Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-137/1991. od 16. lipnja 1992.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-137/1991. od 16. lipnja 1992. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-137/1991. od 16. lipnja 1992. NN 45/1992 (20.7.1992.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-137/1991. od 16. lipnja 1992. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, na sjednici 16. lipnja 1992. godine. donio je RJEŠENJE 1. Pokreće se postupak za ocjenu zakonitosti odredaba Pravilnika o pravima, uvjetima i postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 55/90, 5/91, i 27/91), i to: a) odredbe članka 7. stavka 1. u dijelu kojim je određeno da osiguranici - radnici imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti - nesposobnosti za rad do dana kad navrše 40 godina staža osiguranja ili 65. godina života; b) odredaba članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. u dijelu koji se odnosi na osiguranike - radnike koji su zaposleni kod osoba koje osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ili kod drugih privatnih poslodavaca. 2. Ne prihvaća se prijedlog Saveza udruženja samostalnih privrednika Hrvatske za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti odredaba istog Pravilnika, i to: a) odredbe članka 7. stavka 1. u dijelu kojim je određeno da osiguranici koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti - nesposobnosti za rad do dana kad navrše 40. godina staža osiguranja ili 65. godina života; b) odredaba članka 25. stavka 2, 3, 4. i 5. u dijelu koji se odnosi na osiguranike koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost. 3. Ovo Rješenje objavit će s u "Narodnim novinama". Obrazloženje U članku 7. Pravilnika određeno je od kada i do kada osiguranici koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost imaju pravo na naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti nesposobnosti za rad. Tako je u stavku 1. članka 7. Pravilnika, između ostalog, određeno da ti osiguranici imaju pravo na naknadu osobnog dohotka do dana kada navrše 40 godina staža osiguranja ili 65. godina života. U članku 25. stavcima 2, 3, 4. i 5. Pravilnika uređen je način utvrdivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka osiguranicima koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost i osiguranicima - radnicima zaposlenim kod tih osoba i drugih privatnih poslodavaca, koji nisu po istoj osnovici bili zdravstveno osigurani najmanje šest mjeseci. Njima osnovicu za naknadu osobnog dohotka ne čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu, već se kao osnovica za naknadu uzima prosječna osnovica osiguranja na koju je osiguranik bio prijavljen u određenom vremenskom razdoblju prije stjecanja prava na naknadu. Ujedno je određen i najviši iznos osnovice za naknadu osobnog dohotka ovih osiguranika. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti navedenih odredaba članka 7. stavka 1. i članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika podnijeli su Savez samostalnih sindikata Hrvatske - u dijelu koji se odnosi na osiguranike radnike - i Savez udruženja samostalnih privrednika Hrvatske - u dijelu koji se odnosi na osiguranike koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost i osiguranike - radnike zaposlene kod tih osoba ili kod drugih privatnih poslodavaca. Podnositelji prijedloga smatraju da osporene odredbe Pravilnika nisu u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. Po ocjeni ovoga Suda postoji osnovana sumnja da osporene odredbe članka 7. stavka 1. i članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika - u dijelu koji se odnosi na osiguranike - radnike - nisu u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 12/91 - pročišćeni tekst, te 19/91. i 53A/91). Tim Zakonom svi su radnici obuhvaćeni obaveznim zdravstvenim osiguranjem neovisno o tome gdje su zaposleni i neovisno o dužini njihova radnog staža i godina njihova života. Svi oni imaju status osiguranika - radnika. U Zakonu je izričito određeno da se u Republičkom fondu zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske (u daljem tekstu: Republički fond) osiguranicima - radnicima obavezno osigurava naknada osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite (čl. 40), te da ta naknada pripada od prvog dana privremene spriječenosti za rad i traje za sve vrijeme takve spriječenosti (čl. 41. st. 1). Zakon nije ovlastio Republički fond da na drukčiji naćin uređuje pitanje trajanja prava osiguranika - radnika na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. Stoga postoji osnovana sumnja da Republički fond, bez izričitog zakonskog ovlaštenja, ne bi mogao na drukčiji način uređivati pitanje trajanja prava osiguranika - radnika na tu naknadu, pogotovo što je u članku 8. stavku 1. Zakona određeno da nitko ne može smanjiti niti ograničiti prava koja osiguranicima pripadaju prema odredbama Zakona. Iz navedenog bi proizlazilo da se osiguranicima radnicima mora osigurati pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite za sve vrijeme dok se nalaze u radnom odnosu, neovisno o dužini njihovog radnog staža i godina njihova života. U pogledu osporenih odredaba članka 25. stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika Sud ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da te odredbe - u dijelu koji se odnosi na osiguranike radnike koji su zaposleni kod osoba koje osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ili kod drugih privatnih poslodavaca - nisu u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Zakona prema kojoj osnovicu za naknadu osobnog dohotka čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu. Tom zakonskom odredbom određen je način utvrđivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka za sve osiguranike kojima Zakon jamči pravo na tu naknadu, a to su svi radnici neovisno o tome gdje su zaposleni. Stoga Sud ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da Republički fond, bez izričitog zakonskog ovlaštenja, nije mogao u članku 25. stavovima 2, 3, 4. i 5. Pravilnika propisati za jednu kategoriju radnika drukčiji način utvrdivanja osnovice za naknadu osobnog dohotka od onog utvrđenog Zakonom. Na ocjenu zakonitosti ovih odredaba ne utječe činjenica što je člankom 12. stavkom 2. Uredbe o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 55/91) određeno da osnovicu za naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene sprijećenosti za rad čini prosječni iznos osobnog dohotka koji je osiguranik ostvario u posljednjih šest mjeseci. Stupanjem na snagu ove odredbe nisu prestale važiti odgovarajuće odredbe zakona i Pravilnika već se one samo privremeno ne primjenjuju. Ove će se odredbe ponovno početi primjenjivati kad se prestane primjenjivati Uredba. U pogledu osporenih odredaba članka 7. stavka 1. i članka 25 stavaka 2, 3, 4. i 5. Pravilnika - u dijelu koji se odnosi na osiguranika koji osobnim radom samostalno obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost - Sud je utvrdio da te odredbe nisu nesuglasne Zakonu. Za te osiguranike u Zakonu nije utvrđeno pravo na naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. Njima se to pravo može, ali i ne mora utvrditi u Republičkom fondu. Stoga, ako se to pravo samostalno utvrdi u Republičkom fondu, nema zakonske zapreke da se u Republičkom fondu samostalno utvrde i uvjeti pod kojima ti osiguranici ostvaruju pravo na novčanu naknadu, uključujući i to do kada im to pravo pripada i kako se utvrđuje osnovica za naknadu. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci. Broj: U-II-137/1991 Zagreb, 16. lipnja 1992. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Rješenje, NN 45/1992-1164 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 45/1992    Broj dokumenta u izdanju: 1164 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 20.7.1992. ELI: /eli/sluzbeni/1992/45/1164 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.