je treba postići tim sankcijama. (4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, punoljetnoj osobi koja je u vrijeme sudenja navršila dvadeset i jednu godinu sud može, umjesto maloljetničkoga zatvora, izreći zatvor ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora, izrečena u tome slučaju ima u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkoga zatvora. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama Članak 77. (1) Počinitelju koji je kao punoljetan počinio krivično djelo, a u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i jednu godinu, sud može izreći odgovarajuču mjeru pojačanog nadzora ili zavodsku mjeru ako se, s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti uz koje je djelo počinio, može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne. (2) Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može, uz uvjete predviđene ovim Zakonom, izreći sve sigurnosne mjere osim zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti i zabrane javnog istupanja (3) Izrečena odgojna mjera može trajati najviše do počiniteljeve navršene dvadeset i treće godine. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora Članak 78. Odgojne mjere i maloljetnički zatvor ne povlače pravnih posljedica koje se sastoje u zabrani stjecanja odredenih prava (članak 84. stavak 2.) Glava sedma ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM Temelj oduzimanja imovinske koristi Članak 79. (1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu Krivičnim djelom. (2) Korist iz stavka 1. ovog članka oduzet će se sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je krivično djelo počinjeno, uz uvjete predviđene ovim zakonom. Način oduzimanja imovinske koristi Članak 80. (1) Od počinitelja će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist što su pribavljeni krivičnim djelom, a ako oduzimanje nije moguće, počinitelj će se obvezati da plati svotu novca koja odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. (2) Imovinska se korist pribavljena krivičnim djelom može oduzeti od osoba na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako su one znale ili mogle znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Kad je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzet će se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Zaštita oštećenika Članak 81. (1) Ako je oštećeniku u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi ako ona prelazi oštećenikov dosuđeni imovinskopravni zahtjev. (2) Oštećenik koji je u krivičnome postupku što se tiče svojega imovinskoga zahtjeva upućen na parnicu može tražiti da se namiri iz oduzete vrijednosti ako pokrene parnicu u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke kojom je upućen na parnicu i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. (3) Oštećenik koji u krivičnom postupku ne prijavi imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svojega zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzimlje imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravomoćnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi, i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Oduzimanje imovinske koristi od organizacije ili zajednice Članak 82. Ako je počiniteljevim Krivičnim djelom pribavljena imovinska korist za organizaciju ili zajednicu, ta će se korist oduzeti od te organizacije ili zajednice. Glava osma PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude Članak 83. (1) Osude za određena krivična djela ili na određene kazne mogu imati za pravnu posljedicu prestanak odnosno gubitak određenih prava ili zabranu stjecanja određenih prava. (2) Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo počinitelju izrečena novčana kazne uvjetna osuda ili sudska opomena ili kad je počinitelj oslobođen kazne. (3) Pravne se posljedice osude mogu predvidjeti samo zakonom, i nastupaju po sili zakona kojim su predviđene. Vrste pravnih posljedica osude Članak 84. (1) Pravne posljedice osude što se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: 1) Prestanak obavljanja javnih ovlaštenja, određenih poslova ili funkcija u tijelima vlasti ili javnim poduzećima, 2) prestanak radnog odnosa ili prestanak obavljanja određenoga zvanja, poziva ili zanimanja 3) gubitak čina vojnoga starješine ili klase vojnog službenika, 4) oduzimanje odlikovanja, (2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani stjecanja određenih prava jesu: 1) Zabrana obavljanja javnih ovlaštenja određenih poslova ili funkcija u tijelima vlasti ili javnim poduzećima, 2) zabrana istupanja u tisku, na radiju, televiziji ili javnim skupovima, zabrana obavljanja izdavačke djelatnosti ili zabrana sudjelovanja u osnivanju udruženja. 3) zabrana stjecanja određenog zvanja, poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi, 4) zabrana stjecaja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom državnih tijela. Početak i trajanje pravnih posljedica osude Članak 85. (1) Pravne posljedice osude nastupaju na dan pravomoćnosti presude, (2) Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabranama stjecanja određenih prava traju najdulje deset godina od dana izdrzane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje. (3) Brisanjem osude prestaju pravne posljedice osude. Glava deveta REHABILITACIJA, BRISANJE OSUDE I UVJETI ZA DAVANJE PODATAKA IZ KAZNENE EVIDENCIJE Rehabilitacija Članak 86. (1) Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom, drugim propisima, općim aktima i kolektivnim ugovorima te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena izrečenom sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka vrijedi i za osobe u uvjetnome otpustu, ako njihova prava nisu ograničena posebnim zakonskim odredbama o uvjetnome otpustu. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na temelju sudske odluke Članak 87. (1) Sud može odlučti da prestanu sigurnosne mjere zabrane obavljanja poziva djelatnosti ili dužnosti, zabrane javnoga istupanja i zabrane upravljanja motornim vozilom, ako su protekle tri godine od dana njihova primjenjivanja. (2) Kad proteknu tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude, koja se odnosi na zabranu stjecanja određenoga prava. (3) Prosudujući da li da odredi prestanak sigurnosne mjere odnosno pravne posljedice osude sud će uzeti u obzir osuđenikovo ponašanje poslije osude, njegovu spremnost da nadoknadi štetu uzrokovanu Krivičnim djelom i da vrati imovinsku korist stečenu Krivičnim djelom te druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka sigurnosne mjere odnosno pravne posljedice osude. (4) Prestankom se pravnih posljedica osude ne zadire u prava trećih osoba koja se temelji na osudi. Brisanje osude Članak 88. (1) Osuda o izrečenoj sudskoj opomeni i osuda kojom je počinitelj krivičnoga djela oslobođen kazne brišu se iz kaznene evidencije ako osuđenik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti sudske odluke ne počini novo krivično djelo. (2) Uvjetna se osuda briše iz kaznene evidencije nakon jedne godine od kada je proteklo vrijeme kušnje, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela. (3) Osuda na novčanu kaznu briše se iz kaznene evidenćije kad proteknu tri godine od dana izvrgene, zastarjele ili oproštene kazne, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela. (4) Osude na zatvor do jedne godine i na maloljetnički zatvor brišu se iz kaznene evidencije kad protekne pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela. (5) Sud može na molbu osuđenika odrediti da se briše iz kaznene evidencije osuda na zatvor u trajanju više od jedne godine do tri godine, ako je proteklo pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, a u tome vremenu osuđenik nije počinio novoga krivičnog djela. Odlučujući o brisanju osude sud će voditi računa o osuđenikovu vladanju nakon izdržane kazne, o prirodi krivičnoga djela te o drugim okolnostima što mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude. (6) Osude se ne mogu brisati iz kaznene evidencije za vrijeme trajanja sigurnosnih mjera. (7) Ako je u roku za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju više od tri godine, neće se izbrisati ni prijašnje ni kasnije osude. (8) Više osuda iste osobe mogu se izbrisati iz kaznene evidencije samo istodobno, i to ako postoje uvjeti za brisanje svake od tih osuda. Davanje podataka iz kaznene evidencije Članak 89. (1) Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati sudu, javnome tužiteljstvu i tijelima unutarnjih poslova u vezi s Krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe koja je već bila osuđena, nadležnim tijelima za izvršenje Krivičnih sankcija i nadležnim tijelima koji sudjeluju u postupku davanja, amnestije, pomilovanja ili brisanja osude. (2) Podaci se iz kaznene evidencije mogu, na obrazložen zahtjev, dati i državnim tijelima, ako još traju određene pravne posljedice osude ili sigurnosne mjere ili ako za to postoji opravdan interes utemeljen na zakonu. (3) Kad je osuda izbrisana, podaci se o toj osudi nikome ne daju, osim sudu, javnom tužiteljstvu i tijelima unutarnjih poslova u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe kojoj je osuda izbrisana. (4) Nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti. (5) Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđivanosti ili neosuđivanosti samo ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja njihovih prava u inozemstvu. Glava deseta ZASTARA Zastara krivičnoga gonjenja Članak 90. (1) Ako u ovome Zakonu nije drugačije određeno, krivično se gonjenje ne može poduzeti kad protekne: 1) dvadeset pet godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju od dvadeset godina, 2) petnaest godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od deset godina. 3) deset godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od pet godina, 4) pet godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od tri godine, 5) tri godine od izvršenja krivičnog djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od jedne godine, 6) dvije godine od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju od jedne godine ili novčana kazna, (2) Ako je za krivično djelo propisano više kazna, rok se zastare određuje prema najtežoj propisanoj kazni. Tok i prekid zastarijevanja krivičnoga gonjenja Članak 91. (1) Zastarijevanje krivičnoga gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo počinjeno. (2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu gonjenje ne može otpočeti ili produljiti. (3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzimlje radi gonjenja počinitelja zbog počinjenoga krivičnog djela. (4) Zastarijevanje se prekida i kad počinitelj dok teče rok zastare počini isto tako teško ili teže krivično djelo. (5) Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teči. (6) Zastara krivičnoga gonjenja nastaje u svakome slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru krivičnoga gonjenja. Zastara izvršenja kazne Članak 92. Ako u ovome Zakonu nije drugačije određeno, izrečena se kazna ne može izvršiti kad protekne: 1) dvadeset pet godina od osude na zatvor u trajanju od dvadeset godina, 2) petnaest godina od osude na zatvor u trajanju više od deset godina, 3) deset godina od osude na zatvor u trajanju više od pet godina. 4) pet godina od osude na zatvor u trajanju više od tri godine, 5) tri godine od osude na zatvor u trajanju više od jedne godine, 6) dvije godine od osude na zatvor u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu. Zastara izvršenja sporednih kazna i sigurnosnih mjera Članak 93. (1) Zastara izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastaje kad proteknu dvije godine od dana pravomoćnosti presude kojom je ta kazna izrečena. (2) Zastara izvršenja sigurnosnih mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi i oduzimanja predmeta nastaje kad protekne pet godina od dana pravomoćnosti odluke kojom su te mjere izrečene. (3) Zastara izvršenja sigurnosnih mjera zabrane obav ljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrane javnoga istupanja i zabrane upravljanja motornim vozilom nastaje kad protekne vrijeme za koje su te mjere izrečene. Tok i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Članak 94. (1) Zastarijevanje izvršenja kazne počinje od dana kad je presuda postala pravomoćnom, i ako je uvjetna osud opozvana od dana kad je odluka o opozivu postala pravomoćnom. (2) Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se prem zakonu izvršenje kazne ne može poduzeti. (3) Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadle žnoga tijela koja se poduzimlje radi izvršenja kazne. (4) Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. (5) Zastara izvršenja kazne nastaje u svakom slučaj kad protekne dva put onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvršenja kazne. (6) Odredbe st. 2. do 5. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na zastaru izvršenja sigurnosnih mjera. Nezastarivost krivičnih djela genocida i ratnih zloćina Članak 95. Krivično gonjen …