📄 Tekst zakona
Plan Dugoročnog razvoja pošte i telekomunikacija u Republici Hrvatskoj do 2000. godine sa Srednjoročnim planom razvoja za razdobljeod 1991. do 1995. godine
Upute za korištenje
Elektronička pošta
Početna stranica
Plan Dugoročnog razvoja pošte i telekomunikacija u Republici Hrvatskoj do 2000. godine sa Srednjoročnim planom razvoja za razdobljeod 1991. do 1995. godine
NN 51/1991 (1.6.1991.), Plan Dugoročnog razvoja pošte i telekomunikacija u Republici Hrvatskoj do 2000. godine sa Srednjoročnim planom razvoja za razdobljeod 1991. do 1995. godine
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 6. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske,
članka 35. Poslovnika Sabora Republike Hrvatske i članka 11. točke 1. Zakona
o osnivanju javnog hrvatskog poštanskog i telekomunikacijskog poduzeća
("Narodne novine", br. 42/90), Sabor Republike Hrvatske na sjednici
Vijeća udruženog rada 26. lipnja 1991, Vijeća općina 26. lipnja 1991. i
Društveno-političkog vijeća 26. lipnja 1991. donio je
PLAN
Dugoročnog razvoja pošte i telekomunikacija u Republici
Hrvatskoj do 2000. godine sa Srednjoročnim planom razvoja za razdobljeod
1991. do 1995. godine
1. UVOD
Razvoj poštanskog prometa razumijeva:
- proširenje poštanske mreže uvođenjem odgovarajućih jedinica i sredstava
poštanske mreže, sa ciljem da sva naselja, domovi i gospodarski objekti
budu obuhvaćeni poštanskom mrežom;
- izgradnju i puštanje u eksploataciju modernih poštanskihkapaciteta
i opreme, zgrada, transportnih sredstava, mehanizacije i automatizacije,
kao i tipskih sredstava za rad;
- ostvarivanje takve organizacije i razne opremljenosti poštanskog prometa,
iz kojih će se rezultirati brzina, sigurnost, efikasnost, racionalizacija
i ekonomičnost poslovanja.
Koncepcija ovog srednjoročnog plana usklađena je s trenutačnim financijskim
mogućnostima i potrebama u Republici Hrvatskoj s osnovnim ciljem daljnjeg
razvoja i unapređenja te djelatnosti u interesu društva i pojedinca.
2. DOSTIGNUTI STUPANJ RAZVOJA
Dosadašnji rezvoj poštanskog prometa bio je stalno limitiran nedostatkom
financijskih sredstava u onoj mjeri koliko bi objektivno bilo potrebno
za sve planirane objekte i opremu koja bi da je nabavljena i instalirana
poboljšala kvalitetu usluživanja i povećala broj usluga i prihod od tih
usluga.
Stanje poštanske mreže u Republici Hrvatskoj prema osnovnim pokazateljima
je slijedeće:
Stanje In- Stope
1985. 1990. deks rasta
___________________________________________________________________________
1.Jedinice PT mreže 1062 1097 103 0,6
2.Šalteri u PT jedinicama 1981 2168 109 1,7
3.Stanovn. na jednu poštu 4392 4259 - -
4.Stanovn. na jedan šalter 2354 2155 - -
5.Stanovn.na jedan pošt. kovčežić 828 807 - -
Ipak ocjenjujemo da je u prošlom petogodišnjem razdoblju učinjen kvalitetan
zaokret u primjeni terminalne opreme na šalterima za prijem poštanskih
pošiljaka i novčanog poslovanja.
Primjenom terminalne opreme "Kienzle" na poslovima van šalterske
službe kao što su priprema i obračun novčanih dokumenata za dostavu, i
kartiranju vrijednosnih pošiljaka ubrzano se krenulo u mehaniziranje svih
radnih procesa gdje se može takva oprema primijeniti.
Posebno značajna odluka donijeta je za primjenu takozvanog "Univerzalnog
šalterskog terminala" tipa "PC" koji je sada u primjeni
u 60 pošta. Njegova daljnja primjena u poštama očekuje se u naredne dvije
do tri godine.
Vozni park je u dosta lošem stanju.
Asortiman usluga sporo se proširuje.
U odnosu na pokazatelje razvijenosti poštanske mreže mnogih Europskih
zemalja nalazimo se u grupi zemalja na samom začelju razvijenosti.
3. PROJEKCIJA RAZVOJA POŠTE U REPUBLICI HRVATSKOJ DO 2.000-te GODINE
Za razvoj poštanske djelatnosti do 2000-te godine karakteristična će
biti promjena u pravcima razvoja, koja je započeta već u planskom razdoblju
1986-1990. godine a posebno će doći do izražaja u narednih deset godina.
Te promjene se odražavaju u proširenju asortimana usluga i primjeni suvremenih
tehničkih dostignuća u njihovom izvršavanju.
Fleksibilnost razvoja poštanske djelatnosti uočava se i danas, jer uz
oštru konkurenciju telekomunikacija i novih usluga uspješno parira izazovu
privrede i društva prilagodavajući tehnologiju i asortiman usluga novim
zahtjevima.
Od radno intenzivne djelatnosti pošta se brzo transformira u kompjutoriziranu
djelatnost.
Proces minijaturizacije i neprekidnog sniženja cijena elektronske opreme
idealan je uvjet za transformiranje poštanske djelatnosti u suvremenu informatičku
djelatnost.
Primjena elektronike, kombinirano s informatikom (bazama podataka, memorijskom
karticom, elektronskim prijenosom poruke i automatizacijom) u velikoj mjeri
determinira razvoj poštanske djelatnosti do 2000-te godine.
Poštanska djelatnost će se dakle transformirati u dva
pravca:
- transformiranjem asortimana usluga i
- transformiranjem tehnologije pružanja usluga.
Transformacija asortimana usluga realizirat će se kroz:
- informaciono obogaćivanje postojećih usluga;
- supstituciju starih "neinteresantnih" usluga, novim uslugama;
- uvođenje bitno novih usluga;
- uključivanje posebnih pogodnosti;
i sve to uz realizaciju principa da je usluga što više informatička.
Takvi pravci razvoja u asortimanu usluga bit će omogućeni transformacijom
tehnologije pružanja usluga a koja podrazumijeva:
- automatizaciju i informatizaciju procesa rada;
- integraciju s novim telekomunikacijskim tehnikama,
- izmjena zakonske i tehnološke regulative;
- transformiranje organizacijske strukture.
Uvođenje i primjena elektronike u poštanskoj djelatnosti postaje sve
dostupnija je je to tehnologija koja ima izrazitu tendenciju pada u troškovima
nabave i izgradnje a ogromne mogućnosti u pružanju usluga, tako da njeno
planiranje u većoj mjeri do 2000-te godine može biti vrlo realno.
Nova tehnologija zahtijevat će i novu regulativu kako tehnološku, tako
i zakonsku, a vjerojatno je potrebna promjena i organizacijskih formi.
Težnja poštanske djelatnosti u svijetu je da se osamostaljuje kako u
pogledu poslovanja, tako i donošenja odluka, a organizacija HPT-a danas
je prijelazni organizacijski oblik u tom pravcu.
3.1. Projekcija razvoja novih usluga
3.1.1. Elektronska pošta
Uvođenje usluge elektronske pošte omogućit će djelomično rješenje ili
ublažavanje problema,koji su danas prisutni u prijenosu pismovnih pošiljaka.
Najmasovniji korisnici ovih usluga - poslovni korisnici, elektronskom poštom
dobivaju uslugu koja je po kvaliteti i tehničko-eksploatacijskim mogućnostima
u najvećoj mjeri prilagođena njihovim potrebama.
Uvođenje sustava elektronske pošte trebat će obaviti u fazama. Pripremna
faza do 1995. godine, a nakon toga prema utvrđenim prometnim kriterijima,
započela bi izgradnja i eksploatacija sustava elektronske pošte.
3.1.2. Kompjuterska pošta
Za prijenos poruka odnosno sadržaja koji potiču iz računara i uređaja
za obradu teksta do primaoca koji nema odgovarajuću opremu koristit će
usluge kompjutorske pošte. Teleteks pretplatnici mogu koristiti ovu uslugu
i svoja priopćenja prenijeti telekomunikacijskom mrežom u kompjuterski
centar odakle bi se informacije upućivale u poštu najbližu primaocu. Tu
bi se izvršilo štampanje, stavljanje u kovertu i uručenje pisma na uobičajen
način. Očekuje se da će potreba za ovom uslugom uslijediti nakon 1995.
godine.
3.1.3. Videoteks usluge
Uvođenjem videoteks usluga u telekomunikacijama bit će omogućeno da
se dio baze podataka videoteksa koristi za potrebe korisnika poštanskih
usluga i za raznovrsne informacije koje se odnose na poštanski promet.
Za ovo je potrebno predvidjeti da se određene pošte, prvenstveno u većim
mjestima opreme terminalima videoteksa.
3.1.4. Automatski novčani šalter (POSTOMAT)
Postomati su novčani šalteri samouslužnog tipa namijenjeni korisnicima
novčanih usluga kod pošta koje posjeduju post karticu da samostalno bez
posredovanja radnika pošte obavljaju određene vrste gotovinskih i bezgotovinskih
novčanih transakcija. Primjena postomata doprinijet će daljnjem razvoju
i modernizaciji novčanog poslovanja kod pošta. Njihova primjena očekuje
se nakon 1991. godine.
3.2.Poštanske usluge
u 000
___________________________________________________________________________
VRSTA Ostvareno Plan Indeks Stopa
1990. 1995. 2000. 4:2 rasta
___________________________________________________________________________
POŠTANSKE USLUGE: 391.549 420.900 451.600 115 1,6
- pismovne 280.257 283.100 292.600 104 0,4
- novine i časopisi 41.480 39.500 40.000 96 -0,4
- paketske 2.461 2.000 2.500 101 0,1
- pošt.uputnice 3.081 3.200 3.500 113 1,2
-štedna služba 10.512 14.100 18.000 170 5,5
- platni promet 53.758 79.000 95.000 176 5,8
___________________________________________________________________________
3.3.Kapaciteti poštanske mreže
3.3.1.Jedinice poštanske mreže
___________________________________________________________________________
VRSTA Stanje Plan stanja Indeks Stopa
1890. 1995. 2000. 4:2 rasta
___________________________________________________________________________
POŠTE - ukupno 1097 1226 1270 115 1,4
-PTjedinice 913 960 988 108 0,8
- šalterske pošte 139 191 202 145 3,8
- pomoćne pošte 17 20 20 117 1,6
- sezonske pošte 28 55 60 214 7,9
___________________________________________________________________________
3.3.2.Dostavni rajoni
___________________________________________________________________________
VRSTA Stanje Plan stanja Indeks Stopa
1990. 1995. 2000. 4:2 rasta
___________________________________________________________________________
RAJONA - ukupno 3668 3800 4100 111 1,1
- uže dost.podr. 1998 2091 2360 118 1,7
- šire dost.podr. 1596 1652 1690 105 0,5
- najšire dost.podr. 67 57 50 74 -3,0
___________________________________________________________________________
3.3.3. Šalteri u PTT jedinicama
___________________________________________________________________________
VRSTA Stanje Plan stanja Ind. Stopa
1990. 1995. 2000. 4: 2 rasta
___________________________________________________________________________
ŠALTERI-ukupno 2167 2455 2800 129 2,6
- pismovni 129 146 160 124 2,2
- novčani 536 638 700 130 2,7
- paketski 37 40 50 135 3,1
-za prjem telegrama 77 80 85 110 0,9
- za prod.vrijedn. 6 9 15 250 9,6
- kombinirani 1382 1542 1790 129 2,6
___________________________________________________________________________
3.3.4.Poštanski kovčežići
___________________________________________________________________________
VRSTA Stanje Plan stanja Ind. Stopa
1990. 1995. 2000. 4:2 rasta
___________________________________________________________________________
POŠT. KOVČEŽIĆI
- svega 5785 6437 7000 121 1,9
- automatski 738 1113 1500 203 7,3
- s ključem 5047 5324 5500 108 0,8
___________________________________________________________________________
3.4.Pokazatelji dostupnosti jedinica poštanske mreže
___________________________________________________________________________
Stanje Plan
POKAZATELJ 1990. 1995. 2000.
___________________________________________________________________________
Stanovnika na 1 PT jedinicu 4259 3843 3740
Stanovnika na 1pošt.šalter 2155 1919 1696
Stanovnika na 1pošt.kovčežić 808 732 679
___________________________________________________________________________
Modernizacija tehnološkog procesa u poštanskim centrima izvršit će se
primjenom sustava za poluautomatsko i automatsko dijeljenje pismovnih pošiljaka
s ciljem da se pošiljka što kraće vrijeme zadrži u poštanskom centru.
Također se predviđa nastavak modernizacije poslovanja na poštanskim
šalterima uvođenjem najnovijih i za tu svrhu prikladnih šalterskih terminala.
Očekuje se da će tako modernizirana poštanska djelatnost ostvariti porast
poštanskih usluga po godišnjoj stopi od 1,6%. Najveći porast očekuje se
kod usluga novčanog poslovanja, po stopi od 5,8% godišnje.
Povećanje kapaciteta poštanske mreže očekuje se povećanjem pošta sa
cjelokupnim poslovanjem po stopi od 0,8%, šalterskih od 3,8%, pomoćnih
od 1,6% i sezonskih od 7,9% godišnje.
U skladu s povećanjem broja pošta doći će i do povećanja broja šaltera
po stopi od 2,6%. Također se predviđa povećanje broja poštanskih kovčežića
po stopi od 1,9%. Doći će i do povećanja broja dostavnih rajona po prosječnoj
stopi od 1,1%. Krajem razdoblja očekuje se da će 1 PT opsluživati 3740
stanovnika prema 4259 danas, a jedan poštanski šalter posluživat će 1696
stanovnika prema 2155 danas, a na jedan poštanski kovčežić doći će 679
stanovnika prema 808 u 1990. godini.
4. SREDNJOROČNI PLAN RAZVOJA POŠTE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 1991-1995.
GODINE
4.1. Ciljevi razvoja u poštanskom prometu
- povećanje broja jedinica PTT mreže, tako da u 1995. godini jedna jedinica
PT mreže opslužuje cca 3843 stanovnika na 46 km kvadratni, a jedan šalter
bi trebao posluživati 1919 stanovnika;
- nastaviti s daljnjom modernizacijom tehnološkog procesa prijema poštanskih
pošiljaka i novčanog poslovanja;
- modernizirati rad u poštanskim centrima nabavkom odgovarajuće opreme
za preradu poštanskih pošiljaka;
- nastaviti sa izgradnjom modernih poštanskih zgrada i adaptacijom postojećih;
- obnoviti vozni park za prijevoz poštanskih pošiljaka;
- nastaviti s daljnjim uvođenjem kontejnera u prijevozu poštanskih pošiljaka;
- uvesti noćni avionski prijevoz poštanskih pošiljaka na relaciji Zagreb
- Pula -Zadar - Split - Dubrovnik i obratno;
- prema ukazanim potrebama uvoditi nove usluge kojie će zadovoljiti
građane - korisnike PT usluga, a poduzeću donijeti odgovarajući prihod;
- poboljšati kvalitetu ukupnog prijenosa poštanskih usluga, kako bi
se postotak pošiljaka po principu danas primljeno - sutra uručeno povećao
iznad 80%, u Republici Hrvatskoj (danas oko 60%).
4.2. Razvoj mreže i kapaciteta
4.2.1. Jedinice za preradu poštanskih pošiljaka
Planom razvoja do 1995. godine ne predviđa se povećanje Poštanskih centara
(u daljnjem tekstu PC) na području Republike Hrvatske.
Njihov sadašnji broj odgovara postavljenoj organizaciji prerade i transporta
poštanskih pošiljaka.
Sredinom planskog razđoblja predviđa se zavisno od realizacije primjena
mehaničke prerade pismovnih pošiljaka u Glavni poštanski centar (u daljnjem
tekstu GPC) Zagreb i Split, grupiranje poštanskih centara u PC pripreme
i PC prerade.
PC-i pripreme bili bi: Karlovac, Sisak, Varaždin, Bjelovar, Pula i Vinkovci.
Ostsli poštanski centri zadržali bi rang poštanskog centra prerade.
Predviđa se organiziranje Centra zaštite u GPC Split u 1991. godini
i otvaranje pošte carinjenja pri PC Slavonski Brod u 1993. godini.
4.2.2. Jedinice za pružanje poštanskih usluga korisnicima
Predviđa se dinamičniji porast broja jedinica za pružanje poštanskih
usluga korisnicima u odnosu na prethodno razdoblje po prosječnoj godišnjoj
stopi od 2,3.
U strukturi tih jedinica značajniji porast predviđa se kod šalterskih
pošta po stopi 6,5 i sezonskih pošta po prosječnoj godišnjoj stopi od 14,4.
Po prvi puta planira se i otvaranje 8 ugovornih pošta, čiji će broj
vjerojstno biti i veći nakon što se dogovore kriteriji za otvaranje takvih
jedinica PT mreže na području HPT-a.
Otvaranjem novih PT jedinica predviđa se povećanje ukupnog broja šaltera
po stopi od 2,5 godišnje.
U toj grupi značajnije povećanje predviđa se kod šaltera za novčano
poslovanje po stopi od 3,5 i šaltera za prijem pismovnih pošiljaka po stopi
od 2,5 godišnje.
Planirani porast broja dostavnih rajona uglavnom se predviđa u užoj
dostavi od 0,8% godišnje i široj dostavi od 0,9%.
Smanjenje broja rajona u najširoj dostavi rezultat je pretvaranja dijela
tog područja u šire dostavno područje, čime se poboljšava kvaliteta uručenja
pošiljaka.
4.2.3. Sredstva poštanske mreže
U grupi sredstava poštanske mreže značajnije povećanje planira se kod
automatskih poštanskih kovčežića po prosječnoj godišnjoj stopi od 8,4 zbirnih
poštanskih kovčežića po prosječnoj stopi od 14,4 godišnje i pretinaca poštanskih
pošiljaka s ključem po stopi od 4,4 godišnje.
Povećanje ovih kapaciteta povećat će kvalitetu prijema i uručenja pošiljaka
i smanjiti troškove u toj fazi rada.
Uređaji i automati za samouslugu ni u ovom planskom razdoblju nisu našli
svoje pravo mjesto, jer još uvijek postoje teško rješive eksploatacijsko-tehničke
poteškoće u njihovoj primjeni.
4.2.4. Strojevi i uređaji za rad na šalterima
Programom razvoja planira se nastavak kontinuiteta daljnjeg mehaniziranja
svih radnih procesa na šalterima.
Primjenom univerzalnog šalterškog terminala u gotovo svim jedinicama
PT mreže bit će zaokružen jedan ciklus terminalizacije šaltera.
Visoke godišnje stope rasta rezultat su nastojanja da se u ovom planskom
razdoblju u fazi prijema pošiljaka i usluga novčanog poslovanja učini što
je moguće više na modernizaciji šalterske službe.
Stoga se i predviđaju visoke godišnje stope rasta kod strojeva za brojanje
metalnog novca od 26,5%, strojeva za brojanje papirnatog novca od 15,4%
i šalterskih terminala od 19,8% godišnje.
Najznačajnije povećanje je kod univerzalnih šalterskih terminala za
767 komada.
4.2.5. Strojevi i uređaji za preradu poštanskih pošiljaka
U ovom programskom razdoblju planira se nabavka opreme za mehaničku
preradu pismovnih pošiljaka u GPC Split i Zagreb, i PC=u Slavonski Brod.
Kada dođe do realizacije nabavke spomenute opreme, bit će ta prva oprema,takove
vrste primijenjena u nas.
U svim PC-ima planira se povećanje broja strojeva za žigosanje. Takoder
seplanira povećanje strojeva za vezivanje svežnjeva.
U PC Dubrovnik planira se nabavka uređaja za dijeljenje paketa, a u
PC Rijeka predviđa se i nabavka strojeva za isprašivanje vreća.
Sva ova oprema kada bude u funkciji povećat će produktivnost rada u
poštanškim centrima.
4.2.6. Transportna sredstva
Značajnije povećanje sredstava unutrašnjeg transporta u PC-ima očituje
se u povećanju instaliranih transportnih traka, zračnih konvejera, nabavci
viličara, motornih i akumulatorskih kolica i kontejnera.
Sva ova transportna sredstva utječu na brži protok poštanskih pošiljaka
i vreća kroz odgovarajući poštanski centar uz minimalno korištenje radne
snage.
Značajnije povećanje sredstava vanjskog transporta planirano je u Centrima
pošta Osijek i Rijeka: Preko 50% voznog parka bit će zamijenjeno novim
modernijim automobilima.
Broj poštanških vagona ostaje na razini 1990. godine, jer se ne predviđa
uvođenje novih putujućih pošta na području republike Hrvstske. U planskom
razdoblju bit će nabavljena 4 poštanska vagona kao zamjena za postojeće
dotrajale vagone.
4.2.7. Poslovne PT zgrade
Planirani porast broja poslovnih PT zgradapo stopi od 2,7 godišnje je
u skladu s predviđenim povećanjem jedinica PT mreže.
U ovom planskom razdoblju doći ćedo promjene u strukturi vlasništva.
Planira se znatno brži rast PT zgrada u vlasništvu HPT-a po stopi 7,7 godišnje.,Nasuprot
tome predviđa se smanjenje broja zgrada u vlasništvu drugih (društveno
i privatno vlasništvo).
U sklopu povećanja broja poslovnih zgrada doći će do povećanja površine
poslovnog prostora, čiji se godišnji rast predviđa po stopi od 2,5.
4.2.8. Pokazatelji dostupnosti jedinica i sredstava poštanske mreže
Srednjoročnim planom do 1995. godine predviđa se poboljšanje dostupnosti
jedinica i sredstava PT mreže korisnicima.
Tako se predviđa da će jedna PT jedinica u 1995. godini posluživati
3.843 stanovnika u odnosu na 4.259 stanovnika u 1990. godini.
Isto tako doći će do smanjenja broja stanovnika na jedan poštanski šalter
sa 2.155 u 1990. godini na 1.919 u 1995. godini.
Broj stanovnika na jedan poštanskikovčežić takoder će se smanjiti sa
današnjih 808 na 732.
Ostvarenjem tako planiranih pokazatelja poboljšat će se kvaliteta usluživanja
korisnika poštanskih usluga.
PLAN
Dugoročnog razvoja telekomunikacija u Republici Hrvatskoj do 2000. godine
sa Srednjoročnim planom razvoja za razdoblje od 1991-1995. godine
1. UVOD
Telekomunikacijski sustav u Republici Hrvatskoj razvija se i djeluje
organizacijski i tehnološki samostalno u okviru javnog poduzeća Hrvatska
pošta i telekomunikacije (HPT). Odvijanje javnog unutrašnjeg i međunarodnog
telekomunikacijskog prometa, kao i pripremanje odgovarajućih kapaciteta
za obavljanje tog prometa, koji predstavljaju nezamjenjiv uvjet života
i rada na području Republike, Zakonom o osnivanju HPT-a utvrđeni su kao
djelatnost od posebnog društvenog interesa.
Uloga telekomunikacija u vrlo brzom razvoju svjetskog gospodarstva i
društvenih odnosa sve je veća i danas ne postoji niti jedna razvijena zemlja
koja nema izrazito razvijene telekomunikacije. One su temelj čitavog niza
poslovnih i društvenih djeletnosti od distribucije informacija o događajima
u bilo kojem dijelu svijeta preko različitih poslovnih i bankarskih, specifičnih
javnih (turizam, promet, meteorologija, znanost. . .) i privatnih informacijskih
sustava pa do osobnih komunikacija između pojedinaca ). Ulazak u postindustrijsko,
tzv. informatičko društvo zahtijeva sve brži i efikasniji dostup do raznih
informacija čije je procesiranje svrsishodno samo ako su dostupne svim
zainteresiranima putem resprostranjene i moderne telehomunikacijske mreže.
Postoji znatan međusobni utjecaj i korelacija između razvijenosti telekomunikacija
(što je preduvjet i širenju informatike) i svih ostalih društvenih i gospodarstvenih
djelatnosti. Može se tvrditi da su razvijene telehomunikacije poticajni
faktor, generator i promotor ukupnog razvoja, što opet neposredno utječe
na daljnji razvoj samih telekomunikacija. Pri tome treba istaknuti činjenicu
da ulaganja u telehomunikacijsku djelatnost u razvijenim zapadnoevropskim
zemljama višestruko participiraju u ukupnim privrednim investicijama nego
što je to bilo do sada u nas:
- razvoj i organiziranje jedinstvene informacijske infrastrukture telekomunikacijskog
sustava HPT-a,
- marketinške funkcije koja treba sve širi spektar usluga i mogućnosti
cjelokupnog telehomunikacijskog sustava približiti i učiniti dostupnim
korisniku.
Elaboracija o dugoročnom razvoju telekomunikacijskog sustava Republike
Hrvatske do 2000. godine, koja je u globalnim elementima usklađena s dosad
utvrđenim pravcima razvoja Republike, sadrži i osnove srednjoročnog plana
za razdoblje od 1991-1995. godine, kao prve etape realizacije. Također
sadrži i prijedloge konkretnih programa iz tog plana koji bi se, kao prioritetni
iz telekomunikacijske djelatnosti, trebali realizirati uz razne oblike
zajedničkih ulaganja s potencijalnim stranim i domaćim investitorima odnosno
uz dotok privatnog kapitala.
Tijekom izrade projekcije dugoročnog razvoja telekomunikacija u Republici
Hrvstskoj do 2000. godine te srednjoročnog plana za razdoblje od 1991-1995.
godine bila je prisutna spoznaja o značenju telekomunikacijske djelatnosti
za daljnji sveukupni razvoj Republike Hrvatske. Pri tome je od posebnog
značaja zakonska i stvarna odgovornost HPT-a za tehničho-tehnološko jedinstvo
telekomunikacijskog sustava na cijelom području Republike, kao i nužnost
da se u tom cilju sinkronizirano usmjeravaju svi raspoloživi resursi upravo
u interesu same Republike.
Paralelno s tim, otvorene su, u skladu s već dulje vrijeme vrlo prisutnim
kretanjima u razvijenim zemljama, mogućnosti parcijalnog i postepenog uključivanja
tog dosad potpuno zatvorenog sustava u tržišni način privređivanja. Sve
te, za telekomunikacijski sustav burne promjene, prati nedostatna, nedorečena
ili neadekvatna zakonska regulativa iz područja telekomunikacija, izgradnje
objekata i radnih odnosa.
Uz navedene činjenice, realna je okolnost da je izrada razvojnih planskih
dokumenata (Srednjoročni plan 1991-1995. godine) još uvijek opterećena
dosadašnjim dugogodišnjim pristupima planiranju koji više ne odgovaraju
nastalim promjenama u društvu. Dugoročni pak razvojni planovi neizbježno
podliježu promjenama izazvanim vrlo intenzivnim razvojem novih i usavršavanjem
postojećih tehnologija te promjenom odnosa troškova za njihovu realizaciju.
Iz toga se nameće potreba i obveza kontinuiranog usklađivanja konkretnih
razvojnih planova, a u određenim vremenskim razmacima ili s pojavom novih
bitnih spoznaja ili troškovno kompetitivnih, perspektivnih tehnologija,
i evoluiranje ciljeva i smjernica za realizaciju dugoročnih planova. S
tim u skladu djelovat će razvojne funkcije HPT-a na području telekomunikacija.
Projekcijom dugoročnog razvoja telekomunikacijskog prometa Republike
Hrvatske do 2000. godine želi se intenzivirati i osigurati kontinuirani
razvoj tehničko-tehnološki jedinstvenog telekomuikacijskog sustava. Takav
razvoj treba biti u skladu s potrebama postojećih i potencijalnih korisnika,
te ukupnim mogućnostima društva, u okviru tržištu orijentiranog gospodarstva
Republike. Sve je podređeno poticanju njenog sveukupnog napretka, uspostavljajući
pri tome međusobne odnose specifične za djelatnost od posebnog društvenog
interesa.
Polazeći od dosada dostignutog stupnja (ne)razvijenosti telekomunikacijskih
kapaciteta u okviru HPT-a, mora se konstatirati, i pored zavidne i respektabilne
tehnološke razine (već je danas značajan dio kapaciteta realiziran u digitalnoj
tehnologiji, što je u okvirima europskog prosjeka!) nezadovoljavajuća kvantiteta
i rasprostranjenost telekomunikacijske mreže.
Određeni su ciljevi razvoja a predložene su i odgovarajuće tehnologije
kojima se oni mogu postići, uz istodobni pomak u pouzdanosti telekomunikacijske
mreže, kvaliteti i raspoloživosti usluga te "smjernice" koje
upućuju na način i dinamiku njihove realizacije. Pri tome je trajno prisutna
obveza usklađivanja razvoja lokalnih, međumjesnih i međunarodnih kapaciteta
radi omogućavanja nesmetanog obavljanja telekomunikacijskog prometa i to
posebno na magistralnom nivou mreže.
Uz navedeno, na realizaciju projiciranog dugoročnog razvoja bitno će
utjecati:
- postupno i kontrolirano uključivanje telekomunikacijske djelatnosti
u tržišne tokove privređivanja, uključivanje u europske integralne i regionalne
razvojne projekte,
- dosljedno poštivanje nacionalne i međunarodne tehničke regulative,
- poticanje i vrednovanje znanstveno-istraživačkog rada u okviru HPT-a
i nastavak suradnje s odgovarajućim institucijama.
2. DOSTIGNUTI STUPANJ RAZVOJA
U telekomunikacijskoj mreži Republike Hrvatske dominantni dio čini telefonska
mreža, te je uputno prema pokazateljima kao što su npr. broj GTP-a i stopa
rasta telefonskih priključaka, analizirati postojeće stanje. Dosad ostvareni
rezultati imaju rastući trend - npr. gustoća GTP-a (slika T-1.) - te su
u vezi s tim i primijenjenom koncepcijom razvoja i organizacije mreže,
stvoreni preduvjeti budućeg ubrzanog razvoja. Gustoća telefonskih priključaka
različita je po tranzitnim područjima, također i ukupan broj GTP-a (slika
T-2. i T-3.). Moguće je zaključiti da je u proteklom planskom razdoblju
strategija, koja temelji razvoj na digitalizaciji u svim dijelovima telekomunikacijske
mreže te na uvođenju novih tehnologija, rezultirala kvalitetnim učinkom.
Postignutu razinu digitalizacije u pojedinim tehnološkim cjelinama (u
tradicionalnom smislu), moguće je procijeniti prema kapacitetima, tako
je npr. danas u radu 11 digitalnih glavnih centrala ili 52,38%, ali je
od 729 krajnjih centrala svega 7.41% digitalnih. Instalirano je 992.165
telefonskih priključaka, od čega 16.04% digitalnih (slika T-4.), a preko
30% telefonskih centrala je elektroničkih.
Udomeni magistralnih/međunarodnih prijenosnih sustava u proteklom su
srednjoročnom razdoblju dovršeni i neki analogni sustavi čija izgradnja
je započela još u prethodnom planskom razdoblju (analogni KKSP "Central").
Izgrađeno je više digitalnih kabelskih/radio relejnih sustava brzine prijenosa
140 Mbit/s. Stanje krajem 1990. godine govori da je digitalizirano približno
20% kapaciteta magistralnih sustava prijenosa.
Na nižim je razinama postotak digitalizacije veći (slika T-5 ). Na području
zagrebačkih mrežnih grupa digitalno je 75% prijenosnih, a 30% komutacijskih
sustava (dominantan udio u ovom postotku predstavlja metropolitenska zagrebačka
mreža). Neposredno vezana uz digitalizaciju je i implementacija novih tehnotogija
u klasičnu tehnološku strukturu (optički sutavi prijenosa, uvođenje signalizacijske
mreže CCS7, dislokacija pretplatničkih stupnjeva komutacija i dr.).
Aktualne aktivnosti na području telefonije danas su najintenzivnije
na uvođenju jedne od novih usluga - javne mobilne telefonije. Trenutno
je u eksperimentalnom radu jedna bazna stanica (Sljeme) koja pokriva zagrebačko
područje, sa priključenih približno stotinu korisnika.
Stanje kapaciteta telegrafskih priključaka pokazuje da broj priključaka
ima opadajuću stopu povećanja, što je ( posljedica transformacije potreba
korisnika (na primjer, intenzivno se povećao broj faksimil priključaka,
višestruko od planiranog).
Imajući u vidu ulogu telekomunikacija i informatike kao promotora ekonomskog
razvoja, ilustrativno je usporediti osnovni kvantitativni pokazatelj razvoja
telekomunikacijske mreže (gustoću GTP-a) u Hrvatskoj odnosno u Jugoslaviji
s nekoliko zapadnoeuropskih zemalja (slika T-6.). Vidi se da su u nas dosad
dostignuti kvantitativni rezultati još uvijek daleko od tzv. europske razine.
Sl. T-1 GUSTOĆA GTP-a U REPUBLICI HRVATSKOJ
GODINE GTP/100 stanovnika
1985 11.7
1986 12.5
1987 13.9
1988 14.9
1989 16.1
1990 18
Sl. T-6 GUSTOĆE GLAVNIH TELEFONSKIH PRIKLJUČAKA U NEKIM EUROPSKIM DRŽAVAMA
DRŽAVE GTP/100 stanovnika
(automobilske oznake) (stanje koncem 1990.)
A 41
F 47.5
GR 39
I 37.5
YU 15
S 68
CH 57
CRO 18
D 50
3.TRENDOVI RAZVOJA EUROPSKIH TELEKOMUNIKACIJA DO 2000. GODINE
Svjetski razvoj tehnologije u posljednjim desetljećima,posebno izražen
na polju mikroelektronike, donio je epohalne novosti koje su se značajno
odrazile u tehnici telekomunikacija. Zahvaljujući tome došlo je do tehnoloških
i tehničkih promjena u komponentama telekomunikacijskih sistema (od korisničkih
terminala, komutacijskih uređaja, prijenosnih uređaja do prijenosnih medija),
koje su postale mnogo kvalitetnije, brže i pouzdanije.
Sve veća primjena mikroelektronike i procesora u telekomunikacijama,
kao i kabela sa optičkim nitima, mijenjaju perspektive današnjih svjetskih
telekomunikacija. Do nedavno, osnovni pravac razvoja svjetskih telekomunikacija
bio je usmjeren ka stvaranju integriranih digitalnih mreža (IDN) čiji je
osnovni cilj bilo ujedinjavanje prednosti koje se nad konvencionalnim rješenjima
postižu uvođenjem digitalne transmisije i komutacije upravljene uskladištenim
programima. Na osnovi IDN stvorena je koncepcija digitalne mreže integriranih
službi (ISDN) koja osim digitalne transmisije i komutacije obuhvaća i digitalizaciju
pretplatničke petlje čime je omogućena integracija različitih službi i
usluga u okviru jedne mreže. Realizacija ovog koncepta, koji u svojem osnovnom
ili uskopojasnom obliku predviđa digitalnu vezu brzinom 64 kbit/s od kraja
do kraja između dva korisnika i svakom korisniku omogućava pristup mreži
putem ograničenog broja standardiziranih mrežnih sučelja putem obične telefonske
parice, danas je u svijetu u punom zamahu. Većina europskih zemalja okončala
je eksperimentalnu ili pilotsku fazu uvođenja uskopojasnog ISDN-a i nalaze
se neposredno pred početkom ili na početku komercijalnog rada svojih ISDN
mreža.
Memorandumom o razumijevanju potpisanom između članica europske zajednice
predviđeno je i međusobno povezivanje,njihovih nacionalnih ISDN-a do 1992.
godine. Ovim dokumentom dogovoren je i određeni skup usluga koje takve
internacionalno povezane ISDN mreže trebaju podržavati, a prvi pokušaji
međunarodnog povezivanja učinjeni su u Europi između Francuske i Njemačke
1990. g. Planom Europske ekonomske zajednice o koordiniranom uvođenju ISDN-a
u zemlje članice, predviđena su dva važna cilja: da do 1993. godine ISDN
pristup bude omogućen za 5%ukupnih pretplatničkih vodova uključenih 1983.
godine i da do 1998, ISDN bude omogućen na području na kojem živi 80% stanovništva.
Procjene pokazuju da bi se ovako zacrtani ciljevi mogli ostvariti uz određene
napore sa zakašnjenjem od približno dvije godine.
Paralelno sa uvođenjem uskopojasnog ISDN-a u zemljama Zapadne Europe,
Sjeverne Amerike, Japanu i Australiji, već se javlja potreba za komunikacijama
brzinama 2 Mbit/s i većim. Korištenjem optičkih niti u pretplatničkoj petlji
i komutacijskih polja velike brzine, koje imaju mogućnost rada sa kanalime
brzine do 138 Mbit/s, uskopojasni ISDN prerasta u širokopojasni ISDN (B-ISDN)
unutar kojeg će postojati ponuda širokog spektra različitih naprednih usluga.
Nastavljajući se na osnovne principe koncepcije uskopojasnog ISDN-a. opće
je prihvaćeno da će se potrebe različitih usluga širokopojasnih komunikacija
zadovoljavati odgovarajućim proširenjima postojećeg ISDNa .U širokopojasnom
ISDN-u bit će na raspolaganju slijedeće usluge:
- Sve usluge uskopojasnog ISDN-a do 64 kbit/s
- Video telefonija difuznog tipa (npr. 140 Mbit/s)
- Video konferencija difuznog tipa (npr. 140 Mbit/s)
- Potraživanje slike, potraživanje filma, širokopojasni interaktivni
videotex
- Distribucija TV programa i tonskih širokopojasnih
programa
- Prijenos podataka velikih brzina do 140 Mbit/s (npr. prijenos datoteka,
CAD, daljinsko štampanje velike količine podataka laserskim štampačem)
- Faksimil visoke rezolucije i velike brzine (presfaks za daljinsko
štampanje novina)
- Faksimil u boji visoke kvalitete.
Zemlje članice EEZ i EFTA (ukupno 14) usvojile su plan o europskom eksperimentalnom
širokopojasnom povezivanju (EBIT) koji će biti u radu od sredine 1991.
do kraja 1992. godine, a nudit će pristupe brzine 2 Mbit/s uz paneuropsku
dostupnost.
Slijedeći trend u razvoju telekomunikacija redstavljaju tzv. "usluge
dodatnog kvaliteta" (VANS - value added network services) koje se
javljaju u eri deregulacije i ulaska privatnih poduzetnika u oblasti telekomunikacija
u razvijenim zemljama Zapada. Pružanje ovih usluga omogućeno je osim nosiocima
osnovnih telekomunikacijskih usluga i raznim privatnim kompanijama - davaocima
usluga, koji za pružanje tih usluga koriste postojeću telekomunikacijsku
infrastrukturu, dok su funkcije protokola visokog sloja OSI referentnog
modela potrebne za funkcioniranje pojedine VANS smještene u posebnim uređajima-
serverima. Promatrane same za sebe, VANS ne predstavljaju samostalne telekomunikacijske
usluge, već kao što im i samo ime kaže, unose dodatnu kvalitetu u postojeće
javne ili privatne telekomunikacijske mreže. Glavne kategorije VANS su:
- Pristup bazi podataka (npr. interaktivni videoteks)
- Komunikacija store - and - forward (sistem za posredovanje poruka
- MHS, elektronska pošta i sl.)
- Usluge za komunikacijsku podršku (usluga elektronskog imenika, difuzni
prijenos, kasnije uručenje poruke, odgovaranje na poziv i sl.)
- Kompatibilne usluge (konverzija protokola između nekompatibilne terminalne
opreme, konverzija koda i formata u MHS-u i sl.).
- EDI - elektroničko izmjenjivanje formatiziranih podataka između računarskih
aplikacija (EDIFAKTglavni europsk standard za ovu svrhu)
- FTAM - transfer, pristup i upravljanje datotekama
- usluga namjenjena transferu datoteka između udaljenih sustava i pristupu
datotekama s distribuiranih radnih stanica.
Ove će usluge razvojem ISDN-a još više dobiti na vrijednosti, iako samo
postojanje ISDN-a nije uvjet za njihovo uvođenje:
Osim uskopojasnog i širokopojasnog ISDN-a koji uvode novu arhitekturu
telekomunikacijskih mreže s digitalnom komutacijom i prijenosom od kraja
do kraja, u svijetu se danas razmatra i koncept inteligentne mreže (IN)
koji predstavljaju novu arhitehturu upravljanja mrežom. Primarni cilj inteligentne
mreže, čiji je koncept stvoren u SAD, odredio je okvire standarda koji
omogućuje operatorima fleksibilno, ekonomično i brzo uvođenje novih službi.
Osnovna iđeja IN arhitekture je da su kompleksna i vremenski zavisna
komutacija i funkcije službi upravljani pomoću centralizirane baze podataka
mreže. Ovaj koncept je još uvijek u razvoju i za pretpostaviti je da će
imati značajan utjecaj na pravce razvoja telekomunikacijskih mreža i usluga
u skoroj budućnosti.
Posebno vrlo značajno područje u današnjem i naročito u budućem razvoju
telekomunikacija predstavljaju radio-komunikacije, čija se primjena u korisničkom
području može grubo podijeliti na mobilnu i stacionarnu, a unutar toga
na jednosmjernu i dvosmjernu. Tipična primjena jednosmjerne radio-komunikacije
je javni sustav za radio pozive ("paging"), dok u dvosmjernu
spadaju npr. javni mobilni radio-komunikacijski sustsvi, ruralni radio
komunikacijski sustavi s višestrukim pristupom, telepoint i sl. Prvobitna
namjena sustava za dvosmjernu korisničku, radio-komunikaciju u ranim fazama
njihovog razvoja uglavnom je bila proširenje analogne POTS ("plain
ordinary telephone service" - čista obična telefonska usluga) na području
(geografski ili funkcionalno) nedostupna ili teško dostupna na tradicionalan
način (planinska područja, otoci, pustinjska područja, vozila na kopnu,
moru ili u zraku) i u skladu s tadašnjim razvojem tehnologije bili su izvedeni
u analognoj tehnici .Digitalizacijom telefonske mreže i integracijom službi
u ISDN, došlo je do digitalizacije i ovih sustava i omogućavanja pristupa
njihovim korisnicima do svih usluga u ISDN (prijenos govora, podataka i
slike) kao i ostalim normalnim ISDN korisnicima .Trend razvoja telekomunikacija
ka konceptu inteligentne mreže još će više istaći prednosti ovakvog načina
komuniciranja, posebno za digitalne mobilne radio-komunikacije i telepoint
usluge čija se ekspanzija očekuje u skoroj budućnosti. Javni sustavi za
radio pozivanje ("paging") razvijaju se u pravcu integracije
sa ostalim oblicima personalnih radio-komunikacija u jedan koncepcijski
jedinstveni sustav pod nazivom "personal communication network"
(PCN) u okruženju buduće inteligentne mreže.
Novu vrlo značajnu kvalitetu u personalnim radio-komunikacijama unosi
primjena satelitskih komunikacija za te namjene. Međunarodna satelitska
organizacija INMARSAT, čija je osnovna zadaća osiguranje mobilnih satelitskih
telekomunikacija u pomorskom prometu, na inicijativu svojih članica, 1989.
godine je počela sa komercijalnom upotrebom svojih satelita i za kopnene,
negovorne mobilne radio-komunikacije, po tzv. Standard C sustavu. Ovaj
sistem omogućava široki spektar mogućih službi kao što su: prijenos podataka
i određivanje lokacije mobilne stanice (sa geografskim koordinatama), pejđing,
selektivni poziv, dvosmjerna komunikacija sa javnim ili privatnim teleks,
paketskim i MHS mrežama. Govorne komunikacije i prijenos podataka većim
brzinama još su uvijek u eksperimentalnoj fazi. Očekuje se da će sustav
biti operativan nakon 1991. g. obzirom da je 1990. bila predviđena izgradnja
zemaljskih obalnih stanica u više zainteresiranih europskih zemalja EUTELSAT,
europska organizacija za satelitske telekomunikacije, počela je izgradnjom
EMS sustava (europski mobilni sustav) koji će joj omogućiti da ponudi čitavi
opseg naprednih mobilnih usluga dostupnih u cijeloj Europi. Ove usluge
će obuhvaćati npr. govorne komunikacije, faksimil i prijenos podataka velikim
brzinama .Sustav će također nadopunjavati GSM evropski digitalni celularni
radio-sustav za javne mobilne usluge kao i usluge u zatvorenim mrežama,
a koji će u funkciji u 13 zemalja Europe biti 1994. godine. EMS će proširiti
opseg zemaljskih mobilnih usluga koje će EUTELSAT početi pružati na komercijalnoj
osnovi početkom 1991. godine putem EUTELTRACS sistema.
4. PROJEKCIJA RAZVOJA TELEKOMUNIKACIJA REPUBLIKE HRVATSKE DO 2000. GODINE
Prateći suvremena tehnička i tehnološka dostignuća i trendove u daljem
razvoju telekomunikacija, telekomunikacijska mreža u Republici Hrvatskoj
razvijat će se u razdoblju do 2000 godine u sljedećim pravcima:
1. Telefonska mreža
a) Telefonska razvijenost
Osnovni cilj Hrvatske pošte i telekomunikacija u području telefonske
mreže je podizanje razvijenosti telefonske mreže u Republici Hrvatskoj,
mjereno brojem glavnih telefonskih priključaka (GTP) na 100 stanovnika
(telefonska gustoća), sa 18 na kraju 1990. godine na 42 do 2000. godine,a
predstavlja telefonsku gustoću koju su 1990. godine postigle srednje razvijene
zemlje Zapadne Europe. Na taj način će se zaostajanje Hrvatske za tim zemljama
u tom pogledu sa sadašnjih 20 godina smanjiti na 10 godina.
Zacrtani cilj planira se ostvariti kontinuiranim porastom broja GTP-a
i to po prosječnoj stopi od 9,6% godišnje, što će u apsolutnom iznosu značiti
povećanje broja GTP-a sa 844.766 na kraju 1990. godine na 2.100.000 na
kraju desetogodišnjeg razdoblja. Pri tome će se poseban značaj dati:
- planiranju razvoja u skladu sa potrehama korisnika,
- pojačanom razvoju telefonske mreže na područjima od interesa za gospodarski
razvoj Republike Hrvatske u skladu sa "Smjernicama gospodarskog razvitka
Republike Hrvatske",
- ujednačenom razvoju telefonske mreže na cijelom području Republike
Hrvatske,
- smanjivanje današnjih regionalnih razlika u telefonskoj gustoći.
b) Digitalizacija mreže
Već započeti proces digitalizacije telefonske mreže u idućem će se razdoblju
još više intenzivirati sa ciljem da se do kraja planskog razdoblja realizira:
- potpuna digitalizacija magistralne ravnine telefonske mreže,
- podizanje razine digitalizacije lokalnih ravnina telefonske mreže
s današnjih 16% na 80% u komutacijskim kapacitetima i s 31% na 90% u transmisijskim
kapacitetima,
- maksimalno približavanje točke analogno/digitalne konverzije pretplatniku
radi osiguranja bolje kvalitete prijenosa informacija i olakšavanja prijelaza
na potpunu digitalnu povezanost od pretplatnika do pretplatnika u ISDN
okolini,
- što šira primjena optičkih kabela u mjesnoj mreži do pretplatnika,
u okviru dugoročnijeg cilja uvođenja optičkih niti stanove.
Navedeni ciljevi ostvarit će se tako da će počevši već od prve godine
ovog planskog razdoblja Hrvatska pošta i telekomunikacije prestati sa daljnjim
narudžbama komutacijske i transmisijske opreme u analognoj tehnici. Sva
buduća proširenja komutacijskih i transmisijskih kapaciteta obavljat će
se u digitalnoj tehnici, a ići će se i na zamjenu postojećih analognih
sustava digitalnim svugdje gdje je to ekonomski i eksploatacijski opravdano.
Demontirana oprema, ukoliko nije amortizirana ili tehnički zastarjela,
moći će se iskoristiti na nižim ravninama telefonske mreže.
Postojeći analogni sustavi na nižim ravninama telefonske mreže, ukoliko
to eksploatacijski uvjeti dopuštaju, ostat će u radu do iskorištenja svojih
kapacitivnih mogućnosti ili do isteka roka amortizacije a njihova eventualna
proširenja moguća su samo analognom opremom demontiranom na drugim lokacijama.
Do konca 1993. gndine moguća je izgradnja novih komutacijskih i transmisijskih
kapaciteta demontiranom analognom opremom, nakon čega će se svi novi kapaciteti
i u komutaciji i u transmisiji graditi u digitalnoj tehnici.
Komutacijski kapaciteti
Pri izgradnji novih komutacijskih Kapaciteta već od 1992. godine treba
poštivati sljedeće principe:
- na magistralnoj razini ugrađivat će se digitalni komutacijski sustavi
koji podržavaju signalizaciju po zajedničkom kanalu CCITT No.7, a posjeduju
takvu rezervnu procesnu moć da mogu zadovoljiti potrebe neplaniranog povećanja
prometa uslijed preusmjeravanja iz dijelova mreže koji su prometno preopterećeni
ili su u kvaru. Na taj će se način osigurati otpornost mreže i povečati
njezina pouzdanost i raspoloživost. Iz istog razloga, ovi novi komutacijski
sustavi moraju bili opremljeni za uključivanje u budući TMN (Telecommunication
Management Network) kapacitet upravljanja mrežom:
- na razini glavnih i čvornih centrala ugrađivat će se digitalni komutacijski
sustavi koji su u stanju obavljati funkcije kombinirane centrale (glavna-čvorna-lokalna,
čvorna- lokalna kao i funkcije matične centrale za udaljene pretplatničke
stupnjeve (RSS);
- na lokalnim razinama telefonske mreže ugrađivat će se komutacijski
sustavi koji će omogućiti najekonomičniju izgradnju pretplatničke mreže
i točku analogno/digitalne konverzije približiti što je moguće bliže korisniku
i to u pravilu:
- za koncentracije do 60 potencijalnih pretplatnika udaljeni pretplatnički
multipleksori (RSM),
- za koncentracije do 200 potencijalnih pretplatnika udaljeni pretplatnički
stupnjevi(RSS) kapaciteta 256 ptp u kabinetskoj izvedbi ili samostalne
analogne ili digitalne SPC centrale kapaciteta do 300 ptp,
- za koncentracije do 500 potencijalnih pretplatnika RSS kapaciteta
512 ptp ili samostalne analogne ili digitalne SPC centrale kapaciteta do
600 ptp u pravilu u kontejnerskoj izvedbi,
- za koncentracije preko 500 do 4.000 potencijalnih pretplatnika RSS
odgovarajućeg kapaciteta, ali maksimalno do 4096 ptp ili samostalna digitalna
centrala minimalnog kapaciteta 3.000 ptp,
- za koncentracije preko 4.000 potencijalnih pretplatnika samostalne
digitalne centrale odgovarajućeg kapaciteta, koje ovisno o položaju u mreži
trebaju imati i sposobnost preuzimanja odgovarajućeg dijela funkcija međumjesne
komutacije, a radi povećanja otpornosti mreže;
- u velikim decentraliziranim mjesnim mrežama ugrađivati će se digitalni
komutacijski sustavi kao samostalne digitalne centrale ili kao RSS ovisno
o potrebama i položaju u mjesnoj mreži, pazeći pri tome da se u pravilu
ne koriste kapaciteti RSS-a veći od 4096 ptp-a na jednoj lokaciji, odnosno
samostalne centrale manje od 3000 ptp. Za priključivanje manjih grupa pretplatnika,
naročito u dijelovima već izgrađene mjesne mreže gdje nema slobodnih kapaciteta
u pretplatničkim kabelima, treba koristiti RSM ili RSS kapaciteta 256 ptp
u kabinetskoj izvedbi;
- na geografski teško dostupnim područjima (planine, otoci i sl.), kao
i u područjima s malom koncentracijom pntencijalnih pretplatnika (ruralna
područja) planirat će se primjena digitalnih ruralnih radio sustava (RRS)
s višestrukim pristupom (point-to-multipoint sustavi).
Transmisijski kapaciteti
Započeta digitalizacija transmisijske osnove telekomunikacijske mreže
na sve tri razine transmisijskih sustava koje čine:
-međunarodni i magistralni sustavi,
- lokalne mreže na razini mrežnih grupa i mjesnih mreža,
pretplatnički/korisnički pristupni sustavi,
nastavit će se i dalje, u svrhu stvaranja sveobuhvatne podloge za sukcesivno
prvođenje i integraciju novih službi i usluga.
U sklopu digitalizacije transmisijske mreže na višim razinama i u pristupnim
sustavima velikih korisnika i javnih službi koristit će se u razdoblju
do 1995. godine plesiokroni (PDH) i sinkroni (SDH), a kasnije isključivo
SDH sustavi transmisije. Transmisijski mediji i kapaciteti su postojeći
koaksijalni kabeli te radio-relejni uređaji za brzine 34 Mbit/s (480 kanala)
i 140 Mbit/s (1920 kanala) i optički kabeli za brzine 140/155 Mbit/s, 565/622
Mbit/s (7680 kanala) do 1,2 i 2,4 Gbit/s i viših brzina na najvišim transverzalnim
pravcima.
Prednosti korištenja SDH sustava su u lakšem i boljem načinu nadzora
i upravljanja te transparentnosti za ATM (asinkroni transfer mod) - način
multipleksiranja i transmisije koji omogućava povezivanje uskopojasnih
i širokopojasnih signala iz bilo kojih izvora istodobno na istom transmisijskom
sustavu.
Zahvaljujući evoluciji u razvoju optičkih transmisijskih sustava, kabeli
s optičkim nitima i optička transmisijska oprema postali su prvi i jedini
izbor za nove kabelske transmisijske sustave.
Primarni faktori za to su ekonomičnost, superiornost radnih karakteristika,
visoki kapacitet i dalekosežne mogućnosti. Ovaj trend će se nastaviti i
ubuduće kako zbog pojave novih usluga različitih transmisijskih potreba,
tako i zbog brzog porasta postojećih telekomunikacijskih usluga.
c) Reorganizacija mreže
Organizaciju cjelokupne telefonske mreže a naročito na magistralnoj
ravnini potrebno je tako ustrojiti da se osigura maksimalni stupanj otpornosti
mreže na prometna preopterećenja i kvarove izazvane višom silom ili utjecajem
drugih nepredvidivih činilaca u bilo kojem dijelu ili elementu mreže. Ovaj
cilj ostvariti će se na sljedeći način:
Komutacijski kapaciteti
U magistralnim komutacijskim čvorovima osigurat će se prostorna diverzifikacija
komutacijskih funkcija na način da se do kraja planskog razdoblja izgrade
paralelni komutacijski čvorovi poslojećim ili da se dio magistralnih komutacijskih
funkcija dodijeli nekom drugom prikladnom komutacijskom čvoru koji ih je
u stanju obavljati. U prvom slučaju, oba čvora će cijelo vrijeme obavljati
svoj dio magistralnih komutacijskih funkcija, da bi u slučaju ispada iz
rada jednog od njih drugi preuzeo obavljanje svih funkcija, ali u ograničenom
obujmu. U drugom slučaju, rezervni čvor- preuzima obavljanje funkcija magistralnog
čvora samo u slučaju njegovog kvara ili velikog preopterećenja, ali i ovog
puta u ograničenom obujmu. Uvjet za postizanje maksimalne efikasnosti ovakve
organizacije mreže magistralriih komutacijshih čvorova je postojanje sistema
za automatsko upravljanje mrežom u TMN konceptu.
Na razinama internacionalne i tranzitnih komutacija izgradit će se zbog
toga u sjedištima današnjih tranzitnih centrala u Republici (Zagreb, Rijeka,
Split i Osijek) paralelne komutacije s kombiniranim funkcijama.
Transmisijski kapaciteti
Arhitektura moderne digitalne transmisijske mreže treba se temeljiti
na maksimalnoj fleksibilnosti strukture i omogućavanju centralizacije upravljanja
na svim razinama mreže. To je moguće postići širokom primjenom kabela s
optičkim nitima sve do korisničke opreme (izgradnja digitalnih pretplatničkih
petlji odnosno fleksibilnih pristupnih sustava) i novoj digitalnoj transmisijskoj
opremi realiziranoj prema SDH standardu, putem kojeg se omogućava direktan
pristup multipleksnim komponentama za ulaz i izlaz kanala na nižim razinama.
SDH standard ima prije- nosne mogućnosti unutar n x 155 Mbit/s, kao i za
pleziokrone protoke manjih brzina čak i ako pripadaju različitim standardima.
Radi postizanja veće fteksibilnosti mreže već do 1995 godine započet
će se uvođenjem digitalnih komutacijskih matrica za statičko prespajanje
digitalnih kanala i grupa (digital cross-connect systems - DCS), putem
kojih se omogućava automatska rekonfiguracija mreže na programirani način.
Osnovne razine nove arhitekture telekomunikacijske mreže čijoj realizaciji
će se postepeno prilaziti do 2000. godine. organizirane su na sljedeći
način:
- pristupna mreža - od krajnjeg korisnika do čvora za distribuiranje
usluga (pretplatnički/korisnički pristupni sustavi prijenosa),
- spojna mreža - između čvorova za distribuciju usluga i do tranzitnih
čvorova (lokalne mreže na razini mrežnih grupa i mjesnih mreža),
- tranzitna spnjna mreža - između tranzitnih čvorova (međunarodni i
magistralni sustavi).
Topologija pristupne mreže bit će prstenasta (između pristupnih točaka
prema krajnjim korisnicima).
Topologija spojnih mreža između čvorova bit će logička rešetka u različitoj
fizičkoj realizaciji.
Tranzitna spojna mreža je transportna mreža koju treba planirati da
osigura visok stupanj raspoloživosti i to najprije za brzine protoka bita
reda Gbit/s, a kasnije i za protok reda Tbit/s.
U vezi s reorganizacijom telekomunikacijske mreže potrebno je istaknuti
početak procesa integracije telekomunikacijskih sustava HPT-a i velikih
javnih infrastrukturnih službi Republike u jedinstveni sustav veza. Ova
integracija započinje usvajanjem Plana razvoja 1991. - 1995. izgradnjom
novih digitalnih transmisijskih sustava na magistralnoj razini i njihovim
korištenjem od strane posjednika funkcionalnih sustava veza.
Diverzifikacija međunarodnog prometa realizira se zemaljskim i satelitskim
vezama. Već u razdoblju do 1995. godine 75% interkontinentalnog prometa
realizirat će se podmorskim optičkim kabelima. a ostatak putem satelita.
Međunarodni promet prema europskim zemljama realizirat će se 60% zemaljskim,
a preostali dio satelitskim vezama. U tu svrhu će se na prikladnoj lokaciji
u Republici Hrvatskoj izgraditi zemaljska satelitska stanica.
Na svim navedenim razinama mreža transmisijskih sustava povećat će otpornost
na greške i raspoloživost mreže i usluga kroz uvođenje diverzifikacije,
decentralizacije i preusmjeravanja (Rerouting) s pomoću automatskog sustava
upravljanja mrežom na principu mreže za upravljanje telekonkunikacijama
- TMN.
d) Pretplatničke mreže
U razdoblju do 2000. godine realizirat će se mreža s optičkim nitima
do korisnika, prvenstveno u cilju pripreme i sukcesivne izgradnje jedinstvene
komunikacijske infrastrukture za pružanje širokopojasnih interaktivnih
i distribucijskih usluga. U prvoj fazi do 1995. godine ovaj koncept moći
će se primjenjivati u funkciji distribucije komutacijskih kapaciteta bliže
korisniku radi tehničko-ekonomske optimizacije pretplatničkih mreža, a
uz odabir odgovarajućih rješenja i do samih korisnika. Mreže s optičkim
nitima do korisnika realizirat će se u većim gradovima Republike Hrvatske
po konceptu metropolitskih mreža (MAN) već do 1995. godine.
U naseljima gdje nije rezvijena telekomunikacijska infrastruktura ili
gdje se postojeća zamjenjuje ili proširuje, ugrađivati će se optičke niti
radi zajedničkog korištenja sa kapacitetima kabelske televizije već do
1995. godine, a posebno od 1998. godine nadalje.
Ovakvim pristupom izgradnji pretplatničke mreže s krajnjim ciljem izgradnje
jedinstvene integrirane širokopojasne telekomunikacijske infrastrukture,
dugoročno namijenjene za B-ISDN, osigurava se već od sada nadalje visok
stupanj integracije na razini transmisijskog medija.
U pretplatničkim mrežama koje će se graditi sa simetričnim NF kabelima
treba nastojati da promjer vodiča parica bude u pravilu do 0,4 mm, što
je sukladno koncepciji distribucije komutacija u cilju približavanja točke
A/D konverzije pretplatnicima.
Kao i u magistralnoj mreži i na nižim razinama mreže treba topologiju
zvijezde transformirati prema prstenastoj odnosno rešetkastoj strukturi,
i to kako na razini međumjesnih kapaciteta, razini spojnih kabela decentralizirane
mreže, tako i na razini povezivanja značajnijih,komutacijskih kapaciteta
u pretplatničkoj mreži (PABX).
Ovakva struktura povećat će ukupnu otpornost i pouzdanost telekomunikacijskih
kapaciteta na tim razinama, odnosno osigurati njenu otpornost na bilo kakav
pojedinačni kvar.
e) Kvaliteta usluga,
Do 2000. godine sadašnju kvalitetu usluga mjerenu CCITT standardom odnosno
javljanja i posjedanja treba podići od sadašnjih približno 30%na najmanje
60%, što je red veličine efikasnosti razvijenih mreža, sa dosljednim poštivanjem
pravila da vjerojatnost gomilanja na magistralnim i nižim razinama ne prelazi
1%.
2. Telegrafska mreža
Telegrafska mreža u Republici Hrvatskoj razvijat će se u razdoblju do
2000. godine usporenijim intenzitetom radi sve većeg širenja drugih oblika
razmjenjivanja pisanih poruka putem telekomunikacijske mreže (faksimil
i sl.). zbog čega će interes za teleks službom biti u postepenom padu.
Do 2000. godine osigurat će se u posebnim centrima povezivanje ISDN mreže
sa teleks mrežom, dok se stagnacija daljeg rasta i lagano smanjivanje kapaciteta
može očekivati nakon 2000. godine. Također će se dogradnjom pristupne jedinice
za teleks-uslugu sustavu za posredovanje poruka (MHS) omogućiti teleks
korisnicima pristup usluzi elektronske pošte.
3. Javna mreža za prijenos podataka
a) Trendovi razvoja i prijenosa podataka
Prijenos podataka će se kvalitativno razvijati u dva pravca:
- korištenjem iznajmljenih vodova (fizički vodovi u mjesnoj telefonskoj
mreži i digitalni telefonski vodovi) i
- korištenjem komutiranih mreža (analogne telefonske mreže, JUPAK mreže
i ISDN mreže).
Očekuje se da će kvantitativni odnos između dva naznačena kvalitativna
pravca biti u odnosu 70 prema 30 .Prema kraju ovog milenija, posebno će
biti velika potražnja za velikim brzinama prijenosa (većim od 64 kbit/s)
koje će se u mjesnim mrežama realizirati posredstvom okptičkih transmisijskih
sustava.
b) Dugoročni razvoj mreže za prijenos podataka
Analiza razvoja, u proteklih 10 godina, mreža za prijenos podataka u
svijetu i kod nas pokazuje porast fizičkog opsega korištenjem po stopi
od 20% godišnje. Očekuje se da će se takvi trendovi nastaviti kod nas do
2000 godine .Prema našim procjenama na kraju ovog milenija bit će potrebno
osigurati preko 14.000 iznajmljenih telefonskih vodova i preko 6.000 komutiranih
priključaka.
Od naznačenih 14.000 iznajmljenih vodova, približno 70% ostvarit će
se unutar mjesne mreže (fizičkim telefonskim vodovima ili digitalnim telefonskim
kanalinka 64 kbit/s), 20% će se ostvariti najmom digitalnih telefonskkh
kanala u međumjesnom i međunarodnom prometu (brzinom od 64 kbit/s), a 10%
će biti iznajmljeni telefonski vodovi velikih brzina preko 64 kbit/s.
Od 6.000 komutiranih priključaka, 20%, će se ostvariti posredstvom analogne
telefonske mreže, 40% posredstvom JUPAK mreže, a ostatak tj. 40% posredstvom
ISDN mreže.
Već u ranoj fazi formiranja ISDN tj. do 1993. godine osigurat će se
povezivanje mreže za prijenos podataka komutacijom paketa sa ISDN mrežom.
Postepeno integriranje paketske mreže za prijenos podataka u ISDN mreži,
odnosno prestanak izgradnje te mreže kao posebne mreže uslijedit će oko
2000. godine. jer će funkcije paketske komutacije preuzeti ISDN mreža.
4. Digitalna mreža integriranih službi (ISDN)
Stvaranje ISDN u kojoj će biti integrirane sve posebne mreže i koja
će biti jedinstveni nosilac svih sadašnji i novih telekomunikacijskih službi
i usluga, jedan je od prioritetnih ciljeva u daljem razvoju telekomunikacijske
mreže Hrvatske pošte i telekomunikacija.
Hrvatska pošta i telekomunikacije započet će tokom 1991. godine izgradnju
digitalne mreže integriranih službi (ISDN) u Republici Hrvatskoj izgradnjom
inicijalnog kapaciteta jednog samostalnog pilotskog ISDN čvora. Početak
komercijalnog rada ISDN mreže u Republici Hrvatskoj očekuje se krajem 1993.
godine, a do tada treba izgraditi inicijalne komercijalne kapacitete u
sjedištima tranzitnih telefonskih komutacija migracijom ISDN funkcija u
odgovarajuće digitalne komutacijske čvorove.
Postupnom izgradnjom ISDN mreže do kraja 2000 godine omogućit će se
ISDN pristup za 5% od ukupnog broja pretplatničkih vodova uključenih 1990
godine,što u apsolutnom iznosu znači približno 40.000 ISDN priključaka,
od čega će najmanje trećina biti namijenjena za priključenje ISDN - PABX-a
velikih poslovnih korisnika (primarni pristup - 30B + D).
U okviru promatranog razdoblja predviđa se i uvođenje širokopojasnog
ISDN-a (B-ISDN). Priprema za njegovo uvođenje realizira se izgradnjom optičke
kabelske infrastrukture, čije masovno rasprostiranje do samih korisnika
(optičke niti do stanova) ovisi o tehnologiji izgradnje mreže kabelske
televizije za distribuciju velikog broja TV i radio programa. Takovo strateško
opredjeljenje za uvođenje B - ISDN-a omogućilo bi tehnološki priključak
telekomunikacijski razvijenim zemljama, koje zbog velike postojeće infrastrukture
kabelske televizije u klasičnoj tehnologiji nemaju tu slobodu izbora tehnologije.
Uvođenje same B - ISDN komutacije, kao zadnjeg koraka razvoja jedinstvene
mreže za sve interaktivne i distribucijske službe, ovisit će isključivo
o njenoj komercijalnoj raspoloživosti na tržištu. Ovakav pristup razvoju
B - ISDN-a temelji se i na već postojećoj zakonskoj odgovornosti telekomunikacijske
djelatnosti za uvođenje širokopojasnih usluga.
5. Negovorne usluge
Pred sve one koji planiraju ili priželjkuju sudjelovanje u europskom
poslovnom ambijentu devedesetih postavljaju se novi i složeni zadaci koje
je u ovom momentu teško i sagledati. Izvjesno je, međutim, da će ujedinjene
telekomunikacije i informatika odigrati jednu od glavnih uloga u formiranju
sveeuropskog poslovnog okruženja.
Dok su osamdesete godine, razvijanjem niza telematičkih usluga s jedne
strane, i definitivnim oblikovanjem OSI modela s druge strane, udarile
temelje jednom otvorenom telematičkom okruženju potpuno novih kvaliteta,
devedesete će biti u znaku njegove izgradnje.
Usluge o kojima je ovdje riječ, uglavnom se oblikuju u aplikacijskom
sloju OSI modela i neovisne su o transportnoj mreži. Samim time, one se
ne razvijaju isključivo pod okriljem PTT administracija, već ih slobodno
nude i različite druge organizacije (u svim zemljama Zapadne Europe tzv.
Value Added Services nisu pod monopolom). Neke od tih usluga već se oblikuju
u HPT-u (videoteks, MHS), a tokom devedesetih godina vjerojetno će biti
uveden još niz drugih usluga.
a) Videoteks
U ovom planskom periodu očekuje se daljnje povećanje VIDEOTEX sustava
povećanjem broja portova, te novim priključnim točkama u skladu s rastom
korisnika. Uz nabavu portova i procesnih jedinica bit će neophodno nabavljati
i ostalu prateću opremu …
AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.