← Hrvatska

Zakon o sigurnosti prometa na cestama (pročišćeni tekst)

Ukratko

Ovaj zakon propisuje mjere za sigurnost prometa, uvjete i pravila za sudjelovanje vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama. Cilj mu je spriječiti i otkloniti opasnosti u prometu.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Zakon o sigurnosti prometa na cestama (pročišćeni tekst) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o sigurnosti prometa na cestama (pročišćeni tekst) NN 20/1991 (30.4.1991.), Zakon o sigurnosti prometa na cestama (pročišćeni tekst) ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju člana 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br 9/9l) Zakonodavno-pravna komisija Sabora, na sjednici održanoj 20 ožujka l991. godine utvrdila je pročišćeni tekst Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Pročišćeni tekst Zakona o sigurnosti prometa na cestama obuhvaća Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 20/90) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" br. 9/91, u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu. Klasa: 340-08/90-Ol/06 Zagreb, 20. ožujka 1991 Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske Vice Vukojević, v. r. ZAKON o sigurnosti prometa na cestama (pročišćeni tekst) I. UVODNE ODREDBE Članak 1. Ovim se zakonom uređuju mjere za sigurnost prometa, uvjeti i pravila za sudjelovanje u prometu vozila, vozača i drugih sudionika te druge mjere za sprečavanje i otklanjanje opasnosti u prometu na cestama određene Zakonom o osnovama sigurnosti prometa na cestama, ovim zakonom i propisima donesenim na temelju tih zakona. Skupština općine uređuje promet na području općine u skladu s odredbama ovog zakona, Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama i drugim propisima. Članak 2. Kontrolu i fizičko reguliranje prometa, kontrolu vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama neposredno obavljaju ovlaštene službene osobe unutarnjih poslova(Šu daljem tekstu: ovlaštene službene osobe). Na području gdje se nalaze vojni objekti pri kretanju vojnih jedinica i vozila promet na cestama mogu regulirati vojne osobe koje odredi nadležni vojni organ, u opsegu i na naćin kojim se jamči sigurnost prometa. Kontrolu parkiranja vozila na mjestima na kojima je parkiranje vremenski ograničeno obavljaju organizacije određene odlukom skupštine općine. Radnici organizacije iz stavka 3. ovog članka u obavljanju kontrole parkiranja vozila dužni su nositi propisanu oznaku. Ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva propisat će oblik, sadržaj i naćin nošenja oznake ovlaštenih osoba iz stavka 4. ovoga članka. Članak 3. Pojedini izrazi u ovom zakonu imaju značenje: l. "radni stroj" je vozilo na motorni pogon, osim motornih vozil, traktora, motokultivatora i bicikla s motorom koje je prvenstveno namijenjeno za obavljanje određenih radova vlastitim uređajima i opremom i koje prema konstrukcijskim osobinama ne može razvijati brzinu kretanja veću od 30 km na sat (kombajn, valjak, grejder, kosilica, kopač rovova i sl); 2. "motokultivator" je traktor s jednom ili dvije osovine i pogonskim motorom do 12 kW; 3. "stajalište tramvaja" dio je površine ceste namijenjen zaustavljanju tramvaja radi ulaska i izlaska putnika koji je obilježen prometnim znakom; 4. "autobusno stajalište" dio je površine ceste namijenjen zaustavljanju autobusa radi ulaska i izlaska putnika koji je obilježen prometnim znakom; 5. "traktorski priključak" je zamjenjivo oruđe za vršenje poljoprivrednih i ostalih radova koji vuče, gura ili nosi traktor. Izrazi propisani Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu analogno se primjenjuju u ovom zakonu. II. PRAVILA PROMETA 1. Uključivanje u promet Članak 4. Vozač autobusa ili teretnog motornog vozila, kada se vožnjom unatrag uključuje u promet iz dvorišta, garaže ili druge površine, ako mu je vidik zaklonjen ili mu je vidljivost znatno smanjena zbog vremenskih ili drugih prilika, dužan je na mjestu na kojem se uključuje u promet postaviti sposobnu osobu stariju od 14 godina, koja će podizanjem crvene zastavice ili crvene tkanine dati znak sudionicima u prometu koji nailaze da se zaustave i tako osigurati uključivanje u promet bez opasnosti. Sudionici u prometu kojima je prema stavku 1. ovoga članka podignutom crvenom zastavicom ili crvenom tkaninom dan znak da stanu dužni su se zaustaviti i omogućiti siguran izlazak na cestu vozila koje se uključuje u promet. Članak 5. Pri uključivanju u promet sa zemljanog puta ili druge površine na cestu vozač je dužan skinuti blato s vozila i s kolnika na koji je nanio blato. 2. Kretanje vozila po cesti Članak 6. Vozila koja se kreću sporije od tramvaja i drugih vozila koja se kreću cestom po tramvajskim tračnicama ugrađenim uz rub kolnika moraju se kretati na dovoljnom razmaku od tramvajskih tračnica da ne bi ometala kretanje tramvaja i drugih vozila koja se kreću dijelom kolnika s ugrađenim tračnicama. Kada se vozila kreću na način određen u stavku 1. ovoga članka, vozila koja se kreću sporije pretječu se s njihove desne strane. Članak 7. Autobusi koji prevoze djecu i specijalna vozila koja prevoze opasne tvari na prelazima ceste preko željezničke pruge u istoj razini koji se nalaze na lokalnim cestama, ne smiju prelaziti preko željezničke pruge ako nema uređaja za zatvaranje prometa ni uređaja za davanje znakova za približavanje vlaka. 3. Zaustavljanje i parkiranje Članak 8. Skupština općine, gdje za to postoji potreba, odlukom će propisati zaustavljanje i parkiranje invalidskih vozila u skladu s odredbama ovoga zakona i osigurati prostor za parkiranje tih vozila. Članak 9. Ovlaštena službena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano; 1. na obilježenom pješačkom prijelazu; 2. na prijelazu ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u razini; 3. na željezničkoj ili tramvajskoj pruzi ili u blizin tih pruga ako se time sprečava promet vozila koja se kreću tračnicama, kao i na obilježenom stajalištu tramvaja; 4. na raskršću: 5. u tunelu, na mostu, u podvožnjaku i na nadvožnjaku te na dijelu ceste preko mosta i nadvožnjaka; 6. na dijelu ceste u blizini vrha prevoza i u zavoju gdje je preglednost nedovoljna i gdje se vozilo ne bi moglo obići bez opasnosti; 7. na dijelu javne ceste gdje je širina slobodnog prolaza od zaustavljenog ili parkiranog vozila do pune uzdužne crte na kolniku ili do suprotnog ruba kolnika ili do neke zapreke na cesti manja od tri metra; 8. na mjestu na kojem vozilo zaklanja postavljeni prometni znak i1i uređaj za davanje svjetlosnih prometnih znakova; 9. na biciklističkoj stazi ili na prijelazu biciklističke staze preko kolnika; 10. iznad priključka na hidrant; 11. na obilježenom autobusnom stajalištu; 12. u pješačkoj zoni. Ovlaštena službena osoba odredit će da se vozilo premjesti na drugo mjesto i u svim drugim slučajevima kada je zaustavljeno ili parkirano na mjestu na kojem ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa. Članak 10. Pri određivanju da se vozilo premjesti na drugo mjesto u slučajevima iz članka 9. stavka 2. ovoga zakona, ovlaštena službena osoba dužna je voditi računa o okolnostima slučaja, a osobito da li i u kojoj mjeri zaustavljeno ili parkirano vozilo ugrožava sigurnost ili ometa normalan tok prometa. Članak 11. Troškove premještanja vozila u slučajevima iz članka 9. ovoga zakona snosi vlasnik odnosno korisnik vozila. Visinu troškova premještanja vozila utvrđuje nadležni općinski organ uprave. Članak 12. Vozač koji na cesti ostavi vozilo na motorni pogon bez nadzora mora poduzeti sve potrebne mjere kojima se sprečava da neovlaštene osobe stave vozilo u pokret, a naročito: 1. prekinuti rad motora i uzeti sa sobom ključ kojim se motor stavlja u rad; 2. postaviti uređaj za osiguranje vozila od krađe u položaj kojim se sprečava pokretanje vozila, ako vozilo mora imati takav uređaj; 3. zatvoriti sve prozore na kabini i karoseriji vozila; 4. zaključati brave na svim vratima vozila i ključeve uzeti sa sobom. Članak 13. Poduzeće ili druga pravna osoba koja je zbog radova na cesti ili iz drugih razloga (odroni, klizišta, snježni zapusi i dr.) prinuđena organizirati naizmjenično propuštanje vozila iz suprotnih smjerova jednim prometnim, trakom, regulira ovo propuštanje postavljanjem privremenih uređaja za davanje svjetlosnih prometnih znakova na krajnjim točkama dionice ceste na kojoj se izvode radovi. Ako je dionica ceste kraća i pregledna na čitavoj svojoj dužini, a radovi kratko traju, naizmjenično propuštaju vozila mogu regulirati za to određene osobe, i to naizmjeničnim dizanjem i spuštanjem crvene i zelene zastavice ili postavljanjem crvene ili zelene ploče okruglog oblika ili davanjem drugih znakova. Ako se naizmjenično propuštanje vozila regulira pomoću crvene i zelene zastavice, odnosno crvene ili zelene ploće, prolaz imaju vozila koja nailaze na podignutu zelenu zastavicu odnosno postavljenu zelenu ploču. Vozila koja nailaze na podignutu crvenu zastavicu odnosno postavljenu crvenu ploču nemaju pravo prolaza. 4. Promet bicikla, bicikla s motorom i motocikla Članak 14. Biciklom i biciklom s motorom na cesti ne smije upravljati osoba koja za to nije osposobljena ni osoba koja nije navršila 14 godina. Biciklom na cesti smije upravljati dijete koje je navršilo sedam godina ako ga prati osoba koja je navršila 16 godina. Djeca koja su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda smiju samostalno upravljati biciklom na cesti. Članak 15. U prometu na cesti biciklom i biciklom s motorom smije se vući prikolicu s dva kotača pričvršćenu tako da je osigurana stabilnost vozila. Prikolica ne smije biti šira od 80 cm ni teža s teretom od 20 kg, a na stražnjoj strani mora imati dva katadioptera (reflektirajuće tvari) propisana za priključno vozilo. Na prikolicama iz stavka 1. ovoga članka i u tovarnorn sanduku tricikla i tricikla s motorom ne smije se prevoziti osobe Članak 16. Na biciklu, biciklu s motorom, triciklu, triciklu s motorom i motociklu ne smije se prevoziti predmete šire od 50 cm sa svake strane vozila. Na prikolici bicila i bicikla s motorom ne smije se prevoziti predmete šire od 80 cm. Članak 17. Vozač bicikla, bicikla s motorom, tricikla, tricikla s motorom i motocikla ne smije prevoziti osobu koja je pod utjecajem alkohola. 5. Promet zaprežnih vozila Članak 18. Na magistralnoj i regionalnoj cesti zaprežnim vozilom ne smije upravljati osoba koja nije navršila 16 godina, a na ostalim cestama osoba koja nije navršila 10. godina Članak 19. Vozač zaprežnog vozila mora za vrijeme vožnje na cesti upravljati zapregom tako da drži uzde u rukama ili da zapregu vodi hodajući pokraj ili ispred nje. Vozač zaprežnog vozila mora voditi zapregu: 1. na nepreglednom i neosiguranom prijelazu ceste preko željeznićke pruge; 2. pri prijelazu preko magistralne i regionalne ceste; 3. pri uključivanju u promet iz dvorišta ili s druge površine kada mu je vidik zaklonjen ili je vidljivost znatno smanjena zbog vremenskih ili drugih prilika; 4. pri uključivanju u promet kada prelazi preko površine izgrađene za kretanje pješaka ili biciklističke staze Članak 20. U prometu na cesti u zaprežno vozilo smije se upregnuti najviše dvije zaprege jedna iza druge. Ako u prometu na cesti zaprežno vozilo vuku dvije zaprege vozač mora imati pratioca. Zapregom u prometu na cesti smije se vući samo jedno vozilo. Za zaprežno vozilo u prometu na cesti smije se privezati samo jedno grlo stoke sa stražnje desne strane. 6. Promet zaprežnih vozila koje vuče traktor Članak 21. U prometu na cesti traktorom se smije vući samo jedno zaprežno vozilo koje je posebno preuređeno za traktorsku vuču, ako se tim vozilom prevoze poljoprivredni proizvodi ili obavljaju drugi radovi. Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora imati kotače sa pumpanim, spužvastim ili sličnim gumama. Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora biti priključeno traktoru pomoću krute zglobne veze tako da je u toku vožnje osigurana stabilnost oba vozila i onemogućeno njihovo razdvajanje. Članak 22. Zaprežno vozilo koje vuče traktor u prometu na cesti mora imati na stražnjoj strani pozicijska svjetla i smjerokaze. Ako traktor koji vuče zaprežno vozilo na ravnoj cesti može razviti brzinu kretanja, veću od 2o km na sat, zaprežno vozilo mora imati uređaj za zaustavljanje i stop-svjetla. Pozicijska svjetla, smjerokazi i stop-svjetla iz stravka 1. i 2. ovoga članka moraju odgovarati propisima za motorna i priključna vozila i biti postavljena prema tim propisima. Članak 23. Ukupna masa zaprežnog vozila koje vuče traktor u prometu na cesti ne smije biti veća od 3.000 kg, niti za više od 50% veća od ukupne mase traktora koji ga vuče. 7. Promet radnih strojeva i motokultivatora Članak 24. U prometu na cesti radnim strojem i motokultivatorom smije se vući samo one priključke koji služe njihovoj namjeni. Noću i danju za vrijeme smanjene vidljivosti radni stroj i motokultivator u prometu na cesti mora imati na prednjoj strani ispravna i upaljena oborena svjetla za osvjetljavanje ceste, a na stražnjoj strani pozicijska svjetla i katadioptere. Radni stroj i motokultivator koji se na ravnoj cesti može kretati brzinom većom od 2o km na sat mora imati stop-svjetla Svjetla za osvjetljavanje ceste, pozicijska svjetla, katadiopteri i stop-svjetla iz stavka 2. i 3. ovoga članka moraju odgovarati propisima za motorna i priključna vozila i biti postavljena prema tim propisima. Članak 25. Radni stroj i motokultivator u prometu na cesti mora imati ispravne uređaje za upravljanje koji odgovaraju propisima i normativima za takve uređaje na motornim i priključnim vozilima. Radni stroj i motokultivator u prometu na cesti mora imati uređaje za zaustavljanje čija efikasnost, utvrđena prema propisima i normativima za motorna i priključna vozila, mora biti: radne kočnice najmanje 25%, a pomoćne kočnice najmanje 15% od propisanog koeficijenta kočenja. Na radnom stroju i njegovom priključnom vozilu za vrijeme kretanja po cesti smije se nalaziti vozač i pratilac. Na motokultivatoru za vrijeme kretanja po cesti smije se nalaziti samo vozač, a na priključnom vozilu motokultivatora smije se nalaziti najviše tri osobe koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge poslove 8. Kretanje pješaka Članak 26. Organizirana kotona pješaka ne smije biti duža od 50 metara, osim pogrebne ili odobrene povorke ili vojne jedinice. Kada se kolnikom kreće više organiziranih kolona pješaka razmak između kolona mora biti najmanje 50 metara. Noću i danju za vrijeme smanjene vidljivosti kao i u drugim slučajevima kada je to potrebno radi sigurnosti prometa pješaci koji se kreću kolnikom u organiziranoj koloni, osim pogrebnih ili odobrenih povorki te vojnih jedinica moraju se kretati u koloni po jedan. Članak 27. Na kolniku je zabranjeno igranje, vožnja dječjim biciklom, romobilom i koturaljkama kao i sanjkanje, skijanje i slično osim ako je to dozvoljeno odlukom skupštine općine, odnosno gradske zajednice općina. U tom slučaju na kolniku moraju biti postavljeni prometni znakovi o zabrani ili ograničavanju prometa. 9. Prijevoz osoba vozilima Članak 28. U vozilu na motorni pogon smije se prevoziti u prometu na cesti onoliko osoba koliko je upisano u prometnoj dozvoli odnosno u potvrdi o registraciji. Ako se u osobnom automobilu prevoze djeca, dvoje djece do deset godina života smatra se jednom osobom. Članak 29. Vozač ne smije prevoziti osobe u zatvorenom prostoru vozila koje se ne može otvoriti iznutra, osim u vozilima organa unutarnjih poslova, oružanih snaga i organa za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i to samo za službene potrebe. Članak 30. Za vrijeme kretanja, u vozilo se ne smije uskakati, iskakati iz vozila, otvarati vrata, naginjati se izvan vozila i voziti se na vanjskim dijelovima vozila ili na traktorskim priključcima. Izuzetno na vanjskim dijelovima vozila mogu se voziti osobe koje obavljaju poslove na vozilima vatrogasne službe, vozilima čistoće, elektrodispečerske službe i komunalne djelatnosti ako su na tim vozilima ugrađeni platforma za stajanje i držači. Članak 31. Motornim ili priključnim vozilom za prijevoz putnika u javnom gradskom prometu i autobusom kojim se obavlja prijevoz osoba za vlastite potrebe u gradskom prometu, smije se prevoziti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala i mjesta za stajanje. U vozilima iz stavka 1. ovoga članka moraju bit,i ugrađeni držači za osobe koje se prevoze stojeći. Vozilima iz stavka 1. ovoga članka na relacijanka u prigradskom Iinijskom cestovnom prometu smije se uz odobrenje prevoziti onoliko osoba koliko ima ugrađenih sjedala i mjesta za stajanje Rješenje o odobrenju prijevoza (u daljem tekstu: odobrenje) iz stavka 3. ovoga članka izdaje republički organ uprave nadležan za poslove prometa. Broj sjedala i mjesta za stajanje u vozilima iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje se i upisuje u prometnu dozvolu na osnovi tehničkih podataka proizvođača odnosno potvrde o ispitivanju vozila. Broj sjedala i mjesta za stajanje mora biti istaknut na vidnom mjestu vozila. Članak 32. Na teretnom motornom vozilu u prostoru za smještaj tereta ili na priključnom vozilu koje vuče traktor može se prevoziti najviše pet osoba koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge radove. Osobe koje nisu navršile 14 godina smiju se prevoziti na vozilima iz stavka 1. ovoga članka samo uz pratnju punoljetne osobe. Članak 33. Na teretnom motornom vozilu u prostoru za smještaj tereta ili na priključnom vozilu koje vuče traktor može se uz odobrenje, prevoziti više od pet osoba koje rade na utovaru ili istovaru tereta ili obavljaju druge radove, radnike od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno te od jednog mjesta rada na drugo. Prijevoz osoba na vozilima iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti i u drugim opravdanim slućajevima. Članak 34. Teretno motorno vozilo kojim se prevoze osobe u prostoru za smještaj tereta, uz odobrenje, mora imati: sjedala pričvršćena za pod karoserije široka najmanje 45 cm, stranicu na stražnjoj strani karoserije visoku najmanje 120 cm, čvrst vanjski naslon visok najmanje 120 cm na stražnjim sjedalima i na sjedalima uzduž ruba karoserije ako su njezine stranice niže od 120 cm, nosač cerade i ceradu sa dva otvora za prozračivanje, jedan na prednjoj a drugi na stražnjoj strani, te stepenice za ulazak i izlazak osoba. Članak 35. Kada se teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj tereta ili priključnim vozilom koje vuče traktor, uz odobrenje, prevozi više od pet osoba, tehničku ispravnost tih vozila i broj osoba koje se može prevoziti utvrđuje stanica za tehnički pregled vozila. Članak 36. Odobrenje iz članka 33. ovoga zakona izdaje policijska uprava odnosno policijska stanica na čijem području prijevoz počinje. Odobrenje nije potrebno kada se prijevoz obavlja radi pružanja hitne pomoći pri spašavanju ljudi i imovine u elementarnim nepogodama. Članak 37. Odobrenje iz članka 36. ovoga zakona sadrži podatke o vozilu i vozaču, broj osoba koje se može prevoziti, cesti kojom će se vozilo kretati te rok važenja odobrenja. Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka važi najdulje šest mjeseci. Vozač mora imati kod sebe odobrenje i pokazati ga na zahtjev ovlaštene službene osobe. Članak 38. Kada se u prometu na cesti priključnim vozilom koje vuče traktor u prostoru za smještaj tereta prevoze osobe, traktor se ne smije kretati brzinom većom od 25 km na sat. Članak 39. U parkovima, hotelsko-turističkim i sličnim naseljima, pješačkim zonama i slično, na cesti kojom je zabranjen ili se ne odvija promet vozila, u pravilu samo u turističke svrhe, traktor ili neko drugo vučno vozilo na motorni pogon, smije vući najviše četiri priključna vozila uredena za prijevoz osoba i na njima uz odobrenje prevoziti osobe sjedeći (turistički vlak). Turistčki vlak se ne smije kretati brzinom većom od 20 km na sat. Odredbe stavka 2., 3. i 4. članka 24. i stavka 1. i 2. članka 25. ovoga zakona, shodno se primjenjuju na turistički vlak. Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove prometa. Članak 40. U prometu na cesti zabranjeno je prevoziti osobe: 1. teretnim motornim vozilom koje nema stranice na karoseriji; 2. vozilom s automatskim istovarivačem; 3. priključnim vozilom za prijevoz tereta koje vuče teretno motorno vozilo; 4. prijevoznom stambenom prikolicom (kamp-prikolica) koju vuče vozilo na motorni pogon; 5. priključnim vozilom koje vuče traktor, kada traktor vuče više od jednog priključnog vozila, osim u slučaju iz članka 39. ovoga zakona. Članak 41. Osobe koje se prevoze teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj tereta i priključnim vozilom koje vuče traktor ili motokultivator ne smiju stajati u vozilu, sjediti na stranicama vozila, na nestabilnom teretu ili na teretu koji prelazi visinu stranica vozila. Članak 42. Kada se teretnim motornim vozilom u prostoru za smještaj tereta ili priključnim vozilom koje vuče traktor, uz odobrenje, prevozi više od pet osoba, vozilom smije upravljati vozač koji je najmanje tri godine upravljao takvim vozilom. 10. Gonjenje stoke Članak 43. Stoku u stadu, krdu ili pojedino grlo ne smije cestom goniti ili voditi osoba koja, s obzirom na uzrast i sposobnost ne može nadzirati stoku i poduzimati potrebne radnje da se izbjegne opasnost. Članak 44. Na magistralnim cestama ne smije se goniti stoka. Na magistralnim cestama osoba koja ja navršila 16 godina smije voditi vezana najviše dva grla stoke i kretati se krajnjom desnom stranom kolnika. Članak 45. Na regionalnim i lokalnim cestama gonjenje stoke u stadu ili krdu mora nadzirati dovoljan broj goniča. Goniči su dužni stado ili krdo nadzirati i ravnati tako da se ne ugrožava i u što manjoj mjeri ometa promet. Veći broj stoke na javnoj cesti goniči moraju goniti u grupama koje ne smiju biti duže od 50 metara, a između njih mora biti razmak najmanje 50 metara. Na regionalnim i lokalnim cestama stoku ne smije goniti niti voditi osoba koja nije navršila 10 godina. Članak 46. Preko ceste gdje nema izgrađenih ili određenih prijelaza, stoka se smije goniti ili voditi samo na preglednom dijelu ceste. Prelaženje stoke u stadu ili krdu preko magistralne ili regionalne ceste moraju osiguravati najmanje dva goniča koji se nalaze s jedne i s druge strane prijelaza. Kada se stoka goni noću preko magistralne ili regionalne ceste goniči moraju nositi svjetiljke s crvenim svjetlom koje mora biti jasno vidljivo drugim sudionicima u prometu na udaljenosti najmanje 150 metara. 11. Pokusne vožnje Članak 40. Za pokusne vožnje pri kojima se, radi ispitivanja svojstava proizvedenih ili preinačenih vozila na motorni pogon mora odstupati od pojedinih odredaba propisa o sigurnosti prometa na cestama, potrebno je odobrenje. Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje policijska uprava odnosno policijska stanica na čijem području vožnja počinje. U odobrenje za pokusnu vožnju određuje se koje mjere osiguranja organizator mora poduzeti o svom trošku te naznačuje osobe koje se moraju nalaziti u vozilu za vrijeme pokusne vožnje. III. SPORTSKE I DRUGE PRIREDBE ILI AKTIVNOSTI NA CESTAMA Članak 48. Sportske ili druge priredbe ili aktivnosti na cesti ne smiju se održavati bez odobrenja. Odobrenje izdaje policijska uprava odnosno policijska stanica na čijem području se održava priredba ili obavlja aktivnost. Ako se sportska ili druga priredba održava ili aktivnost obavlja na cesti na području dviju ili više općina odobrenje izdaje policijska uprava na čijem području priredba odnosno aktivnost počinje. Ako se radi održavanja priredbe ili obavljanja aktivnosti na cesti zabranjuje promet, odobrenje se izdaje uz prethodnu suglasnost organa uprave nadležnog za poslove cestovnog prometa općine na čijem području se promet zabranjuje. Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka za sportske ili druge priredbe ili aktivnosti na cesti koje se održavaju u uvjetima normalnog odvijanja prometa nije potrebno odobrenje. Članak 49. U slučaju iz stavka 3. članka 48. ovoga zakona ako za druge sudionike u prometu nije osigurana zaobilazna cesta, zahtjev će se odbiti. Izuzetno od odredbe iz stavka 1. ovoga članka održavanje automobilske, motociklističke ili biciklističke utrke na cesti može se odobriti i kad u određenom cestovnom pravcu nema zaobilazne ceste (brdske utrke i dr.) ali samo u vrijeme kada se tom cestom drugi sudionici u prometu najmanje kreću. U tom se slučaju promet može zabraniti najviše dva sata. Članak 50. Zahtjev za izdavanje odobrenja podnosi se nadležnom organu najkasnije l5 dana prije održavanja sportske i druge priredbe ili obavljanja aktivnosti. Zahtjev za izdavanje odobrenja sadrži: naziv i adresu organizatora, vrijeme održavanja, mjesto i cestu gdje će se priredba održati ili aktivnost obaviti te mjere koje organizator predviđa za osiguranje sudionika i gledalaca na priredbi odnosno aktivnosti. Uz zahtjev za izdavanje odobrenja mora priložiti program priredbe odnosno aktivnosti, pravila natjecanja i suglasnost organizacije za održavanje ceste s održavanjem priredbe odnosno aktivnosti. Članak 51. Zahtjev za održavanje sportske ili druge priredbe ili za obavljanje aktivnosti na cesti odbit će se ako organizator, prema ocjeni nadležnog organa za unutarnje poslove, nije u stanju provesti odgovarajuće mjere za sigurnost sudionika i gledalaca. Ako bi zbog održavanja sportske ili druge priredbe ili obavljanja aktivnosti na cesti trebalo obustaviti promet važnijim prometnim pravcima ili bi se priredbom odnosnc aktivnošću u većoj mjeri ugrožavalo ili ometalo promet na cesti, policijska uprava odnosno policijska stanica možc odbiti zahtjev za izdavanje odobrenja. Članak 52. U odobrenju za održavanje sportske ili druge priredbe ili obavljanje aktivnosti na cesti određuju se mjere osiguranja koje organizator mora poduzeti. a naročito mjere za sigurnost sudionika i gledalaca. Kada se promet na cesti ograničava ili se zabranjuje radi održavanja priredbe ili obavljanja aktivnosti, odobrenje sadrži i obavezu organizatora da o mjerama ograničavanja ili zabrane prometa obavijesti javnost putem sredstava javnog informiranja, najkasnije 48 sati prije početka priredbe odnosno aktivnosti. Članak 53. Organizator ne smije početi s održavanjem sportske ili druge priredbe ili s obavljanjem aktivnosti na cesti ako nisu poduzete sve mjere osiguranja određene u odobrenju Ako se utvrdi da organizator sportske ili druge priredbe ili aktivnosti na cesti nije poduzeo sve mjere osiguranja određene u odobrenju održavanja priredbe odnosno obavljanje aktivnosti može se zabraniti. Članak 54. Organizator je dužan prekinuti održavanje sportske ili druge priredbe odnosno obavljanje aktivnosti na cesti: 1. ako su ugroženi sudionici ili gledaoci; 2. ako se u većoj mjeri naruši javni red i mir; 3. ako nastupe okolnosti zbog kojih priredba odnosno aktivnost ne bi bila odobrena; 4. ako organizator ne provodi određene mjere osiguranja; 5. ako to zahtjevaju drugi razlozi sigurnosti. Ako organizator ne prekine priredbu odnosno aktivnost u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska stanica naredit će organizatoru da priredbu odnosno aktivnost prekine i poduzeti će potrebne mjere da se naredba izvrši. Članak 55. Natjecatelje na sportskoj priredbi na cesti mogu pratiti samo vozila označena posebnim znakom koji utvrdi organizator priredbe. Primjerak znaka organizator je dužan dostaviti policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici koja je odobrila održavanje priredbe, najkasnije tri dana prije početka priredbe. Članak 56. Nakon završetka sportske ili druge priredbe odnosno aktivnosti na cesti organizator je dužan odmah: 1. ukloniti sa ceste sve prometne znakove i druge oznake, uređaje, predmete i objekte koji su postavljeni radi održavanja priredbe odnosno obavljanja aktivnosti; 2. postaviti na cesti sve prometne znakove i druge oznake, predmete i objekte koji su bili uklonjeni radi održavanja priredbe odnosno obavljanja aktivnosti; 3. popraviti i dovesti u prvobitno stanje cestu i cestovne objekte ako su oštećeni pri održavanju priredbe odnosno obavljanju aktivnosti. Ako organizator priredbe odnosno aktivnosti ne postupi prema točki 1. i 2. stavka 1. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska stanica poduzet će odgovarajuće mjere da se o trošku organizatora priredbe odnosno aktivnosti uklone odnosno postave prometni znakovi i druge oznake, predmeti i objekti na cesti. Troškovi uklanjanja i postavljenja prometnih znakova i drugih oznaka, predmeta i objekata na cesti kao i troškove popravka oštećenja ceste i cestovnih objekata koji su nastali održavanjem priredbe odnosno obavljanjem aktivnosti na cesti snosi organizator priredbe odnosno aktivnosti. IV. OGRANIČENJE PROMETA Članak 57. Ministar unutarnjih poslova u suglasnosti s ministrom prometa i veza, može na određenoj javnoj cesti ili dijelu javne ceste, u određene dane ili u određenom vremenskom razmaku propisati zabranu ili ograničenje prometa svih ili pojedinih vrsta vozila, ograničiti brzinu kretanja vozila ako su te zabrane ili ograničenja neophodni radi sprečavanja ili uklanjanja opasnosti za sudionike u prometu, ili ako to zahtijevaju razlozi neometanog prometa odnosno ako se može opravdano očekivati da će promet biti osobito velik ili otežan. Ministar unutarnjih poslova u suglasnosti sa ministrom prometa i veza, propisat će kada se smatra da postoje zimski uvjeti na cestama, vrstu vozila kojima je zabranjen ili ograničen promet te način upotrebe zimske opreme na vozilima u zimskim uvjetima. Članak 58. U slućajevima kada to zahtijevaju razlozi sigurnosti i neometanog odvijanja prometa ili razlozi održavanja javnog reda i mira policijska uprava odnosno policijska stanica može zabraniti promet ili odrediti posebno ograničenje prometa na određenim cestama i dijelovima cesta za vrijeme dok postoje razlozi zbog kojih se poduzimaju te mjere. V. VOZAČI I. Osposobljavanje kandidata za vozače i vozački ispiti Članak 59. Osposobljavanje kandidata za vozače i vozačke ispite organizira se i provodi na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom i propisima donesenim na temelju zakona. Osposobljavanje kandidata za vozače iz stavka 1. ovoga članka jedinstveni je sustav koji obuhvaća obuku - nastavu, stručni rad, stručno usavršavanje, stručni i upravni nadzor. Ministar prosvjete i kulture donijet će propise kojima se uređuju i organiziraju odnosi od interesa za jedinstveno osposobljavanje kandidata za vozače. Članak 60. Osposobljavanje kandidata za vozače vozila na motorni pogon provode pravne i fizičke osobe ako ispurrjavaju uvjete odredene zakonom i propisima donesenim na temelju zakona. Osposobljavanje kandidata za vozače iz nastavnog predmeta pružanje prve pomoći u slučaju prometne nezgode provode pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ili organizacije Crvenog križa. Članak 61. Pravne osobe iz članka 60. stavka l. ovoga zakona mogu provoditi osposobljavanje osoba za vozače vozila na motorni pogon, ako: 1. je osiguran potreban broj stručnih radnika u radnom odnosu za uspješno ostvarivanje nastavnih planova i programa osposobljavanja - prema planu i godišnjem programu rada i ako 2. postoji potreban prostor, nastavna sredstva i pomagala te oprema koja omogućuje nesmetano osposobljavanje kandidata za vozače. Članak 62. Pravne osobe iz članka 60. ovoga zakona mogu započeti osposobljavanjem kandidata za vozače kada Ministarstvo prosvjete i kulture donese rješenje o ispunjavanju propisanih uvjeta. Članak 63. Osposobljavanje kandidata za vozače iz predmeta prometa i sigurnosna pravila i upravljanje vozilom može se alizirati osoba sa završenim najmanje petim stupnjem stručne spreme za zanimanje vozač - instruktor. Nastavu iz predmeta prometna i sigurnosna pravila može izvoditi i osoba koja ima stručnu spremu VI i VII stupnja prometne, pravne ili odgojno-obrazovne struke i položen vozački ispit i koja na posebnoj provjeri pokaže da je ovladala sadržajem programa i metodikom nastave toga predmeta. Nastavu iz predmeta pružanja prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nezgodi može izvoditi liječnik (doktor medicine) sa završenim VII stupnjem stručne spreme. Članak 64. Vozačke ispite provode komisije koje imenuje Ministarstvo prosvjete i kulture. Član ispitne komisije može biti osoba koja ima ovlaštenje (licencu) koje izdaje Ministarstvo prosvjete i kulture. Odlukom o imenovanju komisija bliže se uređuju financiranje, obavljanje administrativnih poslova te prava i obveze članova ispitnih komisija. Ministar prosvjete i kulture u suglasnosti s ministrom prometa i veza donijet će propise kojima se pobliže uređuju jedinstveno organiziranje i provođenje vozačkih ispita, imenovanje komisija te izdavanje i poništavanje ovlaštenja iz stavka 2. ovoga članka. Članak 65. Vozački se ispiti mogu provoditi i kod pravnih osoba iz članka 60. ovoga zakona, koje ispunjavaju prostorne i tehničke uvjete te druge kriterije za rad ispitne komisije. Uvjete i kriterije iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar prosvjete i kulture. Članak 66. Ministarstvo prosvjete i kulture može imenovanje komisija za vozačke ispite povjeriti organizaciji koju odredi Vlada Republike Hrvatske, a može joj povjeriti i druge poslove iz članka 59. stavka 2. ovoga zakona. Ministar prosvjete i kulture utvrdit će nadležnosti i ovlaštenja organizacije iz stavka 1. ovoga članka te način osiguravanja sredstava za obavljanje poslova koji su joj povjereni. Članak 67. Nadzor nad radom pravnih i fizičkih osoba koje osposobljavaju kandidate za vozače, ispitnih komisija i organizacije iz članka 66. ovoga zakona obavlja Ministarstvo prosvjete i kulture. Članak 68. Dozvola za vozača-instruktora neće se izdati osobi: 1. koja je u posljednjih pet godina osuđivana za teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa ili se protiv nje vodi krivični postupak za takvo djelo; 2. koja nije duševno ili tjelesno sposobna za upravljanje vozilima one kategorije za koju se izdaje dozvola. Članak 69. U upravljanju vozilom vozač-instruktor smije osposobljavati kandidate za vozača vozila za koje ima dozvolu za vozača-instruktora. Članak 70. Osobe iz članka 63. stavka 1. i 2. i 64. ovoga zakona koje izvode nastavu i ispite dužne su pristupiti provjeri stručne osposobljenosti najmanje jedanput u tri godine. Provjeru stručne osposobljenosti iz stavka 1. ovoga članka provodi organizacija koju ovlasti Ministarstvo prosvjete i kulture. Članak 71. Nadzor nad radom pravnih osoba koje osposobljaveju kandidate za vozače i ispitnih komisija koje provode vozačke ispite obavlja republički organ uprave nadležan za poslove obrazovanja. Članak 72. Ministarstvo prosvjete i kulture donijet će propise o: 1. prostoru, nastavnim sredstvima, pomagalima i opremi koja omogućuje nesmetano osposobljavanje osoba za vozače vozila pojedine kategorije; 2. razlozima, uvjetima i postupku utvrđivanja privremene ili trajne zabrane obavljanja djelatnosti pravnih osoba koje osposobljavaju osobe za vozače vozila pojedine kategorije; 3. uvjetima i načinu osposobljavanja osoba za vozače vozila pojedine kategorije; 4. programu, sadržaju i načinu posebne provjere osoba iz članka 69. stavka 2. ovoga zakona i uvjetima koje mora ispunjavati organizacija za provođenje te provjere; 5. stupnju i profilu stručne spreme predsjednika i članova ispitne komisije i drugim uvjetima za članove ispitne komisije, te uvjetima i načinu polaganja vozačkog ispita; 6. evidenciji i dokumentaciji koju vode organizacije za osposobljavanje kandidata za vozača i polaganje vozačkog ispita. Ministarstvo prosvjete i kulture utvrdit će: 1. nastavni plan i program osposobljavanja osoba za vozače pojedinih kategorija vozila, te popis nastavnih sredstava i pomagala za realizaciju sadržaja programa osposobljavanja; 2. program vozačkog ispita za pojedine kategorije vozila; 3. program provjere poznavanja propisa i vještine upravljanja vozilom za osobe kojima je izrečena takva zaštitna mjera. Ministarstvo unutarnjih poslova propisat će obrazac dozvole za vozača-instruktora i način vođenja evidencije o izdanim dozvolama. 2. Uvjeti za upravljanje traktorom, tramvajem, radnim strojem, motokultivatorom i biciklom s motorom Članak 73. Traktorom u prometu na cesti smije upravljati osoba koja ima dozvolu za upravljanje traktorom ili vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilom B, C ili D kategorije. Članak 74. Dozvola za upravljanje traktorom izdat će se osobi koja ispunjava ove uvjete: 1. da je navršila 16 godina života; 2. da je duševno i tjelesno sposobna za upravljanje traktorom; 3. da je položila ispit za upravljanje traktorom; 4. da joj odlukom nadležnog organa nije zabranjeno upravljanje traktorom. Dozvola za upravljanje traktorom izdaje se s rokomž važenja do 10 godina. Članak 75. Tramvajem u prometu smije upravljati osoba koja ima dozvolu za upravljanje tramvajem, Dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se osobi koja ispunjava ove uvjete: 1. da je navršila 21 godinu života; 2. da je duševno i tjelesno sposobna za upravljanje tramvajem; 3. da ima odgovarajući stupanj stručne spreme za upravljanje tramvajem; 4. da je položila ispit za vozača tramvaja; 5. da joj odlukom nadležnog organa nije zabranjeno upravljanje tramvajem. Dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se s rokom važenja od 10 godina. Članak 76. Radnim strojem, motokultivatorom i biciklom s motorom u prometu na cesti smije upravljati osoba koja ima potvrdu o poznavanju prometnih propisa kao i osoba koja ima vozačku dozvolu ili dozvolu za upravljanje traktorom. Potvrda o poznavanju prometnih propisa za upravljanje radnim strojem može se izdati osobi koja je navršila 16 godina a za upravljanje motokultivatorom i biciklom s motorom osobi koja je navršila 14 godina. Članak 77. U prometu na cesti za vrijeme upravljanja traktorom, radnim strojem. motokultivatorom ili biciklom s motorom vozač mora imati kod sebe odgovarajuću vozačku ispravu i dužan ju je pokazati na zahtjev ovlaštene službene osobe. Članak 78. Vlasnik odnosno korisnik vozila i vozač kojem je povjereno upravljanje vozilom ne smije dati da u prometu na cesti vozilom na motorni pogon upravlja osoba koja, prema propisima ne smije upravljati takvim vozilom. 3. Izdavanje i oduzimanje vozačke dozvole, dozvole za upravljanje traktorom, dozvole za upravljanje tramvajem i potvrde o poznavanju prometnih propisa Članak 79. Vozačku dozvolu, dozvolu za upravljanje traktorom, dozvolu za upravljanje tramvajem i potvrdu o poznavanju prometnih propisa izdaje policijska uprava odnosno policijska stanica na čijem području osoba koja traži dozvolu odnosno potvrdu ima prebivalište. Članak 80 Važenje vozačke dozvole, dozvole za upravljanje traktorom i dozvole za upravljanje tramvajem produžuje na zahtjev vozača, policijska uprava odnosno policijska stanica koja vozača vodi u evidenciji. Članak 81. Osobi čije zdravstveno stanje u vrijeme zdravstvenog pregleda nije takvo da bi bilo smetnja za izdavanje vozčke dozvole, dozvole za upravljanje traktorom odnosno dozvole za upravljanje tramvajem, ali je neophodna zdravstvena kontrola u kraćem vremenskom razdoblju. vozačka dozvola, dozvola za upravljanje traktorom ili dozvola za upravljanje tramvajem izdaje se s rokom važenja predloženim u uvjerenju o zdravstvenom pregledu. Ovaj rok ne može biti kraći od dvije godine. Članak 82. Vozač vozila na motorni pogon i tramvaja koji promjeni mjesto prebivališta ili adresu stanovanja dužan je tu promjenu prijaviti policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici u roku od 15 dana od te promjene, radi upisa te promjene u evidenciju vozača. Članak 83. Dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem i potvrda o poznavanju prometnih propisa oduzet će se vozaču koji postane duševno ili tjelesno nesposoban za upravljanje takvim vozilom - za vrijeme dok duševna ili tjelesna nesposobnost traje. Dozvola odnosno potvrda iz stavka 1. ovoga članka oduzet će se privremeno vozaču koji se ne podvrgne kontrolnom zdravstvenom pregledu na koji ga je uputio sekretarijat za unutarnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti - za vrijeme dok se ne podvrgne tom pregledu. Vozaču kojem je izrečena mjera sigurnosti ili zaštitna mjera zabrane upravljanja traktorom, tramvajem, radnim strojem, motokultivatorom ili biciklom s motorom, ta zabrana će se upisati u njegovu vozačku ispravu. Članak 84. Ovlaštena službena osoba dužna je na licu mjesta privremeno oduzeti dozvolu za upravljanje tramvajem, dozvolu za upravljanje traktorom ili potvrdu o poznavanju prometnih propisa i isključiti iz prometa na cesti: 1. vozača kojeg zatekne da upravlja vozilom ili da pokuša upravljati vozilom ako je očigledno da je vozač u takvom psihofizičkom stanju (umor, bolest, utjecaj lijekova, droga ili drugih opojnih sredstava) da nije sposoban upravljati vozilom; 2. vozača za kojeg utvrdi da u organizmu ima alkohola ili pokazuje znakove alkoholne poremećenosti, a vozilom obavlja javni prijevoz ili mu je upravljanje vozilom osnovno zanimanje; 3. vozača za kojeg utvrdi da je pod utjecajem alkohola. Sekretarijat za unutarnje poslove odnosno stanica javne sigurnosti čija je ovlaštena službena osoba oduzela dozvolu za upravljanje traktorom ili potvrdu o poznavanju prometnih propisa prema stavku 1. ovoga članka dužan je dozvolu odnosno potvrdu vratiti vozaču čim prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta, a najkasnije u roku 24 sata od trenutka oduzimanja. Ako vozač ne preuzme dozvolu odnosno potvrdu u roku tri dana od dana oduzimanja, a vozač se ne vodi u evidenciji sekretarijata za unutarnje poslove odnosno stanice javne sigurnosti čija ju je ovlaštena službena osoba oduzela, dozvola odnosno potvrda će se dostaviti sekretarijatu za unutarnje poslove odnosno stanici javne sigurnosti koji vozača vodi u evidenciji. Ovlaštena službena osoba koja je oduzela dozvolu odnosno potvrdu, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, dužna je vozaču izdati potvrdu koja sadrži ime i prezime vozača, broj oduzete dozvole odnosno potvrde, dan i sat njezina oduzimanja te naznaku o mjestu i vremenu vraćanja. Članak 85. Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o uvjetima i postupku izdavanja, produžavanja, zamjenjivanja i poništavanja vozačkih dozvola, dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem i potvrda o poznavanju prometnih propisa, o obrascu dozvole za upravljanje traktorom, o obrascu dozvole za upravljanje tramvajem i potvrde o poznavanju prometnih propisa te o načinu vođenja evidencije. 4. Zdravstveni pregledi vozača Članak 86. Zdravstvene preglede vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon (u daljem tekstu zdravstveni pregledi) obavljaju organizacije udruženog rada zdravstva koje ispunjavaju za to propisane uvjete (u daljem tekstu: radna organizacija zdravstva). Uvjerenje o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima na motorni pogon izdaju radne organizacije zdravstva iz stavka 1. ovoga članka na osnovi pregleda u kojem, pored liječnika specijaliste medicine rada ili opće medicine, obavezno sudjeluje liječnik specijalist za očne bolesti, liječnik specijalist-neuropsihijatar ili psihijatar i psiholog. Izuzetno od odredaba stavka 2. ovoga članka zdravstvenu sposobnost vozača kojima je zbog zdravstvenih razloga vozačka isprava izdana s kraćim rokom važenja, utvrđuje liječnik specijalist za one bolesti zbog koje mu je zdravstvena sposobnost ograničena. Članak 87. Vozači vozila na motorni pogon dužni su se podvrgavati i kontrolnim zdravstvenim pregledima. Kontrolni zdravstveni pregledi vozača su redovni i izvanredni. Članak 88. Redovnim kontrolnim zdravstvenim pregledima, prije svakog produženja vozačke isprave, podvrgavaju se vozači: 1. koji upravljaju motornim vozilima kojima se obavljaju javni prijevoz i vozači tramvaja; 2. koji upravljaju teretnim motornim vozilima odnosno traktorom i priključnim vozilom kojim se obavlja prijevoz za vlastite potrebe; 3. kojima je izdana vozačka dozvola za upravljanje vozilima D kategorije; 4. kojima je, zbog zdravstvenih raztoga, vozačka isprava izdana s kraćim rokom važenja; 5. koji su navršili 65 godina života. Članak 89. Na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled uputit će se vozač vozila na motorni pogon i vozača tramvaja za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban da sigurno upravlja tim vozilom. Na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled vozača iz stavka l. ovog članka upućuje rješenjem policijska uprava odnosno policijska stanica koja ga vodi u evidenciji vozača. Na izvanrednom kontrolnom zdravstvenom pregledu, pored liječnika specijalista i psihologa iz članka 86. stavka 2. ovoga zakona, obavezno sudjeluje i liječnik specijalist za bolest zbog koje se vozača upućuje na pregled. Članak 90. Naknadu za redovni i izvanredni kontrolni zdravstveni pregled vozača vozila na motorni pogon ili tramvaja, kojima je upravljanje vozilom osnovno zanimanje, plaća pravna osoba ili samostalni prijevoznik kod kojih je vozač zaposlen, odnosno pojedinac koji obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe prema propisima o prijevozu u cestovnom prometu. Vozači vozila na motorni pogon kojima upravljanje vozilom nije osnovno zanimanje sami plaćaju naknadu za redovni kontrolni zdravstveni pregled kao i naknadu za izvanredni kontrolni zdravstveni pregled ako se na pregledu utvrdi da nisu sposobni za vozača. Ako se na izvanrednom kontrolnom zdravstvenom pregledu utvrdi da su sposobni za vozača, naknadu za taj pregled plaća policijska uprava odnosno policijska stanica koja ih je uputila na pregled. Članak 91. Ako se na redovnom ili izvanrednom kontrolnom zdravstvenom pregledu utvrdi da vozač zbog zdravstvenih razloga više nije sposoban sigurno upravljati vozilom za koje mu je izdana vozačka isprava, radna organizacija zdravstva u kojoj je pregled obavljen o tome mora izdati uvjerenje i dostaviti ga u roku osam dana policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici koja vozača vodi u evidenciji, odnosno koja je vozača uputila na pregled. Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da osoba koja se osposobljava za vozača nije duševno ili tjelesno sposobna za upravljanje određenim ili svim vozilima na motorni pogon ili tramvajem, radna organizacija zdravstva u kojoj je pregled obavljen o tome mora obavijestiti u roku osam dana policijsku upravu odnosno policijsku stanicu na području kojeg ta osoba ima prebivalište. Ako se na zdravstvenorn pregledu ili liječenju utvrdi ili opravdano sumnja da vozač boluje od bolesti zbog koje se ne može izdati vozačka dozvola, dozvola za upravljanje traktorom, dozvola za upravljanje tramvajem ili potvrda o poznavanju prometnih propisa, radna organizacija zdravstva koja vozaču pruža redovnu zdravstvenu zaštitu mora uputiti vozača na pregled u radnu organizaciju zdravstva iz članka 85. ovoga zakona. Ako se na zdravstvenom pregledu utvrdi da vozač zbog zdravstevenih razloga nije sposoban za vozača, organizacija koja je izvršila pregled mora o tome obavijestiti u roku osam dana policijsku upravu odnosno policijsku stanicu na području koje vozač ima prebivalište. Liječnika i radnu organizaciju zdravstva u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka ne veže obaveza čuvanja liječničke(profesionalne) tajne. Troškove zdravstvenog pregleda iz stavka 4. ovoga članka snosi zajednica zdravstvenog osiguranja. Kada se u krivičnom odnosno prekršajnom postupku protiv vozača utvrdi ili se iznesu podaci da vozač iz zdravstvenih razloga nije sposoban da sigurno upravlja vozilom u prometu na cesti, istražni sudac, javni tužilac ili sudac za prekršaje dužan je o tome odmah obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku stanicu na području koje vozač ima prebivalište ili boravište. Članak 92. Radne organizacije zdravstva koje obavljaju zdravstvene preglede kandidata za vozača dužne su voditi evidenciju o tim pregledima. Članak 93. Zdravstvenu sposobnost vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača koji nisu zadovoljni ocjenom radne organizacije zdravstva u kojoj su pregledani, te vozača i osoba koje se osposobljavaju za vozača čija je zdravstvena sposobnost razlićito ocijenjena u jednoj ili više organizacija utvrđuje drugostepena zdravstvena komisija koju osniva Ministarstvo zdravstva. Kandidata za vozača, kojem je izdano uvjerenje da je duševno i tjelesno sposoban za upravljanje vozilom na motorni pogon, a za kojeg se opravdano sumnja da zbog zdravstvenih razloga nije sposoban upravljati određenim ili svim vozilima na motorni pogon policijska uprava odnosno policijska stanica uputit će ga na zdravstveni pregled komisiji iz stavka 1. ovoga članka radi ocjene zdravstvene sposobnosti. Naknadu za zdravstveni pregled u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka plaća vozač odnosno kandidat za vozača. Naknadu za zdravstveni pregled u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka plaća kandidat za vozača ako se utvrdi da nije sposoban upravljati određenim ili svim vozilima na motorni pogon. Ako se utvrdi da je ta osoba sposobna za upravljanje određenim ili svim vozlima na motorni pogon naknadu za zdravstveni pregled plaća policijska uprava odnosno policijska stanica koja ju je uputila na zdravstvecki pregled. Članak 94. Ministarstvo zdravstva propisat će uređaje i opremu za obavljanje zdravstvenih pregleda, vrstu i opseg pregleda, način vodenja evidencije i medicinske dokumentacije, izdavanje uvjerenja i izvještavanja o zdravstvenoj sposobnosti vozača i kandidata za vozača i odrediti radne organizacije zdravstva za obavljanje tih pregleda. Članak 95. Analizu krvi ili krvi i urina radi utvrđivanja alkoholiziranosti vozača i drugih sudionika u prometu mogu obavljati radne organizacije zdravstva i druge organizacije ili organi koji raspolažu tehničkom opremom i stručnim kadrovima. Ministar zdravstva u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova odredit će radne organizacije zdravstva i druge organizacije ili organe koji će obavljati poslove iz stavka 1. ovoga članka, propisati uvjete koje te organizacije ili organi moraju ispunjavati, način i postupak uzimanja krvi i urina te utvrditi naknadu u vezi s obavljanjem tih poslova. Ukupne troškove u vezi uzimanja krvi i urina i naknadu za prijevoz radi utvrđivanja alkoholiziranosti plaća sudionik u prometu u čijoj je krvi utvrdeno postojanje nedopuštene količine alkohola. Ako se alkoholiziranost sudionika u prometu utvrduje nekom drugom znanstvenom metodom ili stručnim pregledom, naknadu troškova plaća sudionik u prometu za kojeg se utvrdi da je pod utjecajem alkohola. 5. Provjera znanja vozača Članak 96. Provjera znanja vozača čije je zanimanje upravljanje rnotornim vozilom D kategorije obavlja se svake pete godine od dana izdavanja vozačke dozvole odnosno posljednje provjere. Vozače iz stavka 1. ovoga članka na provjeru upućuje pravna ili fizička osoba kod koje su zaposleni. Vozač koji ne pristupi ili ne zadovolji na provjeri znanja na koju je upućen prema stavku 1. i 2. ovoga članka ne smije upravljati motornim vozilima D kategorije sve dok ne pristupi provjeri i ne pokaže dovoljno znanja za sigurno sudjelovanje u prometu. Provjeru znanja vozača iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo prosvjete i kulture ili organizacija iz članka 12. ovoga zakona, ako joj to Ministarstvo prosvjete i kulture povjeri, po programu ispita o poznavanju prometnih i sigurnosnih pravila u upravljanju motornih vozilima. Članak 97. Ministar prosvjete i kulture u suglasnosti s ministrom prometa i veza propisat će naćin i postupak provjere znanja te sadržaj i oblik vođenja evidencije o pouci i provjeri znanja vozača iz članka 96. ovoga zakona. Članak 98. Nadzor nad provođenjem provjere znanja vozača obavlja Ministarstvo prosvjete i kulture u suradnji s Ministarstvom prometa i veza. VI. VOZILA 1. Zajedničke odredbe Članak 99. Poslovi redovnih i preventivnih tehničkih pregleda, registracije i produženja registracije, te poslovi ispitivanja vozila organiziraju se kao jedinstven tehnološki sistem na teritoriju Republike. Na način iz stavka 1. ovoga članka organiziraju se i stručni, administrativni i drugi poslovi koji su neposredno povezani s poslovima tehničkih pregleda, registracije, produženja registracije i ispitivanja vozila. Članak 100. Poslove jedinstvenog tehnološkog sistema tehničkih pregleda vozila, registracije i produženja registracije vozila, obavlja stručna organizacija koju odredi Vlada Republike Hrvatske (u daljem tekstu: stručna organizacija). Stručna organizacija općim aktima uređuje odnose od interesa za jedinstveni tehnološki sistem iz članka 99. ovoga zakona, te vrši druga ovlaštenja određena ovim zakonom. U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka stručna organizacija prati i koordinira rad, usklađuje kriterije, pruža stručnu i drugu pomoć ovlaštenim organizacijama, donosi stručna i druga uputstva za njihov rad, utvrđuje uvjete rada, normative rada i jedinstvene elemente o vrednovanju rezultata rada, organizacione i druge uvjete rada, te obavlja druge poslove kojima se osigurava jedinstveni tehnološki sistem. Članak 101. Poslove koji se prema odredbama ovoga zakona povjeravaju ovlaštenim organizacijama, stručna organizacija može obavljati i neposredno, a naročito kada bi zbog prestanka rada tih organizacija ili drugih razloga moglo doći do značajnijih poremećaja u obavljanju poslova koji se obavljaju u stanicama zatehnički pregled vozila. 2. Tehnički pregled vozila Članak 102. Tehnički pregled vozila su redovni, preventivni i izvanredni. Motorna i priključna vozila, traktore i bicikle s motorom (u daljem tekstu vozila) što sudjeluju u prometu na cestama vlasnici odnosno korisnici vozila dužni su podvrgnuti redovnom tehničkom pregledu jedanput godišnje. Prijevoznik i samostalni prijevoznik koji obavljaju javni prijevoz, pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe organizacije udruženog rada koje daju vozila u najam (rentacar) i pravne osobe iz članka 60. ovoga zakona, dužni su osigurati obavljanje preventivnih tehničkih pregleda svojih motornih i priključnih vozila, osim motocikla, lakih prikolica i osobnih automobila koji se koriste za prijevoz za vlastite potrebe. Preventivni tehnički pregledi vozila obavljaju se dnevno (dnevni preventivni tehnički pregledi) i u propisanim rokovima (periodični preventivni tehnički pregledi). Potvrdu o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu vozač je dužan imati uz prometnu dozvolu. Ministar prometa i veza u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova propisat će uređaje i opremu za obavljanje preventivnih tehničkih pregleda vozila, obrazac potvrde o tehničkim pregledima, način, rokove, uvjete obavljanja preventivnih tehničkih pregleda i vodenje evidencije o tim pregledima. Članak 103. Na izvanredni tehnički pregled uputit će se vozilo koje je isključeno iz prometa zbog tehničke neispravnosti uređaja za upravljanje ili uređaja za zaustavljanje, vozilo koje je u prometnoj nezgodi toliko oštećeno da se opravdano sumnja da mu je neispravan uređaj za spajanje vučnog i priključnog vozila. Na izvanredni tehnički pregled uputit će se i vozilo za koje se opravdano sumnja da mu je ovjerena tehnička ispravnost, a nije bilo na tehničkom pregledu ili da tehnički pregled nije propisno obavljen. Vozila iz stavka 1. i 2. ovoga članka upućuju na izvanredni tehnički pregled ovlaštene službene osobe. Članak 104. Na tehničkom pregledu utvrđuje se ima ili vozilo propisane uređaje i opremu, jesu li ti uređaji i oprema ispravni te da li udovoljavaju ostalim propisanim uvjetima i normativima za sudjelovanje u prometu na cesti. Članak 105. Tehničke preglede vozila obavljaju društvena poduzeća, njihove zajednice i društvene organizacije koje za to imaju odgovarajući objekt i prostor, propisane, ispitane i ispravne uređaje i opremu, stručni kadar i odobrenje za obavljanje tehničkih pregleda vozila (stanica za tehnički pregled vozila). Preventivne tehničke preglede mogu obavljati i prijevoznici i pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe ako ispunjavaju propisane uvjete. Kriterije o dovoljnom broju stanica za tehnički pregled vozila iz stavka 1. ovoga članka s obzirom na njihovu međusobnu udaljenost i kapacitet utvrduje Vlada Republike Hrvatske. Članak 106. Odobrenje za obavljanje poslova tehničkih pregleda vozila izdaje policijska uprava na čijem se području nalazi stanica za tehnički pregled vozila uz pribavljeno mišljenje stručne organizacije. Odobrenje za obavljanje preventivnih tehničkih pregleda vozila izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove cestovnog prometa uz prihavljeno mišljenje stručne organizacije. Članak 107. Poduzeća koja se bave prodalom vozila mogu, u stanici za tehnički pregled vozila, obaviti tehnički pregled vozila koja prodaju za sudjelovanje u cestovnom prometu i kupcima tih vozila dati ispravu o tehničkoj ispravnosti prema propisima o tehničkim pregledima vozila. Članak 108. Naknadu za tehnički pregled vozila u slučaju iz članka 101. stavka 1. ovoga zakona plaća vlasnik odnosno korisnik vozila. Vlasnik odnosno korisnik vozila plaća naknadu i za tehnički pregled vozila u slučajevima iz članka 103. stavka 1. i 2. ovoga zakona ako se utvrdi da vozilo nije ispravno ili je tehnička ispravnost ovjerena, a vozilo nije bilo na tehničkom pregledu. Ako u slučaju iz članka 103. stavka 2. ovoga zakona utvrdi da je ovjerena tehnička ispravnost vozila, a tehnički pregled vozila nije propisno obavljen, naknadu za tehnički pregled plaća stanica za tehnički pregled vozila u kojoj je tehnička ispravnost vozila ovjerena. Članak 109. Tehničke preglede vozila obavljaju radnici koji imaju završen najmanje peti (V) stupanj stručne spreme za zanimanje kontrolor tehničke ispravnosti vozila i vozačku dozvolu za upravljanje motornim vozilima najmanje "B" kategoriju (u daljem tekstu: kontrolor). Članak 110. Stanica za tehnički pregled vozila dužna je obavljati tehnički pregled vozila na propisanim, ispitanim i ispravnim uređajima i opremi, prema propisima i normativima za tehnički pregled i tehničku ispravnost vozila, te prema općim aktima iz članka 100. ovoga zakona. Članak 111. Ako kontrolor na tehničkom pregledu utvrdi da su uređaji za upravljanje ili uređaji za zaustavljanje ili uređaji za pogon na tekući plin na vozilu neispravni toliko da bi takvo vozilo ugrožavalo sigurnost prometa na cestama, zabranit će vozaču da se vozilom uključi u promet na cesti dok se ne uklone neispravnosti. Ako se vozač takvim vozilom uključi u promet na cesti, stanica za tehnički pregled vozila obavijestit će o tome najbližu policijsku upravu odnosno policijsku stanicu. Članak 112. Stanica za tehnički pregled vozila dužna je voditi propisane evidencije, obradivati podatke o tehničkim pregledima i utvrđenim neispravnostima vozila i dostavljati ih policijskoj upravi odnosno policijskoj stanici na čijem području imaju sjedište. Stanice za tehnički pregled vozila dužne su stručnoj organizaciji dostaviti podatke potrebne za jedinstvenu obradu podataka. Članak 113. Stanica za tehnički pregled vozila dužna je održavati u ispravnom i urednom stanju objekte, uređaje i opremu. Uredaji i oprema za tehnički pregled vozila podvrgavaju se obaveznom pregledu najmanje jedanput u četiri mjeseca. Pregled uređaja i opreme prema stavku 2. ovoga članka obavlja organizacija koja je prema propisima o mjerilima ovlaštena za pregled mjerila koja se koriste u stanicama za tehnički pregled vozila. Članak 114. Nadzor nad zakonitošću rada stanica za tehnički pregled vozila i stručne organizacije obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Članak 115. Nadzor nad radom stanica za tehnički pregled vozila prema članku 114. ovoga zakona obavlja se redovnim i izvanrednim pregledima u objektima odnosno na mjestima gdje se obavlja tehnički pregled vozila i kontrolom vozila u prometu na cesti. Radnici koji obavljaju nadzor nad radom stanica za tehnički pregled vozila prema stavu 1. ovoga članka, (u daljem tekstu: ovlašteni stručni radnici) dužni su provjeravati ispravnost uređaja i opreme kao i način obavljanja tehničkih pregleda vozila. U tu svrhu ovlašteni stručni radnici mog uzimati izjave od odgovornih i drugih zainteresiranih osoba. O obavljenom pregledu, o utvrđenom stanju i o poduzetim mjerama u stanici za tehnički pregled vozila ovlašteni stručni radnik sastavlja zapisnik. Članak 116. Stanica za tehni …

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.