Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti

Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti NN 52/1991 (3.10.1991.), Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti SABOR REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim UKAZ o proglašenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti Proglašavam Zakon o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1991., Vijeća općina 26. lipnja 1991 i Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. godine. Klasa: 011-01/91-01/75 Urbroj : 71-91-1 Zagreb, 28. lipnja 1991. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r ZAKON o zdravstvenoj zaštiti životinja i veterinarskoj djelatnosti 1. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se zakonom uređuje zdravstvena zaštita životinja, sprečavanje i suzbijanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude, kontrola životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa, žaba i proizvoda životinjskog podrijetla, zdravstvena ispravnost životinjske hrane, reprodukcija i dobrobit životinja, veterinarska zaštita ljudskog okoliša, ustrojstvo, financiranje i druga pitanja od značenja za provođenje jedinstvenog sistema zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Ovim se zakonom, od interesa za Republiku Hrvatsku, za obavljanje dijagnostičkih i analitičkih poslova u veterini osniva poseban organ u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i propisuju uvjeti za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti na određenom epizootiološkom području. Članak 2. Poslovi zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti jesu: 1. zaštita životinja od zaraznih bolesti utvrđenih u ovom zakonu, sprečavanje i suzbijanje bolesti koje su zajedničke za životinje i ljude, sprečavanje i liječenje drugih bolesti životinja; 2. kontrola životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla; 3. osiguravanje zdravstveno ispravne životinjske hrane (u daljnjem tekstu: stočna hrana); 4. reprodukcija životinja (dobijanje i priprema životinjskog sjemena za osjemenjivanje, sprečavanje poremećaja plodnosti i nasljednih bolesti, pravilno razmnožavanje, osjemenjivanje životinja, proizvodnja i presađivanje embrija i drugi zahvati čiji je cilj bolje zdravstveno i proizvodno stanje životinja); 5. sprećavanje kontaminacije okoline uzročnicima i prenosiocima zaraznih bolesti (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija), utvrđivanje i sprečavanje kontaminacije životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane biološki aktivnim tvarima i veterinarska zaštita Ijudskog okoliša u svezi sa zdravstvenom zaštitom životinja, proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane i negativnih utjecaja nastalih držanjem i uzgojem životinja; 6. laboratorijska dijagnostika i analitika; 7. osiguravanje lijekova, opreme i drugog pomoćnog materijala u veterini; 8. priprema za djelovanje veterinarske službe u elementarnim nepogodama i drugim nesrećama te u izvanrednim uvjetima i osposobljavanje jedinica civilne zaštite; 9. usavršavanje veterinarskih radnika i veterinarsko prosvjećivanje ; 10. obavljanje kirurških zahvata na životinjama; 11. obavljanje drugih poslova vezanih za zdravstvenu zaštitu životinja i veterinarsku djelatnost. Poslovi zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti od točke 1. do 8. ovoga članka smatraju se javnim potrebama i od interesa su za zaštitu i sigurnost Republike. Članak 3. Životinjama, u smislu ovoga zakona, smatraju se: kopitari (konji, mazge, magarci i mule), papkari (goveda, bivoli, ovce, koze i svinje), perad (kokoši, pure, guske, patke, i druga domaća perad), ukrasne i egzotične ptice i životinje, psi, mačke, kunići, pčele, dudov svilac, ribe, rakovi, školjke, ježevi, kornjače, puževi, žabe, pijavice, divljač, zvijeri i laboratorijske životinje. Proizvodima životinjskog podrijetla, u smislu ovoga zakona, smatraju se: proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni ljudskoj prehrani, proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani životinja i proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni industrijskoj upotrebi. Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenim ljudskoj prehrani, smatraju se sastavni dijelovi životinjskog tijela, u sirovome i prerađenom stanju, koji služe za Ijudsku hranu, mlijeko, jaja, proizvodi od mlijeka i jaja i med (namirnice životinjskog podrijetla). Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja, smatraju se: mesno brašno, riblje brašno, koštano brašno, krvno brašno, brašno od perja i drugi proizvodi životinjskog podrijetla koji služe za prehranu životinja. Proizvodima životinjskog podrijetla namijenjenih industrijskoj upotrebi, smatraju se: koža, krzno, vuna, dlaka, čekinje, perje, papci, rogovi, kosti, krv, crijeva i drugi proizvodi životinjskog podrijetla kada su namijenjeni industrijskoj upotrebi. Otpadnom animalnom tvari, u smislu ovoga zakona, smatraju se: tekući gnoj, kruti gnoj i stajnjak bez obzira na namjenu, leševi životinja, otpaci u valionici, konfiskati u klaonici i pokvareni proizvodi životinjskog podrijetla kada se utiliziraju ili neškodljivo uklanjaju. Članak 4. Pod kontrolom (inspekcijom) životinja za klanje, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla podrazumijeva se veterinarsko-sanitarni inspekcijski pregled životinja prije klanja, ribe, rakova, školjki, puževa i žaba te proizvoda životinjskog podrijetla radi ocjene zdravstvenog stanja, odnosno zdravstvene ispravnosti i kakvoće, obilježavanje proizvoda u pogledu zdravstvene ispravnosti i kakvoće, osposobljavanje uvjetno zdravstveno ispravnih proizvoda, postupak s proizvodima koji su ocijenjeni zdravstveno neispravnim, kontrola objekata i opreme i vođenje evidencije o veterinarsko-sanitarnim inspekcijskim pregledima i kontroli. Pod veterinarsko-sanitarnim inspekcijskim pregledima podrazumijeva se stručni pregled životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, radi. utvrđivanja njihovog zdravstvenog stanja odnosno zdravstvene ispravnosti i kakvoće (u daljnjem tekstu: veterinarsko-sanitarni pregled). Članak 5. Veterinarsko-sanitarne preglede i kontrolu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, obavljaju nadležni organi određeni ovim zakonom. Općina i Republika Hrvatska dužne su da organiziraju, osiguravaju i participiraju u financiranju poslova zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti iz članka 2. točke 1. do 8. ovoga zakona. Poduzeća i veterinari iz članka 6. ovoga zakona obvezni su da obavljaju poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti na način propisan ovim zakonom. Korisnici, vlasnici, držatelji odnosno čuvari životinja (u daljnjem tekstu: držatelji životinja) obvezni su u svojim nastambama i kod životinja izvršavati mjere za sprečavanje, otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti na način i u rokovima koje odredi nadležni organ uprave u skladu s odredbama ovoga zakona. Članak 6. Poslove iz članka 2. ovoga zakona obavlja Hrvatski veterinarski zavod u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: Hrvatski veterinarski zavod),poduzeće za reprodukciju u stočarstvu i veterinarska poduzeća svih oblika vlasništva (u daljem tekstu; veterinarske stanice) koje se osnivaju za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti za područja općina. Pojedine poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti mogu obavljati i druga poduzeća te veterinari samostatno osobnim radom (u daljem tekstu: druge pravne i fizičke osobe), pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom. Članak 7. Veterinarske stanice, druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove veterinarske djelatnosti dužni su na zahtjev držatelja životinja pružiti zdravstvenu pomoć i drugu veterinarsku uslugu. Držatelji životinja dužni su brinuti se da životinje budu zdrave, a za oboljelu životinju osigurati pravovremenu veterinarsku pomoć. Korisnici i vlasnici objekata za proizvodnju i promet životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane, objekata za klanje životinja, preradu, obradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla, objekata za dobijanje i pripremu životinjskog sjemena i embrija, te korisnici otpadnih animalnih tvari, dužni su poduzimati propisane ili naređene veterinarsko-sanitarne mjere. II. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA ŽlVOTIN.IA 1. Zarazne bolesti Članak 8. Pod zaraznim bolestima životinja u smislu ovoga zakona podrazumijevaju se: A. Naročito opasne zarazne bolesti: 1. Afrička kuga svinja - Pestis africana suum; 2. Bjesnoća - Lyssa; 3. Boginje ovaca i koza - Variola ovina et caprina; 4. Goveđa kuga - Pestis bovina; 5. Klasična svinjska kuga - Pestis suum classica; 6. Konjska kuga - Pestis equorum; 7. Kuga peradi - Pestis avium; 8. Njukastlska bolest - Morbus Newcastle; 9. Plućna zaraza goveda - Pleuropneumonia contagiosa bovum ; 10. Slinavka i šap --- Aphtae epizooticae; 11. Vezikularno oboljenje svinja - Morbus vesicularis suum; 12. Zarazna uzetost svinja - Encephalomyelitis enzootica suum; B. Druge zarazne bolesti životinja: 1. Atrofični rinitis svinja - Rhinitis atrophica suum; 2. Bolest Aujeszkoga - Morbus Aujeszky; 3. Bedrenica - Antrax; 4. Bruceloza - Brucellosis; 5. Cisticerkoza - Cisticercosis; 6. Crijevna kampilobakterioza - Campylobacteriosis intestinalis; 7: Dizenterija svinja --- Dysenteria suum; 8. Ehinokokoza - Echinococcosis; 9. Enterotoksemija ovaca i dizenterija janjadi - EnLerotoxemia ovium et dysenteria agnorum; 10. Enzootska leukoza goveda - Leucosa enzootica bovum; 11. Eritrodermatitis šarana - Eritrodermatitis cyprini; 12. Furunculoza pastrva - Furunculosis salmonis; 13. Gumborska bolest - Morbus Gumboro 14. Genitalna kampilobakterioza - Vihi-iosis 15. Infekciozna anemija konja - Anaemia infectiosa equorum; 16. Influenca konja - Influenza equorum; 17. Jersinioza pastrvskih riba - Yersirkiosis salmnnrzm, 18. Leptospiroza - Leptospirosis; 19. Listerioza - Listeriosis; 20. Marekova bolest - Morbus Marek; 21. Miksomatoza - Mixomatosis; 22. Paratuberkuloza - Paratuberculosis; 23. Pčelinja kuga - Pestis apium; 24. Pčelinja nozemoza - Nosemosis apium; 25. Proljetna viremija šarana - Viremia vernalis cyprini; 26. Psitakoza - Psitacosis; 27. Sakagija - Malleus; 28. Salmoneloza - Salmonelosis; 29. Spolna zaraza konja - Exanthema coitale paralytica; 30. Šuga kopitara i preživača - Scabies (Sar-copLosis, Psoroptosis, Chorioptosis) 31. Šuštavac - Gangrena emphysematosa; 32. Tifus peradi -- Thyphus avium; 33. Toksoplazmosa - Toxoplasmosis; 34. Transmisivni gastroenteritis svinja - Gastroenteritis virosa suum; 35. Trihineloza - Trichinellosis; 36. Trihomonoza goveda - Trichomoniasis bovum; 37. Tuberkuloza - Tuberculosis; 38. Tularemija - Tularemia; 39. Varooza - Varroosis apium; 40. Vibrioza riba - Vibriosis piscium; 41. Virusna hemoragična septikemija pastrva - Septicaemia haemorrhagica salmonis; 42. Vrtičavost pastrva - Myxosomatosis salmonis; 43. Upala ribljeg mjehura šarana - Aerocistitis cyprini. Pojavi li se opasnost od neke druge opasne zarazne bolesti koja se brzo širi (epizootija) i koja može ugroziti cijelu Republiku, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da se za zaštitu od takve zarazne bolesti primjenjuju odredbe o mjerama i druge odredbe predviđene ovim zakonom. Članak 9. Pod epizootijom zarazne bolesti u smislu ovoga zakona smatra se porast oboljenja životinja od neke zarazne bolesti koji je neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, mjestu ili zahvaćenoj vrsti životinja. Pod epizotijom podrazumijeva se i povećana učestalost oboljenja ili uginuća čiji uzrok je privremeno neutvrđen. Zaraženim područjem u smislu ovoga zakona smatra se područje na kojem postoji jedan ili više izvora zaraze. Ugroženim područjem u smislu ovoga zakona smatra se područje na koje se može prenijeti zarazna bolest iz zaraženog područja i na kojem postoje mogućnost za širenje zarazne bolesti. Članak 10. Pod drugim bolestima životinja u smislu ovoga zakona podrazumjevaju se sve ostale zarazne i nametničke bolesti životinja te organske bolesti i stanja koja ugrožavaju zdravlje životinja i posredno, preko proizvoda životinjskog podrijetla i zdravlje ljudi. 2. Mjere za sprečavanje zaraznih bolesti Članak 11. Da bi se spriječila pojava ili utvrdilo postojanje zarazne bolesti, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odnosno općinski ili gradski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva može narediti, prema prirodi zarazne bolesti i stupnju opasnosti, jednu ili više ovih preventivnih mjera; 1. zaštitna cijepljenja; 2. dijagnostička i druga ispitivanja; 3. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju; 4. utvrđivanje uzroka uginuća; 5. ispitivanje sirovih koža na bedrenicu; 6. ispitivanje vode i stočne hrane; 7. pregled životinja, objekata za smještaj životinja i njihova okoliša, objekata i opreme za obradu, preradu i promet proizvoda životinjskog podrijetla i otpadnih animalnih tvari ; 8. pregled proizvodnje i uskladištenja sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, te načina njihove primjene; 9. kontrolu životinja u prometu; 10. kontrolu životinja na sajmovima, tržnicama, drugim prodajnim mjestima, izložbama, dogonima ili drugim javnim smotrama; 11. prosvjećivanje držatelja životinja iz područja zdravstvene zaštite životinja. Dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju obavljaju veterinarske stanice, druge pravne i fizičke osobe ako u pogledu prostorija, odgovarajućih stručnih radnika, opreme i sredstava udovoljavaju uvjetima što ih propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 12. Ministar poljoprivrede i šumarstva naređuje krajem svake godine koje se mjere moraju poduzimati iduće godine u cilju otkrivanja, sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih i nametničkih bolesti životinja utvrđenih ovim zakonom, vodeći računa o epizootiološkom stanju i stupnju ugroženosti. Držatelj životinje snosi troškove preventivnog cijepljenja i dijagnostičkog ispitivanja kao i sve druge troškove u svezi s provođenjem mjera koje su propisane ili naređene u skladu sa zakonom, ako te troškove ne snosi općina ili Republika Hrvatska. Propisom iz stavka 1. ovoga članka uredit će se i način raspoređivanja sredstava koja osiguravaju općine i Republika Hrvatska za financiranje naređenih mjera iz stavka 1. ovoga članka. Članak 13. Ministar poljoprivrede i šumarstva odreduje vrste i količine veterinarskih cjepiva koje je potrebno osigurati za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti životinja i poduzeća koja su dužna nabaviti i uskladištiti takvo cjepivo i kontrolirati njegovu imunogenost. Članak 14. Leševi životinja, konfiskati iz klaonica, otpaci iz valionica i pokvareni proizvodi životinjskog podrijetla moraju se učiniti neškodljivima u objektima za utilizaciju, jama-grobnicama ili stočnim grobljima. Oprema i objekti u kojima se sabiraju životinjski leševi i otpadna animalna tvar (sabirališta), oprema i objekti za utilizaciju životinjskih leševa, oprema i objekti za utilizaciju životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, prijevozna sredstva za prijevoz životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, jame-grobnice i stočna groblja moraju udovoljavati propisanirn uvjetima i biti pod veterinarskim nadzorom. Način neškodljivog uklanjanja životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla te uvjeti kojima moraju udovoljavati objekti, oprema i prijevozna sredstva iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 15. Držatelji životinja odnosno korisnici objekata koji se nalaze pod veterinarskim nadzorom dužni su osigurati uvjete za očuvanje i unapređivanje ljudskog okoliša. Sa otpadnim animalnim tvarima treba se postupati tako, da se ne ugrozi zdravlje ljudi i životinja. Članak 16. Na području gdje postoji objekat za utilizaciju leševa životinja, konfiskata od životinja zaklanih u klaonicama, otpadaka iz valionica, pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla i proizvoda životinjskog podrijetla koji se ne mogu upotrijebiti u industrijske svrhe i otpadne animalne tvari moraju se uklanjati u objektima za utilizaciju. Objekti za utilizaciju su dužni osigurati redovito preuzimanje, prijevoz i utilizaciju životinjskih leševa, konfiskata iz klaonica, otpadaka iz valionica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, od sabirališta. Držatelji životinja, korisnici objekata kod kojih nastaju otpadne animalne tvari iz stavka 1. ovoga članka, odnosno općina, dužni su osigurati sabirališta, a poduzeću za utilizaciju prijaviti i predati životinjski leš i druge otpadne animalne tvari. Općina, stočarske farme, klaonice i drugi veliki proizvođači kod kojih nastaju otpadne animalne tvari, dužni su plaćati poduzeću za utilizaciju naknadu za njihovo preuzimanje i odvoženje Ministar poljoprivrede i šumarstva odlučuje o visini naknade iz stavka 4. ovoga članka. Članak 17. Mjesto i način neškodljivog uklanjanja životinjskih leševa, otpadaka iz valionica, konfiskata iz klaonica i pokvarenih proizvoda životinjskog podrijetla, određuje skupština općine. Izuzetno, skupština općine može na zahtjev uz mišljenje veterinarskog inspektora, u pojedinim slučajevima, dozvoliti uklanjanje otpadne animalne tvari iz stavka 1. ovoga članka na naćin dubokog zakapanja ili spaljivanjem, ako ne postoje tehničke mogućnosti za odvoženje ili odvoženje zahtijeva velike troškove. Skupština općine može dozvoliti neškodljivo uklanjanje leševa malih životinja na način dubokog zakapanja. Članak 18. Pravne i fizičke osobe koje se bave otkupom, prometom ili preradom kože dužne su sirove kože kopitara i papkara zaklanih bez veterinarsko-sanitarnog pregleda, ili sirove kože uginulih kopitara i papkara za koje nadležni organ nije utvrdio uzrok uginuća skladištiti u posebnim prostorijama. Goveđe, ovčie i kozje kože iz stavka 1. ovoga članka, osim telećih, janjećih i jarećih koža, ne smiju se staviti u promet prije ispitivanja na bedrenicu (askolizacija). Pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su voditi evidencije o podrijetlu otkupljenih koža. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje naćin vođenja evidencije iz stavka 3. ovoga članka kao i uvjete kojima moraju udovoljavati prostorije u kojima se smještaju ili skladište sirove kože te način označavanja koža. Članak 19. Pod veterinarskim nadzorom nalazi se stočna hrana, proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni prehrani životinja i druge sirovine i aditivi koji služe za proizvodnju stočne hrane te objekti u kojima se proizvodi stočna hrana. Zabranjena je proizvodnja, promet i upotreba stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina koje služe za njihovu proizvodnju ako u količinama većim od dopuštenih sadrže patogene bakterije, gljivice, plijesni i njihove produkte (egzotoksine i endotoksine), hormone, antibiotike, pesticide, soli teških metala, radioaktivne tvari i druge supstancije štetne za zdravlje životinja i posredno zdravlje ljudi i stočne hrane neodgovarajućeg sastava što utječu na njenu biološku vrijednost i upotrebljivost. Sol za prehranu životinja mora biti jodirana. Ovisno o stupnju ugroženosti zdravlja životinja i posredno zdravlja ljudi od zdravstveno neispravne stočne hrane, ministar poljoprivrede i šumarstva može propisati sistematsko ispitivanje stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane radi ocjene zdravstvene ispravnosti. Propise o uzimanju uzoraka iz stavka 4. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 20. Uzorke stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za njihovu proizvodnju ispituju pravne i fizičke osobe koje udovoljavaju propisanim uvjetima. Rezultat analize uzoraka stočne hrane, proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani životinja i drugih sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane može se, u roku od osam dana, pobijati zahtjevom da se izvrši superanaliza uzoraka u drugom poduzeću ili pravnoj osobi koja ima odgovarajuće stručne kadrove, opremu i druge uvjete za obavljanje superanalize. Ako rezultat superanalize nije u skladu s rezultatom analize, mjerodavan je rezultat superanalize uzorka. Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati poduzeća i druge pravne osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Ministar poljoprivrede i šumarstva određuje poduzeća i druge pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Članak 21. Pod veterinarskim nadzorom nalaze se životinje, objekti za smještaj životinja, objekti i oprema za klanje životinja, obradu, preradu i promet proizvoda životinjskog podrijetla, proizvodi životinjskog podrijetla u prometu, proizvodnja i skladištenje sjemena za umjetno osjemenjivanje i embriji te način njihove primjene. Članak 22. Proizvodnja sjemena za umjetno osjemenjivanje, proizvodnja embrija, muška rasplodna grla, uzgoji kvalitetne rasplodne stoke, matična jata peradi i pernate divljači, mrijestilišta i uzgoji matica moraju biti slobodni od zaraznih bolesti utvrđenih u članku 8. ovoga zakona. Umjetno osjemenjivanje životinja provodi se u skladu sa Programom uzgoja stoke u Republici Hrvatskoj. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete za pripremu sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija, zdravstvenu ispravnost i kvalitetu, odnosno biološku vrijednost sjemena i embrija. Članak 23. Sajmovi, tržnice, burze, dogoni i druga otkupna mjesta te izložbe i javne smotre životinja mogu se održavati samo na mjestima koja ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete. Na sajmovima, tržnicama, burzama, dogonima i drugim otkupnim mjestima te na izložbama i javnim smotrama smiju se izlagati samo zdrave životinje. Objekti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti pod veterinarskim nadzorom. Pod veterinarskim nadzorom nalaze se i životinje na sajmovima, tržnicama i drugim prodajnim mjestima, izložbama, sportskim natjecanjima, dogonima i drugim javnim smotrama. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje uvjete što ih moraju ispunjavati objekti iz stavka 1. ovoga članka. Članak 24. Za izdavanje dozvola za održavanje izložbi, ocjenjivanje i natjecanje životinja, za različite priredbe (putujući zoološki vrtovi, cirkusi i sl.) i za organiziranu prodaju životinja, kao i proizvoda životinjskog podrijetla izvan postovnih prostorija, potrebna je prethodna suglasnost općinskog organa uprave nadležnog za poslove veterinarstva. Članak 25. Registracija pasa je obvezna. Držatelj pasa je dužan da u roku od 15 dana prijavi nabavljenu odnosno uginulu ili otuđenu životinju nadležnoj veterinarskoj stanici koja vodi registar pasa i dokumentaciju o obavljenoj vakcinaciji protiv bjesnoće. Svaki pas mora nositi propisanu markicu. Markica je dokaz o registraciji pasa i o obavljenoj vakcinaciji protiv bjesnoće. Psi na kojima nisu provedene propisane ili naređene mjere podliježu eutanaziji, na trošak držatelja pasa. Za registraciju pasa plaća se naknada veterinarskoj, stanici u skladu sa ovim zakonom. Uvjete i način držanja pasa te o načinu postupanja sa neregistriranim psima kao i psima i mačkama lutalicama propisuje općinska skupština. Članak 26. Radi sprečavanja unošenja životinjskih zaraza iz drugih područja, ministar poljoprivrede i šumarstva može narediti da se određeni dio teritorije Republike Hrvatske stavi pod stalan veterinarski nadzor i da se na tom podrućju: - provede zabrana ili ograničenje kretanja životinja, vozila i ljudi ; - provedu određene mjere za sprečavanje zaraznih bolesti propisane ovim zakonom. Radi sprečavanja unošenja životinjskih zaraza ministar poljoprivrede i šumarstva može zabraniti promet životinja i proizvoda životinjskog podrijetla iz druge republike. Članak 27. Objekti i oprema za uzgoj životinja za klanje životinja, za proizvodnju, obradu, preradu, uskladištenje i promet proizvoda životinjskog podrijetla; objekti i oprema za prikupljanje i neškodljivo uklanjanje leševa životinja, konfiskata od životinja zaklanih u klaonicama i druge otpadne animalne tvari te pogoni za utilizaciju; prostorije i opreme za pripremu i skladištenje sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija; valionice; objekti i oprema za proizvodnju stočne hrane; objekti i opreme za promet životinja (sajmovi, izložbe i dr.), i za dezinfekciju vozila; objekti za obavljanje, zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti; objekti i oprema za proizvodnju i promet veterinarskih lijekova; prostorije i oprema za topljenje voska i izradu saća, moraju biti izgrađeni tako da ne predstavljaju opasnost po zdravlje i dobrobit životinja, da sprečavaju unošenje i prenošenje bolesti, da osiguravaju zdravstvenu ispravnu proizvodnju i promet i da osiguravaju uvjete za život i rad čovjeka u zdravoj sredini. Objekti i oprema za obavljanje zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti i okoliš objekata, moraju se trajno održavati čistim i urednim. Organ uprave nadležan za poslove veterinarstva s organom uprave nadležnim za utrđivanje uvjeta uređenja prostora, zajednićki utvrđuje veterinarsko-sanitarne uvjete za objekte iz stavka 1. ovoga članka. Propisane veterinarsko-sanitarne uvjete, kao posebne uvjete građenja, dužan je organ nadležan za utvrđivanje uvjeta uređenja prostora zajednički utvrditi s organom uprave nadležnim za poslove veterinarstva. Izgrađeni ili rekonstruirani objekti iz stavka 1. ovoga članka mogu se koristiti tek kad republički organ uprave nadležan za poslove veterinarstva, na prijedlog stručne komisije koju on osniva, rješenjem utvrdi da ispunjavaju propisane veterinarsko-sanitarne uvjete. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje bliže veterinarsko-sanitarne uvjete koje moraju ispunjavati objekti, prostorije i oprema iz stavka 1. ovoga članka 3. Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti Članak 28. Kad se utvrdi postojanje zarazne bolesti i dok traje opasnost od zarazne bolesti, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva naređuje, prema prirodi zarazne bolesti i stupnju opasnosti u zaraženom području jednu ili više od ovih mjera: 1. izdvajanje zdrave od oboljele životinje; 2. zabranu održavanja sajmova, tržnica i prodaje životinja na drugim mjestima, izložbi, sportskih natjecanja, dogana ili drugih javnih smotri; 3. zabranu ili ograničenje kretanja životinja; 4. zabranu ili ograničenje prometa proizvoda životinjskog podrijetla, stočne hrane, aditiva, otpadne animalne tvari i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest; 5. zabranu klanja kopitara, papkara, peradi i kunića; 6. klanje ili eutanaziju oboljele životinje ili životinje za koju se sumnja da je oboljela; 7. popis životinja, a prema potrebi i njihovo označavanje; 8. zabranu ili ograničenje proizvodnje životinja na određeno vrijeme, u određenim objektima; 9. ograničenje kretanja osoba koje dolaze u doticaj sa zaraženom životinjom ili sa životinjom za koju se sumnja da je zaražena te s proizvodima životinjskog podrijetla i otpadnom animalnom tvari koje potječu od takve životinje; 10. zaštitno cijepljenje i dijagnostičko ispitivanje; 11. blokiranje žarišta zaraze, zaraženih mjesta i područja (zabrana ulaska i izlaska osoba i životinja); 12. kastraciju oboljele životinje i zabranu prirodnog pristupa; 13. dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju nastambi životinja, valionica, dvorišta, pašnjaka, napajališta, objekata za klanje životinja, obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla, te drugih mjesta na kojima se nalazila oboljela ili uginula životinja i otpadna animalna tvar i predmeta koji su bili u doticaju s oboljelom ili uginulom životinjom; 14. kontumaciju i tamanjenje pasa i mačaka lutalica; 15. zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja; 16. sustavno suzbijanje posrednog domaćina zarazne bolesti ; 17. osiguravanje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima u kojima se prerađuju ili skladište proizvodi životinjskog podrijetla i otpadna animalna tvar i proizvodi stočna hrana. Mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se narediti i ako postoji neposredna opasnost od pojave zarazne bolesti U osobito opasnim slučajevima može se narediti i privremena zabrana rada u objektima u kojima se prerađuju ili skladište proizvodi životinjskog podrijetla, otpadna animalna tvar ili stočna hrana. Ako se pojavi: afrička kuga svinja, goveđa kuga, konjska kuga, kuga peradi, ovčje i kozje boginje. plućna zaraza goveda, slinavka i šap, klasična svinjska kuga, zarazna uzetost svinja ili vezikularno oboljenje svinja, pojedine mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju se primijeniti na području od najmanje l0 km oko žarišta zaraze, ovisno o konfiguraciji terena, biološkim činiocima i načinu uzgoja životinja. Propise o mjerama iz stavka 1. do 4. ovoga članka, koje se moraju poduzeti za suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 29 Ako se pojavi zarazna bolest ili ako se pojave znaci po kojima se može posumnjati da je životinja oboljela ili uginula od zarazne bolesti, držatelj životinje dužan je to odmah prijaviti općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti. Držatelj životinja dužan je odmah zatvoriti životinju za koju sumnja da je oboljela od zarazne bolesti ili spriječiti kontakt Ijudi i životinja s lešom uginule životinje do veterinarskog pregleda i nakon pregleda izvršiti naređene ili propisane mjere. Općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva kad dozna da se je pojavila zarazna bolest ili da su se pojavili znaci na temelju kojih se može posumnjati na zaraznu bolest, dužan je odmah na lice mjesta uputiti veterinara: 1. da ustanovida li postoji zarazna bolest životinje ili sumnja na zaraznu bolest; 2. da odmah poduzme odnosno naredi veterinarsko-sanitarne mjere radi sprečavanja širenja zarazne bolesti, koje je držatelj životinja dužan odmah izvršiti; 3. da u slučaju sumnje na zaraznu bolest uzme dijagnostički materijal i dostavi ga Hrvatskom veterinarskom zavodu radi utvrđivanja postojanja zarazne bolesti. Kad se utvrdi da postoji zarazna bolest, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je odmah o tome izvijestiti republički organ uprave nadležan za posIove veterinarstva, i druge zainteresirane organe i poduzeća prema posebnim propisima, a u slučaju pojave bjesnoće kod životinja dužan je o tome izvijestiti i općinski organ uprave nadležan za poslove zdravstva. Općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je o prestanku zarazne bolesti odmah izvijestiti sve organe i poduzeća koje je prema odredbi stavka 1 ovoga članka izvijestio o postojanju zarazne bolesti. Smatra se da je zarazna bolest prestala kad, nakon ozdravljenja, eutanazije (klanja) ili uginuća posljednje oboljele životinje i nakon završene dezinfekcije, dezinsekcije, odnosno deratizacije protekne najduže vrijeme inkubacije za odnosnu zaraznu bolest. Brzo utvrđivanje uzroka zaraze u slučaju pojave epizootije od prioritetnog je značenja. rezultate laboratorijskog ispitivanja zaraznih bolesti životinja i laboratorijske testove i metode u oblasti dijagnostike zaraznih bolesti životinja i u oblasti utvrđivanja zdravstvene ispravnosti proizvoda životinjskog podrijetla i stočne hrane provjeravaju pravne osobe koje imaju odgovarajuće stručne kadrove, opremu i druge uvjete za obavIjanje tih djelatnosti. Propise o laboratorijskim testovima i metodama i o načinu provjeravanja rezultata laboratorijskog ispitivanja, testova i metoda, kao i propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne osobe iz stavka 8. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Ministar poljoprivrede i šumarstva određuje pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima iz stavka 8. ovoga članka. Određene zarazne bolesti za koje se mora odmah osigurati utvrđivanje zaraznih bolesti ili uzroka uginuća određuje ministar poljoprivrede i šumarstva. Propise o načinu i postupku obavještavanja zainteresiranih organa i drugih pravnih osoba i fizičkih osoba o pojavi zarazne bolesti i o znacima na osnovi kojih se može smatrati da se zarazna bolest pojavila te o načinu dostave materijala potrebnog radi dijagnostičkog ispitivanja i određivanja metoda dijagnostičkog ispitivanja donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 30. Rukovodilac općinskog organa uprave nadležnog za poslove veterinarstva određuje i proglašava zaraženo odnosno ugroženo područje u općini. Ministar poljoprivrede i šumarstva proglašava i određuje zaraženo odnosno ugroženo područje u slučaju pojave epizootije zarazne bolesti koja ugrožava dvije ili više općina. Članak 31. Kad se pojavi opasna zarazna bolest životinja koja se brzo širi i koja može nanijeti veliku gospodarsku štetu, općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva dužan je osnovati ekipe veterinara i drugih radnika radi njezinog suzbijanja, a može zahtijevati i sudjelovanje jedinica civilne zaštite. Ako za uspješno suzbijanje zaraznih bolesti nema na zaraženom i ugroženom području dovoljan broj veterinara, ministar poljoprivrede i šumarstva može s ostalog teritorija Republike Hrvatske odrediti potreban broj veterinara s odgovarajućim sredstvima i opremom i uputiti ih na rad u ekipe na zaraženom ili ugroženom području. Veterinarski i drugi radnici i građani dužni su se odazvati i sudjelovati u radu ekipa iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Članak 32. Osobe u radnom odnosu koje prema odredbama članka 31. ovoga zakona sudjeluju u radu ekipe za suzbijanje zarazne bolesti životinja imaju pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme odsustvovanja s rada. Osobama koje samostalno osobnim radom obavljaju poljoprivrednu, zanatsku ili drugu djelatnost., a sudjeluju prema odredbama članka 31. ovoga zakona u radu ekipa za suzbijanje zaraznih bolesti životinja, pripada pravo na naknadu čiju visinu određuje izvršno vijeće skupštine općine čiji je organ osnovao ekipe. Naknade iz stavka 1. i 2. ovoga članka za rad u ekipama za suzbijanje zaraznih bolesti osigurava - općina za rad veterinara i drugih radnika u ekipama koje osniva u skladu s člankom 31. stavkom 1. ovoga zakona, odnosno sudjelovanje jedinica civilne zaštite, - Republika za veterinare koje određuje u skladu s člankom 3I. stavkom 2. ovoga zakona. Članak 33. Organi unutarnjih poslova pružaju, u granicama svojih nadležnosti, organima koji poduzimaju mjere za zaštitu životinja od zaraznih bolesti na njihov zahtjev. pomoć pri blokiranju zaraženih mjesta i područja, ograničenju prometa životinja, zabrani kretanja životinja i osoba na zaraženom području, a i pri provedbi drugih mjera za zaštitu životinja od zaraznih bolesti predviđenih ovim zakonom. Članak 34. Mjere eutanazije ili prisilnog klanja zaraženih ili na zarazu sumnjivih životinja kao i uništavanje zaraženih predmeta, naređuje se kad se zaraza ne može uspješno i bez opasnosti od njezinog širenja suzbiti primjenom drugih mjera naređenih prema odredbama ovoga zakona i1i kad primjena drugih mjera za njezino suzbijanje nema ekonomskog opravdanja. Mjere iz stavka 1. ovoga članka nareduje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo. Članak 35. Za životinju koja je eutanizirana, zaklana ili uginula zbog provedene naređene mjere kao i za predmete uništene zbog provedbe naređenih mjera, iz članka 34. ovoga zakona, držatelj životinja ima pravo na naknadu u visini tržne cijene koju bi eutanizirana, zaklana ili uginula životinja, odnosno oštećeni ili uništeni predmeti imali u momentu eutanazije, klanja ili uginuća, odnosno oštećenja ili uništenja predmeta. Visina naknade iz stavka 1. utvrđuje se prema procjeni komisije koju imenuje općinski organ uprave nadležan za poslove privrede i u kojoj jedan član komisije mora biti diplomirani veterinar. Komisija iz stavka 2. ovoga članka dužna je nakon obavljene procjene sačiniti zapisnik o procjeni i jedan primjerak zapisnika odmah dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva - Upravi za veterinarstvo. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva rješenjem odlučuje o pravu na naknadu štete kao i o visini naknade štete koja se isplaćuje držatelju životinje odnosno predmeta. Članak 36. Naknada iz članka 35. stavka 1. ovoga zakona ne pripada držatelju životinje odnosno predmeta: - ako o pojavi zarazne bolesti nije odmah podnio prijavu općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva, veterinarskoj stanici ili drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja obavlja poslove zdravstvene zaštite životinja i veterinarske djelatnosti; - ako nije poduzeo propisane ili naređene mjere za sprečavanje ili suzbijanje zarazne bolesti; - ako je bez odobrenja nadležnog organa životinju dopremio iz nezaraženog u zaraženo ili ugroženo područje ili iz zaraženog ili ugroženog u nezaraženo ili neugroženo područje; - ako je promet životinja obavljen suprotno odredbama članka 38. do 41. ovoga zakona; - ako se zarazna bolest životinja pojavila kod uvoza ili za vrijeme karantene uvezene životinje; - ako se zarazna bolest životinja pojavila za vrijeme pašarenja, žirenja ili brsta na zabranjenim površinama, prehrane otpadnom animalnom tvari i kuhinjskim otpacima; - za psa eutaniziranog zbog toga što na njemu nisu provedene propisane ili naređene mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih i nametničkih bolesti, kao ni za ubijenog ili eutaniziranog psa ili mačku lutalicu; - ako je kod pčela oboljelih od pčelinje kuge tok bolesti stariji od dva mjeseca; - ako u jatu intenzivno držane peradi nije vršena kontrola imuniteta nakon vakcinacije protiv njukastlske bolesti ili je utvrđeni imunitet nezadovoljavajući (titar antitijela 1:8 ili manje). Članak 37. Zdravstvena zaštita životinja od drugih bolesti provodi se: - poduzimanjem mjera propisanih ovim zakonom; - primjenom znanstveno utvrđenih spoznaja i praktično provjerenih vještina u ustanovljavanju, liječenju, sprečavanju, suzbijanju i iskorjenjivanju bolesti; - držanjem i iskorištavanjem životinja na način koji im poboljšava stanje zdravlja i razmnožavanje u populaciji. III. MJERE VETERINARSKO-SANITARNE PREVENTIVE U PROMETU 1. Veterinarsko-sanitarne mjere u unutarnjem prometu Članak 38. U unutarnjem prometu držatelj životinja dužan je za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke imati i, ne zahtjev ovlaštene osobe, pokazati svjedodžbu o zdravstvenom stanju. Držatelj životinja mora imati svjedodžbu iz stavka 1. ovoga članka i to: 1) za kopitare i papkare - u ovim slučajevima: - ako životinje otprema izvan teritorija općine; - ako nema stalno prebivalište; - ako prodaje ili na drugi način otuđuje životinje; - ako životinje otprema na sezonsku ispašu (paša, žirenje, brst), sajam, dogon, tržnicu i druga prodajna mjesta, izložbu, sportska natjecanja i druge javne smotre; - ako životinju otprema na klaonicu radi klanja; 2) za perad, kuniće i divljač - u ovim slučajevima: - ako životinje otprema na klaonicuradi klanja; - ako životinje otprema izvan područja općine; - ako životinje prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje peradi); 3) za ribe iz uzgajališta - u ovim slučajevima; - ako ih otprema izvan područja općine; - ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje (osim maloprodaje ribe); 4) za pčele - u ovim slučajevima; - ako ih otprema izvan područja općine ili na ispašu: - ako ih prodaje ili na drugi način otuđuje; 5) za pse i mačke - ako ih otprema na sajam, izložbu, sportska natjecanja ili druge javne smotre. Svjedodžbom iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje se da u mjestu podrijetla ili boravka kopitara, papkara, peradi, kunića, riba i puževa iz uzgajališta. pčela, divljači, pasa, mačaka nije uvrđeno da postoji zarazna bolest koju mogu prenijeti te životinje, kao i da su životinje za klanje obuhvaćene programom ispitivanja na biološki aktivne tvari. Svjedodžba iz stavka 1. ovoga članka ne smije se izdati ako je u mjestu podrijetla kopitara, papkara, peradi, kunića, riba i puževa iz uzgajališta, pčela, divljači, pasa i mačaka utvrđeno da postoji zarazna bolest koja se može prenijeti tom vrstom životinja. Za izdavanje svjedodžbe iz stavka 1. ovoga članka plaća se naknada u skladu sa ovim zakonom. Članak 39. Svjedodžbu iz članka 38. ovoga zakona izdaje veterinarska stanica. Za svjedodžbu koja se izdaje za više životinja odnosno košnica (skupna svjedodžba) naknada se plaća za svaku životinju odnosno košnicu. O izdanim svjedodžbama o zdravstvenom stanju životinja veterinarska stanica vodi posebnu evidenciju. Svijedodžba iz članka 38. ovoga zakona izdaje se samo na osnovu dokaza o izvršenim naredenim mjerama, dijagnostičkim i drugim ispitivanjima, a svinje ako su označene (ušne markice, tetovir broj, rovaš i dr.). Svaki držatelj životinja je obvezan da odmah za kupljenu životinju izvrši prijenos svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja na svoje ime, osim u maloprodaji ribe i peradi. Ministar poljoprivrede i šumarstva propisuje obrazac svjedodžbe o zdravstvenom stanju životinja, način i postupak kod prijenosa svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja i postupak sa svjedodžbama o zdravstvenom stanju životinja kod utovara, istovara i na klaonicama. Članak 40. Utovar, pretovar i istovar pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, osim konzervi, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, koja se otprema prijevoznim sredstvima izvan općine ili grada u kojem je organizirana zajednička veterinarska inspekcija i pošiljka kopitara i papkara koji se otpremaju pješice izvan općine ili grada, podliježu obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu. Nakon veterinarsko-sanitarnog pregleda, pri utovaru pošiljaka iz stavka 1, ovoga članka izdaje se potvrda o zdravstvenom stanju pošiljke. Za kopitare papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele divljač, pse i mačke ne izdaje se potvrda, nego se na svjedodžbi iz članka 38. stavka 1. ovoga zakona utvrđuje da je izvršen obvezni pregled. Zabranit će se utovar ili pretovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka odnosno otprema kopitara i papkara pješice ako se pri obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu utvrdi da je pošiljka zaražena ili se sumnja da je zaražena nekom zaraznom bolešću ili da potječe iz zaraženog područja, ako se utvrdi da se za kopitare, papkare, perad, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke ne posjeduje svjedodžbu o zdravstvenom stanju odnosno ako je svjedodžba o zdravstvenom stanju neispravna ili da prijevozno sredstvo ne udovoljava propisanim veterinarsko-sanitarnim uvjetima ili pošiljka ne udovoljava određenim higijensko-tehničkim uvjetima. Zabranit će se promet i istovar pošiljke iz stavka 1. ovoga članka ako se pri kontroli ili obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu utvrdi da svjedodžba o zdravstvenom stanju ili druga propisana isprava ima nedostatke, da svjedodžbu ili drugu propisanu ispravu nema ili da su dopremIjene iz područja s nepovoljnom epizootiološkom situacijom. Veterinarski inspektor kada utvrdi nedostatke iz stavka 4. ovoga članka može narediti: 1. da se životinje istovare i stave u karantenu uz određivanje mjesta i uvjeta za karantenu odnosno privremeno skladištenje ako se radi o proizvodima životinjskog podrijetla te vrstu pregleda i dijagnostičkih ispitivanja; 2. da se životinje upute na klaonicu radi klanja, ako ne postoje uvjeti za karantenu odnosno ako je takvo rješenje jeftinije. Pri prijevozu željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog prometa dopušten je utovar, pretovar ili istovar pošiljke životinja samo na željeznićkim kolodvorima ili pomorskim, riječnim i zrakoplovnim pristaništima koja udovoljavaju propisanim uvjetima. Propise o načinu utovara, pretovara i istovara pošiljke iz stavka 1. ovoga članka, o uvjetima kojima mora udovoljavati prijevozno sredstvo te o higijensko-tehničkim uvjetima kojima moraju udovoljavati pošiljke iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati kolodvori i pristaništa iz stavka 6. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti sa ministrom prometa i veza. Članak 41. Prijevozna sredstva kojima su otpremljene pošiljke iz članka 40. ovoga zakona, poduzeća odnosno osobe koje obavljaju prijevoz moraju nakon istovara očistiti i dezinficirati prijevozna sredstva pod veterinarsko-sanitarnom kontrolom, a u slučajevima koje odredi općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva i prije utovara. Potvrdu o izvršenoj dezinfekciji prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka izdaje organ pod čijom je kontrolom izvršena. Propise o načinu dezinfekcije prijevoznih sredstava iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 42. Držatelji životinja i osobe koje obavljaju prijevoz životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, moraju imati i na zahtjev veterinarskog inspektora pokazati svjedodžbu o zdravštvenom stanju životinja odnosno potvrdu o zdravstvenom stanju pošiljke i druge propisane isprave. Osobe koje obavljaju prijevoz i organi unutarnjih poslova dužni su prijaviti prometnu nezgodu u toku prijevoza životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari namijelljene utilizaeiji nadležnoj veterinarskoj stanici koja je dužna osigurati veterinarsku pomoć povrijeđenim životinjama, narediti mjere za osiguranje proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari te zaštitu ljudskog okoliša i organizirati prijevoz uginulih životinja. Troškove pružanja veterinarske usluga i provođenje mjera iz stavka 2. ovoga članka snosi držatelj životinja odnosno posjednik proizvoda životinjskog podrijetla i otpadne animalne tvari. Članak 43. Organi unutarnjih poslova u granicama svojih nadležnosti, kontroliraju da li držatelji životinja imaju stvjedodžbu o zdravstvenom stanju za kopitare i papkare koje otpremaju pješice ili za kopitare, papkare, perad, pernalu divljač, kuniće, ribe i puževe iz uzgajališta, pčele, divljač, pse i mačke koje otpremaju željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima ceslovnog prometa. Ako se pri kontroli utvrdi da držatelji životinja iz stavka 1. ovoga članka nemaju svjedodžbu o zdravstvenom stanju ili da životinje potječu iz zaraženog ili ugroženog područja, organi unutarnjih poslova takve će životinje zadržati i o tome izvijestiti općinski organ uprave nadležan za poslove veterinarstva koji će poduzeti odgovarajuče mjere. 2. Veterinarsko-sanitarne mjere pri uvozu, izvozu i provozu Članak 44. Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija koje se uvoze podliježu pri istovaru i pretovaru obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu. Obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu, pri utovaru i pretovaru podliježu pošiljke iz stavka 1. ovoga članka koja se izvoze. Za utovarenu pošiljku iz stavka 2. ovoga članka, svjedodžbu o zdravstvenom stanju pošiljke izdaje organ koji je obavio pregled, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Odredbe članka 40. stavka 1. do 4. ovoga zakona primjenjuju se i pri izvozu i provozu pošiljaka iz stavka 1. ovoga članka. Propise o načinu utovara, pretovara i istovara pošiljaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi i obrazac svjedodžbe o zdravstvenom stanju pošiljke iz stavka 3. ovoga članka propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 45. Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari za utilizaciju, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija namijenjenih izvozu, na graničnim prijelazima u slučaju potrebe pretovaruju se i skladište pod veterinarsko-sanitarnom kontrolom graničnog inspektora. Za pošiljke iz stavka 1. ovoga članka svjedodžbe o zdravstvenom stanju, pri izvozu, izdaje granični veterinarski inspektor na temelju potvrde odnosno svjedodžbe iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona, izdane pri utovaru tih pošiljaka. Objekti za smještaj životinja (karantenske staje) i skladišta za smještaj proizvoda i sirovina životinjskog podrijetla na graničnim prijelazima moraju udovoljavati propisanim uvjetima. Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti i skladišta iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 46. Pošiljke životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane te sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje i embrija i predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest, mogu se uvoziti i provoziti ako ne postoje veterinarsko-sanitarne smetnje za uvoz i provoz tih pošiljaka. Uvoznika se može obvezati da naknadno podvrgne ispitivanju ili drži u karanteni pošiljku proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane te sirovina i aditiva što služe za proizvodnju stočne hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i drugih predmeta kojima se može prenositi zarazna bolest životinja, ili ugroziti zdravlje ljudi i narediti druge mjere sigurnosti. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, rješenje nije potrebno za određene pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla koji su prerađeni ili poluprerađeni. Pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje propisom ministar poljoprivrede i šumarstva. Mjesto karantene, vrstu i način ispitivanja određuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo. Neće se dozvoliti uvoz i provoz pošiljki iz stavka 1. ovoga članka ako u zemlji izvoznici ili zemljama kroz koje se provozi pošiljka postoji zarazna bolest, odnosno ako postoji opasnost da se zarazna bolest unese u Republiku Hrvatsku ili ako ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka. Članak 47. Uvezene životinje uvoznik mora poslije uvoza držati u karanteni radi ispitivanja. Mjesto karantene, vrstu i način ispitivanja i druge uvjete držanja u karanteni određuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - Uprava za veterinarstvo. Za životinje koje se uvoze radi sudjelovanja na športskim natjecanjima u trajanju od najviše 15 dana i na izložbama i sajmovima te za kopitare, papkare, perad i kuniće koji se uvoze da se neposredno po uvozu zakolju, može se odrediti da ne moraju biti u karanteii ako je epizootiološka situacija u zemlji i izvoznici takva da ne prijeti opasnost od unošenja zaraznih bolesti životinja. Životinje iz stavka 3. ovoga članka uvezene za klanje mogu da se kolju samo u klaoniei koja ispunjava posebne uvjete. Propise o uvjetima, trajanju karantene iz stavka 2. ovo ga članka, vrsti i načinu ispitivanja donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Propise o uvjetima koje moraju ispunjavati klaonice iz stavka 4. ovoga članka donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije koju on osniva rješenjem utvrđuje da klaonica u kojoj se vrši klanje životinja iz uvoza odgovara propisanim uvjetima i vodi evidenciju o tim klaonicama. Članak 48. Prijevoznici koji obavljaju prijevoz željeznicom, brodom, avionom ili sredstvima cestovnog prometa i organi carinske službe dužni su o svakoj prispjeloj pošiljci iž članka 46. stavka 1. ovoga zakona odmah obavijestiti graničnu veterinsrsku stanicu. Troškove nastale zbog primjene mjera pri uvozu, izvozu i provozu životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, otpadne animalne tvari namijenjene utilizaciji, stočne hrane, sirovina i aditiva što služe za proizvodnju hrane, sjemena za umjetno osjemenjivanje, embrija i predmeta kojim se može prenositi zarazna bolest, troškove karantene i produžene karantene kao i troškove nastale primjenom mjera u karanteni, plaća uvoznik, izvoznik odnosno provoznik. Članak 49. Organi unutarnjih poslova i organi carinske službe u granicama svojih nadležnosti, sprečavat će nedopušteni prelazak kopitara i papkara izvan određenih graničnih prijelaza. Kopitare i papkare koji izvan određenog graničnog prijelaza prijeđu na teritoriju Republike Hrvatske, organi iz stavka 1. ovoga članka odmah će predati općinskom organu uprave nadležnom za poslove veterinarstva na čijem su teritoriju uhvaćeni. S kopitarima i papkarima iz stavka 2. ovoga članka postupat će se po međunarodnom ugovoru, ako je način postupanja s takvim životinjama predviđen tim ugovorom odnosno u skladu s propisima koje donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. IV. KONTROLA ŽIVOTINJA ZA KLANJE I PROIZVODA ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA Članak 50. Radi sprečavanja zoonoza i alimentarnih oboljenja, zaštite životinja od zaraznih i drugih bolesti te osiguravanja kakvoće, kontrola uzgoja životinja, priprema, pregled životinja prije klanja, pregled ribe, rakova, školjki, puževa i žaba, obrada zaklanih i drugih životinja, ocjena zdravstvene ispravnosti i kakvoće proizvoda životinjskog podrijetla (namirnica), obilježavanje proizvoda u pogledu zdravstvene ispravnosti i kakvoće, osposobljavanje prerada, dorada. kontrola objekata, opreme i okoliša, uskladištenje proizvoda i vođenje evidencija, obavlja se na način propisan zakonom. Proizvodi životinjskog podrijetla (namirnice) se mogu stavljati u promet samo nakon obavljanog veterinarsko-sanitarnog pregleda i ako su obilježene u pogledu svoje upotrebljivosti i kakvoće i ako imaju prateću dokumentaciju da odgovaraju propisima o zdravstvenoj ispravnosti i kakvoći. Radi ocjene zdravstvene ispravnosti i kakvoće proizvoda životinjskog podrijetla (namirnice) napose obveze iz međunarodnih ugovora i konvencija, ministar poljoprivrede i šumarstva može propisati sistematsko ispitivanje uzoraka proizvoda životinjskog podrijetla (namirnica) na mikrobiološku i parazitološku ispravnost, prisustvo bioloških ostataka i radionuklida te ispravnost sastava. Članak 51. Veterinarsko-sanitarnom pregledu i kontroli podliježu kopitari, papkari, perad i kunići prije klanja, meso kopitara, papkara, peradi, kunića i divljači, ribe mlijeko i jaja te proizvodi od mesa, ribe, mlijeka i jaja, med rakovi, školjke, puževi i žabe te proizvodi od rakova, školjki, puževa i žaba koji su namijenjeni javnoj potrošnji. Veterinarsko-sanitarnom pregledu podliježu i sirovine i aditivi što se upotrebljavaju pri obradi i preradi proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih Ijudskoj prehrani. Pregledu i kontroli iz stavka 1. ovoga članka podliježu i objekti i oprema za klanje životinja iz tog stavka objekti i oprema za obradu i preradu mesa, rakova, riba, školjki, puževa, žaba, mlijeka i jaja te objekti i oprema za njihvo skladištenje. Propise o načinu obavljanja pregleda iz stavka 1. do 3. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti s ministrom zdravstva i ministrom trgovine. Članak 52. Veterinarsko-sanitarni pregled životinja namijenjenih klanju i pregled mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla iz članka 51. stavka 1. ovoga zakona namijenjenih javnoj potrošnji obavlja se u klaonici odnosno na mjestu proizvodnje, a kontrola proizvoda životinjskog podrijetla na mjestu skladištenja te na tržnicama i drugim prodajnim mjestima. Propise o načinu obveznog pregleda i kontrole iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti s ministrom zdravstva. Članak 53. Kod pojave ili opasnosti od epidemije trihineloze ministar poljoprivrede i šumarstva može narediti obvezno klanje svinja na klaonici i obvezni veterinarsko-sanitarni pregled svinja i kada je njihovo meso namijenjeno za potrebe vlastitog domaćinstva. Članak 54. Mliječni proizvodi, jaja, med, ribe, rakovi, školjkaši, puževi i žabe koji se proizvode, obrađuju i dorađuju u domaćirlstvu, a namijenjeni su javnoj prodaji, prije stavljanja u promet podliježu obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu. Tržnica u kojoj se prodaju namirnice iz stavka 1. ovoga članka dužna je osigurati odgovarajuće prostorije za veterinarsko-sanitarne preglede. Obveznom veterinarsko-sanitarnom pregledu podliježe pošiljka mlijeka prilikom dopreme u mljekaru. Članak 55. Goveda, bivoli i kopitari moraju bili pregledani prije i poslije klanja, a divljač nakon odstrela, bez obzira na to je li njihovo meso namijenjeno javnoj potrošnji, za potrebe vlastitog domaćinstva ili za prehranu životinja. Ako se prisilno kolju (iz nužde) kopitari i papkari, pregled nakon klanja obvezan je i ako je njihovo meso namijenjeno potrebama vlastitog domaćinstva. Ako se kolju bolesni kopitari i papkari, pregled prije i poslije klanja obvezan je i ako je meso tih životinja namijenjeno potrebama vlastitog domaćinstva. Članak 56. Klanje životinja iz članka 51. stavka 1. ovoga zakona čije je meso namijenjeno (domaćoj) potrošnji ili za izvoz, obrada i prerada mesa, ribe, mlijeka, jaja i drugih proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih javnoj potrošnji ili za izvoz te skladištenje tih proizvoda, dopušteni su samo u klaonici odnosno drugom objektu koji u pogledu izgradnje, tehničkog uređenja, opreme, načina rada, stručnog kadra i higijene udovoljava propisanim uvjetima. Iznimno, izvan klaonice mogu se klati kopitari i papkari čije je meso namijenjeno javnoj potrošnji samo ako se kolju iz nužde, a ne mogu se zaklati u klaonici. Klaonice, hladnjače i objekti za obradu, preradu i skladištenje proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1. ovoga članka i proizvodnja u njima moraju biti pod veterinarslsim nadzorom. Pod veterinarskim nadzorom nalaze se i sirovine i aditivi što se upotrebljavaju pri obradi i preradi proizvoda životinjskog podrijetla u objektima iz stavka 1. ovoga članka. Meso, ribe, mlijeko i jaja te njihovi proizvodi, med, rakovi, školjke, puževi i žabe te proizvodi od rakova, školjki, puževa i žaba ne smiju se stavljati u promet ili izvoziti ako sadrže radioaktivne tvari i biološke ili kemijske ostatke u količini većoj od dopuštene. Proizvodi životinjskog podrijetla, sirovine i aditivi što služe za njihovu proizvodnju, koji su veterinarsko-sanitarnim pregledom proglašeni neupotrebljivim za ljudsku prehranu, moraju se deklarirati kao neupotrebljivi i učiniti neškodljivim. Propise o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar poljoprivrede i šumarstva. Članak 57. Ministar poljoprivrede i šumarstva, na prijedlog stručne komisije koju on osniva, utvrđuje rješenjem da klaonica i drugi objekat u kome se obavlja klanje životinja i proizvodi meso i drugi proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni za javnu (domaću) potrošnju iz Članka 56. stavka 1. ovoga zakona udovoljavaju propisanim uvjetima. Ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije koju on osniva, rješenjem utvrđuje da izvozna klaonica odnosno drugi objekat u kome se obavlja klanje životinja i proizvodi meso, proizvodi i sirovine životinjskog podrijetla namijenjeni izvozu iz članka 56. stavka 1. ovoga zakona (u daljnjem tekstu: izvozni objekt) udovoljava propisanim uvjetima. Ako objekti iz stavka 1. i 2. ovoga članka prestanu udovoljavati propisanim uvjetima, ministar poljoprivrede i šumarstva na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora stavit će izvan snage rješenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Ako neudovoljenje propisanim uvjetima ne utječe bitno na higijenu proizvodnje, ministar poljoprivrede i šumarstva može na prijedlog stručne komisije ili republičkog veterinarskog inspektora odrediti rok u kojem se ti nedostaci moraju otkloniti. Ako se nedostaci ne otklone u određe …