Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije - Zakon.hr

Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 Povezani zakoni Porezi i carine Zakon o porezu na promet nekretnina Zakon o osobnom identifikacijskom broju Zakon o porezu na dohodak Zakon o porezu na dobit Opći porezni zakon Zakon o računovodstvu Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke Zakon o carinskoj službi Zakon o financijskom inspektoratu Republike Hrvatske Zakon o proračunu Zakon o igrama na sreću Zakon o doprinosima Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o poreznoj upravi Zakon o fiskalnoj odgovornosti Zakon o mjerama naplate poreznog duga uzrokovanoga gospodarskom krizom Zakon o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju Zakon o trošarinama Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom Zakon o posebnom porezu na motorna vozila Zakon o naplati poreznog duga fizičkih osoba Zakon o posebnom porezu kavu i bezalkoholna pića Zakon o transparentnosti tokova javnih sredstava Zakon o poreznom savjetništvu Zakon o naplati poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija Zakon o brdsko-planinskim područjima Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije Carinski zakonik EU Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza Zakon o lokalnim porezima Zakon o porezu na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila Zakon o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998 Zakon o porezu na dodanu vrijednost Zakon o naplati dospjelih a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava Zakon o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/1238 o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP) Zakon o olakšavanju uporabe financijskih i drugih informacija u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja ili progona teških kaznenih djela Zakon o dodatnom porezu na dobit Zakon o minimalnom globalnom porezu na dobit Zakon o Središnjem registru stanovništva Zakon o fiskalizaciji Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unijeNN 40/16, 52/25 na snazi od 29.03.2025. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISICarinski zakonik EUArhiva:Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije 2016-2025Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije 2013-2016Ministarstvo financijaCarina DIO PRVI   UVODNE ODREDBE POGLAVLJE I.  PREDMET UREĐENJA I OBUHVAT PRIMJENE Članak 1. Predmet propisa Ovim se Zakonom uređuje provedba carinskog zakonodavstva donesenog na razini Europske unije (u daljnjem tekstu: Unija) koji državama članicama daje ovlaštenje da nacionalnim zakonodavstvom urede pojedina pitanja iz područja carinskog zakonodavstva čije uređenje nije u nadležnosti Unije. Članak 2. (NN 52/25) Propisi doneseni na razini Unije (1) U smislu ovoga Zakona carinsko zakonodavstvo doneseno na razini Unije obuhvaća sljedeće propise: 1. Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10. 10. 2013., str. 1; Ispravak SL L 287, 29. 10. 2013., str. 90 i Ispravak SL L 70, 14. 3. 2015., str. 64; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 952/2013) 2. Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29. 12. 2015., str. 1; Ispravak SL L 87, 2. 4. 2016., str. 35; u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) br. 2015/2446) 3. Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29. 12. 2015., str. 558; Ispravak SL L 87, 2. 4. 2016., str. 35; u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2015/2447) 4. Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/341 оd 17. prosinca 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijelaznih pravila za određene odredbe Carinskog zakonika Unije dok odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni te o izmjeni Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (SL L 69, 15. 3. 2016., str. 1) 5. Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/481 od 1. travnja 2016. o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 87, 2. 4. 2016., str. 24) 6. Uredbu Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 324, 10. 12. 2009., str. 23; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EZ) br. 1186/2009) 7. Uredbu Komisije (EEZ) br. 3915/88 od 15. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu članka 63.c Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 347, 15. 12. 1988., str. 55) 8. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1224/2011 od 28. studenoga 2011. za potrebe primjene članaka 66. do 73. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carine u Zajednici (SL L 314, 29. 11. 2011., str. 14), posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 519/2013 od 21. veljače 2013. o prilagodbi određenih uredbi i odluka u području slobode kretanja robe, slobode kretanja osoba, prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, prava trgovačkih društava, politike tržišnog natjecanja, poljoprivrede, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, ribarstva, prometne politike, energetike, oporezivanja, statistike, socijalne politike i zapošljavanja, zaštite okoliša, carinske unije, vanjskih odnosa te vanjske, sigurnosne i obrambene politike zbog pristupanja Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013., str. 74) 9. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1225/2011 od 28. studenoga 2011. za potrebe primjene članaka od 42. do 52., 57. i 58. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 314, 29. 11. 2011., str. 20), posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 519/2013 od 21. veljače 2013. o prilagodbi određenih uredbi i odluka u području slobode kretanja robe, slobode kretanja osoba, prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, prava trgovačkih društava, politike tržišnog natjecanja, poljoprivrede, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, ribarstva, prometne politike, energetike, oporezivanja, statistike, socijalne politike i zapošljavanja, zaštite okoliša, carinske unije, vanjskih odnosa te vanjske, sigurnosne i obrambene politike zbog pristupanja Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013., str. 74) 10. Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7. 9. 1987., str. 1), posljednji put izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 2015/1754 оd 6. listopada 2015. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 285, 30. 10. 2015., str. 1) 11. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 80/2012 od 31. siječnja 2012. o izradi popisa bioloških ili kemijskih tvari predviđenog u članku 53. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 29, 1. 12. 2012., str. 33), posljednji put izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 197/2013 od 7. ožujka 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 80/2012 o izradi popisa bioloških ili kemijskih tvari predviđenog u članku 53. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 65, 8. 3. 2013., str. 15) 12. Uredbu Vijeća (EU) br. 479/2013 od 13. svibnja 2013. o izuzimanju od obveze podnošenja ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija za robu Unije koja se prevozi preko neumskog koridora (SL L 139, 25. 5. 2013., str. 1; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 479/2013) 13. Provedbenu odluku Komisije 2014/255/EU od 29. travnja 2014. o donošenju programa rada za Carinski zakonik Unije (SL L 134, 7. 5. 2014., str. 46) 14. međunarodne sporazume koji sadrže carinske odredbe, u mjeri u kojoj se primjenjuju u Uniji 15. Uredbu (EU) 2022/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2022. o uspostavi okruženja jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu i izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 (SL L 317, 9. 12. 2022., str. 1; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2399). (2) Ovim se Zakonom uređuje i provedba zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva, koje obuhvaća: 1. Uredbu (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29. 6. 2013., str. 15; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 608/2013) 2. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1352/2013 od 4. prosinca 2013. o uspostavi obrazaca utvrđenih Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 341, 18. 12. 2013., str. 10). (3) Carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije i zakonodavstvom Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva smatraju se i propisi kojima se mijenjaju, dopunjuju ili zamjenjuju propisi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka te drugi propisi kojima se na bilo koji način uređuje carinsko postupanje u svezi s robom u putničkom i robnom prometu. (4) Svako upućivanje na odredbe propisa iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka koji su stavljeni izvan snage nakon stupanja na snagu ovoga Zakona tumači se u skladu s korelacijskim pravilima propisa koji su te odredbe stavili izvan snage. Članak 3. Područje primjene (1) Područje primjene ovoga Zakona je teritorij Republike Hrvatske pod suverenitetom Republike Hrvatske sukladno Ustavu Republike Hrvatske. (2) Ovaj se Zakon na jednak način primjenjuje na cjelokupnom području primjene iz stavka 1. ovoga članka, ako međunarodnim ugovorom, zakonodavstvom Unije, ovim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Članak 4. Carinsko tijelo u Republici Hrvatskoj Carinsko tijelo u Republici Hrvatskoj nadležno za primjenu odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, odredbi zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovoga Zakona je Ministarstvo financija, Carinska uprava (u daljnjem tekstu: Carinska uprava). Članak 4.a (NN 52/25) Nacionalno tijelo u Republici Hrvatskoj za jedinstveno sučelje za carinu U provedbi Uredbe (EU) 2022/2399, nacionalno tijelo u Republici Hrvatskoj nadležno za uspostavu i rad nacionalnog okruženja jedinstvenog sučelja za carinu u okviru jedinstvenog sučelja Unije za carinu (EU CSW-CERTEX) je Carinska uprava. Članak 5. Druga javna davanja koja se naplaćuju za robu koja se uvozi ili izvozi Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju i na druga javna davanja koja sukladno posebnim propisima Carinska uprava naplaćuje za robu koja se uvozi u carinsko područje Unije ili izvozi iz carinskog područja Unije (u daljnjem tekstu: druga javna davanja). Članak 6. Pojmovna određenja (1) Ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju značenje pojmova definiranih Uredbom (EU) br. 952/2013 i odredbama koje ga dopunjuju ili provode, donesenim na razini Unije te zakonodavstvom Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva. (2) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja: 1. roba su sve stvari koje se mogu razvrstati u Carinsku tarifu, uključujući i sve pokretne stvari koje se mogu klasificirati sukladno posebnim propisima 2. carinski ured je ustrojstvena jedinica Carinske uprave koja je sukladno posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave nadležna za primjenu carinskog zakonodavstva. Pojam carinskog ureda obuhvaća i Središnji ured Carinske uprave. (3) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak 7. Granični prijelazi (1) Unos robe u carinsko područje Unije i iznošenje robe iz carinskog područja Unije dopušten je samo preko graničnih prijelaza: 1. koji su sukladno posebnim propisima određeni kao granični prijelazi preko kojih se obavlja robni ili putnički promet u skladu s carinskim ili drugim propisima i 2. u vrijeme kada su otvoreni za promet. (2) Ako je zbog sigurnosti, javnog reda ili zaštite zdravlja ljudi i životinja ili opće sigurnosti unos ili iznošenje robe ograničen propisima kojima se određuju zabrane i ograničenja, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da se unos ili iznošenje robe obavlja samo preko određenih graničnih prijelaza. (3) Unos i iznošenje robe za koju je obvezan zdravstveno-sanitarni, veterinarski, fitosanitarni te drugi inspekcijski ili posebni nadzor dozvoljen je samo preko onih graničnih prijelaza koji su posebnim propisima određeni za unos i iznošenje takve robe. (4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u skladu s međunarodnim ugovorima ili na temelju posebnih zakona može se dozvoliti unos i iznošenje robe i izvan graničnih prijelaza. Članak 8. Službeno mjesto (1) Prostor službenog mjesta za pojedine radnje, odnosno carinske formalnosti je prostor carinskog ureda određen kao prostor za podnošenje robe i provedbu carinskog nadzora te primjenu carinskih i drugih propisa iz nadležnosti Carinske uprave (u daljnjem tekstu: službeno mjesto). (2) Kao službeno mjesto mogu se odobriti poslovne prostorije, prostori i objekti u zračnoj, pomorskoj i riječnoj luci, poštanskom uredu, željezničkom kolodvoru, čvorištima i instalacijama, prostor slobodne zone ili drugo mjesto ako se na njima obavlja promet robom koja podliježe primjeni carinskog zakonodavstva i drugih propisa iz nadležnosti Carinske uprave, odnosno promet putnika između Unije i zemalja ili teritorija izvan carinskog područja Unije. (3) U smislu stavka 1. ovoga članka službenim mjestom smatra se prijevozno sredstvo dok se u njemu provode carinske provjere tijekom prijevoza u skladu s međunarodnim sporazumom. Članak 9. Odobrenje o ispunjavanju uvjeta za službeno mjesto (1) Za službeno mjesto iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona carinski ured izdaje odobrenje o ispunjavanju uvjeta za službeno mjesto. (2) Pri izdavanju odobrenja iz stavka 1. ovoga članka carinski ured procjenjuje zahtjeve opsega, strukture i tokova kretanja robe u putničkom i robnom prometu sa zemljama ili teritorijima izvan carinskog područja Unije te druge gospodarske interese i potrebe provedbe mjera nadzora iz svoje nadležnosti i/ili nadležnosti drugih tijela. (3) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na zahtjev osobe koja upravlja i organizira obavljanje djelatnosti u prostorima, objektima i poslovnim prostorijama iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: operater). (4) Operater je dužan: 1. omogućiti učinkovito provođenje službenih radnji koje Carinska uprava sukladno carinskom zakonodavstvu i posebnim propisima provodi s robom koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz carinskog područja Unije 2. za izvršavanje službenih radnji iz točke 1. ovoga stavka osigurati nesmetan pristup prostorima, objektima i poslovnim prostorijama koji su odobreni kao službeno mjesto te ostalim prostorima koji su funkcionalno, stvarno, poslovno ili na bilo koji drugi način s njime povezani 3. omogućiti da službeno mjesto bude sigurno na način koji ne dopušta nezakonit ulazak i ima uređene odgovarajuće mjere za kontrolu pristupa kako bi se spriječio neovlašten pristup 4. omogućiti da službeno mjesto bude odgovarajuće za kvalitetno držanje robe, uzimajući u obzir i njezina prirodna svojstva 5. bez naknade omogućiti pristup službenom mjestu osobama, prijevoznim sredstvima i robi koji su sudionici odnosno predmet službenih radnji iz točke 1. ovoga stavka 6. dostaviti podatke o redu vožnje, letenja ili plovidbe i sve druge podatke o planiranom i stvarnom prometu osoba i robe, odmah po saznanju odnosno u slučaju donošenja plana, rasporeda ili reda vožnje, letenja ili plovidbe odmah po donošenju 7. omogućiti uvid u sve evidencije o podacima iz točke 6. ovoga stavka. (5) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka: 1. ne može se prenijeti na drugu osobu 2. može se izmijeniti ili ukinuti na zahtjev operatera 3. ukinut će se po službenoj dužnosti ako: a) se utvrdi prestanak ispunjavanja jednog od uvjeta za izdavanje odobrenja ili neispunjavanje jedne od obveza preuzetih odobrenjem b) prestane potreba za službenim mjestom na određenom području u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. (6) Ministar financija pravilnikom propisuje opće i posebne uvjete za odobravanje službenog mjesta, način određivanja prostora kao službenog mjesta, sadržaj obrasca zahtjeva za izdavanje odobrenja o ispunjavanju uvjeta za službeno mjesto, sadržaj odobrenja o ispunjavanju uvjeta za službeno mjesto, postupak i način vođenja evidencije te mjere iskazivanja potrebe za utvrđivanjem službenog mjesta na određenom području. Članak 10. Otklanjanje smetnji u provedbi službenih radnji na službenom mjestu (1) Carinski ured može od osobe zatražiti uklanjanje robe, predmeta, uređaja i prometnih sredstava koji se bez suglasnosti carinskog ureda nalaze na službenom mjestu. Ako osoba ne postupi prema traženju carinskog ureda ili nije dostupna, uklanjanje će organizirati i/ili provesti carinski ured na rizik i trošak te osobe. (2) Carinski ured može od osobe koja se nalazi na službenom mjestu zatražiti da napusti to mjesto ako onemogućava ili ometa obavljanje službenih radnji carinskog ureda ili ako bi zbog njezine nazočnosti moglo doći do kršenja carinskih ili drugih propisa ili otežavanja obavljanja službenih radnji. Članak 11. Postupanje javnopravnog i pravosudnog tijela u vezi s robom koja nema carinski status robe Unije (1) Javnopravno tijelo definirano propisom kojim se uređuje opći upravni postupak te pravosudno tijelo koje na bilo koji način dođe u posjed ili provodi postupak u vezi s robom za koju postoji sumnja da je roba koja nema carinski status robe Unije, mora o tome, radi osiguranja poštivanja carinskog zakonodavstva, odmah obavijestiti najbliži carinski ured. (2) U slučaju da je u postupanju iz stavka 1. ovoga članka roba oduzeta ili je na drukčiji način ograničeno njezino raspolaganje, njezino daljnje raspolaganje u pravnom prometu moguće je samo po provedenim carinskim formalnostima određenim od strane carinskog ureda odnosno ako je za tu robu podmiren carinski dug. Članak 12. Obveza osoba u vezi saznanja ili raspolaganja robom koja je predmet postupanja protivnog carinskom zakonodavstvu (1) Radi osiguranja poštivanja carinskog zakonodavstva, svaka je osoba dužna: 1. Carinsku upravu odmah obavijestiti o svakoj spoznaji koja se odnosi na robu nezakonito unesenu u carinsko područje Unije ili koja se tu nezakonito nalazi, koja je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili kojom se na drugi način nezakonito raspolaže te o drugim postupanjima protivnim carinskom zakonodavstvu 2. najbližem carinskom uredu odmah podnijeti robu iz točke 1. ovoga stavka, ako je ima u posjedu ili njome raspolaže na bilo koji drugi način ili po bilo kojoj osnovi. (2) Ako Carinska uprava sazna za nezakonitosti iz stavka 1. ovoga članka odmah provodi radnje za osiguranje poštivanja carinskog zakonodavstva. POGLAVLJE II.  PRAVA I OBVEZE OSOBA U VEZI S CARINSKIM ZAKONODAVSTVOM Članak 13. Razmjena i pohrana informacija uporabom tehnike elektroničke obrade podataka (1) Ako se u slučajevima i uz uvjete propisane carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije i ovim Zakonom koristi tehnika elektroničke obrade podataka za potrebe razmjene i pohrane informacija između gospodarskih subjekata i Carinske uprave, takvo korištenje ima pravno obvezujući učinak. (2) Carinska uprava objavljuje na svojim mrežnim stranicama tehničke preduvjete za potrebe elektroničke komunikacije s Carinskom upravom te pravila uporabe sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja Carinske uprave (e-Carina). (3) Korisnici sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja: 1. moraju osigurati ispunjenje tehničkih preduvjeta i 2. dužni su postupati po pravilima uporabe sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja Carinske uprave (e-Carina). (4) Ministar financija pravilnikom propisuje posebnosti provedbe postupka razmjene podataka i izvješćivanja uporabom sustava elektroničke razmjene podataka. Članak 14. Sustav registracije i identifikacije gospodarskih subjekata (EORI sustav) Ministar financija pravilnikom propisuje način dodjeljivanja, određivanja, korištenja i poništavanja registracijskog i identifikacijskog broja gospodarskog subjekta (EORI broj – engl. »Economic Operators Registration and Identification number»; u daljnjem tekstu: EORI broj), obrazac zahtjeva za EORI broj, sadržaj potvrde o EORI broju, strukturu EORI broja, sadržaj evidencije o EORI brojevima te korištenje podataka koji se prikupljaju i razmjenjuju u postupku dodjele EORI broja za primjenu sustava uspostavljenog u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013. Članak 15. Carinsko zastupanje Uvjeti za pružanje usluge carinskog zastupanja u Republici Hrvatskoj od strane osobe koja u Republici Hrvatskoj ima poslovni nastan uređuju se posebnim zakonom. Članak 16. Nadležnost za donošenje odluka koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva (1) Uz uvažavanje odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, nadležni carinski ured za donošenje odluka koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva određuje se posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. (2) Carinska uprava na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis nadležnih carinskih ureda koji su određeni za zaprimanje zahtjeva za donošenje određenih odluka iz stavka 1. ovoga članka. Članak 17. Korištenje usluge druge ovlaštene osobe za pregled robe, uzimanje uzoraka, analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje (1) Ako je potrebno provesti pregled robe, uzimanje uzoraka, analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje koje ne može provesti Carinska uprava, jednu ili više navedenih radnji na traženje Carinske uprave može izvršiti druga ovlaštena osoba koja je za to odgovarajuća sukladno posebnim propisima. (2) Druga ovlaštena osoba iz stavka 1. ovoga članka je stručnjak u smislu odredbi carinskog zakonodavstva, a čije usluge Carinska uprava može koristiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Članak 18. Oblik osiguranja kojim se jamči plaćanje očekivanog iznosa troškova (1) Ako je u postupku povodom zahtjeva za donošenje odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva, posebno u vezi s odlukama u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili u vezi s pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, potrebno provesti analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje kod osobe iz članka 17. ovoga Zakona, carinski ured zaključkom će pozvati podnositelja zahtjeva da u roku od 30 dana od dana dostave zaključka dostavi odgovarajući oblik osiguranja kojim se jamči plaćanje očekivanog iznosa troškova sukladno članku 22. stavku 1. točki 2. podtočki a) ovoga Zakona. (2) Ako podnositelj zahtjeva ne dostavi oblik osiguranja iz stavka 1. ovoga članka, carinski ured donijet će rješenje o obustavi postupka. Članak 19. Naknadna provjera (1) Ako carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije nije drukčije propisano, postupak naknadne provjere iz članka 48. Uredbe (EU) br. 952/2013 koji se vodi po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim kada carinski ured poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka. (2) Carinski ured o pokrenutom postupku iz stavka 1. ovoga članka obavještava osobe na koje se ta provjera odnosi dostavom obavijesti o provođenju postupka naknadne provjere, u slučaju: 1. kada se naknadna provjera mora provesti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikova zastupnika, prostorima druge osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe i/ili 2. kada su u vezi sa započetom naknadnom provjerom potrebne aktivnosti osobe na koju se naknadna provjera odnosi (dostava isprava, davanje izjava i sl.). (3) Obavijest o provođenju postupka naknadne provjere predaje se osobi: 1. najkasnije osam dana prije predviđenog postupanja iz stavka 2. ovoga članka ili 2. neposredno prije početka radnje naknadne provjere ako bi obavještavanje u roku iz točke 1. ovoga stavka umanjilo učinkovitost naknadne provjere ili bi se ugrozila svrha naknadne provjere. (4) Iznimno od stavka 3. točke 2. ovoga članka, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, obavijest se može izreći usmeno, o čemu se unosi zabilješka u zapisniku o izvršenoj službenoj radnji. (5) Ako carinski ured to smatra opravdanim, dostava obavijesti o provođenju naknadne provjere može se dostaviti osobi na koju se naknadna provjera odnosi i u drugim slučajevima od onih opisanih u stavku 2. ovoga članka. Članak 20. Zlouporaba prava u carinskom postupanju (1) Zlouporabom prava u carinskom postupanju smatra se svako postupanje deklaranta, posjednika robe ili druge osobe koja je na bilo koji način izravno ili neizravno povezana s deklariranom robom, usmjereno na: 1. prikrivanje stvarne namjere, cilja ili osnove raspolaganja deklariranom robom na carinskom području Unije 2. prijevarno izbjegavanje plaćanja carine i drugih javnih davanja na carinskom području Unije, uključujući i stvaranje uvjeta za prijevarno izbjegavanje plaćanja carine i drugih javnih davanja. (2) U smislu stavka 1. ovoga članka, osobito se smatra da deklarant, posjednik robe ili druga osoba koja je na bilo koji način izravno ili neizravno povezana s deklariranom robom zloupotrebljava pravo u carinskom postupanju ako: 1. sklapa fiktivne ili prividne pravne poslove u vezi s deklariranom robom ili sudjeluje u sklapanju ili izvršavanju takvih pravnih poslova 2. organizira ili planira provedbu fiktivnih isporuka, primitaka ili kretanja deklarirane robe ili izravno ili neizravno sudjeluje u njima 3. izravno ili neizravno sudjeluje u krivotvorenju carinske, poslovne, prijevozne ili druge dokumentacije u vezi s deklariranom robom ili u korištenju takve krivotvorene dokumentacije 4. neovlašteno ili samovoljno koristi podatke drugih osoba radi obavljanja ili stvaranja uvjeta za obavljanje prijevarnih radnji, postupanja i raspolaganja deklariranom robom 5. zlouporabom povjerenja, prijevarnim, lažnim ili obmanjujućim radnjama obavlja radnje, postupanja ili raspolaganja deklariranom robom ili stvara uvjete za takve radnje, postupanja ili raspolaganja. (3) Svako postupanje u kojem se kao primatelj robe deklarira ili navede nepostojeća osoba ili osoba bez čijeg znanja i volje je korišten njezin identitet ili njezini drugi podaci zlouporaba je prava u carinskom postupanju u smislu stavaka 1. i 2. ovoga članka. (4) Ako se provjerom carinske deklaracije ili na drugi način utvrde okolnosti iz kojih proizlazi da bi deklarirana roba mogla biti predmet zlouporabe prava u carinskom postupanju carinski ured pokreće postupak utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju. (5) Ako su okolnosti iz stavka 4. ovoga članka utvrđene: 1. prije puštanja robe, carinski ured odmah obavještava deklaranta o pokretanju postupka utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju, a po potrebi i druge osobe koje su na bilo koji način izravno ili neizravno povezane s deklariranom robom (u daljnjem tekstu: subjekt provjere zlouporabe prava), dostavom obavijesti o sumnji u zlouporabu prava u carinskom postupanju. Dok traje postupak utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju roba ne može biti puštena deklarantu na slobodno raspolaganje 2. nakon puštanja robe, obavještavanje o pokretanju postupka utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju provodi se uz odgovarajuću primjenu članka 19. ovoga Zakona. (6) Obavijest o sumnji u zlouporabu prava iz stavka 5. ovoga članka (u daljnjem tekstu: obavijest o sumnji u zlouporabu prava) sadrži utvrđeno činjenično stanje, obrazloženje okolnosti i razloga zbog kojih proizlazi da je deklarirana roba predmet zlouporabe prava u carinskom postupanju, uputu subjektu provjere zlouporabe prava o načinu i rokovima dostave očitovanja na obavijest o sumnji u zlouporabu prava te posljedicama ako ne dostavi traženo očitovanje. (7) Subjekt provjere zlouporabe prava dužan je dostaviti obrazloženo očitovanje o činjenicama i okolnostima navedenim u obavijesti o sumnji u zlouporabu prava te za svoje tvrdnje dostaviti dokaze u roku od deset dana od dana dostave obavijesti o sumnji u zlouporabu prava. Ako subjekt provjere zlouporabe prava u ostavljenom roku ne dostavi očitovanje smatra se da je suglasan s činjenicama i okolnostima navedenim u obavijesti o sumnji u zlouporabu prava. (8) U postupku utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju carinski ured koristi sva dokazna sredstva za utvrđivanje relevantnih činjenica, uključujući obavijesti i informacije prikupljene u skladu s propisima kojima se uređuje administrativna suradnja i razmjena informacija s drugim državama. U postupku utvrđivanja zlouporabe prava u carinskom postupanju subjekti provjere zlouporabe prava ne mogu se pozvati na to da ne odgovaraju za raspolaganje robom. (9) O utvrđenoj zlouporabi prava u carinskom postupanju carinski ured donosi rješenje. (10) U rješenju iz stavka 9. ovoga članka carinski ured određuje oduzimanje robe, a ako je utvrđeno da je prijevoznik zlouporabio pravo u carinskom postupanju određuje se i oduzimanje prijevoznog sredstva koje je korišteno za prijevoz robe. (11) Roba i prijevozno sredstvo iz stavka 10. ovoga članka oduzet će se i ako nisu u vlasništvu osobe koja je zlouporabila prava u carinskom postupanju. Oduzimanje robe i prijevoznog sredstva ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje su roba i prijevozno sredstvo oduzeti. (12) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 9. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje. Članak 21. Knjiženja i druga evidentiranja (1) Evidencije koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva moraju biti sukladne s poreznim, knjigovodstvenim i drugim evidencijama i ispravama osobe ili osoba na koje se odnose. (2) Evidencije iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju i sve pripadajuće knjigovodstvene i carinske isprave koje se odnose na podatke upisane u evidenciju. (3) U svrhu provedbe carinske provjere i naknadne provjere evidencije se moraju predočiti i učiniti dostupnima carinskom uredu. Članak 22. Naknade i troškovi (1) Sukladno članku 52. stavku 2. Uredbe (EU) br. 952/2013: 1. Carinskoj upravi plaća se naknada za pružanje sljedećih posebnih usluga: a) prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carine b) analizu ili stručno izvješće o robi, koju je provela odnosno koje je izradila Carinska uprava, u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 2. Carinska uprava zahtijeva povrat troškova za pružanje sljedećih posebnih usluga: a) analizu ili stručno izvješće o robi, koju je provela, odnosno koje je izradila druga ovlaštena osoba iz članka 17. ovoga Zakona b) vraćanje robe podnositelju zahtjeva u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 c) pregled ili uzorkovanje robe radi provjere ili uništenja robe d) iznimne mjere provjere, kada su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika. (2) Pravo Carinske uprave za povrat troškova iz stavka 1. točke 2. ovoga članka obuhvaća: 1. poštanske pristojbe u slučaju iz stavka 1. točke 2. podtočke b) ovoga članka 2. iznos stvarnih troškova u slučajevima iz stavka 1. točke 2. podtočki a), c) i d) ovoga članka. (3) U slučaju iz stavka 2. točke 2. ovoga članka, iznos stvarnih troškova je iznos koji je Carinska uprava platila ili treba platiti za obavljenu uslugu od strane trećih osoba. (4) Ministar financija pravilnikom propisuje način obračuna i tarifu naknada iz stavka 1. točke 1. ovoga članka. POGLAVLJE III.  KONVERZIJA VALUTE Članak 23. (NN 52/25) Konverzija valute (1) Sukladno članku 53. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 952/2013, za konverziju valute za potrebe utvrđivanja carinske vrijednosti primjenjuje se tečaj koji je objavila Europska središnja banka. (2) Za tečaj valute različite od eura koji ne objavljuje Europska središnja banka primjenjuje se tečaj koji objavljuje Hrvatska narodna banka. (3) Ako valuta iz stavka 2. ovoga članka ne kotira na deviznom tržištu u Republici Hrvatskoj, konverzija valute provodi se uz primjenu tečaja koji objavljuju financijski servisi u odnosu na euro. (4) Ako nije dostupan tečaj stranih valuta u odnosu na euro iz stavka 3. ovoga članka, primjenjuje se tečaj stranih valuta u odnosu na američki dolar. (5) Izračun tečaja iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka Carinska uprava objavljuje na svojim mrežnim stranicama. DIO DRUGI   ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJE UVOZNA ILI IZVOZNA CARINA I DRUGE MJERE U VEZI S TRGOVINOM ROBOM Članak 24. Izdavanje potvrde o nepovlaštenom podrijetlu robe (1) Potvrdu o nepovlaštenom podrijetlu robe sukladno članku 61. stavku 3. Uredbe (EU) br. 952/2013 izdaje Hrvatska gospodarska komora. (2) Hrvatska gospodarska komora potvrdu o nepovlaštenom podrijetlu robe izdaje ako su ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o podrijetlu robe i ako roba na koju se potvrda odnosi odgovara kriterijima za stjecanje nepovlaštenog podrijetla. (3) Ministar financija pravilnikom propisuje obrazac zahtjeva za izdavanje potvrde o nepovlaštenom podrijetlu i obrazac potvrde o nepovlaštenom podrijetlu. Članak 25. Provedbeni propisi o provedbi mjera zajedničke tarifne, trgovinske i poljoprivredne politike (1) Ministar financija pravilnikom propisuje posebna pravila primjene sustava carinskih kvota kojima se upravlja prema kronološkom redu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija. (2) Ministar financija pravilnikom propisuje posebna pravila postupanja koja se poduzimaju prilikom izvoza robe obuhvaćene izvoznim subvencijama i izvankvotnog šećera. DIO TREĆI   CARINSKI DUG I OSIGURANJA Članak 26. Davanje osiguranja Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete i način polaganja, primjene i povrata oblika osiguranja te druge posebnosti vezano za osiguranje carinskog duga koji je nastao ili bi mogao nastati, uključujući i druga javna davanja koja se naplaćuju za robu koja se uvozi ili izvozi. Članak 27. Opći rok za plaćanje carinskog duga U provedbi članka 108. stavka 1. podstavka 1. i prve rečenice podstavka 2. Uredbe (EU) br. 952/2013, iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu o kojem se dužnik obavješćuje, dužnik je dužan platiti u roku od deset dana od dana obavješćivanja. Članak 28. Odgoda plaćanja carinskog duga (1) Ako su rokovi na koje se odnosi članak 111. stavci 3. i 4. Uredbe (EU) br. 952/2013: 1. tjedni, iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno plaća se najkasnije u petak, četvrti tjedan nakon dotičnog tjedna 2. mjesečni, iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno plaća se najkasnije 16. dan u mjesecu nakon dotičnog mjeseca. (2) Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete i način ostvarivanja odgode plaćanja i drugih pogodnosti plaćanja carinskog duga sukladno člancima 110. i 112. Uredbe (EU) br. 952/2013. DIO ČETVRTI  UNOS ROBE NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE Članak 29. Prijevoz na primjereno mjesto U provedbi članka 135. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, ako carinski ured osobi koja unosi robu u carinsko područje Unije nije odredio posebne upute o prijevozu robe do carinskog ureda koji je određen odnosno do drugog mjesta koje je određeno ili odobreno ili u slobodnu zonu, prijevoz robe mora se izvršiti ekonomski opravdanim putem. Članak 30. Oduzimanje i prodaja robe radi namirenja carinskog duga zbog nezakonitog postupanja (1) Ako se utvrdi da je roba bila nezakonito unesena u carinsko područje Unije ili se tu nezakonito nalazi, da je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili da se s njom na drugi način nezakonito raspolaže u smislu carinskog zakonodavstva, carinski ured može poduzeti sve radnje radi osiguranja naplate carinskog duga i drugih javnih davanja (u daljnjem tekstu ovoga članka: dug) razmjerno svrsi koja se želi postići, uključujući i privremeno oduzimanje robe. (2) O privremenom oduzimanju robe carinski ured izdaje potvrdu te u roku od 30 dana donosi rješenje s rokom zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate duga. (3) Roba koja je privremeno oduzeta smješta se u prostor koji je odredio carinski ured na rizik i trošak osobe koja je nezakonito postupala. (4) Ako se podnese primjereni oblik osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg duga, privremeno oduzeta roba vratit će se osobi od koje je oduzeta. Preuzimanje robe je moguće nakon plaćanja troškova iz stavka 3. ovoga članka. (5) U rješenju o naplati duga za privremeno oduzetu robu carinski ured određuje da će u slučaju neplaćanja duga u ostavljenom roku privremeno oduzeta roba biti trajno oduzeta. (6) O trajnom oduzimanju robe iz stavka 5. ovoga članka carinski ured donosi rješenje. (7) Rješenje iz stavka 6. ovoga članka donosi se i kada roba nije vlasništvo osobe koja je s robom nezakonito postupala. Oduzimanje robe ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje je roba oduzeta. (8) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavaka 2. i 6. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje. Članak 31. (NN 52/25) Mjere za prepoznavanje robe (1) Ako je sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013 stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe, prijevoznik, deklarant ili druga osoba odgovorna za robu, dužna je primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja i spriječiti oštećenje, uništenje ili uklanjanje stavljenog sredstva za prepoznavanje robe. (2) Smatra se da je stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe oštećeno ako se i bez njegova oštećenja ili uklanjanja može nesmetano ući u tovarni prostor prijevoznog ili prometnog sredstva gdje se nalazi roba. (3) Okolnosti koje dovode do utvrđenja situacije iz stavka 2. ovoga članka osobito su prerezana cerada ili područje čvrstog dijela spremnika za teret prijevoznog ili prometnog sredstva gdje se nalazi roba, prerezano ili neodgovarajuće stavljeno uže u sustavu plombiranja, nefunkcionalnost dijelova sustava plombiranja, uključivo i neučinkovito stavljena plomba. Članak 32. Izdavanje potvrde o pogodnosti sredstva za međunarodni prijevoz robe pod carinskom plombom Kada je to propisano međunarodnim ugovorom, carinski ured može izdavanjem potvrde prethodno odobriti cestovna vozila, prikolice, poluprikolice ili kontejnere kao pogodne za međunarodni prijevoz robe pod carinskom plombom. DIO PETI   OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM Članak 33. Carinska deklaracija, obavijesti i obrazac obračuna davanja kod usmene deklaracije Ministar financija pravilnikom propisuje način podnošenja i popunjavanja carinske deklaracije i obavijesti, formate i oznake koje se koriste pri popunjavanju carinske deklaracije i obavijesti te oblik i sadržaj obrasca obračuna davanja kod usmene deklaracije. Članak 34. Mjesto i vrijeme pregleda robe (1) U svrhu provedbe članka 238. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447: 1. službeno radno vrijeme carinskih ureda je radno vrijeme određeno posebnim propisom kojim se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave 2. prostor carine je prostor određen člankom 8. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona. (2) Carinska uprava na svojim mrežnim stranicama objavljuje službeno radno vrijeme carinskih ureda. (3) Carinski ured u svom prostoru na prikladnom mjestu mora istaknuti službeno radno vrijeme carinskog ureda. Članak 35. (NN 52/25) Oslobođenje od carina temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 i njezinih provedbenih propisa te međunarodnih ugovora (1) Ako posebnim propisima nije propisano drukčije, za izdavanje potvrda odnosno drugih odgovarajućih isprava u vezi s dokazivanjem statusnih ili drugih relevantnih pitanja važnih za ostvarivanje prava na oslobođenje od carina iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 i njezinih provedbenih propisa te međunarodnih ugovora nadležno je tijelo državne uprave sukladno propisanom djelokrugu. (2) Nadzor nad robom za koju je odobreno oslobođenje od carine provodi Carinska uprava. (3) Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete i način ostvarivanja oslobođenja od carina u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1186/2009 i njezinim provedbenim propisima te međunarodnim ugovorima. DIO ŠESTI  SLOBODNE ZONE Članak 36. Osnivanje slobodnih zona Osnivanje slobodnih zona, upravljanje slobodnim zonama, uvjeti za obavljanje gospodarskih djelatnosti u slobodnim zonama i uvjeti poslovanja u slobodnim zonama uređeni su posebnim propisom. Članak 37. Odluka o vođenju evidencije (1) U provedbi članka 214. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, osoba koja je stekla status korisnika slobodne zone temeljem posebnog propisa iz članka 36. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: korisnik slobodne zone) dužna je voditi evidenciju o smještaju, izradi ili preradi robe ili prodaji ili nabavi robe u slobodnoj zoni, u obliku i načinu vođenja evidencije koji na njezin zahtjev odobrava carinski ured. (2) Korisnik slobodne zone ne može obavljati djelatnost u slobodnoj zoni koja obuhvaća postupanje s robom na način naveden u stavku 1. ovoga članaka bez odobrenja o obliku i načinu vođenja evidencije. (3) Ako se izdano odobrenje o obliku i načinu vođenja evidencije poništi ili opozove, s robom koja preostane postupa se kao s robom koja je unesena ili po¬nov¬no unesena u carinsko područje Unije. Članak 38. Obveza osnivača slobodne zone Osoba koja ima status osnivača slobodne zone temeljem posebnog propisa iz članka 36. ovoga Zakona dužna je bez odgode obavijestiti carinski ured o zaključenju, izmjeni, dopuni ili prestanku važenja ugovora koji je zaključila s korisnikom slobodne zone. DIO SEDMI   POSEBNOSTI NADZORA NAD ROBOM KOJA SE PRODAJE NA PRODAJNOM MJESTU U ZRAČNIM LUKAMA UNIJE I LUKAMA UNIJE OTVORENIM ZA MEĐUNARODNI PROMET Članak 39. Prodajno mjesto u zračnim lukama Unije i lukama Unije otvorenim za međunarodni promet Prodajno mjesto u zračnim lukama Unije i lukama Unije otvorenim za međunarodni promet je prodajno mjesto, smješteno nakon mjesta izlazne carinske kontrole, u kojem se prodaje roba putnicima koji putuju u zemlje ili na teritorije izvan carinskog područja Unije (u daljnjem tekstu: prodajno mjesto). Članak 40. Roba koja se može prodavati na prodajnom mjestu (1) Na prodajnom mjestu držatelj može prodavati robu Unije i robu koja nije roba Unije. (2) Na prodajnom mjestu roba koja nije roba Unije može se prodavati nakon što je za to prodajno mjesto carinski ured izdao odobrenje za vođenje prostora za smještaj za carinsko skladištenje robe (carinsko skladište) u kojem je odobrena maloprodaja u skladu s člankom 201. točkom (a) Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446. (3) Roba koja nije roba Unije može se prodati putniku koji će robu iznijeti iz carinskog područja Unije, što putnik dokazuje predočenjem ukrcajne karte s naznačenim odredištem izvan carinskog područja Unije. (4) Putnikom iz stavka 3. ovoga članka smatra se i član posade prijevoznog sredstva s odredištem izvan carinskog područja Unije što dokazuje predočenjem odgovarajućih identifikacijskih isprava i drugih isprava iz kojih je razvidno da je član posade tog prijevoznog sredstva. Članak 41. Identifikacija robe kupljene na prodajnom mjestu (1) Držatelj prodajnog mjesta dužan je voditi i evidenciju iz koje je vidljiva povezanost između broja računa kojim je roba prodana i ukrcajne karte s naznačenim odredištem izvan carinskog područja Unije (ukrcajna propusnica s brojem leta u zračnom prometu ili prijevozna karta u pomorskom prometu) i odgovarajuće identifikacijske isprave ili druge isprave člana posade prijevoznog sredstva s odredištem izvan carinskog područja Unije. (2) Putnik je dužan račun iz stavka 1. ovoga članka čuvati dok ne napusti carinsko područje Unije. Članak 42. Postupanje s prodanom robom koja nije roba Unije (1) Držatelj prodajnog mjesta dužan je prodanu robu koja nije roba Unije prije predaje putniku staviti u vrećicu i na zatvorenu vrećicu staviti oznaku na način koji onemogućuje odstranjivanje oznake bez oštećenja. (2) Robu stavljenu u vrećicu na način naveden u stavku 1. ovoga članka putnik ne smije ustupiti drugoj osobi, odstraniti ili oštetiti oznaku s vrećice ili upotrijebiti ili potrošiti robu sve dok se nalazi na carinskom području Unije. Članak 43. Mjere nadzora kod držatelja prodajnog mjesta (1) Carinski ured može u provedbi nadzora u skladu s ovim dijelom Zakona kod držatelja prodajnog mjesta: 1. provjeravati evidencije koje je držatelj prodajnog mjesta dužan voditi u skladu s carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije i člankom 41. ovoga Zakona 2. provjeravati evidencije koje držatelj prodajnog mjesta vodi u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje obavljanje djelatnosti trgovine 3. pregledati robu i dokumentaciju u vezi s robom koju držatelj prodajnog mjesta drži u prostoru prodajnog mjesta 4. zatražiti da držatelj prodajnog mjesta, radi provjere pravilnosti poslovanja, izradi popis sve robe ili pojedine vrste robe na zalihama u prostoru prodajnog mjesta. (2) Evidencije i pripadajuće isprave o nabavi i prodaji robe prodajnog mjesta moraju se voditi, držati i čuvati u prostoru tog prodajnog mjesta. (3) Držatelju prodajnog mjesta obračunat će se carinski dug za robu za koju ne može dokazati da ju je prodao putniku iz članka 40. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona. DIO OSMI  RASPOLAGANJE ROBOM Članak 44. Prodaja robe U svrhu provedbe članka 250. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447, roba koja je ustupljena u korist države i oduzeta roba (u daljnjem tekstu: ustupljena i oduzeta roba) prodaje se u postupku javne prodaje ako odredbama ovoga Zakona nije drukčije propisano. Članak 45. (NN 52/25) Besplatna dodjela robe (1) Ako u okolnostima konkretnog slučaja prodaja robe iz članka 44. ovoga Zakona ne predstavlja odgovarajući način za postizanje svrhe učinkovitog i ekonomičnog reguliranja pitanja robe, pod uvjetom provedbe carinskih formalnosti za postupak puštanja robe u slobodan promet i uređenja pitanja carinskog duga propisanim carinskim zakonodavstvom, ustupljena i oduzeta roba može se besplatno dodijeliti tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je ta roba potrebna za obavljanje njihove djelatnosti. (2) Ako ustupljena i oduzeta roba predstavlja predmete povijesne, arheološke, etnografske, kulturne, umjetničke ili znanstvene vrijednosti ili je podobna za obavljanje humanitarne ili socijalne djelatnosti, osim tijelima i uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, može se besplatno dodijeliti i drugim osobama za obavljanje odnosne djelatnosti, ako je to u javnom interesu. (3) Odluku o besplatnoj dodjeli robe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka čija je procijenjena vrijednost manja ili jednaka iznosu od 15.000,00 eura donosi Povjerenstvo Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe. (4) Odluku o besplatnoj dodjeli robe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka čija procijenjena vrijednost prelazi iznos od 15.000,00 eura donosi ministar financija na prijedlog Povjerenstva Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe. (5) Odluka o besplatnoj dodjeli robe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije upravni akt. Članak 45.a (NN 52/25) Povjerenstvo Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe (1) Povjerenstvo Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe (u daljnjem tekstu ovoga dijela: Povjerenstvo) osniva se i u njegov sastav imenuju članovi odlukom ravnatelja Carinske uprave. (2) Povjerenstvo osnovano odlukom iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od četiri člana, i to: predsjednika i tri člana, a predsjednik i članovi Povjerenstva imaju svoje zamjenike koji ih zamjenjuju u slučaju njihove spriječenosti. (3) Predsjednik i članovi Povjerenstva te njihovi zamjenici imenuju se, za razdoblje od četiri godine, iz redova službenika Carinske uprave koji imaju radno iskustvo i stručna znanja iz područja zadaće Povjerenstva, s time da se kao predsjednik imenuje pomoćnik ravnatelja nadležan za carinski sustav, a kao njegov zamjenik službenik iz redova službenika ustrojstvene jedinice Središnjeg ureda Carinske uprave koja je nadležna za carinski sustav. (4) Osobe koje djeluju u sastavu Povjerenstva nemaju pravo na naknadu za svoj rad. (5) Radom Povjerenstva rukovodi i sjednicama Povjerenstva predsjedava predsjednik Povjerenstva odnosno u slučaju njegove spriječenosti zamjenik predsjednika Povjerenstva. (6) Povjerenstvo najkasnije do 31. ožujka za prethodnu godinu podnosi godišnje izvješće o svom radu ministru financija i ravnatelju Carinske uprave. Članak 45.b (NN 52/25) Zadaća Povjerenstva Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe (1) Povjerenstvo provodi sve radnje u odnosu na ostvarivanje besplatne dodjele robe, sukladno članku 45. ovoga Zakona, u okolnostima utvrđenja da takvo raspolaganje robom predstavlja odgovarajući način za postizanje svrhe učinkovitog i ekonomičnog reguliranja pitanja robe, pod uvjetom provedbe carinskih formalnosti za postupak puštanja robe u slobodan promet i uređenja pitanja carinskog duga propisanih carinskim zakonodavstvom. (2) Radi provedbe postupka besplatne dodjele robe carinski uredi, nadležni prema mjestu oduzimanja robe ili ustupa robe u korist Republike Hrvatske, bez odgađanja Povjerenstvu dostavljaju izvješće s podacima o robi koja je pogodna za besplatnu dodjelu sukladno članku 45. ovoga Zakona te ne poduzimaju radnje za drukčije raspolaganje robom do primitka odgovora Povjerenstva da se s robom neće provoditi postupak besplatne dodjele robe. Članak 46. Neposredna prodaja i žurna besplatna dodjela robe (1) Iznimno od članka 44. i članka 45. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, carinski ured može odmah i neposredno prodati ili besplatno dodijeliti ustupljenu i oduzetu robu ako se radi o životinjama, biljkama, hrani i drugoj lako pokvarljivoj robi, robi kojoj je propisom ograničen rok uporabe ili robi za koju to zahtijevaju sigurnosni razlozi ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti ili drugi osobito opravdani razlozi. (2) O postupanju iz stavka 1. ovoga članka carinski ured donosi odluku koja nije upravni akt. Članak 47. Posebnosti kod ustupanja robe (1) Ako vlasnik robe ili druga osoba odgovorna za obveze iz članka 198. Uredbe (EU) br. 952/2013 nisu poznati ili se iz okolnosti slučaja može zaključiti da je roba koja nije roba Unije napuštena, carinski ured provodi postupak objave činjenica bitnih za uređenje položaja robe tako da javno pozove vlasnika da se javi u roku iz članka 249. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447. (2) Javni poziv iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na oglasnoj ploči carinskog ureda i na mrežnoj stranici Carinske uprave, a sadrži: 1. opis robe 2. druge podatke u vezi s robom, ako su carinskom uredu poznati 3. upozorenje vlasniku da će se smatrati da je podnio zahtjev za ustupanje u korist Republike Hrvatske ako se ne javi u roku iz stavka 1. ovoga članka. (3) Ako se vlasnik robe ne javi, istekom roka iz stavka 1. ovoga članka od dana objave na oglasnoj ploči carinskog ureda, odnosno na mrežnoj stranici Carinske uprave, ovisno o tome što je kasnije, roba se smatra ustupljenom u korist Republike Hrvatske i s robom se postupa na način: 1. određen člancima 44. i 45. ovoga Zakona ili 2. da će se uništiti pod carinskim nadzorom ako se: a) ne može prodati ili besplatno dodijeliti jer za navedeno postupanje postoje zapreke sukladno carinskom zakonodavstvu ili posebnim propisima b) zbog bilo kojeg razloga nije uspjela prodati ili besplatno dodijeliti. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se radi o životinjama, biljkama, hrani i drugoj lako pokvarljivoj robi, robi kojoj je upitan propisom ograničen rok uporabe u odnosu na rok iz stavka 1. ovoga članka ili robi za koju to zahtijevaju sigurnosni razlozi ili su za njezino čuvanje ili održavanje potrebni troškovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti ili drugi osobito opravdani razlozi: 1. carinski ured može odmah i neposredno prodati robu ili 2. će se roba uništiti pod carinskim nadzorom ako se ne može prodati jer za navedeno postupanje postoje zapreke sukladno carinskom zakonodavstvu ili posebnim propisima (5) Ako se vlasnik robe javi u roku iz stavka 1. ovoga članka, a nakon prodaje iz stavka 4. točke 1. ovoga članka, na zahtjev mu se vraća dio novčanih sredstava dobivenih prodajom, a koji čini razlika između ostvarene prodajne cijene i troškova nastalih zbog uređenja položaja robe uvećanih za iznos pripadajućeg carinskog duga i drugih javnih davanja. Članak 48. (NN 52/25) Provedbeni propis Ministar financija pravilnikom propisuje način provedbe i postupanja sudionika u postupcima prikupljanja, smještaja, čuvanja i prodaje ustupljene i oduzete robe te način obračuna i raspodjele sredstava dobivenih prodajom, postupak besplatne dodjele ustupljene i oduzete robe, način rada i detaljnije zadaće Povjerenstva Carinske uprave za besplatnu dodjelu robe i način postupanja sudionika postupka besplatne dodjele ustupljene i oduzete robe te uništenja robe. 24. Pravilnik o postupanju s oduzetom i ustupljenom robom DIO DEVETI   ODREDBE O CARINSKOJ PROVEDBI PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA Članak 49. Nadležnost za donošenje odluka koje se odnose na carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva (1) Nadležni carinski ured za donošenje odluka koje se odnose na carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva sukladno Uredbi (EU) br. 608/2013 određuje se posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. (2) Carinska uprava na svojim mrežnim stranicama objavljuje popis carinskih ureda koji su određeni za zaprimanje zahtjeva za donošenje određenih odluka iz stavka 1. ovoga članka. Članak 50. Odluke koje se odnose na carinsku provedbu prava intelektualnog vlasništva (1) Ako zakonodavstvom Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva nije drukčije propisano, carinski ured donošenjem rješenja odlučuje u vezi nacionalnog zahtjeva ili zahtjeva Unije, obustave puštanja robe ili zadržavanja robe do okončanja sudskog postupka za utvrđivanje je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno te uništenja robe. (2) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa njegovo izvršenje. Članak 51. Odgovornost te troškovi smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe (1) Za vrijeme obustavljanja puštanja robe ili zadržavanja robe, odgovornost i troškove smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe snosi deklarant ili posjednik robe. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je carinski ured u roku i na način propisan Uredbom (EU) br. 608/2013 obaviješten o pokretanju sudskog postupka za utvrđivanje je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno, odgovornost i troškovi smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe prelaze na nositelja odobrenja od trenutka obavješćivanja carinskog ureda. (3) Odgovornost te troškovi smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe iz stavka 2. ovoga članka obveze su nositelja odobrenja do završetka postupka carinske provedbe prava intelektualnog vlasništva. (4) Ako u postupku za utvrđivanje je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno sud donese drukčiju odluku od navedenog u stavcima 2. i 3. ovoga članka, odgovornost i troškovi smještaja, čuvanja, rukovanja i održavanja robe prelaze na osobu kako je navedeno u odluci suda. (5) Primjena ovoga članka ne utječe na pravo carinskog ureda da odredi uvjete i druge posebnosti smještaja robe pod carinskim nadzorom tijekom razdoblja obustavljanja puštanja robe ili zadržavanja robe. Članak 52. Uništenje robe pod carinskim nadzorom (1) Uništenje robe obavlja se pod carinskim nadzorom, pod odgovornošću i na trošak nositelja odobrenja. (2) Ako sud pravomoćnom odlukom utvrdi da se robom povređuje neko od prava intelektualnog vlasništva i odredi uništenje robe, primjenjuju se carinski propisi o uništenju pod carinskim nadzorom robe koja nije roba Unije. (3) S ostacima i otpacima koji preostanu nakon uništenja robe postupa se u skladu s carinskim propisima. Članak 53. Nemogućnost naplate troškova na teret državnog proračuna Republike Hrvatske Troškovi koji nastanu u vezi s carinskom provedbom prava intelektualnog vlasništva ne smiju pasti na teret državnog proračuna Republike Hrvatske. Članak 54. Neispunjavanje obveza nositelja odobrenja (1) Ne isključujući primjenu drugih mjera propisanih Uredbom (EU) br. 608/2013 za slučaj neispunjenja obveza nositelja odobrenja, carinski ured će opozvati nacionalno odobrenje ili obustaviti postupanje Carinske uprave do isteka razdoblja tijekom kojeg mora poduzimati mjere ako nositelj odobrenja ne podmiri troškove i/ili ne ispuni drugu obvezu iz članaka 51. i 52. ovoga Zakona. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, novi nacionalni zahtjev za mjere istog podnositelja zahtjeva može biti odobren odnosno obustava postupanja ukinuta tek nakon što nositelj prava podmiri prethodno nastale troškove odnosno ispuni drugu obvezu iz članaka 51. i 52. ovoga Zakona. Članak 55. Provedbeni propis Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete smještaja i postupanja s robom za vrijeme obustavljanja puštanja robe ili zadržavanja robe i provedbu postupka u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 608/2013 i njezinih provedbenih propisa. DIO DESETI   POSTUPOVNE ODREDBE Članak 56. Primjena zakona kojim se uređuje porezni postupak Ako carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije i ovim Zakonom nije drukčije određeno, za postupanje u provedbi carinskog zakonodavstva primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje porezni postupak. Članak 57. Primjena zakona kojim se uređuje opći upravni postupak Ako zakonodavstvom Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovim Zakonom nije drukčije određeno, za postupanje u okviru mjera carinske provedbe prava intelektualnog vlasništva primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak. Članak 58. Upravne pristojbe Za spise i radnje koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovoga Zakona ne plaćaju se upravne pristojbe. Članak 59. Pravo žalbe (1) Protiv prvostupanjskog rješenja ili druge prvostupanjske odluke Carinske uprave koji se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovoga Zakona žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave prvostupanjskog rješenja odnosno druge prvostupanjske odluke. (2) Drugostupanjski upravni postupak vodi nadležna ustrojstvena jedinica za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija. (3) Postupak po žalbi je hitan. DIO JEDANAESTI  PREKRŠAJNE ODREDBE POGLAVLJE I.  PREKRŠAJI PREMA OVOM ZAKONU Članak 60. (NN 52/25) Najteži prekršaj prema ovom Zakonu (1 …