← Hrvatska

Zakon o osobnoj asistenciji - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon uređuje uslugu osobne asistencije za osobe s invaliditetom te potporu pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika učenicima s teškoćama u razvoju. Cilj mu je osigurati veću samostalnost i uključenost osoba s invaliditetom u zajednicu te izjednačiti mogućnosti u obrazovanju.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Zakon o osobnoj asistenciji - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 Povezani zakoni Obrazovanje Zakon o Pravosudnoj akademiji Zakon o Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Zakon o ustanovama Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost Zakon o Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja Zakon o strukovnom obrazovanju Zakon o obrazovanju odraslih Zakon o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije Zakon o pučkim otvorenim učilištima Zakon o prosvjetnoj inspekciji Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju Zakon o umjetničkom obrazovanju Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru Zakon o tehničkoj kulturi Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte Zakon o Nagradi Ivan Filipović Zakon o Agenciji za odgoj i obrazovanje Zakon o dokazivanju stečene školske spreme Zakon o obavljanju studentskih poslova Zakon o hrvatskim državnim nagradama za znanost Zakon o Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža Zakon o Nacionalnoj zakladi za potporu učeničkom i studentskom standardu Zakon o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku Zakon o osnivanju Sveučilišta u Puli Zakon o osnivanju Sveučilišta u Slavonskom Brodu Zakon o osnivanju Sveučilišta u Zadru Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prosvjete i kulture koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni Zakon o prijenosu osnivačkih prava nad Sveučilištem Sjever na Republiku Hrvatsku Zakon o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu Zakon o sanaciji studentskih centara Zakon o stručno-pedagoškom nadzoru Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti 2019-2019 Zakon o socijalnopedagoškoj djelatnosti Zakon o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti Zakon o osobnoj asistenciji Zakon o akademskom i stručnom nazivu i akademskom stupnju Zakon o logopedskoj djelatnosti Radno, mirovinsko i socijalno pravo Zakon o osobnom imenu Zakon o mirovinskom osiguranju Zakon o strancima Zakon o zaštiti na radu Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama Zakon o socijalnoj skrbi Zakon o volonterstvu Zakon o Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Zakon o obrtu Zakon o radu Zakon o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju Zakon o azilu Zakon o doprinosima Zakon o ravnopravnosti spolova Zakon o minimalnoj plaći Zakon o humanitarnoj pomoći Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o doplatku za djecu Zakon o udomiteljstvu Zakon o umirovljeničkom fondu Zakon o suzbijanju diskriminacije Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom Zakon o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu Zakon o djelatnosti socijalnog rada Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti Zakon o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine Zakon o prikupljanju, obradi, povezivanju, korištenju i razmjeni podataka o primicima i javnim davanjima po osiguranicima Zakon o Središnjem registru osiguranika Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem Zakon o europskim radničkim vijećima Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata Zakon o sudjelovanju radnika u odlučivanju u europskom društvu (SE) i u europskoj zadruzi (SCE) Zakon o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža Zakon o stečaju potrošača Zakon o prestanku važenja Zakona o potporama za očuvanje radnih mjesta Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom Zakon o osiguranju radničkih tražbina Zakon o prijenosu mirovinskih prava Zakon o nastavku isplate dokupljenih mirovina Zakon o obavljanju studentskih poslova Zakon o isplati mirovina korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Zakon o listi profesionalnih bolesti Zakon o najvišoj mirovini Zakon o odgodi usklađivanja mirovina u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2011. godine Zakon o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja i prava po osnovi nezaposlenosti zaposlenika u Istarskim ugljenokopima "Tupljak" d. d. Labin Zakon o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja Zakon o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima Zakon o pravima bivših političkih zatvorenika Zakon o pravu na dodatak uz mirovinu određenih kategorija korisnika mirovine Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti radnih odnosa i zapošljavanja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni Zakon o tržištu rada Zakon o prestanku važenja Zakona o poticanju zapošljavanja Zakon o smanjenju mirovina određenih prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru Zakon o sredstvima za doplatak za djecu Zakon o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja Zakon o obeštećenju radnika trgovačkog društva Plobest d.d. Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe Zakon o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada Zakon o osobnoj asistenciji Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama Zakon o inkluzivnom dodatku Zakon o osobnoj asistencijipročišćeni tekst zakona NN 71/23 , 154/25, 157/25 na snazi od 31.12.2025. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi Ministarstvo znanosti i obrazovanjaPravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima Arhiva:Zako o osobnoj asistenciji 2023-2025 DIO PRVI   UVODNE ODREDBE Članak 1. Predmet uređenja (1) Ovim Zakonom uređuje se usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, korisnici usluge, postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za priznavanje prava na uslugu, uvjeti za osobnog asistenta, komunikacijskog posrednika i videćeg pratitelja, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluge, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije. (2) Ovim Zakonom uređuje se potpora pomoćnika u nastavi učenicima s teškoćama u razvoju i stručnih komunikacijskih posrednika gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa, uvjeti za priznavanje potpore, nadležnost za odlučivanje o priznavanju potpore te druga pitanja značajna za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Članak 2. Ciljevi i svrha osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima. (2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom osamostaljivanja učenika u školskoj sredini. (3) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža stručni komunikacijski posrednik u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskome jeziku sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom sudjelovanja u školskoj sredini. Članak 3. Načela osobne asistencije U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi. Članak 4. Načela potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa U provedbi ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, kao i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost odgoja i obrazovanja. Članak 5. (NN 154/25, 157/25) Definicije pojmova Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 1. osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima 2. osobni asistent je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja osobi s invaliditetom pruža pomoć i podršku u svakodnevnim aktivnostima koje osoba s invaliditetom nije u mogućnosti samostalno obavljati poštujući uputu korisnika o načinu pružanja pomoći i podrške u svrhu osiguravanja kvalitetnije usluge 3. komunikacijski posrednik je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline, i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba 4. komunikacijski posrednik za gluhe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku 5. komunikacijski posrednik za gluhoslijepe je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i njegovih prilagodbi i ostalih sustava komunikacije koje gluhoslijepe osobe koriste, te koja ima dodatna znanja i vještine za opisivanje okoline i pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama 6. videći pratitelj je fizička osoba zaposlena kod pružatelja usluge osobne asistencije koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti za pružanje usluge pratnje i pomoći osobi s oštećenjem vida u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama 7. potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa je potpora koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima 8. pomoćnik u nastavi je osoba koja pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa 9. stručni komunikacijski posrednik je osoba koja pruža komunikacijsku potporu gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima tijekom odgojno-obrazovnog procesa 10. učenik s teškoćama u razvoju je učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz tjelesnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija ili kombinacije više vrsta oštećenja i poremećaja te se manifestiraju tijekom razvojne dobi i prisutne su tijekom čitavog života osobe 11. korisnik usluge osobne asistencije je osoba s invaliditetom koja pravo na uslugu osobne asistencije ostvaruje na temelju ovoga Zakona 12. samac je osoba koja živi sama 13. kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života 14. prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza 15. lista procjene potreba korisnika je obrazac u kojem Komisija za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom utvrđuje aktivnosti koje će za potrebe korisnika usluge osobne asistencije obavljati osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, u kojim situacijama i kada će obavljati navedene aktivnosti te potreban broj sati pružanja usluge. Članak 6. Rodno značenje pojmova Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak 7. Pružanje usluge osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent sukladno odredbama ovoga Zakona. (2) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona. (3) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj sukladno odredbama ovoga Zakona. (4) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi sukladno odredbama ovoga Zakona. (5) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima pruža stručni komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 8. Sadržaj osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Osobna asistencija može obuhvatiti: – obavljanje kućanskih poslova, uključujući i organiziranje prehrane, koje korisnik nije u mogućnosti samostalno obaviti ili koje umjesto korisnika nisu u mogućnosti obaviti članovi kućanstva – hranjenje – održavanje osobne higijene – omogućavanje mobiliteta i kretanja – rukovanje pomagalima – pratnju i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, uključujući i putovanja unutar i izvan Republike Hrvatske – pomoć pri obavljanju administrativnih aktivnosti – pružanje podrške u komunikaciji između osobe s oštećenjem sluha i čujuće okoline u svrhu pristupa informacijama u svim područjima života – pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama te podrške u komunikaciji između gluhoslijepih osoba i okoline, u svrhu pristupa informacijama u svim područjima života. (2) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi može obuhvatiti: – potporu u komunikaciji i socijalnoj uključenosti – potporu u kretanju – potporu pri uzimanju hrane i pića – potporu u obavljanju higijenskih potreba – potporu u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka te – suradnju s radnicima škole, kao i s vršnjacima učenika s teškoćama u razvoju u razredu. (3) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik može obuhvatiti: – pružanje komunikacijske potpore u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira – pripremanje za nastavu i neposredni rad s učenikom u svrhu objašnjavanja/prevođenja određenih pojmova učeniku prema uputama učitelja/nastavnika – pružanje potpore učeniku pri uporabi radnih materijala i korištenju udžbenika – dodatno objašnjavanje/prevođenje pojmova učeniku – poticanje učenika na pisanje i izražavanje u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira, a u skladu s učenikovim mogućnostima i sklonostima – poticanje učenika na suradnju s ostalim učenicima – pružanje potpore u kretanju za gluhoslijepe učenike i osiguravanje prenošenja vizualnih/auditivnih informacija – ispisivanje na računalu teksta izlaganja predavača tijekom nastave – suradnju s učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima – obavljanje ostalih poslova iz stavka 2. ovoga članka sukladno potrebama učenika. Članak 9. Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa obuhvaća ispunjavanje posebnih odgojno-obrazovnih potreba učenika s teškoćama u razvoju u svrhu izjednačavanja mogućnosti za sudjelovanje u odgojno-obrazovnome procesu na ravnopravnoj osnovi s drugim učenicima te osamostaljivanja učenika. (2) Pružanje potpore iz stavka 1. ovoga članka osigurava osnivač odgojno-obrazovne ustanove sukladno odredbama ovoga Zakona. (3) Pružanje potpore iz stavka 1. ovoga članka u drugim javnim ustanovama koje provode djelatnost odgoja i obrazovanja, a osnivač je Republika Hrvatska, osigurava ministarstvo nadležno za obrazovanje. (4) Način i sadržaj osposobljavanja i obavljanja poslova pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika te druga pitanja značajna za pružanje potpore pravilnikom propisuje ministar nadležan za obrazovanje. Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima Članak 10. Izvori sredstava (1) Sredstva za financiranje usluge osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu. (2) Troškove nastale neposrednim pružanjem usluge osobne asistencije korisniku, a koji nisu obuhvaćeni cijenom usluge osobne asistencije utvrđene pravilnikom kojim se uređuje način utvrđivanja cijene usluge osobne asistencije, snosi korisnik usluge, poštujući prava fizičke osobe zaposlene kod pružatelja usluge koja proizlaze iz rada. (3) Sredstva za financiranje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa osiguravaju se iz proračuna osnivača, sredstava dijela prihoda od igara na sreću i Europskog socijalnog fonda +, sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i iz drugih izvora. DIO DRUGI   PRAVO NA USLUGU OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORU TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA – UVJETI POGLAVLJE I.  UVJETI ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA USLUGU OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORU TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Članak 11. Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet (1) Pravo na uslugu osobne asistencije može se priznati hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj i osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, državljaninu države članice Europskoga gospodarskog prostora koji ima prijavljen privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te državljaninu treće zemlje s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj. (2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj, kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, mogu ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. (3) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa može se priznati učeniku s teškoćama u razvoju hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj, strancu pod supsidijarnom zaštitom, azilantu i strancu pod privremenom zaštitom, učeniku s teškoćama u razvoju državljaninu države članice Europskoga gospodarskog prostora koji ima prijavljen privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te učeniku s teškoćama u razvoju državljaninu treće zemlje s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj koji ima rješenjem upravnog tijela u županiji nadležnog za poslove obrazovanja odnosno Gradskog ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove obrazovanja (u daljnjem tekstu: Upravni odjel odnosno Gradski ured) određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja. Članak 12. (NN 154/25, 157/25) Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent priznaje se osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kojoj je prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Članak 13. (NN 154/25, 157/25) Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent (1) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne može ostvariti osoba: – kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa – koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora – koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj. (2) Ne smatra se zaprekom za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, koju pruža osobni asistent u skladu s ovim Zakonom, pravo korisnika odnosno njegovog roditelja ili člana obitelji na: – uslugu pomoći u kući na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa – status roditelja njegovatelja ili njegovatelja na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi – status njegovatelja na temelju drugih propisa – potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi. (3) Osobi iz članka 12. ovoga Zakona koja nije uključena u sustav odgoja i obrazovanja dopušteno je istodobno priznati pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent i jedno od prava iz stavka 2. podstavka 1., 2. ili 3. ovoga članka. (4) Osobi iz članka 12. ovoga Zakona kojoj je priznato pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi dopušteno je istodobno priznati pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent i jedno od prava iz stavka 2. podstavka 1., 2. ili 3. ovoga članka. (5) Priznavanje prava na uslugu ili usluge u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka uzima se u obzir u postupku utvrđivanja potrebnog broja sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent. Članak 14. Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik (1) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe priznaje se osobi s oštećenjem sluha drugog, trećeg ili četvrtog stupanja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. (2) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe priznaje se gluhoslijepoj osobi koja je navršila 18 godina kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Članak 15. Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj priznaje se osobi s oštećenjem vida kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Članak 16. Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj Pravo na uslugu videćeg pratitelja ne može ostvariti osoba: – kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa – čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi – koja ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa – kojoj član kućanstva može pružiti uslugu pratnje i pomoći u svakodnevnim aktivnostima sukladno njezinim potrebama – koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora – koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent. Članak 17. Uvjeti za priznavanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja. (2) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju koji svladava nastavni plan i program škole koju pohađa, ali ima veće teškoće koje ga sprječavaju u samostalnom funkcioniranju te treba stalnu ili povremenu potporu pomoćnika u nastavi, a koje se odnose na: – veće teškoće u motoričkom funkcioniranju donjih i/ili gornjih ekstremiteta – veće teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzornoj integraciji, a povezane su s poremećajima iz autističnoga spektra – veće teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s drugim utjecajnim teškoćama – veće teškoće proizašle oštećenjem vida – veće teškoće koje se manifestiraju u ponašanju tako da ga ometaju u funkcioniranju i ugrožavaju njegovu fizičku sigurnost i/ili fizičku sigurnost drugih učenika. (3) Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju odnosno gluhom, nagluhom i gluhoslijepom učeniku kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja. POGLAVLJE II.  UVJETI ZA OSOBNOG ASISTENTA, KOMUNIKACIJSKOG POSREDNIKA, VIDEĆEG PRATITELJA, POMOĆNIKA U NASTAVI I STRUČNOG KOMUNIKACIJSKOG POSREDNIKA Članak 18. (NN 154/25) Uvjeti za osobnog asistenta (1) Osobni asistent mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta i: – najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: HKO) ili – najmanje razinu obrazovanja 1 HKO-a i završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja za zanimanje njegovatelj. (prestaje važiti 31.12.2025.) (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobni asistent može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za osobnog asistenta iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za osobnog asistenta u trajanju od najmanje deset sati i ispunjava ostale uvjete za osobnog asistenta propisane ovim Zakonom. (prestaje važiti 31.12.2025.) (3) Osobni asistent ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti osobnog asistenta ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika. Članak 19. Uvjeti za komunikacijskog posrednika (1) Komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a. (2) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika, koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (3) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije. (4) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati: – završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i – završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (5) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta stavka iz stavka 1. ovoga članka, mora imati: – završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i – završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (6) Komunikacijski posrednik ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji, osim kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti komunikacijskog posrednika ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako to nije u suprotnosti s interesima korisnika. Članak 20. Uvjeti za videćeg pratitelja Videći pratitelj mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 ili 4.2 HKO-a i završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za videćeg pratitelja. Članak 21. Uvjeti za pomoćnika u nastavi (1) Pomoćnik u nastavi mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi i najmanje razinu obrazovanja 4.2 HKO-a. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog programa obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi iz stavka 1. ovoga članka ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za pomoćnika u nastavi u trajanju od najmanje 20 sati i ispunjava ostale uvjete za pomoćnika u nastavi propisane ovim Zakonom. (3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pomoćnik u nastavi može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završene najmanje razine obrazovanja 4.2 HKO-a iz stavka 1. ovoga članka, ali ispunjava uvjet završenu najmanje razinu obrazovanja 4.1 HKO-a i ima završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) za pomoćnika u nastavi, ako na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju. (4) Pomoćnik u nastavi ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti pomoćnika u nastavi, a to nije u suprotnosti s interesima učenika s teškoćama u razvoju. Članak 22. Uvjeti za stručnog komunikacijskog posrednika (1) Stručni komunikacijski posrednik mora biti punoljetna zdravstveno sposobna osoba koja ima najmanje završenu razinu obrazovanja 4.2 HKO-a. (2) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (3) Stručni komunikacijski posrednik za gluhe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije mora pored uvjeta propisanih stavkom 1. ovoga članka imati završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) u ostalim sustavima komunikacije. (4) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu hrvatskim znakovnim jezikom, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati: – završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i – završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u za stručnog komunikacijskog posrednika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (5) Stručni komunikacijski posrednik za gluhoslijepe učenike koji pruža komunikacijsku potporu u ostalim sustavima komunikacije, osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, mora imati: – završen program obrazovanja odraslih (osposobljavanja) o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koji dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe i – završen program za stjecanje odgovarajuće kvalifikacije ili skupova ishoda učenja sukladno HKO-u osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika. (6) Stručni komunikacijski posrednik ne može pružati potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa svom članu obitelji, osim kada na području osnivača odgojno-obrazovne ustanove nije moguće zaposliti stručnog komunikacijskog posrednika, a to nije u suprotnosti s interesima gluhih, nagluhih i gluhoslijepih učenika s teškoćama u razvoju. Članak 23. Zapreke za rad (1) Ne može se primiti u radni odnos niti pružati uslugu osobne asistencije osoba: 1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.) 2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) 3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji 4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.). (2) Poslodavac je dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te zatražiti od osobe iz stavka 1. ovoga članka dokaz da se protiv nje ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka. (3) Poslodavac je dužan za sve radnike koji pružaju uslugu osobne asistencije, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaze iz stavka 2. ovoga članka. (4) Ako osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge osobne asistencije bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odnosno ako joj bude izrečena pravomoćna prekršajnopravna sankcija iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ili je protiv nje pokrenut postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, pružatelj usluge kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu odnosno pravomoćnu prekršajnopravnu sankciju, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka. (5) Ako pružatelj usluge osobne asistencije kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu kod pružatelja usluge pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka ili prekršajni postupak iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog ili prekršajnog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. (6) Ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti odnosno ako je obustavljen prekršajni postupak pokrenut protiv radnika, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja. (7) Odredbe stavaka 1. do 6. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se na primanje u radni odnos pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika. POGLAVLJE III.  UVJETI ZA PRUŽATELJE USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORE TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Članak 24. Pružatelji usluge osobne asistencije i potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa (1) Uslugu osobne asistencije pružaju: 1. ustanove socijalne skrbi: a) dom socijalne skrbi i b) centar za pomoć u kući 2. udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba. (2) Potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa pružaju javne ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja i koje pružaju pomoć i podršku tijekom odgojno-obrazovnog procesa te ispunjavaju uvjete koje propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona. Članak 25. Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije (1) Za pružanje usluge osobne asistencije pravne osobe iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona moraju ispunjavati mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluge. (2) Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar). Članak 26. Povjerenstvo za utvrđivanje ispunjenosti mjerila (1) Ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđuje se očevidom službene osobe koja vodi postupak uz nazočnost Povjerenstva za utvrđivanje ispunjenosti mjerila koje čine najmanje tri člana. (2) Član Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka ne može biti srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno i po prestanku braka ili životnog partnerstva, odgovornoj osobi ustanove ili zaposleniku pravne osobe kod koje će Povjerenstvo utvrđivati ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije. (3) Članove Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka imenuje izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. (4) U Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenuju se stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne osobe za koju je potrebno utvrditi ispunjenost mjerila, koje imaju položen stručni ili državni ispit. (5) O utvrđenom činjeničnom stanju Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastavlja zapisnik s nalazom i mišljenjem, a ako je očevidom utvrđeno da nije ispunjen neki od propisanih mjerila, koji se u razumnom roku može otkloniti, Povjerenstvo će u nalazu i mišljenju odrediti rok za otklanjanje nedostataka. (6) U roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka dužno je ponovnim očevidom ili na drugi nesporan način utvrditi da su nedostaci otklonjeni te u roku od osam dana od obavljenog očevida dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu zapisnik o obavljenom očevidu. Članak 27. Početak pružanja usluge osobne asistencije Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona može početi pružati uslugu osobne asistencije po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije. Članak 28. Prestanak pružanja usluge osobne asistencije (1) Pružatelj usluge iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona prestaje s pružanjem usluge osobne asistencije: 1. prestankom rada pravne osobe prema zakonu kojim se uređuju te pravne osobe 2. izvršnošću rješenja o prestanku pružanja usluge osobne asistencije donesenog na temelju zahtjeva pružatelja usluge 3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge. (2) Nadležno tijelo iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona dužno je donijeti rješenje o prestanku pružanja usluge osobne asistencije i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti zbog razloga iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka. (3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga članka, izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, kao i u slučaju nepodnošenja zahtjeva iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb briše pružatelja usluge iz registra iz članka 66. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 29. Kontrola pružatelja usluga (1) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je za pružatelje usluge osobne asistencije kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđenih rješenjem. (2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih mjerila za pružanje usluge osobne asistencije korisnicima, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti ministarstvo nadležno za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak 30. Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika (1) Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije i osoba zaposlena u pravnoj osobi koja pruža uslugu osobne asistencije ne mogu s korisnikom usluge osobne asistencije sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. (2) Ugovor sklopljen protivno odredbama ovoga članka je ništetan. Članak 31. Plaćanje po povlaštenim uvjetima Pravne osobe koje pružaju uslugu osobne asistencije izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenje vodnih i komunalnih usluga te za plaćanje mjesečne pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji. Članak 32. Interventne mjere u posebnim slučajevima U slučaju nastupa događaja ili stanja koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ministar može pružatelju usluge osobne asistencije s kojim Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije sukladno članku 65. ovoga Zakona naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti. Članak 33. Odluka o preraspodjeli radnog vremena (1) U slučaju određivanja interventnih mjera iz članka 32. ovoga Zakona odgovorna osoba pružatelja usluge osobne asistencije može, po uputi ministra, svojom odlukom preraspodijeliti radno vrijeme. (2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka može se naložiti rad u trajanju do 12 sati tijekom razdoblja od 24 sata, koji ne može trajati neprekidno duže od deset dana. (3) Za rad u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka radnik mora dati svoju pisanu suglasnost, a ako ne pristane na takav rad, zbog toga ne smije trpjeti štetne posljedice. (4) Preraspodijeljeno radno vrijeme iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se prekovremenim radom. DIO TREĆI   BROJ SATI USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE I POTPORE TIJEKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Članak 34. (NN 154/25, 157/25) Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent (1) Najveći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent iznosi 24 sata dnevno, svaki dan. (2) Broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rješenju iz članka 52. ovoga Zakona na temelju Liste procjene potreba korisnika za svaku osobu iz članka 12. ovoga Zakona pojedinačno prema sljedećim obvezujućim i kumulativno postavljenim mjerilima: 1. vrsti oštećenja trećeg ili četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti 2. objektivnim materijalnim, odnosno socijalnim okolnostima u kojima korisnik živi, bilo samostalno ili u kućanstvu, i 3. specifičnim individualnim potrebama korisnika. (3) Broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent određuje se u rasponima po skupinama korisnika razvrstanih prema vrsti i stupnju oštećenja u skladu sa stavkom 2. točkom 1. i stavkom 4. ovoga članka. Nakon što se utvrdi kojoj skupini korisnik pripada te se odredi broj sati usluge koji mu pripada ovisno o vrsti i stupnju oštećenja, taj se broj sati uvećava ili smanjuje prema mjerilima iz stavaka 5., 6. i 9. ovoga članka (mjerila za individualizaciju slučaja). (4) Mjerila iz stavka 2. točke 1. ovoga članka razrađuju se prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja koje donosi Vlada Republike Hrvatske na temelju zakona kojim se uređuje jedinstveno tijelo vještačenja. Ako je predviđena primjena Barthelovog indeksa oštećenja funkcionalnih sposobnosti ili drugog odgovarajućeg indeksa odnosno mjere, rasponi se po skupinama korisnika usklađuju tako da odgovaraju potrebama određivanja broja sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent. (5) Radi procjene objektivnih materijalnih, odnosno socijalnih okolnosti u kojima korisnik živi u smislu stavka 2. točke 2. ovoga članka, za određivanje broja sati osobne asistencije koju pruža osobni asistent osobito se vrednuju vrijeme što ga korisnik provodi s roditeljem njegovateljem odnosno njegovateljem ili njegovateljem na temelju drugih propisa i pomoćnikom u nastavi, vrijeme korištenja drugih socijalnih usluga na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te svi drugi oblici socijalne podrške korisnika. Ako korisnik živi u kućanstvu, obavezno se vrednuju broj te uzrast, kao i eventualna činjenica invaliditeta drugih članova kućanstva, a vrednuje se i činjenica da korisnik živi sam. Radi osiguranja načela optimalnosti socijalne podrške vrednuju se i materijalne okolnosti u kojima korisnik odnosno njegovo kućanstvo živi te sve druge okolnosti koje u pojedinačnom slučaju mogu utjecati na određivanje broja sati usluge osobne asistencije. (6) Specifične individualne potrebe u smislu stavka 2. točke 3. ovoga članka obuhvaćaju posebne potrebe usko vezane uz osobnost korisnika usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent (različite sklonosti, navike, uobičajene dnevne i tjedne rutine, i sl.). (7) Razradu mjerila iz stavaka 4. do 6. ovoga članka, kao i tablicu orijentacijske satnice usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent po skupinama korisnika (u daljnjem tekstu: tablica orijentacijske satnice), propisuje ministar pravilnikom iz članka 51. stavka 7. ovoga Zakona. (8) Tablica orijentacijske satnice pokazuje uobičajene raspone broja sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent po svakom od triju mjerila iz stavka 2. ovoga članka. (9) Dopušteno je u pojedinačnom slučaju priznati, po osnovi jednoga ili više mjerila iz stavka 2. ovoga članka, veći broj sati usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent od najvećeg broja sati koji je po pojedinom mjerilu predviđen u tablici orijentacijske satnice za skupinu kojoj korisnik pripada. Nije dopušteno priznati korisniku manji broj sati usluge osobne asistencije od najmanjeg broja sati predviđenog po pojedinom mjerilu u tablici orijentacijske satnice za skupinu kojoj korisnik pripada. (10) Povećanje broja sati osobne asistencije koju pruža osobni asistent u skladu sa stavkom 9. ovoga članka mora biti obrazloženo u Listi procjene potreba korisnika tako da iz obrazloženja jasno i nedvojbeno proizlazi potreba za povećanom satnicom, kao i opravdanost razlike u broju priznatih sati usluge i broju sati predviđenih u orijentacijskoj tablici. Razlozi za povećanje broja sati moraju biti navedeni u rješenju o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent iz članka 52. ovoga Zakona. Članak 35. Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik (1) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 160 sati mjesečno. (2) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha trećeg i četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u rasponu od 30 do 40 sati mjesečno. (3) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe osobe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha drugog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno. (4) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 120 do 160 sati mjesečno. (5) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 80 do 120 sati mjesečno. Članak 36. Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža videći pratitelj (1) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 10 do 60 sati mjesečno. (2) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja nema ostatka osjeta svjetla, koja živi sama ili ima utvrđena dodatna oštećenja ili kronične bolesti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 40 do 60 sati mjesečno. (3) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 30 do 40 sati mjesečno. (4) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida trećeg stupnja težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 do 20 sati mjesečno. Članak 37. Broj sati usluge koju može ostvariti član izvršnog tijela međunarodne organizacije Osoba s invaliditetom koja je imenovana članom izvršnog tijela međunarodne organizacije može ostvariti uslugu osobne asistencije u većoj satnici od one propisane člancima 34. do 36. ovoga Zakona, u svrhu aktivnog izvršavanja obveza člana izvršnog tijela međunarodne organizacije. Članak 38. Broj sati potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju može ostvariti učenik s teškoćama u razvoju (1) Učenik s teškoćama u razvoju može ostvariti potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisanom rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda o priznavanju prava na potporu pomoćnika u nastavi. (2) Prijedlog tjednog broja sati za pružanje potpore tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik u ukupnom tjednom broju sati nastave, izvannastavnih aktivnosti i izvanškolskih aktivnosti propisuje ministar nadležan za obrazovanje pravilnikom iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona. DIO ČETVRTI  CIJENA USLUGE I SUDJELOVANJE KORISNIKA U PLAĆANJU Članak 39. Cijena usluge osobne asistencije (1) Pružatelj usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska uslugu pruža u mreži usluge osobne asistencije po cijeni koja se utvrđuje odlukom o utvrđivanju cijene usluge osobne asistencije koju donosi ministar i objavljuje se na mrežnoj stranici Ministarstva. (2) Za pružatelja usluge osobne asistencije čiji osnivač nije Republika Hrvatska, a koji uslugu osobne asistencije pruža u mreži usluge osobne asistencije, cijena usluge utvrđuje se ugovorom o pružanju usluge s Ministarstvom sklopljenim sukladno članku 65. ovoga Zakona. (3) Pružatelj usluge osobne asistencije koji uslugu pruža izvan mreže usluge osobne asistencije cijenu usluge određuje samostalno. (4) Način utvrđivanja cijene usluge osobne asistencije, koje se pružaju u mreži usluge osobne asistencije, pravilnikom propisuje ministar. Članak 40. Sudjelovanje korisnika u plaćanju usluge (1) Korisnik usluge osobne asistencije koji uslugu koristi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. (2) Ako su prihodi korisnika usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka viši od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 1% cijene usluge, a ako su prihodi korisnika viši od dvije prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge u iznosu od 2% cijene usluge. (3) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi. (4) Iznos sudjelovanja u plaćanju cijene usluge osobne asistencije iz stavka 2. ovoga članka korisnik je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. Članak 41. Odlučivanje o sudjelovanju u plaćanju usluge O iznosu sudjelovanja korisnika u cijeni plaćanja usluge osobne asistencije odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije. Članak 42. Plaćanje usluge na teret Ministarstva Ako korisnik nije obvezan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije sukladno članku 40. stavku 1. ovoga Zakona, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva. DIO PETI   NADLEŽNOST I POSTUPAK POGLAVLJE I.  NADLEŽNOST Članak 43. Stvarna nadležnost (1) O pravu na uslugu osobne asistencije rješenjem odlučuje Zavod. (2) O ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije sukladno pravilniku iz članka 25. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odlučuje mjesno nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb. (3) O priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa rješenjem odlučuje Upravni odjel odnosno Gradski ured. Članak 44. Rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije (1) Rješenje iz članka 43. stavka 2. ovoga Zakona donosi se na razdoblje do tri godine. (2) Pružatelj usluge koji želi pružati uslugu nakon isteka roka određenog rješenjem kojim se odobrava pružanje usluge osobne asistencije dužan je najkasnije 60 dana prije isteka roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje usluge osobne asistencije. Članak 45. Određivanje mjesne nadležnosti – osobna asistencija (1) Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu osobe za koju je pokrenut postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije. (2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta odnosno boravišta na području Republike Hrvatske. (3) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta korisnika. (4) Mjesna nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba utvrđuje se prema sjedištu pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 46. Određivanje mjesne nadležnosti – potpora tijekom odgojno-obrazovnog procesa Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu odnosno boravištu u Repu …

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.