Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst)

Ukratko

Ovaj zakon, Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske, definira što su krivična djela i propisuje krivične sankcije. Njegova je svrha zaštita ljudi, građana i osnovnih vrijednosti Republike Hrvatske od društveno opasnih djelatnosti.

Što regulira

  • Definira krivična djela i krivične sankcije.
  • Propisuje načela zakonitosti u određivanju krivičnih djela i sankcija.
  • Regulira primjenu blažeg zakona u slučaju izmjena.
  • Određuje opću svrhu krivičnih sankcija i ograničenja u njihovom izvršenju.

Koga se tiče

  • Počinitelje krivičnih djela.
  • Odgovorne urednike, izdavače, tiskare i proizvođače u medijima.

Ključne točke

  • Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije počinjenja nije bilo zakonom određeno kao krivično djelo i za koje nije bila propisana kazna (Članak 2.).
  • Ako se zakon izmijeni nakon počinjenja krivičnog djela, primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja (Članak 3. st. 2.).
  • Krivične sankcije su kazne, uvjetna osuda, sudska opomena, sigurnosne mjere i odgojne mjere (Članak 4. st. 1.).
  • Zaštita čovjeka, građanina i osnovnih vrijednosti Republike Hrvatske predstavlja osnov i granice za određivanje krivičnih djela i propisivanje krivičnih sankcija (Članak 1.).
Tekst zakona
Tekst zakona

Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) NN 31/1993 (16.4.1993.), Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (pročišćeni tekst) ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka

  1. Zakona o izmjenama.i dopunama Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine". br. 91/92.), Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske na sjednici
  2. ožujka
  3. godine, utvrdio je pročišćeni tekst Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. PROČIŠČENI TEKST Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske obuhvaća Krivični zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 53/91.), te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 39/
  4. i 91/92., u kojima je naznačeno vrijeme njiliova stupanja na snagu. Klasa: 740-02/92-01/05 Zagreb.
  5. ožujka
  6. Predsjednik Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske Ante Klarić, dipl. iur., v. r. OSNOVNI KRIVIČNI ZAKON REPUBLIKE HRVATSKE (pročišćeni tekst) OPĆI DIO Glava prva OSNOVNE ODREDBE Osnova i granice krivičnopravne prinude Članak
  7. Zaštita čovjeka, građanina Republike Hrvatske i drugih osnovnih vrijednosti Republike i primjenjivanje krivičnopravne prinude, kad je nužna i u kojoj mjeri za suzbijanje opasnih djelatnosti po subjekte navedene u ovom članku, predstavlja osnov i granice za određivanje Krivičnih djela i propisivanje Krivičnih sankcija. Zakonitost u određivanju krivičnih djela i propisivanje krivičnih sankcija Članak
  8. Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je počinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna. Obvezna primjena blažega krivičnog zakona Članak 3.

(1)Na počinitelja se krivičnoga djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme kad je krivično djelo počinjeno.
(2)Izmijeni li se zakon nakon počinjenja krivičnog djela, jedanputa ili više puta; primijenit će se zakon koji je blaži za počinitelja. Krivične sankcije i njihova opća svrha Članak 4.
(1)Krivične su sankcije, kazne, uvjetna osuda i sudska opomena, sigurnosne mjere i odgojne mjere.
(2)Opća je svrha propisivsnja i izricanja krivičnih sankcija suzbijanja društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrozavaju društvene vrijednosti zaštićene Krivičnim zakonodavstvom. Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija Članak
  1. Počinitelju krivičnoga djela u izvršenju Krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo onoliko koliko to odgovara naravi i sadrzaju te sankcije i samo na način kojim se osigurava poštivanje počiniteljeve ličnosti i njegovo ljudsko dostojanstvo. Glava druga KRIVIČNO DJELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST
  2. Opće odredbe o krivičnome djelu i krivičnoj odgovornosti Krivično djelo Članak 6.
(1)Krivično je djelo društveno opasno djelo koje je zakonom određeno kao krivično djelo i kojemu su obilježja određena zakonom.
(2)Nije krivično djelo ono djelo koje je, iako sadrzava obilježja krivičnoga djela određena zakonom, neznatno društveno opasno zbog maloga značenja i zbog neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica. Nužna obrana Članak 7.
(1)Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u nužnoj obrani.
(2)Nužna je ona obrana koja je neophodna da bi počinitelj od sebe ili drugoga odbio istodobni protupravni napad.
(3)Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti a, ako je prekoračenje počinio zbog jake razdraženosti ili prepasti izvazvane napadom, može se i osloboditi kazne. Krajnja nužda Članak 8.
(1)Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno u krajnjoj nuždi.
(2)Krajrija nužda postoji kad je djelo počinjeno radi toga da počinitelj otkloni od sebe ili drugoga istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome počinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
(3)Počinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje počinjeno uz osobito olakotne okolnosti, može se i osloboditi kazne.
(4)Nema krajnje nužde ako je počinitelj bio duzan izložiti se opašnosti. Krivična odgovornost Članak 9.
(1)Krivično je odgovoran počinitelj koji je uračunljiv i koji krivično djelo počini s umišljajem ili iz nehata.
(2)Za krivično djelo počinjeno iz nehata počinitelj je krivično odgovoran, samo kad to zakon određuje. Uračunljivost Članak 10.
(1)Nije uračunljiv počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostaloga duševnog razvoja neuračunljivosti.
(2)Počinitelj krivičnoga djela kojemu je sposobnost da shvati značenje svojega djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekoga stanja iz stavka 1. ovoga članka može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
(3)Krivično je odgovoran počinitelj krivičnoga djela koji je upotrebom alkohola, droga ili na drugi način doveo sebe u stanje u kojemu nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se je doveo u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivičnome djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat. Umišljaj Članak
  1. Krivično je djelo počinjeno s umišljajem kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo izvršenje ili kad je bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njezino nastupanje. Nehat Članak
  2. Krivično je djelo počinjeno iz nehata kad je počinitelj bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti. Odgovornost za težu posljedicu Članak
  3. Kad iz krivičnoga djela proizazi teza posljedica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je počinitelj u odnosu prema toj posljedici postupao iz nehata. Stvarna zabluda Članak 14.
(1)Nije krivično odgovoran počinitelj koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije bio svjestan nekoga njegova zakonom određenoga obilježja ili koji je pogrešno držao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno.
(2)Ako je počinitelj bio u zabludi zbog nehata, krivično je odgovoran za krivično djelo počinjeno iz nehata kad zakon i za takvo djelo određuje krivičnu odgovornost. Pravna zabluda Članak
  1. Počinitelj se krivičnoga djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može blaže kazniti ili osloboditi kazne.
  2. Pripremanje i pokušaj krivičnoga djela Pripremanje Članak 16.
(1)Tko s umišljajem priprema izvršenje krivičnoga djela kaznit će se samo kad to, zbog posebne društvene opasnosti pripremanja. zakon izričito određuje.
(2)Pripremanje se krivičnoga djela može zakonom odrediti kao posebno krivično djelo ili se zakonom može propisati kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela.
(3)Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela, pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnoga djela, u uklanjanju prepreka za izvršenje krivičnoga djela, u dogovaranju. planiranju ili organiziranju s drugima izvršenja krivičnoga djela te u drugim radnjama kojima se stvaraju uvjeti za neposredno izvršenje krivičnoga djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Pokušaj Članak 17.
(1)Tko s umišljajem započne izvršenje krivičnoga djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se za pokušaj krivičnoga djela ako se za to djelo prema zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teza kazna, a za pokušaj drugoga krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2)Počinitelj će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti. Nepodobni pokušaj Članak 18. Počinitelj koji pokuša počiniti krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi kazne. Dobrovoljni odustanak Članak 19.
(1)Počinitelj koji je pripremao ili pokušao počiniti krivično djelo, ali je dobrovoljno odustao od njegova izvršenja, može se osloboditi kazne.
(2)U slučaju dobrovoljnog odustanka, počinitelj će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično djelo.
  1. Suučesništvo u krivičnome djelu Suizvršilaštvo Članak
  2. Počini li više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički krivično djelo, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to djelo. Poticanje Članak 21.
(1)Tko drugoga s umišljajem potakne da počini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam počinio.
(2)Tko drugoga s umišljajem potiće na izvršenje krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći kazna od pet godina zatvora ili teza kazna a djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao za pokušaj krivičnoga djela. Pomaganje Članak 22.
(1)Tko drugome s umišljajem pomogne u izvršenju krivičnoga djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti.
(2)Pomaganjem se u izvršenju krivičnoga djela smatra osobito, davanje savjeta ili uputa kako da se počini krivično djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnoga djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnoga djela te unaprijed obećano prikrivanje krivičnoga djela, počinitelja, sredstava kojima je krivično djelo počinjeno, tragova krivičnoga djela ili predmeta pribavljenih Krivičnim djelom. Granice Krivične odgovornosti i kažnjivosti suučesnika Članak 23.
(1)Supočinitelj je krivično odgovoran u granicama svojega umišljaja ili nehata, a poticatelj i pomagač - u granicama svojega umišljaja.
(2)Supočinitelj, poticatelj ili pomagač koji dobrovoljno sprijeći počinjenje krivičnoga djela može se osloboditi kazne. To vrijedi i u slučaju pripremanja krivičnoga djela, bez obzira na to je li zakonom određeno kao posebno krivično djelo ili je zakonom propisano kažnjavanje za pripremanje određenoga krivičnoga djela (članak 18. stavak 2.).
(3)Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljućuje krivičnu odgovornost, ili dopušta oslobođenje od kazne, ublazavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onome počinitelju, supočinitelju, poticatelju ili pomagaču kod kojega takvi odnosi. svojstva i okolnosti postoje. Krivična odgovornost i kažnjivost organizatora zločinačkih udruženja Članak
  1. Tko radi vršenja Krivičnih djela stvori ili iskoristi organizaciju, bandu, zavjeru, skupinu ili drugo udruženje krivično je odgovoran za sva krivična djela što proizađu iz zločinačkoga plana tih udruženja i kaznit će se kao da ih je sam počinio, bez obzira na to je li i u kojemu je svojstvu izravno sudjelovao u izvršenju pojedinoga od tih djela.
  2. Posebne odredbe o krivičnoj odgovornosti za krivična djela počinjena preko tiska i drugih sredstava javnoga infornliranja i komuniciranja Članak 25.
(1)Za krivična djela počinjena preko novina ili druge povremene tiskane publikacije, preko radija. televizije ili filmskih novina krivično je odgovoran odgovorni urednik odnosno osoba koja ga zamjenjuje u vrijeme objavljivanja informacije : 1) ako do završetka glavne rasprave pred sudom prvoga stupnja autor ostane nepoznat, 2) ako je informacija objavljena bez autorova pristanka; 3) ako su u vrijeme objavljivanja informacije postojale stvarne ili pravne smetnje za progon autora, koje i dalje traju.
(2)Nije krivično odgovoran odgovorni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje, ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u toč.1) do 3) stavka 1. ovoga članka. Krivična odgovornost izdavača, tiskara i proizvođača Članak 26.
(1)Kad postoje uvjeti iz članka 25. ovoga Zakona krivično su odgovorni: 1) izdavač - za krivično djelo počinjeno preko nepovremene tiskane publikacije, a ako nema izdavača ili postoje stvarne ili pravne smetnje za njegovo gonjenje - tiskar koji je za to znao, 2) proizvođač - za krivično djelo počinjeno preko gramofonske ploče, magnetofonske vrpce, filma za javno i privatno prikazivanje i dijapozitiva, fonograma, videosredstava, auditivnih sredstava ili sličnih sredstava komuniciranja namijenjenih većem krugu ljudi.
(2)Ako je izdavač, tiskar ili proizvodač pravna osoba ili drzavno tijelo, krivično je odgovorna osoba koja odgovara za izdavanje, tiskanje ili proizvodnju. Primjena općih odredaba o krivičnoj odgovornosti Članak
  1. Odredbe se o krivičnoj odgovornosti osoba navedenih .u čl.
  2. i
  3. ovoga zakona primjenjuju samo ako te osobe nisu krivično odgovorne prema općim odredbama o krivičnoj odgovornosti ovoga zakona.
  4. Način, vrijeme i mjesto izvršenja krivičnoga djela Način izvršenja krivlčnog djela Članak 28.
(1)Krivično se djelo može počiniti činjenjem ili nečinjenjem.
(2)Krivično djelo može biti počinjeno nečinjenjem samo kad počinitelj propusti činjenje koje je bio duzan izvršiti. Vrijeme izvršenfa krivičnog djela . Članak 29. Krivično je djelo počinjeno u vrijeme kad je počinitelj radio ili bio duzan raditi, bez obzira na to kad je posljedica nastupila. Mjesto izvršenfa krivičnoga djela Članak 30.
(1)Krivično je djelo počinjeno i u mjestu gdje je počinitelj radio, ili je bio duzan raditi, i u mjestu gdje je nastupila posljedica.
(2)Pripremanje i pokušaj krivičnoga djela smatraju se izvršenima i u mjestu gdje je počinitelj radio i u mjestu gdje je, prema njegovu umišljaju, posljedica trebala nastupiti ili je mogla nastupiti. Glava treća KAZNE
  1. Svrha kažnjavanja, vrste kazna i uvjeti za njihovo izricanje Svrha kažnjavanja Članak
  2. Unutar opće svrhe krivičnih sankcija (članak
  3. stavak 2.), svrha je kažnjavanja: 1) sprečavanje počinitelja da počini krivična djela i njegov preodgoj, 2) odgojni uticaj na druge da ne čine krivična djela, 3) jačanje morala društva i utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana. Vrste kazna Članak
  4. Za krivična se djela mogu krivično odgovornim počiniteljima izreći ove kazne: 1) zatvor. 2) novčana kazna. Glavne i sporedne kazne Članak 33.
(1)Kazna zatvora mote se izreći samo kao glavna kazna.
(2)Novčana se kazna može izreći i kao glavna i kao posredna kazna.
(3)Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna. Zakonitost u izricanju kazne Članak 34.
(1)Počinitelju se krivičnoga djela izriče kazna propisana za počinjeno krivično djelo, a blaza ili stroza, kazna od propisane može se izreći samo uz uvjete predviđene ovim Zakonom.
(2)Za krivična se djela počinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti zatvorom ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Zatvor Članak 35.
(1)Zatvor ne može biti kraći od petnaest dana ni dulji od petnaest godina.
(2)Kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina može se izreći semo,za najteže oblike krivičnoga djela.
(3)Ako je za krivično djelo počinjeno s umišljajem propisan zatvor u trajanju do petnaest godina, može se za teške oblike toga djela propisati i zatvor od dvadeset godina.
(4)Zatvor se izriće na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane ,
(5)Zatvor se izdrzava u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrzavanje kazne.
(6)Osuđenik koji izdrži polovicu kazne zatvora, a iznimno i onaj koji izdrži trećinu te kazne, može se otpustiti s izdrzavanja kazne uz uvjet da do isteka vremena za koje je izrečena kazna ne počini novo krivično djelo (uvjetni otpust). Novčana kazna Članak 36.
(1)Novčana kazna ne može biti manja od pet tisuća hrvatskih dinara. Novčana kazna ne može biti veća od dva milijuna hrvatskih dinara, a za krivična djela počinjena iz koristoljublja - veća od pet milijuna hrvatskih dinara.
(2)U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti kraći od petnaest dana ni dulji od tri mjeseca, ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđenik isplati novčanu kaznu i u otplatama, ali rok isplate ne može biti dulji od dvije godine.
(3)Ako se novčana kazna ne može ni prinudno naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih započetih deset tisuća hrvatskih dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor ne može biti dulji od šest mjeseci.
(4)Isplati li osuđenik samo dio novčane kazne, ostatak će se razmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđenik isplati ostatak novčane kazne, izvršenje će se zatvora obustaviti.
(5)Nakon osuđenikove smrti novčana se kazna neće izvršiti. 2. Odmjeravanje kazne Opća pravila o odmjeravanju kazne Članak 37.
(1)Sud će počinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući na umu svrhu kažnjavanja i uzimljući u obzir sve okolnosti što utjeću da kazna bude manje ili veća (olakotne I otegotne okolnosti), a osobito: stupanj Krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost ugrozavanja ili povrede zaštićenoga dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne prilike i njegovo drzanje nakon počinjenoga krivičnog djela te druge okolnosti što se odnose na počiniteljevu ličnost.
(2)Kad·sud odmjeruje kaznu počinitelju za krivično djelo počinjeno u povratu, osobito će uzeti u obzir da li je prijašnje djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela počinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od prijašnje osude odnosno od izdrzane ili oproštene kazne.
(3)Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i počiniteljevo imovno stanje, uzimljući pri tome u obzir njegove prihode, njegovu imovinu i njegove obiteljske obveze. Ublazavanje kazne Članak 38. Sud može počinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili primijeniti blažu vrstu kazne: 1) kad zakon predviđa da se počinitelj može blaže kazniti, 2) kad utvrdi da postoje osobito olakotne okolnosti, tako da bi se i ublaženom kaznom mogla postići svrha kažnjavanja. Granice ublazavanja kazne Članak 39 .
(1)Kad postoje uvjeti za ublazavanje kazne iz članka 38. ovoga Zkona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora, 2) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora, 3) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora, 4) ako je za krivično djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju manje od jedne godine, kazna se može ublažiti do petnaest dana zatvora, 5) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna, 6) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do pet tisuća hrvatskih dinara.
(2)Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stavka 1. ovoga članka, sud će osobito uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za krivično djelo. Oslobođenje od kazne Članak 40.
(1)Sud može osloboditi kazne počinitelja krivičnoga djela samo kad to zakon izričito predviđa.
(2)Kad je sud ovlašten počinitelja krivičnoga djela osloboditi kazne, može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublazavanje kazne. Posebni temelj za oslobođenje od kazne Članak 41. Sud može osloboditi kazne počinitelja krivičnoga djela počinjenoga iz nehata kad posljedice djela tako teško pogađaju počinitelja da izricanje kazne u takvu slučaju o_ito ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja. Pooštravanje kazne u slučaju višestrukoga povrata Članak 42.
(1)Za krivično djelo počinjeno s umišljajem za koje je propisana kazna zatvora sud može izreći, strožu kaznu od propisane uz ove uvjete: 1) ako je počinitelj već bio dva ili više puta osuđen za krivična djela počinjena s umišljajem na zatvor od najmanje jedne godine i pokazuje sklonost činjenju krivičnih djela, 2) ako od dana počiniteljeva otpuštanja s izdrzavanja prije izrečene kazne do izvršenja novoga krivičnog djela nije proteklo pet godina.
(2)Stroza kazna ne smije premašiti dvostruku mjeru propisane kazne ni petnaest godina zatvora.
(3)Prosuđujući da li da izrekne kaznu strožu od propisane sud će naročito uzeti u obzir sklonost počinjenih krivičnih djela, pobude iz kojih su počinjena, okolnosti uz koje su počinjena te potrebu da se radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja izrekne takva kazna. Stjecaj krlvičnih djela Članak 43.
(1)Ako je počinitelj,jednom radnjom ili "s više radnja počinio više krivičnih djela za koje mu se istodobno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za sva ta djela izreći jedinstvenu kaznu.
(2)Jedinstvenu će kaznu sud izreći prema ovim pravilima: 1) ako je za neko krivično djelo u stjecaju utvrdio kaznu zatvora od dvadeset godina, izreći će samo tu kaznu, 2) ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbroj utvrđenih kazna niti premašiti petnaest godina zatvora, 3) ako su za sva krivična djela u stjecaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može biti veća od osam godina zatvora, 4) ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio samo novčane kazne, povisit će najvišu utvrđenu kaznu, ali ona ne smije premašiti zbog utvrđenih kazni dva milijuna hrvatskih, dinara, odnosno pet milljuna hrvatskih dinara kad su jedno ili više krivičnih djela počinjenih iz koristoljublja, 5) ako je za neka krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, a za druga djela novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu prema odredbama toč. 2 do 4. ovoga stavka.
(3)Sporednu će kaznu sud izreći ako je utvrđena barem za jedno krivično djelo u stjecaju, a ako je utvrdio više novčanih kazna, izreći će jednu novčanu kaznu prema odredbi točke 4. stavka 2. ovoga članka.
(4)Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkoga zatvora, izreći će zatvor kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila predviđenih u toč. 1. do 3. stavka 2. ovoga članka. Odmjeravanje kazne osuđeniku Članak 44.
(1)Ako se osuđeniku sudi za krivično djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavanje kazne na temelju prijašnje osude, ili za krivično djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba članka 43. ovoga Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne što ih je osuđenik izdržao uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora.
(2)Za krivično djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora sud će počinitelju izreći kaznu neovisno o prije izrećenoj kazni, ako se primjenom odredaba članka 43, ovoga Zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanoga dijela prije izrečene kazne.
(3)Osuđenik koji za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora počini krivično djelo za koje zakon propisuje novčanu kaznu ili zatvor do jedne godine, kaznit će se disciplinski. Uračunavanje pritvora i prijašnje kazne Članak 45.
(1)Vrijeme provedeno u pritvoru te svako lišenje slobode u vezi s Krivičnim djelom uračunavaju se u izrečenu kaznu zatvora, maloljetničkoga zatvora i novčanu kaznu.
(2)Zatvor ili novčana kazna što ih je osuđenik izdržao odnosno platio za prekršaj ili privredni prijestup, te kazna ili disciplinska mjera lišenja slobode koje je izdržao zbog povrede vojne discipline, uračunavaju se u kaznu izrečenu za krivično djelo kojega obilježja obuhvaćaju i obilježja prekršaja, privrednoga prijestupa odnosno povrede vojne discipline.
(3)Pri svakome uračunavanju, izjednačuje se dan pritvora, dan lišenja slobode, dan maloljetničkoga zatvora, dan zatvora i deset tisuća hrvatskih dinara novčane kazne. Glava četvrta UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA Svrha uvjetne osude I sudske opomene Članak
  1. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak
  2. stavak 2.) svrha je uvjetne osude i sudske opomene da se prema krivično odgovornom počinitelju ne primjeni kazna za manje društveno opasna djela, kad to nije nužno radi krivično-pravne zaštite i kad se može očekivati da će upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska opomena) dovoljno utjecati na počinitelja da više ne čini Krivičnih djela Uvjetna osuda Članak 47.
(1)Uvjetnom osudom sud počinitelju krivičnoga djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme što ga odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina (vrijeme kušnje), ne počini novoga krivičnog djela.
(2)Sud može u uvjetnoj osudi odrediti da će se kazna izvršiti i ako osuđenik u određenom roku ne vrati imovinsku korist pribavljenu Krivičnim djelom, ne nadoknadi štetu što ju je uzrokovao krivičnim djelom ili ne ispuni drugih obveza predviđenih krivičnopravnim odredbama. Rok za ispunjenje tih obveza utvrđuje sud unutar određenoga vremena kušnje.
(3)Sigurnosne mjere izrečene uz uvjetnu osudu - izvršuju se. Uvjeti za izricanje uvjetne osude Članak 48.
(1)Uvjetna se osuda može izreći kad je počinitelju utvrđena kazna zatvora u trajanju do dvije godine ili novčana kazna.
(2)Uvjetna se osuda ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublaživanjem kazne ne može izreći kazna manja od jedne godine zatvora.
(3)Odlučujući da li da izrekne uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, osobito uzeti u obzir počiniteljevu ličnost, njegov prijašnji život, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnoga djela, stupanj Krivične odgovornosti i druge okolnosti uz koje je djelo počinjeno.
(4)Ako je počinitelju utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna. uvjetna se osuda može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Opozivanje uvjetne osude zbog novoga krivičnog djela Članak 49.
(1)Sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik u vrijeme kušnje počini jedno krivično djelo za koje je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili u duljem trajanju ili više takvih Krivičnih djela.
(2)Ako osuđenik u vrijeme kušnje počini jedno krivično djelo za koje je utvrđena kazna zatvora manja od dvije godine ili novčana kazna ili više takvih Krivičnih djela, sud će, pošto ocijeni sve okolnosti što se odnose na počinjena krivične djela i počinitelja, s osobito srodnost počinjenih Krivičnih djela, njihovo značenje i pobude iz kojih su počinjena odlučiti hoće li opozvati uvjetnu osudu. Pri tome sud obvezuje zabrana izricanja uvjetne osude ako počinitelju za krivična djela utvrđena u uvjetnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju više od dvije godine (članak 48. stav 1.).
(3)Opozove li uvjetnu osudu, sud će primjenom odredaba članka 43. ovoga Zakona izreći jedinstvenu kaznu i za prije počinjeno i za novo krivično djelo, uzimljući kaznu iz opozvane uvjetne osude kao uvrđenu.
(4)Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud može za novo počinjeno krivično djelo izreći uvjetnu osudu ili kaznu. Ako sud ustanovi da i za novo krivično djelo treba izreći uvjetnu osudu, utvrdit će, primjenoni odredaba članka 43. ovoga Zakona, jedinstvenu kaznu i za prije počinjeno i za novo krivično djelo te će odrediti novo vrijeme kušnje, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti nove presude. Osuđeniku kojemu za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme se provedeno na izdržavanju te kazne neće računati u vrijeme kušnje utvrđeno uvjetnom osudom za prijašnje djelo. Opozivanje uvjetne osude zbog prije počinjenoga krivičnog djela Članak 50.
(1)Sud će opozvati uvjetnu osudu utvrdi li nakon njezina izricanja da je osuđenik počinio krivično djelo prije nego što je uvjetno osuđen i ako ocijeni da ne bi bilo temelja za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U tome će slučaju primijeniti odredbu članka 49. stavka 3. ovoga Zakona.
(2)Ako sud ne opozove uvjetnu osudu, primjenit će odredbu članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona. Opozivanje uvjetne osude zbog neispunjenja određenih obveza Članak
  3. Ako je uvjetnom osudom osuđeniku određeno ispunjenje neke obveze iz članka
  4. stavka
  5. ovoga Zakona, a on ne ispuni tu obvezu u roku određenom u presudi, sud može, u vremenu kušnje, produljiti rok za ispunjenje obveze ili može opozvati uvjetnu kaznu i izreći kaznu koja je utvrđena u uvjetnoj kazni. Utvrdi li da osuđenik iz opravdanih razloga ne može ispuniti postavljenu obvezu, sud će ga osloboditi ispunjenja te obveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obvezom predvidenom zakonom. Rokovi za opozivanje uvjetne osude Članak 52.
(1)Uvjetna se osuda može opozvati u vremenu kušnje. Ako osuđenik u tome vremenu počini krivično djelo koje povlaći opoziv uvjetne osude, a to presudom bude utvrđeno tek pošto protekne kušnja, uvjetna se osuda može opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme kušnje.
(2)Ne ispuni li osuđenik u određenom roku neku obvezu iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona sud može, najkasnije u roku od jedne godine od dana kad je proteklo vrijeme kušnje, odrediti da se izvrši utvrđena kazna u uvjetnoj osudi. Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom Članak 53.
(1)Uz uvjete utvrđene u zakonu sud može odrediti da se počinitelj kojemu je izrečena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vrijeme unutar vremena kušnje.
(2)Zaštitni nadzor obuhvaća zakonom predvidene mjere pomoći, skrbi, nadzora i zaštite.
(3)Utvrdi li sud za trajanja zaštitnoga nadzora da je ispunjena svrha te mjere, može zaštitni nadzor ukinuti prije proteka određenog vremena.
(4)Ako osuđenik kojemu je izrečen zaštitni nadzor ne ispunjuje obveze što mu ih je sud odredio, sud ga može opomenuti ili može prijašnje obveze zamijeniti drugim ili produljiti trajanje zaštitnoga nadzora unutar vremena kušnje, ili opozvati uvjetnu osudu. Sudska opomena Članak 54.
(1)Sudska se opomena može izreći za krivična djela za koja je propisan zatvor do jedne godine ili novčana kazna, a počinjena su uz takve olakotne okolnosti koje ih čine osobito lakima.
(2)Za stanovita kriviena djela i uz uvjete predviđene zakonom sudska se opomena može izreći i kad je propisan zatvor do tri godine.
(3)Sudsku opomenu sud može izreći za više Krivičnih djela počinjenih u stjecaju ako za svako od tih djela postoje uvjeti iz st. 1. ili 2. ovoga članka.
(4)Odlučujući da li da izrekne sudsku opomenu sud će, vodeći računa o svrsi sudske opomene, naročito uzeti u obzir počiniteljevu ličnost, njegov prijašnji život, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela, stupanj krivične odgovornosti i druge okolnosti uz koje je djelo počinjeno.
(5)Sudska se opomena ne može izreći vojnim osobama za krivična djela protiv oružanih snaga Republike Hrvatske. Glava peta SIGURNOSNE MJERE Svrha sigurnosnth mjera Članak
  1. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak
  2. stavak 2.), svrha je sigurnosnih mjera da se uklone stanja ili uvjeti koji mogu utjecati da počinitelj ubuduće čini krivična djela. Vrste sigurnosnih mjera Članak
  3. Počiniteljima se Krivičnih djela mogu izreći ove sigurnosne mjere: 1) obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, 2) obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, 3) obvezno liječenje alkoholičara i narkomana, 4) zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti. 5) zabrana javnoga istupanja 6) zabrana upravljanja motornim vozilom, 7) oduzimanje predmeta, 8) protjerivanje stranaca iz zemlje. Izricanje sigurnosnth mjera Članak 57.
(1)Sud može počinitelju krivičnog djela izreći jednu sigurnosnu mjeru ili više takvih mjera kad postoje ovim Zakonom predviđeni uvjeti za njihovo izricanje.
(2)Obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi i obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi izriču se neuračunljivim počiniteljima krivičnoga djela samostalno. Uz te se mjere mogu izreći zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana javnoga istupanja, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta.
(3)Zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta mogu se izreći ako je počinitelju izrečena kazna, uvjetna osuda, sudska opomena ili oslobođenje od kazne.
(4)Obvezno liječenje alkoholičara i narkomana, zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana javnoga istupanja i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izreći ako je počinitelju izrečena kazna ili uvjetan osuda. Obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi Članak 58.
(1)Počinitelju koji krivično djelo počini u stanju neuračunljivosti ili bitno smanjene uračunljivosti sud će izreći obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi ako utvrdi da je opasan za okolinu i da je radi uklanjanja te opasnosti potrebno njegovo liječenje i čuvanje u takvoj ustanovi.
(2)Mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud će obustaviti kad utvrdi da više nije potrebno počiniteljevo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi,
(3)Počinitelju koji krivično djelo počini,u stanju bitno smanjene uračunljivosti, pa bude osuđen na zatvor, vrijeme se provedeno u zatvorenoj ustanovi urađunava u vrijeme trajanja izrečene kazne. Ako je to vrijeme kraće od trajanja izrečene kazne, sud može odrediti da se osuđenik uputi na izdržavanje ostatka kazne ili da se pusti na uvjetni otpust. Odlučujući o puštanju na uvjetni otpust, sud će naročito uzeti u obzir uspjeh osuđenikova liječenja, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i ostatak kazne što ga osuđenik nije izdržao. Obvezao psihijatrijsko liječenje na slobodi Članak 59.
(1)Počinitelju koji krivično djelo počini u stanju neuračunljivosti sud će izreći obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, ako utvrdi da je opasan za okolinu, a za uklanjanje je te opasnosti dovoljno njegovo liječenje, na slobodi.
(2)Mjera iz stavka 1. ovoga članka može se izreći i neuračunljivome počinitelju prema kojemu je određeno obvezno psihijatrijsho liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi kad sud na temelju rezultata liječenja, utvrdi da više nije potrebno njegovo čuvanje i liječenje u zdravstvenoj ustanovi, već samo njegovo liječenje na slobodi.
(3)Uz uvjete iz stavka
  1. ovoga članka sud može izreći obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i počinitelju kojemu je uračunljivost bitno smanjena i koji je na temelju članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona pušten na uvjetni otpust.
(4)Obvezno psihijatrijsko liječenje na slobodi ne može trajati dulje od dvije godine.
(5)Ako se u slučajevima iz stavka
  1. do
  2. ovoga članka počinitelj ne podvrgne liječenju na slobodi, ili ga samovoljno napusti, ili unatoč liječenju postane toliko opasan za okolinu da je potrebno njegovo čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, sud može izreći obvezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Obvezno liječenje alkoholičara i narkomana Članak 60.
(1)Počinitelju koji počini krivično djelo zbog ovisnosti o stalnoj upotrebi alkohola ili opojnih droga i kod kojega postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i nadalje činiti krivična djela sud može izreći obvezno liječenje.
(2)Mjera iz stavka 1. ovoga članka izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi. Vrijeme se provedeno u takvoj ustanovi uračunava u kaznu.
(3)Izričući uvjetnu osudu sud može počinitelju narediti liječenje na slobodi, uzimljući pri tome naročito u obzir počiniteljevu spremnost da se podvrgne takvu liječenju. Ne podvrgne li se počinitelj bez opravdana razloga liječenju na slobodi, ili liječenje samovoljno napusti, sud može odrediti da se opozove uvjetna osuda ili da se mjera obveznoga liječenja alkoholičara i narkomana prinudno provede u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.
(4)Ako je ta mjera izrečena uz uvjetnu osudu, može trajati najdulje dvije godine. Zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti Članak 61.
(1)Sud može počinitelju krivičnog djela zabraniti da se bavi određenim pozivom ili da obavlja stanovite samostalne djelatnosti, sve ili neke dužnosti u vezi s raspolaganjem, upotrebom, upravljanjem ili rukovanjem društvenom imovinom ili s čuvanjem te imovine, ako je počinitelj zloupotrijebio svoj položaj, obavljanje djelatnosti ili dužnosti da bi počinio krivično djelo, ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo daljnje obavljanje takve djelatnosti bilo opasno.
(2)Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od deset godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje uračunava u vrijeme trajanja te mjere.
(3)Izrićući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti. Zabrana javnog nastupa Članak 62.
(1)Sud može počinitelju krivičnog djela zabraniti javno istupanje u štampi, na radiju, televiziji i javnim skupovima te obavljanje izdavačke djelatnosti, ako je počinitelj zloupotrijebio javno istupanje za izvršenje krivičnoga djela ili ako se opravdano može smatrati da bi njegovo daljnje javno istupanje bilo opasno.
(2)Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od jedne godine ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno u zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere.
(3)Izričući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu javnoga istupanja. Zabrana upravljanja motornim vozilom Članak 63.
(1)Počinitelj krivičnoga djela kojim se ugrozava javni promet sud može izreći zabranu upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
(2)Mjeru iz stavka 1. ovoga članka sud može izreći ako ustanovi da okolnosti uz koje je djelo počinjeno ili prijašnje počiniteljevo kršenje prometnih propisa pokazuje da je opasno da on upravlja motornim vozilom određene vrste il kategorije. Odlučujući da li da izrekne tu mjeru, sud će uzeti u obzir i to je li počinitelj po zanimanju vozač motornog vozila.
(3)Sud određuje trajanje mjere iz stavka 1. ovoga članka, koje ne može biti kraće od tri mjeseca ni dulje od pet godina, računajući od dana pravomoćnosti odluke, ali se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno zdravstvenoj ustanovi za čuvanje i liječenje ne uračunava vrijeme trajanja te mjere.
(4)Ako je mjera iz stavka 1. ovoga članka izrečena osobi koja ima stranu dozvolu za upravljanje motornim vozilom, ona obuhvaća zabranu njezine upotrebe na teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme od tri mjeseca do pet godina.
(5)Izričući uvjetnu osudu sud može odrediti da se ta osuda opozove ako počinitelj prekrši zabranu upravljanja motornim vozilom. Oduzimanje predmeta Članak 64.
(1)Predmeti koji su upotrijebljeni ili bili namijenjeni za izvršenje krivičnoge djela ili koji su nastali krivičnim djelom mogu se oduzeti ako su počiniteljevo vlasništvo.
(2)Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se oduzeti i kad nisu počiniteljevo vlasništvo ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti ili moralni razlozi, ali se time ne zadire u pravo trećih osoba na naknadu štete od počinitelja.
(3)Zakonom se može odrediti obvezno oduzimanje predmeta. Protjerivanje stranca iz zemlje Članak 65.
(1)Sud može strancu izreći protjerivanje s teritorija Republike Hrvatske za vrijeme od jedne godine do deset godina ili zauvijek.
(2)Prosudujući da li da izrekne mjeru iz stavka 1. Ovoga članka sud će uzeti u obzir pobude iz kojih je krivično djelo počinjeno, način izvršenja krivičnoga djela i druge okolnosti koje ukazuju na nepoželjnost daljnjega boravka stranca u Republici Hrvatskoj.
(3)Vrijeme se trajanja protjerivanja računa od dana pravomoćnosti odluke ali se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere. Glava šesta OPĆA PRAVILA O ODGOJNIM MJERAMA I O KAŽNJAVANJU MALOLIETNIKA Važenje posebnih krivičnopravnih odredaba za maloljetnike Članak
  1. Posebne se odredbe što vrijede za maloljetne počinitelje Krivičnih djela primjenjuju uz uvjete predviđene u odredbama ove glave i na punoljetne osobe kad im se sudi za krivična djela što su ih počinili kao maloljetnici, a iznimno i na osobe koje su počinile krivično djelo kao mlađi punoljetnici. Isključenje krivičnih sankcija prema djeci Članak
  2. Prema maloljetniku koji u vrijeme izvršenja krivičnoga djela nije navršio 14 godina (dijete) ne mogu se primjeniti krivične sankcije. Krivične sankcije prema maloljetnicima Članak 68.
(1)Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnoga djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloljetnik), mogu se izreći samo odgojne mjere.
(2)Maloljetniku koji je u vrijeme izvršenja krivičnoga djela navršin šesnaest, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere uz uvjete predvidene ovim zakonom, a iznimno mu se može izreći maloljetnički zatvor.
(3)Sigurnosne mjere mogu se izreći maloljetnicima uz uvjete što ih predviđa zakon.
(4)Maloljetniku se ne može izreći sudska opomena ni uvjetna osuda. Svrha odgojnlh mjera I maloljetničkoga zatvora Članak
  1. Unutar opće svrhe Krivičnih sankcija (članak
  2. stavak 2.) svrha je odgojnih mjera i maloljetničkoga zatvora da se davanjem zaštite i pomoći maloljetnim počiniteljima krivičnih djela, nadziranjem njih, njihovim strućnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i ispravan razvoj. Uz to, svrha je maloljetničkoga zatvora pojačani utjecaj na maloljetne počinitelje da ubuduće ne čine Krivičnih djela te na druge maloljetnike da ne čine Krivičnih djela. Vrste odgojnih mjera Članak 70.
(1)Odgojne su mjere disciplinske, mjere pojačanoga nadzora i zavodske.
(2)Disciplinske se mjere izriću prema maloljetniku prema kojemu nije potrebno poduzeti trajnije odgojne mjere, a osobito ako je počinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.
(3)Mjere poja anoga nadzora izriću se prema maloljetniku prema kojemu treba poduzeti trajnije odgojne mjere, mjere preodgajanja ili liječenja s odgovarajućim nadzorom, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanja iz dotadašnje okoline.
(4)Zavodske se mjere izriču prema maloljetniku prema kojemu treba poduzeti trajnije odgojne mjere, mjere preodgajanja ili liječenja i njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje okoline. Te mjere ne mogu trajati dulje od pet godina. Izmjena odluke o odgojnim mjerama i obustava njihova izvršenja Članak
  1. Uz uvjete predviđene zakonom sud može obustaviti izvršenje odgojne mjere, zamijeniti je drugom odgojnom mjerom, vršiti druge izmjene u izrečenoj odgojnoj mjeri ili odlučiti da se izrečena odgojna mjera ne izvrši, ako je od njezina izricanja proteklo stanovito vrijeme a izvršenje još nije započelo. Kažnjavanje starijih maloljetnika Članak
  2. Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je počinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od pet godina zatvora, a zbog teških posljedica djela i visokoga stupnja Krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru. Maloljetnički zatvor Članak 73.
(1)Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od jedne godine ni dulji od deset godina, a izriće se na pune godine ili na pola godine.
(2)Odmjerujući kazne starijemu maloljetniku za određeno krivično djelo sud ne može izreći maloljetnički zatvor u trajanju duljem od propisane kazne zatvora za to djelo, ali ga ne obvezuje najmanja propisana mjera te kazne. Izricanje odgojnih mjera i maloljetničkoga zatvora za krivična djela u stjecanju Članak 74.
(1)Za krivična djela u stjecaju sud izriće maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru odnosno samo kaznu maloljetničkoga zatvora, kad postoje zakonski uvjeti za izricanje te kazne i kad sud ustanoviti da je treba izreći.
(2)Prema odredbi stavka
  1. ovoga članka sud će postupiti i kad nakon izrečene odgojne mjere odnosno maloljetničkoga zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihova izricanja počinio neko krivično djelo. Zastara Izvršenja kazne maloljetničkoga zatvora Članak
  2. Kazna se maloljetničkoga zatvora ne može izvršiti ako protekne: 1) deset godina od osude na maloljetnički zatvor u trajanju više od pet godina, 2) pet godina od osude na maloljetnički zatvor u trajanju više od tri godine, 3) tri godine od osude na maloljetnički zatvor u trajanju do tri godine. Izricanje Krivičnih sankcija punoljetnim osobama za djela što ih počine kao maloljetnici Članak 76.
(1)Punoljetnoj se osobi koja je navršila dvadeset i jednu godinu ne može suditi za krivično djelo što ga je počinila kao mlađi maloljetnik:
(2)Ako punoljetna osoba u vrijeme suđenja nije navršila dvadeset i jednu godinu, može joj se suditi samo za krivična djela za koja je propisana kazna teza'od pet godina zatvora. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru. Prosudujući hoće li tu mjeru izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu počinjenoga djela, vrijeme što je proteklo od njegova izvršenja, počiniteljevo vladanje i svrhu te odgojne mjere.
(3)Punoljetnoj se osobi može za krivično djelo što ga je počinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuča zavodska odojna mjera, a uz uvjete iz članka 72. ovoga Zakona, kazna maloljetničkoga zatvora. Prosuđujući hoće li i koju će od tih sankcija izreći, sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito težinu počinjenoga djela, vrijeme koje je proteklo od njegova izvršenja, počiniteljevo vladanje te svrhu što je treba postići tim sankcijama.
(4)Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, punoljetnoj osobi koja je u vrijeme sudenja navršila dvadeset i jednu godinu sud može, umjesto maloljetničkoga zatvora, izreći zatvor ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora, izrečena u tome slučaju ima u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkoga zatvora. Izricanje odgojnih mjera mlađim punoljetnim osobama Članak 77.
(1)Počinitelju koji je kao punoljetan počinio krivično djelo, a u vrijeme suđenja nije navršio dvadeset i jednu godinu, sud može izreći odgovarajuču mjeru pojačanog nadzora ili zavodsku mjeru ako se, s obzirom na njegovu ličnost i okolnosti uz koje je djelo počinio, može očekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.
(2)Mlađoj punoljetnoj osobi kojoj je izrečena odgojna mjera sud može, uz uvjete predviđene ovim Zakonom, izreći sve sigurnosne mjere osim zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti i zabrane javnog istupanja
(3)Izrečena odgojna mjera može trajati najviše do počiniteljeve navršene dvadeset i treće godine. Učinak odgojnih mjera i kazne maloljetničkog zatvora Članak
  1. Odgojne mjere i maloljetnički zatvor ne povlače pravnih posljedica koje se sastoje u zabrani stjecanja odredenih prava (članak
  2. stavak 2.) Glava sedma ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM Temelj oduzimanja imovinske koristi Članak 79.
(1)Nitko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu Krivičnim djelom.
(2)Korist iz stavka 1. ovog članka oduzet će se sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je krivično djelo počinjeno, uz uvjete predviđene ovim zakonom. Način oduzimanja imovinske koristi Članak 80.
(1)Od počinitelja će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti i svaka druga imovinska korist što su pribavljeni krivičnim djelom, a ako oduzimanje nije moguće, počinitelj će se obvezati da plati svotu novca koja odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
(2)Imovinska se korist pribavljena krivičnim djelom može oduzeti od osoba na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, ako su one znale ili mogle znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Kad je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzet će se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Zaštita oštećenika Članak 81.
(1)Ako je oštećeniku u krivičnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtjev, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi ako ona prelazi oštećenikov dosuđeni imovinskopravni zahtjev.
(2)Oštećenik koji je u krivičnome postupku što se tiče svojega imovinskoga zahtjeva upućen na parnicu može tražiti da se namiri iz oduzete vrijednosti ako pokrene parnicu u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke kojom je upućen na parnicu i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.
(3)Oštećenik koji u krivičnom postupku ne prijavi imovinskopravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrđenja svojega zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzimlje imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravomoćnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi, i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti. Oduzimanje imovinske koristi od organizacije ili zajednice Članak 82. Ako je počiniteljevim Krivičnim djelom pribavljena imovinska korist za organizaciju ili zajednicu, ta će se korist oduzeti od te organizacije ili zajednice. Glava osma PRAVNE POSLJEDICE OSUDE Nastupanje pravnih posljedica osude Članak 83.
(1)Osude za određena krivična djela ili na određene kazne mogu imati za pravnu posljedicu prestanak odnosno gubitak određenih prava ili zabranu stjecanja određenih prava.
(2)Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično djelo počinitelju izrečena novčana kazne uvjetna osuda ili sudska opomena ili kad je počinitelj oslobođen kazne.
(3)Pravne se posljedice osude mogu predvidjeti samo zakonom, i nastupaju po sili zakona kojim su predviđene. Vrste pravnih posljedica osude Članak 84.
(1)Pravne posljedice osude što se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava jesu: 1) Prestanak obavljanja javnih ovlaštenja, određenih poslova ili funkcija u tijelima vlasti ili javnim poduzećima, 2) prestanak radnog odnosa ili prestanak obavljanja određenoga zvanja, poziva ili zanimanja 3) gubitak čina vojnoga starješine ili klase vojnog službenika, 4) oduzimanje odlikovanja,
(2)Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani stjecanja određenih prava jesu: 1) Zabrana obavljanja javnih ovlaštenja određenih poslova ili funkcija u tijelima vlasti ili javnim poduzećima, 2) zabrana istupanja u tisku, na radiju, televiziji ili javnim skupovima, zabrana obavljanja izdavačke djelatnosti ili zabrana sudjelovanja u osnivanju udruženja. 3) zabrana stjecanja određenog zvanja, poziva ili zanimanja ili unapređenja u službi, 4) zabrana stjecaja određenih dozvola ili odobrenja koja se daju odlukom državnih tijela. Početak i trajanje pravnih posljedica osude Članak 85.
(1)Pravne posljedice osude nastupaju na dan pravomoćnosti presude,
(2)Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabranama stjecanja određenih prava traju najdulje deset godina od dana izdrzane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajanje.
(3)Brisanjem osude prestaju pravne posljedice osude. Glava deveta REHABILITACIJA, BRISANJE OSUDE I UVJETI ZA DAVANJE PODATAKA IZ KAZNENE EVIDENCIJE Rehabilitacija Članak 86.
(1)Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora ili maloljetničkoga zatvora osuđene osobe uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom, drugim propisima, općim aktima i kolektivnim ugovorima te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena izrečenom sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude.
(2)Odredba stavka 1. ovoga članka vrijedi i za osobe u uvjetnome otpustu, ako njihova prava nisu ograničena posebnim zakonskim odredbama o uvjetnome otpustu. Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na temelju sudske odluke Članak 87.
(1)Sud može odlučti da prestanu sigurnosne mjere zabrane obavljanja poziva djelatnosti ili dužnosti, zabrane javnoga istupanja i zabrane upravljanja motornim vozilom, ako su protekle tri godine od dana njihova primjenjivanja.
(2)Kad proteknu tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, sud može odrediti da prestane pravna posljedica osude, koja se odnosi na zabranu stjecanja određenoga prava.
(3)Prosudujući da li da odredi prestanak sigurnosne mjere odnosno pravne posljedice osude sud će uzeti u obzir osuđenikovo ponašanje poslije osude, njegovu spremnost da nadoknadi štetu uzrokovanu Krivičnim djelom i da vrati imovinsku korist stečenu Krivičnim djelom te druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka sigurnosne mjere odnosno pravne posljedice osude.
(4)Prestankom se pravnih posljedica osude ne zadire u prava trećih osoba koja se temelji na osudi. Brisanje osude Članak 88.
(1)Osuda o izrečenoj sudskoj opomeni i osuda kojom je počinitelj krivičnoga djela oslobođen kazne brišu se iz kaznene evidencije ako osuđenik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti sudske odluke ne počini novo krivično djelo.
(2)Uvjetna se osuda briše iz kaznene evidencije nakon jedne godine od kada je proteklo vrijeme kušnje, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela.
(3)Osuda na novčanu kaznu briše se iz kaznene evidenćije kad proteknu tri godine od dana izvrgene, zastarjele ili oproštene kazne, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela.
(4)Osude na zatvor do jedne godine i na maloljetnički zatvor brišu se iz kaznene evidencije kad protekne pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, ne počini li za to vrijeme osuđenik novoga krivičnog djela.
(5)Sud može na molbu osuđenika odrediti da se briše iz kaznene evidencije osuda na zatvor u trajanju više od jedne godine do tri godine, ako je proteklo pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne, a u tome vremenu osuđenik nije počinio novoga krivičnog djela. Odlučujući o brisanju osude sud će voditi računa o osuđenikovu vladanju nakon izdržane kazne, o prirodi krivičnoga djela te o drugim okolnostima što mogu biti od značenja za ocjenu o opravdanosti brisanja osude.
(6)Osude se ne mogu brisati iz kaznene evidencije za vrijeme trajanja sigurnosnih mjera.
(7)Ako je u roku za brisanje osude osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju više od tri godine, neće se izbrisati ni prijašnje ni kasnije osude.
(8)Više osuda iste osobe mogu se izbrisati iz kaznene evidencije samo istodobno, i to ako postoje uvjeti za brisanje svake od tih osuda. Davanje podataka iz kaznene evidencije Članak 89.
(1)Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati sudu, javnome tužiteljstvu i tijelima unutarnjih poslova u vezi s Krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe koja je već bila osuđena, nadležnim tijelima za izvršenje Krivičnih sankcija i nadležnim tijelima koji sudjeluju u postupku davanja, amnestije, pomilovanja ili brisanja osude.
(2)Podaci se iz kaznene evidencije mogu, na obrazložen zahtjev, dati i državnim tijelima, ako još traju određene pravne posljedice osude ili sigurnosne mjere ili ako za to postoji opravdan interes utemeljen na zakonu.
(3)Kad je osuda izbrisana, podaci se o toj osudi nikome ne daju, osim sudu, javnom tužiteljstvu i tijelima unutarnjih poslova u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi protiv osobe kojoj je osuda izbrisana.
(4)Nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti.
(5)Građanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuđivanosti ili neosuđivanosti samo ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja njihovih prava u inozemstvu. Glava deseta ZASTARA Zastara krivičnoga gonjenja Članak 90.
(1)Ako u ovome Zakonu nije drugačije određeno, krivično se gonjenje ne može poduzeti kad protekne: 1) dvadeset pet godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju od dvadeset godina, 2) petnaest godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od deset godina. 3) deset godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od pet godina, 4) pet godina od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od tri godine, 5) tri godine od izvršenja krivičnog djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju više od jedne godine, 6) dvije godine od izvršenja krivičnoga djela za koje se prema zakonu može izreći zatvor u trajanju od jedne godine ili novčana kazna,
(2)Ako je za krivično djelo propisano više kazna, rok se zastare određuje prema najtežoj propisanoj kazni. Tok i prekid zastarijevanja krivičnoga gonjenja Članak 91.
(1)Zastarijevanje krivičnoga gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo počinjeno.
(2)Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu gonjenje ne može otpočeti ili produljiti.
(3)Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzimlje radi gonjenja počinitelja zbog počinjenoga krivičnog djela.
(4)Zastarijevanje se prekida i kad počinitelj dok teče rok zastare počini isto tako teško ili teže krivično djelo.
(5)Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teči.
(6)Zastara krivičnoga gonjenja nastaje u svakome slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru krivičnoga gonjenja. Zastara izvršenja kazne Članak 92. Ako u ovome Zakonu nije drugačije određeno, izrečena se kazna ne može izvršiti kad protekne: 1) dvadeset pet godina od osude na zatvor u trajanju od dvadeset godina, 2) petnaest godina od osude na zatvor u trajanju više od deset godina, 3) deset godina od osude na zatvor u trajanju više od pet godina. 4) pet godina od osude na zatvor u trajanju više od tri godine, 5) tri godine od osude na zatvor u trajanju više od jedne godine, 6) dvije godine od osude na zatvor u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu. Zastara izvršenja sporednih kazna i sigurnosnih mjera Članak 93.
(1)Zastara izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne nastaje kad proteknu dvije godine od dana pravomoćnosti presude kojom je ta kazna izrečena.
(2)Zastara izvršenja sigurnosnih mjera obveznoga psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, obveznoga psihijatrijskog liječenja na slobodi i oduzimanja predmeta nastaje kad protekne pet godina od dana pravomoćnosti odluke kojom su te mjere izrečene.
(3)Zastara izvršenja sigurnosnih mjera zabrane obav ljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrane javnoga istupanja i zabrane upravljanja motornim vozilom nastaje kad protekne vrijeme za koje su te mjere izrečene. Tok i prekid zastarijevanja izvršenja kazne Članak 94.
(1)Zastarijevanje izvršenja kazne počinje od dana kad je presuda postala pravomoćnom, i ako je uvjetna osud opozvana od dana kad je odluka o opozivu postala pravomoćnom.
(2)Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se prem zakonu izvršenje kazne ne može poduzeti.
(3)Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadle žnoga tijela koja se poduzimlje radi izvršenja kazne.
(4)Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći.
(5)Zastara izvršenja kazne nastaje u svakom slučaj kad protekne dva put onoliko vremena koliko se prema zakonu zahtijeva za zastaru izvršenja kazne.
(6)Odredbe st.
  1. do
  2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na zastaru izvršenja sigurnosnih mjera. Nezastarivost krivičnih djela genocida i ratnih zloćina Članak
  3. Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela predviđena u člancima
  4. do
  5. ovoga Zakona, a ni za krivična djela za koja prema međunarodnm ugovorima ta zastara ne može nastupiti. Glava jedanaesta AMNESTIJA I POMILOVANJE Amnestija Članak
  6. Osobama koje su obuhvaćene aktom amnestije daje se oslobođenje od gonjenja ili potpuno ili djelomično oslobi đenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna bla žom kaznom; određuje se brisanje osude, ili se ukida određena pravna posljedica osude. Pomilovanje Članak 97.
(1)Pomilovanjem se poimence određenoj osobi da oslobođenje od gonjenja ili potpuno ili djelomično oslobođenje od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna bl žom kaznom ili uvjetnom osudom, ili se određuje brisanje osude, ili se ukida odnosno određuje kraće trajanje određene pravne posljedice osude ili sigurnosne mjere.
(2)Pomilovanjem se može odrediti ukidanje ili kraće trajanje ovih sigurnosnih mjera: zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti, zabrana javnoga istupanja, zabrana upravljanja motornim vozilom počiniteljima koji su vozači po zanimanju ili protjerivanje stranaca iz zemlje. Učinak amnestije i pomilovanja na prava trećih osoba Članak 96. Davanjem amnestije ili pomilovanja ne zadire prava trećih osoba koja se temelje na osudi. Glava dvanaesta VAŽENJE KRIVIČNOGA ZAKONA REPUBLIKE HRVATSKE PREMA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIČNOGA DJELA Važenje hrvatskoga krivičnog zakonodavstva za svakoga tko na teritoriju Republike Hrvatske počini krivično djelo Članak 99.
(1)Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi za svakoga tko na teritoriju Republike Hrvatske počini krivično djelo.
(2)Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi i za svakoga tko počini krivično djelo na domaćem brodu, bez obzira na to gdje se brod nalazio u vrijeme izvršenja djela.
(3)Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi i za svakoga tko počini krivično djelo u domaćem civilnom zrakoplovu dok je u letu, ili u domaćem vojnom zrakoplovu, bez obzira na to gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme izvršenja djela. Važenje hrvatskoga krivičnog zakonodavstva za određena krivična djela učinjena u inozemstvu Članak
  1. Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi za svakoga tko u inozemstvu počini krivično djelo iz Glave devetnaeste Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31/93 - pročišćeni tekst), krivično djelo iz članka 106 članka 107, do članka 110., članka
  2. članka 112, članka 113, članka
  3. do članka 117., ili iz članka
  4. ovoga Zakona ako se krivotvorenje odnosi na domaći novac, kao i za kaznena djela iz Zakona o kaznenim djelima podrivačke i teroristioke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 74/92.). Važenje hrvatskoga krivičnog zakonodavstva za državljanina Republike Hrvatske koji počini krivično djelo u inozemstvu Članak
  5. Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi za državljanina Republike Hrvatske i kad u inozemstvu počini koje drugo krivično djelo osim krivičnih djela navedenih u članku
  6. ovoga Zakona, ako se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske ili joj bude izručen. Važenje hrvatskoga krivičnog zakonodavstva za stranca koji počini krivično djelo u inozemstvu Članak 102.
(1)Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi i za stranca koji izvan teritorija Republike Hrvatske počini prema njoj ili njezinu državljaninu krivično djelo i kad nije riječ o Krivičnim djelima navedenim u članku 100. ovoga Zakona, ako se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske ili joj bude izručen.
(2)Hrvatsko krivično zakonodavstvo važi i za stranca koji prema stranoj državi ili prema strancu počini u inozemstvu krivično djelo za koje se prema tome zakonodavstvu može izreći zatvor u trajanju od pet godina ili teža kazna, kad se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske, a ne bude izručen stranoj državi. Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, sud u takvu slučaju ne može izreći težu kaznu od one koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je krivično djelo počinjeno. Posebni uvjeti za gonjenje Članak 103.
(1)Ako je u slučajevima iz čl. 99. ovoga Zakona pokrenut ili dovršen krivični postupak u stranoj državi gonjenje će se u Republici Hrvatskoj poduzeti samo na temelju odobrenja javnog tužitelja Republike Hrvatske.
(2)U slučajevima iz čl.
  1. i
  2. ovoga Zakona gonjenj se neće poduzeti: 1) ako je počinitelj potpuno izdržao kaznu na koju je u inozemstvu osuđen, 2) ako je počinitelj u inozemstvu pravomoćnom presu dom oslobođen ili mu je kazna zastarjela ili oproštena 3) ako se za krivično djelo prema stranome zakonu goni na oštećenikov zahtjev, a takav zahtjev nije podnesen.
(3)U slučajevima iz čl.
  1. i
  2. ovoga Zakona gonjenj će se poduzeti samo kad se za krivično djelo kažnjava prema-zakonu zemlje u kojoj je djelo učinjeno. Kad se u slućajevima iz članka
  3. i
  4. stavku
  5. ovoga Zakona prem zakonu zemlje kojoj je djelo učinjeno za to krivično djelo ne kažnjava, gonjenje se može poduzeti samo na temelju odobrenja javnog tužitelja Republike Hrvatske.
(4)Samo se na temelju odobrenja javnog tužitelja Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj može poduzeti go njenje u slučajevima iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona bez obzira na zakon zemlje u kojoj je krivično djelo počinjeno, ako je riječ o djelu koje je u vrijeme kad je počinjen smatrano Krivičnim djelom prema općim pravnim načelima priznanima od međunarodne zajednice.
(5)U slučajevima iz članka
  1. ovoga Zakona gonjenje se stranca može, uz uvjet uzajamnosti, ustupiti stranoj državi. Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u Inozemstvu Članak
  2. Pritvor, lišenje slobode u postupku izručivanja te kazna što ju je počinitelj izdržao, na temelju presude inozem nogsuda, uračunat će se u kaznu što je izrekne domaćisuc za isto krivično djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uračunavanje će se provesti prema ocjeni suda. Glava trinaesta ZNAČENJE IZRAZA U OVOME ZAKONU Članak 105.
(1)Pod teritorijem Republike Hrvatske razumijevaju se kopneno područje, rijeke, jezera, prokopi, unutrašnje morske vode, teritorijalno more, te zračni prostor iznad tih područja.
(2)Po pojmom vojne osobe smatraju se: vojnik na odsluženju vojne obveze, kadet vojne škole, djelatni dočasnik časnik ili vojni službenik, osoba iz pričuvnog sastava vojni obveznik dok se nalazi na izvršavanju vojne obveze , civilna osoba koja obavlja određenu vojnu dužnost.
(3)Kad je kao počinitelj određenih krivičnih djela označena službena ili vojna osoba, osobe navedene u stavku 2. ovoga članka mogu biti počinitelji tih djela, ako iz obilježja pojedinog djela ili iz pojedinoga propisa ne proizlazi da počinitelj može biti samo neka od tih osoba.
(4)Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreder da služi kao dokaz kakve činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.
(5)Novac je kovani i papirnati novac koji je na temelju zakona u opticaju u Republici Hrvatskoj ili stranoj državi
(6)Pod znacima za vrijednost smatraju se i strani znaci za vrijednost.
(7)Silom se smatra i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava u svrhu da se netko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.
(8)Motornim se vozilom smatra svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenome, vodenome i zračnome prometu. POSEBNI DIO Glava četrnaesta KRIVIČNA DJEIA PROTIV SIGURNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE Priznavanje kapitulacije i okupacije Članak lo6. Građanin Republike Hrvatske koji potpiše ili prizna kapitulaciju ili koji prihvati ili prizna okupaciju Republike Hrvatske ili pojedinoga njezina dijela, kaznit će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Sprečavanje borbe protiv neprijatelja Članak 107.
(1)Građanin Republike Hrvatske koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba sprečava građane Republike Hrvatske ili građane njezinih saveznika da vode borbu protiv neprijatelja, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.
(2)Građanin Republike Hrvatske koji za vrijeme rata ili oružanoga sukoba propagandom ili na drugi način odvraća građane Republike Hrvatske ili građane njezinih saveznika da vode borbu protiv neprijatelja, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu. Služba u neprijateljskoj vojsci Članak 108.
(1)Građanin Republike Hrvatske koji za vrijeme rata ili oružanog sukoba služi u neprijateljshoj vojsci ili u drugim neprijateljskim oružanim formacijama, ili sudjeluje u ratu ili u oružanome sukobu kao borac protiv Republike Hrvatske ili njezinih saveznika, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(2)Tko vrbuje građane Republike Hrvatske za službu u neprijateljskoj vojsci ili u drugim neprijateljskim oružanim formacijama ili za sudjelovanje u ratu ili u oružanome sukobu protiv Republike Hrvatske ili njezinih saveznika kaznit će se zatvorom najmanje pet godina. Pomaganje neprijatelja Članak 109.
(1)Građanin Republike Hrvatske koji,za vrijeme rata pomaže neprijatelju u provedbi rekvizicije, oduzimanju hrane ili drugih dobara ili u provedbi kakvih drugih prinudnih mjera prema stanovništvu, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se Građanin Republike Hrvatske koji za vrijeme rata politički ili gospodarski surađuje s neprijateljem. Potkopavanje vojne ili obrambene moći Članak 110.
(1)Tko uništi učini neupotrebljivima ili omogući da prijedu u neprijateljske ruke obrambena postrojenja, obrambeni objekti, položaji, naoružanje ili druga vojna i obrambena sredstva ili preda trupe neprijatelju, ili na drugi način omete ili dovede u opasnost vojne i obrambene mjere, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(2)Građanin Republike Hrvatske koji počini djelo iz stavka 1. ovoga članka u namjeri da pomogne neprijatelju, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina. Špijunaza Članak 111.
(1)Tko tajne vojne, ekonomske ili službene podatke ili dokumente saopći, preda ili učini pristupačnim stranoj državi, stranoj organizaciji ili osobi koja im služi, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(2)Tko za stranu drzavu ili organizaciju stvara obavještajnu službu u Republici Hrvatskoj ili njome rukovodi, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.
(3)Tko stupi u stranu obavještajnu službu prikuplja za nju podatke ili na drugi način pomaže njezin rad, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
(4)Tko pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopći ili preda stranoj državi, stranoj organizaciji ili osobi koja im služi, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(5)Ako je djelo iz st.
(1)i
(2)ovog članka uzrokovalo teške posljedice za sigurnost, ekonomsku ili vojnu moć zemlje, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(6)Tajnima se smatraju oni vojni, ekonomski ili službeni podaci i dokumenti koji su zakonom, drugim propisima ili odlukom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašeni tajnim, te podaci i dokumenti što su dostupni samo određenom krugu osoba, a moraju se držati tajnim, jer bi njihovo odavanje uzrokovalo teške štetne posljedice za sigurnost i obranu zemlje ili ekonomski interes zemlje. Odavanje državne tajne Članak 112.
(1)Tko neovlašteno nepozvanoj osobi saopći, preda ili učini pristupačnim podatke ili dokumente koji su mu povjereni, a državna su tajna, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Tko drugoj osobi saopći podatke ili dokumente za koje zna da su držsvna tajna, a do kojih je protupravno došao, kaznit će se zatvorom do pet godina.
(3)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno za vrijeme ratnoga stanja ili neposredne ratne opasnosti ili je dovelo do ugrozavanja sigurnosti, ekonomske ili vojne moći Republike Hrvatske, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje tri godine.
(4)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(5)Državnom tajnom smatraju se podaci ili dokumenti koji su zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašeni državnom tajnom i čije je odavanje imalo ili je moglo imati štetne posljedice za političke, ekonomske ili vojne interese zemlje. Upućivanje i prebacivanje na teritorij Republike Hrvatske oružanih skupina, oružja i municije. Članak
  1. Tko upućuje ili prebacuje na teritorij Republike Hrvatske skupine, teroriste, špijune, diverzante, oružje, eksploziv, otrove, opremu, municiju ili drugi materijal za izvršenje krivičnih djela iz ove glave, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Povreda teritorijalnog suvereniteta Članak
  2. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava prodre na teritorij Republike Hrvatske, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Udruživanje radi neprijateljske djelatnosti Članak 115.
(1)Tko stvara zavjeru bandu, skupinu ili drugo udruženje osoba radi vršenja Krivičnih djela iz članka 106., članka 107. i 108. stavka
(2), članka 109.,
  1. i
  2. ovoga Zakona, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Tko postane pripadnikom nekoga udruženja iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Počinitelj djela iz stavka
(1)ovoga članka koji, otkrivanjem udruženja ili na drugi način, spriječi izvršenje Krivičnih djela predvidenih u stavku
(1)ovoga članka, kaznit će se zatvorom do tri godine, a može se i osloboditi kazne.
(4)Pripadnik udruženja iz stavka
(2)ovoga članka koji otkrije udruženje prije nego što je u njegovu sastavu ili za njega počinio neko krivično djelo predviđeno u stavku
(1)ovoga članka, kaznit će se zatvorom do jedne godine, a može se i osloboditi kazne. Pružanje pomoći počinitelju poslije počinjenoga krivičnog djela Članak 116.
(1)Tko počinitelja nekoga krivičnog djela iz članka 106., do 110.,111.,112.,113.,
  1. i
  2. ovog Zakona krije, daje mu sklonište, hranu, materijal, novac i druga sredstva, služe mu za održavanje veze, ili tko poduzimlje radnje upravljene na ometanju otkrivanja ili hvatanja počinitelja, ili mu na drugi način pomaže kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Kazna za djelo iz stavka 1. ovoga članka ne može biti teža ni po vrsti ni po visini od kazne propisane za krivično djelo za koje je pružena pomoć.
(3)Neće se kazniti osoba kojoj je počinitelj djela navedenih u stavku
(1)ovoga članka bračni drug, osoba koja s njim živi u trajnoj izvanbračnoj zajednici te srodnik po krvi u prvoj liniji, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik i njihovi bračni drugovi ili osobe s kojima žive u trajnoj izvanbračnoj zajednici. Kažnjavanje za pripremanje Članak
  1. Tko priprema izvršenje krivičnog djela iz članka 106_ članka
  2. i članka
  3. stavka
  4. i
  5. ovoga Zakona, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Kažnjavanje za najteže oblike krivičnih djela Članak 118.
(1)Za krivično djelo iz članka
  1. i
  2. ovoga Zakona kojega je posljedica smrt jedne osobe ili više osoba, ili koje je izazvalo opasnost za život ljudi ili je praćeno teškim nasiljem ili velikim razaranjem ili je ugrozilo sigurnost, ekonomske ili vojne snage zemlje, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje deset godina
(2)Ako je pri izvršenju djela iz stavka 1.ovoga članka počinitelj s umišljajem lišio života jednu osobu ili više osoba, kaznit će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(3)Kaznom iz stavka
  1. ovoga članka kaznit će se i tko počini krivično djelo iz članka 111,
  2. i
  3. ovoga Zakona za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti. Glava petnaesta KRIVIČNA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOGA PRAVA Genocid Članak
  4. Tko u namjeri da potpuno ili djelomično uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu naredi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se stanovništvo prinudno raseljava ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja ili da se primijene mjere kojima se sprečava radanje između pripadnika skupine, ili da se provodi prinudno preseljavanje djece u drugu skupinu ili tko u istoj nakani počini neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva Članak 120.
(1)Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, kojega je posljedica smrt, teška tjelesna ozljeda ili teško narušavanje zdravlja ljudi, napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, da se civilno stanovništvo ubija, muči ili da se nečovječno postupa prema njemu, ili da se nad njim obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi. da se uzimaju tkiva ili organi radi transplantacije, ili da mu se nanose velike patnje ili ozljede tjelesnoga integriteta. ili zdravlja, da se provodi raseljavanje ili preseljavanje ili prinudno odnarodnjivanje ili prevođenje na drugu vjeru, prinuđivanje na prostituciju ili silovanje da se primjenjuju mjere zastrašivanja i terora, uzimaju taoci, primjenjuje kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracione logore i druga protuzakonita zatvaranja, će se provodi lišavanje prava na propisno i nepristrano suđenje, prinuđivanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njezinoj obavještajnoj službi ili administraciji, da se prinuđuje na prinudni rad, izgladnjuje stanovništvo, provodi konfiskacija imovine, da se pljačka imovina stanovništva, protuzakonito i samovoljno uništava ili prisvaja u velikim razmjerima imovinu što nije opravdano vojnim potrebama, uzima nezakonite i nerazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjuje vrijednost domaćega novca ili protuzakonito izdaje novac, ili tko počini neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(2)Kaznom iz stavka
(1)ovoga članka kaznit će se tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja s opasnom snagom kao što su brane, nasipi i nuklearne elektrane, da se bez izbora cilja pogađaju civilni objekti koji su pod posebnom zaštitom međunarodnog prava, nebranjena mjesta i demilitarizirane zone, dugotrajno i velikih razmjera oštećenje prirodne okoline koje može štetiti zdravlju ili opstanku stanovništva ili tko počini neko od navedenih djela.
(3)Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, oružanoga sukoba ili okupacije, kao okupator, naredi ili izvrši preseljenje dijelova svojega civilnog stanovništva na okupirani teritorij, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina. Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika Članak
  1. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata ili oružanoga sukoba naredi da se ranjenici, bolesnici, brodolomci ili sanitetsko ili vjersko osoblje ubija, mući ili da se prema njima nečovječno postupa, da se nad njima obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi transplantacije, ili da im se nanose velike patnje ili ozljede tjelesnoga integriteta ili zdravlja, ili da se protuzakonito i samovoljno uništavaju ili prisvajaju u velikim razmjerima materijal, sredstva sanitetskog transporta i zalihe sanitetskih ustanova ili jedinica, što nije opravdano vojnim potrebama, ili tko počini neko od navedenih djela, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika Članak
  2. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava naredi da se ratni zarobljenici ubijaju, muče ili da se prema njima nečovječno postupa, nad njima obavljaju biološki, medicinski ili drugi znanstveni pokusi, da se uzimaju tkiva ili organi radi transplantacije, da im se nanose velike patnje ili ozljede tjelesnoga integriteta ili zdravlja, da se prinuđuju na obavljanje službe u neprijateljskim oruenim snagama, ili da se lišavaju prava na propisano i nepristrano suđenje, ili tko počini neko od navedenih djela, kaznit če se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Organiziranje grupe i poticanje na počinjenje,genocida I ratnih zločina Članak 123.
(1)Tko organizira skupinu radi vršenja krivičnih djela iz članka
  1. do
  2. ovoga Zakona, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.
(2)Tko postane pripadnikom skupine iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(3)Pripadnik skupine iz stavha 1. ovoga članka koji otkrije skupinu prije nego što je u njezinu sastavu ili za nju počinio krivično djelo, kaznit će se zatvorom do tri godine, a može se i osloboditi kazne.
(4)Tko poziva ili potiče na počinjenje krivičnih djela iz članka
  1. do
  2. ovoga Zakona, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina. Protupravno ubljanje i ranjavanje neprijatelja Članak 124.
(1)Tko kršeći pravila međunarodnogs prava za vrijeme rata ili oružanoga sukoba ubije ili rani neprijatelja koji je odložio oružje ili se bezuvjetno predao ili nema sredste va za obranu, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je ubojstvo iz stavka 1. ovoga članka počinjen na okrutan ili podmukao način, iz koristoljublja ili iz drugih niskih pobuda, ili ako je ubijeno više ljudi, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje deset godi na ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(3)Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrije me rata ili oružanog sukoba naredi da u borbi ne smije biti preživjelih pripadnika neprijatelja ili vodi borbu protiv ne prijatelja na toj osnovi, kaznit će se ga zatvorom najmanje pet godina ili kaznon zatvora od dvadeset godina. Protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih , na bojištu Članak 125.
(1)Tko naredi da se protupravno oduzimaju stvari od ubijenih ili ranjenih na bojištu, ili tko oduzme te stvari, kaznit će se zatvorom od jedne godine do pet godina
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na okrutan način, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina. Upotreba nedopuštenih sredstava borbe Članak 121.
(1)Tko za vrijeme rata ili oružanoga sukoba naredi da se upotrijebe borbena sredstva ili način borbe koji su za branjeni pravilima međunarodnoga prava, ili ih sam upotrijebi, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je zbog djela iz stavka
  1. ovoga članka poginuli više ljudi, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godint ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Povreda parlamentara Članak
  2. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijemi rata ili oružanoga sukoba vrijeđa, zlostavlja ili zadrži parlamentara ili njegovu pratnju ili im spriječi povratak ili na drugi način povrijedi njihovu nepovredivost kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Surovi postupak s ranjenima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima Članak
  3. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava surovo po stupa s ranjenicima, bolesnicima ili ratnim zarobljenicima ili onemogućuje ili sprečava da se koriste pravila koja in prema tim pravilima pripadaju, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina . Neopravdana odgoda repatrijacije ratnih zarobljenika Članak
  4. Tko kršeći pravila međunarodnoga prava, nakon zavr šenog rata ili oružanog sukoba naredi ili izvrši neopravda nu odgodu repatrijacije ratnih zarobljeniha ili civilnih osoba, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina Uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika Članak 130.
(1)Tko kršeći pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata ili oružanog sukoba uništava kulturne ili povijesne spomenike i gradevine, ili ustanove namijenjene znanosti, umjetnosti, odgoju i humanitarnim svrhama, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je radnjom iz stavka
(1)ovoga članka uništen jasno prepoznatljiv objekt koji je kao kulturno i duhovno nasljeđe naroda pod posebnom zaštitom međunarodnoga prava, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina. Poticanje na agresivni rat Članak 131. Tko pozivlje ili potiče na agresivni rat: kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Zloupotreba međunarodnih znakova Članak 132.
(1)Tko zloupotrijebi ili neovlašteno nosi zastavu ili znak Organizacije ujedinjenih naroda, ili znake ili zastavu Crvenog križa ili znake koji njima odgovaraju, ili druge priznane međunarodne znake kojima se obilježavaju određeni objekti radi zaštite od vojnih operacija, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini u području ratnih operacija, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Rasna i druga diskriminacija Članak 133.
(1)Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, nacionalnosti ili etničkome podrijetlu krši osnovna ljudska prava i slobode priznane od međunarodne zajednice, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko progoni organizacije ili pojedince zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi.
(3)Tko širi ideje o nadmoćnosti jedne rase nad drugom, ili propagira rasnu mržnju ili potiče na rasnu diskriminaciju, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Utemeljivanje ropskog odnosa i prijevoz osoba u ropskome odnosu Članak 134.
(1)Tko kršeći pravila međunarodnoga prava stavi drugoga u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugoj osobi ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji ovakve osobe ili potiče drugoga da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju uzdržava ili se o njoj brine, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Tko prevozi ljude koji se nalaze u ropskome odnosu iz jedne zemlje u drugu, kaznit će s zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Tko djelo iz st.
(1)i
(2)ovoga članka počini prema maloljetnoj osobi, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina. Međunarodni terorizam Članak 135.
(1)Tko u namjeri da naškodi stranoj državi, oslobodilačkom pokretu ili međunarodnoj organizaciji izvrši otmicu neke osobe ili neko drugo nasilje, uzrokuje eksploziju ili požar ili kakvom općeopasnom radnjom ili općeopasnim sredstvima izazove opasnost za život ljudi i imovinu velike vrijednosti, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila smrt jedne osobe ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(3)Ako je pri izvršenju djela iz stavka
(1)ovoga članka neka osoba s umišljajem lišena života, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(4)Gonjenje za krivično djelo iz ovoga članka poduzima se po odobrenju javnog tužitelja Republike Hrvatske. Ugrožavanje osoba pod međunarodnom zaštitom Članak 136.
(1)Tko prema osobi pod međunarodnopravnom zaštitom izvrši otmicu ili neko drugo nasilje, ili napadne na njegove službene prostorije, privatni stan ili prijevozno sredstvo, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je zbog djela iz stavka
(1)ovoga članka nastupila smrt jedne osobe ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(3)Ako je pri izvršenju djela iz stavka
(1)ovoga članka neka osoba s umišljanjem lišena života, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(4)Tko ugrozi sigurnost osobe iz stavka
(1)ovoga članka ozbiljnom prijetnjom da će napasti nju, njezine službene prostorije, privatni stan ili prijevozno sredstvo, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina. Uzimanje talaca Članak 137.
(1)Tko izvrši otmicu neke osobe i prijeti da će je ubiti, povrijediti ili zadrži kao taoca u namjeri da prinudi neku državu ili međunarodnu organizaciju da nešto učini ili ne učini kao izričiti ili prešutni uvjet za oslobađanje taoca, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila smrt otete osobe, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(3)Ako je pri izvršenju djela iz stavka
  1. ovoga članka počinitelj otetu osobu s umišljajem lišio života. kaznit će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. , Glava šesnaesta KRIVIČNA DJELA PROTIV UGLEDA STRANE DRŽAVE ILI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE Povreda ugleda strane države Članak
  2. Tko javno izloži poruzi stranu državu, njezinu zastavu, grb ili himnu, ili poglavara strane države ili diplomatskoga predstavnika strane države u Republici Hrvatskoj. kaznit će se zatvorom do tri godine. Povreda ugleda međunarodne organizacije Članak
  3. Tko javno izloži poruzi Organizaciju ujedinjenih naroda, Međunarodni crveni križ ili drugu međunarodnu organizaciju koju priznaje Republika Hrvatska ili njihove predstavnike, kaznit će se zatvorom do tri godine. Gonjenje za krlvična djela protiv ugleda strane države i međunarodne organizacije Članak
  4. Gonjenje za krivična djela iz točke
  5. i
  6. ovoga Zakona poduzimlje se na temelju odobrenja javnog tužitelja Republike Hrvatske, koji takvo odobrenje može dati nakon pribavljenog pristanka države ili osobe prema kojoj je počinjeno djelo. Glava sedamnaesta KRIVIČNA DJELA PROTIV GOSPODARSTVA I JEDINSTVA HRVATSKOG TRŽIŠTA Povreda ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti Članak 141.
(1)Tko zloupotrebom svojega službenog položaja ili ovlaštenja ograniči slobodno kretanje i udruživanje rada i sredstava reprodukcije na određenome području, uskrati ili ograniči pravo poduzeća da se na određenome području bavi prometom robe i usluga, stavi poduzeće u neravnopravan položaj prema drugim organizacijama što se tiče uvjeta za rad ili za obavljanje prometa robe i usluga, ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2)Kaznom iz stavka
  1. ovoga članka kaznit će se tko iskoristi svoj društveni položaj ili utjecaj da bi se počinilo djelo iz toga stavka. Povreda ravnopravnosti u zapošljavanju Članak
  2. Tko uskrati ili ograniči pravo građanina na slobodno zapošljavanje na cijelome teritoriju Republike Hrvatske uz jednake uvjete što vrijede u mjestu zapošljavanja, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Stvaranje monopolističkoga položaja i izazivanje poremećaja na tržištu Članak 143.
(1)Tko u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi, sklopi sporazum kojim se druga organizacija odnosno zajednica ograničuje u slobodnome prometu robe ili usluga na određenome području ili s određenim organizacijama, ili sklopi sporazum kojim se na drugi način stvara monopolistički položaj organizacije na tržištu, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Nelojalna konkurencija u poslovlma vanjskotrgovinskog prometa Članak 144.
(1)Zastupnik poduzeća koji, znajući da je drugo domaće poduzeće postiglo prethodni sporazum s inozemnom tvrtkom o poslu vanjskotrgovinskog prometa ili da predstoji sklapanje ugovora o tome poslu, dade ponudu toj tvrtki za prodaju ili kupnju iste vrste robe odnosno za obavljanje iste usluge, pa zbog toga inozemna tvrtka odustane od sklapanja ugovora ili se ugovor sklopi uz nepovoljnije uvjete za domaće poduzeće, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2)Ako je počinitelj djela iz stavka
  1. ovoga članka postigao osobnu korist, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Neovlaštena upotreba tuđe tvrtke Članak
  2. Tko se u namjeri da zavara kupce ili korisnike usluga posluži tuđom tvrtkom, tuđim žigom ili zaštitnim znakom ili tuđom posebnom oznakom robe, ili unese pojedina obilježja oznaka u svoju tvrtku, svoj žig ili zaštitni znak ili u svoju posebnu oznaku robe, kaznit će se zatvorom do tri godine. Neovlašteno posredovanje ili zastupanje u poslovima vanjskotrgovinskog prometa Članak 146.
(1)Tko se neovlašteno bavi posredovanjem ili zastupanjem u poslovima vanjskotrgovinskog prometa, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2)Ako je počinitelj djela iz stavka 1. ovoga članka organizirao mrežu posrednika ili je postigao znatnu imovinsku korist, kaznit će se zstvorom od jedne godine do deset godina. Trgovina zlatnim novcem ili zlatom Članak 147.
(1)Tko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom u vrijednosti iznad dvjesto tisuća hrvatskih dinara, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Ako je počinitelj djela iz stavka 1. ovoga članka organizirao mrežu preprodavača ili posrednika, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Zlatni novac ili zlato što je bilo predmetom djela iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka oduzet će se. Krivotvorenje novca Članak 148.
(1)Tko napravi lažan novac u namjeri da ga stavi u opticaj kao pravi, ili tko preinači pravi novac u namjeri da ga stavi u opticaj ili tko takav lažni novac stavi u opticaj, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko pribavlja lažni novac u namjeri da ga stavi u opticaj kao pravi.
(3)Ako je zbog djela iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka došlo do poremečaja u priaredi zemlje, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(4)Tko lažni novac što ga je primio kao pravi stavi u opticaj ili tko znade da je načinjen lažni novac ili da je lažni novac stavljen u opticaj, pa to ne prijavi, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(5)Lažni će se novac oduzeti. Krlvotvorenje znakova za vrljednost Članak 149.
(1)Tko napravi lažne biljege ili poštanske marke ili druge znakove za vrijednosti izdane na temelju propisa, ili tko preinači koji od tih pravih znakova u namjeri da ih upotrijebi kao prave ili da ih drugome dade na upotrebu, ili tko takve lažne znakove upotrijebi kao prave ili ih u toj namjeri pribavi, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Ako su znakovi za vrijednost iz stavka 1. veće vrijednosti. počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Tko napravi lažne vrijednosne papire izdane na temelju propisa, ili tko preinači koji od tih pravih vrijednosnih papira u namjeri da ih upotrijebi kao prave ili da ih drugome dade na upotrebu, ili tko takve lažne papire upotrijebi kao prave ili ih u toj namjeri pribavi, kaznit će se zatvorom od jedne godine do osam godina.
(4)Ako je zbog djela iz stavka
(3)ovoga članka došlo do poremečaja u gospodarstvu zemlje, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina.
(5)Tko odstranjenjem žiga kojim se znaci iz stavka 1. ovoga članka poništavaju ili kojim drugim načinom ide za tim da tim znacima dade izgled kao da nisu upotrijebljeni, ili tko te upotrijebljene znake upotrijebi ili proda kao da vrijede, kaznit će se zatvorom do·tri godine.
(6)Lažni će se znaci za vrijednost i vrijednosni papiri oduzeti. Pravljenje, nabavljanje ili otuđivanje sredstava za krivotvorenje Članak 150.
(1)Tko pravi, nabavlja, prodaje ili daje na upotrebu sredstva za pravljenje lažnih znakova za vrijednost izdanih na temelju propisa, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Tko pravi, nabavlja, prodaje ili daje na upotrebu sredstva za pravljenje lažnog novca ili lažnih vrijednosnih papira izdanih na temelju propisa, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Sredstva iz stavka
(1)i
(2)ovoga članka oduzet će se. Krivotvorenje znakova za obilježivanje robe, mjera i utega Članak 151.
(1)Tko u namjeri da ih upotrijebi kao prave napravi lažne oznake za obilježivanje domaće ili strane robe, kao pečate, žigove ili marke kojima se žigoše zlato, srebro, stoka, drvo ili kakva druga roba ili takve prave znake preinači, ili tko lažne znake upotrijebi kao prave, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i tko krivotvori mjere ili utege.
(3)Tko neovlašteno pravi, nabavlja, prodaje ili daje na upotrebu sredstva za.pravljenje znakova za obilježivanje robe te lažnih mjera i utega, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(4)Lažni će se znaci, mjere i utezi te sredstva za njihovo pravljenje oduzeti. Izdavanje čeka bez pokrića Članak 152.
(1)Tko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist izda ili stavi u promet ček za koji zna da nema pokriče, pa time pribavi protupravnu imovinsku korist u svoti iznad petsto tisuća hrvatskih dinara, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2)Ako je djelom iz stavka
(1)ovoga članka pribavljena protupravna imovinska korist u svoti iznad dva milijuna hrvatskih dinara, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina. Glava osamnaesta KRIVIČNA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE Neizvršenje i odbijanje izvršenja naredbe Članak 153.
(1)Vojna osoba koja ne izvrši ili odbije izvršiti naredbu pretpostavljenoga u vezi sa službom, pa zbog toga nastupe teže štetne posljedice za službu, ili služba bude teže ugrožena, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(2)Ako su zbog djela iz stavka
(1)ovoga članka nastupile teške posljedice za službu, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(3)Vojna osoba koja iz nehata ne izvrši naredbu pretpostavljenoga iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se zatvorom do jedne godine. Odbijanje primanja i upotrebe oružja Članak 154.
(1)Vojna osoba koja odbije primiti oružje ili ga upotrijebiti prema naredbi ili pravilima službe, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Vojni obveznik koji bez opravdana razloga odbije primiti oružje od nadležnoga organa što mu se dodjeljuje u vezi sa službom u pričuvnome sastavu oružanih snaga, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Protivljenje pretpostavljenome Članak 155.
(1)Vojna osoba koja se zajedno s drugim vojnim osobama usprotivi naredbi pretpostavljenoga u vezi sa službom i neće da je izvrši, ili odbije obaviti svoju dužnost, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno organizirano, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(3)Ako je djelo iz stavka
(1)i
(2)ovoga člahka počinjeno upotrebom oružja, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje jednu godinu.
(4)Vojna osoba koja pri izvršenju djela iz stavka
(3)ovoga članka iz nehata liši života drugu osobu, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(5)Vojna osoba koja pri izvršenju djela iz stavka
(1)i
(2)ovoga članka umišljajem liši života drugu osobu, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(6)Organizator djela iz stavka 2. ovoga članka ili vojni starješina koji bilo na koji način sudjeluje u djelu iz stavka
(1)do
(3), kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(7)Tko priprema djelo iz stavka 2. ovoga članka, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(8)Vojni starješina koji u slučaju djela iz stavka
(1)do
(3)i stavka
(5)ovoga članka ne poduzme potrebnih mjera da bi se uspostavio red, kaznit će se zatvorom od jedne godine do pet godina. Protivljenje stražaru, straži, patroli, dežurnom ili drugoj vojnoj osobi u sličnoj službi Članak 156. Vojna osoba koja se protivi stražaru, straži, patroli, dežurnom ili drugoj vojnoj osobi u sličnoj službi, dok obavljaju svoju službenu dužnost, te vojna osoba koja ne posluša njihova poziva ili ne izvrši ili odbije izvršiti njihovu naredbu. Pa zbog toga nastupe teže štetne posljedice za službu, ili služba bude teže ugrožena, kaznit će se zatvorom do tri godine. Prisila prema vojnoj osobi u obavljanju službene dužnosti Članak 157.
(1)Tko silom ili prijetnjom da će neposredno upotrijebiti silu spriječi vojnu osobu u obavljanju službene dužnosti, ili je na isti način prinudi na obavljanje službene dužnosti, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Za pokušaj djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(3)Ako su zbog izvršenja djela iz stavka
(1)ovoga članka nastupile teške posljedice za službu, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Napad na vojnu osobu u obavljanju službe Članak 158.
(1)Tko napadne ili ozbiljno zaprijeti da će napasti vojnu osobu koja obavlja službu. kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Ako je pri počinjenju djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj nanio vojnoj osobi laku tjelesnu ozljedu ili zaprijetio upotrebom oružja. kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(3)Ako je pri počinjenju djela iz stavka 1. ovoga članka vojnoj osobi nanesena teška tjelesna ozljeda, ili su nastupile teške posljedice za službu, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(4)Ako je pri počinjenju djela iz stavka
  1. ovoga članka počinitelj s umišljajem lišio života vojnu osobu, kaznit će se zatvorom najmanje deset godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Blaže kažnjavanje za djela iz članka i
  2. i članka
  3. do
  4. Članak
  5. Ako je počinitelj djela iz članka
  6. stavka
  7. i 3., članka
  8. stavka 1., članka 156_ članka
  9. stavka
  10. i
  11. i članka
  12. stavka
  13. i
  14. ovoga Zakona bio izazvan nezakonitim ili grubim postupkom vojne osobe, može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Zlostavljanje potčinjenoga ili mlađega Članak 160.
(1)Vojni starješina koji u službi ili u vezi sa službom zlostavlja potčinjenoga ili mlađega ili s njime postupa na način kojim se vrijeđa ljudsko dostojanstvo,kaznit će se zatvorom od pet mjeseci do tri godine.
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema više ljudi, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do pet godina. Povreda stražarske, patrolne ili druge slične službe Članak 161.
(1)Vojna osoba koja postupi protivno propisima o stražarskoj ili patrolnoj službi, dežurnoj ili drugoj ·sličnoj službi, pa zbog toga nastupe teže štetne posljedice za službu ili služba bude teže ugrožena, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno kod skladišta oružja, municije ili eksplozivnog materijala, ili kod drugoga objekta važnog značenja, počinitelj će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
(3)Ako je zbog djela iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka nastupila teška tjelesna ozljeda ili imovinska šteta velikih razmjera, ili su nastupile druge teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(4)Ako je zbog djela iz stavka
(1)i
(2)ovoga članka nastupila smrt neke osobe, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(5)Ako su djela iz stavka
(1)do
(4)ovoga članka počinjena iz nehata, počinitelj će se kazniti, za djelo iz stavka
(1)zatvorom do šest mjeseci, za djelo iz stavka
(2)zatvorom od jedne godine.
(6)Ako je zbog djela iz stavka
  1. ovoga članka nastupila posljedica iz stavka
  2. i
  3. ovoga članka, počinitelj će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Povreda čuvanja državne granice Članak 162.
(1)Vojna osoba koja obavljajući službu na granici postupi protivno propisima o čuvanju državne granice, pa zbog toga nastupe teže štetne posljedice za službu ili služba bude teže ugrožena, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
(2)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila teška tjelesna ozljeda, ili imovinska šteta velikih razmjera, ili su nastupile druge teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Ako je zbog djela iz stavka
(1)ovoga članka nastupila smrt neke osobe, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(4)Ako je djelo iz stavka
(1)ovoga članka počinjeno iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine.
(5)Ako je zbog djela iz stavka
(4)ovoga članka nastupila posljedica iz stavka
(2)ovoga članka, počinitelj će se kazniti zatvorom do tri godine, a ako je nastupila posljedica iz stavka
(3)ovoga članka počinitelj će se kazniti zatvorom do pet godina. Podnošenje neistinitih raporta i izvještaja Članak 163.
(1)Vojna osoba koja u obavljanju dužnosti podnese raport ili izvještaj neistinita sadržaja, ili u raportu ili izvještaju prešuti neku činjenicu koju ne bi smjela prešutjeti pa zbog toga nastupe teže štetne posljedice za službu, ili služba bude teže ugrožena, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno podnošenjem izvještaja ili raporta od osobite važnosti ili su nastupile teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do pet godina.
(3)Ako je djelo iz stavka 2. ovoga članka počinjeno iz nehata. počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine. Nepoduzimanje mjera za zaštitu vojne jedinice Članak 164.
(1)Vojni starješina koji ne poduzme propisanih, naređenih ili drugih očito potrebnih mjera za čuvanje života i zdravlja ljudi koji su mu povjereni za osiguranje i održavanje u ispravnome stanju objekata, predmeta i sredstava što služe borbenoj pripravnosti, za urednu opskrbu hranom, opremom i materijalom jedinice koja mu je povjerena za čuvanje i njegu stoke, ili da se na vrijeme i uredno obave osiguravajući radovi ili osiguranje objekata koji su mu povjereni, pa time dovode u opasnost ljudske živote ili teško ugrozi zdravlje ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila teška tjelesna ozljeda, ili imovinska šteta velikih razmjera, ili su nastupile druge teške posljediee, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Ako je zbog djela iz stavka
(1)ovoga članka nastupila smrt neke osobe, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(4)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine.
(5)Ako je zbog djela iz stavka
(4)ovoga članka nastupila posljedica iz stavka
(2)ovoga članka, počinitelj će se kazniti zatvorom do, tri godine, a ako je nastupila posljedica iz stavka
(3)ovoga članka počinitelj će se kazniti zatvorom do pet godina. Neosiguranje pri vohnim vježbama Članak 165.
(1)Vojna osoba koja pri vježbi, obuci ili u obavljanju pokusa ne poduzme propisanih. naređenih ili očito potrebnih mjera osiguranja ili opreza, pa time dovede u opasnost ljudske živote ili teško ugrozi zdravlje ljudi ili imovinu velike vrijednosti, kaznit će se zatvorom do tri godine.
(2)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila teška tjelesna ozljeda, ili imovinska šteta velikih razmjera, ili su nastupile druge teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(3)Ako je zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila smrt neke osobe, počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine do deset godina.
(4)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom do jedne godine.
(5)Ako je zbog djela iz stavka
  1. ovoga članka nastupila posljedica iz stavka
  2. ovoga članka, počinitelj će se kazniti zatvorom do tri godine, a ako je nastupila posljedica iz stavka
  3. ovoga članka počinitelj će se kazniti zatvorom do pet godina. Neodazivanje pozivu i izbjegavanje vojne službe Članak 166.
(1)Tko bez opravdana razloga ne dođe u određeno vrijeme na regrutaciju radi priopćivanja ratnoga rasporeda ili primanja oružja, ili na služenje vojnog roka, vojnu vježbu ili drugu vojnu službu, iako je bio pozvan pojedinačnim ili općim pozivom, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2)Tko se krije da bi izbjegao obvezu iz stavka 1. ovoga članka, iako je bio pozvan pojedinačnim ili općim pozivom, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(3)Tko napusti zemlju ili ostane u inozemstvu da bi izbjegao regrutaciju, ili služenje vojnog roka, vojnu vježbu ili drugu vojnu službu,kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina.
(4)Tko poziva ili potiće više osoba na izvršenje djela iz stavka
  1. do
  2. ovoga članka, kaznit će se za djelo iz stavka
  3. zatvorom do tri godine, a za djelo iz stavka
  4. i
  5. zatvorom najmanje jednu godinu.
(5)Počinitelj djela iz stavka
  1. i
  2. ovoga članka koji se dobrovoljno javi nadležnome drzavnom tijelu može se blaže kazniti ili osloboditi kazne. Izbjegavanje vojne službe onesposobljenjem ili prijevarom Članak 167.
(1)Tko u namjeri da izbjegne vojnu službu ili da bude raspoređen na lakšu dužnost sebe ozlijedi ili na drugi način privremeno onesposobi za vojnu službu, ili dopusti drugome da ga privremeno onesposobi, a i onaj tko drugoga sa njegovim odobrenjem ili bez odobrenja u istoj namjeri privremeno onesposobi, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(2)Ako je počinjenjem djela iz stavka 1. ovoga članka nastupila trajna nesposobnost za vojnu službu. počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(3)Tko u namjeri iz stavka
  1. ovoga članka simulira bolest, ili za sebe ili drugoga upotrijebi lažnu ispravu, ili postupi na drugi prijevaran način, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Protuzakonito oslobođenje od vojne službe Članak
  2. Tko zloupotrebom svojega položaja ili ovlaštenja učini da se oslobodi od dužnosti ili da se rasporedi na lakšu dužnost vojna osoba ili osoba koja podliježe vojnoj obvezi, kaznit će se zatvorom od jedne godine do pet godina. Samovoljno udaljenje i bijeg iz oružanih snaga Članak 169.
(1)Vojna osoba koja samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu i ne vrati se na dužnost u roku od deset dana ili se u tome roku ne vrati na dužnost s dopuštenoga boravka izvan jedinice ili službe, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i vojna osoba koja više od dva puta i kraće od deset dana nedopušteno boravi izvan svoje jedinice ili službe te vojna osoba koja samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu za vrijeme izvršenja važnog zadatka ili povećanog stupnja borbene pripravnosti jedinice.
(3)Vojna osoba koja se krije da bi izbjegla službu u oružanim snagama, ili koja samovoljno napusti svoju jedinicu ili službu i ne vrati se na dužnost u roku od trideset dana, ili se u tome roku ne vrati s dopuštenoga boravka izvan jedinice ili službe. kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(4)Vojna osoba koja napusti zemlju ili ostane u inozemstvu da bi izbjegla službu u oružanim snagama, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(5)Vojna osoba koja priprema bijeg u inozemstvo da bi izbjegla službu u oružanim snagama, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(6)Počinitelj djela iz st.
  1. i
  2. ovoga članka koji se dobrovoljno javi nadležnome državnom tijelu može se blaže kazniti. Izbjegavanje popisa i pregleda Članak
  3. Tko se za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti protivno zakonom utvrđenoj obvezi, bez opravdanih razloga, ne odazove ili se protivi popisu ili pregledu ljudstva ili popisu ili pregledu prijevoznih ili prijenosnih sredstava, stoke, zgrada i drugih objekata potrebnih oružanim snagama, ili tko pri tome popisu ili pregledu dade netočne izjave ili podatke, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Neizvršenje materijalne obveze Članak
  4. Tko za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti protivno zakonom utvrđenoj obvezi, bez opravdanih razloga, ne stavi na raspolaganje vojnim tijelima u određeno vrijeme i u propisanome stanju predmete i druga sredstva, ili ne privede stoku, kaznit će se zatvorom od jedne godine do deset godina. Nesavjesna izradba i preuzimanje vojnoga materijala Članak 172.
(1)Vojna osoba ili druga osoba kojoj je u poduzeću drugoj organizaciji, zajednici ili ustanovi koja radi za potrebe obrane povjereno rukovođenje proizvodnim ili drugim gospodarskim procesom ili nadzor nad njima, koja nesavjesno obavlja službu ili obavezu koja joj je povjerena pa zbog toga oružje, municija, eksploziv ili drugo borbeno sredstvo ne bude izrađeno na vrijeme ili ne odgovara određenoj kakvoći, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
(2)Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i vojna osoba koja nesvjesno obavljajući službu primi predmete za opskrbu, opremu ili naoružanje vojske koji ne odgovaraju propisanim uvjetima ili ugovoru.
(3)Ako su zbog djela iz st.
  1. i
  2. ovoga članka nastupile teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do osam godina.
(4)Ako su djela iz st.
  1. i
  2. ovoga članka počinjena iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine.
(5)Ako je zbog djela iz stavka
  1. ovoga članha nastupila posljedica iz stavka
  2. ovoga članka, počinitelj će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do tri godine. Nepropisni i nepažljlvi odnos prema povjerenome oružju Članak 173.
(1)Tko nepropisno ili nepažljivo drži, čuva ili rukuje povjerenim mu oružjem, municijom ili eksplozivom koji pripadaju vojnoj jedinici ili vojnoj ustanovi, pa time uzrokuje njihovo oštećenje u većoj mjeri uništenje ili nestanak, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Rukovatelj skladišta oružja, municije, eksploziva i drugih borbenih sredstava koji ne poduzme mjere za njihovo osiguranje ili održavanje, pa zbog toga nastupi oštećenje, uništenje ili nestanak tih borbenih sredstava, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina
(3)Ako je zbog djela iz stavka 2. ovoga članka nastupila imovinska šteta velikih razmjera, počinitelj će se kazniti zatvorom od, jedne godine do deset godina.
(4)Ako je djelo iz stavka 2. ovoga članka počinjeno iz nehata. počinitelj će se kazniti zatvorom do tri godine.
(5)Ako je zbog djela iz stavka
  1. ovoga članka nastupila posljedica iz stavka
  2. ovoga'članka, počinitelj će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina. Protuzakonito raspolaganje povjerenim oružjem Članak
  3. Tko prisvoji, otuđi, založi predade drugome na upotrebu, ošteti ili uništi oružje, municiju ili eksploziv što su mu dan na upotrebu i služe potrebama obrane kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Krađa oružja ili dijela borbenoga sredstva Članak 175.
(1)Tko ukrade oružje, municiju, eksploziv ili dio borbenoga sredstva koji služi potrebama obrane, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina.
(2)Ako vrijednost stvari iz stavka 1. ovoga članka premašuje petsto tisuća hrvatskih dinara, ili ako je krada izvršena obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija, ili ako ju je izvršilo više osoba koje su se udružile radi krađe ili je izvršena na osobito opasan ili drzak način, ili ju je izvršila osoba koja je uza se imala kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane, ili je izvršena za vrijeme požara, poplava ili slične nesreće, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(3)Ako vrijednost stvari iz stavka 1. ovoga članka premašuje dva milijuna hrvatskih dinara, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina. Odavanje vojne tajne Članak 176.
(1)Vojna ili druga osoba koja suprotno svojim dužnostima u pogledu čuvanja vojne tajne saopći, preda drugome ili mu na drugi način učini pristupačnim podatke koji su vojna tajna ili pribavlja takve podatke u namjeri da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina
(2)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz koristoljublja, ili ako je riječ o osobito povjerljivim podacima, ili ako je djelo počinjeno da bi se podaci objavili ili upotrijebili u inozemstvu, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje jednu godinu.
(3)Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehata, počinitelj će se kazniti zatvorom do tri godine.
(4)Vojnom tajnom smatraju se podaci ili dokumenta koji su zakonom, drugim propisom ili odlukom nadležnog tijela donesenom na temelju zakona proglašeni vojnom tajnom i čije je odavanje imalo ili je moglo imati teže štetne posljedice za oružane snage i njihove pripreme za obranu zemlje. Neovlašteni ulazak u vojne objekte i pravljenje skica ili crteža vojnih objekata i borbenih sredstava Članak 177.
(1)Tko radi izvođenja neovlašteno uđe u vojni objekat iako znade da je pristup zabranjen, kaznit će se zatvorom do jedne godine.
(2)Tko neovlašteno pravi skice ili crteže vojnih objekata ili borbenih sredstava ili ih fotografira odnosno na drugi način snima, kaznit će se zatvorom do tri godine. Kažnjavanje za krlvićna djela počinjena za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti Članak 178.
(1)Za krivično djelo iz članka 153. st.
(1)i
(3), članka 154. stavka
(2). članka 155. st.
(1),
(7)i
(8), članka 156; članka 157. st.
(1)i
(2), članka 158. 5t.
(1)i
(2), olanka 160., članka 161. st.
(1),
(2)i
(5), članka 162. st.
(1).
(4)i
(5), članka 163. st.
(1)i
(3). članka 164. st.
(1),
(4)i
(5), članka 165. st.
(1),
(4)i
(5). članka 166. stavka
(1). članka 169. st.
(1),
(2), članka 172. st.
(1),
(2),
(4)i
(5), članka 173. st.
(1),
(2),
(4)i
(5), članka 174., danka 175. stavka
(1), članka 176. stavka
(4)i članka 177. ovoga Zakona, ako je počinjeno za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti. počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.
(2)Za krivično djelo iz članka 155. stavka
(4), članka 157. stavka
(3), članka 158. stavka
(3). danka 161. stavka
(3)kad je nastupila teška tjelesna ozljeda ili imovinska šteta velikih razmjera i stavka
(4). članka 162. stavka
(2)kad je nastupila teška tjelesna ozljeda ili imovinska šteta velikih razmjera i stavka
(4), članka
  1. stavka 2, članka
  2. st.
(2)i
(3). članka 165. st.
(2)i
(3), ćč167: i 168, članka 169. stavka
(5), članka 173. stavka
(3), članka 175. st.
(2)i
(3)i članka 176. st.
(1)i
(2)ovoga Zakona, ako je počinjeno za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje tri godine.
(3)Za krivično djelo iz članka 153. stavka
(2), članka 154. stavka
(1), članka 155. st.
(2),
(3)i
(6), članka 161. stavka
(3)kad su nastupile teške posljedice, članka 162. stavka
(2)kad su nastupile teške posljedice, članka 166. st.
(2)i
(3), članka 168. st.
(3)i
(4), članka 172. stavka
(3), i članka 176. stavka
(3)ovoga Zakona, ako je počinjeno za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Prelazak i predaja neprijatelju Članak 179.
(1)Vojna osoba koja za vrijeme rata prijeđe u redove neprijateljske vojske, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina.
(2)Vojna osoba koja se za vrijeme rata preda neprijatelju prije nego što je iscrpila sve mogućnosti obrane, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu. Neispunjenje dužnosti za vrijeme borbe Članak 180.
(1)Vojna osoba koja za vrijeme borbe ili neposredno pred borbu ne obavi svoju dužnost. pa zbog toga nastupe štetne posljedice za vojnu jedinicu ili za borbenu situaciju, kaznit će se zatvorom najmanje jednu godinu.
(2)Ako su zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupile teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Samovoljno napuštanje dužnosti za vrijeme borbe Članak 181.
(1)Vojna osoba koja za vrijeme borbe ili neposredno pred borbu samovoljno ili na prijevaran način napusti svoju dužnost, kaznit će se zatvorom.najmanje tri godine.
(2)Ako su zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupile teške posljedice, počinitelj će se kazniti zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Napuštanje položaja protivno naredbi Članak 182.
(1)Vojni starješina koji protivno naredbi napusti položaj s jedinicom koja mu je povjerena prije nego što je iscrpio sve mogućnosti obrane, kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(2)Ako su zbog djela iz stavka 1. ovoga članka nastupile teške posljedice, počinitelj Će se kazniti zatvorom najmanje pet godina ili kaznom zatvora od dvadeset godina. Napuštanje oštećenoga broda ili zrakoplova prije vremena Članak 183.
(1)Zapovjednik ratnoga broda koji za vrijeme rata napusti oštećeni brod prije nego što je obavio svoju dužnost prema propisima o brodskoj službi kaznit će se zatvorom najmanje tri godine.
(2)Član posade ratnoga broda koji za vrijeme rata napusti oštećeni brod prije nego što je zapovjednik broda izdao naredbu z

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.