Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama

Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama NN 19/1993 (8.3.1993.), Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I VEZA Na temelju članka 316. stavak 2. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 84/92 i 5/93) ministar pomorstva, prometa i veza u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova i ministrom industrije, brodogradnje i energetike donosi PRAVILNIK o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Pravilnikom propisuju dimenzije i ukupne mase, osovinska opterećenja vozila i uvjeti kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema na vozilima u prometu na cestama. II. DIMENZIJE I UKUPNA MASA VOZILA Članak 2. Najveća duljina vozila je razmak između najizbočenijega prednjeg i stražnjeg dijela vozila, bez tereta. Najveća širina vozila je razmak između najizbočenijih bočnih dijelova vozila, bez tereta. Najveća visina vozila je razmak između vodoravne podloge i najvišeg dijela vozila kad je neopterećeno. Članak 3. Najveća dopuštena duljina vozila iznosi: 1) osobnog automobila - 6 m; 2) autobusa, teretnog automobila, specijalnog vozila i radnog vozila - 12 m; 3) autobusa, specijalnoga osobnog vozila, specijalnog teretnog automobila, zglobnog konstruktivnog sastava i trolejbusa - 18 m; 4) priključnog vozila (s rudom), a) s jednom osovinom - 6 m, b) s dvije osovine - t0 m, c) s tri osovine i više osovina - 12 m; 5) skupa vozila: a) tegljača s poluprikolicom - t6,5 m, b) vučnog vozila s jednim priključnim vozilom ili dva priključna vozila, osim vozila za prijevoz osoba u gradskome i prigradskom prometu - 18 m c) autobusa s prikolicom za gradski i prigradski promet - 20 m, d) osobnog automobila s prikolicom - 15 m; 6) zaprežnog vozila, uključujuči i zapregu - 10 m. Članak 4. Najveća dopuštena širina vozila iznosi 2,5 m. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, širina vozila ne obuhvaća prekoračenja što mogu nastati zbog deformacije guma u zoni nalijeganja na kolnik, postavljanja lanaca za snijeg i ugradnje gabaritnih svjetala, pokazivača smjera, vanjskog zrcala, svjetla za osvjetljavanje ceste, elastičnih blatobrana i druge dodatne opreme za čvrstu konstrukciju vozila. Svi zglobno ili elastično vezani dijelovi iz stavka 2. ovog članka, kad se preklope uz vrstu konstrukciju vozila, moraju biti unutar propisane najveće dopuštene širine vozila, a ostali dijelovi - unutar propisane širine uvećane za vrijednost dopuštenog odstupanja za najviše 1% od vrijednosti iz stavka 1. ovog članka. Članak 5. Najveća dopuštena visina vozila iznosi 4,0 m. Članak 6. Motorna i priključna vozila, a i skupovi vozila, moraju imati takve uređaje da pri vožnji u krugu od 360" opisana površina kruga, vanjshog promjera 24 m, ne bude šlra od 6,7 m. Pri tome najizbočenija točka vozila mora biti vođena po kružnici promjera 24 m. Članak 7. Prepust na motornim i priključnim vozilima može iznositi najviše 50% međuosovinskog razmaka. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, na dvooso vinskim motornim vozilima s kabinom iznad motora i na autobusima prepust može iznositi najviše 60% međuosovinskog razmaka, a na autobusima s motorom iza stražnje osovine i autobusima s motorom između prednje i stražnje osovine - najviše 63% međuosovinskog razmaka. Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na vozila s ugrađenim uređajima za obavljanje određenih radnji. Pod međuosovinskim razmakom vozila na motorni pogon i prikolica, prema ovom Pravilniku, razumijeva se razmak između prednje i stražnje osovine. Ako je prednja ili stražnja osovina vozila izvedena kao jednostruka, dvostruka ili trostruka, pod međuosovinskim se razmakom razumijeva razmak između simetrala dvostrukih, odnosno trostrukih osovina i krajnje (prednje ili stražnje) osovine vozila. Za poluprikolice se umjesto međuosovinskog razmaka uzima razmak između okomite osi okretnog postolja i simetrale osovina, odnosno stražnje osovine poluprikolice. Članak 8. Najveća dopuštena masa vozila na motorni pogon ili skupa vozila iznosi 40 t, s tim što osovinsko opterećenje tog vozila, odnosno skupa vozila - u stanju mirovanja, na vodoravnoj podlozi, ne smije prelaziti: 1) opterećenje jedne osovine - 100 (kN), 2) opterečenje jednostruke osovine ili više osovina s međusobnim razmakom manjim od 1 m - 100 (kN), 3) opterećenje dvostruke osovine s međusobnim razmakom od 1 do 2 m - 160 (kN), pri čemu nijedna osovina ne smije biti opterećena s više od 100 (kN), 4) opterećenje trostruke osovine s međusobnim razmakom susjednih osovina od t do 2 m - 240 (kN), pri čemu nijedna osovina ne smije biti opterećena s više od 100 (kN), a ni dvije susjedne bsovine s više od 160 (kN), Članak 9. Najveća dopuštena masa vozila s kotačima bez guma iznosi za vozilo koje ima kotače s naplacima od kovine, pune gume, plastike ili sličnog materijala: 1) s jednom osovinom - 1,2 t; 2) s dvije osovine - 3,0 1. Naplaci od kovina, pune gume, plastike ili sličnog materijala moraju biti ravni. Zakovice kojima su naplaci prikovani moraju imati plosnatu glavu i ne smiju stršiti izvan ravnine naplatka. Članak 10. Odnos bruto snage motora izražene u kilovatima i najveće dopuštene mase vozila izražene u tonama rnora biti: 1) za osobne automobile, kombinirane automobile i motocikle - najmanje 15 kW/t; 2) za autobuse. osim autobusa zglobnog konstruktivnog sastava - najmanje 9 kW/t; 3) za teretne autornobile - najmanje 7 kW/t; 4) za autobuse zglobnog konstruktivnog sastava - najmanje 6 kW/t; 5) za radna i specijalna vozila namijenjena obavljanju komunalnih usluga, teretne automobile namijenjene za obavljanje prijevoza u poljoprivredi, šumarstvu, građevinarstvu i rudarstvu te za skupove motornih i priključnihvozila - najmanje 4 kW/t; 6) za vozila na elektrićni pogon: a) s napajanjem iz mreže - primjenjuju se odredbe 1. 2) do 4) ovog stavka, b) s napajanjem i vlastitiog izvora elektrićne energije: - za vo2ila namijenjena prijevozu osoba - najmanje 3 kW/t, osim za bicikle s električnim motorom, - za vozila namijenjena prijevozu tereta - najmanje 2 kW/t. Na pogonske kotače osobnih automobila, autobusa, trolejbusa i motocikla, ako je vozilo opterećeno i u mirovanju na vodoravnoj ravnini, mora otpadati najmanje jedna trećina ukupne mase vozila, odnosno skupa vozila, a na pogonske kotače teretnih i vučnih vozila - najmanje jedna četvrtina ukupne mase vozila ili skupa vozila. Ukupna masa prikolice ne smije biti veća od ukupne mase vućnog vozila za više od 50% III. UREĐAJI NA MOTORNIM I PRIKLJUČNIM VOZILIMA 1. Uređaji za upravljanje vozilom Članak 11. Uređaj za upravljanje vozilom na svakom motornom vozilu mora biti pouzdan i izveden tako da vozač može lako, brzo i na siguran način mijenjati smjer kretanja vozila. Uređaj za upravljanje vozilom iz stavka 1. ovog članka mora biti takav da se prednji kotači vozila što se nalaze u položaju zakretanja, pri kretanju vozila po vodoravnoj ravnoj površini, nakon oslobađanja kotača upravljača, sami vraćaju u položaj za pravocrtno kretanje. Slobodan hod kotača upravljača na vozilu ne smije biti veći od 30", 2. Uređaji za zaustavljanje vozila Članak 12. Uređaji za zaustavljanje (u nastavku teksta "kočni sustav") na motornim i priključnim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozač može vozilo na siguran, brz i efikasan način zaustaviti, bez obzira na stupanj opterećenja vozila i nagib ceste po kojoj se vozilo kreće te osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom. Pod kočnim sustavom lz stavka 1. ovog članka razumijvaju se : 1) radna kočnica; 2) pomoćna kočnica; 3) parkirana kočnica. Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo zaustavi na siguran, brz i efikasan način, bez obzira na brzinu kretanja vozila, opterećenje vozila i nagib ceste. Ta kočnica treba omogućiti reguliranje intenziteta kočenja s vozačkog mjesta, a da pritom vozač ne ispušta upravljač iz ruku i ona treba podjednako djelovati na kotače što se nalaze na istoj osovini. Pomoćna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo koči, odnosno da ga zaustavi na odgovarajućoj udaljenosti, ako otkaže radna kočnica. Pomoćna kočnica mora biti postavljena tako da je vozač može lako i brzo upotri.jebiti s voza,čkog mjesta, pri čemu mu jedna ruka mora biti slobodna radi upravljanja vozilom. Pri upotrebi radne i pomoćne kočnice razlika sile kočenja na kotačima iste osovine ne smije biti veća od 20%, pri čemu se za osnovicu izračunavanja uzima postotak od veće sile. Parkirna kočnica mora biti takva da se pomoću nje parkirno vozilo može osigurati u zakočenom položaju odgovarajućim mehaničkim uređajem. Ta kočnica mora biti postavljena u motornom vozilu tako da je vozač može upotrijebiti s vozačkog mjesta, a u priključnom vozilu tako da je vozač može aktivirati s vozačkog mjesta ili da je može aktivirati osoba koja je izvan vozila. Motorna i priključna vozila-cisterne i kontejner cisterne koje prevoze opasne tvari i autobusi moraju imati ugrađen kočni anti blok sustav (ABS-uređaj), Članak 13. Radna, ponioćne i parkirne kočnica na motornom i priključnom vozilu, moraju biti ugrađene i izvedene tako da na pouzdan i siguran način zaustave vozilo. Radna, pomoćna i parkirna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka osim na motociklu mogu biti kombinirane tako : 1) da postoje najmanje dvije komande neovisne jedna o, drugoj i da komanda radne kočnice bude neovisna i odvojena od komande parkirne kočnice; 2) ds komanda pomoćne kočnice bude neovisna o komandi parkirne kočnice, ako je parkirna kočnica takve konstrukcije da se ne može staviti u djelovanje pri kretanju vozila. Radna kočnica motornih vozila iz stavka 1. ovog članka mora djelovati na sve kotače. Radna i parkirna kočnica moraju djelovati na površinu koja je s kotačima stalno povezana dovoljno čvrstim dijelovima. Ako otkaže kočnica bilo na kojoj osovini priključnog vozila spojenog s motornim vozilom iz stavka 1. ovog članka kao vučnim vozilom, mora biti osigurano nesmetano kočenje kočnicama postavljenim u tome vućnom vozilu. Uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje intenziteta kočenja razmjerno promjeni opterećenja na motornim i priključnim vozilima, osim na autobusima za gradski promet, a i na priključnim vozilima najveće dopuštene mase do 1,5 t, koja bilo na kojoj stražnjoj osovini imaju promjenu opterećenja "puno-prazno" veću od 40% od najvećeg osovinskog opterećenja, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da osiguravaju neprekidno podešavanje intenziteta kočenja ražmjerno promjeni opterećenja. Na motornim I priključnim vozilima koja imaju elastično vješanje osovina pomoću gibnjeva čiji je progib gibanja "puno-prazno" manji od 25 mm, ne moraju biti ugrađeni Uređaji kojima se osigurava neprekidno podešavanje intenziteta kočenja razmjerno promjeni opterećenja. Usporivač za dugotrajno usporavanje na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 5 t, koja su predviđena za vuču prikolica najveće dopuštene mase iznad 7 t, odnosno poluprikolica sa sedlom čija je najveća dopuštena masa iznad 9 t, a koja je umanjena za masu što opterećuje sedlo više od 70 (kN), mora biti ugrađen i izveden tako da osigurava dugotrajno usporavanje vozila i da istodobno aktivira Uređaj za dugotrajno usporavanje na priključnom vozilu. Struktura prijenosnog mehanizma radne kočnice na motornim vozilima najveće dopuštene mase iznad 10 t mora biti takva da se kočnice na osovinama aktiviraju pomoću najmanje dvaju međusobno neovisnih izvora energije tako da, otkaže li kočenje na jednoj osovini, postoji mogučnost nesmetanog kočenja na drugoj osovini ili drugim osovinama. Ostatak efikasnosti kočnog Uređaja za radno kočenje može biti najmanje 30% od normativa propisanog za radnu koenicu iz članka 96. ovog Pravilnika. Struktura kočnog sustava za radno kočenje motornih vozila koja moraju udovoljavati uvjetima iz stavka 9. ovog članka, a predviđena su za vuču priključnih vozila, mora biti takva da uvijek može staviti u djelovanje kočnice priključnog vozila. Kod motornih i priključnih vđzila te kod skupa vozila djelovanje kočnica na pojedine osovine mora biti sinkronizirano. Kočni sustav za radno kočenje skupa vozila mora biti takav da osigurava kočenje priključnog vozila istodobno ili prije kočenja vučnog vozila. Vrijeme od pritiska na pedalu radne kočnice do aktiviranja cilindra radne kočnice, odnosno dok se postigne 10% vrijednosti od radnog tlaka na najnepovoljnijoj osovini ne smije biti veće od 0,2 sekunde, a ukupno vrijeme da bi se postiglo 75% vrijednosti od radnog tlaka - ne smije biti veća od 0,6 sekundi. Članak 14. Kočni sustav na motociklima s bočnom prikolicom ili bez nje mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava s posebnim uređajima za njihovo aktiviranje na prednji i stražnji kotač, odnosno na prednji ili samo na stražnji kotač motocikla. Članak 15. Kočni sustav na motornim vozilima s tri kotača čiji su kotači simetrično raspoređeni prema uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1 t mora biti ugrađen i izveden kao dva neovisna kočna sustava, od kojih jedan djeluje na prednji kotač odnosno na prednje kotače, a drugi na stražnji kotač odnosno na stražnje kotače. Na motornom vozilu iz stavka 1. ovog članka mora biti ugrađena i izvedena i parkirna kočnica tako da se pomoću nje osigura vozilo u zakočenom položaju. Na motorna vozila iz stavka 1. ovog članka čija najveća dopuštena masa premašuje 1 t odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1. do 4. članka 16. ovog Pravllnika. Članak 16. Kočni sustav na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa ne premašuje 0,75 t ne mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima iz članka 15. stavka 1. ovog Pravilnika, ako najveća dopuštena masa priključnog vozila ne premašuje polovicu mase vučnog vozila, zajedno s vozačem. Radna i parkirna kočnica na priključnom vozilu čija najveća dopuštena masa premašuje 0,75 t, a koje je prvi put registrirano nakon 1. siječnja 1972., moraju biti ugrađene i izvedene tako da djeluju na sve kotače prikolice, odnosno poluprikolice. Ako priključno vozilo ima više od dvije osovine, kotači jedne osovine ne moraju biti kočeni. Radna kočnica priključnog vozila mora biti izvedena tako da je vozač može tijekom vožnje upotrijebiti s vozačkog mjesta pomoču komande kojom stavlja u djelovanje radnu kočnicu vućnog vozila. Na priključnom vozilu čija najveća dopuštena klasa ne premašuje 25 t radna kočnica može biti izvedena s inercijskom komandom. Kočni sustav radnog kočenja na priključnom vozilu čija je najveća dopuštena masa iznad 0,75 t mora biti ugrađen i izveden s automatskom komandom kojom se aktivira radno kočenje priključnog vozila, ako se prekine Uređaj za spajanje. Radna kočnica na prikolici s jednostruhom osovitlom i na jednoosovinsko) prikolici čija najveća dopuštena masa ne premašuje 1,5 t i koja je s vučnim vozilom spojena rudom, a kruti se teret oslanja istodobno na vučno vozilo i prikolicu (stabla, cijevi, tračnice itd), mora biti ugrađena i izvedena tako da osigura radno kočenje prikolice. Ako je najveća dopuštena masa prikolice između 0,75 t do 1,5 t i ako je dva puta manja od mase vučnog vozila, ne mora imati uređaj kojim se osigurava radno kočenje na taj način. Na prikolici bez kočnice ili s inercijskom komandom mora biti ugrađena i izvedena pomoćna unakrsna priključna veza koja će, ako se glavna veza prekine, spriječiti da ruda, odnosno prikolica skrene u stranu ili će aktivirati radnu kočnicu. Kočni sustav na prikolici čija najveća dopuštena masa premašuje 7 t, odnosno na poluprikolici sa sedlom čija je najveća dopuštena masa koja je umanjena za masu što opterečuje sedlo veća od 70 (kN) mora biti ugrađen i izveden kao dvovodni pneumatički prijenosni mehanizam i mora osigurati funkciju dugotrajnog usporavanja kad je aktiviran pomoću komande usporivača iz vučnog vozila. 3. Uređaji za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova Članak 17. Pod uređajima za osvjetljenje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku razumijevaju se: 1) uređaji za osvjetljavanje ceste; 2) uređaji za označavanje vozila; 3) Uređaji za davanje svjetlosnih znakova. Pod izrazom "svjetlo", prema ovom Pravilniku, razumijeva se uređaj na vozilu što daje svjetlost. Članak 18. Uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova postavljeni na prednjoj strani motornoga i priključnog vozila ne smiju davati svjetlost crvene boje vidljivu prednje strane vozila ni svjetlost bijele boje od svjetala i reflektirajućih tvari postavljenih na stražnjoj strani vozila, odnosno vidljivih sa stražnje strane vozila. Odredba stavka 1, ovog članka ne odnosi se na svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag, pokretno svjetlo za istraživan)e (reflektor), svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice i registarsku pločicu prevućenu bijelom reflektirajučom tvari, a ni na crveno treptavo svjetlo na posebnim motornim vozilima koja prate vozila pod pratnjom. Članak 19. Istovjetni uređaji za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znskova koji su udvostručeni na motornom vozilu s tri ili više kotača, moraju biti postavljeni u istoj vodoravnoj ravnini i simetrično prema uzdužnoj okomitoj ravnini vozila, iste veličine i boje i istodobnog djelovanja jednakim svjetlosnim intenzitetom. Uređaji za davanje svjetlosnih znakova za označivanje smjera kretanja vozila (pokazivač smjera) i parkirana svjetla ne moraju fstodobno djelovati. Uređaji iz stavka 1. ovog članka, ako su kombinirano izvedeni, moraju udovoljavati uvjetima propisanim za svaki pojedini Uređaj. Članak 20. Uređaji za osvjetljavanje ceste na prednjoj strani vozila moraju biti povezani tako da se ne mogu uključiti dok se ne uključe stražnja i prednja pozicijska svjetla i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice, osim kad še koriste za davanje svjetlosnih znakova. Uređaji za osvjetljavanje ceste Članak 21. Pod uređajima za.osvjetljavanje ceste na motornim i priključnim vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se: 1) glavna svjetla; 2) svjetla za maglu; 3) svjetla za vožnju unatrag; 4) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; 5) pokretno svjetlo (reflektor) Glavna svjetla mogu biti izvedena tako da imaju: 1) dugo svjetlo; 2) kratko svjetlo; 3) dugo i kratko svjetlo. Članak 22. Glavna svjetla na motornim vozilfma s četiri ili više kotača i na motornim vozilima s tri kotača koja su šira od 1,3 m moraju bfti ugrađena i izvedena kao dva ili četiri glavna svjetla, od toga dva za kratko svjetlo. Glavna svjetla na motornim vozilima s dva kotača i motornim vozilima s tri kotača koja nisu šira od I,3 m te na invalidskim motornim kolicima moraju biti ugrađena i izvedena kao jedno glavno svjetlo ili dva glavna svjetla, od čega jedno za kratko svjetlo. Svjetla za osvjetljavanje ceste na motornfm vozilima koja na ravnoj cesti ne mogu razvfti brzinu kretanja veću od 30 km/h mogu biti ugrađena i izvedena samo kao kratka svjetla. Svjetlost glavnih svjetala mora biti bijele boje. Unutrašnji rubovi svijetlećih površina glavnih svjetala kratkog svjetla moraju biti jedan od drugog udaljeni najmanje 0,6 m, a vanjski rubovi najviše 0,4 m bočno najizbočenije točke vozila. Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine glavnih svjetala kratkog svjetla ne smije biti veća od 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površfne ne smije biti manja od 0,5 m od površine ceste. Glavno svjetlo dugog svjetla ne smije biti postavljeno bliže vanjskom gabaritu vozila od glavnog svjetla kratkog svjetla. U glavna svjetla mogu biti ugrađena prednja pozicijska svjetla. Kad se uključe duga svjetla za osvjetljavanje ceste, automatski se mora upaliti pripadajuča kontrolna svjetiljka na kontrolnoj ploči u vozilu ili na kontrolnoj ploči mopeda. Glavna svjetla moraju biti povezana tako da prijelaz sa svjetlosti dugog svjetla na svjetlost kratkog svjetla i obrnuto bude istodoban i preko iste komande. Članak 23. Svjetla za vožnju unatrag na vozilu mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje. Udaljenost gornjeg ruba svijetleće površine svjetla za vožnju unatrag može iznositi najviše 1,2 m, a udaljenost donjeg ruba svijetleće površine takva svjetla može fznosfti najmanje 0,25 m od površine ceste. Svjetlo za vožnju unatrag mora imati sklopku koja se automatski uključuje u trenutku uključivanja hoda unatrag i to kad je uključen sustav za puštanje motora u rad. Članak 24. Svjetla za maglu na motornim vozilima s četiri ili više kotača i na motornim vozilima s tri kotača koja su šifra od 1,3 m, mogu biti ugrađena i izvedena kao dva svjetla za maglu, a na motociklima kao jedno svjetlo za maglu tako da daju svjetlost bijele ili žute boje. Svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od one na kojoj su postavljena glavna svjetla kratkog svjetla. Vanjski rub svijetleće površine svjetla za maglu ne smije biti udaljen više od 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila. Svjetla za maglu moraju biti povezana tako da se mogu uključiti samo kad su uključena pozicijska, odnosno kratka svjetla. Svjetla za maglu moraju imati posebnu sklopku. Članak 25. Svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi na radnim vozilima mogu biti ugrađena i izvedena tako da daju svjetlost bijele boje i da ne ometaju ostale sudionike u prometu. Članak 26. Pokretno svjetlo (reflektor) smije se postaviti samo na vozilu organa unutarnjih poslova, vozilu namijenjenom za hitnu medicinsku pomoć, vozilu prometne inspekcije, vatrogasnom vozilu, vozilu namijenjenom za održavanje cesta i instalacija te na vozilu namijenjenom za pružanje pomoči na cesti i mora biti ugrađen i izveden tako da daje svjetlost bijele ili žute boje te da se može uključiti samo ako su uključena i pozicijska svjetla. Uređaji za označivanje vozila Članak 27. Pod uređajima za označivanje motornih i priključnih vozila, prema ovome Pravilniku, razumijevafu se: 1) prednja pozicijska svjetla; 2) stražnja pozicijska svjelta; 3) stražnje svjetlo za maglu; 4) parkirna svjetla; 5) gabaritna svjetla; 6) svjetla stražnje registarske pločice; 7) rotacijska i treptava svjetla; 8) katadiopteri. Članak 28. Prednja pozicijska svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača i motornom vozilu s tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu širem od 1,6 m moraju biti ugrađena i izvedena kao dva prednja pozicijska svjetla, a na motornom vozilu s dva kotača i motornom vozilu s tri kotača koja nisu šira od 1,3 m - kao jedno prednje pozicijsko svjetlo tako da daju svjetlost bijele boje. Ako je ugrađeno jedno prednje pozicijsko svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. Ako su ugrađena dva prednja pozicijska svjetla, udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine od bočno najizbočenije točke vozila ne smije biti veća od 0,4 m kod motornih vozila, odnosno 0,15 m kod priključnkh vozila. Udaljenost svijetleće površine prednjega pozicijskog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m, a za poluprikolice ne smije biti veća od 1,8 m. Prednja pozicijska svjetla mogu biti ugrađena u glavna svjetla. Motorna vozila s dva kotaČa i motorna vozila s tri kotača koji nisu šira od 1,3 m, radnog obujma do 50 cm3, koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 50 km/h, koja nemaju akumulator 1 hoja se proizvedu, odnosno proizvedu i uključe u promet do 1. srpnja 1983., ne moraju udovoljavati uvjetu iz stavka 1. ovog članka. Članak 29. Stražnja pozicijska svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, motornom vozilu s tri kotača koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena kao dva stražnja pozicijska svjetla, a na motornom vozilu s dva kotača i motornom vozilu s tri kotača koja nisu šira od 1,3 m - kao jedno stražnje pozicijsko svjetlo tako da daju svjetlost crvene boje. Ako je ugrađeno jedno stražnje pozicijsko svjetlo, ono mora biti postavljeno u uzdužnoj srednjoj ravnini vozila. Ako su ugrađena dva stražnja pozicijska svjetla, udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine ne smije biti veća od 0,4 m od bočno najizbočenije točke vozila. Udaljenost svijetleće površine stražnjega pozicijskog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Na radnim i specijalnim vozilima najveća dopuštena udaljenost svijetleće površine stražnjega pozicijskog svjetla od površine ceste može iznositi 2,1 m. Članak 30. Na vozilu mogu biti ugrađena i izvedena stražnja svjetla za maglu tako da daju svjetlost crvene boje. Stražnja svjetla za maglu ne smiju se postavljati na većoj visini od pozicijskih svjetala. Stražnje svjetlo za maglu može se uključivati samo posebnom sklopkom. Stražnje svjetlo za maglu mora biti povezano tako da se može uključiti samo ako su uključena pozicijska svjetla i bar jedno svjetlo za osvjetljavanje ceste. Kontrola uključenosti stražnjeg svjetla za maglu mora biti osigurana pripadajućom kontrolnom svjetiljkom. Članak 31. Parkirna svjetla na motornim i priključnim vozilima mogu biti postavljena i izvedena: 1) na bočnoj strani vozila - u obliku posebnog svjetla koja prema prednjoj strani vozila daje svjetlost bijele boje, a prema stražnjoj strani vozila svjetlost crvene boje; 2) na prednjoj i stražnjoj strani vozila - u obliku svjetla koja daju: prednja svjetla - svjetlost bijele boje usmjerenu unaprijed, a stražnja svjetla - svjetlost crvene boje usmjerenu unatrag, s tim da prednje svjetlo može biti ugrađeno zajedno s prednjim pozicijskim svjetlom ili glavnim svjetlom, a stražnje svjetlo zajedno sa stražnjim pozictjskim svjetlom i sa stop-svjetlom ili samo sa stražnjim pozicijskim svjetlom, Udaljenost svijetleće površine parkirnog svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,9 m. Članak 32. Motorna i priključna vozila kofa su šira od 2,1 m, ukoliko su im pozicijska svjetla udaljena više od 0,15 mm od bočnih strana, moraju na prednjoj strani imati gabaritna svjetla. Gabaritna svjetla se postavljaju ne više od 0,15 m od bočnih strana vozila, a po visini ne niže od pozicijskih svjetala. Članak 33. Svjetlo stražnje registarske pločice, ovisno o propisanom tipu pločice na motornim i priključnim vozilima, mora biti ugrađeno i izvedeno tako da daje svjetlost bijele boje i da se po pločici rasprostire ujednačeno bez tamnih ili izrazito svijetlih mjesta. Svjetlost koja se odbija od registarske ploćice ne smije blještati, a izvor svjetlosti ne smije biti neposredno vidljiv sudionicima u prometu što se kreću iza vozila. Svjetlost koja osvjetljuje stražnju registarsku ploćicu mora biti takva da je noću, pri dobroj vidljivosti, moguće čitati oznake i brojeve na pločici s udaljenosti najmanje od 20 m. Svjetlo stražnje registarske pločice mora biti povezano na istu sklopku kojom se uključuju i pozicijska svjetla Članak 34. Rotacijska i treptava svjetla na vozilima mogu biti izvedena tako da daju samo svjetlost žute ili plave boje i moraju biti postavljena na najvišem mjestu vozila i vidljiva sa svih strana. Rotacijsko ili treptavo svjetlo na vozilima namijenjenim za održavanje cesta i instalacija i vozilima namijenjenim za pružanje pomoći na cesti mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno rotacijsko ili treptavo svjetlo tako da daje svjetlost žute boje. To svjetlo može biti ugrađeno i izvedeno i na vozilu namijenjenom za pratnju organiziranih kolona, za pratnju vozila kojima se prevoze predimenzionirani tereti i opasne tvari te na vozilu namijenjenom za ispitivanja na cesti. Rotacijsko ili treptavo svjetlo može se postaviti samo na vozilima službe hitne pomoći, vatrogasne službe, vozilima unutarnjih poslova, vojne policije, te osobnih automobila kojima se koriste istražni suci i državni odvjetnici za obavljanja očevida povodom kaznenih djela te vozila Ministarstva pravosuđa i uprave kojima se prevoze uhićene i osuđene osobe i mora biti izvedeno tako da daje svjetlost plave boje. Treptava svjetla na vozilima iz članka 122. Zakona o sigurnosti prometa na cestama mogu biti postavljena i izvedena tako da daju treptavu svjetlost crvene i plave boje, s time da je crveno svjetlo na desnoj strani vozila. Članak 35. Katadiopteri na motornim vozilima s četiri ili više kotača i motornim vozilima s tri kotača koja su šira od 13 m, moraju biti ugrađeni i izvedeni kao dva stražnja katadioptera crvene boje, a na motornim vozilima s dva kotača i motornim vozilima s tri kotača koja nisu šira od 1,3 m kao jedan stražnji katadiopter crvene boje i ne smiju biti trokutasta oblika. Dva prednja bijela katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena tako da ne smiju biti trokutasta oblika, a dva stražnja crvena katadioptera na priključnom vozilu moraju biti ugrađena i izvedena u obliku istostraničnog trokuta, s vrhom okrenutim gore i stranicom veličine najmanje 0,15 m. Ako je na vozilu ugrađeno više od dva katadioptera, oni moraju biti u paru. K.atadiopter mora imati svijetleću površinu najmanje do 20 cm2. Katadiopteri na vozilu moraju biti postavljeni okomito na površinu ceste. Udaljenost svijetleće površine katadioptera od površine ceste ne smije biti veća od 0,9 m ni manja od 0,35 m, osim kod vozila s dva ili tri kotača kod kojih najmanja udaljenost od površine ceste može iznositi 0,25 m. Ako je ugrađen samo jedan prednji ili samo jedan stražnji katadiopter, on mora biti postavljen u uzdužnoj srednfoj ravnini vozila. Ako su ugrađena dva prednja ili dva stražnja katadioptera istog tipa, udaljenosti vanjskih rubova svijetlećih površina tih katadioptera ne smije biti veća od 0,4 m od bočnonajizbočenijih točaka vozila, a udaljenost između unutrašnjih rubova mora iznositi najmanje 0,6 m. Prednji i stražnji katadiopteri, osim trokutastih mogu biti ugrađeni zajedno s odgovarajućim prednjim ili stražnjim svjetlima. Uređaji za davanje svjetlosnih znakova Članak 36. Pod uređajima za davanje svjetlosnih znakova, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se: 1) stop-svjetla; 2) pokazivači smjera; 3) uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera. Članak 37. Stop-svjetla na motornom vozilu s četiri ili više kotača, motornom vozilu s tri kotađa koja su šira od 1,3 m i na priključnom vozllu moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dva stop-svjetla na stražnjoj strani vozila, a na motornom vozilu s dva kotača i motornom vozilu s tri kotača koja nisu šira od 1,3 m - kao najmanje jedno stop-svjetlo na stražnjoj strani vozila tsko da daju svjetlost crvene boje. Vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 20 km/h ne moraju imati stop-svjetlo. Ako je na vozilu ugrađeno samo jedno ili više stop-svjetala ona moraju biti postavljena simetrično u odnosu na središnjicu vozila. Ova odredba odnosi se i na ugradnju dodatnih stop-svjetala. Ako su na vozilu ugrađena dva stop-svjetla, udaljenost između unutrašnjih rubova svijetlećih površina ne smije biti manja od 0,6 m. Udaljenost svijetleće površine stop-svjetla od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju najveća dopuštena udaljenost svijetleče površine stop-svjetla od površine ćeste može iznositi 2,1 m. Stop-svjetla mogu biti ugrađena zajedno s drugim stražnjim svjetlima. Stop svjetla moraju biti povezana tako da se uključuju pri upotrebi radne kočnice vozila. Članak 38. Pokazivači smjera na motornom vozilu s tri, četiri ili više kotača i na priključnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni: 1) na motornom vozilu koje nije dulje od 6 m; a) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili b) dva prednja, dva stražnja i dva bočna pokazivača smjera, ili c) dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera; 2) na motornom vozilu koje je dulje od 6 m i na vučnome motornom vozilu: a) dva prednja - bočna i dva stražnja pokazivača smjera, ili b) dva prednja, dva bočna i dva stražnja pokazivača smjera; 3) na priključnom vozllu - dva stražnja pokazivača smjera. Pokazivači smjera na motornom vozilu s dva kotača mogu biti ugrađeni i izvedeni kao: 1) dva prednja i dva stražnja pokazivača smjera ili 2) dva pokazivača smjera na upravljaću, vidljiva sprijede i straga. Svjetlost pokazivača smjera mora biti žute boje. Učestalost žmiganja pokazivača smjera treba, u pravilu, iznositi 90 perioda u minuti, pri čemu su dopuštena odstupanja tako da učestalost žmiganja iznosi najmanje 60, odnosno najviše 120 perioda u minuti (90 + 30 perioda u minuti), Od časa uključivanja pokazivača smjera svjetlost se mora upaliti najkasnije za jednu sekundu, a prvi se put utrnuti najkasnije za 1,5 sekundu. Udaljenost vanjskog ruba svijetleće površine pokazivača smjera od bočno najizbočenije točke vozila ne smije biti veća od 0,4 m. Na vozilima iz stavka 1. ovog članka udaljenost donjih rubova svijetlećih površina pokazivača smjera od površine ceste ne smije biti manja od 0,35 m ni veća od 1,5 m. Samo u iznimnom slučaju, kad ih se iz konstruktivnih razloga ne može drukčije postaviti, najveća dopuštena udaljenost svijetleče površine pokazivača smjera od površine ceste može iznositi 2,1 m. Uključivanje pokazivača smjera mora biti neovisno o uključivanju bilo koga drugog svjetla na vozilu. Svi pokazivači smjera postavljeni na istoj strani vozila moraju se uključivati i isključivati istom komandom. Kontrola funkcioniranja pokazivača smjera mora biti osigurana optičkom ili zvučnom kontrolnom napravom. Uređaj za istodobno uključivanje svih pokazivača smjera na motornim vozilima iz stavka 1. ovog članka mora biti ugrađen i izveden tako da se može uključiti posebnom sklopkom, a kontrola funkcioniranja mora se osigurati kontrolnom svjetiljkom koja je u vidnom polju vozača. 4. Uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost Članak 39. Pod uređajima na vozilima koji omogućuju normalnu vidljivost u prometu na cesti, prema ovom Pravilniku, razumljevaju se: 1) vjetrobran i vanjska prozorska okna kabine i karoserije; 2) Uređaj za brisanje vjetrobrana (u nastavku teksta: "brisač vjetrobrana"); 3) uređaj za pranje vanjske strane vjetrobrana (u nastavku teksta: "perač vjetrobrana"); 4) zrcalo koje vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa (u nastavku teksta: "vozačko zrcalo"), Članak 40. Pod vjetrobranom, prema ovom Pravilniku, razumijeva se okno na čelnoj strani motornog vozila. Vjetrobran i sva okna na motornom ili priključnom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se u slučaju njihova loma što više smanji opasnost od tjelesne ozljede vozača, putnika i prolaznika. Vjetrobran i takva okna moraju biti otporna na atmosferske i toplinske utjecaje. Vjetrobran mora, osim uvjetima iz stavka 2. ovog članka, udovoljavati i ovim uvjetima: 1) biti izrađen od tvari dovoljno prozirne čija se prozirnost ne mijenja; 2) ne pokazivati nikakvu veću deformaciju predmeta što se kroz njega gledaju; 3) u slučaju prskanja zadržatl prozirnost koja je vozaču potrebna da bi nastavio sigurnu vožnju do zaustavljanja vozila. Članak 41. Brisači vjetrobrana na motornom vozilu, osim na motociklu koji ima vjetrobran, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da budu pouzdani te đa omoguće brisanje što veće površine vjetrobrana po svim vremenskim uvjetima i prijeko potrebnu vidljivost kroz vjetrobran. Članak 42. Vozila koja imaju ugrađene brisače vjetrobrana moraju imati i perače. Članak 43. Vozačko zrcalo na motornom vozilu mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje: 1) jedno vozačko zrcalo na motociklu; 2) dva vozačka zrcala na osobnom automobilu s četiri ili više sjedala, od toga je jedno zrcalo smješteno unutar karoserije, a drugo izvan karoserije na lijevoj strani vozila; 3) dva vozačka zrcala na autobusu, osobnom automobilu koji vuče kemp prikolicu i trolejbusu s obje vanjske strane prednjeg dijela ovih vozila i jedno vozačko zrcalo unutar karoserije; 4) dva vozačka zroala na teretnim i kombiniranim vozilima s obje vanjske strane prednjeg dijela tih vozila. Vozačko zrcalo mora biti postavljeno tako da vozaču omogućuje promatranje ceste i prometa iza vozila i kad se u vozilu nalazi najveći dopušteni broj osoba, odnosno kad je vozilo natovareno. Vozačko zrcalo mora biti zglobno spojeno za ležište svojeg nosača tako da se može postaviti bilo u koji položaj radi promatranja ceste i prometa iza vozila 1 da u zauzetom položaju ostane i pri normalnim potresžma za vrijeme kretanja vozila. Vozačko zrcalo postavljeno unutar karoserije osobnog automobila mora se nalaziti na mjestu na kojem ga vozač sa svojeg sjedala može podešavati rukom. Površina vozačkog zrcala mora imati takve optičke značajke da ne uzrokuje znatnije iskrivljenje slike i boje predmeta te da nije podložna štetnom djelovanju atmosferskih prilika. Površina vozačkog zrcala koja reflektira sliku može biti ravna ili blago ispučena (konveksna) ili kombinirana. Polumjer ispučenosti konveksne površine vozačkog zrcala ne smije biti manji od 80 cm. Površina vozačkog zrcala mora iznositi: 1) zrcala smještenog unutar karoserije i izvan karoserije osobnog automobila - najmanje 60 cm2; 2) zrcala smještenih izvan karoserije ostalfh motornih vozila - najmanje 150 cm2 ako im je površina ispupčena odnosno najmanje 300 cm2 ako im je površina ravna; 3) zrcala na motociklu - najmanje 50 cm2. Ako na osobnom automobilu postoji samo jedno vozačko zrcalo, ono se postavlja na odgovarajuče mjesto unutar karoserije vozila, a ako je to s obzirom na konstrukciju neizvodljivo - postavlja se s lijeve strane vozila. Ako vozačko zrcalo smješteno izvan karoserije vozila premašuje najveću dopuštenu širinu motornog vozila (2,5 m), ono mora biti postavljeno na nosač sa zglobom koji omogućuje da se pritiskom na nosač zrcala ono vrati u dopuštenu širinu vozila. 5. Uređaji za davanje zvučnih znakova Članak 44. Uređaj za davanje zvučnih znakova na motornom vozilu mora biti ugrađen i izveden kao najmanje jedan uređaj što da daje jednolične zvuke nepromjenljiva intenziteta. Osim uređaja za davanje zvučnih znakova iz stavka 1. ovog članka, na određena motorna vozila namijenjena službi hitne pomoći i vatrogasnoj službi, vozila unutarnjih poslova i vojne policije, te vozila iz članka 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama može biti ugrađen i izveden i poseban uređaj za davanje znakova od niza izmjenično proizvedenog zvuka dviju različitih frekvencija. Komanda uređaja za davanje zvučnih znakova mora biti postavljena tako da je pristupačna vozaču s njegova sjedala. Uređaj za davanje zvučnih znakova iz stavka 2. ovog članka mora biti konstruiran tako da se može upotrebljavati istodobno s rotacijskim svjetlom iz članka 34. stavak 3. i 4. ovog Pravilnika. 6: Uređaji za kretanje vozila unatrag Članak 45. Uređaji koji omogućuju kretanje vozila unatrag, osim uređaja za kretanje vozila unaprijed, na svakom motornom vozilu, osim na motociklu i motornom vozilu s tri kotača, koji su simetrično raspoređeni prema uzdužnoj osi vozila, ako njihova najveća dopuštena masa ne premašuje 0,6 t, moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da omoguće pouzdano i sigurno kretanje vozila unetrag. 1. Kontrolni Uređaji i uređaji za davanje znakova Članak 46. Pod kontrolnim uređajima i uređajima za davanje znakova na motornim vozilima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se: 1) na osobnim automobilima: a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera; 2) na autobusima, osim na autobusima za gradski i prigradski promet: a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, ako nije ugrađen u tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupno prijeđeni put vozilom, b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, d) tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupno prijeđeni put vozilom, e) pokazivalo raspoloživog tlaka pneumatičkog Uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom; 3) na autobusima za gradski i prigradski promet: a) svi Uređaji predviđeni za autobuse u točki 2. ovog stavka, b) svjetlosni znak za kontrolu zatvorenosti vrata koja nisu u vidnom polju vozača, c) Uređaj za davanje i primanje znakova od konduktera; 4) na trolejbusima za gradski promet: a) svi Uređaji za autobuse za gradski i prigradski promet predvideni u točki 3. ovog stavka, b) Uređaj za kontrolu izoliranosti od električnog napona; 5) na teretnim vozilima: a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, ako nije ugrađen u tehograf koji pokazuje i registrira brzinu, vriieme i cjelokupno prijeden put vozilom, b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, c) svjetlosni ili zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, d) pokazivač raspoloživog tlaka pneumatičkog uređaja radne kočnice, ako je taj uređaj stalno pod tlakom, e) tahograf koji pokazuje i registrira brzinu, vrijeme i cjelokupno prijeđeni put vozilom, ako je najveća dopuštena masa teretnog vozila iznad 5 t, f) uređaj za davanje znaka nedovoljnog tlaka guma na onim kotačima koji nisu dvostruki, ako je razmak osovina veći od 2 m na priključnim vozilima čija je najveća dopuštena masa iznad 5 t, a brzina kretanja 30 km/h; 6) na specijalnim i radnim vozilima: a) kontrolni uređaji predviđeni za teretna vozila u točki 5. ovog stavka. Iznimno, tahograf ne moraju imati specijalna i radna vozila koja na ravnoj cesti ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, b) uređaj za kontrolu rada radnih sustava ugrađenih na vozilu; 7) na motociklima: a) brzinomjer s putomjerom i svjetiljkom za osvjetljavanje, b) kontrolna svjetiljka za dugo svjetlo, osim na motociklu s motorom radnog obujma do 50 cm3; e) na svim vozilima koja imaju poseban uređaj što proizvodi energiju za rad kočnica: a) standardiziran priključak za kontrolu tlaka kočnog fluida na rezervoaru energije, kočnim cilindrima i uređajima u kojima se bilo kako transformira energija. 8. Uređaji za odvod i ispu9tanje ispušnih plinova Članak 47. Izlaz (usta) ispušne cijevi uređaja za odvod i ispuštanje ispušnih plinova ne smije biti usmjeren u desnu stranu motornog vozila. Na ispušnoj se cijevi iz stavka 1. ovog članka mora nalaziti uređaj za prigušivanje zvuka ispušnih plinova koji se ne može iskljueiti osim za potrebe ćiščenja. Izlaz ispušne cijevi na radntm i specijalnim vozilima namijenjenim trajnoj upotrebi u naseljenim mjestima te na autobusima namijenjenim prijevozu putnika u naseljenim mjestima može biti ugrađen i izveden na najvišoj točki vozila ili na lijevoj stražnjoj strani, na najnižoj točki vozila. 9. Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila Članak 48. Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila, osim kod motocikla s bočnom prikolicom, moraju biti postavljeni u uzdužnoj simetričnoj okomitoj ravnini vozila i izvedeni zglobno, tako da omogućuju pokretljivost uređaja u svim smjerovima u prostoru. Osovinica uređaja za spajanje vućnoga i priključnog vozila pomoću koje se spaja vozilo mora imati osigurač što onemogućuje, pri normalnoj upotrebi, razdvajanje spojenih vozila. Uređaji za spajanje vučnoga i priključnog vozila moraju biti pričvršćeni za pojasni dio vučnog vozila. 10. Ostali Uređaji vozila posebno značajni za sigurnost prometa Članak 49. Karoserija motornog i priključnog vozila mora biti ugrađena i izvedena tako da po svojoj konstrukciji, kvaliteti i vrsti materijala, a i opremljenosti, odgovara namjeni vozila i osigurava sigurnost putnlka i vozača za vrijeme vožnje. Stražnja strana karoserije autobusa kojima se prevoze osobe u gradskome i prigradskom prometu i trolejbusu kojima se prevoze osobe u gradskom prometu te krolna oprema trolejbusa moraju biti izvedene tako da se nitko ne može popeti na stražnju stranu vozila i visiti za vrijeme vožnje. Stube na vozilima kojima se prevoze putnici moraju biti takve da osiguravaju siguran ulaz i izlaz putnika. Rubovi izbočenih dijelova i ukrasnih predmeta na prednjem dijelu vozila ne smiju biti oštri. Ako postoji ukrasna figura na gornjoj površini prednjeg dijela vozila, ona mora biti elastično pričvršćena za vozila. Motocikl mora imati ugrađene i izvedene oslonce za noge vozača s obiju strana, a motocikl sa sjedalom za putnika mora imati ugrađen držač s obiju strana motocikla i ugrađene i izvedene oslonce za noge putnika. Članak 50. U autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze i putnici što stoje, slobodna površina namijenjena za jedno mjesto za stajanje mora iznositi najmanje 0,15 m2. Unutrašnji prostor kabine za vozača i prostor za putnike moraju biti opremljeni tako da pod normalnim uvjetima u vožnji ili za mirovanja vozila vozač, odnosno putnici u vozilu ne mogu biti ozlijeđeni. Pribor, alat, uređaji i oprema moraju biti dobro pričvrščeni. Prostor za vozača i putnike u motornim i priključnim vozilima mora imati unutrašnju rasvjetu. Otvor naljevka za punjenje spremnika gorivom ne smije se nalaziti u prostoru za vozača ili u prostoru za putnike. Članak 51. Vrata na autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima s više od 25 mjesta, kojima se prevoze putnici, moraju biti ugrađena i izvedena kao najmanje dvoja vrata na desnoj strani tih vozila, tako da se ne mogu namjerno otvarati za vrijeme vožnje i da štite putnike od ozljede, odnosno da ne bi eventualno ispali iz vozila. Pomoćna vrata za izlaz putnika u slučaju opasnosti odnosno druge prijeke potrebe na vozilima iz stavka 1. ovog članka moraju biti ugrađena i izvedena na lijevoj strani vozila, na mjestu koje je putnicima pristupačno u slučaju, opasnosti, odnosno druge prijeke potrebe, s tim da njihova širina ne smije iznositi manje od 0,6 m, a visina manje od 1,2 m. Konstrukcija pomoćnih vrata mora biti takva da se ne mogu nenamjerno otvoriti. Na vozilima iz stavka 1. ovog članka ne moraju biti izvedena pomoćna vrata, ako s obiju bočnih strana imaju po jedan prozor površine najmanje 0,8 x 0,6 m i ako su ti prozori prikladni za izlaz u slučaju opasnosti. Ti prozori moraju imati natpis da služe u slučaju opasnosti. Ako bočna vrata na motornim vozilima, osim na teretnim vozilima, izlaze pri otvaranju izvan gabarita vozila, moraju imati bravu postavljenu prema stražnjem dijelu vozila, a šarke vrata postavljene prema prednjem dijelu vozlla. Članak 52. Brave na vratima moraju biti u dva stupnja i ugrađene i izvedene tako da drugi stupanj brave sprečava otvaranje vrata, ako nisu potpuno zatvorena. Brave moraju imati napravu kojom se osiguravaju s unutrašnje strane tako da se lako fiksiraju u sigurnosni položaj. Brava na vratima koja se nalazi pokraj vozača te brave na vratima teretnih vozila ne moraju biti osigurane na takav način. Vrata, poklopci i druge vrste zatvarača na otvorima zatvorenih karoserija Čiji su slobodni otvori veći od minimalnih dimenzija za ulaz jedne osobe moraju biti izvedeni takoda se mogu otvoriti i s unutrašnje strane. Poklopci na svim vanjskim stranama motornih i priključnih vozila moraju biti izvedeni, odnosno osigurani tako da se ne mogu sami otvoriti za vrijeme vožnje, pa ni pri jačim potresima. Članak 53. Uređaj za provjetravanje u autobusima, trolejbusima i priključnim vozilima kojima se prevoze putnici mora biti ugrađen i izveden tako da za vrijeme vožnje tlak zraka u unutrašnjosti karoserije ne može biti niži od vanjskoga atmosferskog tlaka. Prostor zatvorenih karoserija namijenjen vozaču i putnicima mora biti izgrađen tako da je osiguran od prodora i gomilanja plinova štetnih za zdravlje ljudi. Članak 54. Akumulator na vozilu mora biti dobro prievuršćen u svojem ležištu i mora imati odgovarajući vanjski odušnik a, izvan prostora za vozača i putnike, osim akumkklatora koji su izvedeni tako da ne isparavaju. Autobusi i trolejbusi s više od 25 mjesta kojima se prevoze putnici moraju na glavnom kabelu električne instalacije imati sklopku kojom se isključuju svi strujni krugovi u vozilu osim tahografa. Ručica sklopke mora biti na dohvatu ruke vozača. Članak 55. Sjedala i nasloni tih sjedala u automobilima koji su pokretni moraju imati osigurače za ućvršćenje koji se mogu samo ručno isklopiti. Članak 56. Kabina za vozača na motornim vozilima mora udovoljavati ovim uvjetima: 1) glede dimenzija, vidljlvosti, stupnja vibracije, izolacije od buke, grijanja, zračenja i zabrtvljenosti mora udovoljavati uvjetima koji osiguravaju normalan rad vozaču i njegovim pomoćnicima; 2) sjedalo vozača mora biti široko najmanje 0,45 m i po svojoj konstrukciji i materijalu od kojega je izrađeno omogućavati vozaču udobno sjedenje za upravljačem; 3) okna prednje i bočne strane kabine moraju biti izrađena ođ prozirnog materijala. Članak 57. Uređaji za odmrzavanje i odmagljivanje vjetrobrana i uređaji za grijanje i provjetravanje na motornom vozilu moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da se njihovom upotrebom osigura i omogući potrebna vidljivost kroz vjetrobran te unutrašnje grijanje i provjetravanje prostora za vozača i putnike. Otvori za ulazak zraka u kabinu za vozača koji su u sastavu Uređaja za grijanje i provjetravanje moraju biti izvedeni tako da se onemogućuje zagađivanje zraka izgarnim plinovima i prašinom što ih uzrokuje samo vozilo. Članak 58. Gume na vozilima moraju odgovarati i dimenzijama što ih je prijavio proizvođač, ovisno o najvećoj dopuštenoj brzini kretanja vozila i najvećoj dopuštenoj masi vozila na kojima su gume postavljene. Gume na istoj osovini vozila moraju biti jednake po vrsti (ljetne, zimske), konstrukciji (radijalni, dijagonalni i s prekriženim pojasevima), nosivosti i dimenzijama. Dubina utora guma po opsegu i širini protektora ne smije iznositi manje od 1 mm za osobne automobile i kombinirana vozila, odnosno manje od 2 mm za autobuse i teretna vozila. Na naplatku rezervnog kotača ne mora se nalaziti guma iste vrste i konstrukcije. Obnovljene gume mogu se upotrebljavati na vozilima pod uvjetom da imaju deklaraciju proizvođača ili izvođača protektiranja. Članak 59. Blatobrani na motornim priključnim vozilima koja mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h osim na terenskim i teretnim vozilima koja se automatski istovaruju (samoistovarna kola), moraju biti ugrađeni i izvedeni iznad svih kotača. Kotači skupa vozila na prvoj osovini priključnog vozila ne moraju s prednje strane biti pokriveni blatobranima. Gornja četvrtina promjera stražnjih kotača tegljača s poluprikolicom ne mora biti pokrivena blatobranima. Blatobrani višeosovinskih vozila mogu biti zajednički za skup kotača na istoj strani vozila. Blatobrani moraju biti postavljeni tako da pokrivaju širinu kotača voziia. Blatobrani ne smiju imati oštre rubove. Položaj i veličina blatobrana mora biti takva da sprečava odbacivanje blata k predznjoj gornjoj strani, računajući od osovine kotača vozila. S prednje strane, u smjeru kretanja vozila, blatobran mora pokrivati najmanje gornju trečinu promjera kotača. Sa stražnje strane blatobran mora pokrivati najmanje polovicu promjera kotača opterećenog vozila. Na motornim vozilima koja ostavljaju jedan trag prednji blatobran mora pokrivati kotač u luku najmanje od 15o ispred okomice povučene kroz osovinu prednjeg kotača. Članak 60. Branici na osobnim automobilima i kombiniranim vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni na prednjoj i stražnjoj strani vozila, a na drugim motornim vozilima s četiri ili više kotača - najmanje na prednjoj strani tih vozila. Branici ne smiju imati oštre rubove i moraju biti postavljeni tako da čine najizbočenije dijelove vozila, osim ako vozilo ima ugrađenu kuku za vuču. Visina prednjih i stražnjih branika vozila, mjerena od površine ceste, mora biti jednaka na prednjoj i stražnjoj strani pri podjednakoj opterečenosti vozila u stanju mirovanja, s tim što se dopušta odstupanje u granicama dimenzije jedne širine prednjeg branika. Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo na motornim i priključnim vozilima koja na ravnoj cesti mogu razviti brzinu kretanja veću od 30 km/h, kod kojih je udaljenost od stražnje najizbočenije točke vozila do osi posljednje po redu osovine vozila, u neopterećenom stanju veća od 1000 m, a i kod kojih stražnji dio šasije u svojoj cijeloj širini ili glavni dijelovi karoserije, u neopterečenom stanju, imaju slobodnu visinu veću od 700 mm iznad površine kolnika, mora biti ugrađen i izveden tako da onemogući podlijetanje drugog vozila pod vozilo na kojem je izveden taj zaštitnik. Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vnzilo na mjestima za prićvršćivanje ne smije priječi najveću dopuštenu širinu vozila i ne smije biti kraći ni na jednoj strani vozila za više od 100 mm. Krajevi zaštitnika od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo ne smiju biti povijeni unatrag. Zaštitnik od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo mora biti otporan na savijanje čeličnog nosača čiji popređni presjek osigurava otporni moment na savijanje od 20 cm3. Odredbe stavaka 4. i 5. ovog članka ne odnose se na vučna vozila namijenjena obavljanju transporta u poljoprivredi i šumarstvu, tegljače sa sedlom i prikolice s jednostrukom osovinom, odnosno jednoosovinske prikolice namijenjene prijevozu dugačkih tereta te na vozila kod kojih postavljanje zaštitnika od podlijetanja sa stražnje strane pod vozilo onemogućuje njihovu radnu funkciju. Članak 61. Priključci za vezivanje sigurnosnih pojaseva u osobnim automobilima moraju biti ugrađeni i izvedeni najmanje za prvi red sjedala. Bočna sjedala u vozilu okrenuta u smjeru vožnje moraju imati priključke za vezivanje sigurnosnih pojasa na tri točke odnosno dvije točke, a sjedala u sredini vozila najmanje na dvije točke vezivanja. Nasloni za glavu u osobnim automobilima moraju biti ugrađeni i izvedeni najmanje za prvi red sjedala. Članak 62. Osobni automobili, koji imaju ugrađene priključke za vezivanje sigurnosnih pojaseva najmanje na trf točke vezivanja, moraju imati ugrađene sigurnosne pofaseve za prvi red bočnih sjedala. Članak 63. Priključci za vuču na vozilima na motorni pogon moraju biti ugrađeni i izvedeni s prednje strane vozila na pristupačnom mjestu tako da omoguće spajanje užeta ili poluge za vuču i da osiguraju sigurnu vuču tog vozila pomoću užeta ili poluge za vuču. Članak 64. Uređaj za osiguranje vozila od neovlaštene upotrebe na osobnim automobilima i kombiniranim vozilima mora biti ugrađen i izveden tako da spriječi okretanje kotača upravljača ili pomicanje ručice mjenjača, ili da djeluje na sustav prijenosa i spriječi okretanje pogonskih kotača (osim kočnih sustava), ili da ima poseban sustav kojim se sprečava puštanje motora u rad. Uređaj iz stavka 1. ovog članka mora biti stalno ugrađen u vozilu i izveden tako da se ne može uključiti kad je vozilo u pokretu. Članak 65. Ako je na motornom vozilu ugrađena oprema za pogon na stlačeni ili tekući plin, spremnik s plinom smije se postaviti samo iza prostora za vozača, odnosno putnike. Prostor za smještaj spremnika s plinom mora biti odvojen metalnom pregradom od prostora za vozača, odnosno putnike, a i od prostora za smještaj motora. Spremnik za stlačeni ili tekući plin mora imati ugrađene uredafe i opremu za utakanje i istjecanje plina prema motoru, u skladu s propisima o tehničkim normativima za uređaje i opremu za tekući naftni plin koji se ugrađuju na motorna vozila. Spremnik iz stavka 3. ovog članka mora biti pričvršćen za vozilo tako da je onemogućeno njegovo pomicanje. Uredtaji za pogon na stlačeni ili tekući plin na motornom vozilu mogu se ugrađivati i upotrebljavati samo nakon što za to ovlaštena organizacija ispita i provjeri ispravnost ugradnje tih uređaja na vozilu. IV. UREĐAJI NA TRAKTORIMA I NJIHOVIM PRIKOLICAMA 1. Traktori Članak 66. Odredbe o uredafima na traktorima odnose se samo na one vrste traktora koji na ravnoj cesti ne mogu razviticbrzinu kretanja veću od 30 km/h i koji imaju dvije osovine i kotače s gumama (u nastavku teksta: "traktor"), Na traktore koji na ravnoj cesti razvijaju brzinu kretanja veću od 30 km/h odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 2. do 65 ovog Pravilnika. Članak 67. Radna i parkirna kočnica na traktoru moraju biti ugrađene i izvedene tako da udovoljavaju uvjetima iz članka 12. stavci 3, 5. i 6. ovog Pravilnika. Kočni sustav na traktoru može biti ugrađen i izveden samo na dva kotača iste osovine, pod uvjetom da je sila kočenja podjednako raspoređena na oba kotača. Članak 68. Pod uređajima za osvjetljavanje ceste i za davanje svjetlosnih znakova na traktorima, prema ovom Pravilniku, razumijevaju se: 1) glavna švjetla s kratkim svjetlom; 2) pozicijska svjetla; 3) stop-svjetla; 4) katadiopteri; 5) pokazivači smjera; 6) svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice. Osim uređaja iz stavka 1 ovog članka, na traktorima mogu biti ugrađeni i izvedeni i: 1) svjetla za dugo svjetlo; 2) svjetla za maglu; 3) svjetla za osvjetljavanje mjesta na kojem se izvode radovi; 4) svjetla za vožnju unatrag; 5) zadnja svjetla za maglu. Za kratka svjetla za osvjetljavanje ceste, pozicijska svjetla, stop-svjetla, katadioptere, pokazivače smjera i svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske ploče iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u čl. 18. do 21, članku 22. stavak 2, 3, 5, 6, 7, 8. i 9., članku 28. i 29, članku 33, članku 35, 37, 38. i 96. ovog Pravilnika. Ako su na traktoru ugrađena i svjetla iz stavka 2. ovog članka, za njih vrijede uvjeti predviđeni za takva svjetla u članku 22. do 25. ovog Pravilnika. Članak 69. Sigurnosna kabina ili okvir na traktoru moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da štite vozača od ozljede, ako se traktor prevrne i da odgovaraju normativima propisanim u odgovarajućoj normizaciji. Članak 70. Uređaji za kontrolu rada pokazivača smjera na traktorima moraju biti ugrađeni i izvedeni kao svjetlosni ili kao zvučni znak za kontrolu rada pokazivača smjera, ako vozač ne može izravno vidjeti najmanje po jedan pokazivač smjera sa svake strane vozila. Članak 71. Uređaj za davanje zvučnih znakova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim za takve Uređaje na motornim vozilima u članku 44. ovog Pravilnika. Članak 72. Uređaj za odvod i ispuštanje ispušnih plinova na traktoru mora biti ugrađen i izveden tako da udovoljava uvjetima propisanim u članku 47. stavak 3. ovog Pravilnika. Članak 73. Vozačko zrcalo na traktoru koji ima zatvorenu kabinu, mora biti ugrađeno i izvedeno kao najmanje jedno vozačko zrcalo postavljeno na lijevoj strani kabine. Ako na traktoru postoje vjetrobran, vanjska okna i brisači vjetrobrana, za njih vrijede uvjeti propisani za takve uređaje na motornim vozilima u članku 40. do 43. ovog Pravilnika. Članak 74. Uređaj za kretanje traktora unatrag na traktoru čija masa premašuje 0,35 t mora biti ugrađen i izveden tako da s odgovarajućim stupnjem prijenosa omogući pouzdano i sigurno kretanje traktora unatrag. 2. Prikolice Članak 75. Radna i parkirna kočnica na prikolicama koje vuku traktori, osim na prikolici čija najveća dopuštena masa nije veća od mase traktora za koji je priključena, moraju biti ugrađene i fzvedene tako da udovoljavaju uvjetima propisanim u članku 16. stavak 2. do 4. ovog Pravilnika. Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na prikolice s ugrađenom inercijskom komandom kočenja koje vuku traktori, a proizvedene su odnosno proizvedene i uključene u promet do 2. svibnja 1975, pod uvjetom: 1) da traktor vuče jednu prikolicu; 2) da najveća dopuštena masa prikolice ne premašuje 5 t; 3) da se traktor s prikolicom ne kreće po cesti s uzdužnim nagibom većim od 5%. Članak 76. Na svjetla za označavanje prikolice, stop-svjetla, pokazivače smjera i katadioptere na prikolici koju vuče traktor odgovarajuče se primjenjuju odredbe članaka 28, 29, 33, 35, 37. i 38. ovog Pravlnika. V. UREĐAJI NA ZAPREŽNIM VOZILIMA Članak 77. Svjetla na zaprežnom vozilu moraju biti izvedena kao najmanje jedno bijelo svjetlo postavljeno na prednjoj strani vozila tako da je svjetlost koju daje vidljiva samo zs sudionike u prometu koji se nalaze ispred zaprežnog vozila i kao najmanje jedno crven …