← Hrvatska

Zakon o izvanparničnom postupku - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon uređuje pravila po kojima sudovi i javni bilježnici rješavaju izvanparnične stvari, odnosno građanskopravne stvari za koje nije izrijekom određen neki drugi postupak.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Zakon o izvanparničnom postupku - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 Povezani zakoni Građansko pravo Ovršni zakon Zakon o obveznim odnosima Zakon o nasljeđivanju Obiteljski zakon Zakon o zemljišnim knjigama Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim pitanjima Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakon o parničnom postupku Zakon o posredovanju u prometu nekretnina Zakon o koncesijama Stečajni zakon Zakon o najmu stanova Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakon o leasingu Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Zakon o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade Zakon o mjenici Zakon o osiguranju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o kamatama Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora Zakon o potrošačkom kreditiranju Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 650.2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o Zakon o međunarodnom privatnom pravu Zakon o parničnom postupku 2011-2013 Zakon o javnobilježničkim pristojbama Zakon o zakladama Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Zakon o izvanparničnom postupku Zakon o mirnom rješavanju sporova Zakon o dostavi sudskih pismena Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr Zakon o izvanparničnom postupku NN 59/23  na snazi od 10.06.2023. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISI Arhiva: Zakon o sudskom vanparničnom postupku Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti DIO PRVI   OPĆE ODREDBE GLAVA I.   OSNOVNE ODREDBE Članak 1. Predmet Zakona (1) Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih sud i javni bilježnik, kad je to ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku određeno, postupaju u rješavanju izvanparničnih stvari. (2) Opće odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na sve izvanparnične postupke osim ako odredbama ovoga Zakona kojima se uređuju posebni postupci ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. (3) Primjenom općih odredaba ovoga Zakona rješavat će se i građanskopravne stvari iz nadležnosti sudova za koje nije izrijekom određeno da će se rješavati po pravilima nekog drugog postupka ako bi to odgovaralo pravnoj prirodi tih stvari. Članak 2. Odgovarajuća primjena odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. Članak 3. Nadležni sud (1) U izvanparničnom postupku u prvom stupnju stvarno je nadležan općinski sud, ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije propisano. (2) Mjesna nadležnost sudova u izvanparničnom postupku uređuje se posebnim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku, ako za pojedine pravne stvari nije utvrđena ovim Zakonom. Članak 4. Sastav suda (1) U izvanparničnom postupku u prvom i drugom stupnju sudi sudac pojedinac, ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. (2) Sudski savjetnik i drugi na to ovlašteni sudski službenici mogu u izvanparničnom postupku poduzimati radnje u skladu s ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku. (3) O prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv rješenja odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u sastavu u kojem odlučuje u parničnom postupku. Članak 5. Stranke (1) Stranke su: 1. predlagatelj 2. osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku 3. svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka čije se donošenje predlaže ili odluka koju sud, u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti, može donijeti odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda poduzeta u postupku 4. svaka osoba, tijelo, organ društva ili oblik udruživanja koji se na temelju ovoga Zakona ili drugog zakona koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku mogu ili trebaju uključiti u postupak. (2) Ne smatra se strankom osoba ili tijelo koji su po zakonu dužni dostaviti sudu određenu odluku ili drugi pravni akt ili ga na drugi način obavijestiti o postojanju razloga za pokretanje izvanparničnog postupka po službenoj dužnosti, osim ako za to ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka. (3) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak 6. Učinci stranačkih radnji Radnje i propuštanja jedne stranke ne proizvode pravne učinke izravno za druge stranke, osim ako za pojedine slučajeve nije ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku drukčije određeno ili ako to ne proizlazi iz prirode postupovnoga odnosa. Članak 7. Nesposobnost stranke (1) Ako sud ili javni bilježnik tijekom postupka posumnja da stranka zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima i interesima, izvijestit će o tome nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad. (2) Sud ili javni bilježnik prekinut će postupak dok Hrvatski zavod za socijalni rad ne provede odgovarajući postupak. Za vrijeme prekida postupka mogu se poduzimati samo radnje za koje postoji opasnost od odgode, osobito one radnje kojima treba zaštititi ili osigurati prava stranke koja nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima i interesima. (3) Sud ili javni bilježnik može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka takvoj stranki postaviti privremenog zastupnika u postupku. (4) Ako sud ili javni bilježnik stranki iz stavka 1. ovoga članka postavi privremenog zastupnika, neće prekinuti postupak, a ako ga naknadno postavi, nastavit će prekinuti postupak. Članak 8. Punomoćnici stranaka (1) Stranke mogu osobno ili preko punomoćnika poduzimati radnje u izvanparničnom postupku. (2) Na zastupanje stranaka putem punomoćnika u izvanparničnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Članak 9. Otklanjanje nedostataka (1) Sud će tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti na nedostatke koji se tiču sposobnosti stranaka, urednoga zastupanja stranaka te posebnih ovlasti potrebnih za vođenje postupka. (2) Sud će radi otklanjanja takvih nedostataka odrediti potrebne mjere, vodeći računa da zbog toga za stranku ne nastupe štetne posljedice. (3) Protiv odluka kojima se određuju takve mjere nije dopušten poseban pravni lijek. GLAVA II.   POSTUPAK Članak 10. Pokretanje postupka (1) Postupak se pokreće prijedlogom stranke, a po službenoj dužnosti kad je to zakonom propisano. (2) Prijedlog kojim se pokreće postupak, osim ako se odmah ne odbaci, dostavlja se, prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak o dostavi tužbe, svim osobama koje su naznačene kao stranke te osobama za koje sud u skladu s odredbom članka 5. ovoga Zakona smatra da bi trebale biti uključene u postupak. (3) Sud će u postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti najkasnije u prvoj procesnoj radnji koju poduzme prema stranki naznačiti predmet postupka. (4) Odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka ne primjenjuju se u zemljišnoknjižnom postupku. Članak 11. Zahtjev (1) Prijedlog kojim se pokreće postupak ne mora sadržavati određen zahtjev, ali iz prijedloga treba biti jasno kakvu odluku ili drugu sudsku radnju predlagatelj zahtijeva te na kojoj činjeničnoj osnovi temelji zahtjev, osim ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. (2) Ako se zahtijeva isključivo isplata novčanog iznosa čija visina nije određena ili koja druga odgovarajuća činidba, sud će rješenjem pozvati stranku da takav zahtjev postavi u određenom roku uz upozorenje na posljedicu iz stavka 3. ovoga članka. Protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena. (3) Ako stranka u slučaju iz stavka 2. ovoga članka ne postavi zahtjev u određenom roku, sud će prijedlog odbaciti. Članak 12. Povlačenje prijedloga (1) Prijedlog kojim je pokrenut postupak može se i bez pristanka protustranke povući u cijelosti ili djelomično do donošenja prvostupanjske odluke. (2) Nakon donošenja odluke prvostupanjskog suda prijedlog se može povući i do donošenja odluke drugostupanjskog suda, ali samo uz izričiti pristanak protustranke. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka prvostupanjski sud donijet će rješenje kojim će ukinuti pobijano rješenje i utvrditi da je prijedlog povučen te će odlučiti o troškovima postupka. (4) U postupku koji se može pokrenuti i po službenoj dužnosti, prijedlog se može povući samo do donošenja prvostupanjske odluke. U tom slučaju smatrat će se da je postupak dovršen povlačenjem prijedloga, osim ako prvostupanjski sud u roku od 30 dana od davanja izjave o povlačenju ne donese rješenje o nastavku postupka po službenoj dužnosti. Nakon donošenja rješenja o nastavku postupka po službenoj dužnosti prijedlog se više ne može povući. (5) Sud će jasno naznačiti predmet postupka u rješenju o nastavku postupka po službenoj dužnosti i kad tijekom postupka odluči promijeniti predmet postupka. Članak 13. Postojanje postupka Postupak počinje podnošenjem prijedloga sudu ili poduzimanjem prve postupovne radnje suda u postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti. Članak 14. Vođenje postupka (1) Sud upravlja postupkom i brine se da se rasprave sva činjenična i pravna pitanja važna za donošenje odluke, bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. (2) Sud je dužan tijekom postupka paziti da se zaštite prava i interesi djece, osoba s duševnim smetnjama ili osoba koje se zbog drugih razloga nisu sposobne same brinuti o sebi i svojim pravima i interesima. (3) Sud će tijekom cijelog postupka nastojati da se stranke sporazumiju o načinu uređenja odnosa među njima. Članak 15. Pouka i pomoć neukoj stranki (1) Ako se stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti o predmetu postupka, a stranku ne zastupa punomoćnik, sud će ih upozoriti na potrebu uzimanja punomoćnika. (2) Sud će stranku koju ne zastupa odvjetnik ili javni bilježnik poučiti o tome da može iznositi činjenice i predlagati dokaze važne za predmet postupka, koji bi mogli služiti svrhovitom ostvarivanju njezinih prava te poduzimanju odgovarajućih procesnih radnji. (3) Upozorenja i pouke iz ovoga članka sud neće dati stranki koja je pravna osoba ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost ako se radi o predmetu postupka u vezi s njezinom djelatnošću. Članak 16. Načelo saslušanja stranaka (1) Sud je dužan strankama omogućiti da postavljaju svoje zahtjeve te ih potkrepljuju činjenicama, dokazima te pravnim navodima. Sud je dužan strankama omogućiti da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke. (2) Ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, sud je dužan strankama omogućiti da saznaju za predmet postupka, činjenice koje namjerava utvrđivati i dokaze koje će izvesti, kao i da se o tome izjasne. (3) Sud će postavljanjem pitanja i na drugi svrhovit način nastojati da se tijekom postupka iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i da se pruže sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja koja se tiču predmeta postupka. Članak 17. Prikupljanje osnova za donošenje odluke (1) Sud će u postupcima koje je ovlašten pokrenuti po službenoj dužnosti, u postupcima u kojima nije vezan zahtjevima stranaka te u drugim postupcima u kojima po službenoj dužnosti pazi da se utvrde sve činjenice koje su važne za donošenje odluke po službenoj dužnosti izvesti sve dokaze za koje ocijeni da mogu poslužiti utvrđivanju tih činjenica. (2) U postupcima iz stavka 1. ovoga članka stranke su dužne u potpunosti i istinito iznositi sve činjenice koje su im poznate te predlagati sve dokaze važne za donošenje odluke suda, kao i odgovarati na sva pitanja suda. (3) U drugim postupcima u pogledu ovlaštenja suda da utvrđuje činjenice i izvodi dokaze na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Članak 18. Određivanje rokova i ročišta te posljedice propuštanja (1) Sud može stranku pozvati da se u određenom roku pisano očituje o prijedlogu druge stranke ili o predmetu postupka pokrenutog po službenoj dužnosti i rezultatima provedenog postupka te pozvati stranku da se izjasni pred sudom ili zakazati ročište. (2) Ako stranka propusti rok u kojem se trebala izjasniti ili se ne odazove pozivu suda, sud može, prema okolnostima slučaja, smatrati da se stranka suglasila s prijedlogom druge stranke i donijeti odluku na temelju činjeničnog stanja s kojim je stranka bila upoznata odnosno da se stranka ne protivi provedbi postupka po službenoj dužnosti. (3) U pozivu da se izjasni ili u pozivu za ročište sud će stranku upozoriti na pravne posljedice iz stavka 2. ovoga članka. Članak 19. Usmena rasprava (1) Ako održavanje usmene rasprave nije zakonom propisano, ograničeno ili isključeno, sud može odrediti ročište sa svim strankama ili samo sa strankama na koje se odnose pojedina pitanja koja treba raspraviti ako ocijeni da to može pridonijeti ubrzanju postupka, utvrđivanju činjeničnog stanja ili raspravljanju o pravnim pitanjima. (2) Nakon što je održao ročište sud će odlučiti hoće li u daljnjem tijeku postupka zakazivati ročišta ili će postupak provoditi bez održavanja ročišta. Članak 20. Javnost Usmena rasprava je javna, osim ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. Članak 21. Prekid postupka (1) Na prekid izvanparničnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. (2) Za vrijeme prekida postupka sud može obavljati samo one radnje koje se moraju poduzeti bez odgode. (3) Prekidom postupka prestaju teći rokovi za poduzimanje postupovnih radnji, osim rokova za radnje za koje je sud odredio da se moraju poduzeti bez odgode. (4) Postupak koji se može pokrenuti po službenoj dužnosti sud će nastaviti rješenjem po službenoj dužnosti. (5) Dostavom rješenja o nastavljanju postupka prekinuti rokovi počinju teći iznova. Članak 22. Nagodba U izvanparničnom postupku stranke mogu sklopiti sudsku nagodbu uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak. Članak 23. Dokazivanje (1) U izvanparničnom postupku mogu se radi utvrđivanja važnih činjenica koristiti svi odgovarajući dokazi. (2) Sud može u postupcima koje je ovlašten pokrenuti po službenoj dužnosti i drugim postupcima izvoditi dokaze i prikupljati obavijesti i: – ako se stranke tome protive – ako važne činjenice među strankama nisu sporne – ako opravdano posumnja u postojanje činjenice koja se zakonski predmnijeva kad je dopušteno dokazivati protivno – ako posumnja postoji li činjenica za koju se uzima da je općepoznata. (3) U postupcima iz stavka 2. ovoga članka sud može imenovati vještake, a da prije toga nije omogućio strankama da se izjasne o osobi vještaka. (4) Sud će u postupcima u kojima je propisano održavanje usmene rasprave uzeti u obzir i dokaze izvedene izvan ročišta za raspravu. Sud može i izvan ročišta za raspravu izvoditi dokaze, strankama naložiti da dopune navode te poduzimati druge procesne radnje. (5) U slučajevima iz ovoga članka sud je prije donošenja odluke dužan strankama omogućiti da se izjasne o izvedenim dokazima. Članak 24. Slobodna ocjena dokaza Koje će činjenice uzeti kao utvrđene odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 25. Općepoznate, nesporne i predmnijevane činjenice Sud ne mora izvoditi dokaze ako na temelju općepoznatih ili nespornih činjenica te činjenica čije se postojanje predmnijeva proizlazi da je neka činjenica istinita. Članak 26. Odmjeravanje iznosa po slobodnoj ocjeni Ako je utvrđeno da stranka ima pravo na neko novčano davanje, a utvrđivanje visine iznosa nije moguće ili bi bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, sud može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti odrediti visinu iznosa prema slobodnoj ocjeni i bez izvođenja predloženih dokaza. Članak 27. Sporovi o činjenicama i pravu (1) Ako u postupku u kojemu sudjeluju dvije ili više stranaka dođe do spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će prekinuti izvanparnični postupak i uputiti predlagatelja na parnični postupak ili drugi postupak pred nadležnim sudom ili drugim tijelom. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti rok u kojemu predlagatelj ili druga stranka trebaju pokrenuti postupak na koji su upućeni. Ako predlagatelj ne pokrene postupak u određenom roku, smatrat će se da je povukao prijedlog, a ako to ne učini druga stranka, smatrat će se da nema spora o pravu radi čijeg rješavanja je upućena na parnicu ili drugi postupak, osim ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno. (3) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka sve stranke s time suglase, sud može spor riješiti u izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica. (4) Ako među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već o pravu koje se temelji na tim činjenicama, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti o spornom pravu. Članak 28. Odnos izvanparničnog i parničnog postupka (1) Ako do donošenja odluke o glavnoj stvari sud utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima parničnog postupka, rješenjem će obustaviti izvanparnični postupak. Nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi postupak će se nastaviti po pravilima parničnog postupka pred nadležnim sudom. (2) Radnje što ih je proveo izvanparnični sud te odluke koje je donio nisu bez učinka samo zato što su poduzete u izvanparničnom postupku. Te radnje ponovit će se samo ako je izvanparnični sud prilikom njihova poduzimanja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka. (3) Odluka donesena po pravilima izvanparničnog postupka koju je trebalo donijeti po pravilima parničnog postupka može se pobijati pravnim lijekovima po odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak. Članak 29. Privremene mjere (1) U izvanparničnim postupcima koje je ovlašten pokrenuti po službenoj dužnosti ili u postupcima u kojima nije vezan prijedlogom stranaka o predmetu postupka sud može po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere određene zakonom kojim se uređuje ovrha i osiguranje. U ostalim postupcima sud može takve mjere odrediti samo u povodu prijedloga stranke, a po službenoj dužnosti samo kad je to izrijekom određeno ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku. (2) Sud može rješenje o određivanju privremene mjere ukinuti ili izmijeniti po službenoj dužnosti ili u povodu prijedloga stranke ako ocijeni da su prestali razlozi zbog kojih je doneseno. (3) Protiv rješenja o određivanju privremene mjere dopuštena je posebna žalba po pravilima o žalbi u izvanparničnom postupku. Članak 30. Donošenje odluke (1) U izvanparničnom postupku sud odlučuje rješenjem o glavnoj stvari i rješenjem o upravljanju postupkom. (2) U postupku koji se može pokrenuti samo prijedlogom rješenje se donosi u granicama prijedloga. (3) U postupku koji se može pokrenuti po službenoj dužnosti sud pri odlučivanju nije vezan prijedlogom stranke, ali ako odluči odstupiti od prijedloga stranaka, dužan je prije donošenja odluke omogućiti strankama da se izjasne o predmetu postupka. Članak 31. Sadržaj rješenja (1) U izvanparničnom postupku na sadržaj i oblik rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. (2) Rješenje o glavnoj stvari mora biti obrazloženo, osim: – ako su prihvaćeni prijedlozi stranaka koji nisu međusobno u suprotnosti – ako rješenje odgovara izjavljenoj volji svih stranaka – ako je rješenje bilo usmeno objavljeno u prisutnosti stranaka, a sve stranke su se odrekle prava na pravni lijek – ako se rješenjem dopušta upis odnosno brisanje upisa u zemljišnim knjigama. (3) Rješenje u izvanparničnom postupku potpisuje sudac ili, kad je to određeno ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku, sudski savjetnik ili drugi ovlašteni sudski službenik, a u stvarima u kojima odlučuje vijeće, predsjednik vijeća. Članak 32. Pravila o naknadi troškova (1) Sud će o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja. (2) U postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti. (3) Stranka je dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki. (4) Sud će o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove. (5) U ostalim slučajevima svaka stranka snosi svoje troškove. Članak 33. Pravomoćnost i ovršnost (1) U izvanparničnom postupku na pravomoćnost i ovršnost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak te zakona kojim se uređuje postupak ovrhe i osiguranja. (2) Rješenja o upravljanju postupkom koja se usmeno objavljuju obvezuju stranku od dana usmene objave, a inače od dana dostave pisanog otpravka stranki. Članak 34. Privremeni učinci rješenja (1) Sud može odrediti da žalba ne odgađa učinak rješenja, uključujući i njegovu ovršnost, ako ocijeni da je to potrebno radi sprječavanja znatnije štete za neku od stranaka ili društvenu zajednicu. (2) Privremeni učinci rješenja nastupaju dostavom rješenja iz stavka 1. ovoga članka stranki prema kojoj djeluju te ostaju na snazi do pravomoćnosti rješenja, osim ako se u međuvremenu ne ukine ili ne izmijeni drugim rješenjem. (3) Odluka o privremenim učincima rješenja može se izmijeniti na prijedlog stranke, osobito ako učini vjerojatnim da bi zbog toga mogla pretrpjeti znatniju štetu koja se ne bi mogla otkloniti prihvaćanjem pravnog lijeka. (4) U postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti i u postupcima u kojima je sud o nekim pitanjima ovlašten odlučiti po službenoj dužnosti, odluku o privremenim učincima rješenja sud koji je donio rješenje može izmijeniti i po službenoj dužnosti. (5) U slučajevima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka sud može izmijeniti odluku o privremenim učincima rješenja i nakon što je predmet u povodu pravnog lijeka dostavljen sudu koji o njemu treba odlučiti, ako taj sud još nije donio odluku, o čemu će se prethodno zatražiti obavijest telefonom, elektroničkom poštom ili na drugi način. Sud će svoju odluku o izmjeni rješenja bez odgode proslijediti sudu koji treba odlučiti o pravnom lijeku. (6) O izmjeni odluke o privremenim učincima rješenja u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može odlučiti i sud koji treba odlučiti o pravnom lijeku uz odgovarajuću primjenu odredaba stavaka 2. do 4. ovoga članka. Članak 35. Pravo na žalbu (1) Protiv rješenja prvostupanjskog suda stranka može podnijeti žalbu. (2) U slučajevima u kojima nije propisano da se pojedina rješenja o upravljanju postupkom mogu pobijati samostalnom žalbom, mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako izrijekom nije propisano da se ne mogu pobijati žalbom. Članak 36. Rok za žalbu (1) Žalba se podnosi prvostupanjskom sudu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka rješenja. (2) Osoba koja nije kao stranka sudjelovala u određenom postupku niti je bila naznačena kao stranka tijekom postupka i kojoj rješenje nije bilo dostavljeno, a ispunjava uvjete da se smatra strankom, može podnijeti žalbu sve dok je može podnijeti osoba koja je kao stranka sudjelovala u tom postupku ili je u njemu bila naznačena u tom svojstvu. Članak 37. Odgovor na žalbu (1) Ako se žalbom pobija rješenje kojim je odlučeno o glavnoj stvari ili o troškovima postupka, svakoj će se stranki dostaviti primjerak žalbe. (2) Stranke mogu u roku od osam dana od dostave žalbe podnijeti odgovor na žalbu. (3) Odgovor na žalbu može podnijeti i osoba iz članka 36. stavka 2. ovoga Zakona. (4) Podneseni odgovor na žalbu dostavit će se ostalim strankama. Članak 38. Dopuštenost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza (1) U postupku u povodu žalbe iznesene nove činjenice i predloženi novi dokazi uzet će se u obzir, osim u slučaju iz članka 41. stavka 2. i članka 43. stavka 2. ovoga Zakona. (2) Činjenice i dokazi koji su već postojali u vrijeme zaključenja prvostupanjskog postupka neće se uzeti u obzir, osim ako ih je stranka bez svoje krivnje propustila iznijeti odnosno predložiti prije donošenja rješenja. (3) Činjenice koje nisu postojale u vrijeme donošenja rješenja uzet će se u obzir samo ako bi stranka, koja bi te činjenice mogla iznijeti u prijedlogu kojim bi se pokrenuo novi postupak, zbog toga mogla pretrpjeti znatniju štetu ili ako za to postoje koji drugi važni razlozi. Članak 39. Odluka prvostupanjskog suda o žalbi (1) Ako je protiv prvostupanjskog rješenja podnesena žalba, prvostupanjski sud može sam uvažiti žalbu ako se žalbom pobija: 1. rješenje o upravljanju postupkom protiv kojega je dopuštena posebna žalba 2. rješenje o odbacivanju pravnog lijeka 3. rješenje kojim je odlučeno o glavnoj stvari, ako iz stanja spisa proizlazi da se rješenje mora ukinuti i odbaciti prijedlog kojim je postupak pokrenut, a na kojemu se to rješenje temelji, ili da se rješenje mora u cijelosti preinačiti prihvaćanjem zahtjeva istaknutog u žalbi. (2) Rješenje iz stavka 1. točke 3. ovoga članka sud može tijekom postupka o nekoj pravnoj stvari donijeti samo jednom. (3) U ostalim slučajevima prvostupanjski sud može u povodu žalbe preinačiti ili ukinuti pobijano rješenje samo ako se time ne bi povrijedila prava drugih koja su na njemu utemeljena. Članak 40. Dostava spisa žalbenom sudu (1) Prvostupanjski sud će žalbu, nakon primitka odgovora na žalbu ili isteka roka za odgovor na žalbu, zajedno sa spisom proslijediti žalbenom sudu, osim ako je sam ne uvaži. (2) Ako sadržaj žalbe ili odgovora na žalbu daje osnovan povod za neku radnju prvostupanjskog suda, sud će je prethodno poduzeti. Ako je učinjen propust u dostavi ili su počinjene druge bitne povrede postupka, sud će prethodno provesti potrebne izvide. (3) Ako prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije u cijelosti riješio stvar i ako se postupak o pitanjima koja nisu riješena treba nastaviti pred prvostupanjskim sudom tijekom žalbenog postupka, žalbenom će se sudu dostaviti prijepis spisa. Članak 41. Postupak pred žalbenim sudom (1) Ako žalbeni sud smatra da je to potrebno, provest će usmenu raspravu i svakoj stranki omogućiti da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, i u slučajevima u kojima nije bilo potrebno dostavljati žalbu na odgovor. (2) Ako žalbeni sud smatra da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnoga stanja potrebno neposredno izvesti dokaze, o tome će obavijestiti stranke i omogućiti im da ih predlože. Članak 42. Osnove za odlučivanje Žalbeni sud će odluku utemeljiti na rezultatima prvostupanjskoga postupka i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, u mjeri u kojoj nisu izmijenjeni i dopunjeni tijekom žalbenoga postupka. Članak 43. Granice odlučivanja o žalbi (1) U izvanparničnom postupku na granice ispitivanja prvostupanjskoga rješenja u povodu žalbe na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o granicama u kojima drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u povodu žalbe, ako odredbama ovoga ili drugog zakona nije drukčije određeno. (2) U postupcima koji se mogu pokrenuti po službenoj dužnosti te u postupcima u kojima sud može odlučiti neovisno o zahtjevu stranaka žalbeni sud nije vezan za zahtjev istaknut u žalbi niti za iznesene činjenice i predložene dokaze u žalbi. U tim postupcima pobijano rješenje može se preinačiti i na štetu stranke koja ga pobija. Članak 44. Odluke o žalbi (1) U izvanparničnom postupku se na odluke drugostupanjskog suda o žalbi na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o odlukama u povodu žalbe protiv rješenja. (2) Nepravodobno podnesena žalba neće se odbaciti u slučaju iz članka 38. stavka 3. ovoga Zakona. (3) U povodu žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je prihvatio žalbu protiv svoje odluke drugostupanjski sud će, ako u povodu te žalbe ukine rješenje prvostupanjskog suda, istodobno odlučiti i o žalbi podnesenoj protiv prijašnje prvostupanjske odluke. (4) Žalbeni sud može ukinuti ili preinačiti pobijano rješenje i sam odlučiti o glavnoj stvari i ako utvrdi da je: – tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba izvanparničnog postupka koja je dovela odnosno mogla dovesti do nepravilne ili nezakonite odluke – u povodu prigovora stranaka sud pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan – odluka utemeljena na nedopuštenim raspolaganjima stranaka – protivno odredbama ovoga Zakona doneseno rješenje na temelju priznanja ili na temelju odricanja – odbijen zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga žali – protivno zakonu isključena javnost s rasprave – doneseno rješenje koje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati – rješenjem prekoračen zahtjev o kojem je trebalo odlučiti – žalitelju tijekom prvostupanjskog postupka onemogućeno da se izjasni, ali mu je ta mogućnost naknadno pružena u žalbenom postupku – stranka tijekom prvostupanjskog postupka bila neuredno zastupana ili nije uopće bila zastupana kad je to bilo potrebno ili je nije zastupao zastupnik koji ju je trebao zastupati, a vođenje toga postupka ili obavljanje pojedinih radnji u tom postupku nije bilo naknadno odobreno, ako se ovlašteni zastupnik stranke uključio u žalbeni postupak podnošenjem žalbe ili odgovora na žalbu, ne pozivajući se pritom na nedostatke u zastupanju. Članak 45. Dopuštenost revizije Protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak završen revizija je dopuštena prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak. Članak 46. Prijedlog za preinaku ili ukidanje pravomoćnog rješenja (1) U izvanparničnom postupku može se podnijeti prijedlog za preinaku ili ukidanje pravomoćnog rješenja zbog onih razloga zbog kojih se može tražiti ponavljanje postupka prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak. (2) Zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka sud može po službenoj dužnosti preinačiti ili ukinuti pravomoćno rješenje ako je bio ovlašten po službenoj dužnosti pokrenuti taj postupak, osim ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Postupak iz ovoga članka provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak o ponavljanju postupka. Članak 47. Odluka o prijedlogu (1) Ako je prijedlog osnovan, sud će u granicama prijedloga pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti u onom dijelu na koji se odnose razlozi za preinaku ili ukidanje. (2) Rješenje može biti preinačeno na štetu stranke koja traži preinaku samo u postupcima koji mogu biti pokrenuti po službenoj dužnosti. (3) Sud će odbiti prijedlog za preinaku ili ukidanje ako za podnositelja ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka. (4) Preinaka ili ukidanje pravomoćnog rješenja nema povratni učinak prema trećim osobama koje nisu sudjelovale kao stranke u postupku prije pravomoćnosti. Članak 48. Ovrha Prisilna provedba odluke provodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje ovrha i osiguranje, ako nije drukčije propisano ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku. GLAVA III.   JAVNI BILJEŽNICI U IZVANPARNIČNOM POSTUPKU Članak 49. Ovlaštenja javnih bilježnika (1) Kad je to izričito određeno ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku, pred javnim bilježnikom pokrenut će se i provesti izvanparnični postupak te sastaviti javnobilježnička isprava. (2) Kad je to izričito određeno ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku, sud koji je nadležan voditi prvostupanjski izvanparnični postupak povjerit će javnom bilježniku provedbu izvanparničnog postupka. (3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, javni bilježnik radnje u izvanparničnim stvarima provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona, drugog zakona po kojima sud provodi taj postupak ili zakona kojim se uređuje javno bilježništvo. (4) Ako u postupku pred javnim bilježnikom dođe do spora o činjenicama, javni bilježnik predmet će proslijediti prvostupanjskom sudu na čijem je području njegovo sjedište odnosno vratiti ga sudu koji mu ga je povjerio. (5) Ako u postupku pred javnim bilježnikom dođe do spora o pravu o kome treba odlučiti, neovisno o tome jesu li sporne bitne činjenice, javni bilježnik će, ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno, predmet proslijediti prvostupanjskom sudu na čijem je području njegovo sjedište odnosno vratiti ga sudu koji mu ga je povjerio, osim ako se sve stranke i sudionici u postupku suglase da javni bilježnik sam riješi sporno pravno pitanje na temelju nespornih činjenica. (6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, javni bilježnik će odlučiti o osnovanosti prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak ovrhe. Članak 50. Pravni lijekovi protiv odluka javnih bilježnika (1) Ako što drugo nije izričito određeno, u postupku koji je povjeren javnom bilježniku, javni bilježnik će žalbu koja je podnesena protiv njegova rješenja dostaviti zajedno sa spisom prvostupanjskom sudu koji mu je povjerio provedbu postupka. (2) Sud iz stavka 1. ovoga članka ima ovlast koju bi imao u povodu žalbe protiv vlastite odluke. Ako ne uvaži žalbu i ne preinači ili ukine pobijano rješenje, predmet će proslijediti sudu koji bi bio nadležan odlučivati o žalbi protiv prvostupanjskih rješenja koje bi sam donio. (3) Ako prvostupanjski sud ukine rješenje javnog bilježnika, može predmet sam riješiti ili ga može vratiti javnom bilježniku radi ponovnog odlučivanja, dok će drugostupanjski sud kad ukine pobijano rješenje, odlučiti o tome hoće li predmet vratiti javnom bilježniku ili prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Članak 51. Dopunsko rješenje i rješenje o ispravku U postupku koji je povjeren javnom bilježniku, javni bilježnik ovlašten je donijeti dopunsko rješenje i rješenje o ispravku rješenja koje je donio. Članak 52. Povjeravanje predmeta u rad javnom bilježniku (1) Sud će provedbu postupka povjeriti javnom bilježniku čije sjedište se nalazi na području nadležnog suda ako su stranke podnijele: 1. prijedlog za sporazumno uređenje međe 2. prijedlog za sporazumno razvrgnuće suvlasništva. (2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će pravilnicima način dodjele predmeta u rad javnom bilježniku i visinu nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda za poslove povjerene ovim Zakona. 1. Pravilnik o dodjeljivanju predmeta u rad javnim bilježnicima u postupku sporazumnog uređenja međe, sporazumnog razvrgnuća suvlasništva, proglašenja nestale osobe umrlom i dokazivanja smrti 2. Pravilnik o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u postupku sporazumnog uređenja međe, sporazumnog razvrgnuća suvlasništva, proglašenja nestale osobe umrlom i dokazivanja smrti Članak 53. Pristojbe (1) U izvanparničnim postupcima koje vode javni bilježnici ne plaćaju se sudske pristojbe. (2) U izvanparničnim postupcima koji su povjereni u rad javnim bilježnicima ne plaćaju se javnobilježničke pristojbe. (3) U postupcima pred sudovima koji se pokrenu u povodu postupaka iz ovoga članka stranke plaćaju sudske pristojbe prema propisima kojima se uređuje plaćanje tih pristojbi. DIO DRUGI   POSEBNI POSTUPCI GLAVA I.   PROGLAŠENJE NESTALE OSOBE UMRLOM I DOKAZIVANJE SMRTI Članak 54. Primjena odredaba ove glave Odredbama ove glave uređuju se pretpostavke za proglašenje nestale osobe umrlom i dokazivanje smrti osobe za čiju smrt nema dokaza predviđenih zakonom kojim se uređuju državne matice, kao i postupak po kojemu se odlučuje o tome. Članak 55. Pretpostavke za proglašenje nestale osobe umrlom (1) Sud će proglasiti osobu umrlom: 1. ako o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a od njezina je rođenja proteklo sedamdeset godina ili 2. ako o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a okolnosti pod kojima je nestala čine vjerojatnim da više nije živa ili 3. ako je nestala u brodolomu, padu zrakoplova, prometnoj nesreći, požaru, poplavi, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka te opasnosti ili 4. ako je nestala tijekom rata ili u vezi s ratnim događajima, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti tijekom godinu dana od dana prestanka neprijateljstva ili 5. ako je nestala tijekom Domovinskog rata ili u vezi s ratnim događanjima, a o njezinu životu nije bilo nikakvih vijesti tijekom godinu dana od 30. lipnja 1996. (2) Rokovi iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka računaju se od dana kad je prema posljednjim vijestima nestala osoba bila nesumnjivo živa, a ako se taj dan ne može točno utvrditi, ti rokovi počinju teći završetkom mjeseca odnosno godine za koju je utvrđeno da je osoba bila živa. Članak 56. Nadležan sud (1) Za proglašenje nestale osobe umrlom i za dokazivanje smrti nadležan je općinski sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište, a ako nije imala prebivalište, općinski sud na čijem području je ta osoba imala posljednje boravište. (2) Vođenje postupka sud će povjeriti javnom bilježniku prema službenom sjedištu na području suda prema stavku 1. ovoga članka. Članak 57. Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom (1) Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom može podnijeti svaka osoba koja za to ima pravni interes, državni odvjetnik i Hrvatski zavod za socijalni rad. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prijedlog za proglašenje umrlom osobe koja je nestala tijekom Domovinskog rata ili u vezi s ratnim događanjima može podnijeti član njezine uže obitelji, ako nema člana uže obitelji, prijedlog može podnijeti član šire obitelji, a ako nema člana uže niti člana šire obitelji, prijedlog može podnijeti osoba iz stavka 1. ovoga članka. (3) Prijedlog treba sadržavati: 1. podatke o imenu i prezimenu odnosno nazivu predlagatelja, njegovoj adresi i osobnom identifikacijskom broju 2. podatke o imenu i prezimenu te datumu rođenja nestale osobe čije se proglašenje umrlom predlaže, o njezinu posljednjem prebivalištu odnosno boravištu te o njezinu osobnom identifikacijskom broju ako ga je imala 3. činjenice na kojima se zasniva prijedlog i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (4) Uz prijedlog treba priložiti izvadak iz matice rođenih ili drugu odgovarajuću ispravu za osobu čije se proglašenje umrlom predlaže. (5) Ako postupak nije pokrenuo državni odvjetnik, Hrvatski zavod za socijalni rad, predlagatelj iz stavka 1. ovoga članka treba učiniti vjerojatnim pravni interes za podnošenje prijedloga. (6) Ako je postupak pokrenuo član uže ili šire obitelji iz stavka 2. ovoga članka, treba priložiti i odgovarajuću ispravu ili predložiti drugi dokaz kojim dokazuje da je član obitelji nestale osobe. (7) Ako je postupak pokrenuo član šire obitelji iz stavka 2. ovoga članka, treba priložiti i odgovarajuću ispravu ili predložiti drugi dokaz kojim dokazuje da nestala osoba nema člana uže obitelji, a ako je postupak pokrenula osoba iz stavka 2. ovoga članka koja nije član uže niti šire obitelji nestale osobe, treba priložiti i odgovarajuću ispravu ili predložiti drugi dokaz kojim dokazuje da nestala osoba nema člana uže niti člana šire obitelji. (8) Član uže i šire obitelji iz ovoga članka je osoba određena zakonom kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i posebnim zakonom s njima izjednačene osobe. Članak 58. Rokovi za pokretanje postupka (1) Prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom može se podnijeti i postupak pokrenuti šest mjeseci prije isteka rokova iz članka 55. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona odnosno odmah nakon prestanka opasnosti ili rata iz članka 55. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona. (2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka odluka o proglašenju nestale osobe umrlom ne može se donijeti dok ne proteknu rokovi propisani u članku 55. stavku 1. ovoga Zakona. Članak 59. Prethodni postupak (1) Nakon što primi prijedlog sud ili javni bilježnik provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka. (2) Ako je podnesen prijedlog za proglašenje umrlom osobe koja je nestala tijekom Domovinskog rata ili u vezi s ratnim događanjima, sud ili javni bilježnik će od ministarstva nadležnog za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata pribaviti potvrdu iz Evidencije osoba nestalih u Domovinskom ratu. (3) Ako sud na osnovi podataka u prijedlogu i priloženih isprava te na drugi način prikupljenih podataka ocijeni da je vjerojatno da su pretpostavke ispunjene, postavit će nestaloj osobi privremenog zastupnika i o tome obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad ili će pozvati Hrvatski zavod za socijalni rad da mu u određenom roku imenuje posebnog skrbnika, u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuju obiteljskopravni odnosi, za zastupanje u postupku. (4) Ako ocijeni da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka, sud ili javni bilježnik će prijedlog odbaciti. (5) Ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata dužno je na zahtjev suda ili javnog bilježnika dostaviti potvrdu iz stavka 2. ovoga članka. Članak 60. Oglas (1) Ako sud ili javni bilježnik ocijene da su ispunjene osnovne pretpostavke za pokretanje postupka, objavit će oglas u kojem će naznačiti da je postupak za proglašenje nestale osobe umrlom pokrenut, navesti bitne okolnosti slučaja, pozvati nestalu osobu da se javi sudu ili javnom bilježniku, a sve druge osobe koje nešto znaju o njezinu životu da ih o tome bez odgode obavijeste te naznačiti da će sud ili javni bilježnik po isteku roka od tri mjeseca od objavljivanja oglasa odlučiti o prijedlogu. (2) Oglas se objavljuje u »Narodnim novinama« i na e-oglasnoj ploči sudova. (3) Prije objavljivanja oglasa sud ili javni bilježnik pozvati će predlagatelja da u određenom roku uplati potreban predujam, a ako predlagatelj u tom roku ne uplati predujam, smatrat će se da je prijedlog povučen. Članak 61. Ročište za izvođenje dokaza i donošenje odluke (1) Nakon isteka roka od tri mjeseca od objavljivanja oglasa, ako se nestala osoba ne javi ili se na drugi način ne sazna da je živa, sud ili javni bilježnik zakazat će ročište na koje će pozvati predlagatelja i privremenog zastupnika odnosno posebnog skrbnika nestale osobe te će izvesti potrebne dokaze. (2) Ako utvrdi da je ispunjena neka od pretpostavki iz članka 55. ovoga Zakona i da rezultati postupka pouzdano upućuju na to da nestala osoba nije živa, sud ili javni bilježnik donijet će rješenje kojim će proglasiti da je nestala osoba umrla. Ako to ne utvrdi, sud ili javni bilježnik će prijedlog odbiti kao neosnovan. (3) U rješenju kojim se nestala osoba proglašava umrlom naznačit će se dan, a po mogućnosti i sat za koji se smatra da odgovara vremenu njezine smrti. (4) Kao vrijeme smrti smatrat će se dan za koji se utvrdilo da je nestala osoba umrla odnosno dan koji nestala osoba vjerojatno nije preživjela. (5) Ako se dan smrti ne može utvrditi, smatrat će se da je smrt nastupila prvog dana nakon isteka rokova iz članka 55. ovoga Zakona. (6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako se ne može utvrditi dan smrti osobe koja je nestala tijekom Domovinskog rata ili u vezi s ratnim događanjima, smatrat će se da je smrt nastupila završetkom mjeseca kad je utvrđeno da je osoba bila živa. Članak 62. Žalba (1) Protiv rješenja kojim se nestala osoba proglašava umrlom žalbu može podnijeti privremeni zastupnik odnosno posebni skrbnik, a predlagatelj ako smatra da je vrijeme smrti nepravilno utvrđeno ili da postoje drugi razlozi zbog kojih je rješenje nepravilno ili nezakonito. (2) Žalba se podnosi sudu ili javnom bilježniku koji je donio rješenje. (3) Javni bilježnik će nakon podnesene žalbe predmet proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke. Članak 63. Upis rješenja u maticu umrlih Pravomoćno rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom dostavit će se nadležnom matičaru radi upisa u državne matice. Članak 64. Ukidanje i izmjena rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom (1) Ako se osoba koja je proglašena umrlom osobno javi sudu, sud će, nakon što utvrdi njezinu istovjetnost, ukinuti rješenje o proglašenju te osobe umrlom. (2) Ako se osoba koja je proglašena umrlom javi javnom bilježniku koji je donio rješenje o proglašenju te osobe umrlom, javni bilježnik će predmet proslijediti nadležnom sudu radi provođenja postupka i donošenja odluke. (3) Ako nakon donošenja rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sud na bilo koji način sazna da je osoba koja je proglašena umrlom živa, po službenoj dužnosti pokrenut će i provesti postupak radi ukidanja tog rješenja. (4) Sud će postupak iz stavka 3. ovoga članka provesti i na temelju prijedloga tijela ili osobe iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona. (5) Ako se nakon donošenja rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sazna da je osoba umrla nekog drugog dana, a ne onog koji se prema rješenju smatra danom smrti, sud će na prijedlog osobe koja za to ima pravni interes, državnog odvjetnika ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad provesti postupak te u pogledu datuma smrti izmijeniti prijašnje rješenje. (6) Pravomoćno rješenje o ukidanju ili izmjeni rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sud će dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u državne matice. Članak 65. Obavještavanje o pokretanju postupka za ukidanje ili izmjenu rješenja (1) O pokretanju postupka za ukidanje ili izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom sud će bez odgode obavijestiti nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad i ostavinski sud odnosno javnog bilježnika pred kojim je pokrenut ostavinski postupak iza te osobe. (2) Ako je ostavinski postupak i dalje u tijeku, ostavinski sud odnosno javni bilježnik odredit će njegov prekid do pravomoćnog završetka postupka za ukidanje odnosno izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom. (3) Ako je ostavinski postupak koji je pravomoćno dovršen obuhvaćao i nekretnine, sud koji odlučuje o ukidanju ili izmjeni rješenja naložit će upis zabilježbe postupka za ukidanje odnosno izmjenu rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom u zemljišnoj knjizi. (4) Kad sud na temelju izvedenih dokaza odbije prijedlog za ukidanje odnosno izmjenu donesenog rješenja o proglašenju nestale osobe umrlom, obavijestit će o tome nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, sud odnosno javnog bilježnika pred kojim teče ostavinski postupak i zemljišnoknjižni sud radi nastavka prekinutog postupka odnosno brisanja provedene zabilježbe postupka. (5) Ako sud ukine rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom, ukinut će i rješenje kojim joj je postavljen privremeni zastupnik odnosno poseban skrbnik iz članka 59. stavka 3. ovog Zakona, ako je to prema okolnostima slučaja potrebno. Članak 66. Dokazivanje smrti (1) Ako se smrt neke osobe ne može dokazati ispravom određenom zakonom kojim se uređuju državne matice, svaka osoba koja ima pravni interes, državni odvjetnik i Hrvatski zavod za socijalni rad mogu sudu podnijeti prijedlog da se rješenjem utvrdi smrt te osobe. (2) U postupku za dokazivanje smrti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ove glave o proglašenju nestale osobe umrlom. Članak 67. Troškovi postupka Troškove postupka za proglašenje nestale osobe umrlom i dokazivanje smrti predujmljuje i snosi predlagatelj. GLAVA II.   DOBROVOLJNA PROCJENA I PRODAJA Članak 68. Ovlaštenik za podnošenje prijedloga (1) Svatko može tražiti da se pojedine stvari u njegovu vlasništvu, drugi pojedini dijelovi njegove imovine, posebne imovinske cjeline i cjelokupna imovina javno procijene i izlože javnoj prodaji. (2) Javnu procjenu i prodaju obavljaju sud ili javni bilježnik u skladu s odredbama ovoga Zakona. (3) Javna prodaja stvari i drugih dijelova imovine iz stavka 1. ovoga članka može se provesti samo ako predlagatelj na način predviđen za utvrđivanje pripadnosti stvari odnosno drugih predmeta ovrhe ovršeniku u ovršnom postupku dokaže da mu one pripadaju. (4) Pokretnine koje se upisuju u javne upisnike mogu se javno prodati samo ako se vlasništvo predlagatelja može dokazati izvatkom iz upisnika u kojemu se vode službeni podaci o njihovu vlasništvu. (5) Prijedlog za javnu procjenu i prodaju iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti sudu ili javnom bilježniku. (6) Prijedlog za prodaju predmeta koji se ne mogu dobrovoljno prodati u sudskom postupku sud će odbaciti. (7) Javni bilježnik će javnobilježničkim zapisnikom odbiti provesti prodaju za koju ocijeni da nije dopuštena. Članak 69. Nadležnost suda (1) Za procjenu i prodaju nekretnina nadležan je općinski sud na čijem se području nalaze. (2) Za procjenu i prodaju pokretnih stvari nadležan je općinski sud kome je podnesen prijedlog. (3) Za procjenu i prodaju tražbine na predaju određene pokretne ili nepokretne stvari ili na isporuku određene količine pokretnina nadležan je općinski sud na čijem se području nalaze te stvari. (4) Za procjenu i prodaju dionica za koje je izdana isprava o dionici, za dionice za koje nije izdana isprava o dionici te udjela odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište trgovačkoga društva. (5) Za procjenu i prodaju nematerijaliziranih vrijednosnih papira odnosno dionica, obveznica, trezorskih zapisa, blagajničkih zapisa, komercijalnih zapisa, certifikata o depozitu i drugih vrijednosnih papira izdanih u seriji koji su ubilježeni na računima kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva ili druge za to ovlaštene osobe nadležan je trgovački sud na čijem se području nalazi prebivalište ili sjedište predlagatelja. (6) Za procjenu i prodaju patenta, tehničkog unapređenja ili nekog sličnog prava nadležan je trgovački sud kome je podnesen prijedlog. Članak 70. Nadležnost javnog bilježnika Prijedlog za procjenu i prodaju može se umjesto sudu nadležnom prema odredbama članka 69. ovoga Zakona podnijeti javnom bilježniku sa sjedištem na području tog suda po izboru predlagatelja. Članak 71. Primjena odredaba zakona kojim se uređuje ovrha Ako odredbama ovoga Zakona ili odredbama nekog drugog zakona nije drukčije propisano, procjena i prodaja predmeta iz članka 68. ovoga Zakona provest će se uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje ovrha o procjeni i unovčenju predmeta ovrhe. Članak 72. Procjena (1) Sud ili javni bilježnik će po službenoj dužnosti, neovisno o prijedlogu predlagatelja ili koje druge stranke odnosno sudionika u postupku, odrediti vještaka, u pravilu s liste stalnih sudskih vještaka. (2) Ako su procjenu nekih predmeta ovlaštene provoditi samo određene fizičke ili pravne osobe, procjena će se povjeriti tim osobama. (3) Predlagatelju i drugim sudionicima u postupku dostavit će se nalaz i mišljenje o vrijednosti predmeta procjene, koji svoje očitovanje mogu podnijeti u roku od 15 dana. (4) Obavljena procjena nema pravnog učinka prema osobama kojima nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku procjene. Članak 73. Prodaja bez prethodne procjene (1) Ako to predlagatelj zatraži, prodaja će se odrediti i provesti bez prethodne procjene. U tom slučaju predlagatelj je dužan naznačiti početnu i najnižu prodajnu cijenu. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako predlagatelj drukčije ne predloži, odredit će se samo jedna dražba, odnosno pokušat će se prodaja obaviti samo jednim prikupljanjem ponuda ili na drugi način na koji se obavlja unovčenje predmeta prodaje u skladu s prijedlogom. Članak 74. Uvjeti prodaje (1) U uvjetima prodaje naznačit će se da je riječ o dobrovoljnoj prodaji te da je bez utjecaja na uknjižena založna prava i uknjižene osobne služnosti koje su upisane u zemljišnu knjigu. Stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja ne prestaju dobrovoljnom prodajom nekretnine. (2) Dobrovoljna prodaja nekretnine ne utječe na prava najma i zakupa upisana u zemljišne knjige. Članak 75. Sklapanje ugovora o prodaji (1) Nakon provedene prodaje sud će sastaviti zapisnik u koji će unijeti ugovor o prodaji koji će potpisati podnositelj zahtjeva kao prodavatelj i kupac. Javni bilježnik sastavit će zapisnik na temelju kojega će sastaviti ugovor o prodaji u obliku javnobilježničkog akta koji će potpisati podnositelj zahtjeva kao prodavatelj i kupac. (2) Sud će strankama izdati ovjereni prijepis zapisnika u koji je unesen ugovor o prodaji, a javni bilježnik će strankama izdati otpravak javnobilježničkog akta o sklopljenom ugovoru o prodaji. (3) U ugovoru iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se rok i način polaganja kupovnine, vrijeme, mjesto i način predaje odnosno prijenosa predmeta prodaje kupcu te uvjeti uz koje će kupac steći vlasništvo odnosno kupljeno pravo. (4) U ugovor iz stavka 1. ovoga članka unijet će se i odredbe potrebne za provedbu prijenosa vlasništva odnosno prava u odgovarajućim javnim upisnicima na kupca. (5) Ako u ugovoru o prodaji nije drukčije određeno, kupac je dužan kupovninu položiti u roku od 60 dana od dana sklapanja ugovora, i to na račun suda, a u postupku koji provodi javni bilježnik, na posebnom računu javnog bilježnika kod banke ili druge financijske organizacije, za osnivanje i vođenje kojega vrijede posebni propisi i uvjeti. Članak 76. Troškovi (1) Troškove postupka o kojima ovisi poduzimanje radnji dobrovoljne javne procjene i prodaje prethodno podmiruje predlagatelj. (2) Troškove iz stavka 1. ovoga članka konačno snosi predlagatelj, osim ako se sudionici u postupku drukčije ne sporazumiju. (3) Ako predlagatelj ne predujmi sredstva iz stavka 1. ovoga članka u određenom roku, postupak će se obustaviti. GLAVA III.   SUDSKI I JAVNOBILJEŽNIČKI POLOG Članak 77. Predmet pologa Predmet pologa su novac, isprave i druge stvari koji se na temelju zakona, ugovora ili po nekoj drugoj osnovi mogu ili trebaju položiti kod suda ili javnog bilježnika. Članak 78. Stvarna nadležnost (1) Postupak osnivanja, upravljanja i likvidacije pologa obavlja općinski sud i javni bilježnik u skladu s odredbama ove glave, ako posebnim zakonom kojim se uređuje postupak osnivanja, upravljanja i likvidacije pologa nije drukčije određeno. (2) Kada se polog osniva u vezi s pravom društava i u vezi sa stečajnim postupkom nadležan je trgovački sud. (3) Predlagatelj može prijedlog za osnivanje pologa podnijeti sudu ili javnom bilježniku. Članak 79. Mjesna nadležnost (1) Mjesno nadležan za osnivanje sudskog pologa je sud na čijem području treba obaviti radnju osnivanja. Ako se na temelju zakona ili ugovora takvo mjesto ne može odrediti, nadležan je sud kojem je podnesen prijedlog za osnivanje sudskog pologa. (2) Prijedlog za osnivanje javnobilježničkog pologa može se podnijeti bilo kojem javnom bilježniku u Republici Hrvatskoj. Članak 80. Uvid u spis o pologu Stranke i druge osobe koje imaju opravdan interes mogu izvršiti uvid u spis o sudskom pologu ako se time neće ugroziti prava ili interesi drugih sudionika. Članak 81. Odluke i pravni lijekovi (1) O prijedlogu za osnivanje sudskog pologa i o drugim pitanjima koja se pojave tijekom postupka odlučuje rješenjem sud kojemu je prijedlog podnesen odnosno pred kojim se postupak vodi. (2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog ili ako se odlučuje o suprotnim stavovima stranaka ili sudionika u postupku. (3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka dopuštena je žalba. (4) Sud koji je odluku donio može uvažiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti ako se time ne odlučuje o suprotnim prijedlozima stranaka. U suprotnom, sud će bez odgode spis proslijediti županijskom sudu. (5) O žalbi odlučuje sudac pojedinac županijskog suda. Članak 82. Postupanje javnog bilježnika (1) Ako je prijedlog za osnivanje javnobilježničkog pologa dopušten i osnovan, javni bilježnik će o preuzimanju predmeta pologa sastaviti javnobilježnički zapisnik i stranki izdati o tome potvrdu. (2) Polog učinjen kod javnog bilježnika ima učinak sudskog pologa. (3) Ako o prijedlogu za osnivanje pologa treba prije preuzimanja predmeta pologa o tome obavijestiti druge osobe i omogućiti im da se o tome izjasne, javni bilježnik će sastaviti javnobilježnički zapisnik i izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka samo ako su sve osobe s tim suglasne. Članak 83. Pokretanje postupka (1) Prijedlog za osnivanje pologa treba sadržavati: 1. podatke koje treba sadržavati svaki podnesak 2. činjenice koje opravdavaju osnivanje pologa odnosno odluku nadležnog tijela ili osobe kojom je naloženo osnivanje pologa i treba predložiti dokaze na kojima se temelji prijedlog 3. opis predmeta pologa stvari, i to – prilikom pologa novca novčani iznos i naznaku valute – prilikom pologa vrijednosnih papira podatke koji određuju njihov sadržaj, po kojima se razlikuju od drugih istovrsnih papira i podatke o pravima koja proizlaze iz njih – prilikom pologa ostalih isprava njihov sadržaj – prilikom pologa dragocjenosti vrstu, materijal i ostala obilježja na temelju kojih se može utvrditi njihova istovjetnost i vrijednost 4. podatke o ovlaštenom primatelju i broj njegova računa. Ako je polog izvršen radi oslobođenja dužnika od obveze, treba navesti podatke o vjerovniku za koga se polog osniva, a ako nije izvjesno tko je vjerovnik, podatke o osobama koje bi mogle biti vjerovnik uz naznaku zašto dužnik svoju obvezu ne može ispuniti bez osnivanja pologa. Ako pravo vjerovnika da primi položene predmete ovisi o ispunjenju protučinidbe ili drugih uvjeta, treba navesti podatke o toj protučinidbi ili uvjetima, način na koji će se protučinidba izvršiti ili drugi uvjeti ispuniti te predložiti dokaze. Prilikom pologa za nepoznate nasljednike treba navesti ostavitelja, i ako je moguće, dan njegove smrti i mjesto posljednjeg prebivališta, uz naznaku suda ili javnog bilježnika pred kojim se ostavinski postupak vodi. (2) Novčane iznose u prijedlogu treba naznačiti brojčano i slovima. (3) Ako je prema mjerodavnim propisima radi ostvarivanja prava osnivanjem pologa potrebno objaviti oglas, prijedlogu treba priložiti dokaz da je oglas objavljen. (4) Ako je osnivanje pologa određeno odlukom nadležnog tijela, prijedlogu treba priložiti odluku u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu. Ako je riječ o odluci suda kod kojega se polog treba osnovati, dovoljno je pozvati se na broj predmeta. (5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i kad je riječ o osnivanju drugih pologa. (6) Postupak za osnivanje sudskog pologa može se pokrenuti i prijedlogom nadležnog tijela ili osobe. Članak 84. Uplate i slanje predmeta pologa prije …

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.