Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - Zakon.hr

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Građansko pravo Ovršni zakon Zakon o obveznim odnosima Zakon o nasljeđivanju Obiteljski zakon Zakon o zemljišnim knjigama Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim pitanjima Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakon o parničnom postupku Zakon o posredovanju u prometu nekretnina Zakon o koncesijama Stečajni zakon Zakon o najmu stanova Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakon o leasingu Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Zakon o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade Zakon o mjenici Zakon o osiguranju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o kamatama Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora Zakon o potrošačkom kreditiranju Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 650.2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o Zakon o međunarodnom privatnom pravu Zakon o parničnom postupku 2011-2013 Zakon o javnobilježničkim pristojbama Zakon o zakladama Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti Zakon o izvanparničnom postupku Zakon o mirnom rješavanju sporova Zakon o dostavi sudskih pismena Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr Promet Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o cestama Zakon o prijevozu u cestovnom prometu Zakon o prijevozu opasnih tvari Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu Pomorski zakonik Zakon o komunalnom gospodarstvu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu Zakon o zračnim lukama Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe Zakon o osnivanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Zakon o željeznici Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 181.2011 o pravima putnika u prijevozu autobusima Zakon o regulaciji tržišta željezničkih usluga i zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta Zakon o kombiniranom prijevozu tereta Zakon o žičarama Zakon o Hrvatskom autoklubu Zakon o Jadroliniji, Rijeka Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu Zakon o povlasticama u prometu Zakon o naplati cestarine Zakon o obveznim osiguranjima u prometu pročišćeni tekst zakona NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 na snazi od 30.12.2023. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISI Arhiva: Zakon o obveznim osiguranjima u prometu 2014-2023 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu 2013-2014 Hrvatski ured za osiguranje Centar za vozila Hrvatske Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo GLAVA I.   OPĆE ODREDBE  Članak 1.  Opća odredba Ovim se Zakonom uređuju obvezna osiguranja u prometu. Članak 1.a (NN 76/13, 155/23) Prijenos pravnih akata Europske unije (1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije: »1. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009.), 2. Direktiva (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 430, 2. 12. 2021.). (2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije: 1. Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L, 138, 30. 4. 2004.), 2. Uredba (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o prilagodbi nekih instrumenata podložnih postupku utvrđenom u članku 251. Ugovora, Odluci Vijeća 1999/468/EZ u vezi s regulatornim postupkom s kontrolom (SL L 311, 21. 11. 2008.), 3. Uredba Komisije (EU) br. 285/2010 od 6. travnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L 87, 7. 4. 2010.). (3) Kada je ovim Zakonom propisana ovlast nadzornog tijela za donošenje pravilnika, taj pravilnik donosi Upravno vijeće nadzornog tijela. Članak 2. (NN 155/23) Obvezna osiguranja u prometu (1) Obvezna osiguranja u prometu jesu: 1. osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, 2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti), 3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova (u daljnjem tekstu: vlasnika) od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima, 4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) brodice na motorni pogon (u daljnjem tekstu: brodice), odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. (2) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na prijevozna sredstva Oružanih snaga Republike Hrvatske. (3) Republika Hrvatska jamči za naknadu štete u sljedećim slučajevima: 1. za štetu koja je nastala upotrebom prijevoznog sredstva iz stavka 2. ovoga članka, 2. za štetu koja je nastala kao posljedica terorističkog čina upotrebom vozila. (4) Odredbe ovoga Zakona koje se primjenjuju na vlasnika vozila na odgovarajući način primjenjuju se i na vlasnika odnosno korisnika automatiziranog vozila (u daljnjem tekstu: vlasnik automatiziranog vozila), osim ako nije drugačije propisano odredbama ovoga Zakona. (5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako je organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo kojima je pokrivena šteta za bilo koju treću stranu, uključujući gledatelje i druge osobe, ali koja ne obuhvaća nužno štetu nanesenu vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima.  Članak 3. (NN 76/13, 155/23) Pojmovi (1) Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje: 1. automatizirano vozilo je vozilo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, a koje ispunjava uvjete iz definicije vozila u smislu ovoga Zakona, 2. boravište je boravište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, kratkotrajni boravak kako je uređeno zakonom kojim se isto uređuje u odnosu na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji te privremeno boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) (u daljnjem tekstu: Uredba 987/2009), 3. brodica je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem kako je uređeno odredbama zakona kojim se uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske čija ukupna snaga porivnih uređaja prelazi 15 kW, 4. društvo za osiguranje je: a) društvo za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja uz odobrenje nadzornog tijela, b) društvo za osiguranje iz druge države članice koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i c) društvo za osiguranje iz treće države koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana uz odobrenje nadzornog tijela, 5. država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, 6. Hrvatski ured za osiguranje je nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obveze uređeni zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i ovim Zakonom, 7. jahta je plovni objekt za šport i razonodu kako je uređeno odredbama zakona kojim se uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, 8. kamata je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku, 9. Kretski sporazum je sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih ureda za osiguranje država članica Sustava zelene karte osiguranja, 10. korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom, 11. matična država članica je matična država članica kako je uređeno zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje, 12. Multilateralni sporazum je sporazum sklopljen između nacionalnih ureda za osiguranje država članica EEA-e (Europskog gospodarskog prostora) i drugih pridruženih država po kojem se službena registarska pločica države članice u kojoj je vozilo uobičajeno stacionirano smatra dokazom o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti, 13. nacionalni ured za osiguranje je profesionalna organizacija koja je utemeljena u skladu s Preporukom br. 5 koju je 25. siječnja 1949. usvojio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, a koja okuplja društva za osiguranje koja u jednoj državi imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti, 14. nadzorno tijelo je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana posebnim zakonom, 15. nepoznato vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja, 16. neosigurano vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka za koje nije sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je trajanje osiguranja isteklo, a ugovor o osiguranju nije produžen ni u počeknom roku, 17. odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, 18. operator sustava bespilotnog zrakoplova je operator sustava bespilotnog zrakoplova kako je uređeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/947 od 24. svibnja 2019. o pravilima i postupcima za rad bespilotnih zrakoplova (Tekst značajan za EGP) (SL L 152, 11. 6. 2019.), 19. osigurana svota je iznos do kojega je osiguran imovinski interes, posebno za štete na stvarima, a posebno za štete na osobama, 20. osiguranik je osoba čiji je imovinski interes osiguran, 21. oštećena osoba je svaka osoba koja ima pravo na naknadu štete u vezi sa štetom ili ozljedom prouzročenom prijevoznim sredstvima u skladu s ovim Zakonom, 22. priključno vozilo je svako vozilo namijenjeno da ga vuče vozilo, 23. počekni rok je razdoblje od 15 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju, 24. područje država članica Sustava zelene karte osiguranja je područje država potpisnica Kretskog sporazuma, 25. područje na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano je područje države članice Multilateralnog sporazuma: a) čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira na to jesu li pločice trajne ili privremene b) u kojoj su izdane tablice osiguranja ili znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici koju vozilo nosi kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna c) u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište kada za određeni tip vozila nije potrebna registarska pločica niti tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici d) u kojoj se prometna nesreća dogodila kada vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu, 26. prebivalište je prebivalište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, stalni i privremeni boravak u odnosu na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji te boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009, 27. prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, brodica odnosno jahta, 28. prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva, 29. sigurnosni operator je osoba izvan automatiziranog vozila kojeg prati telekomunikacijskom vezom te je dužna odobriti ili odabrati alternativni vozački manevar, 30. sigurnosni vozač je osoba unutar automatiziranog vozila koja je odgovorna za njegov nadzor tijekom testiranja i u mogućnosti je preuzeti dinamičku kontrolu, 31. treća država je država koja nije Republika Hrvatska odnosno druga država članica, 32. ugovaratelj osiguranja je osoba koja je s društvom za osiguranje sklopila ugovor o osiguranju, 33. upotreba vozila je svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu, 34. vozač je osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom, 35. vozilo je: a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s: – najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h ili – najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h, b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz podtočke (a) ove točke, bilo ono spojeno bilo ne. Iznimno od podtočki a) i b) ove točke, invalidska kolica isključivo namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne smatraju se vozilom navedenim u ovom Zakonu. 36. Zelena karta osiguranja je međunarodna isprava o osiguranju od automobilske odgovornosti izdana po ovlasti nacionalnog ureda za osiguranje kao dokaz o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti na području država članica Sustava zelene karte osiguranja, a može biti otisnuta na zelenom ili na bijelom papiru odnosno predočena u digitalnom formatu.  Članak 4. (NN 155/23) Dužnost sklapanja i obnove osiguranja  (1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi. (2) Ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrirati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema ovome Zakonu obvezno. (3) Ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji ili na temelju obveze iz drugog primjenjivog propisa, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovoga Zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva. (4) Dužnost sklapanja i obnove obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ne odnosi se na vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe i zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima. (5) Ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu čije je sklapanje obvezno sukladno odredbama ovoga Zakona i primjenjivim propisima Europske unije. (6) Vlasnik automatiziranog vozila dužan je sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona za upotrebu automatiziranog vozila, a navedeno osiguranje uključuje i odgovornost sigurnosnog operatora tog vozila i sigurnosnog vozača u testnoj fazi.  Članak 5. Suosigurane osobe  Osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene su i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u upotrebi prijevoznog sredstva.  Članak 6. (NN 76/13, 155/23) Obveze vozača  (1) Vozač je obvezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe. (2) Vozač je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o osiguranjima, koji su sukladno ovome Zakonu obvezni, dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, a i vozač i svi sudionici prometne nesreće su dužni aktivno surađivati s osigurateljem pri utvrđivanju odgovornosti za štetu i omogućiti provođenje izvida štete na vozilu. (3) U slučaju automatiziranog vozila ovlaštena službena osoba provjerava postojanje ugovora o obveznom osiguranju uvidom u informacijski sustav. (4) Vlasnik automatiziranog vozila je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o obveznom osiguranju iz ovoga Zakona te relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila, a navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, kao i na zahtjev tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona. (5) Proizvođač automatiziranog vozila dužan je dostaviti podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva, na zahtjev vlasnika tog vozila, osiguratelja, oštećene osobe, tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.  Članak 7. Dužnost dostavljanja podataka o prometnoj nesreći  Tijela ovlaštena za nadzor u prometu i pravosudna tijela te druga tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće, odnosno koja raspolažu podacima vezanim uz prometnu nesreću (zdravstvene ustanove, zavodi koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja i druga tijela) omogućit će društvima za osiguranje, odnosno Hrvatskom uredu za osiguranje pristup podacima o prometnoj nesreći potrebnim za rješavanje odštetnog zahtjeva.  Članak 8. (NN 76/13, 155/23) Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak  (1) Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje. (2) Društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju ako ponuditelj prihvaća uvjete pod kojima društvo za osiguranje provodi tu vrstu osiguranja. (3) Uvjeti za osiguranje sastavni su dio ugovora o osiguranju te ih je društvo za osiguranje pri sklapanju ugovora o osiguranju dužno uručiti ugovaratelju osiguranja. (4) Uvjetima za osiguranje utvrđuju se odnosi između ugovornih strana koji nisu ili nisu u potpunosti utvrđeni ovim Zakonom. (5) Obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju počinje po isteku 24-tog sata dana koji je u ispravi o osiguranju naveden kao početak osiguranja, a prestaje po isteku 24-tog sata koji je u ispravi o osiguranju naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno. (6) Kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju se nakon isteka ugovora o osiguranju za najviše 15 dana (počekni rok) ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju. (7) Ako se u počeknom roku iz stavka 6. ovoga članka dogodi osigurani slučaj, ugovaratelj osiguranja obvezan je platiti premiju osiguranja za cijelu sljedeću godinu osiguranja. (8) Ako u počeknom roku iz stavka 6. ovoga članka ugovaratelj osiguranja sklopi ugovor o osiguranju s drugim društvom za osiguranje, prethodni osiguratelj ima pravo na premiju osiguranja za razdoblje do dana sklapanja ugovora o osiguranju s drugim društvom za osiguranje, i to razmjerno razdoblju njegova osigurateljnog pokrića. (9) Ako društvo za osiguranje utvrdi da je vlasniku vozila isteklo osigurateljno pokriće, dužno je o tome obavijestiti nadležno tijelo unutarnjih poslova u roku od 15 dana, od dana saznanja da je osigurateljno pokriće isteklo. (10) Ako društvo za osiguranje utvrdi da je vlasniku prijevoznog sredstva isteklo osigurateljno pokriće, dužno je o tome obavijestiti Informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje u roku od 15 dana, od dana saznanja da je osigurateljno pokriće isteklo.  (11) Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno cjenicima premija osiguranja. Članak 9. Teritorijalna valjanost osiguranja  (1) Ugovor o osiguranju za obvezna osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 1. i 4. ovoga Zakona mora pokrivati štete nastale na području Republike Hrvatske. (2) Ugovor o osiguranju za obvezno osiguranje iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona mora pokrivati štete nastale na području Republike Hrvatske i teritoriju država članica Sustava zelene karte osiguranja. (3) Osigurateljno pokriće za obvezno osiguranje iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona odnosi se na područje Republike Hrvatske i područje država članica Sustava zelene karte osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno.  Članak 10. (NN 75/09, 76/13) Izvještavanje nadzornog tijela o uvjetima i cjenicima premija osiguranja  (1) Društvo za osiguranje dužno je obavijestiti nadzorno tijelo o uvjetima osiguranja koje koristi za osiguranja iz članka 2. ovoga Zakona najkasnije 60 dana prije njihove primjene i to u svrhu provjere jesu li sukladni s propisima, osiguravateljskim načelima i pravilima struke. Društvo za osiguranje dužno je oblikovati premije osiguranja na temelju aktuarskih metoda i načela tako da omogućuju trajno ispunjavanje svih obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju uključivo i formiranje dostatnih tehničkih pričuva za navedeno osiguranje. Nadzorno tijelo može tražiti od društva za osiguranje dostavu cjenika premija, tehničkih podloga i ostalih elemenata korištenih za izračun premija osiguranja, a u svrhu provjere jesu li usklađeni s propisima Republike Hrvatske. Članak 11. Pravo oštećene osobe na podnošenje neposrednog zahtjeva  (1) Odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. (2) Ako oštećena osoba podnese odštetni zahtjev neposredno odgovornom osiguratelju, u odgovoru na takav zahtjev odgovorni osiguratelj ne može isticati prigovore koje bi na temelju zakona ili ugovora o osiguranju mogao istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja zakona ili ugovora o osiguranju. (3) Društva za osiguranje mogu sklopiti sporazum prema kojem odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti može rješavati društvo za osiguranje kod kojeg je oštećena osoba sklopila ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.  Članak 12. (NN 76/13, 152/14, 155/23) Postupak i rokovi za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe  (1) Odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to: – obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili – utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio. (2) Obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke. (3) Odgovorni osiguratelj dužan je, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njezinim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka. (4) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom. (5) Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva. (6) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. (7) U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala. (8) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će detaljnije propisati način rješavanja odštetnog zahtjeva, sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, evidentiranja odštetnih zahtjeva te informiranje oštećene osobe o obvezama odgovornog osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva iz ovoga članka.  SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda, Presuda Članak 13. (NN 76/13) Mjere nadzornog tijela  (1) Nadzorno tijelo može društvu za osiguranje koje krši odredbe ovoga Zakona izreći jednu ili više primjerenih mjera, a koje mogu biti: 1. opomena, 2. rješenje za otklanjanje utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti, 3. javno objavljivanje informacije o nekorektnim postupcima odgovornog osiguratelja na njegov trošak, 4. oduzimanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave, 5. privremeno ili stalno oduzimanje dozvole za obavljanje poslova obveznih osiguranja u prometu u kojima su teže prekršene odredbe ovoga Zakona, 6. podnošenje optužnog prijedloga, 7. drugu primjerenu mjeru ili mjere koje nadzorno tijelo ocijeni potrebnim. (2) Prilikom određivanja nadzorne mjere nadzorno tijelo uzet će u obzir: 1. težinu, odnosno posljedicu neizvršavanja ili nepravodobnog izvršavanja obveza društva za osiguranje, 2. stupanj ugrožavanja stabilnosti tržišta osiguranja, 3. dosadašnje slučajeve i stupnjeve utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju društva za osiguranje, 4. pokazanu spremnost uprave društva za osiguranje da otkloni utvrđene nepravilnosti u poslovanju društva za osiguranje, 5. težinu, odnosno posljedicu utvrđene nezakonitosti, odnosno nepravilnosti.  Članak 14. (NN 155/23) Subrogacijski zahtjevi društava za osiguranje  Društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.  Članak 15. (NN 76/13, 152/14, 155/23) Primjena pojedinih odredbi ovoga Zakona na Hrvatski ured za osiguranje  (1) Odredbe članka 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona koje se odnose na društvo za osiguranje na odgovarajući se način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, iznosi za naknadu štete kada je nadležan Hrvatski ured za osiguranje isplaćuju se iz Garancijskog fonda. (3) Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran u skladu s ovim Zakonom, pri čemu Hrvatski ured za osiguranje odgovara za postupanje člana kojem su povjerene te aktivnosti, kao da je tu obradu i naknadu štete sam izvršio.  Članak 16. (NN 76/13) Statistički i drugi podaci  (1) Društva za osiguranje i Hrvatski ured za osiguranje dužni su prikupljati, obrađivati i voditi statističke i druge podatke o osiguranjima iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona. (2) Statistički podaci iz stavka 1. ovoga članka osobito su podaci o osiguranicima, štetnim događajima, procjeni i likvidaciji šteta. Podaci o štetama vode se odvojeno za štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja te uništenja ili oštećenja stvari. (3) Društva za osiguranje i Hrvatski ured za osiguranje dužni su podatke iz stavka 1. ovoga članka obrađivati primjenom statističkih standarda osiguranja, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka i propisima o zaštiti podataka. (4) Hrvatski ured za osiguranje propisuje sadržaj i oblik podataka iz stavka 1. ovoga članka te način i rokove dostavljanja podataka. (5) Hrvatski ured za osiguranje dužan je podatke iz stavka 1. ovoga članka dostaviti nadzornom tijelu i ministarstvu nadležnom za financije na njihov zahtjev. (6) Hrvatski ured za osiguranje dostavlja nacionalnim uredima država članica ili trećih država članica Sustava zelene karte, neovisno o obvezi osiguranja iz članka 22. ovoga Zakona, sljedeće: 1. podatak o području Republike Hrvatske na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano i njegovoj registarskoj pločici, ako postoji, 2. podatak o osiguranju vozila, u pravilu naveden na zelenoj karti koju ima korisnik vozila, ako to zahtijeva država članica na čijem je području vozilo uobičajeno stacionirano. (7) Hrvatski ured za osiguranje obvezan je podatke iz stavka 6. ovoga članka dostaviti nacionalnom uredu za osiguranje država članica ili trećih država članica Sustava zelene karte, na njihov zahtjev. GLAVA II.   OSIGURANJE PUTNIKA U JAVNOM PROMETU OD POSLJEDICA NESRETNOG SLUČAJA   Članak 17. (NN 76/13, 155/23) Obveza sklapanja ugovora o osiguranju (1) Vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. (2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka dužni su sklopiti: 1. vlasnici autobusa kojima se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu, 2. vlasnici autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla te autobusa kojim se prevoze turisti, 3. vlasnici taksi i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem, 4. vlasnici automatiziranih vozila, 5. vlasnici tračnih vozila za prijevoz putnika, 6. vlasnici brodica i jahti u pomorskoj plovidbi, svih vrsta riječnih i jezerskih plovila, uključujući skele i splavi koje na redovitim linijama slobodno prevoze putnike, uključujući krstarenje i prijevoz turista, 7. vlasnici svih vrsta brodica i jahti, plovila i čamaca unutarnje plovidbe koji se iznajmljuju s najmanje jednim članom posade, 8. zračni prijevoznici, odnosno operatori zrakoplova kojima se obavlja prijevoz osoba i stvari u javnom zračnom prometu, 9. vlasnici svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu prijevoza prevoze putnici u javnom prometu.  Članak 18. (NN 155/23) Putnici u prijevoznom sredstvu  (1) Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. (2) Putnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju. Članak 19. (NN 155/23) Obveza društva za osiguranje i osigurana svota  (1) Obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije određena viša osigurana svota. (2) Najniža osigurana svota po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz članka 17. ovoga Zakona za prijevozno sredstvo iz članka 17. stavka 2. točke 1. do 8. ovoga Zakona po jednom putniku iznosi: – za slučaj smrti                       5300,00 eura, – za slučaj trajnog invaliditeta   10.610,00 eura. (3) Vlada Republike Hrvatske svakih pet godina od stupanja na snagu ovoga Zakona na prijedlog nadzornog tijela preispituje iznose iz stavka 2. ovoga članka te, po potrebi, donosi odluku o povećanju istih prema indeksu potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku, s tim da smanjenje predmetnoga indeksa neće imati utjecaja na visinu osiguranih iznosa. (4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.  Članak 20. Pravo na naknadu štete  (1) Putnik kojemu se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. (2) Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik prijevoznog sredstva koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu, u naknadu štete koja pripada oštećenoj osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne uračunava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu.  Članak 21. Naknada štete neosiguranim putnicima  Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika sukladno odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, u slučaju da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje. SUDSKA PRAKSA: Presuda, Presuda GLAVA III.   OSIGURANJE VLASNIKA VOZILA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE NANESENE TREĆIM OSOBAMA Članak 22. (NN 76/13, 155/23) Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, osigurateljno pokriće i izdavanje potvrde o odštetnim zahtjevima  (1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju upotrebe vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to: – vozilo koje se može samo uravnotežiti, – monocikl s motornim ili električnim pogonom, – romobil s motornim ili električnim pogonom. (2) Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga. (3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. (4) Ako vlasnik vozila namjerava upotrijebiti vozilo u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, a organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. ovoga Zakona, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti iz stavka 1. ovoga članka koji mora obuhvaćati i odgovornost za štetu koju takvom upotrebom može nanijeti bilo kojoj trećoj strani uključujući gledatelje i druge osobe. (5) Osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta. (6) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila. (7) Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila. (8) Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 6. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegova osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti, a ako je vučno ili priključno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova ostvaruje se od Hrvatskog ureda za osiguranje u skladu s člancima 29. i 30. ovoga Zakona. (9) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svoga osiguranika izdati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti toga osiguranika ili potvrdu o nepostojanju takvih zahtjeva. (10) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka mora pokrivati razdoblje od najmanje posljednjih pet godina postojanja osigurateljnog pokrića, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. (11) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka izrađuje se u skladu s predloškom te potvrde čiji je oblik i sadržaj provedbenim aktom utvrdila Europska komisija, a koji sadržava sljedeće informacije: 1. identitet društva za osiguranje ili tijela koje izdaje potvrdu o odštetnim zahtjevima, 2. identitet ugovaratelja osiguranja, uključujući njegove podatke za kontakt, 3. osigurano vozilo i njegov identifikacijski broj vozila, 4. datum početka i datum isteka osiguravateljnog pokrića vozila, 5. broj odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama koji su podmireni na temelju ugovora o osiguranju ugovaratelja osiguranja u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o odštetnim zahtjevima, uključujući datum svakog odštetnog zahtjeva, 6. dodatne informacije koje su relevantne u skladu s pravilima ili praksama koje se primjenjuju u državama članicama. (12) Ako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz stavka 1. ovoga članka ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima, dužno je na svojim internetskim stranicama objaviti način na koji ih upotrebljava. (13) Društvo za osiguranje dužno je s potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju osiguranja zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice prebivališta. (14) Društva za osiguranje ne smiju zahtijevati ni od jedne oštećene osobe iz ovoga članka da plaća iznos samopridržaja (franšize). (15) Ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se, ovisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 23. (NN 76/13, 152/14, 155/23) Isključenje iz osiguranja  (1) Po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema: 1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača, 2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima, 3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata, 4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata, 5. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata, 6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala: – zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala, – zbog ratnih operacija ili pobuna, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem, – od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji, 7. vozač vozila koji sudjeluje u aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ni vlasnik vozila koje se upotrebljava u tim aktivnostima u slučaju štete nastale upotrebom vozila u tim aktivnostima.  (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila i putnika u automatiziranom vozilu. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 24. (NN 76/13, 152/14, 155/23) Naknada štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja  (1) Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima: 1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno, 2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje, 3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane upotrebe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske, 4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je: – popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete, – obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju u slučaju prometne nesreće u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, 5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno, 6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata, 7. ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu kako je to propisano zakonom kojim se uređuju kaznena djela za koje je donesena pravomoćna sudska presuda. (2) Iznimno od stavka 1. točke 4. ovoga članka, osigurana osoba ne gubi pravo iz osiguranja ako je privremeno napustila mjesto nesreće sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama. (3) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. (4) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.  (5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila, sigurnosnog vozača i sigurnosnog operatora. SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 25. (NN 155/23) Naknada štete u slučaju neovlaštene vožnje  (1) Ako je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona. (2) Neovlaštenim vozačem smatra se osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s upotrebom vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed. (3) Ako je šteta prouzročena ukradenim automatiziranim vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. (4) Ako je štetu prouzročio neovlašteni sigurnosni operator, neovlašteni sigurnosni vozač ili neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila ili neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. (5) Neovlaštenim sigurnosnim operatorom i neovlaštenim sigurnosnim vozačem u smislu ovoga Zakona smatraju se osobe koje bez ovlaštenja vlasnika automatiziranog vozila obavljaju funkciju sigurnosnog operatora automatiziranog vozila ili funkciju neovlaštenog sigurnosnog vozača. (6) Neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je softver koji nije odobren od strane proizvođača automatiziranog vozila ili nije verzija čiju upotrebu preporuča proizvođač automatiziranog vozila. (7) Neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je softver koji je primijenjen protivno uputama proizvođača automatiziranog vozila ili od strane osobe koja nije proizvođač automatiziranog vozila ili osoba koju je on za to ovlastio. (8) Društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova.  Članak 26. (NN 76/13, 155/23) Obveza društva za osiguranje i osigurana svota  (1) Obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 22. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovoren viši iznos. (2) Prestalo važiti. (3) Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna šteta je veća od iznosa iz stavka 8. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju, a prednost u redoslijedu namirenja štete imaju oštećene fizičke osobe. (4) Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onoga koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer unatoč poduzetim mjerama nije moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 8. ovoga članka. (5) Društvo za osiguranje kod kojega se vlasnik vozila osigurao od automobilske odgovornosti, dužno je štetu koja je upotrebom vozila nanesena u državama članicama Sustava zelene karte osiguranja, a koja je viša od iznosa iz stavka 2. ovoga članka, nadoknaditi do iznosa određenog propisima o obveznom osiguranju države u kojoj je šteta nastala. (6) Prestalo važiti. (7) Prestalo važiti. (8) Najniža osigurana svota temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti određuje se u sljedećim iznosima: 1. u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja u iznosu od 6.450.000,00 eura po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba, ili 1.300.000,00 eura po oštećenoj osobi, 2. u slučaju uništenja ili oštećenja stvari u iznosu od 1.300.000,00 eura po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba. (9) Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku o promjeni osigurane svote iz stavka 8. ovoga članka sukladno iznosima utvrđenim u delegiranim aktima Europske komisije o usklađenosti iznosa najniže osigurane svote s harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) utvrđenim na temelju Uredbe (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena i indeksu cijena stambenih objekata i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/98 (SL L 135, 24. 5. 2016.). SUDSKA PRAKSA: Presuda 8. Odluka o povećanju najniže osigurane svote temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti Članak 27. (NN 76/13) Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja  (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.  (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje. Članak 28. Promjena vlasnika vozila  (1) Ako se za vrijeme trajanja osiguranja promijeni vlasnik vozila, prava i obveze iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prenose se na novog vlasnika, i traju do isteka trajanja osiguranja uključujući i prava i obveze iz članka 8. ovoga Zakona. (2) Tijela ovlaštena za registraciju vozila dužna su o promjeni podataka u evidenciji o registriranim vozilima u roku od osam dana obavijestiti Hrvatski ured za osiguranje.  Članak 29. (NN 76/13) Naknada štete nastale upotrebom neosiguranog vozila  (1) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (2) Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom neregistriranog i neosiguranog vozila preuzetog u drugoj državi članici kojem je odredište Republika Hrvatska u roku najviše 30 dana nakon isporuke vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (3) U slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona. (4) Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. (5) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.  SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 30. (NN 155/23) Naknada štete nastale upotrebom nepoznatog vozila  (1) Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. (2) Oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona. (3) Oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari do iznosa iz stavka 2. ovoga članka propisanog za štete na stvarima i uz samopridržaj u iznosu od 500,00 eura ako je Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nesreće nadoknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje. (4) Ako se pronađe vozilo čijom je upotrebom nanesena šteta te se utvrdi odgovorni osiguratelj, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od odgovorne osobe odnosno od odgovornog osiguratelja, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.  SUDSKA PRAKSA: Presuda Članak 31. (NN 155/23) Prava oštećene osobe u slučaju otvaranja postupka likvidacije ili stečaja nad društvom za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj  (1) Oštećena osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj može podnijeti odštetni zahtjev izravno Hrvatskom uredu za osiguranje za isplatu naknade štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede, koje su prouzročene vozilom čija upotreba je osigurana od strane društva za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, od trenutka kada se: 1. nad društvom za osiguranje otvori stečajni postupak rješenjem nadležnog suda koje se objavljuje u »Narodnim novinama«, 2. nad društvom za osiguranje otvori postupak likvidacije rješenjem nadzornog tijela koje se objavljuje u »Narodnim novinama«. (2) U slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete iz Garancijskog fonda do primjenjive granice obveze osiguranja koja ne može biti niža od one propisane člankom 26. stavkom 8. ovoga Zakona, u skladu s člankom 44. ovoga Zakona iz doprinosa uplaćenih na temelju članka 45. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Osim javne objave odluke nadležnog tijela o početku postupka iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje o toj odluci odmah obavještava sva ekvivalentna tijela u državama članicama koja su ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama zbog otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje. (4) Po primitku odštetnog zahtjeva Hrvatski ured za osiguranje obavješćuje odgovorno društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji ili njegova stečajnog upravitelja ili likvidatore da je od oštećene osobe primio odštetni zahtjev. (5) Društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji iz prethodnog stavka, ili njegov stečajni upravitelj ili likvidator obavješćuju Hrvatski ured za osiguranje kada zaprime odštetni zahtjev i kada isplaćuju naknadu ili odbijaju odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primio i Hrvatski ured za osiguranje. (6) Hrvatski ured za osiguranje na temelju informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećena osoba dostavila na njegov zahtjev, oštećenoj osobi mora dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji mu je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev tako da oštećenoj osobi daje: 1. pisanu obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka, da odštetni zahtjev nije osporen i da je visina štete djelomično ili u potpunosti procijenjena 2. pisan utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ako utvrdi da nije odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka ili ako je odgovornost sporna ili nije jasno utvrđena ili pak visina štete nije u potpunosti procijenjena. (7) U obrazloženoj ponudi i utemeljenom odgovoru iz stavka 6. ovoga članka mora biti navedeno pravo oštećene osobe na podnošenje prigovora na koji je Hrvatski ured za osiguranje dužan odgovoriti u roku od 30 dana od zaprimanja prigovora i postupak izvansudskog rješavanja naknade štete te pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Hrvatskog ureda za osiguranje iz ovoga članka. (8) Ako se naknada štete duguje u skladu sa stavkom 6. točkom 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete oštećenoj osobi bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je oštećena osoba pisano prihvatila obrazloženu ponudu za naknadu štete iz stavka 6. točke 1. ovoga članka, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelomično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvaćanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete. (9) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je i dužan, u postupku iz ovoga članka, pravodobno surađivati s tijelima koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje u njihovoj državi članici uključujući društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, njegovim stečajnim upraviteljem ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim tijelima, a takva suradnja uključuje traženje, primanje i pružanje informacija, među ostalim, o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju osobe odgovorne za prometnu nesreću, kada je to potrebno. (10) Iznimno od stavaka 1. do 9. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od osobe ili osoba koje su odgovorne za prometnu nesreću i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u vezi s istom prometnom nesrećom, a u slučaju isplate štete tijekom provođenja likvidacijskog postupka ima pravo na naknadu od društva za osiguranje nad kojim se provodi likvidacijski postupak i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova, a ako je nad društvom za osiguranje otvoren stečaj, ima pravo na naknadu tih iznosa iz stečajne mase društva za osiguranje. (11) U postupku nadoknade, u mjeri u kojoj je Hrvatski ured za osiguranje pružio naknadu za pretrpljenu štetu ili ozljedu, a još nije primio nadoknadu, na njega se prenose prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ili prema odgovornom društvu za osiguranje, pri čemu se prava oštećene osobe prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ne prenose na Hrvatski ured za osiguranje, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo odgovorno društvo za osiguranje u skladu s propisima koji se primjenjuju na postupak stečaja ili likvidacije društva za osiguranje. (12) Hrvatski ured za osiguranje ne smije imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete osim onih predviđenih ovim Zakonom niti smije isplatu naknade štete učiniti podložnom zahtjevu da oštećena osoba dokaže da odgovorna pravna ili fizička osoba nije u mogućnosti …