Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj U/I 220/1988 od 19. srpnja 1990.

Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj U/I 220/1988 od 19. srpnja 1990. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj U/I 220/1988 od 19. srpnja 1990. NN 32/1990 (6.8.1990.), Odluka Ustavnog suda Hrvatske broj U/I 220/1988 od 19. srpnja 1990. USTAVNI SUD HRVATSKE Ustavni sud Hrvatske, na sjednici 19. srpnja 1990 godine, donio je ovu ODLUKU 1. Ukida se odredba člana 5. točke 2. Samoupravnog sporazuma o osnovama, mjerilima i kriterijima za korištenje sredstava Fonda zajedničke potrošnje - dijela za stambenu igradnju Klinike za infektivne bolesti "Dr Fran Mihaljević" Zagreb, od 19. lipnja 1986. godine. 2. Odbija se prijedlog Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu za ocjenu zakonitosti člana 6. stava 1. točke 2. navedenog Samoupravnog sporazuma. 3. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama" i u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević:" Zagreb na način na koji se objavljuju samoupravni opći akti. Obrazloženje: Prema odredbama Samoupravnog sporazuma stambene potrebe radnika Klinike zadovoljavaju se samo putem dodjele stambenog kredita za kupnju ili izgradnju stana ili kuće i za poboljšanje uvjeta stanovanja. Kredit za kupnju ili izgradnju stana ili kuće može dobiti samo radnik bez stana i radnik sa stanom, ali premalim u odnosu na stambeni standard utvrđen u članu 2. Samoupravnog sporazuma. Tko se smatra radnikom bez stana određeno je u članu 5. Samoupravnog sporazuma a tko se smatra radnikom sa stanom, ali premalim u odnosu na utvrđeni stambeni standard, određeno je u članu 6. Samoupravnog sporazuma. Osnovni sud udruženog rada u Zagrebu podnio je prijedlog za ocjenu zakonitosti člana 5. točke 2. i člana 6. stava 1. točke 2. Samoupravnog sporazuma. Prema odredbi člana 5. točke 2. Samoupravnog sporazuma podstanar se smatra radnikom bez stana samo onda kad je u podstanarskom odnosu kod osoba koje ne ulaze u krug članova porodičnog domaćinstva, utvrđen u članu 3. stavu 2. Samoupravnog sporazuma, te ako plaća najamninu odnosno podnajamninu u iznosu večem od iznosa koji plaća stanar prema odredbama Zakona o stambenim odnosima. Prema odredbi člana 6. stava 1. točke 2. Samoupravnog sporazuma radnikom sa stanom, ali premalim u odnosu na stambeni standard iz člana 2. Samoupravnog sporazuma, smatra se i onaj koji u takvom stanu živi u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima ili slično. Podnosilac prijedloga smatra da je odredba člana 5. točke 2. Samoupravnog sporazuma suprotna Zakonu o stambenim odnosima zbog toga što status osobe bez stana ne priznaje svim podstanarima već samo onima koji nisu u podstanarskom odnosu kod određenih osoba. U odnosu na odredbu člana 6. stava 1. točke 2. Samoupravnog sporazuma navodi da važeći Zakon o stambenim odnosima više ne poznaje pojam "življenje u zajedničkom domaćinstvu" a da se zbog toga on ne može koristiti pri određivanju tko se smatra radnikom sa stanom, ali premalim u odnosu na utvrđeni stambeni standard. Pored toga smatra da izraz "ili slično" nije određen, a ni odrediv što u praksi omogućuje nezakonit subjektivistički pristup kod odrđivanja na koje se sve radnike odnosi ova odredba. Ocjenjujući osporene odredbe, Ustavni sud Hrvatske ocijenio je da je prijedlog osnovan u odnosu na osporenu odredbu člana 5 točke 2 Samoupravnog sporazuma. Ustavno je i zakonsko pravo svakog radnika koji nema riješeno stambeno pitanje, u skladu s utvrđenim stambenim standardom, da ravnopravno s drugim radnicima sudjeluje u raspodjeli sredstava namijenjenih zadovoljavanju stanabenih potreba radnika u organizaciji u kojoj je zaposlen. Podstanar nema riješeno stambeno pitanje, bez obzira kod koga se nalazi u podstanarskom odnosu i bez obzira koliku plaća najamninu. Stoga je nesuglasna Ustavu i suprotna zakonu osporena odredba člana 5. točke 2. Samoupravnog sporazuma koja određenim kategorijama podstanara ne priznaje status osobe bez stana, čime ih praktički iskljućuje od prava na učešće u raspodjeli sredstava namijenjenih zadovoljavanju stambenih potreba radnika. To što se podstanari kod svojih određenih srodnika nalaze u puvoljnijem položaju u odnosu na podstanare kod drugih osoba može se pri utvrđivanju reda prvenstva izraziti kroz različito vrednovanje odnosno bodovanje njihove stambene situacije. Sud je ocijenio da prijedlog nije osnovan u odnosu na osporenu odredbu člana 6. stava 1. točke 2. Samoupravnog sporazuma. Smisao ove odredbe je da isključi od prava na učešće u raspodjeli sredstava namijenjenih zadovoljavanju stambenih potreba one radnike koji žive u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima i određenim drugim srodnicima u stanu koji, prema utvrđenom stambenom standardu, odgovara potrebama toga porodičnog domaćinstva. Sud ocjenjuje da ta odredba nije nesuglasna Ustavu niti suprotna zakonu, polazeći od toga da ti radnici dok žive u tom zajedničkom domaćinstvu imaju zadovoljenu stambenu potrebu u skladu s utvrđenim stambenim standardom. Na zakonitost ove odredbe ne utvječe činjenica što Zakon o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85 i 42/86), za potrebe toga zakona, svojstvo člana porodičnog domaćinstva ne uvjetuje življenjem u zajedničkom domaćinstvu. Neosnovan je i prigovor na neodređenost pojma "ili slično." Taj pojam odrediv je upučivanjem na stambeni standard iz člana 2. Samoupravnog sporazuma koji se određuje u odnosu na krug osoba iz člana 3. stava 1. Samoupravnog sporazuma u kojem su kao članovi porodičnog domaćinstva navedene osobe iz člana 80. stava 2. Zakona o stambenim odnosima. To su razlozi zbog kojih je odlučeno kao u izreci. Broj: U/I-220/1988 Zagreb, 19. srpnja 1990. USTAVNI SUD HRVATSKE Zamjenjuje Predsjednika Vjekoslav Čemeljić, v. r. Odluka, NN 32/1990-671 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 32/1990    Broj dokumenta u izdanju: 671 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.8.1990. ELI: /eli/sluzbeni/1990/32/671 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.