← Hrvatska

Zakon o obrani

Ukratko

Ovaj zakon uređuje prava i dužnosti građana, ovlasti Vlade Republike Hrvatske, tijela državne uprave i pravnih osoba u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Također obuhvaća oružane snage, vojnu obvezu i druga pitanja važna za obrambeni sustav.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Zakon o obrani Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o obrani NN 49/1991 (20.9.1991.), Zakon o obrani PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim UKAZ o proglašenju Zakona o obrani Proglašavam Zakon o obrani, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1991 Vijeća općina 26. lipnja 1991. i Društveno-političkog vijeća 28. lipnja 1991. godine. Klasa: 011-01/91-01/74 Urbroj : 71-91-1 Zagreb, 28. lipnja 1991. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r. ZAKON O OBRANI Glava I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim zakonom se uređuju: prava i dužnosti građana, ovlasti Vlade Republike Hrvatske, tijela državne uprave i pravnih osoba u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti te Ustavom utvrđenog poretka Republike Hrvatske oružane snage Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: oružane snage); vojna obveza i druga pitanja značajna za obrambeni sustav. Članak 2. Obrambeni sustav Republike Hrvatske jedinstveni je oblik ustrojstva i pripremanja oružanih snaga, tijela državne uprave i pravnih osoba u svrhu osiguranja pravovremenog i organiziranog sprečavanja te odvraćanja mogućeg napada i druge opasnosti za državu. Oružane snage su temeljni nositelj oružanog oblika otpora. Oružani otpor čini jedinstvo s nenaoružanim oblicima otpora. Članak 3. Oružane snage, tijela državne uprave i pravne osobe u miru obavljaju pripremanje ljudskih snaga i materijalnih sredstava za obranu države u ratu, neposrednoj ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike ili u izvanrednim okolnostima. Pod izvanrednim okolnostima smatra se stanje u kojem su uslijed oružanog, terorističkog ili drugog nasilnog djelovanja dovedeni u pitanje sloboda, neovisnost, teritorijalna cjelovitost i ustavni poredak Republike Hrvatske, odnosno opća sigurnost stanovništva i materijalnih dobara izazvana elementarnim nepogodama i tehnološkim havarijama. Članak 4. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, oružane snage, tijela državne uprave i pravne osobe, sukladno sa svojim ovlastima poduzimaju propisane mjere. U slučaju oružanog napada na državu, oružane snage, tijela državne uprave i pravne osobe imaju pravo i dužnost odmah započeti s oružanom borbom i drugim oblicima otpora protiv napadača, sukladno s odredbama ovog zakona. Oružana borba i drugi oblici otpora nastavljaju se na svim dijelovima državnog teritorija kojega bi privremeno zaposjeo napadač. Određeni obrambeni postupci i aktivnosti provode se sukladno s Ustavom i zakonom i u izvanrednim okolnostima. Glava II. DUŽNOSTI GRAĐANA U OBRANI 1. Zajedničke odredbe Članak 5. Svaki građanin Republike Hrvatske ima dužnost štititi i braniti neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske i u svezi s tim ima osobito: 1. vojnu obvezu; 2. radnu obvezu: 3. obvezu sudjelovanja u civilnoj zaštiti: 4. obvezu sudjelovanja u službi motrenja i obavješćivanja i 5. materijalnu obvezu. Građani se osposobljavaju za zadatke obrane na koje su raspoređeni, te koji su im određeni za obavljanje u slučaju rata, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i u izvanrednim okolnostima. Građani se raspoređuju na dužnosti iz točke 1, 2. i 3. stavka 1. ovog članka sukladno sa zakonom i planovima obrane. Pojedinac može biti raspoređen na obavljanje više dužnosti, ako se one medusobno ne isključuju. Građani su dužni čuvati državnu, vojnu i službenu tajnu, te na propisan način održavati oružje i opremu koja im je povjerena. 2. Radna obveza Članak 6. Radnu obvezu imaju svi za rad sposobni građani koji su navršili 15 godina, a nisu raspoređeni na službu u oružane snage. Radna obveza izvršava se u tijelima državne uprave i pravnim osobama, te obavljanjem povremenih radova za potrebe oružanih snaga odnosno obrane države. Radna obveza se uvodi u slučaju rata i neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike. Predsjednik Republike može iznimno odlučiti da se u slučaju izvanrednih okolnosti, uvede radna obveza u djelatnostima, koje su posebno značajne za provođenje obrambenih priprema Republike Hrvatske. Odlukom Predsjednika Republike iz stavka 4. ovog članka određuju se zadaci i poslovi za koje se uvodi radna obveza, te vrijeme njezina trajanja. Članak 7. Radnoj obvezi ne podliježu: - osobe na službi u oružanim snagama; - obveznici civilne zaštite raspoređeni u štabove civilne zaštite; - žene starije od pedeset pet godina života, kao i trudne žene; - muškarci stariji od 65 godina života. Članak 8. Pripadnici redarstva i druge ovlaštene osobe tijela unutarnjih poslova, stražari i druge ovlaštene osobe tijela izvršenja sankcija te službenici tijela uprave ovlaštenih za poslove obrane, u pravilu izvršavaju radnu obvezu u tim tijelima. Članak 9. Pri proglašenju ratnog stanja, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike ili u slučaju izvanrednih okolnosti, obveznici radne obveze dužni su ostati na poslovima koje obavljaju, dok se ne pozovu na službu u oružane snage ili na izvršavanje drugih obveza. Obveznici radne obveze, koji su raspoređeni na druge zadatke i poslove ili u drugu pravnu osobu u svojem prebivalištu ili izvan svojeg prebivališta, dužni su postupati prema dobivenom rasporedu. Majka i samohrani roditelj koji ima jedno ili više djece mlade od 10 godina, mogu se u ratu iznimno raspoređiti na izvršavanje radne obveze izvan mjesta prebivališta, ako im se za to vrijeme osigura čuvanje i njega djece. Osobe koje podliježu radnoj obvezi, u pravilu se raspoređuju na poslove prema svojim stručnim kvalifikacijama, odnosno sposobnostima. 3. Obveza sudjelovanja u civilnoj zaštiti Članak 10. U jedinicama i štabovima civilne zaštite dužni su sudjelovati građani koji su radno sposobni i to od 18 do 60 godina starosti muškarci, odnosno do 55 godina starosti žene, a na osnovi dobrovoljnog pristanka i starije osobe. U ratu, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i u izvanrednim prilikama, Predsjednik Republike može produljiti trajanje obveze sudjelovanja u civilnoj zaštiti i nakon proteka godina propisanih u stavku 1. Članak 11. U jedinice i štabove civilne zaštite ne raspoređuju se: - osobe na službi u oružanim snagama; - službenici tijela unutarnjih poslova; - trudnice i samohrani roditelji koji imaju jedno dijete mlađe od sedam godina, odnosno dvoje ili više djece mlađe od 10 godina; - službenici u kazneno-popravnim ustanovama i drugim tijelima izvršenja sankcija; - osobe proglašene nesposobnima za sudjelovanje u civilnoj zaštiti. Izuzetno od odredbe podstavka 3. stavka 1. ovog članka u jedinice i štabove civilne zaštite u ratu se, prema potrebi, raspoređuju majke - liječnice, inženjerke, tehničarke i druge prijeko potrebne stručne djelatnice koje imaju djecu stariju od jedne godine života, ako im je u ostvarivanju dužnosti osigurano čuvanje i njega djece. 4. Obveza sudjelovanja u službi motrenja i obavješćivanja Članak 12. U službu motrenja i obavješćivanja raspoređuju se građani pod uvjetima koji su određeni za obavljanje dužnosti u jedinicama i štabovima civilne zaštite. Status pripadnika službe iz stavka 1. je u ratu izjednačen sa statusom obveznika radne obveze. 5. Materijalna obveza Članak 13. Građani imaju materijalnu obvezu davanja vozila, strojeva i drugih propisanih sredstava, opreme i stoke, oružanim snagama, civilnoj zaštiti, službi motrenja i obavješćivanja, tijelima državne uprave i pravnim osobama čija je djelatnost od posebnog značenja za obranu države. Građani su dužni davati i propisana materijalna sredstva iz stavka 1. ovog članka i u miru, zbog pregleda i vježbi. Obvezu iz stavka 1. i 2. ovog članka imaju i pravne osobe. Vrstu materijalnih sredstava i opreme iz stavka 1. i 2. ovog članka propisuje Vlada Republike Hrvatske. Tijela državne uprave koja vode podatke o materijalnim sredstvima i opremi, te stoci, iz stavka 1. i 2. ovog članka dužni su ih davati ovlaštenim upravama za obranu na njihov zahtjev. 6. Ostale obveze, evidenaja i postupak Članak 14. Zdravstvenu sposobnost obveznika radne obveze, obveznika civilne zaštite i pripadnika službe motrenja i obavješćivanja, utvrđuju zdravstvene organizacije i tijela ovlaštena za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti novaka za vojnu službu. Članak 15. Pripadnik oružanih snaga, civilne zaštite, službe motrenja i obavješćivanja, te obveznik radne obveze mora se na poziv ovlaštenog tijela javiti tijelu, odnosno pravnoj osobi, u mjestu i vremenu koji su naznačeni u općem ili pojedinačnom pozivu. Ako se pozvane osobe ne odazovu pozivu i ne opravdaju svoj izostanak, može ovlašteni ured za obranu, sam ili na prijedlog tijela koji je zahtijevao pozivanje, izdati nalog za prisilno dovođenje. Nalog za prisilno dovođenje izvršava ovlašteno tijelo unutarnjih poslova. Članak 16. Uredi za obranu vode u evidenciji, te skupljaju, odnosno čuvaju i rabe određene podatke o građanima koji su navršili 17 godina i to: o rođenju, narodnosti, državljanstvu, prebivalištu i boravištu, psihotjelesnoj sposobnosti, bračnom stanju, školskoj i stručnoj spremi, zaposlenju, vojnostručnoj osposobljenosti i znanjima od značenja za obranu te o određivanju rasporeda o građanima predviđenima za obavljanje poslova kriptozaštite podataka ili za obavljanje poslova, odnosno dužnosti vođenja obrambenih ili sigurnosnih poslova, te o pričuvnim starješinama, nadležne uprave za obranu pribavljaju odnosno rabe i podatke o kažnjavanju sukladno s tim zakonom. Uredi za obranu vode evidenciju podataka o vojnim obveznicima i pripadnicima službe motrenja i obavješćivanja. Podatke iz stavka 3. ovog članka uredi za obranu daju u uporabu oružanim snagama i tijelima u kojima građani obavljaju određene zadatke ili su u njih raspoređeni. Članak 17. Vojni obveznici, obveznici radne obveze, pripadnici službe motrenja i obavješćivanja, obvezni su u roku od 8 dana, od dana nastale promjene, ovlaštenom uredu za obranu kod kojeg se vode u evidenciji, prijaviti promjenu imena i prezimena, promjenu adrese prebivališta, odnosno boravišta, promjenu bračnog stanja, promjenu zdravstvenog stanja, stjecanje stručne, odnosno školske spreme, zasnivanje i prestanak zaposlenja, s naznakom poduzeća ili druge pravne osobe, odnosno poslodavca kod kojeg su zaposleni, odnosno vrstu i mjesto obavljanja samostalne djelatnosti. Obveznici i pripadnici iz stavka 1. ovog članka koji su zaposleni u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi, prijavljuju propisane promjene ovlaštenoj službi toga poduzeća, odnosno pravne osobe, koja je obvezna te promjene u roku od 8 dana dostaviti ovlaštenom uredu za obranu. Članak 18. Povreda ili bolest, koja nastane kao posljedica izvršavanja obveza iz članka 5. ovog zakona osim kod službe u oružanim snagama, smatra se povredom na radu. Povredom na radu smatra se i povreda nastala na putu od doma ili s radnog mjesta na zborište, odnosno kod povratka po obavljenoj obvezi. Vrijeme i mjesto nastanka bolesti ili povreda utvrđuje tijelo koje je organiziralo aktivnost na kojoj je obveznik obolio ili se povrijedio, po službenoj dužnosti ili na zahtjev obveznika. Zahtjev iz stavka 3. ovog članka obveznik podnosi ovlaštenoj upravi za obranu. Članak 19. Propisi o materijalnoj odgovornosti u državnoj upravi primjenjuju se i na vojne obveznike, obveznike radne obveze i pripadnike službe motrenja i obavješćivanja, koji je u obavljanju službe ili u svezi s obavljanjem službe, odnosno drugih obveza u obrani, prouzroče namjerno ili iz grube nepažnje, materijalnu štetu fizičkoj ili pravnoj osobi. Glava III. OVLASTI VLADE REPUBLIKE HRVATSKE, TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I PRAVNIH OSOBA 1. Vlada Republike Hrvatske Članak 20. Vlada Republike Hrvatske: 1. predlaže plan obrane i sigurnosni plan Republike 2. propisuje metodologiju i jedinstvene pokazatelje za izradu obrambenih, razvojnih i sigurnosnih planova, 3. predlaže mjere za razvoj obrane Republike; 4. predlaže način osiguranja i visinu sredstava za financiranje posebnih zadataka i stvaranja uvjeta za rad pravnih osoba posebno značajnih za obranu Republike; 5. poduzima mjere za stvaranje i osiguranje robnih rezervi neophodnih za slučaj rata i njihov razmještaj sukladno s potrebama obrane; 6. utvrđuje ratnu organizaciju i odobrava obrambene i sigurnosne planove tijela državne uprave; 7. donosi svoj plan obrane i sigurnosni plan; 8. donosi propise o izvršavanju radne obveze, te utvrđuje osnovne kriterije i normative za raspoređivanje građana i materijalnih sredstava za potrebe popune oružanih snaga i za druge potrebe obrane; 9. donosi propise o izvršavanju obveze davanja materijalnih sredstava za potrebe obrane; 10. donosi propise o pripremi i načinu provođenja mobilizacije tijela državne uprave i pravnih osoba, te službe motrenja i obavješćivanja; 11. utvrđuje kriterije za ustroj sustava motrenja i obavješćivanja; 12. utvrđuje ustrojstvo službe kriptozaštite u Republici, način osposobljavanja kadrova, te provođenje mjera sigurnosti i kriptozaštite; 13. utvrđuje načela ustrojstva i brojčani sastav straže u kazneno-popravnim ustanovama u slučaju rata, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i izvanrednim okolnostima; 14. odlučuje o pripremama i izvođenju mobilizacije i drugih vježbi tijela državne uprave i pravnih osoba: 15. utvrđuje planove za uređenje područja i vodenih površina značajnih za oružane snage i za druge potrebe obrane; 16. prati i usmjerava razvoj i proizvodnju predmeta naoružanja i vojne opreme, te promet tih sredstava i u svezi s tim poduzima potrebne mjere sukladno s ovim zakonom; 17. utvrđuje posebne uvjete proizvodnje sredstava koja se koriste za potrebe priprema oružanih snaga; 18. poduzima i druge mjere utvrđene zakonom. Članak 21. Vlada Republike Hrvatske u ratu, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i u izvanrednim okolnostima: 1. osigurava provođenje naredenih mjera pripravnosti i mobilizacije na teritoriju Republike Hrvatske; 2. osigurava prijelaz tijela državne uprave s mirnodopskog na ratno ustrojstvo i njihov izlaz na ratne lokacije; 3. osigurava povratak građana Republike Hrvatske iz inozemstva; 4. poduzime mjere za provođenje preuzetih međunarodnih obveza u svezi s postupanjem s ratnim zarobljenicima, stranim državljanima i njihovom imovinom. 2. Tijela državne uprave a)Ministarstvo obrane Članak 22. Ministarstvo obrane obavlja upravne i stručne poslove u djelokrugu obrane i zaštite, utvrđene zakonom. Ministarstvo obrane obavlja poslove koji se odnose na: 1. praćenje i usklađivanje aktivnosti na ostvarivanju utvrđene politike sustava obrane, te predlaganje mjera za njihovu izgradnju, razvoj i ostvarivanje u Republici: 2. procjene mogućih ratnih i drugih opasnosti za zemlju; 3. izradu plana uporabe oružanih snaga; 4. sustava vođenja i zapovijedanja oružanim snagama; 5. uređenje i pripremanje teritorija i akvatorija za djelovanje oružanih snaga; 6. procjenjivanje sigurnosne situacije i poduzimanje potrebnih mjera za obranu Republike Hrvatske; 7. provođenje propisa i mjera u djelokrugu obrane; 8. pripremu i provođenje planova uporabe i razvojnih planova oružanih snaga, te utvrđivanje ustrojstva i metodologije razvoja oružanih snaga; 9. mobilizaciju i popunu oružanih snaga, te izvršavanje vojne i materijalne obveze; 10. poduku pripadnika i jedinica oružanih snaga; 11. sigurnost i zaštitu oružanih snaga i Ministarstva obrane; 12. provođenje utvrđene kadrovske politike u oružanim snagama; 13. ustrojavanje i pripremu proizvodnih i drugih kapaciteta za proizvodnju predmeta naoružanja i vojne opreme oružanih snaga: 14. materijalno i financijsko poslovanje oružanih snaga, materijalno zbrinjavanje oružanih snaga, ustrojstvo i sigurnost prometa, te sanitetsko zbrinjavanje u oružanim snagama; 15. izdavanje vojnog tiska i drugu publicističku i izdavačku djelatnost u oružanim snagama; 16. sudjelovanje u izradi plana obrane i sigurnosnog plana Republike, te izrađivanje svojega plana obrane i sigurnosnog plana; 17. sudjelovanje u ustrojavanju i pripremama za narodnu samoobranu i otpor u slučaju rata: 18. osiguravanje provođenja i neposredno provođenje poslova novačenja, popune i mobilizacije oružanih snaga; 19. usklađivanje planova i pripremnih mjera tijela državne uprave i pravnih osoba posebno značajnih za obranu Republike, s planom obrane Republike; 20. provođenje kriptozaštite tajnih podatak i informacija obrane iz ovlasti Republike i brigu o provođenju te zaštite u Republici; 21. provođenje osposobljavanja građana za obranu; 22. rješavanje o pravima i obvezama pravnih i fizičkih osoba u djelokrugu obrane; 23. organiziranje i djelovanje sustava motrenja i obavješćivanja; 24. planiranje, praćenje i provođenje vježbi tijela državne uprave i pravnih osoba; 25. obavljanje i drugih poslova iz djelokruga obrane, ukoliko ti poslovi nisu stavljeni u djelokrug drugog tijela državne uprave. Ministarstvo obrane obavlja štabne i druge stručne poslove za potrebe Predsjednika Republike u svezi s njegovim ovlastima u djelokrugu obrane, izuzevši stručne poslove iz djelokruga drugih tijela državne uprave. Ministar obrane donosi propise za koje je ovlašten i izdaje stručne upute za izvršavanje poslova iz stavka 1. i 2. ovog članka. Članak 23. Za obavljanje poslova iz stavka 2. članka 22. ovog zakona, u sastavu Ministarstva obrane osniva se Glavni stožer. U slučaju rata formira se Ratni kabinet. Članove Ratnog kabineta imenuje vrhovni zapovjednik. Članak 24. Za obavljanje obrambenih poslova iz stavka 1. članka 22. ovog zakona u sastavu Ministarstva obrane ustrojavaju se uprave za obranu i uredi za obranu. Odluku o broju, sjedištima i područjima na kojima djeluju uprave za obranu i uredi za obranu, donosi Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra obrane. Članak 25. Uprave za obranu su upravna i vojnoteritorijalna tijela koja obavljaju stručne poslove glede oružanih sila, a koje utvrdi ministar obrane. . Uprave za obranu obavljaju i sljedeće upravne poslove: 1. poslove novačenja, popune i mobilizacije oružanih snaga; 2. popune oružanih snaga, službe motrenja i obavješćivanja, tijela državne uprave vojnim obveznicima i obveznicima radne obveze, te materijalno-tehničkim i drugim sredstvima; 3. ustrojavaju i provode mobilizacijske pripreme; 4. osiguravaju izbor, uređivanje i uporabu ratnih lokacija i poduzimaju mjere za uređenje područja i vodenih površina za potrebe obrane; 5. vode evidenciju pričuvnih časnika; 6. osiguravaju potreban broj kandidata za popunu vojnih škola i akademija: 7. osiguravaju jedinstveno ustrojstvo i funkcioniranje sustava motrenja i obavješćivanja i ustrojavaju rad centra za obavješćivanje; 8. ustrojavaju i pripremaju posebne veze za upravljanje jedinicama lokalne uprave i samouprave i provode poduku kadrova za rad i održavanje tih veza; 9. ustrojavaju i prate provođenje mjera sigurnosti i zaštite tajnih podatska obrane, te predlažu mjere za njihovo unapređivanje; 10. ustrojavaju i provode kriptozaštitu tajnih podataka i informacija iz djelokruga obrane; 11. provode upravni nadzor nad provođenjem priprema za obranu; 12. rješavaju o pravima i dužnostima građana, poduzeća i drugih pravnih osoba u djelokrugu obrane, u prvostepenom upravnom postupku. Uprave za obranu u slučaju rata, neposredne ugroženosti ,neovisnosti i jedinstvenosti Republike i izvanrednih okolnosti, osobito: osiguravaju provođenje mjera pripravnosti i stalnu mobilizaciju ljudskih i materijalnih izvora i snaga, radi popune oružanih snaga i poduzimaju druge najere za obranu zemlje. Članak 26. Uredi za obranu u sastavu su uprava za obranu i obavljaju osobito ove poslove: 1. vode evidenciju vojnih obveznika, obveznika radne obveze i pripadnika službe motrenja i obavješćivanja; 2. vode propisanu evidenciju materijalno-tehničkih sredstava i stoke za potrebe popune oružanih snaga i druge potrebe obrane; 3. pozivaju za potrebe obrane, izuzevši obveznike radne obveze raspoređene u tijelima državne uprave i pravnim osobama. Članak 27. Ministarstvo obrane obavlja inspekcijske poslove koji se odnose na: 1. provođenje zakona i drugih propisa, smjernica i mjera koje utvrdi Predsjednik Republike, Sabor Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane; 2. ostvarivanje plana obrane, sigurnosnog plana i pripremnih mjera koje su utvrdila tijela državne uprave; 3. obavljanje poslova vojne obveze, popune i mobilizacije oružanih snaga; 4. ustrojstvo i provođenje priprema u pravnim osobama posebno značajnima za obranu Republike; 5. ustrojavanje jedinstvenog sustava motrenja i obavješćivanja; 6. ustrojavanje kriptozaštite i provođenje mjera sigurnosti i zaštite tajnih podataka obrane; 7. druge mjere i zadatke u području obrane značajne za Republiku. Za obavljanje inspekcijskih poslova iz stavka 1. ovog članka ministar obrane osniva posebnu inspekcijsku službu. Ministar obrane donosi propise o ustrojstvu i radu inspekcijske službe. Članak 28. U obavljanju inspekcijskih poslova iz članka 27. ovog zakona inspektor i druge ovlaštene osobe imaju sljedeće ovlasti: 1. pregledati i provjeravati planove i druge dokumente o ustrojavanju i pripremi obrane, te planiranju njezina razvoja; 2. narediti otklanjanje neusklađenosti u planovima i drugim dokumentima, provođenju mjera i izvršavanju poslova i zadataka koje treba provesti prema tim planovima, naložiti obustavu mjera i radnji koje nisu sukladne s planovima ili s utvrđenim osnovama odnosno pripremnim mjerama za obranu države; 3. naložiti pravnoj osobi nad kojom obavlja inspekciju, da podnese izvješće o izvršenim poslovima, zadacima i mjerama u pripremama za obranu; 4. podnositi zahtjeve za pokretanje prekršajnog, kaznenog ili drugog predviđenog postupka. Članak 29. Borbenu spremnost komandi, štabova, jedinica i ustanova oružanih snaga, kontroliraju i ocjenjuju Ministarstvo obrane i ovlaštene komande i štabovi oružanih snaga. Ministar obrane određuje komande i štabove oružanih snaga koji kontroliraju i ocjenjuju borbenu spremnost, elemente borbene spremnosti, kriterije i mjerila prema kojima će se obavljati kontrola i ocjena borbene spremnosti, te propisuje način i postupke planiranja i obavljanja kontrole i ocjene borbene spremnosti u oružanim snagama. Članak 30. Ministarstvo obrane organizira i obavlja poslove sanitarne, tržišne, financijske i graditeljske inspekcije, inspekcije zaštite na radu i drugih inspekcija oružanih snaga. Ministar obrane donosi propise o ustrojstvu i načinu rada inspekcije iz stavka 1. ovog članka. Članak 31. Ministarstvo obrane obavlja upravne i stručne poslove u svezi s izgradnjom vojnih i drugih objekata, posebno značajnih za obranu Republike i s izgradnjom investicijskih objekata u krugu vojarni za potrebe oružanih snaga. Odobrenje za izgradnju objekata iz stavka 1. ovog članka izdaje Ministarstvo obrane u suglasnosti s ovlaštenim tijelom državne uprave za izdavanje odobrenja za izgradnju. Ako ovlašteno tijelo ne dade suglasnost, odluku o izgradnji donosi Vlada Republike Hrvatske. Ovlašćuje se ministar obrane da odredi vojne zapovjednike koji mogu davati odobrenje za izgradnju objekata u krugu vojarni i da donese propise o: postupku, pravima i obvezama vojnih organa pri izgradnji objekata iz stavka 1. ovog članka, tehničkoj i drugoj dokumentaciji za te objekte, vođenju potrebitih evidencija o izgradnji objekata, nadzoru nad izgradnjom i održavanju tih objekata. Članak 32. U Ministarstvu obrane osniva se Vojni savjet koji daje ministru obrane mišljenja i prijedloge u poslovima iz djelokruga Ministarstva obrane, osobito u poslovima izgradnje, razvoja i opremanja oružanih snaga, te razvoja obrambene doktrine i strategije oružane borbe. Vojni savjet, uz ministra obrane, čine načelnik Glavnog stožera, zamjenik ministra obrane, pomoćnici ministra obrane i vojne starješine koje odredi ministar obrane. Ministar obrane može osnovati i druga savjetodavna tijela u Ministarstvu obrane i u komandama, štabovima, jedinicama i ustanovama oružanih snaga. b) Ostala tijela državne uprave Članak 33. Ostala tijela državne uprave u okviru svojeg djelokruga u djelokrugu obrane: 1. pripremaju prijedloge planova, pripremnih mjera za obranu zemlje i priprema gospodarstva i društvenih djelatnosti za djelovanje u ratu; 2. pripremaju elemente za planove obrane Republike koji su od zajedničkog interesa za obranu Republike s planovima oružanih snaga; 3. osiguravaju određene kapacitete i rezerve posebno značajne za obranu države; 4. provode smjernice za pripremu i mobiliziranje izvora i snaga države za obranu; 5. prate stanje priprema za obranu u djelokruzima za koje su osnovani; 6. predlažu akte o organizaciji, radu i sistematizaciji zadataka i poslova, za vrijeme ratnog stanja te izrađuju svoj plan obrane i sigurnosni plan, te provode vlastite pripreme za rad u ratu, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i u izvanrednim okolnostima; 7. donose metodološke, stručne i tehničke upute za obrambene pripreme i njihovo planiranje u odgovarajućim djelokruzima; 8. predlažu Vladi Republike Hrvatske utvrđivanje obveza poduzeća i drugih pravnih osoba u proizvodnji i pružanju usluga u ratu, za potrebe Republike; 9. provode mjere zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara, evakuaciju i sklanjanje proizvodnih i drugih kapaciteta, robnih fondova, predmeta povijesne znanstvene, umjetničke i kulturne vrijednosti, arhiva i drugih materijalnih dobara od posebnog interesa; 10. na osnovi jedinstvenih procjena o potrebama obrane u ratnim uvjetima i materijalnih i drugih mogućnosti Republike, pripremaju odgovarajuće dokumentacije za razvoj obrane, u okviru planova gospodarskog razvoja Republike: 11. osposobljavaju kadrove u svom djelokrugu i poduzimaju mjere nužne za uspješno funkcioniranje gospodarstva i društvenih djelatnosti u ratnim uvjetima; 12. provode mjere pripravnosti u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike i u izvanrednim okolnostima, te poduzimaju druge potrebite mjere za prijelaz na ratnu organizaciju; 13. provode mjere sigurnosti radi zaštite tajnih podataka obrane; 14. obavljaju i druge poslove iz djelokruga obrane utvrđene zakonom. 3. Pravne osobe Članak 34. Pravne osobe, koje su odlukom Vlade Republike Hrvatske određene od posebnog značaja za obranu, pripremaju i u miru donose svoje planove obrane, u kojima utvrđuju zadatke, organiziraju snage, sredstva, mjere i postupke za obranu, te svoj rad i druge obrambene aktivnosti u ratu i u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike. Ostale pravne osobe za provođenje zadataka, dobivenih od ovlaštenih tijela državne uprave, izrađuju obrambene planove u kojima utvrđuju svoju organizaciju i djelovanje u ratu i u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike. Članak 35. Pravne osobe određene odlukom Vlade Republike Hrvatske, donose sigurnosne planove za slučaj izvanrednih okolnosti kojima utvrđuju svoj rad i postupanje. U sigurnosnim planovima određuju postupke od naročitog značenja i aktivnosti za sprečavanje izvanrednih okolnosti i za svoj rad u izvanrednim okolnostima. Pod postupcima od naročitog značenja razumijevaju se postupci u proizvodnji i redovitom djelovanju, koji su nenadomjestiv uvjet za rad i život stanovništva ili za rad drugih pravnih osoba na određenom području, za rad tijela državne uprave, za opskrbu oružanih i drugih obrambenih snaga i stanovništva ili su namijenjeni zaštiti i spašavanju. Članak 36. Planovi obrane i sigurnosni planovi pravnih osoba, iz članka 34. i 35. ovog zakona, moraju biti usklađeni s odgovarajućim planovima Republike Hrvatske. GLAVA IV. ORUŽANE SNAGE 1. Zajedničke odredbe Članak 37. Oružane snage su oblik ustrojavanja i pripremanja građana Republike Hrvatske za oružanu borbu. Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost i brane njenu teritorijalnu cjelovitost. Oružane snage mogu, uz uvjete predviđene ovim zakonom, obavljati i određene zadatke u izvanrednim okolnostima, te u slučajevima elementarnih nepogoda i drugih nesreća. Pripadnik oružanih snaga je i svaki građanin Republike Hrvatske koji, organizirano i sukladno preuzetim međunarodnim obvezama, s oružjem ili na drugi način, sudjeluje u otporu protiv neprijatelja. Članak 38. Oružane snage čine jedinstvenu cjelinu i sastoje se od Hrvatske vojske i Zbora narodne garde. Članak 39. Pripadnici oružanih snaga se uvijek i pod svim okolnostima, pri izvođenju borbenih djelovanja, pridržavaju pravila međunarodnog ratnog prava o humanom postupku s neprijateljskim ranjenicima i zarobljenicima, o zaštiti stanovništva, te drugih pravila toga prava, sukladno s Ustavom Republike Hrvatske, zakonom i preuzetim međunarodnim obvezama. Članak 40. Oružane snage se organiziraju i pripremaju u miru kao udarna obrambena sila Republike Hrvatske, sposobna da pravovremeno spriječi svakog iznenadnog neprijatelja ili otkloni drugu opasnost za Republiku Hrvatsku, da se, u slučaju napada uspješno suprotstavi prvom udaru napadača i time omogući svoju mobilizaciju i aktiviranje, te da uspješno vodi oružanu borbu protiv neprijatelja. Oružane snage pripremaju se i osposobljavaju za vođenje svih oblika oružane borbe. Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav čine djelatne vojne osobe i osobe na službi u oružanim snagama, te vojnici koji služe vojni rok. Ratni sastav se popunjava i osobama pričuvnog sastava te materijalnim sredstvima iz popisa. Oružane snage organizirane su u komande, štabove, jedinice i ustanove oružanih snaga. Članak 41. Oružane snage sastoje se od vidova, rodova i službi. Vidovi su: kopnena vojska, ratno zrakoplovstvo i ratna mornarica. Vidovi se sastoje od rodova i službi. Rodovi su: pješadija, oklopno-mehanizirane jedinice, artiljerija, inženjerija, protuzračna obrana, atomsko-biološko-kemijska obrana, veza i jedinice za elektronička djelovanja. Službe su: tehnička, intendantska, sanitetska, prometna, građevinska ,veterinarska, pravna, geodetska, financijska, informatička, hidrometeorološka, psihološko-propagandna, administrativna, glazbena. Članak 42. Zabranjena je svaka politička djelatnost, osnivanje stranaka, održavanje političkih skupova i manifestacija u oružanim snagama. Zabranjuje se vojnim osobama i osobama na službi u oružanim snagama članstvo u političkim strankama, te sudjelovanje u uniformi na skupovima, ophodima i demonstracijama. Nije dopušten štrajk vojnim osobama i osobama na službi u oružanim snagama koji je u neposrednoj svezi s borbenom spremnošću oružanih snaga, redovitim ili propisanim obavljanjem dužnosti pripadnika oružanih snaga. Članak 43. Dan oružanih snaga, koji se prigodno obilježava kao dan stvaranja oružanih snaga Republike Hrvatske, utvrdit će se posebnim zakonom. Članak 44. Ukupnu veličinu i brojčani sastav oružanih snaga određuje vrhovni zapovjednik, a ministar obrane propisuje formacije i mobilizacijski razvoj. Plan mobilizacijskog razvoja obuhvaća mobilizaciju oružanih snaga i redarstva. Članak 45. Sastav, služba, popuna, školovanje, unapređivanje i proizvođenje te druga stanja u službi u oružanim snagama, uređuju se posebnim zakonom. Članak 46. U oružanim snagama u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. 2. Vođenje i zapovijedanje oružanim snagama Članak 47. Vrhovni zapovjednik oružanih snaga, u obnašanju prava i dužnosti utvrđenih Ustavom: 1. utvrđuje osnove planova razvoja oružanih snaga: 2. utvrđuje osnove ustrojstva oružanih snaga i sustav vođenja i zapovijedanja oružanim snagama te prati provođenje utvrđene politike vođenja i zapovijedanja oružanim snagama; 3. donosi plan uporabe i nalaže uporabu oružanih snaga; 4. daje smjernice za poduzimanje mjera pripravnosti i mobilizacije oružanih snaga; 5. utvrđuje osnove kadrovske politike u oružanim snagama; 6. utvrđuje politiku naoružavanja i opremanja oružanih snaga; 7. utvrđuje vojnopodručnu podjelu Republike Hrvatske; 8. propisuje opća i osnovna pravila za oružane snage, donosi propise o poduci oružanih snaga, vojnoj disciplini i druge propise predviđene ovim zakonom; 9. predstavlja oružane snage u državi i izvan nje; 10. ostvaruje zapovijedanje oružanim snagama sukladno s Ustavom Republike Hrvatske i odredbama ovoga zakona; 11. imenuje i razrješava dužnosti vojne zapovjednike, suklsdno s posebnim zakonom; 12. obavlja i druge poslove vođenja i zapovijedanja oružanim snagama, na temelju Ustava Republike Hrvatske i zakona. U obavljanju poslova iz svoje ovlasti, vrhovni zapovjednik oružanih snaga donosi direktive, zapovijedi, odluke, pravila i druge akte. Vrhovni zapovjednik oružanih snaga može na ministra obrane prenijeti obavljanje određenih poslova vođenja i zapovijedanja oružanim snagama, izuzevši poslove uporabe oružanih snaga. Ministar obrane odgovara vrhovnom zapovjedniku za poslove koje na njega prenese ili za koje ga ovlasti vrhovni zapovjednik. Za provođenje akata vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i za obavljanje zadaća što ih na njega prenese vrhovni zapovjednik, ministar obrane donosi pravila, zapovijedi, upute, odluke i druge akte. Članak 48. Vođenje i zapovijedanje u oružanim snagama ostvaruju starješine oružanih snaga, sukladno sa zakonom. Starješine oružanih snaga vode i zapovijedaju komandama, štabovima, jedinicama i ustanovama oružanih snaga, sukladno s ovlaštenjima koja im dade Predsjednik Republike i ministar obrane, te obavljaju upravne poslove iz ovlasti Ministarstva obrane, koji su im određeni zakonom i propisima Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva obrane. Vojnik - pripadnik Hrvatske vojske nije dužan pokoriti se onim službenim naredbama i zapovjedima koje su upravljene na rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske, podrivanje oružanih snaga, diverzantske i subverzivne djelatnosti protiv Republike Hrvatske i njenih oružanih snaga, izdaju i druge radnje koje su protupravne i imaju biće krivičnih djela. Članak 49. Zapovijedanje u oružanim snagama zasniva se na sljedećim osnovnim načelima: jedinstvo zapovijedanja, jednostarješinstvo i obveza provođenja odluka, zapovijedi i naloga pretpostavljenog starješine. Starješine oružanih snaga za svoj rad, vođenje i zapovijedanje odgovaraju pretpostavljenim starješinama. 3. Popuna oružanim snagama Članak 50. Oružane snage popunjavaju se na način i po postupku predviđenom odredbama ovog zakona. Ratni sastav oružanih snaga popunjava se osobama iz pričuvnog sastava i materijalnim sredstvima iz popisa na teritorijalnom i eksteritorijalnom principu, a mogu se popunjavati i na drugi način predviđen planovima razvoja oružanih snaga i mogućnostima ostvarivanja popune. Članak 51. U ratu, slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike ili u izvanrednim okolnostima, oružane snage mogu se popunjavati i dobrovoljcima. Dobrovoljcima se smatraju osobe koje nemaju vojnu obvezu, a na svoj su zahtjev primljene i stupile u oružane snage. Članak. 52. Vojne zapovjednike na dužnosti u oružanim snagama, imenuju i razrješavaju: 1. Predsjednik Republike - generale, admirale i zapovjednike na dužnosti zapovjednika korpusa, njemu jednakog ili višeg položaja; 2. Ministar obrane i zapovjednici koje on ovlasti - časnike, zapovjednike na dužnosti zapovjednika brigada i nižih položaja, dočasnike, vojne službenike na časničke i dočasničke dužnosti i dužnosti vojnih službenika u oružanim snagama. Ovlaštena uprava za obranu popunjava jedinice i ustanove oružanih snaga i raspoređuje ostale vojne obveznike prema dobivenim brojnim raspoređima vojnih obveznika i materijalnih sredstava, sukladno s utvrđenim kriterijima, vojno-evidencijskim specijalnostima i prioritetima popune. 4. Mobilizacija oružanih snaga Članak 53. Mobilizacija oružanih snaga ili njihovih pojedinih dijelova izvodi se u slučaju napada na Republiku Hrvatsku, neposrednoj ugroženosti neovinosti i jedinstvenosti Republike i izvanrednim okolnostima. U miru se provodi probna mobilizacija radi provjere mobilizacijske i borbene spremnosti. Mobilizacijom oružane snage prelaze iz mirnodopske organizacije i stanja na ratnu organizaciju i stanje spremnosti za borbena djelovanja prema planu mobilizacije. Mobilizacija se provodi po planovima donesenim sukladno s jedinstvenim sustavom mobilizacije, što ga utvrdi Predsjednik Republike. Mobilizacija oružanih snaga može biti po opsegu opća ili djelomična, a po načinu izvršenja javna ili tajna. Opća mobilizacija obuhvaća sve ratne jedinice oružanih snaga, a djelomična, određene ratne jedinice oružanih snaga. Članak 54. Mobilizaciju oružanih snaga nalaže Predsjednik Republike. Mobilizaciju pojedinih dijelova oružanih snaga za potrebe vježbi u miru, nalaže ministar obrane, odnosno zapovjednici koje on za to ovlasti. Članak 55. Mobilizacija oružanih snaga organizira se sukladno s planom mobilizacijskog razvoja, a izvodi se prema mobilizacijskim planovima oružanih snaga. Članak 56. Za pripremu i izvođenje mobilizacije oružanih snaga odgovorni su: 1. ministar obrane - za pripremu i izvođenje mobilizacije oružanih snaga; 2. starješine komandi, štabova, jedinica i ustanova oružanih snaga - za pripremu i izvođenje mobilizacije komandi, štabova, jedinica i ustanova kojima vode i zapovijedaju. Članak 57. Propise o pripremi i izvođenju mobilizacije oružanih snaga donosi ministar obrane. 5. Pripravnost oružanih snaga Članak 58. Pripravnost oružanih snaga obuhvaća poduzimanje mjera povećane borbene spremnosti, mobilizacijske, organizacijske, sigurnosne,političke i druge mjere i postupke, koji su potrebiti radi sprečavanja i otklanjanja opasnosti od iznenadnog napada na Republiku Hrvatsku i drugih opasnosti, te radi povećanja spremnosti komandi, štabova, jedinica i ustanova za izvođenje borbenih zadataka. Predsjednik Republike nalaže pripravnost oružanih snaga ili dijelova oružanih snaga i u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, te u izvanrednim okolnostima. 6. Uporaba oružanih snaga u slučajevima elementarnih nepogoda i drugih nesreća Članak 59. Poduzimanje određenih mjera pripravnosti i uporabe komandi, štabova, jedinica i ustanova oružanih snaga, na dijelu područja ugroženog elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom, za čije je otklanjanje nužna pomoć oružanih snaga, nalaže ministar obrane o čemu odmah izvještava Predsjednika Republike. Uporaba oružanih snaga u zaštiti i spašavanju od elementarnih nepogoda i drugih nesreća, nalaže se kad jedinice civilne zaštite i druge snage nisu u mogućnosti otkloniti opasnost koja prijeti stanovništvu i drugim dobrima, odnosno otkloniti posljedice tih nepogoda i nesreća. 7. Materijalno zbrinjavanje oružanih snaga Članak 60. Pod materijalnim zbrinjavanjem oružanih snaga, prema ovom zakonu, razumijeva se: opskrba oružanih snaga borbenim i drugim materijalnim sredstvima i opremom, prehrana, obavljanje usluga za potrebe oružanih snaga, sanitetsko, veterinarsko i drugo potrebno zbrinjavanje oružanih snaga. Materijalno zbrinjavanje oružanih snaga organiziraju i provode, u okviru utvrđenih obveza, komande, štabovi, jedinice i ustanove oružanih snaga tijela državne uprave i pravne osobe. Materijalno zbrinjavanje oružanih snaga organizira se i provodi sukladno planovima razvoja i planovima uporabe oružanih snaga. Članak 61. Ministarstvo obrane ustrojava i provodi zbrinjavanje oružanih snaga borbenim sredstvima, te drugim materijalnim sredstvima, opremom, prehranom, te ustrojava sanitetsko, veterinarsko i drugo potrebno zbrinjavanje oružanih snaga. Ministarstvo obrane surađuje s drugim ministarstvima, organima i tijelima u provođenju zadataka iz stavka 1. ovog članka, izuzevši opskrbu oružanih snaga borbenim sredstvima. Članak 62. Za potrebe materijalnoga zbrinjavanja oružanih snaga formiraju se, sukladno sa zakonom, potrebite rezerve materijalnih sredstava, po posebnom planu Republike Hrvatske. Plan iz stavka 1. ovog članka donosi Vlada Republike Hrvatske. 8. Zastave i znamenja oružanih snaga Članak 63. Jedinice oružanih snaga imaju svoje zastave. Zastave jedinica oružanih snaga, vojnopomorske zastave i rangovi zastava u ratnoj mornarici, ustanovljuju se posebnim zakonom. Članak 64. Znak pripadnosti oružanih snaga je grb Republike Hrvatske. Uniforme, oznake , činovi, oznake dužnosti i oznake pripadnosti rodovima i službama, propisuje Predsjednik Republike. Glava V. VOJNA OBVEZA 1. Zajedničke odredbe Članak 65. Vojna obveza dužnost je svih za to sposobnih građana. Izvršavanjem vojne obveze građani se pripremaju, osposobljavaju i ustrojavaju za obavljanje dužnosti u oružanim snagama i za sudjelovanje u obrani protiv neprijatelja ili druge opasnosti za Republiku Hrvatsku. Članak 66. Vojna se obveza sastoji iz novačke obveze, obveze služenja vojnog roka i obveze služenja u pričuvnom sastavu oružanih snaga. Žene ne podliježu novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka, već pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom, podliježu obvezi služenja u pričuvnom sastavu. Članak 67. Osoba koja podliježe vojnoj obvezi jest vojni obveznik. Tijekom trajanja vojne obveze, vojni obveznih je: 1. novak 2. vojnik 3. vojnik u pričuvi, pričuvni dočasnik, pričuvni časnik ili pričuvni vojni službenik, a za žene - vojnikinja u pričuvi, pričuvna dočasnica, pričuvna časnica ili pričuvna vojna službenica (u daljnjem tekstu: "osoba u pričuvnom sastavu". Pod pojmom vojnik, u smislu ovog zakona, razumijeva se i mornar. Članak 68. Vojnom obvezniku prestaje vojna obveza: 1. krajem kalendarske godine u kojoj navrši 80 godina (mušharac), odnosno 50 godina života (žena); 2. ako je ocijenjen nesposobnim za vojnu službu; 3. ako mu prestane hrvatsko državljanstvo. Članak 69. Građanin kojemu je vojna obveza prestala po odredbi točke 2. članka 68. ovog zakona, može se uputiti na revizijski pregled radi provjere njegove sposobnosti za vojnu službu. Revizijski pregled iz stavka 1. ovog članka može se obaviti ako građanin koji je ocijenjen neposobnim za vojnu službu nije navršio 40 godina. Osoba iz stavka 2. ovog članka koja na revizijskom pregledu bude ocijenjena sposobnom za vojnu službu, postaje vojni obveznik i podliježe obvezi služenja vojnog roka do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, a ako je ta kalendarska godina protekla - obvezi služenja u pričuvnom sastavu. Odluku o revizijskom pregledu, osoba jednog ili više godišta, donosi ministar obrane, a za pojedine osobe osoba koju on ovlasti. Članak 70. Obveza služenja vojnog roka ostvaruje se u Hrvatskoj vojsci. Osobe koje, na temelju prigovora savjesti iz vjerskih ili moralnih nazora, nisu pripravne sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama obavljaju humanitarne i druge opće korisne zadaće u oružanim snagama i drugim pravnim osobama. Čtanak 71. Vojni obveznik postaje vojnom osobom stupanjem u oružane snage, a gubi status vojne osobe otpuštanjem iz oružanih snaga. Vojni obveznik se za vrijeme izvršavanja vojne obveze, po pozivu ovlaštenog tijela, izjednačava, u pogledu prava i dužnosti, s vojnom osobom, i to: 1. od polaska iz stana do povrata u stan u mjestu prebivališta odnosno boravišta ako je prebivalište ili boravište prijavljeno ovlaštenom tijelu; 2. ako boravi u inozemstvu: u dolasku - od granice do mjesta u kojem se treba javiti ovlaštenom organu, a u povratku - od mjesta u kojem je izvršio vojnu obvezu radi koje je pozvan, do granice. 2. Novačka obveza Članak 72. Novačka obveza nastaje u kalendarskoj godini u kojoj građanin navršava 17 godina i traje do stupanja na služenje vojnog roka, odnosno do prevođenja u pričuvni sastav, ako je obvezu služenja vojnog roka regulirao na drugi način ili do prestanka vojne obveze, po odredbama članka 68. ovog zakona. Članak 73. Tijekom novačke obveze, novak podliježe: 1. liječničkim i drugim pregledima i psihološkim ispitivanjima, koji su nužni radi utvrđivanja sposobnosti za vojnu službu; 2. novačenju; 3. stupanju na služenje vojnog roka odnosno u civilnu službu; 4. obvezi odazivanja općem ili pojedinačnom pozivu, te drugim obvezama propisanim ovim zakonom. Članak 74. Liječničke i druge preglede i psihološka ispitivanja novaka, koji su nužni radi utvrđivanja sposobnosti za vojnu službu, obavljaju ovlaštene organizacije zdravstvene djelatnosti koje određuje ministar zdravstva, uz suglasnost s ministrom obrane. Nadzor nad radom organizacija zdravstvene djelatnosti iz stavka 1. ovog članka u pogledu obavljanja liječničkih i drugih pregleda i psiholoških ispitivanja, obavlja Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo obrane. Članak 75. Novačenje se provodi u kalendarskoj godini u kojoj novak navršava 18 godina. Novak može, na svoj zahtjev, biti novačen u kalendarskoj godini u kojoj navršava 17 godina. U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike ili ratnog stanja, Predsjednik Republike može narediti da se novače i osobe koje su navršile 16 godina. Članak 76. Novačenje provode novačke komisije. Novačke komisije osniva ministar obrane. Aktom o osnivanju novačkih komisija utvrđuje se sastav i sjedište novačkih komisija. Članak 77. Na novačenju se ocjenjuje sposobnost novaka za vojnu službu i određuje vojno-evidencijska specijalnost. Pri tome se imaju u vidu novakova opća i posebna znanja, te želja novaka i potrebe oružanih snaga. Ocjenu sposobnosti novaka za vojnu službu i rod odnosno službu koja mu je određena, novačka komisija upisuje u njegovu vojnu iskaznicu. Članak 78. Novačka komisija ocjenjuje sposobnost novaka za vojnu službu na temelju postojećih nalaza prethodnih liječničkih i drugih pregleda i psiholoških ispitivanja, a po potrebi i liječničkog pregleda pri novačenju. Ocjena novačke komisije može biti: 1. sposoban za vojnu službu; 2. privremeno nesposoban za vojnu službu; 3. nesposoban za vojnu službu. Novak koji je radi tjelesnog nedostatka ili druge teške bolesti očito nesposoban za vojnu službu, ne poziva se na zdravstvene i druge preglede i na novačenje. Nesposobnost za vojnu službu novaka iz stavka 3. ovog članka utvrđuje se na osnovi priložene zdravstvene dokumentacije, koja ne smije biti starija od 6 mjeseci. Novačka komisija ocjenjuje i sposobnost novaka za civilnu službu. Članak 79. Novak koji je ocijenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu, ponovo se podvrgava novačenju po isteku vremena za koje je ocijenjen privremeno nesposobnim. Novak ocijenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu na vrijeme dulje od kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, prevodi se u pričuvni sastav. Novaku koji je, iz istih razloga, dva puta ocijenjen privremeno nesposobnim za vojnu službu, pri trećem novačenju novačka će komisija donijeti konačnu odluku o njegovoj sposobnosti za služenje vojnog roka. Članak 80. Ovlašćuje se ministar zdravstva da u suglasnosti sa ministrom obrane donese propise o mjerilima za ocjenu zdravstvene sposobnosti vojnih obveznika za vojnu službu te o liječničkim i drugim pregledima i ispitivanjima vojnih obveznika radi utvrđivanja sposobnosti za vojnu i civilnu službu. Ovlašćuje se ministar obrane da propiše način rada novačkih komisija i utvrdi uvjete za određivanja rodova i službi u kojima će novaci služiti vojni rok. 3. Prigovor savjesti Članak 81. Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama (u daljem tekstu: obveznici civilne službe). Te su osobe obvezne ispunjavsti druge dužnosti određene ovim zahonom. Obveznik civilne službe za vrijeme službe, u pravilu ima iste obveze kao i vojni obveznik, osim što ne nosi oružje i ne primjenjuje nikakvu silu protiv drugih ljudi. Poslove koje vrše obveznici civilne službe odredit će Vlada Republike Hrvatske. Članak 82. Civilna se služba, u pravilu, obavlja u Hrvatskoj vojsci i to na dužnostima bez nošenja i uporabe oružja. Članak 83. Civilna služba može se obavljati i u pravnim osobama, koji svoju poslovnu upravu ili sjedište imaju u Republici Hrvatskoj, a određeni su propisom ministra obrane. Članak 84. Novak koji smatra da ispunjava uvjete za civilnu službu, po uvođenju u vojnu evidenciju podnosi zahtjev Komisiji za civilnu službu. Zahtjev iz stavka 1. ovog članka podnosi najkasnije u roku 90 dana od dana uvođenja u vojnu evidenciju. Članak 85. Komisiju za civilnu službu iz članka 84. ovog zakona imenuje Ministarstvo pravosuđa i uprave. Članovi Komisije iz stavka 1. ovog članka su: socijalni radnik, psiholog. liječnik, te predstavnici Ministarstva obrane i ovlaštenog državnog tijela za odnose s vjerskim zajednicama. Predsjednik Komisije za civilnu službu ne može biti predstavnik Ministarstva obrane. Svakom članu Komisije za civilnu službu određuje se zamjenik. Mandat Komisije za civilnu službu traje četiri godine. Komisija za civilnu službu donosi poslovnik o svom radu uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Članak 86. Novak je dužan u zahtjevu učiniti uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traži civilnu službu i izričito se očitovati da će u slučaju da zahtjev bude povoljno riješen, savjesno ispunjavati sve obaveze civilne službe. Komisija za civilnu službu mora vrlo oprezno prići utvrđivanju razlog iz stavka 1. ovog članka, a posebno mora voditi računa o ranijem ponašanju podnositelja zahtjeva. Komisija za civilnu službu dužna je riješiti zahtjev najkasnije u roku od 3 mjeseca. U odluci o upućivanju na civilnu službu navodi sevijeme kada novak mora pristupiti službi, vrijeme kada civilna služba završava, oznaka i sjedište pravne osobe, odnosno ustanove oružanih snaga. Protiv odluke Komisije za civilnu službu može se podnijeti i žalba, u roku od 15 dana. Članak 87. O žalbi protiv odluke Komisije iz članka 86. ovog zakona rješava Komisija koju imenuje Vlada Republike Hrvatske. Komisiju iz stavka 1. ovog članka čine, pored liječnika i psihologa, predstavnici Ministarstva pravosuda i uprave, Ministarstva zdravstva i znanstvenici. Odluku Komisije iz stavka 1. ovog članka je konačna. Članak 88. Novak kojemu je priznato pravo na civilnu službu, a koji pismeno izjavi da više ne odbija primjenu oružane sile protiv drugih ljudi i stoga ne bi došao u moralnu krizu zbog svojih uvjerenjs upućuje se na služenje vojnog roka. Komisija za civilnu službu dužna je tada po službenoj dužnosti opozvati svoju odluku. Ako obveznik civilne službe za vrijeme civilne službe iz stavka 1. ovog članka podnese izjavu o opozivu upućuje se na redovno služenje vojnog roka u vremenu propisanom u stavku 1. članka 95. ovog zakona. U slučaju iz stavka 2. ovog članka, novaku se priznaje vrijeme provedeno u civilnoj službi,ali je pri tom obavezan završiti osnovnu vojnu obuku u zakonskom utvrđenom trajanju. Članak 89. Obveznik civilne službe upućuje se na takovo djelatničko mjesto koje najviše odgovara njegovim sposobnostima. Obveznik civilne službe ne smije se uputiti u pravnu osobu i tijelo u kojem je u trenutku upućivanja zaposlen ili kod koje je radio godinu dana prije upućivanja. Članak 90. Pravne osobe, određene da se kod njih obavlja civilna služba, dužne su državi platiti određenu naknadu. Visinu naknade iz stavka 1. ovog članka određuje ministar obrane, polazeći od vrijednosti koju subjekti iz stavka 1. ovog članka imaju od obavljanja civilne službe. Članak 91. Smatra se da je novak opozvao pravo na civilno služenje, ako se bez opravdanog razloga ne javi u mjesto i na vrijeme pravnoj osobi ili tijelu, u koje je upućen na civilnu službu. Članak 92. Obveznika civilne službe koji se nemarno odnosi i krši disciplinu za vrijeme obavljanja civilne službe, Ministarstvo pravosuđa upućuje na ponovno provjeravanje ispunjavanja uvjeta za civilnu službu. Provjeravanje iz stavka 1. ovog članka provodi se na prijedlog pravne osobe ili tijela, na način i po postupku koji je utvrđen za priznavanje prava na civilnu službu. Postupak provodi komisija koja je odlučivala o zahtjevu novaka za civilnu službu. Novaku za kojega se utvrdi, sukladno sa stavkom 2. ovog članka da ne ispunjava uvjete za civilnu službu, prekida se civilna služba i upućuje se na služenje vojnog roka. Članak 93. Osoba koja je odslužila civilnu službu, prevodi se u pričuvni sastav i može se raspoređivati samo u civilnu zaštitu i na druge dužnosti koje nisu u svezi s nošenjem i uporabom oružja. Članak 94. Nadzor nad izvođenjem civilne službe obavlja Ministarstvo obrane i Ministarstvo pravosuđa i uprave. 4. Obveza služenja vojnog roka Članak 95. Služenje vojnog roka traje 10 mjeseci. Civilna služba iz članka 82. ovog zakona traje 15 mjeseci. Predsjednik Republike može odlučiti da se vojnici i obveznici civilne službe otpuste ranije, do 30 dana prije odsluženja vojnog roka, odnosno sa obveze civilne službe iz stavka 1. i 2. ovog članka. Članak 96. Stupanjem na služenje vojnog roka u jedinicu, odnosno ustanovu oružanih snaga, novak postaje vojnik i od toga se dana računa da služi vojni rok. Članak 97. Po stupanju na služenje vojnog roka svaki vojnik mora dati svečanu prisegu. Tekst svečane prisege glasi: "Prisežem da ću vjerno i časno izvršavati dužnosti koje se od mene, pripadnika Hrvatske vojske zahtijevaju i da ću se savjesno i odgovorno pokoravati službenim naredbama i zapovijedima. Prisežem da ću, i uz žrtvu vlastitoga života,štititi i braniti svoju domovinu Hrvatsku, njezin suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i sve njezine građane." Članak 98. Na služenje vojnog roka upućuju se novaci koji su ocijenjeni sposobnima za vojnu službu, u pravilu, u kalendarskoj godini u kojoj navršavaju 19 godina. Novak koji u toj godini nije završio srednju školu koju pohada, uputit će se na službenje vojnog roka kad tu školu završi, ali najkasnije do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 21 godinu. Novak koji je upisan na fakultet odnosno u drugu visoku ili višu školu, upućuje se na služenje vojnog roka po završetku fakulteta odnosno druge visoke ili više škole, osim ako novak zatraži upućivanje na služenje vojnog roka po upisu na te škole. Novak iz stavka 2. ovog članka koji traži upućivanje, upućuje se na služenje vojnog roka u razdoblju utvrđenom tako da ovaj rok ističe do početka nastave u idućoj školskoj godini, na fakultetu, odnosno drugoj visokoj ili višoj školi u koju je upisan. Novak koji se s odobrenog boravišta u inozemstvu, što traje dulje od jedne godine, vrati u Republiku Hrvatsku i zatraži da bude upućen na služenje vojnog roka, upućuje se u roku do 90 dana od dana podnošenja zahtjeva, ako u toj godini navršava 18 godina. Za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike, Predsjednik Republike može naložiti da se na služenje vojnog roka upute novaci koji su navršili 17 godina. Članak 99. Novak može biti upućen na služenje vojnog roka do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina. Izuzetno od odredbe stavka 1. ovog članka novak za kojega se utvrdi da nije ostvarivao obaveze propisane ovim zakonom, pa zbog toga nije bio upućen na služenje vojnog roka do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, upućuje se na služenje vojnog roka najkasnije do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 30 godina. Novak koji nije upućen na služenje vojnog roka do proteka roka iz stavka 1. ovog članka, a izjavi želju da služi vojni rok, ako je ocijenjen sposobnim za vojnu službu i ako nije navršio 30 godina, može biti upućen na služenje vojnog roka. Novak koji nije upućen na služenje vojnog roka do proteka roka iza stavka 1. i 2 ovog članka, a ocijenjen je sposobnim za vojnu službu, prevodi se u pričuvni sastav. Članak 100. Novaci koji imaju odgovarajuću školsku spremu i udovoljavaju drugim uvjetima propisanima za izbor kadeta za škole pričuvnih časnika, upućuju se na služenje vojnog roka u školu pričuvnih časnika. Izbor novaka za kadete škola pričuvnih časnika biraju komisije koje se osnivaju pri Ministarstvu obrane. Komisije osniva i njezine članove imenuje ministar obrane. Propise o uvjetima i postupke za izbor novaka za kadete škola pričuvnih časnika, donijet će ministar obrane. Članak 101. O upućivanju na služenje vojnog roka novaka koji stalno žive u inozemstvu, a izjave želju da služe vojni rok,te novaka koji osim hrvatskoga ima i strano državljanstvo, a služio je vojni rok u inozemstvu, rješava ministar obrane, na temelju odredaba ovog zakona i preuzetih međunarodnih obveza. Članak 102. Na služenje vojnog roka ne upućuju se: 1. novak koji je pravomoćno osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora ili bezuvjetno na zatvorsku kaznu zbog kaznenog djela - dok kaznu ne izdrži ili ne bude pušten na uvjetni otpust; 2. novak prema kojemu je primijenjena zavodska odgojna mjera ili sigurnosna mjera obavezatnog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi - dok traje mjera koja je primijenjena; 3. novak protiv kojega je pokrenut kazneni postupak zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti - dok postupak ne bude pravomoćno okončan. Novak koji zbog razloga navedenih u stavku 1. ovog članka nije upućen na služenje vojnog roka, upućuje se na služenje, odnosno dosluženje vojnog roka, nakon izdržane kazne, poslije puštanja na uvjetni otpust, nakon obustave odgojne ili sigurnosne mjere, odnosno nakon pravomoćno okončanog kaznenog postupka, a najkasnije do kraja kalendarske godine u kojoj navršava 30 godina. Osobe osuđene na kaznu maloljetničkog zatvora ili bezuvjetno na zatvorsku kaznu, zbog kaznenog djela, mogu za vrijeme ratnog stanja ili u,slučaju neposredne ugroženosti neovisnošti i jedinstvenosti Republike, biti upućene na služenje vojnog roka ako im je izdržavanje kazne odgođeno. Članak 103. Obveze služenja vojnog roka oslobađa se: 1. osoba ocijenjena nesposobnom za vojnu službu, 2. osoba koja je stekla svojstvo djelatne vojne osobe, po propisima kojima se uređuje služba u oružanim snagama; 3. osoba koja je završila srednju školu unutarnjih poslova, u trajanju od najmanje 2 godine i na dužnosti je policajca ili stražara u kazneno-popravnim ustanovama provela najmanje 2 godine; 4. posvećeni svećenici: osobe koje su završile teološki studij i nalaze se na dušebrižničkoj službi u duhovnoj školi, redovnici koji su se zavjetovali, ako se pismeno očituju da ne žele služiti vojni rok; 5. osoba koja je stekla hrvatsko državljanstvo naturalizacijom ili prirođenjem, ako je u državi, čiji je bila građanin, odslužila vojni rok. Članak 104. Služenje vojnog roka na zahtjev novska odgađa se: 1. novaku koji nije upućen na služenje vojnog roka dok se nalazio na školovanju na fakultetu, visokoj, višoj odnosno drugoj školi iz članka 98. ovog zakona, najkasnije do kraja studenog, kalendarske godine u kojoj navršava 27 godina, ako redovito polazi ispite u rokovima propisanim statutom fakulteta visoke ili više škole; 2. novaku u čijem domaćinstvu osim njega ima smo još jedan član domaćinstva sposoban za privređivanje-najdulje 2 godine. Služenje vojnog roka može se, na zahtjev novaka iznimno odgoditi najviše za 1 godinu zbog opravdanih obiteljskih ili drugih razloga po propisima što ih donosi ministar obrane. Članak 105. Služenje vojnog roka prekida se: 1. vojniku koji je tijekom služenja vojnog roka ocijenjen privremeno nesposobnim zs vojnu službu; 2. vojniku kojega je tijekom služenja vojnog roka pravomoćnom presudom sud osudio na kaznu maloljetničkog zatvora ili na bezuvjetnu zatvorsku kaznu - dok kaznu ne izdrži ili dok ne bude pušten na uvjetni otpust: 3. vojniku kojega je tijekom služenja vojnog roka pravomoćnom presudom sud osudio na bezuvjetnu zatvorsku kaznu više od 6 mjeseci, dak kaznu ne izdrži ili ne bude pušten na uvjetni otpust; 4. vojniku protiv kojega je tijekom služenja vojnog roka pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela počinjenog prije stupanja na služenje vojnog roka za koje se goni po službenoj dužnosti, ako je za to djelo predviđena kazna zatvora više od 3 godine. Iznimno od odredbe točke 2. i 3. stavka 1. ovog članka služenje vojnog roka ne prekida se vojniku koji je pravomoćnom presudom osuden na kaznu maloljetničkog zatvora do 2 godine ili na bezuv …

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.