Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Zakon o zdravstvenoj zaštiti Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o zdravstvenoj zaštiti NN 75/1993 (13.8.1993.), Zakon o zdravstvenoj zaštiti ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim UKAZ o proglašenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti Proglašavam Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kojeg je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici dana 30. srpnja 1993. godine. Broj : PA4-78/ 1-93. Zagreb, 5. kolovoza 1993. dr. Franjo Tuđman, v. r. ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju načela, način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite. Članak 2. Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav državnih, skupnih i individualnih mjera za unapređenje, čuvanje i vraćanje zdravlja. Građanin treba sudjelovati u svim zdravstveno-preventivnim djelatnostima koje se provode na mjestima življenja i rada, a usmjerene su na unapređivanje i čuvanje zdravlja i sprečavanje bolesti. Građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarivanja najviše moguće razine zdravlja, a u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju. Članak 3. Svi građani dužni su brinuti se o svom zdravlju. Nitko ne smije ugrožavati zdravlje drugih. Svaki je građanin dužan ukazati prvu pomoć unesrećenoj ili bolesnoj osobi u skladu sa svojim znanjem te joj omogućiti pristup do hitne medicickske pomoći. Članak 4. Građanin može slobodno izabrati doktora medicine i doktora stomatologije u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju. Članak 5. Zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja javna služba i koju obavljaju zdravstvene ustanove I zdravstveni djelatnici u privatnoj praksi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Članak 6. Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini. Zdravstvena djelatnost na primarnoj razini obuhvaća: djelatnost opće medicine, školsku medicinu, higijenskoepidemiološku zaštitu, zubozdravstvenu zaštitu, hitnu medicinsku pomoć, medicinu rada, primarnu zaštitu žena i djece i ljekarničku djelatnost. Zdravstvena djelatnost na sekundarnoj razini obuhvaća specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu i bolničku zdravstvenu zaštitu. Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini obuhvaća obavljanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specijalističkih djelatnosti, znanstveno-istraživački rad i izvođenje nastave na fakultetima zdravstvenog usmjerenja. Znanstveno-istraživački rad te dijelovi izvođenja nastave mogu se obavljati i u zdravstvenim ustanovama na primarnoj i sekundarnoj razini. Članak 7. Republika Hrvatska, u skladu s pravima i dužnostima utvrđenim Ustavom i zakonom, svoje zadatke s područja zdravstvene zaštite ostvaruje tako da: - uređuje zakonodavstvo i donosi strategiju razvoja zdravstva, - mjerama porezne i gospodarske politike potiče razvijanje zdravih životnih navika, - osigurava osnove za razvoj znanstveno-istraživačke djelatnosti, zdravstveno informacijskog sustava i zdravstvene statistike, - osigurava financijska sredstva za poslove iz svoje nadležnosti određene zakonom, - osigurava razliku sredstava za zdravstvenu zaštitu pučanstva na demografski i gospodarski ugroženim područjima. Brigu o zdravlju pučanstva Republika Hrvatska ostvaruje utvrđivanjem i provođenjem mjera s područja zaštite okoliša i mjera kojima se osigurava kvalitetan život, higijenski ispravna pitka voda i namirnice, kvalitetan zrak, odlaganje otpadnih tvari te zaštita od izvora ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja. Članak 8. Županija, odnosno Grad Zagreb ostvaruje svoje zadatke s područja zdravstvene zaštite tako da: - organizira epidemiološku, zdravstveno-statističku djelatnost, hitnu medicinsku pomoć, te socijalno-medicinsku djelatnost na svojem području, ukoliko to ne osigurava Republika, - osigurava sredstva za izgradnju i opremanje te osnivanje zdravstvene ustanove na primarnoj i sekundarnoj razini zdravstvene zaštite, - osigurava mrtvozorničku službu. II. NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 9. Zdravstvena zaštita građana u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Članak 10. Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite uključuje sve građane Republike u odgovarajuće mjere zdravstvene zaštite u skladu sa zakonom. Članak 11. Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstva, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu pučanstvu kroz sve životne dobi. U osiguranju kontinuiranog djelovanja, sustav zdravstvene djelatnosti u Republici treba biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen. Članak 12. Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova i zdravstvenih djelatnika na području Republike koji će, omogućiti građanima podjednake uvjete zdravstvene zaštite, naročito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Članak 13. Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se putem slobodnog izbora doktora medicine i doktora stomatologije koji kod građana provodi mjere za unapređenje zdravlja i prevenciju bolesti te liječenje i rehabilitaciju do razine radne osposobljenosti. Članak 14. Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javno-zdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi. III. MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 15. Mjere zdravstvene zaštite su: 1. zaštita od ekoloških činitelja štetnih po zdravlje uključivši sve mjere za očuvanje, unapređenje i poboljšanje zdravstvenih uvjeta čovjekove okoline i higijenskih uvjeta za život i rad čovjeka. 2. provođenje zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja sa svrhom podizanja duševne i tjelesne sposobnosti građana, 3. otkrivanje i otklanjanje uzroka oboljenja odnosno sprečavanje i suzbijanje bolesti i povrede te njihovih posljedica, 4 mjere i aktivnosti za sprečavanje, rano otkrivanje i suzbijanje zaraznih, kroničnih, masovnih nezaraznih i malignih bolesti, 5. liječenje i rehabilitacija oboljelih, tjelesno i duševno oštećenih i povrijeđenih osoba, 6. mjere posebnog zdravstvenog nadzora nad pučanstvom starijim od 65 gadina života i žrtvama rata, 7. osigursvanje cjelovite (preventivne, kurativne i rehabilitacijske) zdravstvene zaštite djece i mladeži te zaštite žena u vezi s planiranjem obitelji, trudnoćom, porođajem i majčinstvom, 8. opskrba lijekovima i drugim medicinskim sredstvima za zdravstvenu zaštitu, 9 pregledi umrlih. Članak 16. Mjere zdravstvene zaštite u svezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita djelatnika) koje moraju osiguravati poduzeća, druge pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: poslodavci) su: - zaštita radnih mjesta, strojeva i opreme koji su pod nadzorom poslodavca s obzirom na povrede i opasnosti po zdravlje, - provođenje sigurnosnih mjera za kemijske, fizikalne i biološke sastojke koji su pod njihovim nadzorom radi očuvanja zdravlja i okoliša, - propisivanje upotrebe zaštitne opreme radi smanjivanja i sprečavanja opasnosti od nesreća ili posljedica po zdravlje, - pravodobno obavješćivanje o opasnosti po zdravlje na radu, savjetovanje o zdravlju, sigurnosti i higijeni rada, - mjere za sprečavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprečavanje ozljeda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći, - mjere za utvrđivanje zdravlja djelatnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima po zdravlje. Članak 17. Mjere zdravstvene zaštite provode se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite zdravstva po prijedlogu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u daljnjem tekstu: Zavod). Plan i program mjera zdravstvene zaštite na razini Republike posebno utvrđuje zaštitu materinstva i djece predškolske i školske dobi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za svaku županiju, odnosno Grad Zagreb. Specijalističko-konzilijarna i bolnička djelatnost čine funkcionalnu cjelinu u pogledu programa i pružanja zdravstvene zaštite. IV. ORGANIZIRANJE I PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 18. Zdravstvena zaštita provodi se u jedinstvenom sustavu zdravstvene djelatnosti primjenom mjera primarne, specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite. Podjela poslova između primarne, specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite obavlja se ovisno o opsegu poslova i zadataka, složenosti medicinskih postupaka, specijaliziranih djelatnika i opreme te o specifičnosti pojedinih područja, u skladu s planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Članak 19. Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća: 1. sudjelovanje u podizanju i održavanju psihofizičke i radne sposobnosti djelatnika, učenika i studenata, mladeži, športaša, pučanstva starijeg od 65 godina, invalida i drugih osoba, provođenje mjera zdravstvene zaštite i brigu o njihovom zdravstvenom stanju, unapređenju zdravlja i ocjenjuje njihovu sposobnost za školovanje i rad, 2. sudjelovanje u provođenju preventivnih, higijenskoepidemioloških mjera zdravstvene zaštite, 3. mjere zdravstvene zaštite djece predškolskog uzrasta, brigu o njihovom zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja i sudjeluje u podizanju njihove psihofizičke sposobnosti, 4. brigu o zdravstvenoj zaštiti žena za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon porođaja te o drugim zdravstvenim potrebama žena, 5. mjere zdravstvene zaštite osoba sa smetnjama u razvoju, 6. ukazivanje na nepovoljan utjecaj okoline na zdravstveno stanje i radnu sposobnost djelatnika i drugih građana, 7. hitnu medicinsku pomoć, 8. liječenje u ordinaciji, odnosno u stanu osiguranika, 9. kurativne i rehabilitacijske mjere, 10. mjere prevencije, liječenja i saniranja usta i zubi, 11. opskrbu lijekovima i drugim sredstvima za liječenje, 12. upućivanje pacijenata na specijalističko-konzilijarne preglede te na bolničko i drugo liječenje, 13. koordiniranje i provođenje nužnih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka. Članak 20. Primarna zdravstvena zaštita provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluju najmanje doktor medicine i medicinska sestra, odnosno zdravstveni tehničar. Poslove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obavljaju doktori medicine, specijalisti opće medicine, pedijatri, specijalisti ginekologije, školske medicine, epidemiologije, ekologije i socijalne medicine, sa svojim suradnicima. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti sudjeluje specijalist pedijatar u zdravstvenoj zaštiti djece i ginekolog u zdravstvenoj zaštiti žena u svezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom, planiranjem obitelji i ranim otkrivanjem raka. Doktor stomatologije sa svojim suradnicima provodi poslove iz članka 18. točke 10. ovoga Zakona, a magistar farmacije sa svojim suradnicima provodi poslove iz članka 19. točke 11. ovoga Zakona. U provođenju pojedinačnih mjera primarne zdravstvene zaštite, a posebno u zdravstvenoj zaštiti djelatnika, djece predškolskog i školskog uzrasta, sudjeluje i psiholog, logoped i socijalni djelatnik odnosno drugi stručnjaci za pojedina specifična pitanja te zaštite. Zdravstveni djelatnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u timskom radu surađuju s doktorima medicine drugih specijalnosti u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Zdravstveni djelatnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti svojim radom potiču i usmjeravaju samozaštitne aktivnosti osiguranika kao i aktivnosti i mjere organizacija i tijela državne uprave. Članak 21. Specifična zdravstvena zaštita djelatnika obuhvaća prvenstveno preventivne poslove vezane uz stvaranje i održavanje sigurne i zdrave radne sredine koja omogućuje optimalno fizičko i mentalno zdravlje na radu i prilagođavanje rada sposobnostima djelatnika. Članak 22. Specifčna zdravstvena zaštita djelatnika obuhvaća: 1. liječničke preglede radi utvrđivanja radne sposobnosti, 2. praćenje zdravstvenog stanja djelatnika u odnosu na rad, 3. identifikaciju i procjenu rizika štetnih po zdravlje na radnom mjestu, 4. sistematske kontrolne preglede djelatnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalnih bolesti, ozljeda na radu i kroničnih bolesti, 5. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, higijeni rada, organizaciji, te o osobnim i kolektivnim zaštitnim sredstvima, 6. preglede djelatnika koji se obvezno provode radi zaštite okoline i druge obvezne zdravstvene preglede, 7. organiziranje i pružanje prve pomoći i hitnih intervencija na licu mjestu u procesu rada, 8. sudjelovanje u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, 9. kontinuiranu brigu o boljoj prilagođenosti rada djelatnicima, 10. suradnju u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u djelatnosti medicine rada, higijene rada i organizacije, 11. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu (djelovanje prašine, buke, rasvjete i dr.) radi zaštite od profesionalnih bolesti, 12. zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje djelatnika, 13. ocjenjivanje potreba za upućivanjem djelatnika na medicinski programiran aktivan odmor radi poboljšanja radne sposobnosti djelatnika, 14. provođenje medicinski programiranog aktivnog odmora, 15. sudjelovanje u mjerama rehabilitacije djelatnika. Ministar zdravstva uz suglasnost ministra rada i socijalne skrbi propisuje sadržaj i način utvrđivanja radne sposobnosti djelatnika. Članak 23. Specifičnu zdravstvenu zaštitu djelatnici ostvaruju na temelju ugovora između poslodavca i doma zdravlja ili privatne zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi. Za potrebe praćenja, proučavanja i unapređenja djelatnosti specifične zdravstvene zaštite, osniva se Hrvatski zavod za medicinu rada. Troškove specifične zdravstvene zaštite djelatnika snosi poslodavac. Članak 24. Svi ostali oblici i sadržaji zdravstvene zaštite planiraju se, organiziraju i provode putem specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite. V. PRAVA I DUŽNOSTI GRAĐANA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 25. U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaki građanin ima pravo na: 1. jednakost u cjelokupnom tretmanu prilikom ostvarivanja zdravstvene zaštite, 2. slobodan izbor doktora medicine i doktora stomatologije u skladu s odredbama ovoga Zakona i pravilima osiguranja, 3. zdravstvenu uslugu standardizirane kakvoće i jednakog sadržaja kao i pravo na naknadu štete koja mu je nanesena pružanjem neodgovarajuče zdravstvene usluge, 4. hitnu pomoć i neodgodivu medicinsku pomoć u trenutku kada mu je ona potrebna, 5. slobodan izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, odnosno doktor stomatologije, osim u slučaju neodgodive intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje građanina ili izazvalo trajna oštećenja. Ako je građanin nesposoban da donese ovakvu odluku tu su odluku ovlašteni donijeti članovi njegove obitelji ili drugi bliži srodnici, odnosno skrbnik. Traženje te suglasnosti nije obvezno ako bi zbog njenog pribavljanja proteklo vrijeme zbog kojega bi život građanina bio ugrožen, a on u tom trenutku nije u stanju da donese takvu odluku, 6. točno obavješćivanje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njegovog zdravlja, 7. odbijanje promatranja, pregleda i liječenje od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obavljali djelatnici prije položenog stručnog ispita, odnosno državnog ispita, 8. odbijanje da bude predmet znanstvenog istraživanja, bez svoje suglasnosti, ili bilo kojeg drugog pregleda ili medicinskog tretmana koji ne služi njegovom liječenju. 9. povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja, 10. odbijanje pregleda i liječenja, uključivši tu i pravo da tijekom liječenja pismeno zatraži promjenu doktora medicine, odnosno doktora stomatologije ako izjavi da je u doktora čiju promjenu traži izgubio povjerenje ili iz drugog razloga koji ne mora šire obrazlagati, 11. odbijanje kirurške i druge medicinske intervencije na tijelu ako je pri svijesti i sposoban je za rasuđivanje. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu sposobne za rasuđivanje ovu suglasnost daju članovi njihove uže obitelji ili drugi bliži srodnici, odnosno skrbnik, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, 12. ishranu u skladu sa svojim svjetonazorom, za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi, 13. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenom prostoru, i pravo opremanja u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih obreda. Pravo prihvaćanja, odnosno odbijanja pojedinih dijagnostičkih ili terapeutskih postupaka iz stavka 1. točke 7. i 8. ovoga članka građanin izražava potpisivanjem suglasnosti prilikom prijema u zdravstvenu ustanovu, osim ako je za to nesposoban. Članak 26. Građanin ima pravo neposredno ili pismenim putem zatražiti od ravnatelja zdravstvene ustanove, odnosno privatnog zdravstvenog djelatnika, zaštitu svojih prava s obzirom na kakvoću, sadržaj i vrstu zdravstvene usluge koja mu se pruža. Ravnatelj, odnosno privatni zdravstveni djelatnik dužan je bez odgađanja postupiti po prigovoru i o poduzetim mjerama pismeno obavijestiti građanina najkasnije u roku od tri dana. Ako građanin nije zadovoljan poduzetim mjerama, zaštitu svojih prava može zatratiti kod nadležne komore, ministra zdravstva, odnosno kod nadležnog suda. Članak 27 Građani su dužni svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu s odredbama ovoga Zakona i uputa o liječenju koje im daju doktori medicine i doktori stomatologije i osobno su odgovorni zbog nepridržavanja ovih uputa. Članak 28. Doktor medicine ima obvezu provesti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske postupke ako posumnja da je pojedinac zbog zarazne bolesti opasan po zdravlje drugih. Članak 29. Osobe oboljele od duševne bolesti koja predstavlja opasnost po njihov život, život građana ili imovinu, u hitnim slučajevima smjestit će se na privremeno bolničko liječenje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Osobe iz stavka 1. ovoga članka upućuju u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu doktori medicine uz odgovarajuću pratnju. Ako takve osobe prilikom upućivanja pružaju fizički otpor, zdravstvenom djelatniku će do smještaja u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, pomoć pružiti ovlašteni službenik nadležnog organa unutarnjih poslova. Zdravstvena ustanova koja je primila osobu oboljelu od duševne bolesti, dužna je o tome bez odgađanja obavijestiti općinski sud i organ skrbništva prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta primljene osobe. Ako je prebivalište, odnosno boravište nepoznato, treba obavijestiti sud i organ skrbništva prema mjestu sjedišta. Članak 30. Zdravstveni djelatnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta. Na čuvanje profesionalne tajne obvezni su i drugi djelatnici u zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti, te studenti i đaci fakulteta, viših i srednjih škola zdravstvenog usmjerenja. Povreda čuvanja profesionalne tajne je teža povreda radne obveze. VI. OSNIVANJE I ORGANIZIRANJE, ZDRAVSTVENIH USTANOVA Članak 31. Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove u državnom vlasništvu, vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba te zdravstvene ustanove u vlasništvu domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba na temelju suglasnosti iz čanka 38. stavka 1. ovog Zakona. U državnom vlasništvu su: klinike kao samostalne ustanove, kliničke bolnice, klinički bolnički centri, državni zdravstveni zavodi. U vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba su: domovi zdravlja, ustanove za zdravstvenu njegu u kući, poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice ljekarne, lječilišta, ustanove za hitnu medicinsku pomoć i zavodi za javno zdravstvo i transfuzijsku medicinu. U privatnom i mješovitom vlasništvu mogu biti zdravstvene ustanove iz stavka 3. ovoga članka. osim doma zdravlja, ustanove za hitnu medicinsku pomoć, zavoda za javno zdravstvo i transfuzijsku medicinu. Članak 32. Osnivač zdravstvenih ustanova u državnom vlasništvu je Vlada Republike Hrvatske te ministar zdravstva svojim rješenjem. Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba je poglsvarstvo županija, odnosno Grada Zagreba. Članak 33. Zdravstvene se ustanove osnivaju u skladu s mrežom zdrastvene djelatnosti koju donosi ministar zdrastva na prijedlog Zavoda I nadležne komore, u skladu s odredbama ovoga Zakona. Zdravstvene ustanove mogu se osnovati i izvan mreže zdravstvene djelatnosti, u skladu s odredbama ovoga Zakona. Članak 34. Mjerila za postavljanje mreže zdravstvene djelatnosti iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona određuju se planom zdravstvene zaštite Republike Hrvatske kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, uvažavajući: - zdravstveno stanje, broj, starosnu i socijalnu strukturu pučanstva, - jednake uvjete, odnosno mogućnosti za korištenje zdravstvenih usluga, - potreban opseg djelatnosti pojedinih razina iz članka 6. ovoga Zakona (primarna, sekundarna i tercijarna), - stupanj organizacije područja, prometna povezanost i specifičnosti naseljenosti te dostupnosti na demografski ugroženim područjima, a osobito na otocima, - gospodarske mogućnosti. Članak 35. Zdravstvena djelatnost mora biti organizirana tako da je pučanstvu Republike Hrvatske uvijek osigurana i dostupna hitna medicinska pomoć, uključivši hitni prijevoz. Članak 36. Djelatnost klinika, kliničkih bolnica, kliničkih bolničkih centara, državnih zdravstvenih zavoda, djelatnost presađivanja organa i mrtvozornička djelatnost obavljaju se samo u zdravstvenim ustanovama u državnom vlasništvu, odnosno vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba. Članak 37 Osnivač zdravstvene ustanove donosi akt o osnivanju koji sadrži : - naziv, odnosno ime, te sjedište odnosno prebivalište osnivača, - naziv i sjedište zdravstvene ustanove, - djelatnost zdravstvene ustanove, - dokumentaciju o osiguranju sredstava za osnivanje zdravstvene ustanove, - uvjete i način osiguranja prostora i opreme, - izvore, način i uvjete stjecanja sredstava za rad ustanove, - prava i obveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti zbog koje se zdravstvena ustanova osniva, - organe zdravstvene ustanove, i odredbe o upravljanju zdravstvenom ustanovom i vođenju njenih poslova, - rok za donošenje statuta, - postupak osnivanja i druga međusobna prava i obveze osnivača i zdravstvene ustanove. Članak 38. Zdravstvena ustanova, odnosno privatni zdravstveni djelatnik koji je uključen u mrežu zdravstvene djelatnosti, dužan je pribaviti suglasnost o osnivanju od ministra zdravstva po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda I nadležne komore. Zdravstvena ustanova, odnosno privatni zdravstveni djelatnik koji nije uključen u mrežu zdravstvene djelatnosti dužan je pribaviti suglasnost o osnivanju od ministra zdravstva, po prethodno pribavljenom mišljenju nadležne komore. Članak 39. Zavod raspisuje natječaj za popunjenje mreže zdravstvene djelatnosti iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona, za obavljanje primarne, specijalističko-konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite. Zavod donosi odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača uz suglasnost ministra zdravstva. Članak 40. Zavod s najpovoljnijim ponuđačem iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona zaključuje ugovor. Zdravstvena ustanova iz stavka 1. ovoga članka je ugovorna zdravstvena ustanova. Privatni zdravstveni djelatnik iz stavka 1. ovoga članka je ugovorni privatni zdravstveni djelatnik. Ugovorom se uređuju odnosi u svezi s obavljanjem zdravstvene djelatnosti. Ugovorom se detaljno odlučuje o: - vrsti zdravstvene djelatnosti, - opsegu zdravstvene djelatnosti, - početku obavljanja zdravstvene djelatnosti, - načinu obavljanja zdravstvene djelatnosti, - sredstvima koje za obavljanje djelatnosti osigurava Zavod, - ostalim pravima i obavezama. Članak 41. Ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni djelatnik dužni su taj naziv istaći. Ugovorna zdravstvena ustanova, odnosno ugovorni privatni zdravstveni djelatnik dužni su surađivati s Ministarstvom obrane glede praćenja zdravstvenog stanja pripadnika Hrvatske vojske. Članak 42. Zdravstvena ustanova ne može započeti radom dok ministar zdravstva rješenjem ne utvrdi da su ispunjeni uvjeti za početak rada s obzirom na prostor, djelatnike i medicinsko-tehničku opremu. Uvjete glede prostora, djelatnika I medicinsko-tehničke opreme propisuje ministar zdravstva. Članak 43. Zdravstvena ustanova prije početka rada upisuje se u sudski registar. Upisom u sudski registar zdravstvena ustanova stječe svojstvo pravne osobe. Članak 44. Odredbe članka 38. i 43. ovoga Zakona primjenjuju se i u slučaju proširenja ili promjene djelatnosti. Članak 45. Zdravstvena ustanova prestaje radom ako: - više ne postoji potreba za obavljanjem djelatnosti za koju je osnovana, a nema mogućnosti da se reorganizira za obavljanje druge zdravstvene djelatnosti, - ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djeletnosti. Prijedlog za prestanak rada zdravstvene ustanove može podnijeti vlasnik, Zavod, ako je ugovorna zdravstvena ustanova i nadležna komora. Odluku o prestanku rada zdravstvene ustanove donosi ministar zdravstva. Protiv odluke o prestanku rada zdravstvene ustanove može se pokrenuti upravni spor. Članak 46. Sredstva za rad zdravstvena ustanova ostvaruje: - ugovorom sa Zavodom, - ugovorom s Ministarstvom zdravstva, za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz proračuna Republike Hrvatske, - ugovorom s dobrovoljnim osiguravateljima, - iz sredstava osnivača u skladu s aktom o osnivanju, - iz sredstava proračuna županije, odnosno Grada Zagreba, - iz sudjelovanja korisnika zdravstvene zaštite u pokriću dijela ili ukupnih troškova zdravstvene zaštite, - iz drugih izvora na način i pod uvjetima određenim zakonom, aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove. VII. TIJELA UPRAVLJANJA ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA Članak 47. Zdravstvenom ustanovom u državnom vlasništvu upravlja upravno vijeće. Upravno vijeće zdravstvene ustanove u državnom vlasništvu ima devet članova i čine ga predstavnici: - vlasnika (5 članova), - zdravstvenih djelatnika ustanove (3 člana), - Zavoda (1 član). Upravno vijeće zdravstvene ustanove u vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba ima pet članova i čine ga predstavnici : - vlasnika (3 člana), - zdravstvenih djelatnika ustanove (1 član), - Zavoda ( 1 član). Članove upravnog vijeća iz stavka 2. alineje 1. ovoga članka imenuje vlasnik na prijedlog ministra zdravstva, a članove upravnog vijeća iz stavka 3. alineje 1. ovoga članka imenuje vlasnik. Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine. Vlasnik zdravstvene ustanove propisuje uvjete pod kojima prestaje mandat članova upravnog vijeća i prije isteka mandata. Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje ministar zdravstva, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove. Članak 48. Upravno vijeće zdravstvene ustanove: - donosi statut uz suglasnost vlasnika, - donosi druge opće akte. - donosi program rada i razvoja i nadzire njihovo izvršenje, - donosi financijski plan i završni račun, - predlaže vlasniku promjenu ili proširenje djelatnosti, - daje vlasniku i ravnatelju prijedloge i mišljenje o pojedinim pitanjima, - donosi odluke u drugom stupnju u svezi s predmetima kojima se odlučuje o pojedinim pravima djelatnika, - raspravlja i odlučuje o izvješćima ravnatelja, - obavlja i druge statutom propisane poslove. Upravno vijeće donos i odluke natpolovičnom većinom ukupnog broja članova. Upravno vijeće podnosi izvješće o radu zdravstvene ustanove vlasniku i to po potrebi, a najmanje jedanput godišnje. Članak 49. Ravnatelj zdravstvene ustanove imenuje se na temelju natječaja. Ravnatelja zdravstvene ustanove imenuje i razrješava upravno vijeće. Ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati visoku stručnu spremu I najmanje pet godina radnog iskustva te ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odosno statutom. Ako ravnatelj zdravstvene ustanove nema visoku stručnu spremu zdravstvenog usmjerenja, njegov pomoćnik mora imati visoku stručnu spremu zdrastvenog usmjerenja I najmanje pet godina radog iskustva. Mandat ravnatelja traje četiri godine. Po isteku mandata ista osoba može, na temelju natjecaja ponovno biti imenovana za ravnatelja. Članak 50. Ako ravnatelj nije imenovan u skladu s člankom 49. ovoga Zakona u roku od 90 dana od dana isteka natječajnog roka, odluku o imenovanju ravnatelja donosi ministar zdravstva. Do imenovanja ravnatelja na način propisan stavkom 1. ovoga članka imenjuje se vršitelj dužnosti ravnatelja. Vršitelj dužnosti ravnatelja ima sva prava i dužnosti ravnatelja. Članak 51. Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada. Ravnatelj podnosi pismeno izvješće o svom cjelokupnom poslovanju upravnom vijeću, prema potrebi, a najmanje jedanput godišnje. Ravnatelj sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava odlučivanja. Članak 52. Ravnatelj može biti razriješen istekom mandata za kojega je imenovan. Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata za koji je imenovan ako: - ravnatelj to osobno zahtijeva, - nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu, - ne izvršava ugovorne obveze sa Zavodom, - u svom radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima, - svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da nastane ili bi lako moglo nastati pogoršano stanje pri obavljanju zdravstvene djelatnosti. Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja iz razloga propisanih u stavku 2. ovoga Članka u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, odluku o razrješenju ravnatelja donosi ministar zdravstva. Upravno vijeće mora prije donošenja odluke o razrješenju obavijestiti ravnatelja o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njima izjasni. Članak 53. Stručno je vijeće zdravstvene ustanove savjetodavni organ ravnatelju. Stručno vijeće imenuje ravnatelj i sačinjavaju ga najmanje voditelji zdravstvenih djelatnosti ustanove. U radu stručnog vijeća mogu sudjelovati i zdravstveni suradnici. Članak 54. Ravnatelj zdravstvene ustanove ne može biti predsjednik ni član stručnog vijeća. Predsjednik stručnog vijeća sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava odlučivanja. Stručno vijeće sastaje se najmanje jedanput u 30 dana. Članak 55. Stručno vijeće zdravstvene ustanove: - raspravlja i odlučuje o pitanjima iz područja stručnog rada, - predlaže stručna rješenja u sklopu djelatnosti, - predlaže stručne temelje za program rada i razvoja zdravstvene ustanove, - daje upravnom vijeću i ravnatelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti, - brine se o provedbi unutarnjeg nadzora nad radom djelatnika ustanove, - obavlja i druge poslove propisane statutom. VIII. AKTI ZDRAVSTVENIH USTANOVA Članak 56. Akti zdravstvenih ustanova su statut i drugi opći akti. Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se uređuje : - organizacija zdravstvene ustanove, - način odlučivanja ravnatelja i upravnog vijeća, po kojem ravnatelj donosi sve odluke u svezi s poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi, osim odluka propisanih u članku 48. ovoga Zakona, - druga prava i obveze ravnatelja i upravnog vijeća, - druga pitanja važna za obavljanje zdravstvene djelatnosti, kao i za rad i poslovanje zdravstvene ustanove. Drugim će se općim aktima zdravstvene ustanove uređivati pitanja značajna za poslovanje zdravstvene ustanove u skladu sa statutom. Članak 57. Odredbe ovoga Zakona o upravljanju i akti zdravstvene ustanove u državnom vlasništvu, vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba, odgovarajuće se primjenjuju i na zdravstvene ustanove u mješovitom i privatnom vlasništvu. Članove upravnog vijeća zdravstvenih ustanova u mješovitom i privatnom vlasništvu imenuje vlasnik. IX. VRSTE ZDRAVSTVENIH USTANOVA 1. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA PRIMARNOJ RAZINI Dom zdravlja Članak 58. Dom zdravlja je zdravstvena ustanova koja ima organiziranu primarnu zdravstvenu zaštitu na području za koje je osnovan, u nadležnosti županije. Djelatnost doma zdravlja obuhvaća: opću medicinu, zdravstvenu zaštitu žena i djece, školsku medicinu i zubozdravstvenu djelatnost. Na svom području dom zdravlja mora osigurati higijensko-epidemiološku djelatnost, hitnu medicinsku pomoć, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku ako te djelatnosti nisu organizirane u sklopu bolnice, odnosno kao zdravstvene ustanove. Dom zdravlja može organizirati, u skladu s mrežom zdravstvene djelatnosti, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističko-konzilijarnih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje pučanstva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. U sastavu doma zdravlja može iznimno biti, u skladu s mrežom zdravstvene djelatnosti, rodilište i stacionar za privremeni smještaj bolesnika. Članak 59. Ako se u domu zdravlja obavlja specijalističko-konzilijarna djelatnost, onda je ona pod stručnim nadzorom bolnice koju odredi ministar zdravstva. Članak 60. U ustanovama socijalne skrbi koje zbrinjavaju djecu bez roditelja, djecu za koju se roditelji ne brinu, socijalno zapuštenu djecu, tjelesno i duševno oštećenu djecu, odrasle osobe te nemoćne i stare osobe, mjere zdravstvene zaštite provode se putem domova zdravlja, odnosno zdravstvenih djelatnika u privatnoj praksi. Obavljanje primarne zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka obvezatno se uređuje ugovorom između doma zdravlja, odnosno privatnog zdravstvenog djelatnika i Zavoda. U ustanovama socijalne skrbi koje zbrinjavaju osobe ovisne o tuđoj pomoći kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija po uputama i pod stručnim nadzorom doktora medicine, osiguravaju se mjere zdravstvene zaštite prema uvjetima u pogledu prostora, djelatnika i medicinsko-tehničke opreme koje propisuje ministar zdravstva. Troškove zdravstvene zaštite iz stavka 3. ovoga članka iznad utvrđenog zdravstvenog standarda snosi ustanova socijalne skrbi. Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Članak 61. Ustanova za hitnu medicinsku pomoć provodi mjere hitne medicinske pomoći i osigurava prijevoz oboljelih, unesrećenih i ozlijedenih u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu i pruža medicinsku pomoć za vrijeme prijevoza. Članak 62. Uvjete, organizaciju i način rada hitne medicinske pomoći na republičkoj mreži javnih cesta utvrdit će ministar zdravstva, prema potrebama i specifičnostima pojedinih područja. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Članak 63. Ustanova za zdravstvenu njegu u kući provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama i stručnim nadzorom doktora medicine. Medicinska sestra općeg smjera poslove zdravstvene njege bolesnika obavlja samostalno. 2. LJEKARNE Članak 64. Ljekarnička je djelatnost dio zdravstvene djelatnosti koja osigurava opskrbu lijekovima pučanstva, zdravstvene i druge ustanove i organizacije i zdravstvenih djelatnika koji obavljaju privatnu praksu. Opskrba lijekovima, u smislu ovoga Zakona, podrazumijeva izdavanje lijekova na recept i bez recepta, te izradbu magistralnih i galenskih pripravaka. Članak 65. Ljekarničku djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove u vlasništvu županija, odnosno Grada Zagreba te ustanove u vlasništvu domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba i privatni ljekarnički djelatnici (u daljem tekstu: ljekarnici). Ljekarnička djelatnost obavlja se u ljekarnama. Iznimno od stavka 2. ovoga članka na demografski ugroženim područjima (a posebno na otocima), ljekarnička se djelatnost može obavljati i u depoima, pod uvjetima i na način koje propisuje ministar zdravstva. Članak 66. Ljekarnička se djelatnost obavlja samo u sklopu mreže zdravstvene djelatnosti. Ljekarna se osniva za određeno područje koje odredi županija, odnosno Grad Zagreb, a u skladu s uvjetima koje prepisuje ministar zdravstva po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda i Ljekarničke komore. Članak 67. Ljekarne osim ljekarničke djelatnosti mogu obavljati i ove djelatnosti: 1.opskrba pomoćnim ljekovitim tvarima, pomoćnim sredstvima u liječenju i medicinskim proizvodima. 2. opskrba dječjom hranom i ostalim dijetetskim proizvodima, 3. opskrba kozmetičkim i drugim sredstvima za zaštitu zdravlja koje propiše Ljekarnička komora, 4. savjetovanja u svezi sa propisivanjem i primjenom lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava, 5. izdavanje veterinarskih lijekova i sredstava za medicinsku njegu i zaštitu životinja. Članak 68. Ljekarne moraju voditi uz financijsko i materijalno knjigovodstvo. Članak 69. Ni jedna pravna ni fizička osoba ne smije u pravnom prometu poslovati pod nazivom ljekarna ako ne obavlja Ijekarničku djelatnost iz članka 64. ovoga Zakona. 3. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA SEKUNDARNOJ RAZINI Poliklinika Članak 70. Poliklinika je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim bolničkog liječenja. Poliklinika se osniva kao zdravstvena ustanova ili kao dio zdravstvene ustanove. Bolnica Članak 71. Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnostiku, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu, boravak i prehranu u općim i specijalnim bolnicama. Djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavlja bolnica koja u svome sastavu mora imati jedinice za: - specijalističko - konzilijarno liječenje. - hitnu medicinsku pomoć, - laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, - opskrbu lijekovima. Bolnica mora imati osiguranu i organiziranu: - ambulantno medicinsku rehabilitaciju, - opskrbu krvlju, krvnim komponentama ako to zahtijeva priroda njenog rada (transfuziološki odjeli), - patologiju, - anesteziologiju. Članak 72. Po svojoj namjeni, bolnice su opće i speiijalne. Opća bolnica je zdravstvena ustanova koja osim djelatnosti iz članka 71. ovoga Zakona ima specijalističko-konzilijarnu službu i posteljne mogućnosti najmanje za područje interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva. Ako u mjestu ili neposrednoj blizini opće bolnice postoji dječja bolnica, opća bolnica ne mora imati radnu jedinicu za pedijatriju. Specijalna bolnica je zdrevstvena ustanova za specijalističko-konzilijarno i bolničko liječenje određene bolesti, kroničnih bolesti, odnosno za liječenje određene skupine pučanstva i medicinsku rehabilitaciju, bez prirodnog ljekovitog izvora koja osim uvjeta iz članka 71. stavka 2. ovoga Zakona ima posteljne, dijagnostičke i druge potrebe prilagođene svojoj namjeni. Lječilište Članak 73. Poseban oblik zdravstvene djelatnosti provodi se u lječilištima gdje se prirodnim ljekovitim izvorima (voda, blato, pijesak i more) i dostignućima rehabilitacijske struke provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalističko-konzilijarna i bolnička rehabilitacija. 4. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA TERCIJARNOJ RAZINI Državni zdravstvenl zavodi Članak 74. Državni zdravstveni zavodi su zdravstvene ustanove za obavljanje stručnih i znanstveno-istraživačkih zdravstvenih funkcija iz okvira prava i dužnosti Republike na području javno - zdravstvene djelatnosti, transfuzijske medicine, kontrole imunobioloških preparata, kontrole lijekova, imunoloških proizvoda, medicine rada, zaštite od zračenja i toksikologije. Članak 75. Za obavljanje svojih funkcija državni se zdravstveni zavod financira iz izvora propisanih u članku 46. ovoga Zakona. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Članak 76. Hrvatski zavod za javno zdravstvo je zdravstvena ustanova za obavljanje javno-zdravstvene djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske. Javno-zdravstvena djelatnost obuhvaća: epidemiologiju karantenskih i drugih zaraznih bolesti, epidemiologiju masovnih nezaraznih bolesti, osiguranje zdravstveno ispravne vode, namirnica i zraka, imunizaciju, sanitaciju, zdravstvenu statistiku i zdravstveno prosvjećivanje. Javno-zdravstvenu djelatnost obavljaju: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba sa pripadajućim higijensko - epidemiološkim ispostavama za područje jedne ili više općina. Zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba imaju status pravne osobe. Članak 77. Hrvatski zavod za javno zdravstvo obavlja slijedeće poslove: - statistička istraživanja iz područja zdravstva, u svrhu praćenja i ocjene zdravstvenog stanja pučanstva, te iz područja organizacije i rada zdravstvenih službi, - planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja pučanstva zdravstveno - odgojnim aktivnostima te putem sredstava javnog priopćavanja. - vodi državne javno-zdravstvene registre, - prati i analizira epidemiološko stanje, predlaže, organizira i provodi protuepidemijske mjere, poglavito u izvanrednim situacijama. - planira i nadzire mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije te provodi preventivne i protuepidemijske DDD postupke. - planira, nadzire i evaluira provođenje obveznih imunizacija, - obavlja javno-zdravstvene mikrobiološke djelatnosti od interesa za državu, - prati, proučava i ocjenjuje higijensku ispravnost vode za piće, površinske i otpadne vode, stanja vodoopskrbe na terenu, zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe kao i onih namijenjenih međunarodnom prometu, - sudjeluje u predlaganju programa mjera zdravstvene zaštite i nomenklature usluga i poslova, - pruža stručnu pomoć u izradbi zdravstvenog zakonodavstva te nadzire provođenje prioritetnih preventivnih programa, - obavlja dio poslova preventivne zdravstvene zaštite za Hrvatsku vojsku, - sudjeluje u školovanju zdravstvenih djelatnika te provodi stručna i znanstvena istraživanja iz područja javnog zdravstva, - prati, analizira i ocjenjuje utjecaj okoliša (zrak, tlo, buka) na zdravstveno stanje pučanstva. Hrvatski zavod za javno zdravstvo koordinira i stručno nadzire rad županijskih zavoda, odnosno zavoda Grada Zagreba i njihovih higijensko-epidemioloških ispostava. Hrvatski zavod za javno zdravstvo obavlja i ostale poslove iz područja javnog zdravstva, a na zahtjev Ministarstva zdravstva i Zavoda. Članak 78. Zavod za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba obavlja slijedeće poslove: - prikuplja statistička izvješća iz područja zdravstva na razini županije, odnosno Grada Zagreba, za potrebe i na zahtjev županijskog, odnosno gradskog poglavarstva, - provodi zdravstveno - odgojne aktivnosti za područje županije, odnosno Grada Zagreba, - kontinuirano pruža i analizira epidemiološku situaciju na području županije, odnosno Grada Zagreba, predlaže i po potrebi, provodi protuepidemijske mjere, nadzire provođenje obveznih imunizacija, - nadzire mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije te provodi preventivne i protuepidemijske DDD postupke za područje županije, odnosno Grada Zagreba, - obavlja javno-zdravstvenu mikrobiološku djelatnost od interesa za županiju, odnosno Grad Zagreb, - prati, proučava i ocjenjuje higijensku ispravnost vode za piće, površinske i otpadne vode, stanje vodoopskrbe te zdravstvenu ispravnost namirnica i predmeta opće uporabe za područje županije, odnosno Grada Zagreba, - sudjeluje u izradbi i provedbi pojedinih programa zdravstvene zaštite u izvanrednim prilikama, - prati, analizira i ocjenjuje utjecaj okoliša (zraka, tla, buke) na zdravstveno stanje pučanstva županije, odnosno Grada Zagreba, Hrvatskl zavod za transfuzijsku medicinu Članak 79. Transfuzijsku djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove koje prikupljaju krv, zajedno s humanitarnim organizacijama, klubovima i udruženjima dobrovoljnih davatelja krvi. Čuvaju i distribuiraju krv i krvne komponente, osiguravaju pučenstvu, zdravstvenim i drugim ustanovama lijekove proizvedene iz krvi, infuzijske otopine i pomoćna medicinska sredstva od plastike. Obavlja dijagnostička ispitivanja i trsnsfuzijsko liječenje. Članak 80. Transfuzijsku djelatnost obavljaju Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, tri zavoda za transfuzijsku medicinu (Osijek, Rijeka i Split) i bolničke stanice za transfuzijsku medicinu. Zavodi za transfuzijsku medicinu (Osijek, Rijeka i Split) imaju status pravne osobe. Članak 81. Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, pored poslova iz članka 79. ovoga Zakona, obavlja i slijedeće poslove : - oblikuje doktrinu i usklađuje primjenu jedinstvenog standarda u prikupljanju krvi i obradi krvnih komponenata, laboratorijskog, transfuziološkog testiranja i indikacija za transfuzijsko liječenje, - stručn o i funkcionalno povezuje bolnićke odjele za transfuzijsku medicinu. - koordinira i nadgleda stručni rad u zavodima i bolnicama, - uspostevlja referentne laboratorije i provodi kontrolu kvalitete rada, reagencija i preparata u transfuziologiji, - proizvodi infuzijske otopine i pomoćna medicinska sredstva od plastike. Članak 82. Zavod za transfuzijsku medicinu (Osijek, Rijeka, Split) obavlja slijedeće poslove; - uskladuje primjenu jedinstvenog standarda u prikupljanju krvi i obradi krvnih komponenata, laboratorijskog, transfuziološkog testiranja i indikacija za transfuzijsko liječenje, - stručno i funkcionalno povezuje bolničke odjele za transfuzijsku medicinu, - koordinira i nadgleda stručni rad u bolnicama. Hrvatski zavod za kontrolu lijekova Članak 83. Hrvatski zavod za kontrolu lijekova obavlja poslove: - ispituje i osigurava kakvoću lijekova u proizvodnji i prometu, - oblikuje doktrinu, norme, normative i postupke za izradbu i kontrolu kakvoće lijekova, - provodi analizu za potrebe farmaceutske industrije i drugih naručitelja te daje stručnu pomoć proizvođačima u svezi s kakvoćom lijekova, - vrednuje farmaceutsku dokumentaciju proizvodača i ovjerava analitičke propise, - ocjenuje navode o djelovanju, podatke na pakovanju, uputstva, za primjenu lijekova i pomoćnih ljekovitih sredstava, - kontrolira kvalitetu dijagnostičkih sredstava, medicinskog pribora i pomagala, - izrađuje stručne ekspertize za tijela državne uprave ovlaštena za nadzor u proizvodnji i prometu lijekova, - izrađuje superanalize za potrebe nadležnih tijela zdravstva, - izrađuje i objavljuje Hrvatsku farmakopeju i sudjeluje u izradbi Europske farmakopeje, - izrađuje, ovjerava i distribuira nacionalne standardne tvari. Hrvatskl zavod za kontrolu imunobiološklh preparata Članak 84. Hrvatski zavod za kontrolu imunobioloških preparata obavlja poslove: - stručne ekspertize za tijela državne uprave ovlaštene za izdavanje odobrenja za proizvodnju imunobioloških preparata, - stručne ekspertize za tijela državne uprave ovlaštene za registraciju pojedinih imunobioloških preparata. - kontrole kvalitete odobrenih imunobioloških preparata (serija po serija) te odlučivanje o uvjetima za puštanje na tržište registriranih imunobioloških preparata, - uspostavlja sustav praćenja nakon stavljanja imunobioloških preparata na tržište, - uspostavlja nacionalne referentne standarde za imunobiološke preparate, - oblikuje doktrinu, standarde i metode za izradbu i kontrolu kvalitete imunobioloških preparata. Hrvatskt zavod za mediclnu rada Članak 85. Hrvatski zavod za medicinu rada je zdravstvena ustanova za obavljanje specifične zdravstvene zaštite djelatnika na području Republike. Hrvatski zavod za medicinu rada koordinira i stručno nadzire sve ordinacije medicine rada koje provode specifičnu zdravstvenu zaštitu djelatnika na području Republike. Članak 86. Hrvatski zavod za medicinu rada obavlja slijedeće poslove: - preventivnu zdravstvenu zaštitu, - statistička istraživanja iz područja medicine rada, - planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja djelatnika, - oblikuje doktrinu, standarde i metode rada u zdravstvenom odabiru i praćenju zdravstvenog stanja djelatnika na poslovima s posebnim uvjetima rada na području Republike, vozača svih vrsta motornih vozila, pomoraca, zrakoplovnog osoblja i drugih djelatnika u prometu, - vodi registar profesionalnih bolesti i nesreća na poslu Republike Hrvatske, - sudjeluje u predlaganju programa mjera zdravstvene zaštite i nomenklature dijagnostičkih i terapijskih postupaka, vezano uz specifičnu zdravstvenu zaštitu djelatnika, - pruža stručnu pomoć u izradbi zdravstvenog zakonodavstva te nadziranje provođenja programa specifične zdravstvene zaštite djelatnika, - sudjeluje u dopunskom stručnom osposobljavanju djelatnika iz područja medicine rada, - surađuje sa svim razinama postojećih zdravstvenih djelatnosti. Članak 87. Hrvatski zavod za medicinu rada i ordinacije medicine rada ostvaruju prihode putem ugovorenih obveza o pružanju programa mjera specifične zdravstvene zaštite djelatnika s poslodavcem, ustanovama i drugim pravnim osobama. Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja Članak 88. Hrvatski zavod za zaštitu od zračenja obavlja poslove: - ispitivanja prisustva vrste i jakosti ionizirajućih zračenja u zraku, vodi, tlu, rijekama, biljnom i životinjskom svijetu, Ijudskoj i stočnoj hrani, lijekovima i predmetima opće uporabe u redovnim uvjetima, pri sumnji na izvanredni događaj u slučaju nuklearne ili radiološke nesreće i predlaže mjere zaštite, - dozimetrijske procjene ekspozicijskih doza ionizirajućeg zračenja kod osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja, kod pučanstva izloženog zračenju prilikom dijagnostičkih i terapeutskih tretmana, i ostalog pučanstva, pregled uvjeta rada s izvorima ionizirajućeg zračenja, mjerenje propisanih elemenata i ovjeru kvalitete uređaja koji proizvode ionizirajuće zračenje, te kontrolu ispravnosti instrumenata za dozimetrijsku procjenu doza, - praćenja utjecaja ionizirajućeg zračenja kod djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja, osoba izloženih ionizirajućem zračenju prilikom dijagnostičkih i terapeutskih tretmana, i ostalog pučanstva, na temelju bioloških pokazatelja, te razvija biodozimetrijske metode, - kontroliranja i vođenja evidencije o izvorima ionizirajućih zračenja aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja, uključivši: proizvodnju, nabavu, uvoz, transport, skladištenje, korištenje i odlaganje ili izvoz istrošenih izvora ionizirajućih zračenja, osobe koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja, stupanj ozračenosti ovih osoba, stupanj ozračenosti pučanstva izloženog dijagnostičkim i terapeutskim pregledima i ostalog pučanstva, - dopunskog stručnog osposobljavanja djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućih zračenja i s aparatima koji proizvode ionizirajuće zračenje, radi sigurnog rada s ovim izvorima i provjeru dopunske stručne osposobljenosti. Hrvatski zavod za toksikologiju Članak 89 ispitivanje otrovne tvari u zraku, vodi, tlu, rijekama, moru, biljnom i životinjskom svijetu, ljudskoj i stočnoj hrani, u redovnim uvjetima, u izvanrednim događajima ili pri sumnji na izvanredni događaj, - praćenja i vođenja evidencija o otrovnim tvarima koje se proizvode, uvoze, nabavljaju, prevoze, koriste, odlažu ili uklanjaju, izvoze, o osobama koje rade s otrovnim tvarima te poduzima i obavlja druge odgovarajuće mjere iz svog djelokruga rada, - dopunskog stručnog osposobljavanja za rad s otrovnim tvarima kao i provjeru dopunske stručne osposobljenosti. Izvođenje nastave u zdravstvenim ustanovama Članak 90. Zdravstvene ustanove koje ispunjavaju uvjete za izvođenje nastave nazivaju se kliničke ustanove. U kliničkim ustanovama organizira se nastava za studente višeg i visokog obrazovanja, dodiplomska i poslijediplomska nastava. Kliničke ustanove ovlaštene su i obvezne da organiziraju i provode specijalističko usavršavanje i usavršavanje iz područja užih specijalnosti zdravstvenih djalatnika. Članak 91. Kliničke su ustanove klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar. Klinika je zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističke djelatnosti, a u njoj se izvodi fakultetska nastava (medicinski, stomatološki, farmaceutsko-biokemijski fakultet) te provodi stručni i znanstveno-istraživački rad za djelatnost zbog koje je osnovana. Klinička bolnica je opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih djelatnosti (interna, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti, odnosno dijagnostike. Klinički bolnički centar je opća bolnica u kojoj osim naziva klinika za djelatnost iz stavka 3. ovoga članka, naziv klinika ima više od polovice ostalih specijalnosti, i u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa medicinskog, stomatološkog, farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Iznimno, dijelu bolnice koji ne ispunjava uvjete iz stavka 2., 3. i 4. ovoga članka visokoškolska ustanova ugovorom može povjeriti obavljanje dijela nastave, uz suglasnost ministra zdravstva. Ministar zdravstva može odobriti izvođenje nastave, posebno dijelova praktičnog rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ako imaju ugovorni odnos s višim školama, odnosno fakultetima. Članak 92. Uvjete koje moraju ispunjavati klinike, kliničke bolnice i klinički bolnički centri za dodjelu naziva klinička ustanova utvrdit će ministar zdravstva uz suglasnost ministra znanosti i tehnologije. Naziv klinička ustanova iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuje ministar zdravstva na prijedlog odgovarajućeg fakulteta. Članak 93. Nastavnici zdravstveni djelatnici koji izvode nastavu u kliničkim ustanovama za potrebe nastavnih ustanova zdravstvenog usmjerenja mogu zasnovati istodobno radni odnos s jednom ili više kliničkih ustanova i jednom ili više nastavnih ustanova zdravstvenog usmjerenja, na način da u svakoj ustanovi obavljaju poslove s nepunim radnim vremenom tako da njihovo puno radno vrijeme iznosi 42 sata tjedno. Klinička ustanova i nastavna ustanova zdravstvenog usmjerenja ugovorom uređuju pitanja iz radnog odnosa u izvođenju nastave. 5. REFERENTNI CENTAR MINISTARSTVA ZDRAVSTVA Članak 94. Referentni centar Ministarstva zdravstva (u daljnjem tekstu: referentni centar) može biti zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja ispunjava normative i standarde za pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite. Na prijedlog Nacionalnog zdravstvenog vijeća Ministarstva zdravstva, ministar zdravstva uz pribavljeno mišljenje stručnog medicinskog društva donosi rješenje kojim se određuje referentni centar. Dobivanjem rješenja zdravstvena ustanova stječe pravo upotrebe i isticanja znaka i naziva referentnog centra. Rješenje o određivanju referentnog centra objavljuje se u "Narodnim novinama". Kriterije za dodjelu naziva referentnog centra propisat će ministar zdravstva. Članak 95. Zdravstvena ustanova koja obavlja funkciju referentnog centra, pored svoje osnovne djelatnosti, obavlja poslove vezane uz primjenu i praćenje jedinstvene doktrine i metodologije u dijagnostici i terapiji pojedinih bolesti. Članak 96. Referentni centar obavlja naročito ove poslove: - prati, proučava i unapređuje stanje u oblasti za koje je osnovan, - pruža stručno-metodološku pomoć, - utvrđuje doktrinarne kriterije za dijagnostiku i liječenje pojedinih bolesti, - daje ocjene i mišljenja za metode, postupke i programe rada iz dijela zdravstvene zaštite za koju je osnovan, - prati stručno usavršavanje zdravstvenih djelatnika. Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka referentnom centru se ne osiguravaju dodatna sredstva. Stručni stavovi referentnog centra postaju obvezni kada ih nakon prethodno pribavljenog mišljenja Nacionalnog zdravstvenog vijeća Ministarstva zdravstva u formi uputstva donese ministar zdravstva. Za isto medicinsko područje može se odrediti samo jedan referentni centar. Nacionalno zdravstveno vijeće Ministarstva zdravstva Članak 97. Nacionalno zdravstveno vijeće broji devet članova koje imenuje Sabor Republike Hrvatske, na prijedlog ministra zdravstva, iz redova istaknutih stručnjaka u pojedinim strukama medicine, radi proučavanja zdravstvenih problema, davanja i predlaganja stručnih mišljenja iz područja planiranja, programiranja i drugih bitnih pitanja iz zdravstva koja su od važnosti za Republiku Hrvatsku. X. ORGANIZIRANJE RADA I RADNO VRIJEME Članak 98. Zdravstvene su ustanove obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, radom u jednoj, dvije ili više smjena, dvokratnim radnim vremenom, pomakom radnog vremena, pripravnošću ili dežurstvom u skladu s potrebama građana i oblicima pružanja zdravstvenih usluga. Dežurstvo je poseban uvjet rada kada djelatnik mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovnog radnog vremena. Dežurstvo počinje iza prve ili druge smjene, a završava početkom rada prve smjene. Naknada za rad u dežurstvu plaća se u paušalnom iznosu i ulazi u mirovinsku osnovicu. Stalna pripravnost je poseban uvjet rada, kada djelatnik ne mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. Naknada za rad u stalnoj pripravnosti plaća se u paušalnom iznosu. Zdravstveni djelatnici ne mogu napustiti radno mjesto dok ne dobiju zamjenu, iako je njihovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite građanima. Napuštanje radnog mjesta pod uvjetima iz stavka 6. ovoga članka predstavlja težu povredu radne obveze. Početak, završetak i raspored radnog vremena propisuje ministar zdravstva. Članak 99. Zdravstvene ustanove svojim općim aktom utvrđuju pružanje zdravstvene zaštite i to: - u hitnoj medicinskoj pomoći neprekidno 24 sata, - u primarnoj zdravstvenoj zaštiti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, dvokratnim radnim vremenom, pomicanjem radnog vremena te stalnom pripravnošću i dežurstvom prema potrebama građana, - u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti organiziranjem rada u jednoj ili dvije smjene, dvokratnim radnim vremenom te pomicanjem radnog vremena prema potrebama građana, - u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti u jednoj ili više smjena te posebnim uvjetima rada (dežurstvo i stalna pripravnost) prema potrebama građana i pojedinih oblika bolničkog liječenja te mogućnostima zdravstvene ustanove. Članak 100. Zdravstveni djelatnici koji ispunjavaju uvjete koje propiše ministar zdravstva po pribavljenom mišljenju nadležne komore, mogu obavljati poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena, ali ne duže od jedne trećine punog radnog vremena. Zdravstveni djelatnici iz stavka 1. ovoga članka mogu poslove u svojoj struci izvan punog radnog vremena obavljati koristeći vlastiti prostor i medicinsko-tehničku opremu, prostor i medicinsko-tehničku opremu zdravstvene ustanove kod koje su u radnom odnosu, odnosno druge zdravstvene ustanove ili zdravstvenog djelatnika koji obavlja privatnu praksu. Uvjete obavljanja poslova iz stavka 1. ovoga članka kao i uvjete korištenja sredstava rada iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni djelatnici i zdravstvene ustanove, odnosno zdravstveni djelatnici koji obavljaju privatnu praksu uređuju posebnim ugovorom. Zdravstvene usluge koje se pružaju na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se financirati iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Odobrenje za rad zdravstvenim djelatnicima iz stavka 1. ovoga članka izdaje ministar zdravstva. Članak 101. U slučajevima izvanrednih okolnosti, elementarnih nepogoda i epidemija većih razmjera, ministar zdravstva je ovlašten poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim Zakonom, uključivši ovdje i mjere mobilizacije,organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova i djelatnika i po potrebi osnivanje kriznog stožera Ministarstva zdravstva. Članak 102. Ako je ugrožen proces pružanja mjera zdravstvene zaštite, ministar zdravstva privremeno će rješenjem na rok od šest mjeseci rasporediti djelatnike u zdravstvu na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi te preraspodijeliti potrebna sredstva rada radi osigura …