← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-283/1993. od 7. srpnja 1993.

Ukratko

Ova Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ukida članak 5. Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima, koji je propisivao prijenos društvene imovine unutar Nacionalnog parka Kornati u vlasništvo Republike Hrvatske. Sud je utvrdio da je taj članak neustavan jer krši poduzetničku i tržišnu slobodu te načelo vladavine prava.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-283/1993. od 7. srpnja 1993. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-283/1993. od 7. srpnja 1993. NN 70/1993 (20.7.1993.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-283/1993. od 7. srpnja 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti propisa, na sjednici 7. srpnja 1993. godine, donio je ODLUKU 1. Ukida se odredba članka 5. Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima Vlade Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/92). 2. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje Rješenjem Suda broj U-II-283/1992 od 17. ožujka 1993., a na prijedlog "Slanice" hotelskog, turističkog i trgovinskog poduzeća. s.p.o. pokrenut je postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe članka 5. Uredbe o upravljanju nacionalnim parkovima ("Narodne novine", broj 71/92), kojom je propisano da nepokretna i pokretna imovina u društvenom vlasništvu koja se nalazi unutar granica nacionalnog parka Kornati, osim sredstava iz članka 10. ove Uredbe, postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Tom odredbom je naime i riblji restoran u društvenom vlasništvu na kojem pravo korištenja ima spomenuto poduzeće prenesen u vlasništvo Republike Hrvatske (bez naknade). Sud je pokrenuo postupak iz razloga navedenih u tom rješenju ("Narodne novine", broj 27/93). U međuvremenu u Sudu je zaprimljen i prijedlog poduzeća "Lavčević", d.d., Split, za ocjenu iste odredbe. Vlada Republike Hrvatske nije se očitovala na dostavljeno joj rješenje. U nastavljenom postupku Sud je utvrdio slijedeće. Prema Ustavnom zakonu za provedbu Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 34/92 - pročišćeni tekst) i to odredbi članka 4. proizlazi da se zakoni, drugi propisi i opći akti moraju uskladiti s Ustavom do 31. prosinca 1993. godine. Dakle, do tada mogu egzistirati i društveno vlasništvo i društveno-pravni subjekti utvrđeni i regulirani odredbama Zakona o poduzećima koji je preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz područja organizacije i poslovanja gospodarskih subjekata koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni ("Narodne novine" broj 53/91). I ta poduzeća su osnovana radi stjecanja dobiti (članak 1. Zakona). Riječ je, dakle, o poduzetnicima bilo da posluju sredstvima u društvenom, privatnom ili mješovitom vlasništvu (članak 2. Zakona). Prema, pak, stavku 2. članka 49. Ustava Republike Hrvatske država je dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Ta se ustavna odredba vrijeđa ako država jednim subjektima na tržištu oduzima bez naknade sredstva ili dio sredstava bez obzira što su ta sredstva u tzv. društvenom vlasništvu. Riječ je o subjektu na tržištu kojem se prema stavku 1. iste ustavne odredbe osigurava poduzetnička i tržišna sloboda, što su temelji gospodarskog ustroja države. Stoga, po ocjeni Suda, poduzetničku i tržišnu slobodu uživaju jednako svi subjekti tržišta dok oni pravno postoje. Pretvorba gospodarskih objekata (u nacionalnom parku) odnosno pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (koje u svom sastavu ima i gospodarske objekte smještene u području Nacionalnog parka) u poduzeće kojem je određen vlasnik, provodi se prema onim principima prema kojima se i inače provodi pretvorba (v. tako članak 1. stavak 1. i 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća - "Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 84/92 i 16/93). Ukinutom odredbom doduše prestaje društveno vlasništvo nad svom pokretnom i nepokretnom imovinom u nacionalnom parku i na toj se imovini uspostavlja vlasničkopravni režim (u korist Republike Hrvatske) ali, kada su u pitanju poduzetnici s društvenim (i) ili mješovitim kapitalom (kao npr. predlagatelji), rečeno je već, tako koncipiranom odredbom vrijeđaju se ustavna prava utvrđena u odredbi članka 49. stavak 2. i članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. Nacionalni parkovi, kao prirodne cjeline i dijelovi prirode, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju doduše njenu osobitu zaštitu. U skladu s navedenim, prema odredbi stavka 2. članka 52. Ustava Republike Hrvatske, zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici kao i naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti. Ali, prema ocjeni Suda riblji restoran ili drugi gospodarski objekat koji se nalazi na području što je proglašeno nacionalnim parkom ne spada u tu prirodnu cjelinu ili dio prirode i nije dobro od interesa za Republiku, koje treba prenositi u državno vlasništvo samo zato jer se nalazi na području nacionalnog parka i jer je u tzv. društvenom vlasništvu. Osporena odredba koja proglašava državnim vlasništvom sve nekretnine i pokretnine na području nacionalnog parka što se nalaze u društvenom vlasništvu otvara još jedno ustavnopravno pitanje. Naime, stvari u općoj upotrebi (opća dobra, res communes omnium) redovito nisu u vlasničkom režimu, kao što su npr. more, zrak, neke vode (jer se zbog njihovih prirodnih svojstava na njima ne može uspostaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo), pa tako ne mogu biti niti u vlasništvu Republike Hrvatske iako mogu biti stvari od interesa za Republiku (članak 52. Ustava). Osporena odredba prenosi u vlasništvo države sve pokretne i nepokretne stvari koje se još danas nalaze u društvenom vlasništvu, dakle, i stvari na kojima se uopće ne može uspostaviti vlasnički (stvarnopravni) režim, pa je stoga ta odredba nesuglasna s ustavnom odredbom iz članka 3. (vladavina prava). To su razlozi zbog kojih je odlučeno kao u izreci. Odluka o objavljivanjiu zasnovana je na odredbi stavka 2. članka 20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-II-283/1992. Zagreb, 7. srpnja 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 70/1993-1452 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 70/1993    Broj dokumenta u izdanju: 1452 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.7.1993. ELI: /eli/sluzbeni/1993/70/1452 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.